aktivno

Tribina hipoteza

  • 02.01.2019.
  • 22
  • 4

Za sve teze koje nemaju svoju temu...

Tribina hipoteza!

Ocijenimo klubove HNL-a:
GNK Dinamo Zagreb - razina ekipe prosjek liga petice 5.9 0, 0, 0, 0, 0, 4, 17, 1, 0, 0, 0
NK Osijek - razina ekipe top ekipa prve lige 4.5 0, 0, 0, 1, 8, 13, 0, 0, 0, 0, 0
HNK Rijeka - razina ekipe top ekipa prve lige 4.8 0, 0, 0, 0, 4, 18, 0, 0, 0, 0, 0
NK Lokomotiva - razina ekipe dobra ekipa prve lige 4.1 0, 0, 0, 3, 14, 5, 0, 0, 0, 0, 0
HNK Gorica - razina ekipe prva liga 3.5 0, 0, 1, 11, 9, 1, 0, 0, 0, 0, 0
HNK Hajduk Split - razina ekipe dobra ekipa prve lige 3.8 0, 0, 0, 8, 11, 3, 0, 0, 0, 0, 0
NK Inter Zaprešić - razina ekipe prva liga 2.9 0, 0, 5, 15, 2, 0, 0, 0, 0, 0, 0
NK Slaven Belupo - razina ekipe prva liga 2.7 0, 0, 6, 16, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0
NK Istra 1961 - razina ekipe dno prve lige 2.1 0, 1, 17, 4, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0
NK Rudeš - razina ekipe druga liga 1.3 0, 16, 5, 1, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0
Ocijenimo trenere HNL-a:
Nenad Bjelica - razina trenera trener za ligu petice 5.9 0, 0, 0, 0, 0, 3, 18, 1, 0, 0, 0
Igor Bišćan - razina trenera top prvoligaški trener 5.3 0, 0, 0, 0, 2, 11, 9, 0, 0, 0, 0
Siniša Oreščanin - razina trenera dobar prvoligaški trener 4.0 0, 0, 0, 7, 7, 8, 0, 0, 0, 0, 0
Sergej Jakirović - razina trenera dobar prvoligaški trener 3.7 0, 0, 0, 10, 9, 3, 0, 0, 0, 0, 0
Zoran Zekić - razina trenera dobar prvoligaški trener 4.0 0, 0, 1, 4, 12, 4, 1, 0, 0, 0, 0
Goran Tomić - razina trenera dobar prvoligaški trener 4.2 0, 0, 0, 5, 8, 8, 1, 0, 0, 0, 0
Samir Toplak - razina trenera dobar prvoligaški trener 3.7 0, 0, 0, 7, 14, 1, 0, 0, 0, 0, 0
Ivica Sertić - razina trenera prvoligaški trener 2.8 0, 0, 7, 13, 2, 0, 0, 0, 0, 0, 0
Krunoslav Rendulić - razina trenera prvoligaški trener 2.7 0, 1, 8, 10, 3, 0, 0, 0, 0, 0, 0
Tomislav Ivković - razina trenera prvoligaški trener 3.0 0, 1, 4, 12, 3, 2, 0, 0, 0, 0, 0

Analize (4)

RealMadrid7 | 13.01.

Francusko prvenstvo došlo je točno na svoju polovicu, a iznenađenja na vrhu nema, barem ne kada je u pitanju vodeća momčad prvenstva. Branitelj naslova Paris Saint-Germain ima sigurnih 13 bodova viška u odnosu na prvog pratitelja, s tendencijom da će ta prednost do kraja prvenstva rasti, a Paris lagano obraniti naslov koji je osvojio i prije početka sezone. No, drugo mjesto je druga priča. Pored Marseillea, Lyona i očajnog Monaca, koji na pola sezone vodi grčevitu borbu za ostanak, progurao se Lille i prvi je među onima koji gledaju u leđa novom starom prvaku. Međutim, veliko je pitanje može li se ova momčad održati i u drugoj polovici sezone na poziciji koja vodi u Ligu Prvaka, a prema svemu sudeći, o tome će odlučivati kvaliteta predstava njihova najboljeg igrača do sada, Nicolasa Pepea. 

Pepe je 23-godišnji Bjelokošćanin koji je po prirodnoj poziciji desni krilni napadač i na toj poziciji, po desnoj strani najčešće ordinira. Međutim, može igrati i na poziciji špica. U Lille je stigao 1. srpnja 2017. godine i u prvoj sezoni u klubu postigao 13 pogodaka te dodao 4 asistencije. Te prošle sezone Lille je završio na 17. mjestu s 38 bodova. 

Danas, pak, nakon 20 odigranih utakmica, Lille ima samo bod manje nego lani na kraju sezone. Tome u prilog ide i poboljšanje obrane. Naime, lani je Lille primio 67 golova, a ove u 20 kola samo 20, što znači da bi ovim tempom mogli primiti oko 40-ak do kraja sezone. Međutim, ništa manje važan nije ni napadački učinak. U prošloj sezoni igrači Lillea su zatresli mrežu protivnika samo 41 put, a ove sezone već 32 puta. U svemu tome posebnu ulogu ima upravo spomenuti Nicolas Pepe.

