BruceWayne

Nikad ne podcijenjuj srce pobjednika
Reputacija
6
Bodova
220
Analiza
134
Ocjena
146
Anketa
344
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

22.06.
Hrvatski klubovi u Europi; dokle mogu...

Dok su oni najbolji još u procesu odmora, dok se u Rusiji igra Kup Konfedereacija, četiri domaća predstavnika se počinju pripremati za europske izazove. Hrvatsku će ove godine predstavljati objektivno 4 najjača kluba i oni će probati nadmašiti prošlogodišnje rezultate kada je Dinamo igrao grupnu fazu Lige Prvaka, Rijeka zaustavljena u trećem pretkolu od Basahsehira, Hajduku bio na koračić od grupne faze Europske lige, dok je Lokomotiva ispala također u playoffu od Genka. Ovogodišnje najave da bi ova sezona mogla biti još uspješnija nisu neutemeljene, iako puno će toga ovisiti o ždrijebu.


Rijeka kao hrvatski prvak će debitirati u ovom tisućljeću u najelitnijem europskom natjecanju i taj debi bi trebao biti uspješan jer predstavnik Gibraltara ili Walesa su klubovi amaterske razine i sve osim visoke gol razlike u obje utakmice bilo bi iznenađenje. Iako je preuranjeno, tom pobjedom Rijeka bi osigurala playoff Europske lige u slučaju poraza u trećem pretkolu gdje neće biti nositelj. Prvi potencijalni pravi ispit za izabranike Matjaža Keka bi mogao biti jedan od klubova kao što su Celtic, Olympiakos, Basel, ali i klubovi pobjednici iz drugog pretkola. Pošto trenutno nitko osim Andrijaševića nije napustio klub, može se reći kako barem za sada Rijeka bi trebala biti spremna za to treće pretkolo. Klupska uprava je već reagirala sa dovođenjem Hebera koji bi trebao mijenjati Bezjaka, Gomelt i Đoković dodatno učvrsnuti sredinu terena, dok Punčec bi trebao mijenjati Eleza ako on ode iz kluba. Odlična stvar za Rijeku je ostanak Bradarića, dok Ristovski, Žuta, Gavranović i već spomenuti Elez su na čekanju. Gradi se i sjeverna tribina što znači da u Rijeci imaju velike ambicije a realno je i za očekivati još pokoje pojačanje. Iako sa relativno slabijim koeficentom, Rijeka bi mogla igrati sa većinom ovim nositeljima u trećem pretkolu, jer ne treba zaboraviti kako Celtic, Olympiakos, i Basel nisu u svojim ligama imali pravog protivnika a u rezultatskom dvomeču sve je moguće, pogotovo ako Rijeka uspije ubijediti svoje najbolje igrače da barem ostanu do kraja kvalifikacija.

Dinamo je svoje pripreme počeo jučer prozivkom u Maksimiru gdje se nisu pojavili igrači na koje Petev više ne računa (Schildenfield, Šitum, Soldo, Machado), a neizvjesno je što će biti sa Ćorićem, Juniorom, Hodžićem, Henriquezom. Iako je Petev najavio da će dati priliku svima na pripremama, sasvim je izvjesno kako je Dinamu najviše potreban "rebuilding" od svih domaćih klubova. Obje bočne pozicije, barem dva veznjaka, krilo, napadač su pod obavezno, a još je upitnije koliko trenutno dinamovo vodstvo ima "petlju" iskopati nekog kvalitetnog čiji će dolazak biti pojačanje za ekipu. Kao i ostalih hrvatskih klubova dosta će toga ovisiti o ždrijebu, ali Dinamo ima tu privilegiju da će do kraja kvalifikacija, odnosno ta dva pretkola biti nositelj i da će se to početka kolovoza ikristalizirati početnih ideja i sama ideja Peteva tko će mu igrati u novoj sezoni. Za Dinamo bi dosta značio ulazak u skupine Europske lige, iako je utješna nagrada. Količina novca nije visoka kao u elitnom natjecanju, ali to mitsko europsko proljeće moglo bi oprati neuspjeh od prošle sezone.

Splitom kao dugo godina unazad vlada optimizam kako je ovo konačno sezona gdje će i Hajduk voditi bitnu riječ u domaćim natjecanjima, ali i u Europi. Taj optimizam je opravdan iz više razloga: klupske financije su sređenije nego prijašnjih sezona, trener djeuje ozbiljno i već je u prošloj polusezoni pokazao način na koji želi da njegova momčad igra, a ono što je najbitnije, želja igrača za dolaskom u Hajduk je veća nego prijašnjih godina. Upravo takav primjer je dolazak Radoševića, neosporno velikog pojačanja, ali ako Hajduk želi daleko ove sezone, morati će naći načina kako privući i ozbiljnije obrambene igrače ovo ljeto. U obrani svi osim Nižića djeluju dosta limitirano, a promjenom formacije Fran Tudor bi umjesto desnog beka igrao desno krilo. Klub su napustili lako zamjenjivi "igrači role" Ćosić, Kvesić, Savas, dok osim Radošević, otkupljen je Barry, dovedeni perspektivni Kovačević i Šehić. Cilj Hajduka ove godine mora biti iskorak ili u domaćim natjecanjima ili barem skupine Europske lige, tamo će ih u drugom pretkolu čekati Levski. Splićani su najlošije prošli jer Levski nikako nije ekipa za podcijeniti, iza njih kao i Hajduka, stoji vojska navijača, ali također je to klub ako Hajduk bude na proljetnoj razini, ne bi trebao imati problema. Za nešto više od trećeg pretkola će trebati pojačati obranu, pogotovo bekovske pozicije, za početak.

O Osijeku sam već dosta pisao, ali su izašle nove informacije i treba spomenuti što mogu očekivati Bijelo-plavi. Prvo pretkolo ne bi smjelo predstavljati opasnost. Predstavnik Andore bi već sljedeći tjedan trebao biti rješen, dok u slijedećem pretkolu u Gradski vrt će doći Luzern. Već sam gore u tekstu napisao kako švicarski prvak Basel zapravo i nema neku konkurenciju u ligi, a treba još reći kako je nekadašnji velikan Zurich tek se ove godine vratii u prvu ligu. Prema izjavi bivšeg kapetana Luzerna Puljića kako se njegov bivši klub raspada i igrački kadar se opisa treba uzeti sa rezervom jer takve izjave mogu biti uvijek "pile naopako". Ono što je objektivno, Osijek će biti u prednosti jer je zadržao cijelu prošlogodišnju ekipu pojačanu sa Grezdom, Bočkajem, Šoršom, a vjerovatno i još kojim pojačanjem prije svega na zadnjem veznom, stoperu i desnom beku. Osječka prednost je i raniji početak priprema, ali i te dvije utakmice pretkola koji će služiti kao dodatne provjere, dok Luzern sa pripremama počinje tek 24. a prva utakmica je na rasporedu 13.7 u Gradskom vrtu. Po tome je optimizam opravdan, a mogući prolazak u treće pretkolo značio bi dolazak još poznatijeg protivnika, jer Osijek neće biti nositelj, ali za prvu europsku sezonu nakon 5 godina već bi i prolazak u treće pretkolo bio uspjeh.

Ako se želi nadmašiti prošla sezona, Rijeka bi trebala izboriti grupnu fazu Lige Prvaka te barem još jedan klub grupnu fazu Europske lige. Sva 4 kluba imaju šanse za barem playoff EL, ali kao što je već spomenuto, svaki klub ima poneku "rupu" u svojim rosteru koji će morati u ovom kratkom roku pokrpati ako želi rezultat u europskom dijelu sezone. Vremena ima dovoljno, ali kvalitetnih igrača za ipak ograničene hrvatske budžete sve je manje, stoga će morati biti brzi i krenuti na posao..

Ići ćemo daleko
Dok su oni najbolji još u procesu odmora, dok se u Rusiji igra Kup Konfedereacija, četiri domaća predstavnika se počinju pripremati za europske izazove. Hrvatsku će ove godine predstavljati objektivno 4 najjača kluba i oni će probati nadmašiti prošlogodišnje rezultate kada je Dinamo igrao grupnu fazu Lige Prvaka, Rijeka zaustavljena u trećem pretkolu od Basahsehira, Hajduku bio na koračić od grupne faze Europske lige, dok je Lokomotiva ispala također u playoffu od Genka. Ovogodišnje najave da bi ova sezona mogla biti još uspješnija nisu neutemeljene, iako puno će toga ovisiti o ždrijebu. Rijeka kao hrvatski prvak će debitirati u ovom ...
Ići ćemo daleko
Dok su oni najbolji još u procesu odmora, dok se ...
09.06.
Može li Osijek postati priča kao Rijeka?

Da bi dobili odgovor koliko razvoj osječke priče može biti jednak onoj riječkoj, moramo se vratiti par godina unazad. Naizgled, u obje priče imamo dvojicu stranih investitora i velike planove.  Početkom 2012. Social Sport aKa Gabriele Volpi kupili su 70% kluba koji je u prošloj sezoni birokratski spašen od drugoligaškog statusa. Novi vlasnik sanirao je dugove, ubrizgao dodatnog kapitala te doveo bolje, kvalitetnije igrače i u slaboj konkurenciji, Rijeci nije trebalo dugo da osigura mjesto koje vodi u Europu, za početak. Dva ključna detalja razvoja Rijeke su dolazak Keka, te dobar odnos sa tada apsolutnim vladarima hrvatskog nogometa Dinamom, ali i iskorištavanje financijske nemoći Osijeka kako bi privukli potentne i školovane igrače za mali novac. Te dvije olakotne okolnosti osigurale su Rijeci barem dobar start i neposredno liječili boljke nastale neradom u omladinskoj školi i relativno uskim bazenom talentiranih igrača na tom području. Kasnije je iz veze sa Dinamom došli su Kramarić, Tomečak, Krstanović te potencijalno nova financijska injekcija Andrijašević, iz Osijeka Vargić, Jugović, Kvržić, Lešković, Mišić, te iz Spezie Ristovski, Vešović, Čanađija, talijanskog drugoligaša kojem je također vlasnik Volpi. Urađeno je još nekoliko dobrih odluka kao što je prilikea Keku i kada nije situacija bila najbolja, ali i jako dobar scouting Jurišića i Mancea, čime Rijeka je sasvim solidno nadoknađivala to što Volpi više ne financira Rijeku te novi stadion.


Na drugoj strani Hrvatske, Osijek je kao što je već spomenuto, na sličan način dobio priliku za povratkom u vrh lige. Početkom prošle godine, (konačno) došlo je do prodaje kluba koji je zadnjih par sezona bio blizu ispadanje iz lige, kluba koji je prodavao najtalentiranije igrače kako bi platili režije, klubu kojemu su nerijetko rashode morale rješavati gradske službe i jedini je spas bio prodaja. Klub je prodan mađarskom investitoru Mesaroszu, vlasniku kluba koji će odmah postati klub-partner Osijeka, Puškaš Akademije gdje će se razmjenjivati  treneri, znanje koje je potrebno za stvoriti dobar omladinski pogon i u konačnici igrače. Kao što je situacija u Rijeci, Mesarosz i njegov parner Meštrović  sanirali su dugove, uložili u klub novac za pojačanja, kupili zemljište za gradnju kampa, te već krenuli u dogovor za saniranje već dotrajalog Gradskog vrta. Rezultati su viđeni već u prvoj sezoni, Osijek se vratio u Europu, pojačanja koje su došla donijela su prevagu i to je otprilike što se dogodilo u prošlosti.

U vrijeme kada se Rijeka koračala prema vrhu, konkurencija joj je bila neprikosnoveni Dinamo, tad već uzdrmani Hajduk, te jednosezonska iznenađenja Split, Lokomotiva i Slaven Belupo. Rijeci nije bilo teško uhvatiti priključak, pogotovo nakon gore nabrojanih olakšica za drugo mjesto, ali je bilo potrebno puno elemenata da bi se srušio Dinamo. 
Osijekov paradoks je da uz puno dobrog rada, puno dobrih odluka i malo sportske sreće bili lakše biti prvak nego biti treći, naravno ako se stvari tako odigraju. Ono što je sigurno za Osijek, Rijeka će opet promijeniti nekoliko stožernih igrača, ali je pitanje koliko će kvalitetno odmijeniti prije svega Ristovskog, pa i Gavranovića i Bradarića ako budu otišli. Drugo je pitanje koliko će novaca uložiti ako je Volpi prestao financirati i ako će sav novac morati ići u nadogradnju Rujevice ili gradnju Kantride. Lako je moguće da će Kek opet „iskemijati“ još bolju ekipu, ali je moguće i kako će Rijeka pasti zbog igranja dvije utakmice tjedno i pitanje je koliko će trebati da se uigraju svi potrebni novi igrači. Osijek će za konkurenta imati i sigurno jači Dinamo nego je to bio ove sezone. Imperija ima financijske snage za još jednu sezonu i gubitak još jednog naslova i mogućih novaca iz Lige Prvaka možda bi značio i kraj Dinama kakvog trenutno znamo. Nikako ne treba podcijeniti niti Hajduk, iako ćemo o njihovim dometima nešto više moći reći negdje oko „Velike gospe“. Trenutni signali su pozitivni, ali nije puno potrebno da Split eksplodira a još manje da padne u depresiju. Ono što je sigurno, „osječki“ Hajduk je puno opasniji protivnik nego „riječki“.

Ostanak lige nema potencijala biti konkurentan iduće sezone u domaćoj ligi. Razvoj događanja ide u smjeru da će liga u idućim sezonama imati sve veću crtu između 4 prvoplasirana i „ostatka“ lige što će se ogledati u sve većoj razlici bodova. Jedini izlaz iz tog začaranog  kruga je ulazak HNL-a u društvo top 15 lige gdje bi petoplasirani igrao također Europsku ligu, pa bi se možda netko od ostalih i probudio.
Osječki napredak nikako nije bio moguć bez dovođenja kvalitetnijih igrača. Sportski direktor Petrović je uz dovođenje provjerenih bivših igrača NK Osijeka, pogodio i sa dovođenjem Ejupija a već prva suradnja sa Puškaš Akademijom urodila je otkrićem sezone, Dmyto Lopom. Kako je trenutni roster trenutno dovoljan samo za 4. mjesto, klub se mora pojačati sa barem još 5-6 kvalitetnih igrača, te barem još nekoliko igrača za rotaciju ako se misli nešto napraviti u Europi. Trokut Dinamo-Rijeka-Osijek u ovom kontekstu će biti puno manje izražen jer je situacija drugačija nego kada je Rijeka slagala rostere prije par godina. U toj situaciji Dinamo si je mogao dopustiti luksuz imati 100-njak igrača pod ugovor kroz 3 ekipe te lako se riješiti igrača koji im nisu trebali. Današnji Dinamo je u puno goroj financijskoj situaciji, te je teško vjerovati kako će se odreći Dani Olma, Stojanovića, Gojaka ili nekog iz šire rotacije. Iako je moje osobno mišljenje da bi i Grezda, i Bočkaj pa i Borna Barišić imali mjesta u Dinamu, oni to nisu prepoznali i neće biti iznenađenje ako se dogodi slučaj Andrijašević ili Kramarić. Ako je trenutna Dinamova situacija bila rječka prednost, onda je omladinski pogon definitivno osječka prednost.
Od Iloka do Zagreba, te od Orašja do mađarske granice bilo je područje gdje je Osijek crpio talente putem selekcija. Vršene su selekcije za nekoliko mlađih dobnih uzrasta a glavna nagrada bila je dres Bijelo-plavih. Dalje su vršene doselekcije, sve do mjesta seniora i to pod nadzorom vrsnih stručnjaka za mlađe kategorije. Ulaskom kapitala, oni su konačno adekvatno plaćeni za obavljeni rad i njihov povratak u „tim“ je možda i najveća snaga Osijeka u budućnosti. Iako u trenutnom sastavu Osijeka nema juniora ili kadeta koji je blizu prvog sastava, prijelaz iz juniora u seniore olakšan je uspostavom B momčadi, inače koja igrala u 3. Ligi Istok i jako blizu je bila promocije ove sezone. Koliko je Osijek zapravo ispred svih u HNL-u u tom pogledu, dokaz je podatak iz zadnjeg kola kada su svih 17 igrača u zapisniku protiv Splita bili iz osječke akademije.

