zatvoreno

Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

  • 17.05.2017.
  • 26
  • 9

Kao i prošli, tako i ovaj tjedan ova tema služi za sve teme koje nisu dovoljno popularne da bi dobile posebnu tribinu, ali je zanimljivo braniti neku hipotezu do koje smo došli tijekom naših razmišljanja o sportu. 

Stoga, Tribina hipoteza!

Ocijenimo top trenere HNL-a:
Matjaž Kek - razina trenera trener za ligu petice 6.0 0, 0, 0, 0, 0, 8, 11, 7, 0, 0, 0
Ivaylo Petev - razina trenera dobar prvoligaški trener 4.2 0, 0, 2, 5, 9, 7, 3, 0, 0, 0, 0
Joan Carrillo - razina trenera top prvoligaški trener 4.6 0, 0, 0, 3, 9, 11, 2, 1, 0, 0, 0
Zoran Zekić - razina trenera dobar prvoligaški trener 3.9 0, 0, 2, 4, 15, 5, 0, 0, 0, 0, 0
Željko Kopić - razina trenera dobar prvoligaški trener 4.4 0, 0, 1, 2, 11, 10, 2, 0, 0, 0, 0

Analize (9)

Losovius | 06/2017

Kada se pogleda ljestvica najboljih strijelaca Europe, oni mahom igraju ili za najbolje klubove ili za one koji daju veliki broj golova zbog stila igre (Torino).

Iznimke su rijetke, a ove je sezone to Anthony Modeste, napadač Koelna, koji je postigao doista nešto posebno.

Postao je tek drugi igrač otkad se vodi napredna statistika koji je u nekoj od liga petice postigao preko 25 golova, a da je to ujedno i 50 ili više posto golova svoje ekipe

Zašto nije više na listi?

Razlog je samo jedan: Antonio di Natalea. Koji je u jednoj sezoni postigao 29 golova za Udinese, što je i apsolutno i relativno više od Modestea, a tada je bio i prvi strijelac talijanske lige. To je doista povijesno postignuće!

14. mjesto: Mr. Value, ANTHONY MODESTE
Kada se pogleda ljestvica najboljih strijelaca Europe, oni mahom igraju ili za najbolje klubove ili za one koji daju veliki broj golova zbog stila igre (Torino). Iznimke su rijetke, a ove je sezone to Anthony Modeste, napadač Koelna, koji je postigao doista nešto posebno. Postao je tek drugi igrač otkad se vodi napredna statistika koji je u nekoj od liga petice postigao preko 25 golova, a da je to ujedno i 50 ili više posto golova svoje ekipe Zašto nije više na listi? Razlog je samo jedan: Antonio di Natalea. Koji je u jednoj sezoni postigao 29 golova za Udinese, ...
14. mjesto: Mr. Value, ANTHONY MODESTE
Kada se pogleda ljestvica najboljih strijelaca Europe, oni mahom igraju ...

Respekt: Leader,

Modeste je baš fenomen... robusni napadač koji apsolutno sam nosi taj Koln... vjerojatno bi zabio i više da im Bittencourt nije bio dugo ozlijeđen - Leader, 2.6.17. 14:50, 0 1 0
Losovius | 06/2017

Ako postoji igrač na vrhunskoj razini nogometa koji je sinonim za neprelaznost, onda to treba biti Filipe Luis.

Već drugu sezonu zaredom, on je igrač (od onih koji imaju preko 100 starteva) koji je najmanje puta predriblan (22). Ujedno i najbolji duel-igrač po postotku drugu sezonu zaredom (od igrača koji imaju preko 100 startova).

Pravo je pitanje; zašto nije više postavljen na ljestvici?

Prvi je razlog jer je teško pronaći povijest te statistike, a drugi jer je ona dobrim dijelom uvjetovana i kompletnom obrambenom organizacijom Atletico Madrida.

Potpuno je moguće da su njegove posljednje dvije sezone povijesno dobre, pa bi onda trebao biti i u top 5.

15. mjesto: The Rock, FILIPE LUIS
Ako postoji igrač na vrhunskoj razini nogometa koji je sinonim za neprelaznost, onda to treba biti Filipe Luis. Već drugu sezonu zaredom, on je igrač (od onih koji imaju preko 100 starteva) koji je najmanje puta predriblan (22). Ujedno i najbolji duel-igrač po postotku drugu sezonu zaredom (od igrača koji imaju preko 100 startova). Pravo je pitanje; zašto nije više postavljen na ljestvici? Prvi je razlog jer je teško pronaći povijest te statistike, a drugi jer je ona dobrim dijelom uvjetovana i kompletnom obrambenom organizacijom Atletico Madrida. Potpuno je moguće da su njegove posljednje dvije sezone povijesno dobre, pa bi ...
15. mjesto: The Rock, FILIPE LUIS
Ako postoji igrač na vrhunskoj razini nogometa koji je sinonim ...
Losovius | 06/2017

Tek peti igrač u povijesti Premier lige (Shearer, Fowler, Henry, Van Persie) koji je dvije sezone zaredom uspio postići 25 ili više golova, kontinuirano trpa za Tottenham. Harry Kane je, pouzdano, uvijek opasan pred protivničkim golom.