DRUGI STRIJELAC LIGE

Bjelokošćanin je ove sezone na izuzetnoj razini. Odigrao je svih 20 utakmica do sada i zabio 13 pogodaka. Osim toga, vidljivo je da je zabio tek nešto manje od polovice ukupnog broja golova svoje momčadi. Samim time ne treba posebno naglašavati da je prvi strijelac kluba. Ovaj podatak dodatno dobija na značaju kada se tome doda kako je s ovim učinkom ujedno drugi strijelac lige, više je zabio samo Mbappe (14). Doduše, Pepe je od svojih 13 pogodaka 6 zabio s bijele točke. Ipak, da to ne bi uhvatilo misao "lako je tako", valja napomenuti da je od ukupno 7 dosuđenih kaznenih udaraca za Lille, Pepe iznudio čak 4. Stoga je i tu vidljiv njegov utjecaj na igru i rezultat druge ekipe prvenstva. Inače, svih 13 golova zabio je unutar 16 metara, od čega 12 liveom i jedan desnom nogom. Ono što je statistički neslavno, podatak je da je promašio 9 čistih šansi za gol, samo jednu manje od vodećeg u tom segmentu, Falcaa. No, s druge strane, to je i pokazatelj da se odlično kreće, čita igru i izlazi u prilike, samo treba popraviti realizaciju.

PRVI ASISTENT LIGE

Osim što je najbolji strijelac kluba, Pepe je i najbolji asistent Lillela sa 7 lopti koje su suigrači pretvorili u pogodak. U ovom segmentu je najbolji u ligi, odnosno dijeli prvo mjesto s Lyonovim Memphisom Depayom. Zanimljivo je kako je 23-godišnji Bjelokošćanin kreirao 8 velikih šansi po čemu je četvri najbolji u ligi. Neymar je kreirao velike prigode suigračima 12 puta, Nimesov Savanier 10, a Depay 9. Iako ovaj podatak otkriva da su Pepeovi suigrači bili precizni i nisu upropaštavali njegove šanse, jer je 7 od 8 pretvoreno u zgoditak, ipak to pokazuje i koliko su te lopte izbacivale realizatore u jednostavne situacije. Također, Pepe je igrač koji u Lilleu imanajviše ključnih dodavanja, njih 39. Tu je gotovo izjednačen sa Thiagom Mendesom, brazilskim veznjakom, koji ima jedan ključni pas manje, ali u postotku je Mendes bolji ima 2.1 ključni pas po utakmici, a Pepe točno 2. 

OCJENE

Kratko ćemo se osvrnuti i na ocjene koje je zaradio igrama u prvenstvu ove sezone. S ukupnom dosadašnjom ocjenom 7,70 Pepe se nalazi na petoj poziciji najbolje ocijenjenih igrača francuske lige. Od četvorke ispred njega, treba li uopće navesti da su tu trojica iz vrha napada Pariza, Neymar, Mbappe i Cavani. Međutim, postoji segment u kojem Nicolasu Pepeu nema premca. Bjelokošćanin je najviše puta bio proglašavan najboljim igračem utakmice, ukupno 6 puta te je jedini kojemu je to do sada uspjelo, u Francuskoj naravno. 

NAČIN IGRE

Pepe je definitivno ove sezone dobio određenu slobodu u igri. Već vidjevši samo highlightse njegovih nastupa može se ustanoviti da, unatoč tome što mu je primarna strana desno krilo, njega zapravo ima svugdje. Prednost mu je iznimna brzina, koja mu uz odličnu tehniku nudi mogućnost prodornosti, što on jako dobro koristi. Zabio je jedan prekrasan pogodak iz solo prodora, primivši loptu još na svojoj polovici. Proletio je na svom putu ka golu kroz tri protivnička igrača i s ruba 16-erca plasirao loptu u suprotni kut gola. Ne libi se ići u dribling, iako mu on statistički ne uspijeva toliko često, jer uz 1.9 driblinga po utakmici, uspješnost mu je tek 45.2%. No, na terenu to izgleda drugačije. Vidi se da momak zna s loptom i kroz učinak u igri to je vidljivo. Već na prvi pogled kažete, "ovaj mali zna".

Nesumnjivo je da desnom stranom ima najviše svojih kontakata s loptom. Međutim, ovisno o utakmici i trenutku, često mijenja strane, pa je tako i opisani zgoditak došao preko lijeve strane igrališta. Ono što ga krasi svakako je okomitost u igri. Rijetko se odlučuje na lopte prema natrag. Traži najkraći i najjednostavniji put prema golu. Ili će se prema njemu sjuriti sam ili će povući kroz sredinu, odigrati dupli pas u kojem mu suigrač služi kao neka vrsta mantinele i onda krenuti u završetak akcije ili svojim udarcem ili traženjem završnog pasa prema najisturenijem igraču u tom trenutku. Bilo bi bogohuljenje nekoga usporediti s Messijem u određenim segmentima igre, ali Pepe doista i u ovom tipu akcija podsjeti na Argentinca. Povuče se malo prema centru, prihvati loptu i na spomenuti način u tren oka stvori opasnost pred protivničkim golom. Također, na Argentinca vuče i ona duga dijagonala, kada na desnoj strani primi loptu, izvuče se na ljevicu i onda traži natrčalog suigrača, najčešće Jonathana Bambu, s kojim izvanredno surađuje. Potonji je, bez dvojbe drugi kotačić Lillea ove sezone. Rekao sam da podsjeća na Messija jer, da se slikovito izrazim, izgledagotovo identično onome što Messi napravi kada pošalje teledirigiranu dijagonalu natrčalom Albi s druge strane terena. 

S Pepeom ne morate brinuti ako mu date loptu debelo na svojoj polovici, pa čak i ako je okružen s dva igrača, on će se tehničkom vještinom i brzinom izvući i za trenutak biti u protivničkom dijelu terena, bio okrenut leđima kada dobije loptu ili licem prema protivniku. 

Naposljetku ćemo navesti još jedan podatak vrijedan svake pažnje, a to je possession won in filan 3rd gdje je Pepe drugi najuspješniji igrač lige s 19. Ispred njega je samo Bordeauxov Francois Kamano s 20. To opet potvrđuje Pepeovo odlično čitanje igre i prostora. Sve to očito nije zaobišlo ni nogometnu javnost jer je po whoscoredu uvršten u najboljih 11 Lige 1 u dosadašnjem dijelu prvenstva.