Ali, teško je vjerovati kako će se klub moći osloniti samo na domaće igrače ako se želi boriti za naslov prvaka. Iako prijelazni rok za klubove iz HNL-a počinje 15.6. Osijek je već osigurao dolazak prije svega Bočkaja, Grezde i Šorše na krilnim pozicijama, tamo gdje je pisano da je najkritičnije, uz to Sorša i Bočkaj će moći pokriti i bekovske pozicije. Klub je pojačao i mladi Mudražija, vezni igrač, on bi mogao biti otkriće sezone ako ga se iskoristi na pravi način. U klubu još čekaju na dolazak barem jednog stopera, desnog beka, veznog i napadača. Uprava navodi kako novca će biti dovoljno, a nešto bi se pokuša privući i prodajom Peroševića ili Bobana. Neslužbeno je odlučeno kako će Matas, Knežević i Vojnović preći u Puškaš Akademiju, što bi također bio dobar potez. 
Uprava je dala do znanja treneru Zekiću kako dugoročno računa na njegove usluge. Osobno nisam vidio razlog za baš tako sigurne tvrdnje uprave iako je on napravio nekoliko dobrih poteza. Ali za dugoročan plan bi se trebali već vidjeti konture njegovih ideja u igri Osijeka, što se trenutno ne vide, a izuzev Malenice, nije baš promovirao mlade igrače za vrijeme provedeno na klupi. Spočitavalo mu se još kako nema ni dobar odnos sa iskusnim igračima što je Vojnović.

Bez ždrijeba teško je znati koliki su dometi i Rijeke i Osijeka u euro-natjecanjima, Rijeka bi trebala doći barem do playoffa Europske lige, dok Osijek do 3. pretkola, za nešto više ovisiti će ždrijeb. Ako se maknemo van terena, povećanje broja navijača je nešto što veže oba projekta. Rijeka je dobiva novi stadion, Osijek tek treba doći do te razine. Subjektivno, jedna razlika između riječke i osječke priče su navijači/publika. Oba kluba su povećala broj gledatelja, pa i simpatija van svojih matičnih gradova, ali u Rijeci kao da pokušavaju na neki način privući i ljude van Rijeke da postanu dio te priče, jer kao što je već spomenut primjer za vrlo malim bazenom igrača, Rijeka pokušava privući navijače i drugim dijelovima Hrvatske, dok Osijeku to nije cilj. Cilj Osijeka je ocrtava jedan od slogana kluba „Osijek navija za NK Osijeka“, kako u gradu ima i navijača Dinama i Hajduka, cilj uprave je da Osijek do Zagreba nema konkurencije, a pogotovo ne u gradu uz konstantu povećanja broja gledatelja što sa novim stadion i sve što on nosi neće biti upitno.

Uprava na čelu sa predsjednikom Meštrovićem najavila je borbu za sam vrh kroz dvije sezone, Rijeci je trebalo 4, odnosno 5 ako računamo ulazak Volpija u klub 2012. Moje mišljenje kako bi se Osijek barem iduće sezone trebao orijentirati na kup ili Europu, jer veće su šanse da se izbori Europska liga ako ždrijeb bude povoljan ili kup nego trenutno konkurirati Rijeci, Dinamu ili Hajduku pogotovo ako se zna trenutno veliki odmak u igri između ta tri kluba i Osijeka. Već je spomenuto u prijašnjim tekstovima kako se Osijek još ne snalazi najbolje čak ni na domaćem terenu protiv top 3 klubova, i vrlo je izgledno kako barem bez pravih pojačanja će se to moći teško promijeniti u par mjeseci.

Prije godinu dana kada bi netko spojio riječi Osijek i prvak bi to značilo kao Rijeka i Liga Prvaka, kao Ante Čačić i Hrvatska, ali HNL je čudna biljka i neke teško ostvarive stvari postaju realnost..

Biti će teško, ali nije nemoguće..
Da bi dobili odgovor koliko razvoj osječke priče može biti jednak onoj riječkoj, moramo se vratiti par godina unazad. Naizgled, u obje priče imamo dvojicu stranih investitora i velike planove. Početkom 2012. Social Sport aKa Gabriele Volpi kupili su 70% kluba koji je u prošloj sezoni birokratski spašen od drugoligaškog statusa. Novi vlasnik sanirao je dugove, ubrizgao dodatnog kapitala te doveo bolje, kvalitetnije igrače i u slaboj konkurenciji, Rijeci nije trebalo dugo da osigura mjesto koje vodi u Europu, za početak. Dva ključna detalja razvoja Rijeke su dolazak Keka, te dobar odnos sa tada apsolutnim vladarima hrvatskog nogometa Dinamom, ali ...
Biti će teško, ali nije nemoguće..
Da bi dobili odgovor koliko razvoj osječke priče može biti ...

Respekt: Losovius, draxy,

Slažem se: draxy, Martin123,

03.06.
Tko su najbolji igrači HNL-a?

Otkako je završio regularni sezone, iako Cibalija i Gorica još moraju će odlučiti o zadnjem predstaviku prve lige u idućoj sezoni, krenula su slaganja onih najboljih. Gdje god čitao i slušao, bila su skoro uvijek ista imena, od Prskala na golu, Ristovskog i Barišića na bekovima, Mitrovića, Eleza ili Sigalija na stoperima, Mišić- Bradarić ispred njih, te Vešović, Soudani i Andrijašević iza Futacsa. Kroz sve medije se vrti 14-15 istih imena, dodano sa Majerom i Ercegom koje su danas momci spomenuli i argumentirali.

Pošto je sve rečeno oko najboljih, pa i malo šire rotacije,  ne bi bilo loše spomenuti "iz drugog plana"  koji su sa vremenom postali neizostavni članovi svojih sastava i postali zanimljiv širem krugu gledatelja a neki od njih su dobili priliku čak i u reprezentaciji. Stoga, ovo je 11 onih koji su najviše napredovali.

Golman:
Andrej Prskalo -Kocka uprave i Matjaža Keka sa nedovođenjem novog (i tada boljeg) vratara urodila je plodom. Iako je Rijeka bez konkurencije najbolja obrana lige, Prskalo je itekako imao svoj udio u osvajanju naslova, a treba reći kako je cijelu sezonu branio jako dobro, čak postao i dio reprezentacije. Najbolji vratar lige uz Livakovića i Malenicu, ali defitivno golman koji je najviše napredovao. Odmah do njega je Ivica Ivušić iz Istre. 

Desni bek:
Fran Tudor- Iako je prošlih sezona već pokazivao određene kvalitete, ove godine defitivno je postao neizostavak član prvog sastava obaju trenera Hajduka. Tudor je jedan od igrača u Carillovom sistemu koji se najbolje prilagodio i iako još na defenzivnom dijelu ima itekako prostora za napredak, napadački je jedan od najkonkretnijih igrača Hajduka u cijeloj sezoni.

Lijevi bek:
Borna Sosa- Prava je šteta što nije dobio više minuta jer se čini kako defitivno može konkurirati Pivariću na lijevoj strani. Petev je umjesto guranja potencijalnog reprezentativca se više oslanjao i na Matela, još jednog u nizu stranih prolaznika Maksimirske 124. Još bi veća šteta bila da se ispune pretpostavke kako bi Sosa mogao napustiti Dinamu na ljeto..

Stoperi:
Nikola Katić i Mile Škorić- Nikola Katić je jedan od rijekih igrača Belupa sa prolaznom tekućom sezonom. Na njemu će klub zaraditi i tako da će stati uz red iza Melnjaka, Crepunje, Jambora zbog čijih transfera SB i dalje može mirno poslovati. Škorić je uz Barišića jedini u osječkoj obrani koji se može nadati ozbiljnijoj ulozi u idućoj sezoni. Polako veliki napredak iako je kroz karijeru dosta lutao po pozicijama, ali treba reći kako je imao i dosta ozljeda. Obojica opravdano zaslužili pozive u reprezentaciju.

Zadnji vezni:
Ivan Šunjić
- Nekada kapetan dinamovih juniora te B momčadi. Pri dolasku u Lokomotivu problemi sa ozljedama, kasnije učio od Leke, Andrijaševića i starijeg Ćorića što se sve rezultiralo pozivom u reprezentaciju. Jedan od onih koga bi se mogli sjetiti kada se konačno bude dovodio Ademijev nasljednik.

Srednji vezni:
Josip Mišić- Najbolji dokaz savršenosti Kekovog sistema. Od prošlogodišnjeg igrača rotacije do igrača za reprezentaciju kada ne bila toliko jaka konkurencija. Najbolje ga je opisati kao spoj tehnike i trke te je pritom i odličan izvođač prekida. Veliki napredak, ali ne i potpun.

Prednji vezni:
Lovro Majer- Kada netko u svojoj rookie sezone postane najbolji asistent cijele lige i bude pozvan u reprezentaciju, on mora imati mjestu među najboljima. Neki hrabriji će ga usporediti sa Modrićem, neki malo hrabriji će mu samo pronaći mjesto u bilo kojoj ekipi lige. Možda je za oboje prerano, ali Majer definitivno ima visok potencijal. 

Lijevo krilo:
Dmytro Lopa- Njegove igre u jesenskom i proljetnom dijelu se ne mogu usporediti. Dok se jesenski dio većinom aklimatizirao, od proljetnih priprema do kraja sezone postao je najbolji igrač Osijeka. Lopa je igrač poteza, dribilinga, i jedan od onih zbog koga navijači dolaze na tribine, a dolaziti će i više jer Lopa ostaje u Osijeku.

Desno krilo:
Eros Grezda- Doveden iz slovenskog drugoligaša Aluminija je najbolji dribler lige. Kvalitetan na obje krilne pozicije, te reprezentativac Albanije. U prvoj HNL sezoni zabio 5 golova i 3 asistencije. Po najnovijim informacijima, novi igrač Osijeka.

Napadač:
Jakov Puljić- Iako nije igrao na poziciji napadača, najbolji je strijelac od neafirmiranijih igrača. U sezoni 2015/16 zabio je 2 gola, ove sezone 11 i može se reći kako je dostojno zamjenio Nesterovskog. 

Formacija 4-2-3-1

Prskalo
Tudor Katić Škorić Sosa
Šunjić Mišić
Grezda Majer Lopa
Puljić

U idućoj sezoni na "radaru" bi mogli biti neki igrači koji su ove godine debitirali u ligi kao što su Moro, Gojak, Olmo, ili Bosec, Štrkalj, Jakić a Majera bi mogao naslijediti njegov kolega iz veznog reda, Luka Ivanušec, ako obojica u međuvremenu ne pređu u Dinamo. 

Oni koji su najviše napredovali
Otkako je završio regularni sezone, iako Cibalija i Gorica još moraju će odlučiti o zadnjem predstaviku prve lige u idućoj sezoni, krenula su slaganja onih najboljih. Gdje god čitao i slušao, bila su skoro uvijek ista imena, od Prskala na golu, Ristovskog i Barišića na bekovima, Mitrovića, Eleza ili Sigalija na stoperima, Mišić- Bradarić ispred njih, te Vešović, Soudani i Andrijašević iza Futacsa. Kroz sve medije se vrti 14-15 istih imena, dodano sa Majerom i Ercegom koje su danas momci spomenuli i argumentirali. Pošto je sve rečeno oko najboljih, pa i malo šire rotacije, ne bi bilo loše spomenuti "iz ...
Oni koji su najviše napredovali
Otkako je završio regularni sezone, iako Cibalija i Gorica još ...

Respekt: marko_marcus, bokivt, crosby87, draxy, pravi, Losovius,

Slažem se: IstraSport, draxy, tomic95,

Ne slažem se: Wizard,

Odličan pregled. - Losovius, 3.6.17. 8:33, 1 0 0
26.05.
Rijeka je prvak! Mijenja li se time HNL?

Kako se bliži kraj regularnog dijela sezona, polako se zbrajaju računi u još jednoj sezoni domaće lige. Kao što sam naziv teksta kaže, glavna tema biti će NK Osijek, ali i par riječi o samoj ligi, Rijeci i idućoj sezoni.
U zadnjih par tekstova o Osijeku sam već istaknuo ono što su svi primjetili ove sezone, Osijek je pokazao nezamisliv napredak u odnosu za recentniju prošlost. Polako blijede sjećanja borbe za opstanak, čestih mjenjanja trenera, neispate plaća i sl. Najveći dio prihoda dolazio je iz ionako slabog i ograničenog gradskog proračuna, te transfer mladih talentiranih igrača ispod cijene, ali to nikako nije moglo biti dovoljno da se klub stabilizira, a dugovi su se gomilali, svjetlo na kraju tunela se nije vidjelo...
Sve dok nije u klub ušao Ivan Meštrović sa svojim poslovnim partnerom Mesarošem, inače mađarskim biznismenom i vlasnikom Puškaš Akademije. Obzirom da je Mesaroš postao vlasnik oba kluba, prirodno je da upravo Puškaš Akademija ugovori suradnju sa Osijekom. Prvi "plod" te suradnje je Dmytro Lopa. Iako je Lopin početak sugerirao sve samo ne ono što je on danas(proglašen igračem sezone od strane Kohorte), kroz proljetni dio sezone defitivno se iskazao kako ima mjesta u svakoj ekipi u ligi. Onaj tko ga nije gledao na proljeće, neka obrati pažnju iduće sezone jer Lopa ostaje u gradu na Dravi. Financijska konsolidacija osim što je rješila dugove, uspostavila novi menadžment, dovela je i niz igrača a ističu se Petrović, Barač, B.Barišić, Boban, ali i Muzafer Ejupi, najbolji strijelac kluba i upravo ono što je falilo zadnjih par sezona, kada je glavni osječki napadač obično imao maksimalno 7-8 golova. Ali, ono što je i u najtežim vremena bio klupski "forte", omladinski pogon je i dalje sama osnova kluba. Zadnju domaću utakmicu protiv Dinama, na terenu je bilo 7 igrača poniklih u Osijeku, dok u zadnjoj utakmici sezone protiv Splita igralo svih 11 domaćih igrača. Neki će reći da ta utakmica nije mjerodavna jer zbog raznoraznih razloga bilo je odsutno poveći broj prvotimaca, ali čak i u toj situaciji imati sve domaće igrača u momčadi je pravi ratitet. 
Već je istaknuto tko su dva najbolja igrača sezone, ali onaj treći je pokazao zašto se smatrao u mlađim kategorijama jedan od najtalentiranijih vratara u Hrvatskoj. Marko Malenica u proljetnom dijelu sezone preuzeo je broj 1 i Zekićevu odluku potpuno opravdao. Ozbirom da su mu tek 23 godine i prva prava polusezona karijere, još će se za njega čuti. 
Uz rekordan broj bodova ostvaren je izlazak u Europu, gdje je Osijek zadnji puta bio 2012., tako se Osijek vratio u krug velike četvorke i ne misli stati. Bila je realna prilika i za treće mjesto, ali odličan završetak sezone Hajduka odredio je ipak nešto raniji početak sezone za Bijelo-plave. Taj raniji početak sezone znači da će odmor igrača trajati nešto manje od 2 tjedna, te će se već sredinom lipnja morati posvetiti prvom kvalifikacijskom kolu, po rasporedu prva utakmica bi trebala biti 29.6. U krugovima bliskih klubu različita su razmišljanja u vezi sa ranijim početkom sezone. Neki će reći da nakon teške sezone igračima bi dobro došao koji dan odmora više, a neki će reći da će dobro doći više natjecateljskog ritma. Složio bi se sa drugim razmišljanjem jer osim što će ranijim početkom sezone Osijek biti u natjecateljskoj prednosti nad ostalim klubovima, dobro će još dvije utakmica više ako se dogodi poveća promjena u momčadi što se tiče igračkog kadra. 