To samo po sebi bi bio tek ligašli vrijedno postignuće, ali Harry Kane uspio je i nešto možda i veće.

Naime, ove je sezone postigao ligaški gol svakih 87 minuta, čime je skinuo s prvog mjesta Cristiana Ronalda, koji je dosad bio na vrhu s golom svakih 88 minuta.

Njih dvojica ujedno su i jedini koji su išli ispod 90 minuta.

Dodatno, tek je jedan od trojice igrača u Europi ove sezone kojem je za pogodak potrebno manje od 90 minuta...

16. mjesto: Mr. Dependable, HARRY KANE
Tek peti igrač u povijesti Premier lige (Shearer, Fowler, Henry, Van Persie) koji je dvije sezone zaredom uspio postići 25 ili više golova, kontinuirano trpa za Tottenham. Harry Kane je, pouzdano, uvijek opasan pred protivničkim golom. To samo po sebi bi bio tek ligašli vrijedno postignuće, ali Harry Kane uspio je i nešto možda i veće. Naime, ove je sezone postigao ligaški gol svakih 87 minuta, čime je skinuo s prvog mjesta Cristiana Ronalda, koji je dosad bio na vrhu s golom svakih 88 minuta. Njih dvojica ujedno su i jedini koji su išli ispod 90 minuta. Dodatno, tek je ...
16. mjesto: Mr. Dependable, HARRY KANE
Tek peti igrač u povijesti Premier lige (Shearer, Fowler, Henry, ...

Slažem se: RayRay,

Htio sam da Rom uzme najboljeg strijelca, ali Kane je lud bio u završnici, u zadnje dvije stisnuo 7 komada, a bio je ozlijeđen cca 2 mjeseca i svejedno utrpao 29 je za svaki respekt. - RayRay, 1.6.17. 16:55, 0 0 0
Losovius | 06/2017

Nije najfrekventiji niti najprecizniji dodavač Europe, ali to nije bitno. Jer Toni Kroos je kao snajper, pogađa precizno i frekventno na velike udaljenosti.

Jedna od najčudnijih stvari u svijetu nogometa statistika je Real Madrida, koji je peti po preciznosti dodavanja u Europi, ali tek na 18-om mjestu što se posjeda tiče. Što znači da ne drže dugo loptu, a opet su super-precizni.

A glavni razlog što mogu imati direktan, a opet precizan stil igre (što je skoro pa paradoks) je Toni Kroos, koji ima kako najviše točnih dugih lopti po utakmici, tako i relatvino daleko najtočniju dugu loptu u Europi (jedini preko 80 posto, uz Thiaga).

Jedini razlog zašto ovo doista jedinstveno postignuće (gotovo 10 dugih lopti po utakmici uz 85 posto točnosti) nije među pet ili barem deset top postignuća ove sezone je jedinstvenost.

Naime, prije kakvih šest-sedam sezona ovakve je brojke imao i Andrea Pirlo, samo i još malo bolje. Ali doista od tada nitko nije toliko precizan kao Pirlo, osim Tonija Kroosa...

17. mjesto: The Sniper, TONI KROOS
Nije najfrekventiji niti najprecizniji dodavač Europe, ali to nije bitno. Jer Toni Kroos je kao snajper, pogađa precizno i frekventno na velike udaljenosti. Jedna od najčudnijih stvari u svijetu nogometa statistika je Real Madrida, koji je peti po preciznosti dodavanja u Europi, ali tek na 18-om mjestu što se posjeda tiče. Što znači da ne drže dugo loptu, a opet su super-precizni. A glavni razlog što mogu imati direktan, a opet precizan stil igre (što je skoro pa paradoks) je Toni Kroos, koji ima kako najviše točnih dugih lopti po utakmici, tako i relatvino daleko najtočniju dugu loptu u Europi ...
17. mjesto: The Sniper, TONI KROOS
Nije najfrekventiji niti najprecizniji dodavač Europe, ali to nije bitno. ...

Slažem se: pravi,

Losovius | 05/2017

Nije uspio biti najbolji strijelac Ligue 1, ali je dospio među top 10 strijelaca u ligama petice. Pritom, jedini je elitni strijelac među top 10 kojem je trebalo daleko manje od 100 udaraca da bi to postigao.

