zatvoreno

Tribina hipoteza

  • 07.05.2019.
  • 26
  • 4

Nova hipoteza za sve teme koje nemaju vlastitu Tribinu.

Ocijenimo najbolje europske klubove:
Manchester City F.C. - razina ekipe favorit lige prvaka 8.9 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 4, 20, 2
Liverpool F.C. - razina ekipe favorit lige prvaka 9.0 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 3, 19, 4
Tottenham Hotspur F.C. - razina ekipe druga faza lige prvaka 7.9 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 3, 22, 1, 0
Chelsea F.C. - razina ekipe druga faza lige prvaka 7.5 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 11, 14, 0, 0
Arsenal F.C. - razina ekipe prosjek lige prvaka 7.1 0, 0, 0, 0, 0, 0, 2, 19, 5, 0, 0
Manchester United F.C. - razina ekipe prosjek lige prvaka 6.9 0, 0, 0, 0, 0, 0, 6, 17, 3, 0, 0
FC Barcelona - razina ekipe favorit lige prvaka 9.0 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 2, 22, 2
Real Madrid CF - razina ekipe druga faza lige prvaka 7.8 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 5, 20, 1, 0
Atletico Madrid - razina ekipe druga faza lige prvaka 7.8 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 5, 21, 0, 0
Juventus F.C. - razina ekipe druga faza lige prvaka 8.3 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 16, 9, 0
SSC Napoli - razina ekipe prosjek lige prvaka 7.2 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 20, 5, 0, 0
F.C. Internazionale Milano - razina ekipe prosjek lige prvaka 6.7 0, 0, 0, 0, 0, 0, 10, 15, 1, 0, 0
FC Bayern München - razina ekipe druga faza lige prvaka 7.9 0, 0, 0, 0, 0, 0, 2, 1, 21, 2, 0
Borussia Dortmund - razina ekipe prosjek lige prvaka 7.2 0, 0, 0, 0, 0, 0, 4, 12, 10, 0, 0
Paris Saint-Germain FC - razina ekipe druga faza lige prvaka 8.1 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 2, 20, 4, 0

Analize (4)

toni17 | 05/2019

Dugi niz godina engleski nogomet izbacuje igrače velikog potencijala,  najviše je talenata bilo s obzirom na fizičke predispozicije jer je to u Engleskoj temelj za uspjeh. Godinama su stvarali velike priče oko mladih igrača  i vjerovali su da su to buduće zvijezde nogometa. Joe Cole, David Bentley, Jack Wilshere jedni su od onih koji su prednjačili tehničkim sposobnostima, ali što zbog ozlijeda što zbog nedovoljnog motiva za napretkom nisu ostvarili ono što su im mnogi predviđali. Zbog ove analize vrijedni spomena su još Jeremain Pennant, Theo Walcott i Aaron Lennon koji su zbog svoje zavidne brzine i prodornosti bili prototip modernog krilnog igrača, unatoč tome što nisu ispunili svoj potencijal do kraja ostvarili su solidne karijere u Premierligi. Glavni lik ove priče Raheem Sterling je kao 14-o godišnjak igrajući za mlađe uzraste QPR-a privlačio pozornost većih klubova poput Manchester Uniteda, Chelsea i Liverpoola.Sa 16 godina došao je u Liverpool u Veljači 2010.godine za 600tisuća funti s mogućnosti porasta cifre do 5 milijuna funti. Sa 17 godina i 107 dana je debitirao u službenoj utakmici za prvu ekipu Liverpoola 2012.godine.

Liverpool i Brendan Rodgers

Trener pod kojim je Sterling ostvario prvi seniorski nastup bio je Kenny Dalglish koji je na kraju te sezone dobio otkaz, te ga je zamijenio Brendan Rodgers. Dolaskom Rodgersa u sezoni 2012/13. Sterling je dobio mjesto u startnoj postavi i veliku minutažu za dokazivanje. Ostvario je učinak od 2 gola i 6 asistencija u 24 nastupa u Premierligi je dobra naznaka za igrača od 18 godina pogotovo u fizički najzahtjevnijoj ligi na svijetu, ali loša igra ekipe i Sterlingov nedostatak psihičke i fizičke spremnosti mu nije omogućilo bolji učinak. Propustio je zadnja 3 mjeseca sezone zbog toga što je umoran i nije bio spreman za tolike napore kroz cijelu sezonu,  tome je dijelom uzrok bilo i što ga Rodgers nije štedio te je u prvih 17 kola, 15 utakmica igrao svih 90 minuta. Iduća sezona je donijela malo drukčiji pristup Rodgersa koji mu je u startu davao malu minutažu moguće da je razlog toga bio i skandali koji su ga pratili van terena, pa ga je htio usmjeriti nogometu i izvesti na pravi put. Sterling je u 13.kolu se vratio u startnu postavu i do kraja sezone zabio 9 golova i skupio 6 asistencija. Bio je dio najopasnijeg trojca lige sa Suarezom i Sturridgeom u lovu za naslov koji im je izmakao Gerrardovim famoznim padom, osvojio je titulu najboljeg mladog igrača Premierlige 2013/14. Odlaskom Suareza u Barcelonu nakon sezone, Liverpoolove šanse za pokušaj napada na titulu iduće sezone su naglo pale. Sterling je odbio novi ugovor, što je pogodilo Rodgersa koji je javno prozvao ljude koji savjetuju Sterlinga kako su mu oni rekli da pronađe novu sredinu. Kroz sezonu 2014/15 ostvario je učinak od 11 golova i 10 asistencija u 52 nastupa u svim natjecanjima.