Iako je iz ove skoro idilične situacija teško pronaći nešto loše za kritizirati, treba reći kako Osijeku nitko ne garantira da će iduća sezone biti bolja od ove ili da će se ostvariti plasman u skupine EL, barem dok se ne promjene određene stvari u igračima i samoj igri momčadi. Ranije sam već o limitiranosti pojedinih osječkih igrača, a preduvjet za klupski napredak je dovođenje barem jednog stopera, desnog beka, zadnjeg kreativnog veznog, krila i rezervnog napadača. Kao dva najveća problema istaknio bi nepostojanje desne strane u ekipi. Zekić je probao sa više igrača na poziciji desnog bočnog, ali nije lako priučiti jednu novu poziciju u tako kratkom vremenu i najbolji odabir bi bio dovođenje pravog igrača za tu poziciju a to neće biti jednostavno. Drugi problem je nepostojanje posjeda, te u konačnici igre. Osijek u ovom trenutku nema igrača koja zna diktirati tempo, kreairati napade, tu bi puno više Lopa, pa i Ejupi došli do izražaja ako bi se bavili samo svojim pozicijama. Uz ta dva problema, kao najveće razočarenje sezone pokazao se Boban, najbolji igrač Zagreba zadnjih par godine ali nikako nije uspio pronaći pravi ritam i poziciju gdje bi pokazao one igre iz Zagreba. U njemu, ali i Petroviću leži onaj prostor za napredak u idućoj sezoni. Ali, ipak mislim da će tu klub reagirati i dovesti barem jednog krilnog igrača jer osim Lope ne postoji igrač koji se sposoban napraviti nešto iz situacije "jedan na jedan". 

Pravi dokaz koliko je Osijek zapravo na početku svoje priče je razlika u utakmicama sa Dinamom i Rijekom, vjerovatno i Hajdukom u ovom trenutku. Svi navedeni klubovi su sekundu brži, centimetar višlji, i lako su dominirati čak i u Gradskom vrtu. Osobni dojam da je ovaj rezultat više vezan za limitiranost i nekonkurentnost ostalih klubova u ligi čija politika ovisi o onom prvom koji iskoči i biva prodan nakon par dobrih poteza i tako u krug. To nam je nažalost budućnost lige i razlika između prvog i zadnjeg mogla bi i idućim sezonama biti i veća od sadašnje (70 bodova). U toj situaciji Osijek ne treba brinuti, ali ono što veseli da se novi vlasnici neće zadovoljiti sa stagnacijom i da misle ozbiljno. Najave Meštrovića da će se Osijek uputiti u borbu za naslov za 2-3 godine na novom stadionu zvuče i dalje SF, ali prošle sezone bilo je i ovo više nego SF, pa je postalo realnost. Većinu onoga što su pričali su ostvarili, a ono možda i najbitnije, pokrenuli su uspavani grad. Ono što mogu reći u svoje ime kao građana, je atmosfera kada se uđe u dio grada vezan za Gradski vrt, suprotna atmosfera u velikoj većini ostatka grada. Kohorta, veliki broj roditelja i djece, malih nogometaša iz slavonskih klubova donosi poseban štih u grad koji ne živi svoje najlijepše trenutke u povijesti. Tih 90 minuta ili malo duže svi zaboravimo na one probleme koji nas muče i fokusiramo se na utakmice Bijelo-plavih čak i protiv neatraktivnijih protivnika. Vjerujem da veliki broj navijača dijeli moje mišljenje, ali ono što često mogu čuti da će situaciji biti puno bolja kada Osijek dobije stadion iz sadašnjosti, stadion i za one kojima nogomet nije najbitnija stvar na svijetu i onima koji čak ni sada ne misle da će biti dio projekta "Pokrenimo grad" a to će biti ona prava pobjede Mesaroša, Meštrovića i ostalih koji su zaslužni za spas osječkog nogometa. 

Nova ulaganja su već krenula, dogovoren je dolazak Bočkaja i Grezde iz Lokomotive, dok sa posudbe bi trebao biti vraćen Štrkalj, mladi napadač posuđen Sesvetama. Prijelazni rok službeno počinje 15.6, pa ne treba previše opisivati koliko je ovo dobra vijest kada klub 20 dana prije početka slaže roster za iduću sezonu. Meštrović je još najavio kako im je Rijeka uzor zbog puta kojim treba ići, a kada srušite "vječnog" prvaka i uzrmate cijeli sustav vezan za Dinamo, znate da je taj put ispravan i jedini moguć. O Rijeci ne treba previše trošiti riječi, ali iduća sezona će tek biti pravi test kada je roster Rijeke bude morao prošiti na barem 16-18 igrača, a nikako ne treba sumnjati u Palpatinea i da Imperija neće uzvratiti udarac, a nikako ne treba zaboraviti ni na Hajduk.

Sve u svemu, sezona za povijest. Iduća će donijeti Rudeš, a odnijeti Split, ali taj je klub već par godina van sustava i apsolutno zaslužuje sve što mu se događa. Čekaju se prve odluke u prijelaznom roku, Dinamo ima financijskog prostora za samo jednu sezonu bez Lige Prvaka, Rijeka će morati doživiti svojevrsne promjene u momčadi, a Osijek i Hajduk će popuniti rupe tamo gdje je propuštalo najviše. Ostali klubovi će (nažalost) služiti ovim najjačima da proberu ono što valja, a ono što u tom trenutku ne valja neće učiniti nimalo ligu zanimljivijom niti kompetentnijom. Rijeci će biti vrlo teško osvojiti naslov, Dinamo je teško komentirati barem dok se ne odluče hoće li ostati Petev, a tko zna, možda je to prilika da Hajduk ili Osijek napadnu titulu, što je u ovom trenutku možda i preoptimistično..

Povratak Bijelo-plavih
Kako se bliži kraj regularnog dijela sezona, polako se zbrajaju računi u još jednoj sezoni domaće lige. Kao što sam naziv teksta kaže, glavna tema biti će NK Osijek, ali i par riječi o samoj ligi, Rijeci i idućoj sezoni.U zadnjih par tekstova o Osijeku sam već istaknuo ono što su svi primjetili ove sezone, Osijek je pokazao nezamisliv napredak u odnosu za recentniju prošlost. Polako blijede sjećanja borbe za opstanak, čestih mjenjanja trenera, neispate plaća i sl. Najveći dio prihoda dolazio je iz ionako slabog i ograničenog gradskog proračuna, te transfer mladih talentiranih igrača ispod cijene, ali to nikako ...
Povratak Bijelo-plavih
Kako se bliži kraj regularnog dijela sezona, polako se zbrajaju ...

Respekt: aerDNA, Losovius,

Odlična analiza. Volio bih samo da si malo više napisao o problemima na desnoj strani (koji igrači i kako) te o toj razlici igre protiv top 3 i ostatka. Tu bi neke brojke bile dobre. - Losovius, 29.5.17. 10:37, 0 0 0
Kad bude tema za recap HNL-a za ovu sezonu i najava za iduću ću spomeniti iako je bodovna razlika samo pretpostavka ili možda samo trend ove sezone. - BruceWayne, 29.5.17. 11:39, 0 0 0
17.05.
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Trenutak kada Juventus slavi ulazak u finale Lige Prvaka, najbolja je prilika Juventusu da osvoji Tripletu čime se njihovi oponenti Inter i Milan često zaslađuju da im nedostaje. Situacija u domaćoj ligi je skoro rješena, iako postoji prije svega teorijska mogućnost da ih Roma ugrozi. Ne računajući superkup gdje je Juventus poražen od Milana, ostaje je im susret u finalu kupa protiv Lazija, to će biti sve samo ne lagan i unaprijed upisan trijumf „Stare dame“.

Zadnjih par godina bili su sve samo ne lake za sve navijače „Nebesko-plavih“, kojih na području bivše Jugoslavije ima veliki broj. Zlatno doba sa kraja prošlog stoljeća još uvijek sjaji sa sjeverne tribine Olimpica. Devedesete godine bile su razdoblje kada se na Apeninima igrao najkonkurentniji klupski nogomet na svijetu i vjerovatno nikada se neće više dogoditi situacija da u jednoj ligi bude toliki koncentrat igračkih zvijezda kvalitetno raspoređen u više sredina. Biti u tom društvu nije bilo jednostavno i bilo je uvelike uvjetovano financijskom moći klubova. Lazio se u tom društvu veći dio vremena dobro snalazio, dovođene ali i prodavane su zvijezde za veliki novac, kao što je prodaja Vierija u Inter što je tada bio najveći svjetski transfer do prelaska Zidanea u Real. U tim godinama veliki broj igrača koje danas gledamo kao nogometne ikone oblačile su nebesko plavi dres. Najveća klupska generacija predvođena kapetanom Nestom, Veronom, Salasom, Nedvedom, Simeoneom osvojila je sve osim Lige Prvaka u sezoni 1999/00, točno na stogodišnju obljetnicu kluba. To je bio trenutak kada je klub dosegao vrhunac,  kad novca više nije bilo godine poslije donijele su samo agoniju. Velika većina igrača napustila je klub i skrasila se u drugim sredinama, dok je klub bio pod kontrolom banaka.

Klub je 2004. Preuzeo Claudio Lotitto,to razdoblje Calcia može se usporediti sa razdobljem Rimskog carstva i ere ludih rimskih careva, jer gotovo svaki talijanski prvoligaš imao je svog vlasnika, najčešće medijski važnog i kontroverznog, a organima sudstva poznat.  Kontroverznom predsjedniku trebalo je samo dvije godine da opravda taj epitet. Izbačen je 28 mjeseci iz nogometa jer je sudjelovao u aferi Calciopolli a Lazio izbačen iz Europe za iduću sezonu. Ipak, afera Calciopolli došla je u pravo vrijeme za Lazio, jer osim što su pokupili Interove mrvice u liku jednog kupa i superkupa, u tada očajnoj konkurenciji igrali su Ligu Prvaka, ali to je bila samo blijeda sjena desetljeća prije.

Paraleleno sa tim,najveći Lazijev rival, Roma je zadnji osvajač Scudetta izvan velike trojke i zadnjih desetaka godina nažalost po navijače i Tottija vječno drugi. Prvo su bili sljedbenici Intera, a zadnjih par sezone Juventusa. Međutim, ove sezone se odnos jačine rivala itekako promjenio. Lazio je dočekao svoj užitak kada su prije par tjedana pokvarili zadnji „derby della Capitale“ Francescu Tottiju. Lazio je u tom susretu slavio sa 3-1 a Roma nije imala nikakve šanse. Dva kola prije kraja, četvrtoplasirani Lazio kasni 7 bodova za Romom i izvjesno je da će još jednu sezonu ostati iza gradskog rivala ali navijači Lazija će konačno moći nakon godina agonije optimistično gledati na budućnost.

Dva su razloga tome. Nakon godina lutanja sa trenerima, iako je Lotitto sa Petkovićem ili Pioliem pogodio, oni nisu bili rješenja na duge staze. Nakon odlaska Bielse(bio 2 dana u klubu) klupu je preuzeo Simone Inzaghi, također još jedan bivši igrač Lazija. Ako je brat imao bolju igračku karijeru, onda Simone sigurno trenutno vodi u trenerskoj. Derbi sa Romom pravi je pokazatelj koliko je Simone sazrio kao trener. Ekipu je postavio u gustu, ali pokretljivu formaciju sa trojicom u obrani, 5 igrača u sredini te dvojcem Anderson-Keita naprijed, te na kontre dočekao Romu. O Inzaghiju mlađem sigurno ćemo još čitati i slušati u budućnosti, ali Lazio odradio je vjerovatno najbolji prijelazni rok u zadnjih 15 godina kluba. Sama pomisao sa bi se Lazio mogao vratiti u vrh talijanskog nogometa, ali i financijsko jačanje konkurencije natjecalo je vlasnika da u klub uloži malo više novca i to se za sada rezultatski isplaćuje. Klub potrošio otprilike 30-tak miliona više nego što je prodao u zadnje dvije sezone, jedini bitni igrač koji je otišao je Antonio Candreva. Zajedno sa sportskim direktorom nekadašnjim Inzaghievim parnerom iz napada Tareom, Lotito se bazirao na dovođenje igrača iz slabijih liga, tako su u klub pristili Nizozemci de Vrij i Hoedt, iz Belgije Savić i Lukaku jr, Walace iz Portugala, Bastos iz Rusije. Na to je riskirao i profitirao sa Balde Keitom i Immobileom, koji nisu bili više poželjni u Barceloni odnosno Dortmundu. Ipak, neizostavni dio momčadi su oni najiskusniji, kapetan Biglia, nevjerovatni Marco Parolo, Rumunj Radu, Lulić, ali i Felipe Anderson. Zanimljivost kod Felipe Andresona je što on omogućava dosta fleksibilnosti u formacijima, jer Lazio ima problem kada bočne igrače moraju igrati Lulić i Basta, kojima brzina više nije najjača strana i tu Felipe Anderson iako po vokaciji krilo uskače na poziciju na poziciju bočnog u formaciji 3-5-2 ili 3-4-3. Ono što odlikuje ekipu Lazija je mogućnost dosta taktičkih zamki u vidu uloga igrača. Milinković-Savić i Parolo su jedan od najučinkovitijih srednjih veznih u Europi po golovima iako igraju centralne vezne igrače. Lulić i Basta imaju veliku slobodu prema naprijed jer im leđa čuvaju De Vrij i Radu, koji mogu odigrati i beka i stopera, to sve daje dodatnu mogućnost da trojac u napadu Keita-Anderson-Immobile ponekada djeluju nezaustavljivo i biti će jako zanimljivo ih vidjeti u duelu sa Juventusovom obranom i tako probati osvetiti još jedan klub koji se vraća u centar pažnje nakon godina odsustva. Usporedbe Monaca i Lazija osim u rezultatskom iskoraku, leže i u dobroj transfer politici, odabiru trenera i sve više prepoznatljivom stilu igre. Ali, iste će brige mučiti i jedan i drugi klub u idućem prijelaznom roku, kada u ovom trenutku puno veći klubovi budu pokušali dovesti njihove igrače.