ZAKLJUČAK

Pepe je s 23 godine definitivno postao nositelj Lilleove igre. Još uvijek jako mlad definitivno ima potencijala za nešto više. Kada kažem nešto više, to se odnosi na transfer u neki od većih europskih klubova. Povezivan je već krajem 2018. s Arsenalom, ali čini se da, barem u siječnju od toga neće biti ništa. Ono što je jasno, riječe je i o fizički i tehnički izrazito moćnom nogometašu, koji posjeduje nogometnu inteligenciju. Nije umiješan u obrani kao u napadu, ali kojem je to napadaču ili kvalitetnom ofenzivcu nužno isticati kao manu. 

Pepe ima ugovor s Lilleom do 30. lipnja 2022., a trenutna vrijednost mu je 40 milijuna. No, nastavili Bjelokošćanin igrati na ovoj razini, poboljša li malo realizaciju i bude li trpao dalje protivničke mreže, kao u prvoj polovici prvenstva, teško da će i iduće sezone ostati u trenutnom klubu, a ovaj bi se mogao dobro "opariti". 

Nicolas Pepe je Lille
Francusko prvenstvo došlo je točno na svoju polovicu, a iznenađenja na vrhu nema, barem ne kada je u pitanju vodeća momčad prvenstva. Branitelj naslova Paris Saint-Germain ima sigurnih 13 bodova viška u odnosu na prvog pratitelja, s tendencijom da će ta prednost do kraja prvenstva rasti, a Paris lagano obraniti naslov koji je osvojio i prije početka sezone. No, drugo mjesto je druga priča. Pored Marseillea, Lyona i očajnog Monaca, koji na pola sezone vodi grčevitu borbu za ostanak, progurao se Lille i prvi je među onima koji gledaju u leđa novom starom prvaku. Međutim, veliko je pitanje može li ...
Nicolas Pepe je Lille
Francusko prvenstvo došlo je točno na svoju polovicu, a iznenađenja ...

Respekt: BruceWayne, Flexinho, Dado_M, Bateman, Fenix22,

Slažem se: BruceWayne,

Po svemu napisanom, mogao bi srušiti transfer Hazarda? - Fenix22, 13.1.19. 15:00, 0 0 0
Postoji realna mogućnost, tim više što se transferi sami od sebe godinu za godinom povećavaju. Pepe je perocijenjen na 40 milijuna, tako da, posebno ako nastavi sezonu na ovoj razini, ne vidim razlog da ne sruši Hazarzda. - RealMadrid7, 13.1.19. 16:01, 0 0 0
Super tekst, nedostaje mi još samo zaključak za koji bi klub bio najbolji fit i zašto?.. Btw, sviđa mi se i sama tema, možda otvorimo posebno o njemu.. - BruceWayne, 16.1.19. 13:53, 0 0 0
RealMadrid7 | 09.01.

Lijepo je vratiti se u djetinjstvo. Godina je bila 2004. Taman sam proslavio desetljeće života kada je čudesna generacija Monaca u dvomeču izbacila veliki Real Madrid s Ronaldom, Figom, Zidaneom, Raulom, Carlosom i ostatkom društva s Bernabeua. Odmah potom, klub iz kneževine pobijedio je i Chelsea. Iako sam od Zidaneovog voleja Leverkuzenu postao navijač Kraljevskog kluba, bilo mi je neobično simpatično kad ih je Monaco dobio pa i dogurao do finala. Još dijete kojem je pojam bio Real, Milan, Bayern, našlo se u situaciji da navija za one koji su dobili njegove, a uostalom i Pršo je bio dio te sjajne momčadi. A onda, da se razum potpuno pomuti, u finale Monacu stiže Porto, ekipa koju će, mislilo je, Pršo i kompanija pomesti, ako su prošli Reala i Chelsea s velikim Crespom. Ali ne, jer ono što je vrijedilo za Monaco, vrijedilo je i za Porto. Mnogo talentiranih igrača, pokazalo se, savršeno spremnih za povijesnih 90 minuta pred njima. Jedino što je to dijete znalo o Portu tada, bilo je da su izbacili diva, Manchester United, vidjevši kako neki tamo mladi trener od sreće gubi glavu, radeći svoj prvi show na velikoj sceni, odjurivši sve do korner zastavice Old Trafforda, proslaviti gol, kojim ruši Sir Alexa. Kao i pobjeda Monaca, ta mi je scena jednako bila neobično simpatična. Portugalci su pomeli teren s Francuzima, pobijedili 3:0, uzeli Ligu Prvaka, a desetogodišnje dijete nije ni razmišljalo o treneru čije ime nije ni upamtilo, a posebno ne da će  jednog dana o njemu pisati. Danas, s gotovo 15 punih godina više, prateći i znajući što se kasnije događalo i pisalo, jer strast za nogometom i sportom općenito je ostala ista, postaje jasno koliko je ovo gore opisano veliko i značajno.

Da više ništa nakon toga u svojoj trenerskoj karijeri nije napravio, 2004. godina i Liga Prvaka s Portom, ostavila bi besmrtnim čovjeka kojemu je omogućila transfer u Premier ligu, gdje malo tko ne bi želio iskušati svoju sposobnost i mogućnosti. Tada je kružila priča "Mourinho u Chelseaju". Napokon sam eto obratio pozornost na ime i prezime lika koji dolazi u najbolju ligu svijeta. 

Iako je povijest napisana, počela je nova era ili se nastavila započeta lani, ali na drugoj adresi, jer taj Mourinho osvaja dva prvenstva s Chelseajem jedno za drugim. Doveo je nekoliko igrača iz Porta sa sobom i nastavio sanjati pobjedničke snove. Ne znam tko bi se usudio reći da je došao u tada najbolju momčad u Engleskoj pored toliko velikih momčadi. Uostalom, baš te prve sezone u Engleskoj, Liverpool je osvojio Ligu Prvaka onim epskim preokretom protiv Milana. Da, taj isti Liverpool je s tijesnih 1:0 ostavio Mourinha u polufinalu,a malo je falilo da u dvije sezone sovoji najprestižnije eurpsko klupsko natjecanje s dvije različite ekipe. 

