BruceWayne

“I never realised that to be a jockey you had to be a horse first.”
Reputacija
8
Bodova
208
Analiza
254
Ocjena
700
Anketa
573
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

11.12.
Je li City pao zbog ozljeda i nesreće ili je Sarri pronašao način?

Svemirski brod Pepa Guardiole polako postaje Imperija Premier League, ekipa koju svaki od 19 protivnika želi srušiti i tim činom dati nadu u zanimljiviju borbu za naslov. Mirnu Cityjevu prošlosezonsku plovidbu engleskim prostranstvima nakratko je zakomplicirao Liverpool, ove je tu odgovornost preuzeo Maurizio Sarri.

Nakon tri nepretjerano ugodna iskustva (2x Napoli, 1x Community Shield), Sarri je odlučio promijeniti pristup utakmici. Svjestan kako trenutno nema dovoljno mehanizama konkurirati Cityju, trenerku napadačkog nogometa ostavio je u svlačionici a na teren je nakon nešto duže stanke ponovno izašao „talijanski“ Chelsea. Onaj Chelsea koji je prošle sezone pronašao odgovor kako se braniti protiv Cityja, no to nije bilo dovoljno jer je Guardiola tada na raspolaganju imao svog najboljeg igrača – Kevina De Bruynea. Kasnije će se pokazati, City bez De Bruynea i Aguera neće biti ista ekipa, posebno u fazi napada. 

Obrambeni blok Chelsea

Da bi uopće došao u priliku slaviti protiv prvaka, Sarri je morao napraviti određene preinake u obrani. Prva od njih je postavljanje Edena Hazarda na poziciju napadača, od čega su izravne dvije koristi: najbolji igrač Chelsea trebao je braniti najmanji prostor terena a Chelsea je ulaskom Pedra dobio dodatnog igrača u fazi obrane. 

Drugi korak bio je ravnoteža dvojice centralnih veznih, Kovačića i Kante u linjiji s Jorginhom. To je bilo posebno važno zbog branjenja ulazaka kroz half-space dijelove terena gdje Tottenham stvarao presudnu razliku na Wembleyu prije nekoliko tjedana. Pošto je Cityjev glavni mehanizam u igri traženja slobodnog dijela terena, što je najčešće wide space jer se obrana fokusira na branjenja sredine - važno je bilo pokrivanje prostora koji ostavljaju bekovi izlascima  na protivnička krila. S ozbirom da su bili duboko na polovici, Kovačić i Kante su brzim pokretom mogli zauzeti prostore iza bekova i tako zatvoriti ulaske Cityjevih igrača. 

Treći i završni test pred izabranicima Maurizija Sarrija bila je kontrola protoka lopte suparničke strane. Uspjeh je jedino moguć ako bi obrana bila dovoljno fluidna kako bi mogla zatvoriti prostore na jednoj a zatim se brzo prebacila pa isto učinila na drugoj strani. Uspješnost se mogla prikazati brojke: City protok lopte je prebrz za većinu ekipa u ligi i izravan proizvod toga je brojčana superiornost na jednoj od strana. Obveznom igrom krilnih igrača te povučenoj ulozi osmica, Chelsea je uspio preokrenuti brojke u svoju korist, stoga je City najbolje prilike mogao prilike isključivo kroz kontranapade ili prekide. To se kvalitetno može prikazati kroz oduzete lopte, očit znak da Pepov plan nije uspio.

Cityjevi izostanci

U pripremi utakmice, on se odlučio na drugačiji plan nego inače. Umjesto klasične varijante ulaska bočnih igrača koji tada kreirajući overload ključan za dodatne passing opcije u prvoj fazi distribuciji, protiv Chelsea su bekovi Cityja bili postavljeni široko - s ciljem traženja prilike za overlap i to većinom po desnoj strani, dok je Sane tražen dugim loptama u izolaciji. Izostanak Kevina De Bruynea spomenut je prije u kontekstu stvaranja razlike kroz jedini gol na prethodnom ligaškom dvoboju ovih suparnika, no s dodir Sergija Aguera u drugoj trećini terena čini Cityjev napad nepredvidljivim. 

Kada protivnik zatvori opcije passing opcije kroz centralni prostor i half-space, Aguero spuštanjem u međuprostor radi overload ovisno o matchupu. Njegovo spuštanje aktivira mismatch jer protivnika dovodi u napustiti ili ne. Ako napusti, prostor može napasti prostor iza njegovih leđa, ako ne - Aguero ima dovoljno vremena proigrati suigrače. Ovo posebno treba istaknuti jer je Argentinac izuzetno efikasan u posjedu lopte. Od prosječno 23 dodavanja po utakmici ima 1,5 ključno te ukupno 85% točnosti, uz to ima najbolji omjer broja dodavanja i kreiranih prilika. 

Međutim, tijekom tjedna se ozlijedio pa je protiv Watforda zaigrao G.Jesus, ali nije zadovoljio Guardiolu koji je tada morao aktivirali Rahima Sterlinga u ulozi lažne devetke. Takav plan ima smisle u matchupu kada Sterling ima dovoljno prostora koristiti kombinaciju brzine i tehnike, no i na Svjetskom prvenstvu i još nekim primjerima vidjelo se da se Sterling ne snalazi toliko dobro u uskim prostorima protiv bloka. Protiv Chelsea, imao je 6(prosječno 2,6) izgubljenih posjeda te dvostruko više izgubljenih duela, odnosno osvojio je samo 12 od 26(prosječno 5,5/12). Sterling je potpuno neutraliziran kada je Sarri naredio Luizu da prati njegove kretnje u međuprostoru. Guardiola je kasnije ipak uveo Jesusa umjesto Sane, a Sterlinga prebacio na lijevo krilo.

Teorija o presingu

Cityjev napad i cjelokupni sustav su kroz svoje mehanizme i automatizme najnapredniji u ligi. Ipak recept za pobjede čini se prilično jednostavan - barem ako je točna ova teorija. Cityjeva igra sastoji se od dvije točke: prva je početni presing koji stvara razliku te visoki posjed koji ju održava i dodatno neutralizira protivnika. 

Aktualni prvak gotovo svaku utakmicu započinje visokim presingom jer njime posljedično ne mora graditi napade od svog gola ako osvoji loptu. Osim visokog presinga, puno važniji je kontra-pritisak, njegov efekt vidi se u tome što zatvara mogućnost protivniku da gradi igru jer se fokusira na sljedećeg igrača s loptom. U konačnici, protivnik biva ograničen samo na djelovanje u svojoj polovici a terena a City kontroliranjem samo polovice terena stvara kontinuirani posjed i tako stvara razliku već na početku utakmice.

Brojčani prikaz Cityjevih golova djelomično negira činjenica da oni postižu jednako golova u svakoj trećini terena. No, ako podijelimo golove na koje oni direktno donose bodove kao što je početni gol ili svaki gol za vodstvo, od onih za "gol-razliku", dobije se zaključak se City svoje pobjede gradi na ranim golovima do kojih dolazi pomoću visokog intenziteta kroz presing i kontrapresing, posebno u utakmicama gdje su favoriti. Poslije ostvarene prednosti, smanjuju intenzitet i protivnika lome visokim posjedom lopte a ukoliko ih uspiju izvući iz bloka, slijedi brza napadačka tranzicija i korištenje prostora koji nastane izlaskom obrane.

Međutim, kada navedeni plan ne uspije, odnosno protivnik uspije sačuvati "čistu mrežu" u prvih 15-20 minuta, Cityjeva igra nije više dominanta u tom omjeru. Guardiola je jednom spomenuo, igranje u najvećem intenzitetu je moguće samo 15-20 minuta, a kada nema agresivnosti kroz kontrapresing protivnici kao Chelsea u subotu imaju više prostora i mogućnosti za djelovati. 
U 5 utakmica ove sezone gdje su Građani ispustili bodove, nijednom nisu zabili gol prije 60. minute. 

Ograničavanje Cityjeve distribucije

Uz navedenih 5 utakmica, kao protivnici koji su namučili City mogu se dodati i Hoffenheim i Bournemouth. Oni su najčešće koristili formaciju 5-4-1 odnosno 5-3-2 i na temelju tih primjera mogu se izvući zaključci: formaciji s 5 u obrani nudi dodatna igrača na stoperu koji mogu izaći u half-space braniti Cityjeve osmice, u istom trenutku wing bekovi mogu braniti krila. To direktno vodi do brojčane superiornosti na boku, no ono pasivno branjenje u bloku nije igra koja odgovara Cityju jer njihova progresija provocira pogrešku, stoga protivnik mora izvršiti određene mehanizme u igri da to napravio prije nego što City napravi njemu.

Nekoliko detalja vrijedi istaknuti: blokiranja passing linija prema Fernandinhu i zatvaranja, čime Cityjeva distribucija gubi na mobilnosti, zatim usko branjenje beka ako se on odluči ići u sredinu te izlazak krila na bekove kako bi im se blokiralo vanjsko dodavanja odnosno prijenos lopte prema krilu. Spomenute aktivnosti u obrani radio je Bournemouth, koji je pao u drugom dijelu zbog godina svojih bekova, što su Cityjeva krila iskoristila kao prednost u svježini i povratka natrag nije bilo iako je plan bio savršeno odrađen u prvih 45 minuta.