To je ono što u ovom trenutku najviše brine navijače Lazija pa ni Lotito neće moći garantirati da će ova ekipa ostati na okupu, jer navodno je Keita prodan u Sevillu, dok De Vrij i M-Savić su blizu većih i unosnijih transfera. Zato je krucijalan biti finale koji će se igrati poslije finala Lige Prvaka na Olimpicu gdje je Lazio ipak prilike srušiti (možda) osvajača Lige Prvaka, i barem na jedan kratak period podsjetiti na zlatno razdoblje moćnog Lazija…

"Light Monaco" će probati osvetiti pravi Monaco
Trenutak kada Juventus slavi ulazak u finale Lige Prvaka, najbolja je prilika Juventusu da osvoji Tripletu čime se njihovi oponenti Inter i Milan često zaslađuju da im nedostaje. Situacija u domaćoj ligi je skoro rješena, iako postoji prije svega teorijska mogućnost da ih Roma ugrozi. Ne računajući superkup gdje je Juventus poražen od Milana, ostaje je im susret u finalu kupa protiv Lazija, to će biti sve samo ne lagan i unaprijed upisan trijumf „Stare dame“. Zadnjih par godina bili su sve samo ne lake za sve navijače „Nebesko-plavih“, kojih na području bivše Jugoslavije ima veliki broj. Zlatno doba sa ...
"Light Monaco" će probati osvetiti pravi Monaco
Trenutak kada Juventus slavi ulazak u finale Lige Prvaka, najbolja ...
Trebao si ići odmah u glavu bez povijesnog uvoda, jer taj dio mi je jako zanimljiv. Ovo ostalo mogu i na wiki... - Losovius, 17.5.17. 15:18, 0 0 0
Spomenite Lazio u idućem podcastu, ima osnova za ovu usporedbu, pogotovo ako večeras nešto naprave.. - BruceWayne, 17.5.17. 15:21, 0 0 0
Lazio je vrlo zanimljiva ekipa o kojoj se ne priča dovoljno. Ali zanimljivi su i Roma i Napoli. Probat ćemo nešto veće napraviti za Serie A, iako nismo baš puno gledali. - Losovius, 17.5.17. 15:38, 0 0 0
Ako bude trebalo informacija, pratio sam ja.. - BruceWayne, 17.5.17. 15:41, 0 0 0
13.05.
Otkaz i Pioliju! Što dalje za Inter?

Kako se bliži kraj sezone, velika većina klubova koja više ne sudjeluje aktivno u preraspodjeli pozicija za kontinentalna natjecanja polako počinje zbrajati i oduzimati ono što su postigle u tekućoj sezoni. U toj priči Inter nema previše toga lijepog za reći, iako prije godinu dana stvari i nisu bili tako crne kao danas. Prošla sezona je završena na istina razočaravajućem mjestu, ali su kineski kapital koji je dogovoren i cjelokupna situacija u klubu bili su razlog za optimizam svih navijača. Stvari su krenule po lošem kada se cijela svlačionica urotila protiv trenera Mancinija, doslovno bojkotirajući njegove ideje u porazu od Tottenhama (5-1) na američkoj turneji. Klub brzo reagira, te dovodi mladog, ali već dovoljno iskusnog stratega Franka de Boera, bivšeg trenera Ajaxa. Njegove ideje također igrači nisu dobro primili, pa se samo nekoliko mjeseci kasnije povijest ponovila, a de Boerova era će se osim po svađama sa glavnim igračima, pamtiti i po pobjedi nad Juventusom. Kako je već Juventus odmakao, bilo je jasno kako će se trebati čudo dogoditi da Inter bude „među 3“ i opet dio europske elite. Rastanak je bio jedino rješenje, a novim trenerom je proglašen Stefano Pioli, osvajač kupa Italija sa Lazijom od prije par sezona. Za one koji malo manje prate Inter i Seriju A, mogla bi se povući paralela sa hrvatskom reprezentacijom i smjenom Kovača i angažiranjem Čačića. Pioli, kao i Čačić zapravo nisu previše komplicirali u svojim početnim odlukama, postavljeni su igrači na njihove prirodne pozicije i bila je dovoljna individualna klasa u momčadi te dobra atmosfera kako bi Inter ipak donekle odigrao nešto kvalitetno u ovoj sezoni.  Međutim, kako je sezona odmicala, iako je Inter još bio teoretski u igri za Ligu Prvaka, počelo se sve više sumnjati u odluke koje donose Pioli tijekom same utakmice. Takav problem ima i izbornik Hrvatske, ali zbog drugačijeg sistema i manjeg broja utakmice, to se još toliko ne vidi u samom rezultatu reprezentacije.
Navijači su najviše zamjerali ignoriranje mladog Gabriela Barbose, ali i ostalih mladih igrača, nasuprot njih, (previše) prilike su dobili veterani Eder, Palacio, pa čak i Biabiany za koje je izvjesno kako neće biti dio Interove svlačionice od idućeg ljeto.

Pioliev pad počeo je porazom od Rome, i domaćim ispadanjem od Lazija u četvrtfinalu kupa. Iako su poslije toga došle rekordne pobjede gdje su protiv Atalante i Caglaria zabili čak 12 golova. Ali, i onako slab duh svlačionice, posebno onog labilnijeg dijela igrača slomila je utakmica sa Sampdoriom kada se umjesto pobjede Intera i povratak u stvarnost ukazao Marcelo Brozović. Kada je slomljen duh i uništen moral teško se vratiti, što su pokazali prvo poraz od davljenika Crotonea gdje je razbijen san o Ligi Prvaka, a zatim i blitzkrieg Fiorentine. Možda i najgore za navijače bio je gubitak dva boda u milanskom derbiju u zadnjim sekundama. Ta utakmica je bila Piolijev kraj, jer koliko god je dobro postavio utakmicu, koliko ju je sam izgubio kao Ante Čačić protiv Portugala.

Inter će do kraja sezone voditi trener Interove primavere Vechi, a kineski ulagači i Javier Zanetti već uveliko tragaju za čovjekom koji će pokušati ispraviti ono sve što su napravili nasljednici Josea Mourinha u zadnjih već 7 godina. Toliko trenera, toliko propalih ideja, krivih vizija, nedostojnih igrača i gubitka para pa nije ni čudo kakvi rezultati su uslijedili. Iako san autora teksta da jedina trenutno dostupna osoba sa autoritetom u Interu preuzme klupu, pitanje je koliko ima volje skupo odijelo i svoju fondaciju napustiti i spustiti se u trenerku i kopačke, one crno-bijele koji je nosio 19 godina i vječni broj 4. Dojam je kako idolu svih Interovih navijača se ne bi moglo dogoditi da Brozović rukama zaustavlja loptu na 11 metara ili da se njegov kapetan svađa sa navijačima. On je prevelik za to, i jedina (dostupna) osoba za novi početak, ali je odabrala drugi put i mi svi to moramo poštovati da ga gledamo barem kao dio uprave kluba.

Ali njegova uloga bi mogla biti izrazito važna pri dovođenju Chola Simeonea jer osim što su bili zajedno suigrači u Interu, bili su suigrači u reprezentaciji Argentine. Priču oko Simeonea znamo, ugovor ima za iduću sezonu, želio bi voditi Inter, ali kao da taj još jedan detalj fali da se ta želja pretvori u realnost. Atletico Madrid nakon ispadanja odigrao je zadnju utakmicu na svom Calderonu, i spreman je za novi dio povijesti, jer osim novog stadiona, čini se kako Simeoneova vizija Atletico Madrida je dosegla vrhunac, i kako je vrijeme za nekog novog i nešto novo.
Ne treba potencirati koliko bi dolazak „prave osobe“ Interu donio toliko željene sustavne promjene. Tada bi se napravila konačna čistitka i selekcija momčadi, gdje bi se za „kineze“ probalo izvući nešto novca kako FFP ne bi stvarao probleme pri novim dolaznim transferima. U moru loših vijesti i odluka, Inter je koliko-toliko stvorio kostur ekipe sačinjen od Icardia, Gagliardinija, J.Marija, Murilla, ali pitanje je što bi bilo sa ostatkom ekipe i koliko bi Inter bio kompetentan sa 10-12 novih igrača u idućoj sezoni. Diego Simeone bi iz više razloga bio najbolji mogući odabir; bio je bivši igrač kluba, zna trenutno situaciju, ima podršku navijača, trenirao je klubove već u Italiji, ono što je najvažnije od tog, imao bi viziju kako Inter vratiti u vrh Europe, ali ono zbog čega se vjerovatno i on dvoumi, je koliko bi on imao slobode u klubu. Atletico je preuzeo u trenutno gdje su miljama bili udaljeni od vodećeg dvojca i gdje je imao potpuno slobodu i dosta ograničenije financije nego što bi imao u Interu. Isto tako, njegov projekt ratnika mogao je propasti i sada bi možda trenirao neku Sampdoriju ili Betis. Kada bi Simeone imao potpunu slobodu, zajedno sa novim sportskim direktonom Sabatinijem i kordinatorom Orijalijem mogli bi stvoriti konačno momčad vrijednu nekih većih dometa.

Iako uprava kao „pick“ broj 2 stavlja Contea, nakon večerašnje večeri potpuno je izvjesno kako se taj posao neće dogoditi. Špekulacija sa Spalettiem bi bila dobra iz jedinog razloga ako će sa njim ići Manolas ili neki „kapitalac“, inače Spaletti ne bi napravio puno veći iskorak nego njegovi prethodnici.
Ostale špekulacije gdje se spominju Jardim, Pochetino, Tuchel je vrlo teško komentirati jer se ta imena spominju uz gotovo svaki klub koji traži novog trenera.

--
Ako Simeone ipak odluči ostati u Madridu do kraja ugovora, klub bi mogao okrenuti broj Marcela Bielse. Bielsa, osim što je trener sa stavom, idejom i vizijom u igri, on bi znao dobro razdrmati momčad i dobro su selekcionirati i tako napraviti dobar dio posla što bi trebao napraviti Simeonea. Uostalom, njihovi stilovi igre mogu naći neke slične stvari, a Interova momčad trenutno ima kapacitete uz neke preinake igrati ono što bi Bielsa tražio. Naravno, kada bi se doveo takav tip trenera, riskiralo bi se slučaj de Boer, ali Bielsa je ipak puno veće ima koje duže traje na trenerskoj sceni pa bi i Mauro Icardi teško imao hrabrosti prigovoriti takvom treneru.

Nakon 7 godina loših rezultata, očajne klime, posve je objektivno kako se stvorio gubitnički mentalitet među igračima, a taj mentalitet se jedino može promijeniti sa dobrom vizijom i dobrim odlukama u kontinuitetu. Te dobre vizije i kontinuitet zovu se Diego Simeone, ali pošto ima još godinu ugovora, za taj period to ime moglo bi biti i Marcelo Bielsa. Ono što je jedino vjerovatno, kako konkurencija ne čeka, Roma je već osigurala Monchia kao sportskog direktora te (neslužbeno) Emerya kao novog trenera, Milan kupio Rodrigueza dok Inter ga odmjerava, a Juventus je već toliko daleko da ne vrijedi niti ga spominjati u ovom kontekstu.
Ako uprava Intera ne djeluje u kratkom vremenu i ovaj puta konačno ne „pogodi“ sa pravim trenerom, bila bi zaista šteta da Inter ne bude iduće sezone barem četvrti, jer i to mjesto nagodinu vodi u Ligu Prvaka. 

Kako neki mogu gore, a ja i Žuga ni u Ligu Prvaka?
Kako se bliži kraj sezone, velika većina klubova koja više ne sudjeluje aktivno u preraspodjeli pozicija za kontinentalna natjecanja polako počinje zbrajati i oduzimati ono što su postigle u tekućoj sezoni. U toj priči Inter nema previše toga lijepog za reći, iako prije godinu dana stvari i nisu bili tako crne kao danas. Prošla sezona je završena na istina razočaravajućem mjestu, ali su kineski kapital koji je dogovoren i cjelokupna situacija u klubu bili su razlog za optimizam svih navijača. Stvari su krenule po lošem kada se cijela svlačionica urotila protiv trenera Mancinija, doslovno bojkotirajući njegove ideje u porazu od ...
Kako neki mogu gore, a ja i Žuga ni u Ligu Prvaka?
Kako se bliži kraj sezone, velika većina klubova koja više ...

Respekt: sthagon, crosby87, Leader, Nerdfighter, bokivt,

Slažem se: Nerdfighter,

04/2017
I. Perišić; bolji fit za Chelsea ili United?

Kada su mu prije 11 godine pokazali izlazna vrata Poljuda, nitko nije očekivao da će se za „običnog“ klinca iz Omiša otimati budući engleski prvak i najbogatiji klub na svijetu. Nogomet često piše čudne i čudesne priče, a prije ovo drugo nego prvo priča je Ivana Perišića. O njemu se sve zna,  rijedak je primjer toliko često osporavanog igrača, koji je iz svake salve kritika izašao bolji i nitko ne zna gdje mu vrhunac. Prvo je to bio u Dortmundu, gdje se nije morao izboriti u Kloppovom „metal nogometu“ pa je morao do Intera doći preko Wolfsburga, kluba koji je predstavljao u tim godinama njemački nogomet u Europi, čak osvojio i kup jedne godine, ali Ivan je znao da vrijedi više. Pored velikih i unosnih ponuda, izabrao je onu talijanskog diva i tamo pokazao da nakon početne prilagodbe može biti nositelj Interove igre. Ali, Inter je u nekom svom kutku opterećen sa svim problemima ovog svijeta, dok su Ivanu Perišiću već na leđima 28 i 2017. mogla bi biti godina najvećeg transfera i konačnog pokazatelja reda, rada i discipline kroz godine karijere.

Već i prije odlaska u Inter, Perišića se povezivalo sa klubovima iz Premierlige, pa se može reći da mu je britanski Otok suđen.Ponude Evertona, West Hama i Newcastlea nisu ga impresionirale. Ono što je sigurno, da će on prilagoditi na engleski nogomet, jer ako se privikao na njemački i talijanski nogomet koji su različiti međusobno, kroz njih je prikupio znanja koja će mu trebati u Engleskoj. Velika Ivanova prednost pri prilagodbi će biti što nije preskakao stepenice karijere; Belgija mu je dala šansu, u Njemačkoj je sazrio, a u Italiji usavršio svoje nogometno i taktičko znanje i on je sada kompletan igrač. Paralelno sa klupskom karijeru, gradio je i onu reprezentativnu, gdje je on epizodnog igrača, preko najkritiziranijeg igrača došao do ključnog i kontinuirano najboljeg igrača reprezentacije u zadnjih 3 godine.

Interov kutak

Perišić je nakon Icardia u kontinutietu najbolji igrač Intera. To ne treba uopće iznenaditi jer mu konkurencija nije prejaka. Razlog tome su prečeste promjene igrača, formacije, pa i trenera, jer u 20-tak mjeseci koliko je Perišić član Intera, klub je promijenio 3 trenera a broj igrača je još daleko veći. U cijelom tom „cirkusu“ Perišić je jedan od rijetkih koji se izborio za mjesto u prvom sastavu i po minutama je u TOP 5 sve ovo vrijeme koliko je u klubu. Konkurencija na lijevom krilu mu je Eder, igrač koji ne bi po ničemu trebao biti igrač Intera, te Palacio koji će tek ovo ljeto napustiti klub, a trebao je odavno, tako da ne čudi veliki broj minuta i prostora da se dokaže. Statistički je također drugi igrač Intera, ove godine sa 10 golova i 9 asistencija u 31 susret Serije A (ukupno 37-10-9),a ističu se golovi Juventusu i Milanu, gdje je samo tim golovima donio svom klubu 4 boda.