No, prvenstvima je protutnjao. U sezoni 2004/05 Chelsea osvaja 95 bodova, uz gol razliku 72-15. Samo 15 primljenih pogodaka u 38 utakmica. Prvi pratitelj Arsenal, zaostao je 12 bodova. Tome pridodaje i Liga kup. Iduća sezona 2005/06. neznatno je lošija, 91 osvojen bod, opet 72 zabivena te 22 primljena gola. U Ligi prvaka ispada od kasnijeg pobjednika Barcelone s 3:2. Koliko su Englezi tada bili jaki govori i podatak da je finale s Barcom igrao Arsenal, koji je ranije zaustavio Reala. Godinu kasnije, s istom ekipom završava drugi u prvestvu sa 6 bodova manje od Uniteda. Opet su primili najmanje pogodaka, a zabili najviše nakon Uniteda. Unatoč tome, uzima Liga kup i FA kup. U Ligi Prvaka opet polufinale gubi od Liverpoola, sada samo za lutriju jedanaesteraca. Usprkos tome što je doveo Chelsea u sam vrh engleskog nogometa, davši mu pečat konstantnosti, Mourinho je u sezoni 2007/2008, već u rujnu morao napustiti klub. 

Međutim, nije puno izgubio. Otišao je u Inter, posložio momčad i nanizao strašne rezultate. Dva prvenstva i napkon po drugi puta dočekana Liga prvaka u sezoni 2009./10. To je sezona famozne triplete, osvajanja lige i kupa Italije te Lige prvaka.  Pobijediti Guardiolinu tada već uigranu mašineriju Barce samo po sebi je ogroman uspjeh. No, tu se stvorila nelagoda prema Portugalcu. Barcina igra počela je stjecati sve više fanova, pas igra, uskoro nazvana tiki-taka, bila je novost i nešto do tada samo u povojima postojano, ono nešto što je kroz sljedećih nekoliko godina blaugrana dovela do vrhunca. I naravno, kreće priča o tzv. autobusima, bunkerima i drugim nazivima, jer je bilo nepojmljivo da onakva Barca ispadne. Uostalom, zar je cijelo to vrijeme ijedna druga momčad mogla ući u nadigravanje s Barcom u nekoj drugoj formi od one s kojom je izašao Mourinho? Jednostavno je tražio i pronašao formulu kako s onim što pruža njegov kadar igrača dobiti onakvu Barcu. 

Onda je uslijedio pokazatelj koliko je Mourinho ostavio traga u Interu. Nakon triplete, kad te Real pozove, nećeš reći ne. Rastanak s Materazzijem u suzama sve je rekao. Mourinho je otišao kao kralj, kao doslovni Special one preuzeti Kraljeve iz Madrida. Nova sezona, novi klub, potpuno reformiran. Stigli, među ostalima, Ronaldo, Kaka i Benzema na megdan uigranoj Barci i popili petardu na Camp nou. Odmah se pričalo o nogmoetnim lekcijama, odmah o očajnom Mourinhu i slično, kao da Real nije i prethodnih godina gubio 6:2, 3:0, pa nakon Mourinha 5:0, 4:0 itd. Ma i bez obzira na to što su u drugoj utakmici remizirali i što je iste te sezone uzeo kup u finalu protiv iste te Barce te zaostao samo 4 boda za Guardiolinom ekipom u prvenstvu, ustaljena priča se ne mijenja. Uslijedila je sezona 2011/12 gdje Portugalac s Realom napokon osvaja prvenstvo s neviđenom statistikom. Real je osvojio 100 bodva, zabio 121 gol u 38 utakmica, a primio tek 32. Međutim, u ligi prvaka ga opet penali protiv Juppova Bayerna koštaju finala s Chelseajem. Početkom iduće sezone, opet izravan ogled s Barcom i uzima supercup Španjolske. No, ta je sezona bila lošija od prošle i Perez je brzo izgubio strpljenje. 

POVRATAK U ENGLESKU

Kao što sam spomenuo, pljuvanje po portugalskom stručnjaku počelo je još u Interu, nastavilo se u Realu, a onda i nakon njega. Iako se Mourinho vratio u Premier ligu i u sezoni 2014/15 uzeo s Chelseajem naslov prvaka i Liga kup, to je od slabog značenja za mnoge. Istina, iduće sezone otkazivanje povjerenja, slabiji rezultati, pad u donji dio tablice i otkaz. Ali zar se isto i to u istoj momčadi nije dogodilo i Antoniju Conteu, od osvajanja prvenstva do noge u razmaku od godine dana?

Naposljetku, zadnji posao dobio je u Manchester Unitedu. Alex Ferguson spominjao ga je često kao nasljednika, odnosno zagovarao njegov dolazak na klupu Crvenih vragova. To se, međutim, nije dogodilo odmah, nego su se prije toga rušenjem negativnih rekorda proslavili Moyes i Van Gaal. U jednu takvu atmosferu dolazi Mourinho. Odmah u prvoj sezoni uzima Liga kup i ono što nije do tada osvojio, Europa ligu. Možemo govoriti, pa i složiti se da je to za United malo. No, je li realno reći da je malo? Možda da zbog imena i renomea kluba, ali ne iz razloga što Unitedov kadar jednostavno ne može više od onoga što pruža i što ono s čim raspolažu konkurenti on ne može pratiti. I unatoč tome, možda ne prvi, ali prošlu sezonu završava kao drugi. Odmah iza nedodirljivog Manchester Cityja. 