Lijevi bek kao najslabija opcija?

City ima drugu najbolju obranu u Premier League, ispred je samo Liverpool. S ozbirom da primaju jako udaraca na gol, što Ederson većinom zaustavi - teško je pronaći pravi problem u njihovoj obrani. No, ponovnom ozljedom Mendyja - pojavio se trend gdje protivnici većinom napadaju po svojoj desnoj odnosno Cityjevoj lijevoj strani. Opet ćemo se vratiti na utakmice gdje je City gubio bodove: Wolverhampton je napadao 48%, Liverpool 42%, Chelsea 42% te Lyon 39% i 44%.
City u izostanku Mendya ima dva problema: City nema "prirodnog" lijevog bočnog, što je vidljivo u obrambenim postavljanjima a Delph ima dodatan problem u tome što fizički ne mora braniti brza krila, u tome mu ne pomaže niti Laporte - koji je također protiv Liverpoola  imao problem braniti Salaha prošle sezone.

Drugi mismatch u obrani očitava se kroz zračne duele. City ima najmanje osvojenih zračnih duela u ligi (47%), u određenim utakmica to će biti protivnička reakcija na Cityjev presing jer je visoki igrač u napadu kvalitetna opcija za zadržavanje posjeda daleko od centra presinga. Primjer za to je Watford i Troy Deeney, on je imao 13 od ukupno 16 osvojenih u trenutku kada je njegova ekipa dominirala i kasnije smanjila vodstvo Cityja.

Ako se nastave zdravstveni problemi njegove prve opcije na lijevom beku, Guardiola neće riskirati daljnje "curenje", nego će dovesti novu opciju iako je nedavno rekao da u siječnju neće dovoditi nikog. Za razliku od Mendyja, uskoro treba očekivati povratak Aguera i De Bruynea, odgovore na trenutne poteškoće u fazi napada Cityja. Iako je Chelsea pokazao način kako se može dobit City, malo je klubova u ligi koje mogu fizički i taktički odgovoriti zahtjevima Cityja svih 90 minuta. Čak i ako izdrže početni presing, Cityjev sustav kroz ravnovrsnost i individualna kvaliteta su najbolji argument zašto su trenutni prvaci najveći favoriti za postati budući.

Guardolin Svemirski brod za potrebe ovog teksta postao je Titanic, najmoćniji engleski brod koji je do Stanford Bridgea mirno plovio Premier Leagueom. No, protiv Chelsea udario je u santu leda ali za razliku o originalnog Titanica, „Građani“ imaju pričuvne dijelove, dovoljno kvalitetne za spašavanje od potonuća te nastavak sigurne plovidbe prema naslovu..

Titanic s pričuvnim dijelovima
Svemirski brod Pepa Guardiole polako postaje Imperija Premier League, ekipa koju svaki od 19 protivnika želi srušiti i tim činom dati nadu u zanimljiviju borbu za naslov. Mirnu Cityjevu prošlosezonsku plovidbu engleskim prostranstvima nakratko je zakomplicirao Liverpool, ove je tu odgovornost preuzeo Maurizio Sarri. Nakon tri nepretjerano ugodna iskustva (2x Napoli, 1x Community Shield), Sarri je odlučio promijeniti pristup utakmici. Svjestan kako trenutno nema dovoljno mehanizama konkurirati Cityju, trenerku napadačkog nogometa ostavio je u svlačionici a na teren je nakon nešto duže stanke ponovno izašao „talijanski“ Chelsea. Onaj Chelsea koji je prošle sezone pronašao odgovor kako se braniti protiv Cityja, ...
Titanic s pričuvnim dijelovima
Svemirski brod Pepa Guardiole polako postaje Imperija Premier League, ekipa ...

Respekt: jaksic_mario, Dado_M, Bateman,

Slažem se: Bateman, Fenix22,

08.12.
Tribina hipoteza

Prije otprilike godinu dana, Juventus i Inter odigrali su Derby d'Italia, izravni dvoboj za tada čelno mjesto Serije A. Handanović je uspio izvesti Inter iz Torina neporažen, a na toj utakmici se nije proslavio Mario Mandžukić. Odlukom ždrijeba, Juventus je ponovno dočekao Inter početkom prosinca, ali za razliku od sezone - čelno mjesto Serije A ostalo bi u Torinu neovisno o rezultatu utakmice. Ipak, važnost nacionalnog derbija ne treba nikada podcjenjivati a dokaz da je nogomet jedinstven savršeno prikazuje slučaj Juventusovog broja 17. Prošle sezone, Juventus je imao plan, dominaciju i prilike ali Mandžukić nije bio koncentriran sve ono dobro pretvoriti u dodatna dva boda. Vjerojatno u pomisli na tu utakmicu, bivši hrvatski reprezentativac pored onog momčadskog, imao je vlastiti cilj. Na valovima vrhunske forme, zadnjih mjeseci često je bio protivnik početnog rezultata, one najvažniji utakmice postale su njegova scena.
Ono što nije napravio 9.12.2017, napravio je 7.12.2018.

Pričale su Viole, za njih je gostovanje Juventusa na Artemio Franchiju označavao vrhunac sezone. Kao da su na tren zaboravili činjenicu da Batigol odavno ne stanuje u gradu velikih umjetnika. Nekada vrući teren u Firenci, prošli vikend bio je samo djelić staze na Juventusovom putu do novog naslova. Suviše lako bivši i budući prvaci prolaze domaće prepreke, a sve europske protivnike može zabrinuti brza prilagodba najboljeg strijelca Serije A. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, novi Juventus stadion postajao je sve manje "neosvojiva tvrđava", što su na proljeće dokazali Napolitanci a prije par tjedana Manchester United, što je bio jedini poraz Juventusa ove sezone.

Stroj Maxa Allegrija ima mehanizam naizgled jednostavan za pročitati, što je ujedno zamka za svakog trenera na suprotnoj strani. Iako ima bogat kadar raznolikih igrača, tek je s Ronaldom dobio igrača više koji može jednako činiti razliku s loptom i bez nje. U ovom stadiju karijere gdje fizički ne može odgovoriti kao prije, stavio se u službu ekipe kao asistent, superiorna pojava koja skuplja protivnike na sebe, zatim njegove kolege u napadu stvaraju razliku korištenjem tog kreiranog prostora. Zato nije slučajno što je sakupio jednak broj asistencija u dvostruko manje utakmice kao prošlih sezona u Realu, kao što nije slučajan Mandžukićev veći broj golova nego prošle sezone.

Overloadati desni(ili lijevi) prostor, zatim putem Pjanićevih dodavačkih sposobnosti prebaciti loptu na drugu stranu ili probiti bok te napad završiti ubačajem na drugu vratnicu ili povratnom loptom. Preduvjet za overload terena je fluidna formacija, u ovom slučaju ključna je uloga napadačkog trojca. Na onoj strani koju napada Joao Cancelo, njegov horizontalni partner ima potpunu slobodu kretanja jer Portugalac može sam držati bok. Na to se nadovezuje Ronaldovo lutanje međuprostorom, a protivnik padne na tom ispitu jer je prevelika koncentracija kvalitete na jednom mjestu, a opet krajičkom oka trebaju pripaziti suprotnu stranu, ispušni ventil u pozicijskoj igri Juventusa.

S obzirom na to da je Cancelo bio primarna opcija na desnoj strani, Mandžukić se pozicionirao kao lijevo krilo kao u derbiju prošle sezone, ne bi li slučaju ubačaja s dominantne desne strane iskoristio fizičku nadmoć nad bočnim igračem u skoku. Plan je bio savršen, no njegova realizacija morala je doživjeti jednu promjenu. Umjesto planiranog Alexa Sandra kao lijevog bočnog, zaigrao je De Sciglio.
Znajući kako će Juventus igrati, Inter je sve obrambene snage preusmjerio na branjenje lijeve strane kroz brojčanu superiornost ostavljajući tako dešnjaka De Sciglia kao lijevom boku kao koncepcijski rizik. Odgovor Intera natjerao je Allegrija na promjene u prvih 20 minuta susreta.

Juventusov problem u tom trenutku bio je neravnopravan omjer talenta na obje strane, zato je Inter jednostavno odbijao njihove napade. Max Allegri proslavio se kao ponajbolji svjetski trener kroz reakciji tijekom same utakmice. To je još jednom povrdio oko 18. minute, kada je promijenio pozicije bekovima te tako upario talentiranijeg Cancela sa Matuidijem i Mandžukićem a manje napadački talentiranog De Sciglia s Ronaldom i Dybalom. Osim što je ostavljena prilike za overload desne strane, dobio je dominantnog igrača u igri s loptom na suprotnoj, čime je propao Interov plan koncepcijskoj rizika.