Vjerojatno je baš to mamac za Atletico Madrid, koji ga je postavio kao prvu metu ovoga ljeta. Nije onda niti čudno zašto ga vide kao idealnu zamjenu za sunarodnjaka Antoinea Griezmanna.

U svakom slučaju, Lacazette je u ovoj sezoni postao prvi igrač u ligama petice koji je postigao 25 ili više golova uz konverziju udaraca preko 30 posto (otkad se detaljnije vodi statistika). Lacazette ove godine svaki treći udarac pretvori u pogodak!

Što je doista WOW! Pravo je pitanje... zašto nije onda više plasiran od 18-og mjesta?

Kao što se vidi, Lacazettovi su golovi dobrim dijelom postignuti iz penala, što također treba znati zabiti, ali u svakom slučaju poboljšava konverziju.

No, njegova je ovogodišnja konverzija udaraca u golove doista povijesna, čak i kad se dodaju penali.

18. mjesto: Mr. Shot Conversion, ALEXANDRE LACAZETTE
Nije uspio biti najbolji strijelac Ligue 1, ali je dospio među top 10 strijelaca u ligama petice. Pritom, jedini je elitni strijelac među top 10 kojem je trebalo daleko manje od 100 udaraca da bi to postigao. Vjerojatno je baš to mamac za Atletico Madrid, koji ga je postavio kao prvu metu ovoga ljeta. Nije onda niti čudno zašto ga vide kao idealnu zamjenu za sunarodnjaka Antoinea Griezmanna. U svakom slučaju, Lacazette je u ovoj sezoni postao prvi igrač u ligama petice koji je postigao 25 ili više golova uz konverziju udaraca preko 30 posto (otkad se detaljnije vodi statistika). ...
18. mjesto: Mr. Shot Conversion, ALEXANDRE LACAZETTE
Nije uspio biti najbolji strijelac Ligue 1, ali je dospio ...
Losovius | 05/2017

Zaokružujemo klupsku sezonu, te dajemo počast onima kojima treba dati počast. Nakon brda istraživanja i rovarenja po podacima, napravljena je lista od 20 najvećih individualnih postignuća ove sezone.

Tri su kriterija: 

1. Individualna važnost - koliko je to postignuće važno za uspjeh.

2. Odskakanje od ostalih igrača na poziciji.

3. Povijesnost, tj. koliko je igrač napravio nešto što još nitko nije u 10-tak godina koliko se vodi napredna statistika i kolika je vjerojatnost da će rekord ostati.

Po tim kriterijima, na 19. mjestu je Ruka Božja - CHRISTIAN FUCHS!

Malo ekipa u Europi koristi uopće ubacivanja iz auta kao pravu opciju da naprave opasnost u 16-ercu. Ekipa koja to radi uvjerljivo najčešće je Leicester, gdje su autovi skoro pa opasniji od kornera.

A sve to samo zato jer imaju Austrijanca koji bi se vjerojatno mogao natjecati i u bacanju kugle. Ove je godine imao uvjerljivo najviše ključnih dodavanja rukom od svih igrača u ligama petice, a potrebno je otići čak šest sezone u prošlost da bi se našlo igrača boljeg od njega.

To je dakako Rory Delap, i dalje neprikosnoveni kralj ovih situacija, koji je 2010. imao 25 (!!!) takvih dodavanja rukom.

Ako Fuchsu daju otvorene ruke, možda sljedeće sezone izazove Delapa. Uostalom, pogledajte gol protiv Palacea. Da, lopta je bačena rukom!

19. mjesto: Hand of God, CHRISTIAN FUCHS
Zaokružujemo klupsku sezonu, te dajemo počast onima kojima treba dati počast. Nakon brda istraživanja i rovarenja po podacima, napravljena je lista od 20 najvećih individualnih postignuća ove sezone. Tri su kriterija: 1. Individualna važnost - koliko je to postignuće važno za uspjeh. 2. Odskakanje od ostalih igrača na poziciji. 3. Povijesnost, tj. koliko je igrač napravio nešto što još nitko nije u 10-tak godina koliko se vodi napredna statistika i kolika je vjerojatnost da će rekord ostati. Po tim kriterijima, na 19. mjestu je Ruka Božja - CHRISTIAN FUCHS! Malo ekipa u Europi koristi uopće ubacivanja iz auta kao pravu ...
19. mjesto: Hand of God, CHRISTIAN FUCHS
Zaokružujemo klupsku sezonu, te dajemo počast onima kojima treba dati ...
Losovius | 05/2017

Zaokružujemo klupsku sezonu, te dajemo počast onima kojima treba dati počast. Nakon brda istraživanja i rovarenja po podacima, napravljena je lista od 20 najvećih individualnih postignuća ove sezone.