U ovim trenucima mi možemo pričati o estetskoj izvedbi Uniteda ove sezne pogotovo, ali i ranijih sezone pod Mourinhom. Možemo, shodno tome, naći i različite razloge i opravdanja zašto je ta igra bila dobra ili loša. Kao i uvijek, trener mora snositi dio odgovornosti. Na kraju krajeva on bude taj koji uglavnom sigurno strada, a gotovo jednako često u tom spletu okolnosti bude i jedina žrtva loših igara ili barem rezultata kluba. No, kad samo uzmemo statistiku, na koju se svi tako revn volimo pozivati, onda možemo reći da je United nakon Cityja ove sezone bio druga momčad po broju udaraca na protivnički gol. Nedostajala je realizacija, a obranaje boljka neovsino o tome tko je trener ekipe. Dolazak Solskjaera uzbudio je duhove, poljuljane želje i očekivanja igrača, poklopio se s nizom utakmica protiv momčadi iz samog dna ljestvice i stvorio dojam da je United daleko bolji nego što doista u ovom trenutku jest. 

DRUGI TRENERI 

Svaki će nogometni fan imati stil nogometa koji preferira, kao i nogometaša koji mu je zbog nečega draži ili ga smatra boljim. Hoćemo li biti ljubitelji Kloppova agresivnog, okomitog stila s brzancima koji u nekoliko poteza s puno energije stižu do gola. Hoćemo li voljeti Guardiolinu tiki-taku ili pak Wengerovu tiki-taku s Arsenalom. Hoćemo li voljeti Mourinhovu, o kojoj će neki reći da je parkiranje autobusa, neki da je koncentriranje na obranu s nedostatkom napadačke igre klubova koji to moraju s obzirom na renome. Ja bih ipak rekao da je on trener koji će taktiku prilagoditi mogućnostima svojih igrača, procijenivši pritom i kvalitetu protivnika, kako bi našao odgovarajuće rješenja za određenog suparnika. Sve su to naše želje i htijenja da pratimo nogomet lepršav, brz ili pak tehnički do kraja usavršen sa 50-ak dodavanja prije kraja akcije. No to su doista i samo naše želje, jer na kraju se i klub i igrači i treneri mjere po rezultatima. 

Jurgen Klopp je, bez ikakve sumnje, vrhunski trener. Osvojio je 2 prvenstva, 2 supercupa i kup te igrao finale Lige prvaka s Borussijom, što je podsjetilo na ono s početka, Porto i Monaco. Više od 3 godine već je na klupi Liverpoola. Slaže i ulaže u momčad koja napokon ima sve predispozicije uzeti naslov prvaka nakon 29 godina, čime bi postao heroj Anfielda i cijelog Liverpoola. Bio je i s njima lani u finalu Lige prvaka. Međutim, trofeja još uvijek nema i bez obzira na sve ove činjenice, lani je završio iza Mourinhovog Uniteda te, jasno Cityja. 

Pep Guardiola ima 2 Lige prvaka, obje s Barcom i niz osvojenih ligaških natjecanja otkad se bavi trenerskim poslom. Njegove momčadi usavršile su tiki-taka igru, tehnički potkovanu do te mjere da je prešlo u savršenstvo. Međutim, za igrati takav nogomet moraš imati igrače koji na svaki način mogu to odigrati. Ekipa slabije kvalitete ne bi mogla upiti tu filozofiju nogometa. Također, činjenica je da Guardiola biva trener u momčadima koje su daleko najbolje u svojim ligama. Jupp mu je ostavio Bayern na vrhuncu, u trenutku kad se Borussija počela ospiati, došao je potom u City u trenutku kad je zaista bio jedini pravi, ozbiljan kandidat za prvaka Engleske, a trenirao je najmoćniju Barcinu generaciju svih vremena i vjerojatno najbolju ekipu svih vremena. Bez obzira na to, ima 2 lige prvaka, obje s tom Barcom, s Bayernom nije uspijevao nekoliko sezona, a sat otkucava i s Građanima

Conte je nešto osvojio s Juventusom, drugu sezonu dobio korpu u Chelseaju. Sarri pomalo kaska za vodećima u ovoj prvoj se zoni s Plavcima, Wengerov nogomet je bio prekrasan za oko, ali rezultatski ubojito loš desetak godina i možemo tako u nedogled. 

ZAKLJUČAK

Svakog od ovih trenera volim i cijenim zbog određenih kvaliteta, svaki ima pozitivnih i nešto negativnih strana. Istina je, svaki ima svoj stil kako po načinu na koji mu ekipa igra, tako i po ponašanju van stadiona, posebice mislim na presice. No, zaslužuje li netko doista da ga se toliko etiketira na negativan način, konstantno proziva kao glavnog negativca,ne bih se usudio prihvatiti to stajalište. 

Mourinho je doista Special one. Njegovi rezultati govore dovoljno sami za sebe. Ako uzmemo u obzir i činjenicu da je Guardiola sa Cityjom uzeo 3 trofeja, dvije lige, što su manje više svi očekivali te Community shield, Klopp s Liverpoolom bez trofeja, a Mourinho s Chelseajom i Unitedom od povratka u Englesku 2 Liga kupa, prvenstvo i Europsku ligu, teško mi je povjerovati u priče da on nije više trener za velike momčadi ili da nije za Real, što je u posljednje vrijeme aktualno. Tim više što doista moramo prihvatiti potpno jasnu činjenicu da United ne može u isti koš ni s Guariolinom ni s Kloppovom momčadi u ovom trenutku. 

Greške postoje, njih uvijek ima. Što bi se reklo, pa pogriješiti je najlakše, ipak takav kakav je, pa i kao osoba, Jose je potreban vrhunskom nogometu. Nekoga će njegov nastup iritirati, nekoga slatko nasmijati u pozitivnom smislu, ali to je dio njegovog imidža i njegov zaštitni znak, kojeg jednostavno moramo prihvatiti. 