Cancelo je početak ljeta proveo kao igrač Intera, no onda je zbog manjka financijskih sredstava vraćen u Valenciju. Obrana Juventusa nije se htjela kockati s Cuadradom i De Sciglio u novoj sezoni te su isplatili traženih 40 milijuna eura. Portugalac je utakmicu završio s 3 kreirane prilike, 4 oduzete lopte te 5 uspješnih driblinga na poziciji koja mu nije primarna, ali ni strana jer je tijekom ljetnih priprema nekoliko utakmica igrao lijevo krilo.
Tek njegovim postavljanjem na lijevu stranu, Mandžukićeva uloga dobila je potpuni smisao. Iako prvih nekoliko pokušaja nije uspjelo, Juventus nije odustajao. Sredinom drugo dijela, Pjanić je pronašao Cancela u dubinu, Vrsaljko nije stigao zaustaviti ubačaj a Mandžukić se našao ispred Asamoaha za jedini pogodak na utakmici.

Inter je nemoćan

Sudbina je htjela da Nerazzurrima život zagorčaju njihovi ponajbolji igrači iz prošle sezone. Prvo je Rafinha pogodio na Nou Campu a zatim je Cancelo asistirao za pobjedu Juventusa; iz jednog razloga zvanog Financial Fair Play. Zbog tog "kostura iz ormara", Inter još ima ožiljke prijelaznog roka jer na vrijeme nisu uspjeli dogovoriti željena pojačanja. Uz nemogućnost dovođenja spomenutog dvojca, njihove zamjene Nainggolan i Vrsaljko još nisu potpuno zaliječili ozljede, o čemu je pisano da bi mogao biti problem.

Čim izostane netko iz idealne postave, nastane pozicijski nedostatak koji protivnik lako preokrene u svoju korist. Utakmica se igrala u netipičnom terminu zbog Interovih obaveza u zadnjem kolu Lige prvaka gdje još imaju šanse proći skupinu. To zbog dvoboja, Spaletti je odlučio odmoriti nekoliko standardnih igrača. Tako je umjesto De Vrija priliku dobio Miranda, a razlog zašto više nema osigurano mjesto u početnoj postavi pokazao je nesigurnošću u igri protiv presinga, pri čemu Inter nije mogao graditi napade iz obrane. Uz to, imao je dvije pogreške koje su izravno vodile do gola, dovoljno argumenata za skorašnji povratak u rodni Brazil. 

Bez obzira na sve izostanke, Inter je imao svoje prilike za pobjedu. Pošto je Perišić već mislima u Engleskoj, kao primarna opcija za progresiju tražen je Politano na suprotnoj strani. Bivši igrač Sassuola poluvrijeme je završio s 3/3 uspješna driblinga te 4/4 osvojena duela a najbolje dvije prilike Intera došle su preko njegove strane. 

Politano je imao nešto manje obrambenih zadataka kada je igrao De Sciglio, no dolaskom Cancela to se promijenilo. Umjesto prve opcije za brzu progresiju na desnoj strani, postao je pomoćnik Vrsaljku u zaustavljanju portugalskog beka. 
U strahu od gubitka boda Spaletti vadi Politana, umjesto njega uvodi Borju Valera a J.Marija premješta na Politanovo mjesto. To će se kasnije pokazati kao ključan potez jer je Cancelo došao u priliku asistirati Mandžukiću za pogodak, a Inter izgubio najopasnijeg igrača na terenu.

Inter tada više nije bio opasan jer osim Brozovića i Icardija nije imao igrača koji može stvoriti razliku na ovoj razini. Izostanak Nainggolana vratio je na scenu Valera, J.Marija i Gagliardnijija. S njima na terenu, Inter je postao trom, spor i predvidljiv. Dokaz nemoći bilo je ukupno 0 udaraca Maura Icardija na protivnički gol te ukupno 8% točnih ubačaja. Iako je Spaletti dobro postavio utakmicu, vođenje iste može se smatrati gubitnički jer je izveo svog najopasnijeg igrača umjesto da je natjerao protivnika da se prilagodi. Kada izostane Icardijeva čarolija s jednog te Handanovića s drugom dijela terena, Inter postaje nemoćan.

To bi mogao promijeniti dolazak Beppea Marotte, financijskog čarobnjaka zaslužnog zašto Juventus nema problema s FFP-om jer su dijelom njegovom zaslugom godinama dovodili besplatne igrače. Takva politika omogućila im je tržišnu prednost nad konkurencijom. U trenutku kada prodavatelj bude neodlučen, dobiju ponudu koju ne mogu odbiti. 

Zbog FFP-a, Valencia je odbila svaku Interovu ponudu a Juventusovu nije mogla. Zapravo, ne treba ići dalje od Portugalca kako bi usporedili odnos snaga u talijanskom nogometu. Ponajbolji crno-plavi igrač iz prvog dijela ove kalendarske godine, sada postaje ključan za pobjedu njihovih protivnika. Zasigurno je Cancelu bio lijep i drag Milano ali u Torinu se trenutno osvajaju naslovi. Međutim, ako ga uhvati nostalgija - tih 126 kilometara do Milana je samo par sati vožnje..  

Inter je od naslova udaljen 126 km
Prije otprilike godinu dana, Juventus i Inter odigrali su Derby d'Italia, izravni dvoboj za tada čelno mjesto Serije A. Handanović je uspio izvesti Inter iz Torina neporažen, a na toj utakmici se nije proslavio Mario Mandžukić. Odlukom ždrijeba, Juventus je ponovno dočekao Inter početkom prosinca, ali za razliku od sezone - čelno mjesto Serije A ostalo bi u Torinu neovisno o rezultatu utakmice. Ipak, važnost nacionalnog derbija ne treba nikada podcjenjivati a dokaz da je nogomet jedinstven savršeno prikazuje slučaj Juventusovog broja 17. Prošle sezone, Juventus je imao plan, dominaciju i prilike ali Mandžukić nije bio koncentriran sve ono dobro ...
Inter je od naslova udaljen 126 km
Prije otprilike godinu dana, Juventus i Inter odigrali su Derby ...

Respekt: denzicM, Bateman, Dado_M,

Slažem se: Bateman, Fenix22, Dado_M,

06.12.
Vuliću otkaz, uskoro novi NO!

Dva, gotovo identična napada bila su dovoljna da Osijek napravi ono što nije uspio prošle godine protiv istog suparnika na istom stadionu u istom dijelu natjecanja. Tako će uz Inter, Rijeku i Dinamo, Osijek biti sudionik poluzavršnice Hrvatskog nogometnog kupa, što je Osječanima sasvim dobra prilika približiti se to trofeju, prvom nakon 18 godina.

Približiti, jasno ne znači isto što i osvojiti jer će jednako željom u nastavak natjecanja ući i tri preostala osječka konkurenta. Iako u suživotu s najvećom u krizom u proteklom razdoblju, svoju su računicu imali u Hajduku. Utakmica koja je trebala dati nadu u spas sezone, zapravo je idealni primjer odgađanja neodgodivog - Hajduk će razlog svoje neuspješnosti morati tražiti drugdje. Važno je napomenuti, neće ga naći na jednom mjestu ili u jednoj osobi, ono što se događa na Poljudu zahvaća poduži popis relativnih optuženika, a zadnji od njih zasluženo je dobio otkaz nakon što u 9 kola nije uspio donijeti niti jedan razlog zašto bi upravo on bio dugoročna opcija.

Konkretno i pozicijski, njegov Hajduk napadao je ponajviše po bokovima, a da su pri tome imali najmanje pokušaja za dribling u cijeloj ligi. Ako je to nekome promaknulo, onda će podatak o broju posjeda gdje su bili vodeći u ligi a tek 6. po ključnim dodavanjima dodatno učvrstiti navedenu tezu - Zoran Vulić nije bio osoba za voditi Hajduk ni kada je imenovan niti kada je otpušten.

Pod uraganom nadolazećih promjena u nadzornom odboru, klupska uprava povukla je jedini preostali potez na raspolaganju. Kada je izostao rezultat, kompromitirani Željko Kopić dobio je otpusno pismo, međutim kada je obrana ideje došla u pitanje, aktivirana je zadnja opcija, ona koja će potvrditi ili negirati rad svih klupskih službi otkako su došle promjene na poljudski stadion.

Tako je Siniša Oreščanin postao puno više od "još jednog trenera" Hajduka, postao je branitelj ideje i zadnji stup priče o razvoju i modernizaciji omladinskog pogona, pod prašinom skrivenog fascikla ispod onih primarnih napisanih na portugalskom ili engleskom jeziku. Milijun će pitanja ostati neodgovoreno, primjerice kao angažman Maria Brance, neospornog stručnjaka i još većeg nepoznavanje hrvatskog nogometa, čija su djelovanja pokrenula domino-efekt iako su u tom financijskom stadiju procesa bili nužni. Izostanak kohezivnog faktora i vizije liječilo se igranjem kvalifikacije Europske lige, osiguravanjem euforije barem jednom godišnje i povratkom bivših zvijezda kluba - koji će se kasnije pokazati kao veći promašaji nego pojačanje, čast izuzetcima.