Ponovo je osvojio titulu najboljeg mladog igrača Premierlige na čijoj su ga dodijeli navijači Liverpoola izviždali zbog odbijanja novog ugovora i tu se dalo zaključiti da su mu dani na Anfieldu odbrojani.

Na grafu možemo vidjeti kako je Sterling nakon jedne sezone privikavanja na seniorski nogomet, održao konstantu oko 10 golova i 10 asistencija, ali ipak vidljivo je kako nije ostvario napredak u zadnjoj sezoni u smislu učinkovitosti.

Najskuplji Englez svih vremena

12.07.2015. godine Manchester City je platio rekordan iznos za nekog engleskog nogometaša u iznosu od 57milijuna funti. Trener mu je bio Manuel Pellegrini pod čijom je palicom zabilježio 47 nastupa u svim natjecanjima pritom zabivši 11 golova i 10 asistencija(isti učinak kao i sezonu prije u 1538 minuta manje). Manchester City s tolikim ulaganjima si nije mogao dopustiti da netko drugi osvoji ligašku titulu pogotovo ne ekipa koja se sezonu prije borila za ostanak, kao što je to učinio Leicester. Doveli su Pepa Guardiolu trenera koji ima svoj sustav i koristi igrače spremne i sposobne prilagoditi se njegovom viđenju nogometa.

Kako je Guardiolin sustav izvukao maksimum iz Sterlinga

Sterling je kod Guardiole u prvoj sezoni unatoč istom broju nastupa kao kod Pellegrinija skupio 700 minuta više, te je zabio 10 golova i asistirao čak 20 puta. Veliki napredak u tom segmentu igre može se protumačiti kao produkt Guardiolinog sustava igre gdje se stišće protivnika u šesnaesterac i kada se odigra uspješno dodavanje u šesnaest metara velik broj igrača napada gol pa su povratne lopte i lopte kroz peterac bile izvor velikog broja njegovih asistencija. Ipak povećanje broja golova se nije dogodilo, ali naredne dvije sezone su afirmirale Sterlinga kao jednog od najopasnijih krilnih igrača na svijetu.  2017/18. je u samom startu nagoviještavala veliku sezonu za Raheema gdje je u prvih 17 utakmica Premierlige i Lige prvaka kombinirano zabio 13 golova i 4 puta asistirao te nadmašio broj golova u odnosu na sve prijašnje sezone. Konačni učinak je bio 46 nastupa, 23 gola, 17 asistencija, prva titula Premierlige i drugi puta osvajač liga kupa. S obzirom na fascinantan broj pogotaka Citya u Premierligi (106), dalo se zaključiti da je Pep u potpunosti implementirao svoju igru i kreirao šablone kojima teži cijelu svoju trenersku karijeru. U toj igri Sterling je imao manje loptu u nogama, to je prepušteno kreativnim igračima sredine terena, dok je on od strane Guardiolinog stručnog stožera naročito Mikela Artete učio o kretnjama i situacijama na terenu kako bi dolazio u čiste šanse za gol. Guardiola je izjavio kako je rekao Sterlingu da ako želi igrati nogomet na vrhunskoj razini, da mora zabijati više golova, na što je ovaj odgovorio na odličan način i uduplao broj golova po sezoni naspram prijašnjih sezona. U ovoj sezoni gdje je Manchester City ponovno osvojio naslov s nevjerojatnih 98 bodova, Raheem je imao ogromnu ulogu, iako je City ekipa s velikim brojem kvalitetnih igrača pa su rotacije kako bi svi bili sretni normalne, on je bio jedan od najstandardnijih igrača pa je tako u 51 nastup zabio 25 golova i imao 18 asistencija. Pokazao je da može održati svoju efikasnost na visokoj razini, sazrio je kao igrač i ispunio velik dio najavljivanog potencijala. Osvojio je sa Cityem trostruku krunu i bio nominiran za najboljeg igrača sezone i uvršten u idealnih 11 Premierlige.

Kroz graf iznad razdoblje u Liverpoolu je označeno crvenom bojom, a razdoblje u Cityu je odvojeno na razdoblje Pellegrinija koje je označeno ljubičastom bojom i razdoblje Guardiole koje je označeno svjetlo plavom bojom. Može se jasno vidjeti napredak u efikasnosti pod Guardiolom, a graf ispod pokazuje koliko golova odnosno asistencija je Sterling imao u omjeru sa minutažom po sezonama. U sezoni 2017/18 došao je do situacije da u prosjeku svakih 89 minuta zabije gol ili asistira, a u sezoni 2018/19 svakih 95 minuta zabije ili asistira, što znači da praktički svaku utakmicu ima utjecaja na rezultat. Dok mu je prijašnjih sezona trebalo više vremena kako bi zabio ili asistirao.

S obzirom na stil igre koji gaji Guardiolin City često se dogodi da se njegova ekipa "ušeta" u gol, a najveći dobitnik u tom sustavu je upravo Sterling. Naime povećanje učinkovitosti Sterlinga leži u konstantnom radu Artete i Guardiole na njegovim kretnjama kako bi uvijek bio na pravom mjestu u pravo vrijeme. Dokaz tome su i naredne dvije statistike ispod, koje pokazuju:

2017/18 - Sterling u Premier ligi dijelio mjesto s Harryem Kaneom po broju pogodaka unutar peterca postigavši 8 pogodaka.