Tri su kriterija: 

1. Individualna važnost - koliko je to postignuće važno za uspjeh.

2. Odskakanje od ostalih igrača na poziciji.

3. Povijesnost, tj. koliko je igrač napravio nešto što još nitko nije u 10-tak godina koliko se vodi napredna statistika i kolika je vjerojatnost da će rekord ostati.

Po tim kriterijima, top 20 započinje Mr. Duracell - CESAR AZPILICUETA!

Azpili je ove godine bio tek jedan od četiri igrača u polju koji su odigrali svih 3420 minuta u ligama petice. U cijeloj Ligue 1, Primeri i Bundesligi to nije uspjelo niti jednom igraču.

Dodatno, jedini je igrač momčadi koja je bila bilo prvak, bilo u utrci za prvaka koji je pokazao toliko otpornost na ozljede, kartone i umor, a dodatno je bio i član španjolske reprezentacije.

Važan kotačić Chelseaja i pouzdana Conteova karika, izdržljivost bez premca kakvu pokaže 3-4 igrača u polju godišnje, a još manje onih koji osvoje naslov prvaka.

U ligama petice, u posljednjih pet sezone, prvaci s punom minutažom su bili samo Wes Morgan, John Terry i Branislav Ivanović.

20. mjesto: Mr. Duracell, CESAR AZPILICUETA
Zaokružujemo klupsku sezonu, te dajemo počast onima kojima treba dati počast. Nakon brda istraživanja i rovarenja po podacima, napravljena je lista od 20 najvećih individualnih postignuća ove sezone. Tri su kriterija: 1. Individualna važnost - koliko je to postignuće važno za uspjeh. 2. Odskakanje od ostalih igrača na poziciji. 3. Povijesnost, tj. koliko je igrač napravio nešto što još nitko nije u 10-tak godina koliko se vodi napredna statistika i kolika je vjerojatnost da će rekord ostati. Po tim kriterijima, top 20 započinje Mr. Duracell - CESAR AZPILICUETA! Azpili je ove godine bio tek jedan od četiri igrača u polju ...
20. mjesto: Mr. Duracell, CESAR AZPILICUETA
Zaokružujemo klupsku sezonu, te dajemo počast onima kojima treba dati ...
arsenalfc | 05/2017

Ljubitelji košarke diljem Europe će ovaj vikend doći na svoje. U Istanbulu će u petak započeti Final four nakon kojeg će se okruniti novi europski prvak. Hoće li to biti domaćin Fenerbahce kao prvi turski klub kojem je to uspjelo. Ili će možda moskovski CSKA obraniti naslov osvojen prošle godine u Berlinu. Nešto će se pitati i madridskog Reala koji je regularni dio natjecanja završio na prvom mjestu. Možda će, kao dva puta u zadnjih pet godina, titulu uzeti Olympiacos kao ekipa kojoj se možda daje najmanje šanse da u tome uspije. Ono što je sigurno, uzbuđenja neće nedostajati. Smatram kako je ovaj Final four najjači u zadnjih nekoliko godina. Čak tri ekipe su tu negdje i Olympiacos. Međutim, ako nas je povijest završnica Eurolige išta naučila onda je to da nikad, ali apsolutno nikad ne treba otpisivati Djecu Pireja. Iako nisam ljubitelj praćenja sporta kroz brojke i postotke, ipak ću se opredijeliti za tu metodu kako bi pobliže objasnio svoje viđenje Final foura koji je pred nama. 

U polufinalima nas očekuju utakmice Fenerbahcea i Real Madrida te CSKA i Olympiacosa.

Fenerbahce Ulker Istanbul - 35% šanse da će osvojiti Euroligu

Domaćinu završnice dajem ujedno i najveću šansu da će se najviše radovati u nedjelju navečer. Iako ne igraju u svojoj dvorani, Fener igra u svom gradu i nesporno je da će imati ogromnu podršku svojih fanatičnih navijača. Ono što, nažalost, ide u paketu s domaćim terenom je vjetar u leđa od strane sudaca. Turska momčad nije igrala dobro u regularnom dijelu što se djelomično može opravdati ozljedama koje su zadesile momčad. Međutim, bez obzira na to, 12 poraza u 30 utakmica je ipak previše za ekipu koja otvoreno pretendira na naslov. Zanimljivo je da je Obradović ove godine čak 11 igrača koristio kao startere s tim da niti jedan igrač u ekipi nije startao u svim utakmicama. Na kraju je ipak sve dobro završilo budući da su našli pobjednički ritam i s glatkih 3:0 pomeli Panathinaikos u četvrtfinalu. Ovdje nije zanemariva činjenica da su čak dva puta slavili u Ateni. U polufinalu ih čeka Real Madrid i jasno je da će trebati nastaviti s dobrim igrama ukoliko se žele plasirati u finale. Predpostavljam da će Obradović posebni naglasak staviti na obranu, budući da Real u prosjeku ove sezone zabija 86 poena po utakmici, odnosno 10 više od Fenera. Puno toga će u napadu Fenera ovisiti o Bogdanoviću koji je ujedno najbolji strijelac i drugi asistent momčadi ove sezone. Međutim, ako Bogdana neće služiti šut, tada Obradović ima mogućnost spuštati loptu pod koš Udohu i Veselom koji su po mnogoćemu specifični igrači. Naime, oba ta igrača nisu fizički jaka ali su izrazito atletski moćna i o njima dosta ovisi igra Fenera. Koliko su jaki dokazuje podatak da imaju kombinirano 3 blokade i nešto manje od 15 skokova po utakmici te samim time daju bitnu notu obrani Fenera. Kada ovdje dodamo Dixona koji dirigira napade, Sloukasa koji je najbolji asistent ekipe a predvodi drugu navalu, Mahmatoglua koji može pogađati trice u seriji te iskusnog Antića, dobijete skupini jako dobrih košarkaša koji se imaju pravo nadati ostvarivanju najviših ciljeva.