Međutim, Vulić i Kopić imali su jednu zajedničku točku: obojica su pali na ispitu "man managmenta", preduvjeta svakog uspješnog rezultata, a trenutak kada su izgubili svlačionicu označio je njihov kraj. Stoga, da se to ne bi ponovilo treći puta u jednoj polovici kalendarske godine, Oreščanin je u prvu bitku protiv Rudeša poveo budućnost kluba. Za razliku od Vulića, kojem je uvođenje Bradarića ili Palaverse zvučao kao izgovor ako izostane rezultat, Oreščaninov debi na klupi bio je jasan pokazatelj što će biti esencija ideje novog trenera.

I zato nije slučajno da je Hajduk odigrao najboljih 90 minuta upravo u Kranjčevićevoj protekli vikend. Na golu je priliku dobio vratar koji sudjeluje u posjedu, napad se gradio iz obrane a Splićani su stigli nadjačati protivnike u sve tri trećine terena. Mnogo toga dobroga što Hajduk radi, ostalo je ispod površine jer su to obično detalji koji je jamče kratkoročan rezultat. Tako smo u konkretnom primjeru mogli vidjeti suradnju Red Bulla i Hajduka jer Oreščaninov romb podsjeća na rad Marca Rosea, prošlosezonskog polufinalista Europske lige.

Iako je romb po mnogima nogometna prošlost, ta formacija u modernom nogometu ne mora isključivo značiti rigidni dijamant u sredini, što je najbolje objasnio Johan Cruijff- potrebna su dva manevra da se romb pretvori u klasičnih 4 3-3. No, ključno je pri tome stvoriti veliki broj opcija kako bi se zavarao protivnik, zaključnom idejom doći u protivničku polovicu s dovoljnim brojem igrača odgovoriti obranu a istovremeno imati opcije za recikliranje posjeda ili zaštitu u obrambenoj tranziciji. 

U vremenu bez standardne formacije, nije neobično vidjeti veliki broj promjena iste tijekom jedne utakmice kao niti česte izmjene pozicija među igračima.
Odgovor se traži u pitanju tko je spreman uložiti dodatan rizik gradeći fluidan sustav a tko je suprotne ideje i korištenja protivničkih pogrešaka ili fizičke dominacije kao vlastite najveće prednosti.

Kao što nije bila slučajna "renesansa u Kranjčevićevoj", isto ne treba iznenaditi prolazak Osijeka u polufinale kupa. Nakon što su se tjedan prije na istom stadionu iz prethodne rečenice susreli Lokomotiva i Osijek, dva Spidermana iz onog poznatog memea, Zoran Zekić se vratio starom planu igre. Pri toj odluci, pomoć je imao u nedovoljno uspješnoj integraciji kreativnijih igrača kao što su Ćavar, Kamenar ili Pervan te povratku najvažnijih igrača. Kada zdravstveni karton dopusti nastup Bočkaju i Hentyju, Osijek postaje opasan, posebno u situacijama kada nisu primorani napadati protivnički gol korištenjem posjeda iznad 50%.

Plan osječke igre bio je prilično jednostavan ali učinkovit. Iako će mnogi pod povećalom staviti pogrešku vratara Ljubića, proces primanja gola započeo je puno dalje od mjesta koje je pozicionirao splitski vratar. Osijek je znao da kroz posjed ne može konkurirati Hajduku, stoga su se povukli u obrambeni blok tražeći pogreške u gustujućoj pozicijskoj igri. Trenutak kada bi osvojili loptu, tražila bi se opcija više na boku, najčešće kroz duge dijagonale te zatim povratne lopte na koje Hajduk barem jučer nije imao odgovor.

Ključan razlog je nedostatak vremena da se igrači priviknu na promjenu obrambene formacije iz 4-3-3 u tkz 4-4-2 romb. Kod golova, djelić krivnje treba pripisati nedovoljnom kvalitetnom pokušaju presinga nad Hajradinovićem kod prvog pogotka, no najveći problem Osječani su stvarali napadom na poziciju koju bi u obrani trebao braniti krilni igrač odnosno u ovom romb sustavu desni vezni jer bočni igrač markira protivničko krilo. Dogodio se klasičan mismatch, Bočkaj te zatim Henty poslali su Osijek u polufinale.

Za razliku od Oreščanina čiji je seniorski projekt tek u početnoj fazi, Zekić je dovoljno dugo u Osijeku kako bi se mogao donijeti zaključak o krajnjem dometu njegove ideje. Osijek je ovo ljeto počeo shvaćati što znači pojam privatizacija; Barišić, Grezda i Barać napustili su klub kada je pristigla prva dobra ponuda. Pod sjenom novog stadiona i kampa, njihovi primjeri neće biti jedini, što u krajnjem slučaju ograničava osječki domet u ostvarivanu najviših ciljeva. Ovisnost o Bočkaju ili Hentyju može se primijetiti prvom prilikom kada ih nema, a ako u tom slučaju zakažu prekidi, Osijekov potencijal znatno pada.

To je život kakav bi htio izbjeći Siniša Oreščanin provođenjem ideje i modernizacijom igre, odnosno što manjeg utjecaja individualnosti u korist sustava. No, četvrtfinale kupa bio je pristojan pokazatelj kako će za ispunjenje tog cilja biti potrebno vrijeme. Dvije utakmice su premali uzorak kako bi mogli donijeti zaključak, ali Hajduk konačno ima razlozi za optimizam, prvi puta u sezoni..

Ideja i vrijeme
Dva, gotovo identična napada bila su dovoljna da Osijek napravi ono što nije uspio prošle godine protiv istog suparnika na istom stadionu u istom dijelu natjecanja. Tako će uz Inter, Rijeku i Dinamo, Osijek biti sudionik poluzavršnice Hrvatskog nogometnog kupa, što je Osječanima sasvim dobra prilika približiti se to trofeju, prvom nakon 18 godina. Približiti, jasno ne znači isto što i osvojiti jer će jednako željom u nastavak natjecanja ući i tri preostala osječka konkurenta. Iako u suživotu s najvećom u krizom u proteklom razdoblju, svoju su računicu imali u Hajduku. Utakmica koja je trebala dati nadu u spas sezone, ...
Ideja i vrijeme
Dva, gotovo identična napada bila su dovoljna da Osijek napravi ...
Hajduku je bio problem upravo ono što sam napisao u prošloj analizi-ajmo reći agresivniji pritisak na zadnju liniju. Marić i Mudražija su odigrali fantastično. Zatvorili Nejašmića i pustili Vučura da vodi igru - Lucarelli99, 6.12.18. 11:36, 0 0 0
Djelomično se slažem, kod drugog gola se nije kvalitetno reaigralo poslije prvog pritiska napadača na stopere, što znači da još ne postoje kvalitetni okidači za presing. Čak ne mislim da je probijanje osječkog bloka bio problem, iako i tu postoji pro - BruceWayne, 6.12.18. 13:08, 0 0 0
prostor za napredak. Sve što bi se moglo poboljšati s vremenom. - BruceWayne, 6.12.18. 13:09, 0 0 0
29.11.
Utakmica 5. kola Lige prvaka: PSG - Liverpool 2-1

Poslije razočaravajuće sezone okrunjene još jednim preranim ispadanjem u Ligi prvaka, čelnici PSG-a su odlučili izaći iz vožnje koja je zapala u kružni tok istovjetnih rezultata. Unay Emery je tim potezom završio kao autostoper, a volan skupocjenog automobila s pariškim registracijama idućih nekoliko godina trebao bi voziti Thomas Tuchel. U očima svojih poslodavaca, Tuchel nije samo predvodnik do Svetog grala, već kohezijski faktor koji bi sva prethodna ulaganja trebao pretvoriti u smislenu cjelinu. On je vlasnik ideje, hodajući marketinški jumbo plakat s ciljem pretvaranja PSG-a u najmoderniju svjetsku momčad, što bi uz osvajanje Lige prvaka kompletiralo njihovu dominaciju u današnjim nogometom.

PSG je tražio ambicioznog stručnjaka, Tuchel mjesto gdje neće morati voditi ratove s tržišnim pozicioniranjem kada mu najbolji igrač zabije nekoliko golova nego je očekivano. Znajući da ga na novom poslu neće čekati takve brige, počeo je projekt koji bi po njegovim riječima "trebao srušiti sve granice". Da se on može smatrati prije dugoročnim nego kratkoročnim zorno je pokazala gostovanje na Anfieldu. Iako je izostanak Verrattija prilično dobar izgovor, zapravo to razmjerno nije učinilo toliko razliku koliko nedostatak vremena za slaganje odgovora ozbiljnoj ekipi, koja je međuostalom prije samo par mjeseci bila finalist istog natjecanja.

Kao svaki progresivni trener, Tuchel ne želi zaobići blagodati posjeda kao temeljnog dijela moderne igre. Preduvjet da bi posjed bio uspješno korišten pri razvijanju daljnjih planova, nužna je njegova kontrola. Kao što je živom biću potrebno srce da bi nesmetano obavljao različite funkcije, tako je za obnavljanje razvijanje posjeda potreban igrač koji će biti srce momčadi, sigurna točka B od točka A do C.
Ono što je u dortmundsko vrijeme bio Julian Weigl, postao je Marco Verratti u PSG-u. Kada katarski milijuni nisu uspjeli privući Ivana Rakitića, Verratti je ostao Tuchelova jedina opcija i njegov izostanak ubrzo jedan od prvih problema. To se najbolje vidjelo kada su njegovu ulogu preuzeli Rabiot, Marquinhos i Di Maria - pariški posjed je patio, izostanak dinamike i konkretne kreacije bio je glazba za uši Jurgena Kloppa i njegovog srednjeg bloka na terenu.
Tu nisu stali Tuchelovi problemi u toj utakmici, no ovo je bio onaj koji je najlakše riješio.