2018/19  je prvi na toj ljestvici postigavši  7 golova unutar peterca.

Sazrijevanje kroz godine i sustav nogometa sadašnjeg trenera Manchester Citya su dovele do toga da je Raheem Sterling prestao biti samo talentirani mladić i došao je na razinu vrhunskog krilnog igrača koji bi trebao dominirati nogometnim travnjacima u predstojećim godinama.

Raheem Sterling i njegov procvat pod Guardiolom
Dugi niz godina engleski nogomet izbacuje igrače velikog potencijala, najviše je talenata bilo s obzirom na fizičke predispozicije jer je to u Engleskoj temelj za uspjeh. Godinama su stvarali velike priče oko mladih igrača i vjerovali su da su to buduće zvijezde nogometa. Joe Cole, David Bentley, Jack Wilshere jedni su od onih koji su prednjačili tehničkim sposobnostima, ali što zbog ozlijeda što zbog nedovoljnog motiva za napretkom nisu ostvarili ono što su im mnogi predviđali. Zbog ove analize vrijedni spomena su još Jeremain Pennant, Theo Walcott i Aaron Lennon koji su zbog svoje zavidne brzine i prodornosti bili prototip ...
Raheem Sterling i njegov procvat pod Guardiolom
Dugi niz godina engleski nogomet izbacuje igrače velikog potencijala, najviše ...

Respekt: Luca1010, Dado_M,

Slažem se: Luca1010, Dado_M,

Bateman | 05/2019

Ne postoji nogometna utakmica u kojoj ne posvjedočimo nekolicini žustrih rasprava igrača sa sucem u vezi njegove odluke, a koje nerijetko završe žutim kartonom za tog igrača. Te situacije za sobom povlače pitanje smisla takvog ponašanja kada je jasno da sudac neće promijeniti svoju odluku niti će igrač postići išta dobro za sebe i za svoju momčad. Spektar i jačina emocija kroz koje svaki igrač prođe tijekom 90 minuta na terenu teško su shvatljivi prosječnoj osobi, ali rasplet u kojem sudac uvažava mišljenje igrača koji agresivno protestira protiv njegove odluke gotovo da je neviđen. S obzirom na to da je nekada lakše reći ono što ti je na duši i zaraditi „samo“ žuti karton nego držati nakupljeno nezadovoljstvo u sebi teško je zamisliti da će se prigovaranja sucu ikada iskorijeniti sustavom kažnjavanja koji je snazi, stoga je IFAB prije nekoliko godina predložio zanimljiv koncept nazvan Sin Bin, ili u doslovnom i istovremeno nespretnom prijevodu – ograđeni prostor za grijeh? Uglavnom, nezahvalno je prevoditi jedan takav izraz, a „kazneni prostor“ je previše suhoparan naziv koji ubija draž originalnog, te sam siguran da ste svi upoznati s engleskim jezikom u dovoljnoj mjeri da bi shvatili na što se cilja.

Revolucionaran koncept

Koncept je sljedeći: u slučaju da igrač počini prekršaj prigovaranja sucu ili nesportskim ponašanjem pokuša iznuditi prekršaj (simuliranje) dobiva kaznu u trajanju od 10 minuta. Tijekom tih 10 minuta njegova momčad igra s igračem manje, a on je prisiljen stajati izvan terena (gdje se ima pravo zagrijavati). Nakon isteka kazne, dozvoljeno mu je vratiti se u igru, a u slučaju da tijekom utakmice ponovi isti prekršaj, biva isključen iz utakmice, ali njegova momčad ima pravo uvesti zamjenu nakon 10 minuta (osim ako sve zamjene nisu već obavljene). A cijela ideja kreće od pretpostavke da će s vremenom činjenica da prigovorom trenutačno i direktno dovodiš svoju momčad u nepovoljan položaj dovesti do toga da će igrači shvatiti kako to zaista nema smisla, jer će omjer onoga što mogu izgubiti i onoga što mogu dobiti postati još neisplativiji.

Od važnijih sportova inačica Sin Bina već otprije postoji u rukometu, hokeju, vaterpolu i ragbiju, koji ujedno ima i najsličniji koncept onom nogometnom, iako se u svim nabrojanim sportovima takve kazne dobivaju i zbog običnih prekršaja, za razliku od ideje IFAB-a. A od prošle sezone eksperimentalna implementacija tog pravila uvedena je i u 31 ligu pod ingerencijom engleskog nogometnog saveza (amaterske lige, ženske lige i lige mlađih uzrasta), dok će od sljedeće sezone pravilo biti uvedeno u sve muške lige od sedmog nogometnog razreda naniže te za sve ženske od petog nogometnog razreda naniže.