Zašto je Mourinho na udaru
Lijepo je vratiti se u djetinjstvo. Godina je bila 2004. Taman sam proslavio desetljeće života kada je čudesna generacija Monaca u dvomeču izbacila veliki Real Madrid s Ronaldom, Figom, Zidaneom, Raulom, Carlosom i ostatkom društva s Bernabeua. Odmah potom, klub iz kneževine pobijedio je i Chelsea. Iako sam od Zidaneovog voleja Leverkuzenu postao navijač Kraljevskog kluba, bilo mi je neobično simpatično kad ih je Monaco dobio pa i dogurao do finala. Još dijete kojem je pojam bio Real, Milan, Bayern, našlo se u situaciji da navija za one koji su dobili njegove, a uostalom i Pršo je bio dio te ...
Zašto je Mourinho na udaru
Lijepo je vratiti se u djetinjstvo. Godina je bila 2004. ...

Respekt: DanyX69, BruceWayne, Dado_M, Fenix22,

Ne slažem se: Fenix22,

Te je sada u borbi za prvaka. Ne možeš kazati da Lpool ima veću platežnu moć od Utda. Pr. Shaqiriji 15 M eura i važan je kotačič i mogao bi postati čak udarna snaga zahvaljući Kloopu i sustavu. Na drugu stranu, pr Alexis najplaćeniji i stagnira (2). - Fenix22, 9.1.19. 23:40, 0 0 0
Kao i Martial, Rashford, Lingard(iako mislim da on nije kvaliteta ni za Utd ni za reprezentaciju),Mata... svi oni igraju lošije pod Mou, a koji su mogli biti udarne igle. - Fenix22, 9.1.19. 23:42, 0 0 0
Utd, Juventus, Barca, Real, City, Bayern, PSG moraju igrati atraktivno, lepršavo i deklasirat protivnike jer imaju najbolje igrače, najbolje trenere, uvjete i na kraju najskuplje ulaznice od ostalih. Zvijezde koje su plaćene da očaraju publiku (1). - Fenix22, 9.1.19. 23:48, 0 0 0
Da igraju reaktivno i da gledam Hazarda kako se muči i ne može sastat s loptom u drugoj sezoni Moua i Contea te iznimka, ali i istina jučernašnji dvoboj protiv Tottenham. I Messi i Ronaldo znaju loše odigrati, ali dobiju volumen napada preko njih(2). - Fenix22, 9.1.19. 23:52, 0 0 0
Alexis bas ne igra na kod Solskjaera. Necu prerano donosit zakljucke, ali drzim da Manchester ni iduce sezone nece bit bolji od 5 mjesta, ako drugi ostanu ovakvi, a Utd se ne pojaca dosta. - RealMadrid7, 10.1.19. 0:33, 0 0 0
BruceWayne | 02.01.

Inter nije uspio, skupinu B u knockout fazi Lige prvaka predstavljat će Barcelona i Tottenhama. Nakon svega viđenog u ovih 6 kola, takav razvoj događaja doima se najpravedniji. Bilo je pretjerano očekivati da će Inter spasiti "Deus-ex-machina", protiv PSV-a momčad Luciana Spallettija trebala je pokazati da zaslužuje ući u skupinu najboljih 16 Lige prvaka. Međutim, nakon izjednačujućeg gola Maura Icardija, Inter je stao, očito previše vjerujući u povoljan ishod druge utakmice. No, kada je Lucas Moura pogodio, bilo je kasno. Nakon što je Vecino dva puta u nešto više od pola godine pogurao Inter prema željenim ciljevima, lopta udarena od strane Lautara Martineza završila je iznad gola označila je kraj ovogodišnje avanture u Ligi prvaka.

Samo na temelju te utakmice i općenito niti pola odrađene sezone, prerano je zaključivati je li ova sezona uspješna ili ne. Pošto u klasifikaciju istog mora ući nekoliko parametara, za neke od njih imamo dovoljno uzoraka pa se mogu ubaciti u ovaj kontekst.

Nakon Vecinog pola protiv Lazija u zadnjem kolu Lige prvaka, Inter je dobio priliku dovesti igrače koje prethodnih godina nije mogao. Tu nije bila riječ o novcu jer kompanija Sunning je financijska podigla Inter na višu razinu, već je problem bilo u niskoj reputaciji kluba te želji većina željenih igrača za igranjem Lige prvaka. Pošto je UEFA nagradila Seriju A dodatnim 4. mjestom, to je bila prilika koja se nije smjela propustiti.

Ubrzo su na Meazzu stizali De Vrij, Asamoah, Martinez, Vrsaljko, Politano, Keite te Spallettijev miljenik iz Rome - Nainggolan. Dolazak Nainggolana označen je kao light motiv povratka Intera na popis najpoželjnijih destinacija Europe, gdje je zadnjih puta bio pod Mourinhovim vodstvom. Nakon dolaska ključnog igrača, Inter je poslao poruku, koja će kasnije rezultirati nadjačavanjem gotovo svake pozicije u odnosu na prošlu sezonu. Uz osiguravanja potpisa najvažnijih vedeta iz proteklih sezona, odnosno Icardija, Handanovića i Skriniara, Inter je bio spreman ući u novu sezonu.

No, ubrzo su se dogodili prvi problemi. Zbog stalne borbe s Financijskim fair playem, Inter nije mogao osigurati momčad na pripremama nego su stizali postepeno, što je Spallettiju dodatno otežalo slaganje prve postave. Posljedice Svjetskog prvenstva, neuigranost i manjak zajedničkih priprema iskoristio je Sassuolo a Inter dobio važnu poruku uoči otvaranja Lige prvaka. Ako su nabrojane činjenice bile otegotna okolnost, onda je izostanak određenih igrača sa Svjetskom prvenstva bio Interova prednost jer je Spalletti već na početku sezone dobio uvid u mogućnost Asamoha, De Vrija, Politana, igrači koji su ubrzo postali važan dio rotacije.