Zarobljeni u faza prve i druge distribucije, od povratka Verrattija u sastav najviše su profitirali oni najvrijedniji u pariškim redovima. Iako je PSG nominalno krenuo u 4-2-3-1(kasnije 3-3-1-3) formaciji, čekao se prvi pozicijski napad koji je ubrzo otkrio kako će to zaista izgledati na terenu. Tuchel nije napustio ideju pozicijske asimetrije, spuštanje Marquinhosa među stopere je mehanizam korišten otprije, no tek s povratkom Verrattija dobilo je potvrdu svoje važnosti. Pariški sastav, kao i primjerice Tottenham imali su problem kako nadjačati prvu liniju Liverpoolovog presinga, jer dva stopera nemaju pozicijsku snagu istovremeno napadati tri dijela terena koliko prva linija može braniti. Međutim, suradnja Verrattija i Marquinhosa po vertikali je akcija na koju je Liverpool morao imati reakciju. Proizvod toga je ključan za cijeli tok utakmice, na svaki odgovor Liverpoola PSG je posljedično imao opciju više.

Ukoliko bi Liverpool krenuo u visoki presing, prebacivanjem loptu prema Verrattiju stvorio bi se domino efekt u gostujućim redovima: jedna od osmica ili Henderson morali bi iskočiti a upravo se to čekalo kako bi se pokrenuo pariški stroj. Tuchel je vodeći Dortmund koristio sličnu postavu, najbliže okarakteriziranu 3-2-1-4 u izgradnji napada jer su prvih 6 igrača kreirali situaciju za prednjih 4. Asimetrija je dolazila do izražaja onda kada je protivnički bočni igrač doveden u dilemu izaći na Bernata kao lijevog wing-beka odnosno Di Mariju kao desno krilo ili striktno markirati napadački trojac vjerujući u moć brojčane superiornosti zadnje linije.

Međutim, Klopp je bio nadjačan u trenutku kada nije bilo dovoljno svim snagama braniti centralni koridor, to su bile situacije gdje je kvaliteta iznošenja lopte pobijedila potragu za presing okidačima,  reakciju Liverpoolovog prednjeg trojca na zatvaranje dodavanje prema "otpušnim ventilima" na boku, Kehlerom i Bernatom. Zbog opcije u prvoj fazi distribucije, Verratti je doveden u situaciju da kreira prostor Neymaru u povoljnoj situaciji kako bi se ostvario primarni cilj, dovođenje PSG-a u zadnju trećinu s igračem više u odnosu na protivničku obranu. Ako se jedan od njih zove Neymar ili Mbappe, to je onda kraj priče - Tuchel je brzo pronašao odgovor kako do toga doći.

Taj, nogomet iz budućnosti došao je u pravo vrijeme ne bi li Jurgena Kloppa upozorio da svoju momčad iz 2017. mora što prije prilagoditi zahtjevima nadolazeće 2019. godine. Kloppovih 4-3-3 s tri vrhunska presing igrača, odnosno Hendersonom, Milnerom i Wijnaldum je ponajbolja opcija kada treba ispuniti zahtjeve branjenja kroz blok i traženje okidača za presing, no kada treba napadati vrlo brzo biva pročitana i Liverpool se nađe u problemu. Ukoliko kao sinoć nema Arnolda koji dodavanjem nudi više opciju više u probijanju bloka ili napadanjem desne aut linije, Liverpool ostane na praktički jednom igraču koji na svojim leđima mora iznijeti kreaciju svoje ekipe. Firmino je branjen vrlo usko koristenjem usluga Marquinhosa u sredini te Kehlera na boku.

Izostanak A.Arnolda ponudio je priliku PSG-u za lakšu transformaciju u obrambeni blok jer ni Gomez niti Milner nisu bili preveliko opterećenje za Neymara u fazi obrane. Štoviše, Tuchel je postavljanjem obrambeno najodgovornijeg Di Marije na desni bok osigurao sustavno funkcioniranje obrane braneći Liverpoolovu jaču lijevu stranu. To je bio preduvjet za proizvodnju kvalitetnih kontranapada, a razlika između prve i druge utakmice vidjela se kroz broj oduzetih lopti. Iako su u obje utakmice imali po 21 pokušaj, PSG je u sinoć imao čak 7 lopti više a posebno impresivno izgleda podatak da je svaki igrač iz dva bloka imao najmanje jednu. Suviše dobro za predvidljive pokušaje s druge strane.

Redsi imaju nekoliko očitih problema, oni se prezentiraju kroz manjak individualnog talenta, odnosno nepredvidljivosti kroz kreaciju u drugoj trećini. Vrlo indikativan podatak gdje Klopp treba mijenjati je Wijnaldumovih 21/51 dodavanja prema naprijed, a njegova uloga trebala bi predstavljati spajanje sredine i napada. U rješevanju tog problema ne pomaže niti manjak opcija iz zadnjeg reda u probijanju bloka a to direktno dovodi do teze o Salahovoj lošijoj sezoni, no zapravo pravo je pitanje koliko je njegova krivnja u tome.

Ideja Redsa u napadu je prilično jednostavna: dovesti Salaha ili Manea u poziciju gdje bi oni individualnom kvalitetom završavati utakmice. Za to im je potrebna dubina i igrač koji može poslati kvalitetno dodavanje, no kada to izostane, ponavlja se isti prikaz dijelova terena gdje Liverpool gubi najviše posjeda a Firmino zaključi utakmicu 1/8 duela u nemoći da sam stvori razliku na terenu. S obzirom da Liverpool nije dominantna ekipa u napadačkom skoku, to ju ograničava na isključivo dubinske i i povratne lopte ukoliko stvore višak na krilo. Najbolje se vidjelo protiv Zvezde na Marakani, gdje su domaći igrači imali čak 45 izbijenih lopti a sličan primjer je T.Silva na jučerašnjoj utakmici(11).

To dovodi do zaključka kako je Liverpool pročitan te Klopp treba vrlo brzo mijenjati jer neće moći svaku utakmicu dobili na silinu ili manjak koncentracije protivničke obrane kao što je to bilo za vikend protiv Watforda. Prvenstveno, jedan od trojca u sredini trebao bi biti zamijenjen Keitom ili Shaqurijem a formacija preoblikovana u 4-2-3-1 ili 4-4-2 jer Liverpolov u ovoj postavci nema svog "Verrattija", kao što ga Tuchel nije imao u prvoj utakmici.

Prva prilika za to će biti još jedno finale za Liverpool, samo ovaj puta nagrada neće biti trofej, nego "samo" prolazak skupine. U utakmici gdje Redsi neće imati što za izgubiti, Klopp će imati savršenu priliku ostvariti svoju ekipu u krugu onih najbolji, kako rezultatski, tako i kroz nadogradnju samog sebe.
Prilično sličan rasplet dogodio se na suprotnoj strani; Tuchel je nakon slabe predstave na Anfieldu pokazao izniman napredak u nešto više od 2 mjeseca. Međutim, to je samo početak jednog divnog prijateljstva između katarsko-njemačke koalicije u uredu te brazilsko-francuske na terenu. Koliko će ona biti uspješna, reći će ostvarivanje njenog krajnjeg dometa i jedini pariški cilj - rušenje svih nogometnih granica.

Početak jednog divnog prijateljstva
Poslije razočaravajuće sezone okrunjene još jednim preranim ispadanjem u Ligi prvaka, čelnici PSG-a su odlučili izaći iz vožnje koja je zapala u kružni tok istovjetnih rezultata. Unay Emery je tim potezom završio kao autostoper, a volan skupocjenog automobila s pariškim registracijama idućih nekoliko godina trebao bi voziti Thomas Tuchel. U očima svojih poslodavaca, Tuchel nije samo predvodnik do Svetog grala, već kohezijski faktor koji bi sva prethodna ulaganja trebao pretvoriti u smislenu cjelinu. On je vlasnik ideje, hodajući marketinški jumbo plakat s ciljem pretvaranja PSG-a u najmoderniju svjetsku momčad, što bi uz osvajanje Lige prvaka kompletiralo njihovu dominaciju u današnjim ...
Početak jednog divnog prijateljstva
Poslije razočaravajuće sezone okrunjene još jednim preranim ispadanjem u Ligi ...