Inicijalni uspjeh eksperimenta

Donošenje takve odluke pretpostavlja da je eksperiment uspio, a to potvrđuju i brojke koje kažu kako su se kazne za prigovaranje sucu smanjile za 38% u prosjeku promatrano kroz sve obuhvaćene lige, dok su 72% igrača, 77% trenera i 84% sudaca koji su sudjelovali u tim ligama izjavili da žele nastaviti igrati s tim pravilom. Na tu temu se oglasio i Neale Barry, šef sudaca FA-a, koji je rekao kako će Sin Bin gotovo sigurno u budućnosti biti implementiran na najvišoj razini. No, koliko god to pravilo lijepo zvučalo, postoje ogromne prepreke za njegovo implementiranje na elitnu razinu.

Temeljite promjene i potencijalno bizarne situacije

Prva je očigledna, a ona je logična pretpostavka da bi, barem u početnom periodu, na utakmici viđali po nekoliko takvih privremenih isključenja, što bi imalo ogroman utjecaj na ishod utakmice i što bi uostalom utjecalo i na taktički pristup momčadi. Druga važna prepreka je bizarno pravilo koje se implementira u slučaju da vratar bude kažnjen za prigovor, a koje kaže da u tom slučaju igrač koji se u tom trenutku nalazi na terenu mora stati na gol dok vratar ne odsluži desetominutnu kaznu. Ali ni to nije vrhunac svega, naime, kada istekne deset minuta kazne vratar smije ući u igru, ali u ulozi igrača te se tek po prvom prekidu smije ponovno zamijeniti s igračem na golu i zauzeti svoju osnovnu poziciju. Samo za usporedbu, u hokeju na ledu svaku kaznu koju vratar dobije (minor, major ili misconduct) odslužuje netko od igrača koji se u tom trenutku nalazi na ledu, a ne vratar.

Dakle, problem Sin Bina je njegova manifestacija koja je gotovo nespojiva s pojmom elitnog nogometa. Utakmica u kojoj bi imali primjerice po dvije kazne sa svake strane izmijenila bi se do prepoznatljivosti, jer bi momčadi bile prisiljene taktički se prilagođavati situacijama u kojima imaju deset minuta za iskoristiti igrača više ili se obraniti s igračem manje, te bi to uskoro dovelo do koncepta sličnog hokejaškom powerplayu u kojem bi takve situacije postale zasebni taktički segmenti. Ali ne samo to, zamislite primjerice da gledate El Clasico i Ter Stegen prigovori sucu zbog dosuđenog jedanaesterca za Real, a on ga pošalje na hlađenje dok Rakitić oblači golmanski dres i rukavice te narednih deset minuta stoji na golu. Ili da primjerice gledate polufinale Lige prvaka u kojem u svakom trenutku igrači, ali i mi pred malim ekranima moramo znati ovu tablicu kako bi mogli pratiti što se događa i kome prijeti koja opasnost:

Kada se stvari postave na taj način, implementacija Sin Bina djeluje nezamislivo. Nogomet je igra u kojoj vrijeme teče bez zaustavljanja i u kojoj ne postoje leteće izmjene kao primjerice u hokeju ili rukometu, te u kojoj su zamjene regulirane puno nefleksibilnijim pravilima u odnosu na ragbi, pa bi sukladno tome momčadi bile prisiljene prilagođavati se novonastaloj situaciji na terenu s onim igračima koji se u tom trenutku nalaze u igri. To je važno naglasiti iz razloga što u hokeju postoje posebno sastavljene powerplay i penalty kill formacije koje uvježbavaju takve situacije, kao što je to slučaj i u rukometu u kojem sve više momčadi u situaciji s igračem manje igraju bez vratara. Nogomet si takve stvari ne bi mogao priuštiti i stoga bi taktička priprema za takve situacije, koliko god ona bila dobro izvedena, ipak bila improvizacija koja bi mogla pojačati random faktor, a elitni nogomet sve više teži smanjivanju istoga.

Za Sin Bin je prerano

Zaključak svega jest taj da je Sin Bin jedno poprilično ekstremno pravilo koje će se teško uvesti na najvišim razinama, barem u bliskoj budućnosti, jer njegovi su nedostatci jednostavno preveliki. Svi težimo fair playu i brojke nam kazuju kako je velika većina onih koji su pravilo osjetili na svojoj koži zapravo zadovoljna njime, ali na razini na kojoj su ulozi nemjerljivo veći zasigurno će naići na veliki otpor. Najmoćniji klubovi teško će pristati dati toliku moć sucima u ruke, ali ne samo to, tu se također pojavljuje i pitanje pritiska na njih. Pravilo je osmišljeno kako bi se smanjio pritisak na djelitelje pravde i ono funkcionira u „vikend ligama“ gdje ulozi, osim želje za pobjedom aktera utakmice, gotovo da i ne postoje. Ali kada je nagrada trofej Lige prvaka i silni milijuni koji dolaze s njim, može se postaviti teza da će suci osjećati još veći pritisak pri kažnjavanju igrača.

Uvijek treba težiti pozitivnim promjenama i moderniziranju sporta kako bi on pratio evoluciju društva i bio u skladu s duhom vremena u kojem se nalazimo, ali postoje neke stvari koje bi sportove izmijenilo do neprepoznatljivosti, a Sin Bin je jedna od njih. Možda ćemo kroz godine mijenjanjem svijesti igrača i trenera, te polaganom tranzicijom putem pooštrenih pravila doći do točke u kojoj će se Sin Bin moći implementirati na sve razine, ali za sada samo razmišljanje njegovom uvođenju u elitni nogomet izgleda kao ekstrem.