Real Madrid - 30% šanse da će osvojiti Euroligu

Madridski real je povratnik na Final four nakon što se prošle sezone nije uspio plasirati na završnicu u Berlinu. Riječ je o jednoj izrazito iskusnoj ekipi koja ima iskustva igranja i osvajanja Eurolige. Ove sezone ih nosi Sergio Llull, koji prosječno ubacuje 16.5 poena po susretu. O kakvom igraču je riječ najbolje svjedoči činjenica da ga Houston Rocketsi već godinu dana pokušavaju pridobiti u svoje redove, međutim bez uspjeha. Postoji mogućnost da niti ovo ljeto neće uspjeti, odnosno Llull bi i sljedeće sezone mogao biti stanovnik Madrida. U ovako iskusnoj ekipi izdvaja se Slovenac Luka Dončić koji je tek ove sezone postao punoljetan. Riječ je o vanserijskom talentu kojeg u daljnjem razvoju može zaustaviti samo neka teška ozljeda. Predviđa se da će biti među prva 3 izbora na draftu 2018. Nadalje, Thompkins je bek koji se zbog svoje visine može prebaciti na visoko krilo i smatram da bi on mogao biti faktor x u polufinalu. Općenito je bekovska linija madriđana kvalitetna što pokazuju prosječno 20 asistencija po utakmici. Problem kod Reala je njihova unutarnja linija koja kvalitetom ne prati ostatak momčadi. Ayon i Randolph će teško kvalitetom odgovoriti primjerice Fenerovim centrima. Također, to su igrači koji si teško sami kreiraju šut već previše ovise o bekovima. To su problemi koji bi na Final fouru mogli izaći na površinu a u jednoj utakmici se oni teško rješavaju. Zato Realu dajem manju šansu od Fenera za titulu, ali isto tako smatram da ako savladaju domaćina u polufinalu da će se automatski postaviti kao favoriti finalne utakmice.