Respekt: ktm686, Dado_M, Bateman, Fenix22,

Slažem se: Bateman,

25.11.
Utakmica tjedna: Tottenham - Chelsea 3-1

Kada je uprava Tottenhama krenula razmišljati o izgradnji novog stadiona, znala da će doći trenutak kada će morati odabrati privremeni dom dok se novi stadion ne izgradi. Izbor je pao na Wembley, ostatak u londskom okrugu činio se logičnim za predviđeni rok od godine dana. Trebalo je određeno vrijeme dok tradicionalno neutralni stadion ne postane njihov dom a kada je to došlo, Wembley je postao važan saveznik u ostvarenju prošlosezonskih ciljeva. Zadovoljni situacijom na terenu i gradilištu, vodeći ljudi kluba zaokružili su 15.9.2018 kao datum ulaska u novu eru. Međutim, neočekivani problemi vezani za sigurnosne sustave odgodili su ne samo useljenje, nego i klupske ambicije u bližoj budućnosti.

Dogovor oko nastavka korišenja Wembleya potpisan je na neodređeno , to je bio jedini posao obavljen u prijelaznom roku. Kada su Engleska i Belgija završili u polufinalu Svjetskog prvenstva, moglo se pretpostavili tko će od toga uskoro izvući deblji kraj. Zbog kratkog odmora i još kraćih priprema, umor i ozljede bili su sastavan dio dosadašnjeg dijela sezone. S nedovoljno širokom rosterom na čije su povećanje utjecali dodatni izdatci oko stadiona, nastavljen je negativan trend dvoboja protiv konkurencije iz vrha lige. Wembley su dobro raspoloženi napuštali Liverpool, City te Barcelona u Ligi prvaka.

Zbog slabijih predstava u dvobojima koji kolokvijalno nose 6 bodova, oblak sumnje nadvio se nad konačnim dometima Tottenhama ove sezone. Zato je dvoboj protiv Chelsajeva postao više od gradskog derbija - postao je utakmica istine. Kada je u međuvremenu useljenje na novi stadion po drugi puta odgođeno, u taktičko-tehničku bitku na terenu uključila se psihologija. Mauricio Pochettino morao je igrače uvjeriti u momentum koji može promijeniti tijek sezone.

Sam Pochettino je prije nekoliko tjedana odbijanjem Reala vlastitim primjerom pokazao koliko vjeruje u projekt. Bez obzira na Kaneove golove, Eriksenove asistencije, Llorisove obrane, Poch je ključan razlog rezultatskog kontinuiteta i jedino rješenje za problem ozljeda koji se ponavlja iz sezone u sezonu. Spursi nisu kompletni bili niti protiv Chelseaja, ali za razliku od Liverpoola ili Cityja, Plavci su bili matchup koji je Spursima odgovarao.

Bilo je dovoljno samo 15-tak minuta razoktriju sve mane Sarribala, dobro skrivene proteklih 12 tjedana. Određeni dio zasluga treba pripisati Marcu Silvi jer je Everton prilično kvalitetno zatvarao puteve prema vratima Pickforda igrajući all-in na blokiranje dodavačkih linija prema sredini, istodobno okružujući Jorginha četvoricom igrača. Silva se tada zadovoljio bodom, Pochettino je htio više, tri boda nisu bila dovoljna. Tottenham je morao potvrditi svoje mjesto na karti Premiershipa. 

Idejni plan u fazi napada je bila brza progresija do zadnje trećine terena, no ozljedama Vertonghena, Sancheza i Dembelea, Tottenham nije imao dovoljno talenta i kvalitete u tome uspjeti kroz osnovnu izgradnju napada. Štoviše, ne samo da Spursi nisu adekvatan utjecaj u tom dijelu terena, nego su često gubili lopte te ostali uhvaćeni nespremni na obrambenu tranziciju, kao protiv Liverpoola.

Kako se jedan problem istodobno veže uz drugi, morao je postojati drugi način kako loptu dovesti u zadnju trećinu. Točnije, ako lopta tamo nije mogla doći progresijom, morala je što duže i što češće ostati tamo.

Koliko je brazilski Talijan važan za sustav svog trenera opće je poznato, uz napomenu da je Sarri do sada imao opcije kako zaobići njegov utjecaj u distribuciji koristeći sigurnost u predaji lopte stoperskog para. No, ostaviti posjed u nogama Davida Luiza i Rudigera a istovremeno blokirati opcije u sredini je nešto s čim je Tottenham mogao živjeti. Gledajući konkretne podatke kao što su 52 ukupna dodavanja i 82% točnosti, nije slučajno da je Jorginho odigrao najslabije upravo u jedinom porazu Chelsea ove sezone.


Sarribal ne bi bio toliko cijenjen da sredina ovisi isključivo o Jorginhu, jer se Morata ili krila imaju naviku spustiti blizu centra pa kroz igru trećeg čovjeka prenijeti posjed do Jorginha zaobilaznim putem, no zatvaranjem sredine, Chelsea su preostale opcije na koje nije bio spreman. Duge lopte na Moratu su samo podebljale njegov učinak na listi igrača koji su najviše uhvaćeni u zaleđu, dok duge dijagonale na krilo ili prijenos lopte na bok je lako branjena situcija jer su igrači Tottenhama imali dovoljno vremena za reakciju. 

Osim što je impresivno usko postavljen blok Tottenhama oduzeo je Sarriju vertikalnost i slao ga na bok, Pochettino je imao plan kako zaustaviti Hazarda. Najbolji igrač Chelsea završio je utakmicu sa 6 izgubljenih posjeda, gotovo sve na dijelovima terena gdje je Tottenham najviše koncentirao na oduzimanje lopte. Velika pobjeda bila je konačan rezultat, ali Pochettino je uz pobjedu dodao još dvojicu igrača na koje može računati kada zbog ozljeda ponovno zatreba. Donedavno otpisati Moussa Sissoko i mladi Foyt odigrali su prilično važnu ulogu, ključne lopte bile se u zonama gdje su se oni kretali.
U tome je pomogao stroži kriterij suca Atkinsona jer je u lošiju situaciju postavio pretposljednju momčad po broju prekršaja(9 po utakmici, Tottenham je 7. sa 11,9). Međutim, ključan posao zaustavljanja Sarribala ostvaren je odsijecanjem Jorginha, njenog esencijalnog dijela.

Ako je blokiranjem Jorginha odnosno centralnog koridora ograničen je napad protivnika, konkretna razlika je učinjena ambicioznim mentalitetom viđenim u otvaranju utakmice. Tottenham je bio agresivan, brz i pravovremen, potpuno različit pristup nego protiv Liverpoola ili Cityja. Iako su Spursi u tim utakmicama također stvorili dovoljan broj prilika za gol, nisu imali kontrolu utakmice. Visokim presingom i stalnim slanjem lopte u blizini gola držali su intenzitet igre i zabili točno kada su trebali. Chelsea se kasnije trudio, ali pogodak Kanea u 17. minuti označio je neslužbeni kraj utakmice.

Tottenhamov prijelazni rok se može gledati iz dva kuta. Prvi je već spomenut i prilično siromašan, no ako se pogleda situacija iz drugog kuta, Tottenham je najuigranija momčad s vrha ljestvice. Ključni igrači su nekoliko godina u okupu, a to je znatno utjecalo na izgradnju sustava. Vrlo su važne rečenice trenera poslije utakmice: Sarri je izjavio da nije očekivao izlazak Tottenham u 4-3-1-2, dok je Pochettino na tu temu rekao da oni nemaju stalnu formaciju, nego se ona mijenja tijekom utakmice. To je zapravo najefikasnija posljedica uigranosti Spursa te ujedno njihova najveća prednost. Kroz godine u klubu, igrači kao što su Eriksen, Son ili Kane su naviknuti na različite sheme i uloge, stoga im ne predstavlja problem niti prelazak u obranu s 3 ili igra bez klasičnih krila jer Pochov Tottenham najviše napada kreira kroz overload situacije ili konkretno kroz ulaske između linija i traženjem viška u međuprostoru a za to su ključ međusobna suradnja kroz rotacija na suparničkoj polovici.

Postaviti veliki broj igrača blizu jedan drugom može opteretiti protivničku obranu brojčanim viškom ali također može biti prva opcija brzom reposjedu ako se lopta izgubi blizu gola. Međutim, ako se ona brzo osvoji, Tottenham tada ostvaruje svoj primarni cilj: imati veliki broj igrača u zadnjoj trećini.


Imati zdravog Eriksena ne znači samo 6 ključnih dodavanja u prvom dijelu, nego stalnu opasnost kroz prekide. Tottenham je jedna od momčadi koja najviše radi na uigranosti prekida te nije slučajno da su Trippier, Dier i Kane često spominjali u tom kontekstu kada igraju za reprezentaciju. Kao što nije slučajno da su Spursi uz Liverpool prvi po broju golova iz prekida, a ubačaj Eriksena kod prvog gola bio je početak razotkrivanja problema u gostujućoj obrani.

Većina predviđanja prije sezone svrstavala je Chelsea u društvo Arsenala, iza klubova koji su prošle sezone izborili Ligu prvaka. Međutim, obje ekipe nadmašili su ta očekivanja i to ne samo rezultatima. Chelsea je čak uspješno preživio određeni dio sezone bez Hazarda, Sarribal je osvajao gledatelje diljem Engleske, ali putem ostavljao znake nedostataka u igri koje neće moći ispraviti bez dodatnog vremena i pojačanja. Osim izostanka pričuvnog plana kada je zatvoren centralni koridor, loše obrambene reakcije viđene u proteklim tjednima skupo su naplaćeni na jednom računu sa žigom Wembleya. Tottenham im je radio velike probleme ulaskom u prostor između stopera i bočnog, te se na temelju toga može povući teza da se još nisu potpuno priviknuli na sustav s 4 igrača u obrani. Jorginho se osim u distribuciji nije proslavio ni u branjenju prostor, što je iskoristio Son projurivši po lijevoj strani i njega kao po autoputu.