Iako pritisnuti financijskim ograničenjima, Interova uprava nije željela propustiti vlak zvan Radja Nainggolan. Neki su taj potez okarakterizirali kao preriskantan, kao argument navodeći njegove godine i eventualni pad u nadolazećim sezonama, no Spalletti je znao što traži, ali nije znao što dobiva. Cijelu polusezonu Belgijac je proveo u nestabilnom fizičkom i zdravstvenom odnosu, što je kulminiralo izbacivanjem iz ekipe zbog nediscpline i mogućim preusmjerenjem na neko od istočnih tržišta. No, ono što je odigrao - bila je naznaka opravdanog ulaganja silnih resursa u njegovo dovođenje. Nije slučajno da su njegove najbolje rimske igre bile pod vodstvom sadašnjeg trenera Intera, koji mu je sličnu ulogu namijenio u crnom-plavom dresu. 

Problem u iznošenju lopte, odnosno nedostatku kreativnog i dinamičnog igrača u sredini, Spalletti pokušava nadomjestiti visokim presingom gdje Nainggolan djeluje kao ključan čovjek. On možda nije tipična desetka, ali kroz igru bez lopte pokazuje da pozicija iza napadača ne mora označiti najtalentiranijeg igrača u rosteru, nego je suštinska važnost utjecaja na rezultat može se dogoditi i bez kontrole posjeda. Osim agresivnosti i često pravovremene pozicioniranosti kao preduvjeta za oduzimanje posjeda, Belgijac ima sjajnu statistiku kada igra na poziciji desetke. U protekle tri sezone računajući ovu, ima je učinak od 17 golova i 13 asistencija a ulaske iz drugog plana te udarac prikazao je protiv Bologne i PSV-a.

Nažalost po svoje nove poslodavce, zbog ozljeda propustio je dvije najvažnije utakmice polusezone a njegov i izostanak još nekih startera otkrio je sve Interove mane u ovom trenutku i odgovor na pitanje gdje se klub trenutno nalazi. Kao što je Icardijev izostanak bio prvi uzročnik prošlosezonske krize otprilike u ovo kalendarsko vrijeme, tako je ozljeda, manjak fizičke pripreme i skromna klupa smanjila igrački potencijal na terenu, što je u konačnici uz upitne Spallettijeve odluke oduzelo Interu priliku sudjelovati u drugoj fazi Lige prvaka.

Klupska uprava je barem došla do spoznaje gdje treba uložiti sredstva kako bi klub imao veće izglede sljedeći puta kada se Meazzom bude orila himna najkvalitetnijeg klupskog natjecanja na svijetu. Određena imena kao što su Candreva, Valero ili J. Mario bili su dio onog Intera koji je godinama sanjao Ligu prvaka. Kada je san postao java, a njihove mane postale prepreka prema konačnom i jedinom cilju, odnosno osvajaju domaćeg naslova, što znači da je došlo vrijeme za igrače na još jednoj razini više.

Primarno na poziciji Brozovićevog partnera u sredini, ako FFP dopusti - ne bi bilo loše potražiti lijevog(šifra Felipe Luis kojem ističe ugovor) te desnog ovisno o raspletu Vrsaljkove avanture.

Više od nedostatka kvalitete pričuvnih igrača, Interove navijače treba zabrinjavati manjak hrabrosti najvažnijeg čovjeka na klupi, Luciana Spallettija. Ne treba još ići toliko daleko i iza ugla zazivati imena Simonea ili Antonija Contea, međutim ako se određeni detalji ponavljaju, navijači imaju pravo biti zabrinuti.

Kao što mogu biti zadovoljni klupskim napretkom, koji bi zasigurno bio i veći da nema crne kugle zvane FFP. Zato bi neovisno o budućim pojačanjima ključan posao trebao biti ulazak u klub vrhunskog stručnjaka za transfere Beppe Marotte. To je osoba koja je u Juventus dovela niz kvalitetnih i besplatnih igrača te kroz takvo poslovanje gradila budućeg prvaka.

Preostaje vjera da je Marotta sličan potencijal vidio i u Interu..

Interov "all-in" zvan Nainggolan se nije isplatio, zasada..
Inter nije uspio, skupinu B u knockout fazi Lige prvaka predstavljat će Barcelona i Tottenhama. Nakon svega viđenog u ovih 6 kola, takav razvoj događaja doima se najpravedniji. Bilo je pretjerano očekivati da će Inter spasiti "Deus-ex-machina", protiv PSV-a momčad Luciana Spallettija trebala je pokazati da zaslužuje ući u skupinu najboljih 16 Lige prvaka. Međutim, nakon izjednačujućeg gola Maura Icardija, Inter je stao, očito previše vjerujući u povoljan ishod druge utakmice. No, kada je Lucas Moura pogodio, bilo je kasno. Nakon što je Vecino dva puta u nešto više od pola godine pogurao Inter prema željenim ciljevima, lopta udarena od ...
Interov "all-in" zvan Nainggolan se nije isplatio, zasada..
Inter nije uspio, skupinu B u knockout fazi Lige prvaka ...
RealMadrid7 | 02.01.

Nova 2019. godina zapocela je svoj tijek i vec pocela u svoje statisticke tablice biljeziti pogotke nogometaša u Premier ligi. No, za vecinu ostalih liga svijeta 2019. jos nije pocela, pa nam necete zamjeriti ako se jos malo vratimo na netom okončanu 2018. Iako je o ovom čovjeku kroz prerhodnih više od deseljeća sve rečeno,  osjeća se da je zaboravljeno što je napravio u 2018. godini. Cristiano Ronaldo nastupio je 2018. godine u službenim utakmicama za Real, Portugal i Juventus. Iako ćemo spomenuti i ostalo, osvrnut ćemo se najviše na ligaške nastupe i značaj.