Sin Bin
Ne postoji nogometna utakmica u kojoj ne posvjedočimo nekolicini žustrih rasprava igrača sa sucem u vezi njegove odluke, a koje nerijetko završe žutim kartonom za tog igrača. Te situacije za sobom povlače pitanje smisla takvog ponašanja kada je jasno da sudac neće promijeniti svoju odluku niti će igrač postići išta dobro za sebe i za svoju momčad. Spektar i jačina emocija kroz koje svaki igrač prođe tijekom 90 minuta na terenu teško su shvatljivi prosječnoj osobi, ali rasplet u kojem sudac uvažava mišljenje igrača koji agresivno protestira protiv njegove odluke gotovo da je neviđen. S obzirom na to da je ...
Sin Bin
Ne postoji nogometna utakmica u kojoj ne posvjedočimo nekolicini žustrih ...

Respekt: Snoop, GNKDZCFC, Luca1010, tshabalala,

Slažem se: Luca1010, tshabalala,

U nas je civilno društvo na niskim razinama i u dogledno vrijeme se ovo neće dogoditi. - Fenix22, 26.5.19. 12:45, 0 0 0
Jasno, ali što kada bi u primjerice četvrtfinalu LP Realu isključilo 3 igrača zbog prigovora? Nastao bi toliki skandal da bi se sutradan osnovala Superliga. Teško da bi klupski čelnici stali na stranu suca i popljuvali svoje igrače u toj situaciji. - Bateman, 26.5.19. 14:00, 0 0 0
Ovo je problem veći od seniora. Seže još od od najnižih kategorija. Isto tako, zamisli situaciju gdje tri igrača Reala izađu na 10 minuti zbog prigovaranja. Misliš da odmah sutra ne bi bila osnovana Superliga? - Fenix22, 26.5.19. 21:15, 0 0 0
Što se tiče Superlige, ja da sam UEFA bi skupa nacionalnim savezima (ponudio bi im određene ustupke) suspendira klubove i zabranio im registraciju novih igrača. Jer UEFA je mafija, to jest organizirani kriminal, pa nek pokažu kako su organizirani. - Fenix22, 26.5.19. 21:19, 0 0 0
Sigurno da bi, zato kažem da bi trebalo pronaći neki model sustavnog postrožavanja kazni. - Bateman, 26.5.19. 23:09, 0 0 0
Snoop | 05/2019

Iza Dinama je jedna od najboljih sezona u povijesti, kao i gotovo svake godine u momčadi se isprofilirao mladi igrač kojeg juri pola Europe. Ove godine u prvom planu je Dani Olmo, fenomenalni Katalonac zaslužuje sve komplimente za ono što je pokazao ove godine, ali u njegovoj sjeni ostao je još jedan super, super talenat od kojeg se očekivao jedan veliki iskorak. Ali nakon ove sezone to već polako dolazi u pitanje. Ima li taj profinjeni hrvatski veznjak za kojeg svi kažu da loptu udara na "drugačiji" način mjesta u Dinamu? Ponavlja li se slučaj Ćorić?

Na Ćorićev račun čuli smo mnogo pohvala tijekom njegovog nogometnog odrastanja, o njemu se konstanto pričalo. Hvalio ga je čak i veliki Pep Guardiola nakon utakmice Dinamo-Bayern. Ali, Ante svoj potencijal nikad u potpunosti nije pokazao. Zapravo se nikad nije izborio za mjesto glavnog igrača Dinama, pred kraj svog vremena u Dinamu izgubio je čak mjesto i prvotimca, razočarano napustio Maksimir. Na kraju za sasvim solidne novce prešao u Romu gdje ove sezone odigrao 20ak minuta i to je sve što smo vidjeli od njega. Nije skroz ista situacija s Majerom. On nije prošao sve mlađe uzraste Dinama. On je tek došao ove sezone iz Lokomotive i mora se priznati imao je veliki peh da već nakon prve utakmice doživi ozljedu zbog koje je propustio jesenski dio sezone. Ali, vratio se točno za vrijeme zimske pauze. Stigao je odraditi pripreme i očekivalo se da njegov talent konačno eksplodira. Ali, od toga smo na kraju malo toga vidjeli, odigrao je na proljeće par solidnih rola. Ali ni u jednoj bitnoj utakmici nije zaigrao, jednostavno nije bio u glavnim planovima Nenada Bjelice. Igrao je u utakmicama za koje je nastupala B momčad, iako je Bjelica tako ne voli nazivati. Za europske srazove s Plzenom i Benficom čak nije upao ni među rezerve. 

Ukupni skor dosada u dresu Dinama je 9 utakmica ove sezone, i to sve u 1. HNL, ukupno 642 minute. Uspio postići 1 pogodak i podijeliti 2 asistencije. Dakle, u Europi nije zaigrao ni sekunde. I neki dan događa se nešto zanimljivo. Njegov menadžer izlazi u medije s izjavom da je Majer top klasa i da on može i mora igrati u prvom sastavu u Dinamu, inače ide u klub koji će mu pružiti stalno mjesto u prvih 11 jer on to zaslužuje. Jako loš i ružan način da se nešto postigne. Bjelica je poznat kao trener koji ne dopušta da mu se drugi mješaju u posao, pa ovo što je uradio Bara se može promatrati kao medvjeđa usluga. 