CSKA MOSKVA - 25% šanse da će osvojiti Euroligu

Moram priznati da me najviše od svih interesira nastup CSKA na ovom Final fouru. Rusi su ekipa koja je do prošle sezone na svaki F4 dolazila kao favorit i onda tamo napravila neku glupost i izgubila već dobivenu utakmicu. Da nebi bilo zabune, veliku prednost od 20 razlike na poluvremenu su prosuli i u prošlogodišnjem finalu protiv Fenerbahcea, ali su na kraju ipak, sekundu i pol, prije kraja regularnog dijela zabili koš na rubu regularnosti a onda u produžetku skupili glave i uzeli titulu. Tom pobjedom je moskovski klub prošao kroz svojevrsnu kartazu i nakon dugo godina dolazi na završnicu sezone bez onog ogromnog utega luzera na leđima. Zato me zanima hoćemo li gledati lepršav CSKA kao prošle sezone u prvom poluvremenu protiv Fenera ili opet psihološku blokadu i neki poraz koji valjda samo ova momčad može režirati. CSKA ima najjači bekovski par u Europi u De Colou i Teodosiću. Možda se sad pitate zašto im onda dajem ovako malu šansu. Za to ima dva razloga. Prvi je u Teodosiću, odnosno činjenici da nije trenirao već skoro mjesec dana i pitanje je u kakvom je fizičkom stanju ali i formi. Danas je objavljena informacija da je Miloš prvi puta trenirao od playoff serije s Baskonijom što je za Armejce dobar znak. Koliko će Teodosić igrati i kako pokazat će naredne utakmice, ali definitivno nikad nije dobar znak kada igrač propusti toliko treninga prije ovako važnog događaja. Srećom po CSKA, Teodosić nije igrač koji igra na fizikalije već na inteligenciju pa zbog toga postoji šansa da Srbina ipak gledamo u najboljem izdanju na Final fouru. Drugi problem je Olympiacos. "Ljubav" između Olympiacosa i CSKA traje već pet godina ali onda Ruse itekako boli. Tijek odnosa je jasan, CSKA redovno pobjeđuje Grke u regularnom dijelu sezona a onda kada se dođe na Final four, onda kada je najbitnije glavnu riječ uzimaju igrači Olympiacosa i moskovljanima naprave grčku tragediju. U zadnjih pet godina bili smo svjedoci tri čina te tragedije. Ili, bolje rečeno, tragikomedije. Dakle ukratko, 2012. baš u Istanbulu CSKA dolazi na F4 kao apsolutni favorit i u finalu odlazi na 17 poena razlike u otprilike isto toliko minuta do kraja. I onda, Grci ko Grci, polako tope prednost i sasvim zasluženo dolaze do napada za titulu. Spanoulis pokreće akciju, lopta dolazo do Printezisa koji svojim specifičnim šutom iz kuta pogađa pola sekunde prije kraja za prvo vodstvo Olya na toj utakmici. Bilo je dovoljno, Djeca Pireja su se okitila titulom najboljih. Samo godinu dana kasnije, u Londonu, CSKA je dobio priliku za revanš. Dobio, ali ne i iskoristo. Bila je to valjda jedna od najlošijih utakmica jedne ekipe na Final fouru ikad. Ako se pitate zašto, dovoljno je reći da je CSKA na toj utakmici zabio ni više ni manje nego 52 poena. Završilo je plus 17 za Olympiacos koji je dva dana kasnije obranio naslov protiv Reala. Do ponovnog susreta je trebalo pričekati dvije godine. Bilo je to opet u polufinalu, opet je CSKA izgledao bolje, vodio većinu utakmice i opet je na kraju izgubio. Ovakvi kompleksi kakve je Oly nabio moskovljanima nisu zanemarivi i trener ruske momčadi Itoudis će imati ogroman posao u psihološkoj pripremi utakmice. Jer opet je CSKA jači na papiru i opet su pobjedili Grke u obje utakmice ove sezone. 

OLYMPIACOS - 10% šanse da će osvojiti Euroligu

Grci su jedina ekipa koja je u četvrtfinalu morala igrati pet utakmica. Izbacili su Anadolu Efes nakon što su bili u deficitu 1:2 ali i s oduzetom prednošću domaćeg terena. Na kraju su uspjeli pobjediti u dvije utakmice i na ,za njih, klasičan način se plasirati na F4. Protiv CSKA imaju lijepa sjećanja (što sam objasnio u odlomku gore) ali ne vjerujem da bi imali mnogo šanse ako bi se plasirali u finale. Oly će vjerojatno igrati na duge napade ne dozvoljavajući protivnicima da brzo razviju tranziciju. Naime, riječ je jednoj od najboljih defenzivnih ekipa u Euroligi ove sezone i zato nije teško zaključiti što će im biti forte u Istanbulu. Prednost je dakako i iskutvo igranja F4, a prije svega iskustvo Spanoulisa i Printezisa. Ono što im ne ide na ruku jest to da je Itoudis godinama bio pomoćnik Obradoviću u Panathinaikosu i jako dobro pozna igru pirejske momčadi.

Na kraju zaključujem da je pred nama jedna jako zanimljiva završnica Eurolige. Svakako treba reći da na Final fouru postoje dobre i odlične ekipe, a nikako loše. Jer teško da bi loša ekipa došla u poziciju da se bori za trofej. Zato želim naglasiti da šanse neke ekipe dobrim dijelom ovise o jačini drugih ekipa. Na kraju, možda drvena noga nokautira dva muškarca na putu i popne se na pijedestal. Jer u jednoj utakmici je sve moguće... pitajte samo CSKA.

Tri muškarca i drvena noga
Ljubitelji košarke diljem Europe će ovaj vikend doći na svoje. U Istanbulu će u petak započeti Final four nakon kojeg će se okruniti novi europski prvak. Hoće li to biti domaćin Fenerbahce kao prvi turski klub kojem je to uspjelo. Ili će možda moskovski CSKA obraniti naslov osvojen prošle godine u Berlinu. Nešto će se pitati i madridskog Reala koji je regularni dio natjecanja završio na prvom mjestu. Možda će, kao dva puta u zadnjih pet godina, titulu uzeti Olympiacos kao ekipa kojoj se možda daje najmanje šanse da u tome uspije. Ono što je sigurno, uzbuđenja neće nedostajati. Smatram ...
Tri muškarca i drvena noga
Ljubitelji košarke diljem Europe će ovaj vikend doći na svoje. ...