Usprkos svim tim pokazateljima koliko je on važan za ekipu, sigurno će napustiti klub iz dva razloga: Prvi je Interov problem sa FFP-om(financijski fair play), gdje će Interovi vlasnici ako žele uložiti dodatna sredstva i ojačati ekipu, morati nekog i prodati. 
Perišić je dostigao vrhunac u Interu, i od trenutnog stanja od ne može imati veći utjecaj za ekipu. Nije više toliko mlad da može kao Icardi ili Joao Mario biti projekt kluba a i sa njegove strane se osjeća zasićenje neuspjesima i neigranjem Lige Prvaka u najboljim godinama. Uz to, Inter ima u planu dovesti Bernardeschia, pa je Perišićeva moguća prodaja vezana sa prvim razlogom koji onemogućava Sunningu neograničen manevarski prostor u idućem mercatu.
U ovom trenutku je vrlo teško diskutirati koliku bi cijenu Inter mogao dobiti za Perišića, ali se nagađa da bi ta cifra mogla biti preko 50 miliona eura i to samo iz jednog razloga; natjecanje engleskih velikana gdje će onaj koji najviše ponudi vjerovatno i kupiti Perišića.

Moguće destinacije

Kada su počela nagađanja o njegovom odlasku, „pole position“ imao je Manchester United. Prilog tome je posjet Mourinha zagrebačkoj utakmici između Hrvatske i Ukrajine pod izlikom da je došao pogledati dvoboj Pivarića i Konoplyanke te vidjeti stare prijatelje Šukera i Mijatovića. Naravno, majstor svih mogućih nogometnih smicalica nije htio reći pravi razlog, ali neizravno su to Perišić i Brozović. Brozović je vjerovatno ispao iz tih kombinacije nakon onih „gluposti“ na utakmici sa Sampdoriom. S druge strane Perišić u Manchester Unitedu ne izgleda toliko nerealno i to bi bio dobar spoj iz više razloga.

Nakon dolaska Mourinha u United(pišem Inter, mada bi mogla biti slična priča), poslalo je jasno kako će trebati vremena dok „Special one“ ne sastavi momčad po svom guštu i dok se ne riješi svih poteza Moyesa i Van Gaala a za to će trebati vremena ali i novca koje United ima najviše na svijetu.
Mourinho je kroz cijelu sezonu najviše igrao u formaciji 4-2-3-1, ponekad 4-3-3, dok rijetko 4-4-1-1 i 4-4-2 pa se može nagovijestiti da će i u budućnosti koristiti neku od formacija koja ističe krilne pozicije. Perišić bi ih mogao pokriti obje. Na njegovoj primarnoj poziciji lijevog krila United zadnjih par godina nije imao sreće ili znanja(ili oboje) sa Depayom, Martialom, ali je djelomično to pokrio Marcus Rashford, ali i Mourinho zna da on nije dugoročno rješenje, barem ne kao jedini igrač na toj poziciji. Young je prošlost, vjerovatno i Depay, dok Martial je koštao previše da bi ga se prelako odrekli pa bi Perišić itekakao mogao imati konkurenciju na toj poziciji. Ivanova prednost je kako Englezi kažu „versatility“ odnosno kvalitetno pokrivanje više pozicija, pa osim lijevog krila može kvalitetno pokriti i desno. Na desnom krilu United najčešće je koristio Matu, a nakon što se on ozlijedio Mikhartajana i Lingarda. Perišić bi u bilo kojem slučaju bio balans na krilnim pozicijama, bilo kada je to Martial/Rashford lijevo ili Mata/Mikharjan desno. Nikome od njih pozicija krila nije primarna, dok su igrači lijevo primalno igrali na poziciji napadača, igrači desno su više biti „desetke“ ali im je zajednički ulazak u sredinu, pogotovo igrača desno koje dobro balansira Valencia, jedan od onih koji će sigurno naći svoje mjesto i u novom Mourinhovom sistemu.
Osim polivalentnosti, sa Perišićem United dobiva kompletnog igrača sa iskustvom, kojem neće biti potrebna prevelika prilagodba i koji u nogama ima još par sezona, možda točno onoliko koliko bude trebalo Rashfordu ili Martialu da stasaju u nešto kompletnije igrače. Ako Perišić pređe u United, on neće biti kao u Interu drugi igrač, ali će sigurno doći do izražaja i njegova statistika neće izostati jer će igrati u daleko boljem sistemu i boljim sugiračima(Modrićev poučak). Djeluje kao savršen posao, ali..

Antonio Conte ima također plan sa Ivanom Perišićem, a opće je poznato da i Chelsea sredstava ima. Gledajući Chelsea po Conteom, treba prvo istaknuti kako je svoju igru sa trojicom u obrani Conte jako vjerodostojno prenio u Englesku. Iako je trenutno taj sistem je daleko od savršenog, odlično je uklopio najbolju dvojicu igrača lige Hazarda i Kantea sa igračima koji pod Mourinhom prošle sezone nisu uopće ličili na profesionalne nogometaše. Dovoljan dokaz je što je od prosječnih igrača Alonsa, Cahilla i Mosesa napravio itekako korisne dajući im pravu ulogu gdje su se iskazali na pravi način. 
Conte je iskoristio tu priliku što mu ekipa ne igra Europu i jurišaju ka naslovu, iako u zadnjih par mjeseci to više ne izgleda tako idealno pa je pravo pitanje koliko će toga Conte morati mijenjati ako želi ponoviti rezultat iz ove sezone i još će bolje pitanje kako će reagirati u Europi.
Dva pitanja koja bi ga mogla mučiti su odlazak Hazarda i prelazak sa četvoricom u obrani koji će se prije ili kasnije morati dogoditi. Hazardova povezivanja sa Realom još nisu u toliko jeku koliko bi mogla biti u idućim mjesecima pa je za sada više sigurno da će ostati u klubu, ali Conteov glavni problem je kako prilagoditi taktiku formaciji sa četvoricom u obrani, jer to sa Juventusom nikako nije uspio i to je ono što mu najviše zamjera u dosadašnjoj karijeri, jer svaki svoj uspjeh, bilo sa Juventusom, Italijom ili sada Chelseem, postigao je sa trojicom u obrani.
Chelseaov prelazak na 4-2-3-1 bi uvjetovao kupnju novog stopera, možda i lijevog beka, i ono što je posebno bitno, lijevog krila. Nagađajući da bi Hazard bio u sredini, Matić-Kante iza njega, desno Wiliam/Pedro, otvoriti će se mjesto za novog igrača i to bi trebao biti Ivan Perišić. Kao i sa slučajem United, Perišić će ući u uigran sistem, a još jedan plus Chelseau da ga dovede mogla bi biti njegova defanzivna igra, jer Marcos Alonso(ako Chelsea ne dovede nekog novog) u trenutnoj formaciji gdje je on više „wing back“ odnosno gdje ima više napadačkih uloga bi se promijenila i Perišić bi tu morao pomagati kao Pivariću u reprezentaciji.  Drugi dio opcije je Perišić kao igrač koji dolazi kao lijevi wing back u 3-4-3 formaciji. Ta opcija bi Perišića dosta ograničavala jer bi dosta morao paziti na obranu što bi premierligaške ekipe često koristile i napadale. Chelsea nema lijevaka na stoperu(Ake) nego to igra Cahill ili Zouma pa bi trebale velike izmjene kako bi to dobro izgledalo na terenu. Opcija kao jedna od polušpica također nije opcija jer to Hazard, Wiliam, i Pedro su  dobro ukomponirani u sustav i teško da će to Conte mijenjati.

Ivan Perišić je jedan od rijetkih igrača za kojeg je nemoguće reći da mu je to vrhunac karijere pa i vrlo teško odrediti koliko će on još sezona odigrati na visokom nivou. Kada god netko odredi sa mu je to vrhunac, on radi još jače i bude još bolji, tako je bilo prvom sa C.Bruggeom, pa sa Dortmundom, i Interom, a Ivan svake godine sve što je iskusniji sve je bolji i bolji i potpuno je zaslužio da dobije priliku u jednom velikanu na Otoku, koji god to bio.

Gdje je vrhunac Ivana Perišića?!
Kada su mu prije 11 godine pokazali izlazna vrata Poljuda, nitko nije očekivao da će se za „običnog“ klinca iz Omiša otimati budući engleski prvak i najbogatiji klub na svijetu. Nogomet često piše čudne i čudesne priče, a prije ovo drugo nego prvo priča je Ivana Perišića. O njemu se sve zna, rijedak je primjer toliko često osporavanog igrača, koji je iz svake salve kritika izašao bolji i nitko ne zna gdje mu vrhunac. Prvo je to bio u Dortmundu, gdje se nije morao izboriti u Kloppovom „metal nogometu“ pa je morao do Intera doći preko Wolfsburga, kluba koji je ...
Gdje je vrhunac Ivana Perišića?!
Kada su mu prije 11 godine pokazali izlazna vrata Poljuda, ...

Respekt: bokivt, crosby87, sthagon, Leader,

Slažem se: crosby87, MARIOLJETA, Sylar,

Odlicno. Svaka cast. - sthagon, 27.4.17. 1:30, 1 0 0
04/2017
Kome se isplati dati za V. Dijka 50 milja?

Jer u konačnici trećeg nema, barem kada je riječ o stoperskim pozicijama u današnjem nogometu. Slučaj Virgila van Dijka je samo jedan u nizu koji nas čekaju u idućim prijelaznim rokovima. Kako bi se dobio bilo kakav argumentiran odgovor, treba poći od samog povoda za toliko velikom cijenom za igrača iz obrane.

U današnje vrijeme, sve više ekipa počinje shvaćati kako napad počinje od svoje pozicije, što je moguće bliže svoge golu, kako bi se igrači lakše rasporedili, usvojili pozicije, a momčad koja bi to napravila, vodila bi tempo same akcije, lako moguće i cijele utakmice. To se nadovezuje i sa posjedom, tako da ovakav slučaj napad nije jednokratan. Kako bi osigurali nesmetani protok lopte, što veću koncentraciju posjeda lopte, te u konačnici veći postotak dodavanja, za to vam trebaju adekvatni igrači. Često se u (modernom) nogometu zna dogoditi situacija da ekipa koja se brani svjesno prepusti posjed ekipi koja će tim posjedom dominirati. To kaže teorije, praksa kaže da će u tom slučaju često dva centralna branića biti ostavljena sama, a 10 protivničkih igrača stvarati će višak nad osmoricom. Gledati beskonačna dodavanja dvojice često tehnički najnepodobnijih igrača nije nikome gušt, zato treba reći da je pozicija centralnog branića doživila najviše prilagodbe u modernom nogometu. Osim samih defanzivnih zadaća, centralni branić treba kvalitetno započeti akciju, pronaći onog u sredini tko će nastaviti diktirati tempo, ali i biti dodatan igrač u polju ili dugom loptom tražiti sugirače u što boljoj poziciji. Osim "klasičnih" statistističkih ocjena kao što su zračni dueli, oduzete lopte, ili presijecanja kod stopera, sve se više gledaju i statistički podaci kao što su postotak dodavanja, dugih lopti i ostale statistike vezane u prvenstveno vezne igrače. 

Što je više podataka za ocijeniti, to je veća mogućnost da se napravi bolja selekcija, odnosno da se prilikom statistike moguće ocijeniti i kvaliteta mogućeg pojačanja, što nije rijetkost danas. 
Vrlo su rijetki stoperi koji objedinjuju taktičko-tehničko-fizičke kvalitete, a pošto smo već utvrdili kako je puno lakše se braniti sa postavljenom obranom, danas svaka ekipa treba u svom rosteru, a pogotovo one koje igraju na posjed, si ne smiju dozvoliti luksuz igranja sa tehnički nepodovanim igračem u zadnjoj liniji. 
Jedan od tih sigurno je i Virgil van Dijk, stoper Southamptona. Vratimo se par godina unazad, kada je van Dijk bio član Celtica. Već tada mu se predviđao brzi uspon do najvećih klubova Europe, ali što zbog nekvalitete Celtica i problema sa ozljedama, taj će put morati preko zaobilaznice. Najbolje zaobilaznice koju je mogao naći. Nakon što je "prerastao" Celtic, prelazak u Southampton pokazao se pun pogodak, a po mnogima, a i po statistici je već spreman za korak više. Puno je lakše bilo van Dijku kao tehnički kvalitetnom stoperu napredovati u slabijoj ligi te se polako prilagođavati Premiershipu. Po toj činjenici sigurno neće biti jedini Nizozemac sa takvim kvalitetama.

Da li je on potreban Liverpoolu? Odgovor je apsolutno da. Liverpoolu je najgori dio momčadi obrana, i tu će trebati ozbiljan remont ako se žele ozbiljnije priključiti borbi za naslov. Ali ovdje nije riječ samo o Liverpoolu, niti o van Dijku, nego o inflaciji cijena za stoperima u zadnjih par godina. 
Prošle godine Hummels je prešao u Bayern za 35 miliona, Stones u City za 60, Baily 40 a ovo ljeto bi se mogle dogoditi slične cifre jer svaka jača ekipa kao što je Real, Barca, Bayern, pa i Chelsea, United, Arsenal će ovo ljeto licitirati za nekog od kvalitetnih centralnih branića. Kao jedini "elitan" stoper toga tipa, Bonucci bi ovo ljeto mogao napustiti Juventus ako osvoje Ligu Prvaka, a kandidati su Barcelona i Chelsea. Juventus je jedna od rijetkih ekipa koja se uspješno bori ovakvih cijena za deficitarnije pozicije. U slučaju da Bonucci napusti klub, nasljednik je Daniele Rugani, već polako dio hijerarije Juventusa, a i novo pojačanje Caldara, koji je pokazao ogroman napredak ove sezone. 
Real i Bayern će također imati dosta zanimljivo ljeto što se tiče slaganja obrane jer su već jedan dio posla ranije odradili. Prvi su već su osigurali Jesusa Valleja, i mogla bi biti slična priča kao i sa Varaneom ako mu Zidane da priliku u prvoj ekipi, dok drugi su osigurali Niklasa Sullea, talentiranog dokapetana Hoffenheaima koji bi čak mogao kandidati odmah za prvu ekipu jer premještanjem Martineza u sredinu, Bayern će ostati samo na Hummelsu i Boatengu, a znamo da su obojica podložni ozljedama. Dobar primjer je osiguranje Topraka od strane Dortmunda. On nikada neće biti elitan, ali je već par godina kvalitetnoj razini i sa boljim suigračima biti će i bolji. Ostale će se ekipa više-manje morati krpati i licitirati pa će se dogoditi situacija Mangala ili Mustafi, gdje je panično preplaćivanje igrača nastupilo kada ne razmišljaj planski. 

Neke od top lovine ovog ljeta biti Kostas Manolas, Marquinos, F. Fazio, i Toby Alderweireld. Dvojac iz Rome je uz Džeku i Naingolana najkonstantniji dio Rome ove sezone, a pogotovo Fazio, možda i najbolja kupovina Rome uz Džeku u zadnjih par godina. Alderweireld je rang van Dijka, sigurno najjači centralni par u ligi, i prije da će on dostići cijenu blizu 50 miliona nego van Dijk. Ako smijem predviđati Barcelona bi mogla stajati prva u redu za njega, a Real za Fazia.
Marqinos spada u rang mlađih, 22 godine za obrambenog koji može igrati i beka. Znamo koliko je City platio jednog takog. 
Postoji i niz mladih igrača koji već spadaju u rang rizika, a tu se mogu ubrojati Tah iz Leverkusena, Mere iz Gijona, Murillo, de Vrij, Sanchez iz Ajaxa i dr. Druga vrsta rizika su ozljede talentiranih igrača. Najbolji primjeri su iz La Lige, Sociedadov Martinez i Bilbaov Laporte, nekada ocijenjeni visoko, a nakon ozljede bi se mogli kupiti za ipak prihvatljiv novac, ali to je rizik koji će spremno preuzeti ekipa koja ih kupi. U tu zamku je skoro upadu i naslovni lik, ali on je nakon ozljede bio još bolji i sada dostiže svoj vrhunac.