Slično nešto kao što se događalo i s Antom Ćorićem. I iz redova njegovog tima često smo čuli kako on mora igrati, kako je on igrač koji radi razliku. Dakle, lako je pričati po medijima. To treba pokazati i dokazati na terenu i na treninzima. Treneri sigurno neće nekog top igrača bez razloga držati na klupi. Ćorić i Majer su fantaziste, igrači s idejom, ali moraju prihvatiti da nogomet danas ne trpi veznjake koji imaju samo lijepe poteze i znaju igrati samo s loptom. Loptu imaš na nekoliko minuta u svojim nogama, svakako da je važno i to što radiš s njom dok je imaš u nogama. Ali, apsolutno da je puno važnije ono što radiš kad je nemaš u nogama: povratna trka, inteligentno postavljanje, otvaranje prostora suigračima, mijenanje pozicija, itd... Nogometna igra svakako treba genijalce, oni su ti koji daju završni dodir. Ali i ti genijalci ako nisu Lionel Messi moraju raditi na terenu. Dani Olmo kojeg sam spomenuo na početku je to shvatio na vrijeme, Ante Ćorić to očito još nije shvatio, a što će se dogoditi s Lovrom Majerom još treba vidjeti jer on i nije odigrao tako puno utakmica za Dinamo kao ova dvojica. Hoće li krenuti putem Olma ili Ćorića sigurno je pitanje broj 1 koje zanima sve u Dinamu i sve one koji vole Dinamo. 

Lovro Majer: Ponavlja li se slučaj Ante Ćorić?
Iza Dinama je jedna od najboljih sezona u povijesti, kao i gotovo svake godine u momčadi se isprofilirao mladi igrač kojeg juri pola Europe. Ove godine u prvom planu je Dani Olmo, fenomenalni Katalonac zaslužuje sve komplimente za ono što je pokazao ove godine, ali u njegovoj sjeni ostao je još jedan super, super talenat od kojeg se očekivao jedan veliki iskorak. Ali nakon ove sezone to već polako dolazi u pitanje. Ima li taj profinjeni hrvatski veznjak za kojeg svi kažu da loptu udara na "drugačiji" način mjesta u Dinamu? Ponavlja li se slučaj Ćorić? Na Ćorićev račun čuli ...
Lovro Majer: Ponavlja li se slučaj Ante Ćorić?
Iza Dinama je jedna od najboljih sezona u povijesti, kao ...

Respekt: pravi, chelsea_2012,

Ne slažem se: chelsea_2012, Fenix22,

I u toj usporedbi s Ćorićem želio sam istaknuti da to treba pokazati na terenu, a ne preko menadžera i medija.. Rad, red i disciplina, vjerujem da to Bjelica poštuje. Kad jedan Atiemwen kraj toliko skandala dobije više prilike od najvećeg hr talenta. - Snoop, 17.5.19. 21:42, 0 0 0
Malo riječi za komentara. I ja bih iskreno volio da uspije, super je s loptom u nogama, vjerujem da ima dosta prostora napretka u ostalim segmentima, da je spreman na učenje i prilagođavanje, a ne tvrdoglavo tjerati svoje kao Ćorkan, to je sve.. - Snoop, 17.5.19. 21:46, 0 0 0
Respect za prvu analizu , ali Majer je prošlu sezonu debelo nadmašio bilo kakvu Ćorićevu u svim statističkim kategorijama , sam Bjelica je izjavio da su Majera praktički ozljede sabotirale za tekuću sezonu - chelsea_2012, 18.5.19. 11:43, 0 0 0
I druga jako jako bitna stvar Majer je u "velikim utakmicama" u HNL bio među najboljim igračima i samim time je po tome miljama ispred Čorića , a pogotovo da ne uspoređujemo Ćorićev karakter koji je gori od neke osobe iz obitelji Kardashian - chelsea_2012, 18.5.19. 11:46, 0 0 0
Hvala na komentarima. Vrlo moguće da bi drugačije bilo da nije ozljeda, zasmetao me taj izlazak u medije i pritisak da se mora igrati, to smo često čuli iz Antinog tabora i zato sam krenuo uspoređivati ta dva slučaja s nadom različitog ishoda.. - Snoop, 18.5.19. 13:19, 0 0 0
Bateman | 05/2019

Kada je Michael Laudrup 2012. naslijedio Brendana Rodgersa na klupi Swanseaja, doveo je nekoliko pojačanja u vrijednosti od oko ukupno 17-ak milijuna funti. Među važnijima su bili Chico Flores, Michu - one-season wonder koji je te sezone proglašen najboljom kupovinom, te Ki Sung-yong i Pablo Hernandez – obojica plaćeni po 6.3 milijuna funti, što je tada bio klupski rekord.

Od ovog potonjeg se mnogo očekivalo, pogotovo kada se uzme u obzir da je na jug Walesa došao kao standardni prvotimac Valencije koji je do tada zabilježio i četiri nastupa u dresu furije. Hernandez je bio neizostavna karika Laudrupove momčadi, ali sa strane nekoliko izvrsnih predstava koje su do današnjeg dana ostale zapamćene u glavama navijača, nikada nije pokazao svu raskoš svog talenta. Često nezainteresiran, dekoncentriran i odsutan mislima, na terenu je izgledao kao demo verzija samoga sebe, teaser za film koji se nikada nije prikazao. Glavni razlozi tome su bili oni već toliko puta spominjani kada su pitanju igrači iz južnijih krajeva - jezična barijera i neprestano loše vrijeme, a ni španjolska kolonija koja je prodefilirala Libertyjem tijekom te dvije godine nije puno pomogla.