Ipak, pozitivna stvar u porazu je pogodak Girouda pred kraj utakmice. Koliko god ta institucija "počasnog pogotka" zvuči samo kao utjeha, itekako je važna gledajući kroz sportsku psihologiju jer tim pogotkom Chelsea je pokazao da se može vratiti i utakmicu završiti kroz taj kontekst na pozitivan način. Popravili su dojam, ali Tottenham je apsolutni pobjednik utakmice istine. U vrlo kratkom roku prešli su put ekipe koju se polako guralo iz reda za Ligu prvaka do aktualiziranja priče o napadanju naslova na novom stadionu. Njihova realnost je negdje između. Dovoljno kvalitetni stvarati razliku kroz individualnu kvalitetu te uigranost sustava do određene razine, kada presudnu ulogu preuzima novac. Oni koji ga imaju, odnosno City i Liverpool su ga iskoristili za pojačanja, dok Tottenham mora koristiti ono ima.

Možda je upravo u tome tajna njihovog uspjeha.

Utakmica istine
Kada je uprava Tottenhama krenula razmišljati o izgradnji novog stadiona, znala da će doći trenutak kada će morati odabrati privremeni dom dok se novi stadion ne izgradi. Izbor je pao na Wembley, ostatak u londskom okrugu činio se logičnim za predviđeni rok od godine dana. Trebalo je određeno vrijeme dok tradicionalno neutralni stadion ne postane njihov dom a kada je to došlo, Wembley je postao važan saveznik u ostvarenju prošlosezonskih ciljeva. Zadovoljni situacijom na terenu i gradilištu, vodeći ljudi kluba zaokružili su 15.9.2018 kao datum ulaska u novu eru. Međutim, neočekivani problemi vezani za sigurnosne sustave odgodili su ne samo ...
Utakmica istine
Kada je uprava Tottenhama krenula razmišljati o izgradnji novog stadiona, ...

Respekt: Bateman,

Slažem se: Bateman, Fenix22,

Luiz je jučer bio kriminalan, po meni najgori igrač na utakmici. Ono što je napravio kod udarca Kanea je za svaku osudu. U početku sam mislio da je Kepa žešće kiksa, kad ono Luiu se izmaknuo; da nije, bio bi čisti blok. - Fenix22, 25.11.18. 12:29, 0 0 0
Teško je kritizirati jednog igrača ako te protivnik potpuno nadvlada, jednostavno Sarribal je razotkriven i treba dalje nastaviti raditi.. - BruceWayne, 25.11.18. 16:10, 0 0 0
BW, nisu ovo greške nastale pritiskom kroz cijelu utakmicu, pa je na kraju utakmice popustila koncentracija, nego je napravio par kardinalnih individualnih grešaka u prvih 15 min koje ni slabost sustava ne može opravdati. - Fenix22, 25.11.18. 23:52, 0 0 0
Hoću ti reći, nisu igrača prije Luiza napravili sve savršeno pa on pogriješio, nego se prethodno dogodio niz grešaka koji isključuju Luiza ili nekog igrača Chelseaja od direktne krivnje. - BruceWayne, 26.11.18. 13:47, 0 0 0
23.11.
Je li Liga nacija za Hrvatsku bila uspješna ili ne?

Uefa je u protekla tri mjeseca prezentirala novo natjecanje zvano Liga nacija. Od beskrajnih rasprava čiji je završna točka bila novac do zamjene za ionako nebitne prijateljske utakmice, međutim pravi smisao natjecanja vidjeli smo tek u zadnjem kolu.

 Zapravo, Liga nacija bila je nalik TV seriji čiji bi prvi i često dosadašnjikav dio otjerao gledatelje do trenutka kada su stvari krenule biti zanimljive. Onaj dio publike koji je ostao vjeran, dočekao je svojevrsni twist kada su glavni junaci morali pobjeđivati da bi ostali u natjecanju ili na životu. Bez sumnje, to se prenijelo kroz bolji nogomet, veći intenzitet u igri i što je najvažnije - natjecateljski podražaj u kojem je svatko našao argument za dati 1% više od protivnika.

Pobjednici skupina dobili su nagradu sudjelovati na završnim turnirima, a tamo zbog poraza od Engleza u zadnjem kolu neće biti Hrvatske.

Iako svjetski doprvak idući termin Lige nacija neće dočekati u društvu najelitnijih nogometnih nacija u Europi, novo Ueufa-ino natjecanje se može smatrati uspješno odrađenim iz tri razloga:

1. Osiguran je status nositelja za predstojeće kvalifikacije

Usprkos činjenici da će 20 reprezentacija iz kvalifikacija osigurati završni turnir koji se igra diljem starog kontinenta, Hrvatska bi bila u znatno lošijoj situaciji da se našla u drugom umjesto u prvom dijelu ždrijeba. Ako pogledamo popis reprezentacija pod skupinama, složit ćemo da nije svejedno biti u skupini s recimo Španjolskom i Škotskom ili Norveškom i Češkom, a ne treba zaboraviti da su u 4. potu 3 reprezentacije koje su igrale u Francuskoj te na toj smotri nije bilo reprezentacija kao što su Nizozemska, Grčka, Danska ili Srbija.

Dovoljno razloga za ozbiljno shvatiti razliku između nositelja u prvom i drugom dijelu ždrijeba.

2. Promovirani su mladi igrači

Pošto su Nikola Vlašić i Josip Brekalo opravdali su poziv u zadnjem reprezentativnom terminu, sve se više počinje pričati o barem djelomičnoj smjeni generacija koje se neosporno mora dogoditi unutar 2-3 godine. Nitko ne može vremena dugoročno, ali ovih nekoliko utakmica Lige nacija je pokazalo da su najmanje dvojica igrača već sada spremni konkurirati za najboljih 11 reprezentacije. Posebno je obojica igrači koji kvalitetno mogu igrati moderan nogomet, ponajviše kroz presing i stvaranje razlike u igri s loptom. Dok je Vlašić polušpica ili moderna osmica, Brekalo je tip krilnog igrača kakvog Hrvatska u ovom trenutku nema. Njegov skilset uključuje stvaranje razlike na obje krilne pozicije i missmatch kroz ulazak na suprotnu nogu a uz agilnost i udarac, bit će dugoročno najopasniji hrvatski igrač.

Dalić je probao još neke igrače, ali osim Livakovića na Rujevici i Jedvajevih golova na Maksimiru, nije dobio svježinu potrebnu za nastavak svog puta na klupi reprezentacije. Zato će idući ciklus biti izuzetno važan jer bi mogao biti veliki problem dočekati sljedeće kvalifikacije bez Modrića i Rakitića a da njihove zamjene nisu donijeti barem nekakav utjecaj na rezultate reprezentacije.

Pozitivna činjenica je vezana uz broj hrvatskih igrača u najboljim europskim ligama, no negativan trend nalaže da većina njih nije na očekivanoj razini te je sve upitnije hoće li moći odgovoriti na pravi način kada budu trebali.

3. Pad koji je došao u najboljem trenutku

Rekordan poraz od Španjolske došao je u pravo vrijeme. Hrvatska je tim porazom shvatila da je Svjetsko prvenstvo prošlost i da treba nastaviti iznova graditi pokušaj ponovnog napada na naslov prvaka. Niz je uspješnih selekcija u prošlosti a danas poluprosječnih reprezentacija na margini nogometnog društva. Najbolji su primjeri bivši europski prvaci Danci i Grci, ali čak ni ne treba ići dalje od hrvatskog primjera u kvalifikacijama za Euro 2000.

Tada je treća reprezentacija svijeta propustila odlazak na iduće natjecanje zbog generacije čiji je zenit prošao a pravih zamjena nije bilo.Konkretna poveznica te i sadašnje reprezentacije je silazni pad vrhunske generacije koja će neosporno morati ići u ponovnu izgradnju ali za razliku od one, ova ima lakšu situaciju kako ju prebroditi. Velika je promjena povećanje broja sudionika za završnom turniru, luksuz koji tadašnja reprezentacija si nije mogla priuštiti i bio je dovoljan jedan krivi korak da se brončani poskliznu već na sljedećem izazovu. No, teško je vjerovati da će njihova sudbina dogoditi njihovim nasljednicima.

Osim konkretnog rezultata, ove 4 utakmice precizno su pokazale koliko mala nacija kao što je Hrvatska ne može u vrlo kratko vremena producirati veliki broj igrača. Mladih i talentiranih igrača će uvijek biti, ali oni često nisu dovoljni dati konkretan doprinos u prvim nastupima za onu najbolju selekciju. Zato će Dalićevo strpljenje biti ključ za njihov razvoj u godinama koje slijede.