Rast cijena središnjim braničima proporcijan je njihovim ulogama u momčadi. Cijena raste, ako određeni igrač mora na više načina sudjelovati pripomagati momčadi, odnosno njegova uloga pri samom razvoju rezultata se povećava. Sve dok Robert Huth ne bude plaćen 30 miliona, za razvoj nogometa, barem u tom dijelu ne treba brinuti. 

Riskiraj ili plati
Jer u konačnici trećeg nema, barem kada je riječ o stoperskim pozicijama u današnjem nogometu. Slučaj Virgila van Dijka je samo jedan u nizu koji nas čekaju u idućim prijelaznim rokovima. Kako bi se dobio bilo kakav argumentiran odgovor, treba poći od samog povoda za toliko velikom cijenom za igrača iz obrane. U današnje vrijeme, sve više ekipa počinje shvaćati kako napad počinje od svoje pozicije, što je moguće bliže svoge golu, kako bi se igrači lakše rasporedili, usvojili pozicije, a momčad koja bi to napravila, vodila bi tempo same akcije, lako moguće i cijele utakmice. To se nadovezuje i ...
Riskiraj ili plati
Jer u konačnici trećeg nema, barem kada je riječ o ...

Respekt: tomy97, sthagon, crosby87, Wenger, Losovius, bokivt,

Slažem se: ipsi13,

Ja bih možda još dodao izbor jeftinijih odličnih stopera koji se mogu kupiti i bez tih 50 milijuna npr Veltman , Ake , Riedewald ,Kongolo sve Nizozemci a za tih 50 milijuna možeš sigurno kupiti dvojicu ako ne i trojicu - Wenger, 22.4.17. 14:07, 0 0 0
Problem kod Nizozemaca što nemaju konstantu, pogotovo kada prerano napuste klub.To se dogodilo Indiju recimo.Riedlwald je najveći potencijal, ali je prerano ušao u prvu momčad i to bi ga moglo koštati ako izabere krivi put. - BruceWayne, 22.4.17. 14:15, 0 0 0
Gabriel je meni još enigma, vjerovatno jedan od najlošijih transfera Wengera jer Campbel se pokazao dosta korisniji iako ne igraju istu poziciju.Vjerovatno ono što sam pisao za van Dijka, problemi sa ozljedama i zato nisu htjeli riskirati. - BruceWayne, 22.4.17. 14:47, 0 0 0
a Vidi Vermalen, Vertogen , Aldervield su produkt Ajaxa i nemaju oscilacije tako da nije stvar u školi , nekako mi se čini da je stvar individualne psihe - Wenger, 23.4.17. 2:01, 0 0 0
Oni su ako se sjećam klub napustili sa 23-24, Alderweiereld mislim malo mlađi,dok kada Riedwald, Sanchez imaju 21 kada bi na ljeto napustili klub.Još 2-3 sezone u Ajaxu i onda će tek biti pravi igrači. - BruceWayne, 23.4.17. 15:10, 0 0 0
04/2017
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Još prije par mjeseci, za sve ljubitelje „Kopljanika“ bila je sezona iz noćne more. Domino efekt koji je nastao gubitkom titule za apsurdan način (poraz u zadnjem kolu od kluba kojem bodovi nisu ništa značili), zatim je uslijedio odlazak dugogodišnjeg trener de Boera, i neki bitnih igrača kao što su Milik, Cillesen,Gudelj i poneki manje bitni kao što su El Ghazi, Fischer, Van Rhijn, van der Hoorn, ali svima njima je zajedničko da su u nekom trenutku bili dio prve postave što još dodaje na važnosti veličinu promjena koje su zadesile Ajax prošlo ljeto.
Za novog trenera je izabran Peter Bosz, čovjek sa 155 ligaških nastupa za Feyenoord, gdje je jedno vrijeme bio i sportski direktor, ali kao trener istakao se vodeći Vitesse, poznatija kao razvojna momčad Chelsea. Možda upravo to je bilo i ključni argument upravi Ajaxa da izaberu Bosza, jer Vitesse je klub gdje svake godine dolazi do čestih promjena u rotaciji momčadi, gdje sve ovisi o mladim igračima, što je zadnjih godina slučaj i sa Ajaxom.


Bosz je dobio dosta težak zadatak, vratiti Ajax u borbu za naslov kada zna da mu je pola momčadi prodano, a ostatak momčadi čine većinom igrači koji se još dobro sjećaju gradiva srednje škole. Uprava Ajaxa mu je odlučila pomoći na vjerovatno najbolji način koji su mogli u novonastaloj situaciji. Doveli su najboljeg igrača van Ajaxa, PSV-a i Feyenoorda u ligi, Hakima Ziyecha. Njegova priča bi se mogla usporediti sa pričom Arijana Ademija. Obojica su odabrali zemlje svojih roditelja, iako bi i Čačić i budući izbornik Nizozemske danas uzeli obojicu. Ziyech je u zadnjih par godina vukao Twente, pa čak i usprkos tome što ponekad statistika vezana uz golove i asistencija u Erdivisie nema preveliki značaj, subjektivan dojam je da Ziyech može već sada kvalitetno igrati i u Ligama petice, gdje će se sigurno otisnuti u budućem razdoblju. Dovesti najboljeg igrača lige nakon odlaska Depaya iz iste, nije bila dovoljna garancija za povratak u borbu za naslov, ali Ajax ima jedan luksuz koji rijetko koja ekipa ima: domaća škola nogometa.  Rijetko u kojoj ekipi mladi igrač može u jednom trenutku biti rotacija B momčadi, a u idućem već biti nositelj prve. To se upravo dogodilo Kasperu Dolbergu, pa zapravo zamjena za Milika nije ni trebala. Ali ono što je posebno zanimljivo u zadnjih par mjeseci u Ajaxu je postupna prilagodba na globalizaciju i moderni nogomet. U onim zlatnim godinama nizozemskog nogometa i Ajaxa, kada je marširao čarobnjak sa brojem 14 i njegovi prijatelji, gotovo svi igrači su bili Nizozemci, i to Nizozemci od stoljeća 7. Drugi zlatan period bio je Ajaxov odgovor na ukidanje broja stranaca u jačim ligama te postupno proširenje scoutinga na zemlje Skandinavije, susjedne Belgije a njima su se pridružili i Nizozemci podrijelom sa Surinama, Antila i ostalih bivših kolonija. Bio je to mix koji je doveo zadnjih veliki europski trofej u glavni grad. Od tog vremena puno se toga promjenilo u odnosu Ajaxa i konkurencijom. Konkurencija je rasla (financijskih), dok je Ajax iako globalni brand, nije se mogao financijski nositi sa jačim i unosnijim ponudama za mlade talente, a to pogotovo ne može ni danas. Ostalo im je samo jedno, priladoba. Ono zbog čega posljednji nogometni Templari iz Bilbaa se još opiru, Ajax se odlučio prilagoditi. Svoja su tržišta proširili na zemlje istočne Europe, JAR (još i prije Ajax CT), ali u zadnje vrijeme sve češće i Južnu Ameriku. Rezultat toga je i zadnji prijelazni rok. Za relativno ogroman novac dovedeni su dva Kolumbijca, Sanchez i Casiera, te u siječnju mladi Brazilac Neres. Mnogi se reći da se time ajaxov DNK samo proširuje, malo se i gubi. Jednostavom matematikom, što je više igrača sa strane, manje je domaćih koji su prošli sami sistem i način igre, koji se uči od limača. Prije ili kasnije će morati shvatiti da će tog Davida Neresa, neosporno vrlo talentiranog, morati od početka učiti kretnje, način igre, dodavanja , morati će ga naučiti da u Ajaxu ne postoje soliranja, trikovi, driblinzi, nego da u klubu postoji sistem.

Pitanje je koliko je dovođenje igrača iz Južne Amerike samo trend ili budućnost kluba i zašto ako je odgovor prvi, budućnost kluba nisu domaći igrači? Najbolji odgovor na to pitanje dati će primjer El Ghazia, desnokrilnog napadača  koji je prešao u Lille ove sezone gdje igra sa Kishnom, još jednim bivšim igračem Ajaxa. Slična priča, slična sudbina. Opet subjektivan dojam da igrači koji nakon jedne li dvije seniorske sezone nastupe klub, da će ih zadesiti sudbina R.Babela, Dretnhea, Emanuelsona koji su također u njihovima godinama proglašavani za buduće zvijezde, ali par loših poteza u karijeri, možda i malo manjak psiholoških kvaliteta utjecali su da nisu napravili ni 50% što se od njih očekivalo. To je trenutno najvećih problem Ajaxa. Kako zadržati mlade igrače, kada svaki od njih ima svog agenta, roditelje, prijatelje koji je u nekom trenutku sugerirati odlazak zbog bolje financijske prirode. Hipotetski rečeno, ako bi ova generacija Ajaxa, igrača rođenih 96-99. Godine, uz dodatak par igrača sa strane, jer je nemoguće da škola ili izbaci ravnomjerno kvalitetne igrače na svakoj poziciji, Ajax bi se mogao vratiti na vrh Europe, usprkos lošoj ligi, konkurenciji koja je sve jača i sve bogatija, ali ovo je generacija kakvu Ajax nije dugo imao. Uz već spomenutog Dolberga, sve više prilika dobiva megatalentirani de Ligt(možda prerano dobio šansu u reprezentaciji), zatim Riedewald, bek Tete, zadnji vezni sa odličnim udarcem iz dalje van der Beek, playmakeri de Jong i Nouri, brzanci na krilima Nunely, Cerny i nova senzacija, Kluivert junior, 99'. Godište, najbolji igrač de Klassiekera prije par tjedana. Sa par pojačanja sa strane, legendom u najavi, kapetanom Klaasenom i još nekoliko iskusnijih imena, i što je najvažnije kontinuitetom zadržavanja igrača, Ajax bi mogao biti konkurentan ponovo.

Ova sezona bi mogla biti odskočna daska tome. Već spomenuti de Klassieker sa Feyenoordom na Amsterdam Areni probudio je snove svih fanova diljem svijeta kako još jedna sezona nije izgubljena, jedan od kandidata za najbolji gol godine čiji je strijelac bio Lasse Schone, i igra mladog Kluiverta dala je dodatan motiv igračima da se vrate u borbu za naslov, gdje kasne samo bod zaostatka za Feyenoordom a igraju u fenomenalnom formi i ne bi uopće bilo iznenađenje da u zadnjih 4 kola se naslov vrati u Amsterdam. U igri je još i PSV, koji kasni 4 bodova, ali PSV igra očajnu sezonu i živi u filmu „kako poslije Depaya“ i gotovo sigurno neće ugroziti vodeći dvojac. Paralelno sa tim, nakon ispadanja u playoffu Lige Prvaka od Rostova, polako ali sigurno došli su do četvrtfinala Europske lige i ne misle stati. Jučerašnji dvoboj sa Schalkeom odlučen je sa dva gola kapetana Klassena ali uz još dvije grede i nekoliko prilika tako da su „Rudari“ mogli biti sretni da je samo -2. Realne su šanse Ajax uđe u polufinale, a nisu tako nerealni šanse da Ajax osvoji Europsku ligu, ako se usporedi konkurencija gdje je najopasnija ekipa Man United, iako sa Ibrahimovićem, ne igraju sezonu iz snova i trebati će vremena da Mourinho to posloži po svom, su sve samo ne neprolazni ali ostala konkurencija, prije svega Celta Vigo koji kod kuće i u gostima nisu ista momčad, te Lyon ili Bekištaš su ipak u ovom trenutku korak iza „goropadnog Ajaxa“.

Kraj ove sezone biti će jako bitan za skoriju budućnost Ajaxa, jer možda bi osvajanje europskog trofeja dati dodatni razlog mladim talentima da bolje razmisle gdje nastaviti karijeru ako se klub vrati barem malo u europski vrh. Osvajanje europskog trofeja neće značiti samo financijsku korist, nego i izravan plasman u Ligu Prvaka. Mnogo je prošlo od zadnjeg europskog trofeja i finala i pobjeda nad Milanom golom 18-šnjeg Patricka Kluvierta. 22 godine kasnije možebitno finale bi mogao odlučiti njegov nasljednik, koji će baš u to vrijeme imati također 18 godina..

Šampion u naletu
Još prije par mjeseci, za sve ljubitelje „Kopljanika“ bila je sezona iz noćne more. Domino efekt koji je nastao gubitkom titule za apsurdan način (poraz u zadnjem kolu od kluba kojem bodovi nisu ništa značili), zatim je uslijedio odlazak dugogodišnjeg trener de Boera, i neki bitnih igrača kao što su Milik, Cillesen,Gudelj i poneki manje bitni kao što su El Ghazi, Fischer, Van Rhijn, van der Hoorn, ali svima njima je zajedničko da su u nekom trenutku bili dio prve postave što još dodaje na važnosti veličinu promjena koje su zadesile Ajax prošlo ljeto. Za novog trenera je izabran Peter ...
Šampion u naletu
Još prije par mjeseci, za sve ljubitelje „Kopljanika“ bila je ...
Sve je dobro razradeno, ali recenice su toliko zbrkane i gramaticki nesmislene i neispravne da je potrebno dvostruko vise vremena za procitati i shvatiti. Inace je analiza fantasticna. - Puvlin, 20.4.17. 9:38, 0 0 0
Stvar je u tome što je tema preopširna i teksta je bilo više, pa sam nešto i brisao, dorađivao. Idući puta ću još malo razmisliti više o tome.. - BruceWayne, 20.4.17. 9:56, 0 0 0
Gledao sam malo tu tekmu i imaju fantastičnu generaciju, iako su jako mladi igrali su dosta odgovorno , moram priznati da mi se Klassen jako dopada , a i obrana - Wenger, 23.4.17. 1:55, 0 0 0
Odlična generacija,možda trenutno ima pozicija gdje bi mogli se pojačati(lijevi bek,zadnji vezni,desni bek), i onda bi to bila super ekipa, ako se ne rasprodaju u sezonu-dvije. - BruceWayne, 23.4.17. 15:11, 0 0 0
Ne treba još uvijek gurati Ajax u finale iako je razlika od 3 gola razlike velika.Ajax kod kuće i u gostima nije ista ekipa i ako bude drugu utakmicu igrao Lacazette moglo bi biti svega. - BruceWayne, 4.5.17. 20:33, 0 0 0
04/2017
Kako da Holandezi ponovo polete?