Respekt: bokivt,

BruceWayne | 05/2017

Trenutak kada Juventus slavi ulazak u finale Lige Prvaka, najbolja je prilika Juventusu da osvoji Tripletu čime se njihovi oponenti Inter i Milan često zaslađuju da im nedostaje. Situacija u domaćoj ligi je skoro rješena, iako postoji prije svega teorijska mogućnost da ih Roma ugrozi. Ne računajući superkup gdje je Juventus poražen od Milana, ostaje je im susret u finalu kupa protiv Lazija, to će biti sve samo ne lagan i unaprijed upisan trijumf „Stare dame“.

Zadnjih par godina bili su sve samo ne lake za sve navijače „Nebesko-plavih“, kojih na području bivše Jugoslavije ima veliki broj. Zlatno doba sa kraja prošlog stoljeća još uvijek sjaji sa sjeverne tribine Olimpica. Devedesete godine bile su razdoblje kada se na Apeninima igrao najkonkurentniji klupski nogomet na svijetu i vjerovatno nikada se neće više dogoditi situacija da u jednoj ligi bude toliki koncentrat igračkih zvijezda kvalitetno raspoređen u više sredina. Biti u tom društvu nije bilo jednostavno i bilo je uvelike uvjetovano financijskom moći klubova. Lazio se u tom društvu veći dio vremena dobro snalazio, dovođene ali i prodavane su zvijezde za veliki novac, kao što je prodaja Vierija u Inter što je tada bio najveći svjetski transfer do prelaska Zidanea u Real. U tim godinama veliki broj igrača koje danas gledamo kao nogometne ikone oblačile su nebesko plavi dres. Najveća klupska generacija predvođena kapetanom Nestom, Veronom, Salasom, Nedvedom, Simeoneom osvojila je sve osim Lige Prvaka u sezoni 1999/00, točno na stogodišnju obljetnicu kluba. To je bio trenutak kada je klub dosegao vrhunac,  kad novca više nije bilo godine poslije donijele su samo agoniju. Velika većina igrača napustila je klub i skrasila se u drugim sredinama, dok je klub bio pod kontrolom banaka.

Klub je 2004. Preuzeo Claudio Lotitto,to razdoblje Calcia može se usporediti sa razdobljem Rimskog carstva i ere ludih rimskih careva, jer gotovo svaki talijanski prvoligaš imao je svog vlasnika, najčešće medijski važnog i kontroverznog, a organima sudstva poznat.  Kontroverznom predsjedniku trebalo je samo dvije godine da opravda taj epitet. Izbačen je 28 mjeseci iz nogometa jer je sudjelovao u aferi Calciopolli a Lazio izbačen iz Europe za iduću sezonu. Ipak, afera Calciopolli došla je u pravo vrijeme za Lazio, jer osim što su pokupili Interove mrvice u liku jednog kupa i superkupa, u tada očajnoj konkurenciji igrali su Ligu Prvaka, ali to je bila samo blijeda sjena desetljeća prije.

Paraleleno sa tim,najveći Lazijev rival, Roma je zadnji osvajač Scudetta izvan velike trojke i zadnjih desetaka godina nažalost po navijače i Tottija vječno drugi. Prvo su bili sljedbenici Intera, a zadnjih par sezone Juventusa. Međutim, ove sezone se odnos jačine rivala itekako promjenio. Lazio je dočekao svoj užitak kada su prije par tjedana pokvarili zadnji „derby della Capitale“ Francescu Tottiju. Lazio je u tom susretu slavio sa 3-1 a Roma nije imala nikakve šanse. Dva kola prije kraja, četvrtoplasirani Lazio kasni 7 bodova za Romom i izvjesno je da će još jednu sezonu ostati iza gradskog rivala ali navijači Lazija će konačno moći nakon godina agonije optimistično gledati na budućnost.