Odlazak s Otoka i povratak

Nakon nešto više od godine i pol provedenih na jugu Walesa Michael Laudrup dobio je otkaz, a na ljeto 2014. odlučio je prihvatiti lukrativnu ponudu katarske Lekhwiyae i tamo nastaviti svoju karijeru. Za njim je otišao i Chico Flores, Michu je posuđen Napoliju, a od ostatka španjolske družine samo su Jordi Amat i starosjedioc Angel Rangel ostali u momčadi. Kako se već duže vrijeme pričalo o španjolskom klanu u svlačionici Swanseaja koji nije u dobrim odnosima s ostatkom momčadi, Hernandez je procijenio da je i njemu bolje otići. Također se odlučio za Katar, samo ne za isti klub, već za Al-Arabi. Žena i sin ga nisu pratili već su se vratili u domovinu, a Hernandez je nakon pola godine provedene u Kataru i pola u Emiratima, odlučio da bez obzira na dobru zaradu Bliski istok nije za njega te se vratio u Španjolsku, točnije u Rayo Vallecano.

Tamo je odigrao ukupno 30 utakmica u kojima je postigao tri pogotka i zabilježio četiri asistencije, ali kako su te sezone ispali iz Primere, u ljeto 2016. na nagovor bivšeg trenera Garyja Monka odlučio se vratiti na Otok, ovoga puta u Leeds United. Zahvaljujući dobrim predstavama u prvom dijelu sezone, klub mu je u dva navrata odlučio produljiti ugovor, a on se odužio odličnim predstavama koje su mu naredne sezone donijele titulu igrača godine Leeds Uniteda. Hernandez je sada igrao sa smiješkom na licu i napokon izgledao kao onaj igrač koji je mogao i trebao biti, no ipak, nakon što je na klupu došao Marcelo Bielsa, pojavile su se sumnje kako će Španjolac odgovoriti na zahtjeve argentinskog „luđaka“.

Život pod Bielsom

Odgovorio je s 12 pogodaka i 12 asistencija u regularnom dijelu sezone, što znači da je direktno sudjelovao u trećini pogodaka svoje momčadi. Također je kreirao 16 velikih prilika za svoje suigrače, što je dodatno pridonijelo njegovom izboru u momčad sezone Championshipa, te mu također osiguralo nagradu za najboljeg igrača Leedsa drugu sezonu zaredom. Najvažniji igrač „usnulog diva“ koji je ove sezone bio odlučan vratiti se u elitno društvo djelovao je spektakularno, toliko da je Bielsa rekao za njega kako je on jedan od najboljih krilnih igrača koje je ikada vidio i proglasio ga kompletnim igračem kojeg se nema više što naučiti. Dobroj tehnici pridodao je i sposobnost prepoznavanja situacija i pronalaženje prostora, a Bielsina fluidna filozofija osigurala mu je da u ulozi wide playmakera bude slobodan napuštati svoju poziciju, što je oslobodilo sav onaj potencijal koji je do tada skrivao. Dok je većinu svojih asistencija poslao sa svoje nominalne pozicije, pogotke je postizao većinom udarcima nakon ulaska s lijeve strane i završavajući akcije koje je sam i započeo, te je bio najvažniji kotačić Bielsine momčadi.

No na Hernandezovu žalost „usnuli div“ ipak nije uspio izboriti nastup u Premier League sljedeće sezone, nakon što su u playoffu ispali od Lampardovog Derby Countyja. Veliki dio sezone Leeds je obitavao na samom vrhu Championshipa, a to je bio slučaj sve do 36. kola kada su se nalazili na drugom mjestu koje direktno vodi u viši rang. Nakon toga je nastupio strmoglavi pad i stvorio se dojam da se Leedsu dogodilo ono što je u javnosti poznato kao „Bielsin efekt“, odnosno zamor koji se javlja kod Bielsinih momčadi kako se sezona približava kraju, pa su tako u zadnjih 10 kola sakupili samo 13 bodova i pali na 3. mjesto. No, bez obzira na to što predrasude u većini slučajeva imaju uporište u stvarnosti, ovoga puta to nije bio ispravan zaključak.

Prokletstvo usnulog diva

Prava istina je ta da je Leeds u tih 10 kola uputio 215 udarac na gol, od čega 53 u okvir gola i pritom zabilježio xG (expected goals) rate od 22.28. Preračunato u prosjek, brojke su iznosile 21.5 udarac, 5.3 u okvir i xG od 2.3 po utakmici – sve unutar dotadašnjeg prosjeka. Obrambeno gledano, također nisu odskakali previše od prosjeka, jer su u tom periodu primali 1.2 pogotka po utakmici, za razliku od dotadašnjih 1.06, a ako izuzmemo pušteni gol Aston Villi, prosjek se spušta na 1.1. Ono gdje su igrači Leedsa zakazali bila je konverzija šansi. U tih 10 kola postigli su samo 13 pogodaka, odnosno 40% manje od očekivanog broja. Ako uzmemo u obzir i kako su imali veći broj udaraca na gol i xG rate i od Norwicha i od Sheffield Uniteda, dolazimo do zaključka kako im je jednostavno nedostajalo koncentracije pred golom, a ne energije. Doduše, istina je da su u završnici sezone imali podužu listu ozljeda zbog kojih su im navijači dodijelili nadimak Injury United FC, a što se može djelomično pripisati Bielsinim trenažnim metodama. Ali kada znamo da problem nije bio u produkciji prilika, već u njihovoj realizaciji, teško je to proglasiti najvažnijim razlogom njihovog pada.