Kada su prije skoro tri godine u Brazilu, u dvoboju za treće mjesto porazili domaćina i uzeti brončanu medalju, Nizozemci nisu ni sanjali kako će njihove Oranje propustiti prvo Europsko, a možda i Svjetsko prvenstvo. Propuštanje jednog turnira, ako je prisjetimo kraja prošlog stoljeća, kada su također dvije brončane ekipe sa SP-ova propuštali idući EURO, neplasman na prvenstvo u Rusiji mogao bi izazvati puno više nezadovoljstva i otkriti prave probleme u nizozemskom nogometu koji se godinama nagomilavaju.
Kada nastupe posljedice, već polako postaje kasno, a prije posljedice treba uvidjeti razloge pada. Za to će nam trebati povratak 15-tak godina unazad, kada je Erdivisie, odnosno nizozemska prva liga bila 6. liga po jačini na starom kontinentu. (Sjetiti se emisija Petica na HRT-u, i koja je liga dolazila kao liga 5+). Osim što je bila na korak do najjačih liga, nizozemski klubovi su postizali zadivne rezultate u kontinentalnim natjecanjima. Feyenoord je 2002. osvojio Kup Uefa, PSV sa Hidinkom bio godinama konkurentan u Europi, a Ajax je uvijek bio u drugoj fazi Lige Prvaka što je danas nemoguće zamisliti. 
Usporedno sa padom Erdivisie počela je era modernog nogometa, ulazak milijardera, povećanje TV prava, marketing i ostalo što se većinom veže za pojam novca. Tu se Nizozemski velikani nisu snašli, ali imali su sreću jer je tada stasala generacija rođena između početka i sredine 80-tih. Iako karijere Robbena, Sneijdera, Van der Vaarta nisu u jednom trenutku izgledali kao nisu birali najbolje moguće poteze, rezultati nisu izostali. U to vrijeme, najveći klubovi Europe nisu se mogli zamisliti bez barem jednog Nizozemca, što je naslijeđe 90-tih a upravo su Nizozemci bili jedni od najvećih dobitnika kada se ukinulo pravilo za ograničenje stranaca u najjačim ligama. 

Sada, kada su već polako Robben, Sneijder, Van Persie, Kuyt prošlost, njihove zamjene nisu ni iz bliza toliko dobre da mogu garantirati jednake ili malo lošije rezultate. Tu se opet moramo vratiti na njihovu domaću ligu: Ulaganjem velikog kapitala, veliki klubovi a pogotovo Engleski, morali su pronaći zemlju gdje će se kaliti mladi talenti jer za njih većinu nema mjesta u prvom sastavu. U toj priči, klubovi kao što su Vitesse postao je filijala Chelsea, gdje je kroz zadnjih desetak godina prošlo barem 30 igrača od toga barem 20 različitih nacionalnost, jer Erdivisie nema ograničenje za strane igrače. Ta politika pokazala se promašenom jer je smanjivala broj domaćih igrača u samoj ligi, a i sama postala razvojna liga za najjače lige Europe. Još još dokaz koliko se Erdivisie nije prilagodila trenutnoj situaciji je broj klubova koji je trenutno 18, isti kao kada je liga bila puno bolja i jača. Realna situacija je da u Nizozemskoj trenutno ne treba više od 14, maksimalno 16 klubova, čime bi se dodatno podigla kvaliteta i smanjile razlike, gdje se ne bi dogodile situacije da Ajax dobije Spartu ili Zwole sa 5-6 razlike i to na gostujućem terenu. 

Sa druge strane, belgijska liga raste iz godine u godinu, te je možda danas čak i jača od nizozemske, jer Anderelcht, Standard, Gent, Genk, C.Brugge igraju svake godine Europu, i jedan od tih klubova uvijek dočeka barem 1/4-finale Europske lige, što je dokaz kontinuiteta. U vrijeme kada je Erdivisie bila na vrhuncu, česti su bili slučajeva prelazaka iz najjačih belgijskih klubova u Ajax, PSV za relativno mali iznos, gdje se bi poslije taj iznos povećao kada bi ga prodali u Lige Petice. Danas je nezamislilo da recimo Tielemans potpiše za Ajax u transferu vrijednom 15-20 miliona, jer prvenstveno nitko u Erdivisie nema takav novac, a i belgijska liga je dovoljno afirmirana da on može ići direktno u Englesku ili Njemačku. Ali, nije samo belgijska liga dokaz pada nizozemske. Jedno od tržišta nizozemskih klubova je i Skandinavija. Kroz povijest mogu se nabrojati desetine igrača koji su preko Nizozemske došli u Njemačku, ili Španjolsku a da su rodom iz Danske ili Švedske. Danas je recimo danska Superliga bliža Erdivisie, nego je Erdivisie bliža Bundesligi, i nemaju više monopol na uvod skandivanskih igrača što prije. Ono što im ostaje, i što dobar dio klubova i dalje radi, je preprodaja igrača, što ih i zapravo drži na životu. Prosječan klub, tipa Groningen je jefitno dovesti sekundardnog talenta iz Švedske, Danske i ako se on pokaže dobar, prodati ga u Ajax, PSV i tako preživljavati. Ono što slično rade i HNL klubovi sa igračima iz ostalih EX-yu republika. Nizozemci su tu situaciju da više ne mogu se osloniti na najbolje nizozemske talente, prilagodili u svoju korist. Tako Ajax više neće moći dovesti Isaka iz AIK-a, nego će dovesti Nevesa iz Brazila, PSV će dovesti Pereiru iz Urugvaja, što znači da će se okrenuti nekim novim tržištima. 

Ali, da li je to rješenje?
Gotovo sigurno ne. Recimo primjer Ajaxa. Usporedno sa padom kvalitete lige, padao je i Ajax. Prije nekih 10-tak godina, klub je morao prodavati najbolje igrače, Sneijdera, Huntelaara, kasnije Suareza, a to je kumliniralo dolaskom de Boera u Ajax. Vjerovatno najbolji trener Ajaxa od Van Gaalove ere i osvajanje Lige Prvaka 1995. De Boer je sa svojim prijateljima Stamoom(trener B momčadi), Overmarsom (sportski direktor), Berkampom(pomoćni trener), Van der Saarom)direktor kluba) dobio slobodu sastaviti mladu momčad na kojoj će se klub moći ponovno vratiti na vrh Europe.  Svake godine dobivao je mlađu momčad, a kontinuitet osvajanja lige nije izostao, što zbog slabe konkurencija, što zbog škole i scoutinga koji se stalno izbacivao kvalitetne pojedince. U to vrijeme, Feyenoord je bio u dugovima, a PSV je vratio tek na godinu-dvije odličnim igrama Depaya i Ajax nije imao pravu konkurenciju pa je mogao slobodno davati šansu mlađim igračima, pogotovo na proljeće.Taj odnos malo se promjenio kada je prošle godine PSV zastavio dominaciju Ajaxa i osvojio ligu, a to bi ove godine mogao napraviti i Feyenoord. Kako nisu uspjeli osvojiti ligu, de Boer je napustio Ajax, ali ne zbog loših rezultata, nego jer je došlo do zasićenja, naslijedio ga je Bosh, bivši trener Twentea od kojeg je napravio stabilan klub iz gornjeg dijela ljestvice. 

Ako gledamo pojedinačno, da se bira MVP lige, u top 10 kandidata bio bi jedan ili dva Nizozemca, za razliku od prošle godine kada su Janssen(Tottenham) te Depay (United), "razvalili" ligu i napraviti velike transfere. Ove godine najbolji strijac je Jorgensen iz Danske sa 19 golova, dok je reanimirani Volfsvinkel kao Nizozemac tek 5. Najbolji asistent (ali i igrač) lige je Ziyech, vjerovatno igrač koji će imati što reći i u jačim ligama, a njegov slučaj se može usporediti sa slučajem Ademi, iako bi u reprezentaciji Nizozemske imao svoje mjesto, on je izabrao Maroko. U ostalim bitnijim kategorijama Tornstra i Veltman su jedini Nizozemci koji bi mogli ući u TOP 11 lige. Kao što ih je malen broj u vrhu pojedinačnih kategorija, broj Nizozemaca ni u top Euro-klubovima. Najbolji primjer je Cillesen, najbolji nizozemski vratar je rezerva Barcelone.

Ono što se iz tih podataka može primjetiti da Nizozemci negdje očito griješe u razvoju i prelazak iz juniora u seniore, iako njihove najbolje momčadi imaju svoje mlade ekipe u nižim ligama. Veliki broj igrača, pogotovo ofenzivnih su se kroz godine izgubili, ili se nisu dobro snašli nakon transfera iz Erdivisie. Igrači poput Babela, Drenthea, Narsingha, pa i braće de Jong, Van Ginkela, Kishne, već spomenutog Volfsvinkela su se nakon neuspjelog dijela karijere vratili ili će se vratiti u matičnu ligu. Razlog tome može biti pretjerano forsiranje, jer ako se liga polako pretvara u razvojnu, a najveći izvori prihoda su izlazni transferi, onda ne čudi što veliki broj igrač prebrzo preskoči stranice. U Brazilu, tadašnji izbornik Van Gaal dao šansu Indiju, De Vriju, Classiu, što barem do sada nisu potvrdili da se mogu nositi sa ulogom lidera kada izostanu oni najbolji.
Davy Blind kao asistent Van Gaala izdržao je malo manje od godine dana na klupi, što je logično: On nije do sada nikoga trenirao, a nema niti neku karizmu velikog igrača tako da će je on bio samo prijelazno razdoblje. Najrealniji nasljednik je Van Gaal, što bi možda bilo i najbolje rješenje, jer je znao od ekipe koja nema potencijal da igra nizozemski stil nogometa, ipak polučila odličan rezultat. Ali, trener Evertona Koemann bi također imao što reći u svojoj kandidaturi, makar je on u njegovoj trenutnoj situaciji gotovo nemoguće. Treći izbor bi bio de Boer, jer je dobar dio igrač ipak on progurao u seniorski nogomet.

Što se samog rostera tiče, dobar dio prve ekipe čine najbolji Nizozemci iz domaće lige, Zoet, L. de Jong, Veltman, Nasringh, dok drugi dio ekipe igra u jačim ligama , ali većina kroz rotaciju, Blind, Strootman, Pieters, tako da od ovog rostera će samo majstor moći napraviti nešto što će opet donijeti rezultate. Reprezentacija trenutno osim izbornika, nema ni vođu na terenu. Ipak, kapetan i Robben su riječi koje teško da mogu ići zajedno, kao i Sneijder. Davy Klaasen se tu nudi kao jedini i najozbiljniji izbor, ali je premlad i sigurno će proći par godina prije nego što postane kapetan i tako spoji klupsku i reprezentativnu vrpcu.
Sa ovim rosterom i podatcima, ovakvoj Nizozemskoj neće trebati trener, nego čarobnjak koji će sastaviti ekipu ne prema tradiciji, načinu igre, nego će taktiku podrediti igračima, pa makar opet Kuyt morao igrati lijevog beka. Najbolje njihove uspjehe ostvarivali su vizionari, tako će očito morati biti i ovaj puta.

Ponestaje slova, tako da o talentima i Ajaxu neki drugi put.

Nizozemcima treba vizionar koji će taktiku podrediti ekipi
Kada su prije skoro tri godine u Brazilu, u dvoboju za treće mjesto porazili domaćina i uzeti brončanu medalju, Nizozemci nisu ni sanjali kako će njihove Oranje propustiti prvo Europsko, a možda i Svjetsko prvenstvo. Propuštanje jednog turnira, ako je prisjetimo kraja prošlog stoljeća, kada su također dvije brončane ekipe sa SP-ova propuštali idući EURO, neplasman na prvenstvo u Rusiji mogao bi izazvati puno više nezadovoljstva i otkriti prave probleme u nizozemskom nogometu koji se godinama nagomilavaju. Kada nastupe posljedice, već polako postaje kasno, a prije posljedice treba uvidjeti razloge pada. Za to će nam trebati povratak 15-tak godina unazad, ...
Nizozemcima treba vizionar koji će taktiku podrediti ekipi
Kada su prije skoro tri godine u Brazilu, u dvoboju ...

Respekt: draxy, crosby87, psellus, Wenger,

Ne slažem se: psellus,

onda nisu dobri kao što se očekivalo iz bilo kojeg razloga. Što u pravilu znači da nešto od njihovih predispozicija ne odgovara potrebama posla. Zato govorim o talentu. - psellus, 2.4.17. 23:23, 0 0 0
Nizozemski standard su Cruijff, Gullit, Van Basten, Bergkamp, Seedorf, Robben... ne trebali bi biti ispred Švedske i Bugarske kadar. - psellus, 2.4.17. 23:32, 0 0 0
i s ovim kadrom su ispred Švedske i Bugarske ( problem je što nisu od Njem, Fran, Špa) njihovi rezultati su plod lošeg vodstva , krivog izbora izbornika , ali i sreće i ozljeda u presudnim utakmica ( crveni kartoni ) itd - Wenger, 3.4.17. 0:01, 0 0 0
Nije da nemaju talenta , potencijalni igrači koji bi mogli postati stožerni igrači Depay ( usporen razvoj ) El Ghazi , Bazoer , Veltamn Klassen , Kluivert , Tete, De Vilhuena , nisu to Van Basten ali i dalje bolje od 3/4 ostalih država - Wenger, 3.4.17. 0:35, 0 0 0
Što bi ih stavilo oko 50 mjesta u svijetu. :D Jasno ti je o čemu govorim? Npr. Nijemci su 2002. bili u finalu SP-a (uz ogromnu sreću) pa nikome nije padalo na pamet uspoređivati ih s njihovim klasičnim reprezentacijama ni po igri ni po kadru. - psellus, 3.4.17. 0:52, 0 0 0
03/2017
HNL: je li Dinamo sada najbolja momčad ili je stvar rasporeda?

„Čovječe, ja ovdje ne znam nijednog igrača“, bila je prva rečenica izrečena nakon početka uzvratne utakmice polufinala Hrvatskog kupa, gdje je Osijek dočekao Rijeku, te tražio prolaz u finale unatoč minimalnom porazu na Rujevici od 2-1. Komentar gledatelja otprilike je opisivao osječke šanse iako rezultat je još davao neke nade. Trener Zekić se ugledao na Chelsea i Contea, pa je na teren izveo sastav u formaciji 3-4-2-1, te ga je do kraja poluvremena mijenjao u 4-3-3, gdje su Lopa, Knežević i Ejupi pokušali ugroziti vratara Rijeke. Prvo poluvrijeme nije bilo osobito bogato nogometom, ali je Osijek do kraja poluvremena stvorio terensku inicijativu te počeo stvarati opasne prilike za gol koji bi ih izveo u finale, ali ostalo je 0-0. Rijeka je svoje šanse vidjela kroz prekide, ali najbolje što su uspjeli napraviti je poništen pogodak Eleza i dobra šansa Kulušića koju je obranio Malenica. Početkom sastavka, Zekić uvodi Vojnovića i Bobana, što se na kraju pokazalo previše riskantno, jer naivnost Lesjaka i crveni karton zapravo su i odlučili pitanje pobjednika, odnosno one ekipe koja prolazi u finale.  Sa igračem manje, Osijek nije mogao puno, linije su se otvorile, morali su više riskirati, a Rijeka je to znala kazniti. Konačnih 0-2, ili ukupno 4-1 za Rijeku trenutno su čista realnost između ova dva protivnika. Da su Kohorta i navijači Osijeka to shvatili, dokaz je 2,000 navijača koji su ostali navijati i pola sata nakon utakmice,a to je možda i najbitnije u cijeloj priči.
Cijela utakmica odaje dojam kako su igrači Rijeke bili uvijek bliži lopti, fizički puno bolji, ali i taktički su odlično stojali na terenu. Sistem sa Mišićem i Bradarićem znao je kvalitetno diktirati tempo, dok su bekovi Ristovski i Žuta bili što bliže protivničkom golu te se na taj način uvijek stvarao dodatan prostor. Dvojan riječkih napadača Bezjak i Gavranović nisu bili na najvišem nivou, ali širina klupe, barem prema naprijed kaže da ni ne trebaju uvijek biti.
Kod Osijeka, osim fizičkog dijela, gdje zaostaju za Rijekom barem sekundu u svakom duelu, najviše se vidjela limitiranost pojedinih igrača, pogotovo bi prijenosu lopte. Nedostajalo je ideje kod veznjaka Osijeka kako loptu prenijeti do Lope, i Ejupija. Matas je cijelo prvo poluvrijeme stajao previsoko, dok je Borni Barišiću trebalo pola sata da shvati kako u napadu svoje ekipe ne treba čuvati Vešovića nego napadati prostor na krilu, pogotovo kada Knežević ulazi u sredinu. Trenutno takvi detalji dijele Osijek od Rijeke, pa i Dinama, ali i to je bilo dovoljno da se derbi za vikend privede na domaću stranu.