Dva su razloga tome. Nakon godina lutanja sa trenerima, iako je Lotitto sa Petkovićem ili Pioliem pogodio, oni nisu bili rješenja na duge staze. Nakon odlaska Bielse(bio 2 dana u klubu) klupu je preuzeo Simone Inzaghi, također još jedan bivši igrač Lazija. Ako je brat imao bolju igračku karijeru, onda Simone sigurno trenutno vodi u trenerskoj. Derbi sa Romom pravi je pokazatelj koliko je Simone sazrio kao trener. Ekipu je postavio u gustu, ali pokretljivu formaciju sa trojicom u obrani, 5 igrača u sredini te dvojcem Anderson-Keita naprijed, te na kontre dočekao Romu. O Inzaghiju mlađem sigurno ćemo još čitati i slušati u budućnosti, ali Lazio odradio je vjerovatno najbolji prijelazni rok u zadnjih 15 godina kluba. Sama pomisao sa bi se Lazio mogao vratiti u vrh talijanskog nogometa, ali i financijsko jačanje konkurencije natjecalo je vlasnika da u klub uloži malo više novca i to se za sada rezultatski isplaćuje. Klub potrošio otprilike 30-tak miliona više nego što je prodao u zadnje dvije sezone, jedini bitni igrač koji je otišao je Antonio Candreva. Zajedno sa sportskim direktorom nekadašnjim Inzaghievim parnerom iz napada Tareom, Lotito se bazirao na dovođenje igrača iz slabijih liga, tako su u klub pristili Nizozemci de Vrij i Hoedt, iz Belgije Savić i Lukaku jr, Walace iz Portugala, Bastos iz Rusije. Na to je riskirao i profitirao sa Balde Keitom i Immobileom, koji nisu bili više poželjni u Barceloni odnosno Dortmundu. Ipak, neizostavni dio momčadi su oni najiskusniji, kapetan Biglia, nevjerovatni Marco Parolo, Rumunj Radu, Lulić, ali i Felipe Anderson. Zanimljivost kod Felipe Andresona je što on omogućava dosta fleksibilnosti u formacijima, jer Lazio ima problem kada bočne igrače moraju igrati Lulić i Basta, kojima brzina više nije najjača strana i tu Felipe Anderson iako po vokaciji krilo uskače na poziciju na poziciju bočnog u formaciji 3-5-2 ili 3-4-3. Ono što odlikuje ekipu Lazija je mogućnost dosta taktičkih zamki u vidu uloga igrača. Milinković-Savić i Parolo su jedan od najučinkovitijih srednjih veznih u Europi po golovima iako igraju centralne vezne igrače. Lulić i Basta imaju veliku slobodu prema naprijed jer im leđa čuvaju De Vrij i Radu, koji mogu odigrati i beka i stopera, to sve daje dodatnu mogućnost da trojac u napadu Keita-Anderson-Immobile ponekada djeluju nezaustavljivo i biti će jako zanimljivo ih vidjeti u duelu sa Juventusovom obranom i tako probati osvetiti još jedan klub koji se vraća u centar pažnje nakon godina odsustva. Usporedbe Monaca i Lazija osim u rezultatskom iskoraku, leže i u dobroj transfer politici, odabiru trenera i sve više prepoznatljivom stilu igre. Ali, iste će brige mučiti i jedan i drugi klub u idućem prijelaznom roku, kada u ovom trenutku puno veći klubovi budu pokušali dovesti njihove igrače.

To je ono što u ovom trenutku najviše brine navijače Lazija pa ni Lotito neće moći garantirati da će ova ekipa ostati na okupu, jer navodno je Keita prodan u Sevillu, dok De Vrij i M-Savić su blizu većih i unosnijih transfera. Zato je krucijalan biti finale koji će se igrati poslije finala Lige Prvaka na Olimpicu gdje je Lazio ipak prilike srušiti (možda) osvajača Lige Prvaka, i barem na jedan kratak period podsjetiti na zlatno razdoblje moćnog Lazija…

"Light Monaco" će probati osvetiti pravi Monaco
Trenutak kada Juventus slavi ulazak u finale Lige Prvaka, najbolja je prilika Juventusu da osvoji Tripletu čime se njihovi oponenti Inter i Milan često zaslađuju da im nedostaje. Situacija u domaćoj ligi je skoro rješena, iako postoji prije svega teorijska mogućnost da ih Roma ugrozi. Ne računajući superkup gdje je Juventus poražen od Milana, ostaje je im susret u finalu kupa protiv Lazija, to će biti sve samo ne lagan i unaprijed upisan trijumf „Stare dame“. Zadnjih par godina bili su sve samo ne lake za sve navijače „Nebesko-plavih“, kojih na području bivše Jugoslavije ima veliki broj. Zlatno doba sa ...
"Light Monaco" će probati osvetiti pravi Monaco
Trenutak kada Juventus slavi ulazak u finale Lige Prvaka, najbolja ...
Trebao si ići odmah u glavu bez povijesnog uvoda, jer taj dio mi je jako zanimljiv. Ovo ostalo mogu i na wiki... - Losovius, 17.5.17. 15:18, 0 0 0
Spomenite Lazio u idućem podcastu, ima osnova za ovu usporedbu, pogotovo ako večeras nešto naprave.. - BruceWayne, 17.5.17. 15:21, 0 0 0
Lazio je vrlo zanimljiva ekipa o kojoj se ne priča dovoljno. Ali zanimljivi su i Roma i Napoli. Probat ćemo nešto veće napraviti za Serie A, iako nismo baš puno gledali. - Losovius, 17.5.17. 15:38, 0 0 0
Ako bude trebalo informacija, pratio sam ja.. - BruceWayne, 17.5.17. 15:41, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.