Ronaldo je i ove sezone bio najbolji strijelac lige prvaka, podebljao je svoj skor golova postignut u fazi na izbacivanje, po čemu je ionako daleko najbolji u povijesti. No, za razliku pd prethodnih uzet je na zub jer se dočekao trenutak u kojem nije zabio ni u polufinalu ni u finalu. Na SP-u u Rusiji, Ronaldo je s Portugalom nastupio u 4 utakmice. U ta 4 dvoboja mrežu je tresao 4 puta i iznudio 2 kaznena udarca. Srušio je i jedan neslavan rekord za igrača koji je u ranijoj fazi karijere u nekoliko navrata zabijao 2 slobodnjaka u jednoj utakmici. Kako u Ligi Prvaka, tako i u španjolskom prvenstvu. Naime, popularni CR7 je nakon više od 40 promašenih slobodnih udaraca, napokon zabio iz slobodnog udarca na nekom SP-u ili EP-u. I to gol za bod protiv Španjolaca gdje je iznudio penal koji je zabio, iznudio slobodnjak koji je zabio i usput postigao hattrick protiv Furije.

Ali pustimo sve to. U međuvremenu je Portugalac, nakon 9 sezona u Kraljevskom klubu, odlučio potražiti kako je sam rekao "novi izazov". Ljudi su se tome uglavnom rugali, jer kakav je izazov prijeći u Juventus kad će ionako osvojiti ligu. Naravno, nije stvar ligi, nego u Ligi Prvaka koju Stara dama čeka kao dijete otvaranje poklona koji mu je majka za Božić ostavila ispod bora.

NAJBOLJI U LIGAMA

Iako Ronaldo na pocetku ovosezonske Lige Prvaka nije započeo kao prethodnih sezona u Realu, pa je zaradio možda i neopravdan crveni karton protiv Valencije, utakmkce u ligi nesto su sasvim drugo. Iako je drugi dio 2018. član Juventusa, Cristiano je, vjerovali ili ne, godinu završio kao najbolji strijelac madridskog Reala u svim natjecanjima, zabivši 28 golova, dok je Bale ostao na 27.Zanimljivo je da je Ronaldo odigrao čak 26 utakmica manje od Balea za gol više. Istovremeno, Ronaldo je, iako samo 4 mjeseca u Juventusu, 2018 godinu završio kao najbolji strijelac Juventusa u ligaškim utakmicama s 14 golova, a drugi iza Dybale ako se ukljuce sva natjecanja. A ne treba zaboraviti da je prelazak u novi klub znak i novog prilagođavanja i suigračima i načinu igre i atmosferi, kao i općenito stilu nogometa koji gaji Serie A. Naposljetku, Portugalac  je  godinu završio kao  najbolji  strijelac  2018 svim ligama, zabivši 36 golova, 22 za Real i 14 za Juventus.

Tako je Ronaldo u, za njegove standarde, losoj sezon i i godini ili barem nedovoljno dobroj, pokazao da može bez suigrača iz Reala. Govorilo se da svaka lopta ide na njega, kad bi išla na druge i oni bi bili jednako efikasni. Danas, Ronaldo nije u Realu, a godinu zavšava kao najbolji strijelac. Teško će se dogoditi da netko od igrača Reala postigne 20 golova u ligi u cijeloj ovoj sezoni. Nema onoga tko bi uzeo one šuteve koje je Ronaldo imao privilegiju uzeti kad ništa drugo ne bi išlo, a oni, bez čijih lopti ne bi mogao, bez njega ili ne šalju te lopte ili ih nema tko iskoristiti. Mozda i oboje. S druge strane, Juventus otvorio sezonu za pamćenje, teško da se i mogu sjetiti jesu li ikada u ovom razdoblju imali ovoliko bodova, a Ronaldo završava 2018. kao najbolji ligaški strijelac kluba. Dakle, 2018 godinu, Cristiano je završio kao najbolji strijelac Reala i drugi  najbolji strijelac Juventusa ukupno i najbolji ligaški strijelac Stare dame. 

Bio Madrid ili Torino, Ronaldu ide fino
Nova 2019. godina zapocela je svoj tijek i vec pocela u svoje statisticke tablice biljeziti pogotke nogometaša u Premier ligi. No, za vecinu ostalih liga svijeta 2019. jos nije pocela, pa nam necete zamjeriti ako se jos malo vratimo na netom okončanu 2018. Iako je o ovom čovjeku kroz prerhodnih više od deseljeća sve rečeno, osjeća se da je zaboravljeno što je napravio u 2018. godini. Cristiano Ronaldo nastupio je 2018. godine u službenim utakmicama za Real, Portugal i Juventus. Iako ćemo spomenuti i ostalo, osvrnut ćemo se najviše na ligaške nastupe i značaj. Ronaldo je i ove sezone bio ...
Bio Madrid ili Torino, Ronaldu ide fino
Nova 2019. godina zapocela je svoj tijek i vec pocela ...
Ok zanimljiva tema, ali možda si trebao spomenuti po meni zanimljivju: kako surađuje sa Mandžukićem u Juveu, odnosno koliko je Mandžukić zapravo profitirao od dolaska Ronalda u Juventus.. - BruceWayne, 3.1.19. 15:10, 0 0 0
Apsolutno zanimljiva tema, slazem se. Bilo je prostora spomenuti je i u kontekstu ovoga. Medutim, nastojao sam se osvrnuti na dobacivanja Ronaldu o tome da je u Realu kocio druge, a da je sad izabrao pogresnu ligu... Ali i to je sjajna tema. - RealMadrid7, 3.1.19. 16:04, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.