Po tradiciji, derbi kola odigrali za u subotu Osijek i Cibalia. Cibalia već pomalo razočarana obećanim napretkom za vrijeme novog trenera Paculta, tražila je spas jer Split već je odmakao 7 bodova. Koliko je Rijeka trenutno udaljena od Osijeka, toliko je Osijek od Cibalije. Trener Zekić je promijenio formaciju u neku vrstu romba, gdje je iza Bobana i Ejupija bio Lopa, Ukrajinac i najveće iznenađenje proljetnog dijela prvenstva kod „Bijelo-plavih“. Cibalia disciplinirana, sa dva bloka pokušala je preko kontre, ali gotovo svaki pokušaj otvaranja gostiju je završio krivim dodavanjem, što dovoljno govori o kvaliteti momčadi. Osijek je imao i malo sreće, jer zabiti gol pri kraj poluvremena te početkom nastavka jednostavno slomi želju protivnika u većini slučajeva, pa je tako bilo i u subotu. Cibalia poslije primljenih golova je raspala, linije nisu više stajale tako gusto, te je Osijek mogao do kraja zabiti još koji pogodak, ali nije bilo kvalitete u završnici. Cibalia je pokušavala preko prekida, ali Mikulić je bio koncentriran.  Završilo je 2-0, kao i prethodna dva dvoboja ovih protivnika u sezoni.

Osijek nakon ove pobjede bježi Hajduku 4 boda, te je izvjesno kako će izboriti Europu nakon puno godina. Prva dva mjesta su predaleko, tako će i ostati. Ako se želi približiti vodećem dvojcu, pa kroz sezone i Hajduku, jer je nerealno kako će Hajduk biti vječno loš, treba poboljšati dosta stvari. Jedan od glavnih problema Osijeka su prekidi. Uvjerljivo najviše šansi dolazi preko kornera ili ubacivanja sa strane, i tu će već sada Zekić morati poraditi na reprezentativnoj stanci. Iako obrana uopće nije loša(prima gol po susretu), kvalitet osječkih obrambenih nije za sami vrh, pa čak i za nešto ozbiljnije u Europi. Šteta za Bornu Barišića, iako tehnički vrlo potkovan igrač, ali taktički jako slab, pa i voljni moment mu nije jača strana. Matas, Barač, Lesjak, su vrlo solidni prvoligaški igrači, ali vrlo slabi sa loptom u nogama, ali nisu ni previše brzi ako se postavi obrana visoko. Mile Škorić je tehnički ispred njih, ali čini se kao da je on između pozicija zadnjeg veznog, beka, stopera i veznog. Za svaku poziciju mu nedostaje po nešto. Pušić i Lukić imaju prostora za napretak, pogotovo Lukić koji bi mogao biti bolji od igrača koji su trenutno ispred njega.  Problemi su i u veznoj liniji. Kao što je gore napisano: U Osijeku trenutno ne postoji igrač koji može diktirati tempo, voditi napade. Knežević djeluje kao igrač iz davno prošlih vremena, fizički postaje beskoristan za bilo što i bilo koju poziciju. S druge stane, Mioč pokazuje kako ipak postoji igrač u rosteru Osijeka koji može trkački iznijeti sredinu terena, ali mu nedostaje više zrelosti i igre prema naprijed. Petrović i Vojnović će morati pronaći formu iz prvog dijela sezone, jer je nemoguće da jedan ili dva igrača vuku Osijek cijelu polusezonu. Možda i najveći problem Osijeka je nepostojanje prilike za stvaranje viška. Ako igru bez lopte, u Osijeku trenutno osim Lope, ne postoji igrač koji može driblingom napraviti višak. Ne postoji krilni igrač, što je odlika modernog  nogometa i tu će uprava Osijeka morati poraditi, jer bez jednog ili čak dvojice igrača na krilima, Osijek neće morati napraviti bolju sezonu od ove.

Sa ovim rosterom, trenutno je vrhunac ostvaren već u prvoj sezoni, ali ne zbog nekih velikih promjena, nego prije što bi svaki sređeniji klub bio 4. Ili među 4. Liga je trenutno dosta slaba, razlozi su kontinuitet  i razlike između najbogatijih i manje bogatijih ekipa. Bogatije imaju kontinutet igrača, mogu dovesti bolje igrače ako prodaju ili izgube svoje prvotimce, dok se manje bogatije ekipe manje-više krpaju i nadaju se da će „ubosti“ nekog koga će moći kasnije prodati i opet u remont ekipe. Uglavnom životarenje i zadovoljavanje sa prosjekom je nešto iz čega se Osijek izvukao, a to će morati uraditi i klubovi iza, ukoliko ne žele se u idućim sezonama boriti za opstanak.
Potencijal kod Osijeka je realan, ali za svaki napredak je potrebno vrijeme, puno dobrih odluka i malo sportske sreće.

Osijek ispred Hajduka, što nedostaje za nešto više?
„Čovječe, ja ovdje ne znam nijednog igrača“, bila je prva rečenica izrečena nakon početka uzvratne utakmice polufinala Hrvatskog kupa, gdje je Osijek dočekao Rijeku, te tražio prolaz u finale unatoč minimalnom porazu na Rujevici od 2-1. Komentar gledatelja otprilike je opisivao osječke šanse iako rezultat je još davao neke nade. Trener Zekić se ugledao na Chelsea i Contea, pa je na teren izveo sastav u formaciji 3-4-2-1, te ga je do kraja poluvremena mijenjao u 4-3-3, gdje su Lopa, Knežević i Ejupi pokušali ugroziti vratara Rijeke. Prvo poluvrijeme nije bilo osobito bogato nogometom, ali je Osijek do kraja poluvremena stvorio ...
Osijek ispred Hajduka, što nedostaje za nešto više?
„Čovječe, ja ovdje ne znam nijednog igrača“, bila je prva ...

Respekt: Pesek, johnny08, Mozzie, ipsi13, crosby87, draxy, pivota,

Slažem se: gradim,

03/2017
HNL; je li Ristovski najozbiljniji igrač?

Još od početka milenija i dvoboja sa Rapidom iz Beča, Brondbyem, te ispadanjem od praške Slavije, navijače i prijatelji NK Osijeka sanjaju izlazak u Europu. U danima kada klub slavi 70. Rođendan,  a igrači na terenu u derbiju kola pobjeđuju Hajduk, a 2 kola prije na istom mjestu pružaju možda i najbolji otpor prvoplasiranoj Rijeci, taj san postaje java. Usprkos porazu u polufinalu Kupa Hrvatske na Rujevici od 2-1, iako šanse i dalje postoje, sasvim je izgledno tko će biti predstavnici Hrvatske u europskim natjecanjima iduće sezone.  Tu su činjenicu mogli promijeniti igrači Splita, ali poraz na Maksimiru gdje su primili tucet golova,  jasno su odredili kako će Rijeka, Dinamo, Osijek i Hajduk igrati Europu, prema današnjem poretku na tablici.
Veliki je to pomak od prošle, a pogotovo sezona prije kada je Osijek doslovno visio u prvoj ligi, ali nikada nije ispao, i pronašao je svoju sreću. Dokaz da je privatizacija najbolji ( i jedini) način funkcioniranja klubova u državama sa izrazito malim tržištem kao što je Hrvatska, Bijelo-plavi su svoju sreću dočekali sa L. Mesarošom, te Meštrovićem. Paralele bi se mogle povući sa riječkim slučajem, pogotovo ako svi planovi budu realizirani u dogledno vrijeme, a o tome je još prerano govoriti, barem dok ne „padne prva klapa“ na gradilištu novog stadiona, kampa i svega što treba i zaslužuje NK Osijek.

Kao i u svakoj privatizaciji, gdje je nešto vezano za Hrvatsku, bilo je skeptičnih misli, pa čak i onih komentara koji aludiraju kako će Mađari probati izvršiti nogometnu ekspanziju na Slavoniju te da će NK Osijek biti tek pomoćni klub Puskaš Akademije, gdje svoje interese ima i premijer Mađarske Viktor Orban. Jasno da takva tvrdnje su imale jako malo smisla, jer ulaganjem u klub koji ima tradiciju, navijače, te prije svega odličnu školu i bazen talenata, potreban je samo novac kako bi mogli konkurirati najboljima u zemlji i gledati prema Europi.
Na sreću svih prijatelja kluba, novi vlasnici su odmah riješili dugove, te u zasada pametnoj transfer politici, pojačali ekipu u skladu sa financijskim mogućnostima kluba. Prije svih, stalni član kluba postao je idol navijača Aljoša Vojnović, a za njegov značaj na terenu dovoljno je reći kako je u samo pola godine postao kapetan Dinama iz Bukurešta.  U tu zimu, klub je pojačao i Josip Knežević, kreativac koji se vratio u rodni klub nakon godina provedenih na istoku Europe. Ali, pravi posao je došao tek na ljeto dolaskom pravog golgetera, igrača koje je najteže pronaći na tržištu, a on je pronađen u obližnjoj Koprivnici. Ejupi, te njegov sunarodnjak Petrovikj, talentirani Barač te Gabrijel Boban su igrači zbog kojih Osijek se danas bori za Europu. Kako ne bi sve ostalo na igračima sa „strane“, povratak korjenima označio je dolazak Borne Barišića i Karla Lulića, dvojca koji je prerano napustio Gradski vrt u onoj suludoj transfer politici raznih uprava, gdje se prodavalo što se stiglo, a novac završavao ili za pokrivanje dugova, ili džepova trećih osoba.  Ali najveće pojačanje je svakako povratak redovnih plaća u klub, te igrači više neće morati misliti na financije, što dodatno olakšava ono za što su tu, a to je nogomet.

Trenutno treće mjesto, ili borba za Europu, je iznenadilo i one optimistične navijače,  jer sezona sa toliko novih igrača je obećavala sredinu tablice, ali što god relativno slabe konkurencije i jako dobrom ulaska u sezone, Osijek je danas tu gdje je. Velike zasluge u tome i Zoran Zekić, bivši igrač Osijeka, Kamen Ingrada, Dinama, danas trener bez kojeg ne bi bilo ovakvih rezultata, barem ne u prvoj sezoni. Zekić se pokazao kako je dugoročno rješenje za klub, barem prema vijestima iz kluba i odbijenoj ponudi iz Turske ove zime. 
Rezultati kluba su već prve sezone puno bolji nego što se očekivalo, ali to nije jedina stvar koja je vezana uz investicije nove uprave.  Uskoro kreće izgradnja novog kampa sa 12 terena, novi stadion kapaciteta 3,500 mjesta gdje će igrati prva momčad dok se ne izgradi novi stadion gdje je sada Gradski vrt.

Na upit što je s idejom o izgradnji nacionalnog stadiona u Osijeku Meštrović je kazao: Nama se jako žuri. Znate da je država spora i mislim da neće moći uhvatiti korak s nama. Mislim da idemo na klupski stadion.“- izjava predsjednika Meštrovića

Očito je da se HNS i uprava NK Osijeka nije uspjela dogovoriti o izgradnji zajedničkog stadiona što je i očekivano ozbirom na stanje u ovoj prvoj organizaciji. Uprava se odlučila na možda i skuplji projekt izgradnje novog stadiona kapaciteta 10 tisuća gledatelja, umjesto dosadašnjih skoro duplo više. Mnogi se pitaju hoće li ta brojka biti dovoljna ako klupski napredak bude i veći te zainteresiranost navijača prevali taj broj, pogotovo ako reprezentacija dođe u grad, jer 20 tisuća je i malo koliko bi navijača htjelo vidjeti reprezentaciju. Sličan je problem i sa dvoranom Gradski Vrt, kapaciteta 3,5 tisuće, a zadnji primjer to očito pokazuje kada je Osijek nije uvršten u gradove domaćine Eura 2018. u rukometu.

Uz teškim godinama koje su iza NK Osijeka, treba gledati prema naprijed sa puno optizma, kako u nogometnoj smislu, jer projekt nogometnog kluba nije samo vezan uz nogomet. Projekt „Pokrenimo grad“ uz moto Osijek za NK Osijek pružaju malo širu sliku u gradu gdje ne vladaju najlijepše činjenice u zadnje vrijeme, te je i samo „slikanje“ nogometnog kluba sa gradskog proračuna dobar početak, jer će se taj novac moći iskoristiti za nešto korisnije, a ne za saniranje dugove iz prošlih vremena. Građani i navijači polako staju uz svoj klub, što dokazuje preko 12000 klupskih članove, te skoro 40 tisuća ljudi na tribinama u utakmicama jeseni i zime na istrošenom stadionu bez osnovnih stvari je najbolji dokaz tome.

Nakon ipak uspješne privatizacije Rijeke, red je konačno došao i na Osijek, a za sada se to čini kao pun pogodak, te se čini da uz sve probleme sa birokracijom i sporošću države, klub ide naprijed prema zacrtanim ciljevima. Prije par godina, bilo je gotovo nemoguće zamisliti kako će klub koji prodaje svoje najperspektivnije igrače da plati režije biti opet dio europskih natjecanja, ali to je sada stvarnost, i konačno ovaj dio Hrvatske će moći malo uživati, barem u nogometu….

Iz Osijeka se vidi Europa
Još od početka milenija i dvoboja sa Rapidom iz Beča, Brondbyem, te ispadanjem od praške Slavije, navijače i prijatelji NK Osijeka sanjaju izlazak u Europu. U danima kada klub slavi 70. Rođendan, a igrači na terenu u derbiju kola pobjeđuju Hajduk, a 2 kola prije na istom mjestu pružaju možda i najbolji otpor prvoplasiranoj Rijeci, taj san postaje java. Usprkos porazu u polufinalu Kupa Hrvatske na Rujevici od 2-1, iako šanse i dalje postoje, sasvim je izgledno tko će biti predstavnici Hrvatske u europskim natjecanjima iduće sezone. Tu su činjenicu mogli promijeniti igrači Splita, ali poraz na Maksimiru gdje su ...
Iz Osijeka se vidi Europa
Još od početka milenija i dvoboja sa Rapidom iz Beča, ...
Članovi Tribine će ovo proljeće biti više upućeni u događanja iz Osijeka, za početak sa ovim tekstom.. - BruceWayne, 6.3.17. 16:52, 0 0 0
Napokon jedna dobra analiza koja se ne odnosi na Dinamo, Rijeku i Hajduk. Svaka čast! - ktm686, 7.3.17. 13:41, 1 0 0
Biti će ih još, sa terena i malo izvan njega. @johnny radi odličan posao što se tiče Rijeke, ja ću se potruditi biti barem upola takav. :) - BruceWayne, 7.3.17. 14:10, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.