Na kraju su morali u doigravanje u kojem su, nakon dobre prve utakmice u kojoj su ostvarili minimalnu pobjedu, kod kuće odigrali jednu poprilično nezrelu utakmicu koja ih je stajala šanse za promociju. Loša utakmica vratara Casille i obrane općenito, nepotrebni prekršaji (prvo Cooperov za najstrožu kaznu, a kasnije Berarrdijev za drugi žuti), te izostanci Adama Forshawa i najboljeg strijelca Kemara Roofea, pomogli su Derbyju okrenuti rezultat u njihovu korist unatoč činjenici da je Leeds do pred sam kraj prvog poluvremena druge utakmice imao ukupno vodstvo od 2:0. Samo za usporedbu, od 24 utakmice u kojima je poveo ove sezone, Leeds je u njih 22 pobijedio, a samo jednu izgubio.

Pronalazak sreće

Hernandez je nedavno napunio 34 godine ali još godinu dana ima ugovor s Leedsom, stoga ako momčad ostane na okupu, a Bielsa na klupi, novi napad na elitni razred engleskog nogometa ne bi smio izostati. No, da više i ne zaigra u Premier League, to neće biti smak svijeta za njega, jer dokazao je i sebi i drugima da može biti ono što obećava. Nakon kratkih epizoda na Bliskom istoku i u rodnoj Španjolskoj shvatio je da želi još jednom pokušati u Engleskoj, te je odlučio dati sve od sebe i iskupiti se za indolentnost iz perioda provedenog u Swanseaju. Došao je u najkvalitetniju drugu ligu i općenito jednu od kvalitetnijih na svijetu, odlučan da ovoga puta pokaže što zna i umije, a spomenute nagrade samo su potvrdile kako je u tome i uspio. Pablo Hernandez nije ispisao nekakvu bajku ili hollywoodski „tale of the underdog“, on je jednostavno proživio realističnu životnu priču o ljudskom sazrijevanju ispričanu kroz jednu poprilično običnu karijeru.

No to ne znači da je zbog toga imao lakši put ili da njegova priča nije vrijedna prepričavanja. Zasigurno nije bilo jednostavno vratiti se u zemlju u kojoj je proveo poprilično trnovit period svoje karijere, i to u niži razred, ali Hernandez je bio siguran da to želi. Dočekalo ga je isto ružno vrijeme i isti strani jezik, ali razlika je bila u tome što je sada on bio drugačiji, bio je zreliji. Shvatio je da njegova karijera neće trajati još dugo i da treba uživati u njoj. Dobio je drugu priliku za uspjeti na Otoku i iskoristio ju je na najbolji mogući način, a hoće li dobiti drugu priliku i za nastupiti u elitnom razredu engleskog nogometa, ostaje za vidjeti. Možda će se naći koji premierligaš iz donjeg dijela tablice koji će biti zainteresiran za jednog od najboljih igrača Championshipa, bez obzira na njegove godine. Ali za Hernandeza bi više smisla imalo ostati u Leedsu u kojem je obožavan i s njim još jednom pokušati dohvatiti Premier League. Uostalom, i sam je nedavno rekao kako mu je dolazak u Leeds najbolja odluka karijere.

Pablo Hernandez nije igrač kojeg će javnost posebno pamtiti nakon što se udalji s nogometnih travnjaka, ali je primjer čovjeka koji se izborio za drugu šansu, odlučan da je ovoga puta zaista i iskoristi. Nije želio nastaviti voditi financijski unosan, ali poprilično bezdušan život na Bliskom i Dalekom istoku ili u Sjevernoj Americi, već se vratio onome zbog čega je i počeo igrati nogomet. Pronašao je svoju sreću prije nego je bilo prekasno i na tome mu treba skinuti kapu.

Sazrijevanje Pabla Hernandeza
Kada je Michael Laudrup 2012. naslijedio Brendana Rodgersa na klupi Swanseaja, doveo je nekoliko pojačanja u vrijednosti od oko ukupno 17-ak milijuna funti. Među važnijima su bili Chico Flores, Michu - one-season wonder koji je te sezone proglašen najboljom kupovinom, te Ki Sung-yong i Pablo Hernandez – obojica plaćeni po 6.3 milijuna funti, što je tada bio klupski rekord. Od ovog potonjeg se mnogo očekivalo, pogotovo kada se uzme u obzir da je na jug Walesa došao kao standardni prvotimac Valencije koji je do tada zabilježio i četiri nastupa u dresu furije. Hernandez je bio neizostavna karika Laudrupove momčadi, ali ...
Sazrijevanje Pabla Hernandeza
Kada je Michael Laudrup 2012. naslijedio Brendana Rodgersa na klupi ...
Sjajan tekst. Bravo. - RealMadrid7, 17.5.19. 17:22, 0 0 0
Hvala. - Bateman, 18.5.19. 10:31, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.