Zaključno, Liga nacija je donijela određeni iskorak u odnosu na prijateljske utakmice, barem u onom natjecateljskom dijelu kroz zadnje kolo grupne faze. Preostaje vidjeti kako će proći završni turnir a onda kvalifikacije ,puno važnije za većinu reprezentacija pa tako i Hrvatsku.

Zbog velikog broja igrača na odlasku i želje protivnika da se sruši svjetski doprvak, pad je morao doći. Pad nakon kojeg bi trebao uslijediti novi uzlet..

3 razloga zašto se Liga nacija isplatila za Hrvatsku
Uefa je u protekla tri mjeseca prezentirala novo natjecanje zvano Liga nacija. Od beskrajnih rasprava čiji je završna točka bila novac do zamjene za ionako nebitne prijateljske utakmice, međutim pravi smisao natjecanja vidjeli smo tek u zadnjem kolu. Zapravo, Liga nacija bila je nalik TV seriji čiji bi prvi i često dosadašnjikav dio otjerao gledatelje do trenutka kada su stvari krenule biti zanimljive. Onaj dio publike koji je ostao vjeran, dočekao je svojevrsni twist kada su glavni junaci morali pobjeđivati da bi ostali u natjecanju ili na životu. Bez sumnje, to se prenijelo kroz bolji nogomet, veći intenzitet u igri ...
3 razloga zašto se Liga nacija isplatila za Hrvatsku
Uefa je u protekla tri mjeseca prezentirala novo natjecanje zvano ...
19.11.
Engleska - Hrvatska 2-1

Hrvatskoj je izuzetno bila potrebna ta pobjeda u četvrtak nad Španjolskom. Ne samo zbog nade u prolazak skupine Lige nacija ili osiguranja nositeljstva za predstojeće kvalifikacije, već zbog povratka vjere da je ekipa na terenu i dalje vrijedna rezultata koji je proteklo ljeto napravila. Uz srebro, došla su velika očekivanja navijača i velika odgovornost prema naslijeđu ostvarenog rezultata. Rekordan poraz u prvoj utakmici protiv Španjolske definitivno nije pomogao građenju imidža svjetskog prvaka, no od Elchea do Wembleya, Hrvatska je polako rasla i došla u priliku osigurati završni turnir Lige nacija.

S istim nadanjima čekali su je Englezi, reprezentacija kojoj je porazom u polufinalu uništen san o "povratku nogometa kući", još jednom u proteklih 52 godine. Međutim, oni na taj događaj iz bliske prošlosti nisu gledali s osobitom ljutnjom, no dovoljno je reći da su po pristupu više željeli proći na završni turnir Lige nacije nego osvojiti broncu na Svjetskom prvenstvu. Iako je poražen u obje utakmice gdje su se "dijelile" medalje, Gareth Southgate dobio je priliku povesti "dvadeset Tri Lava" u nove izazove. 

Dovoljno samokritičan, shvatio je ograničenost postavke s trojicom u obrani, te pod utjecajem trendova Premier League vratio 4-3-3 s dvojicom osmica te dva krila koja su trebala praviti društvo Kaneu u ugrožavanju protivničkog gola. Možda je jedan od razloga te promjene polufinala i hrvatski preokret tijekom drugog dijela. Obrambeni kombinaciju 5-3-2, Hrvatska je matirala missmatchom u bočnim zonama, kreirajući 2vs1 gdje su bočni igrači i krila napadali engleskog wing-beka. U takvoj postavci, Hrvatska je prvenstveno lakše dolazila u situacije ubacivati loptu u 16-erac, gdje bi Perišić i Rebić napadali drugog wing-beka, kako što je uostalom pao pogodak Perišića koji je kasnije preusmjerio utakmicu na hrvatsku stranu.

Odustajanjem od 3-5-2, Engleska je ostala bez dodatne opcije u prvoj fazi distribucije, ali povratkom krila u regularnu formaciju dobivene su dodatne opcije kako fizičku prednost pretvoriti u kvalitetan matchup. Promjenom formacije, poništen je polufinalni missmatch, a Southgate je svoj obrambeni plan fokusirao na odsijecanje najutjecajnijih hrvatskih igrača u posjedu. Jasno da mu je u realizaciji plana znatno pomogao Rakitićev izostanak, stoga su dodatne obveze u kreaciji dobili Modrić i Brozović, što se dobro vidjelo i po brojkama. Spomenuti dvojac bio je nezaobilazna točka svakog napada, a uputili su čak 34% točnih dodavanja gostiju na cijeloj utakmici. 

Znajući kako njegov protivnik voli igrati kroz blok i reakciju, Southgate je imao spreman dio plana kako izbjeći kvalitetni hrvatski presing te u povoljnoj situaciji pronaći Sterlinga i Rashforda. Izuzev početnog pritiska, Engleska je kontrolirala razvoj događaja na terenu, ponajviše jer je engleski izbornik u manama Lovre Kalinića našao put kako doći do kontinuiranog posjeda.

Povratnik među vratnice odradio je vrhunski posao u svom petercu, ali izvan njega prikazao je ne samo vlastite, nego i mane cijelokupnog hrvatskog sustava. Zbog lakog branjenja Kanea u uskim dijelovima terena ili popularnom međuprostoru, Englezi su dugim loptama tražili dubinu te istovremeno testirali sigurnost u izlascima hrvatskog vratara. Zlatku Daliću sigurno nije bilo svejedno gledati hoće li prije do lopte doći 204 cm visoki Kalinić ili netko od brzonogih engleskih napadača. Suradnja Cityjevih igrača nije donijela vodstvo, ali je natjerala hrvatskog izbornika spustiti obranu bliže Kaliniću da se neutralizira prostor za dubinska dodavanja. Izostanak kreacije djelomično su nadomjestili povratkom u život Rossa Barkleya te ubacivanjem Fabiana Delpha, međutim čini se da će engleski izbornik za dugoročnu opciju mora malo pričekati.

Nažalost po Hrvatsku i Inter, Vrsaljko još nije zaliječio ozljede koju vuče još od Rusije. Njegov izlazak dodatno je skratio skromne hrvatske opcije u pozicijskoj igri. Bez nominalnog bočnog igrača koji osigurao širinu u fazi napada, Hrvatska je bila osuđena napadati samo kroz tranziciju. Zbog toga, hrvatskih dvojac/trojac na bokovima uputio je samo 12 dodavanja u zadnjoj trećini a kao usporedbu, Walker i Chivell imali su 52. U ekipnom omjeru iste kategorije, Engleska je imala ukupno 188 dodavanja u zadnjoj trećini, Hrvatska 75, dokaz da bez bočnih igrača nema progresivne pozicijske igre.

Presing je funkcionirao, ali isti mehanizam korišten je protiv Hrvatske. Da uspjesi mladih engleskih reprezentacija nisu slučajni, prikazuje nam još jedna usporedna kroz korištenje vratara u izgradnji napada. Dok je Pickford bio sigurna opcija s 83% uspješnih dodavanja, Kalinić je označen kao meta protivničkog presinga i čest razlog povratka posjeda u domaće vlasništvo. U zabrinjavajućih 44% uspješnih u 30 dodavanja, mogu se ubrojiti i 21 duga lopta, gdje se zapravo dobro vidjelo koliko reprezentacije nedostaje Mandžukić kao opcija u skoku jer Rebić nije imao šanse protiv Stonesa i Gomeza. Osim izgradnje napada, Pickford je dugim loptama tražio Sterlinga na širokom prostoru. Da Hrvatska nije izgubila, uklizavanje Vrsaljka u takvoj situaciji bio bi najbolji trenutak utakmice.

Zbog nedostatka opcija u progresiji i igri protiv presinga kada je zatvoren Modrić, Hrvatska je dobar dio utakmice bila preslika ovogodišnjeg Uniteda. Poveznica se najviše ogledala kroz skromnu prezentaciju u prvom dijelu, život u sjeni protivnika i nadi da će Kalinić bili vladar svog peterca, kada već ne može nešto više. Kao De Gea u Mourinhovom planu, vratar Genta dao je hrvatskoj priliku zabiti prije nego što lopta prođe iza njegovih leđa. Između valova engleskog napada, igrači iz budućnosti su kao nekada Olić i Eduardo iskoristili pukotine u obrani za pronalazak Kramarića.
U trenutku kad mu je većina hrvatskih navijača spominjala uži dio obitelji jer nije loptu proslijedio slobodnom Perišiću, Kramarić je uz pomoć bloka loptu poslao u Pickfordovu mrežu. Tad se sve promijenilo, Englezi bili su obasjani flashbackom polufinala, Wembley utihnut a Hrvatska je od rekordnog poraza na otvaranju došla na pola sata od završnog turnira Lige nacija. 

Pod teretom neiskustva i gubitničkog mentaliteta kvalitetno građenog u zadnjim desetljećima, Englezi su psihički pali. Međutim, čovjek koji je metafora za sve engleske neuspjehe u jednoj osobi, nije paničario. Premda na klupi nije imao sigurnog "gamechangera", sam pogled prema tom u smjeru ponudio je dovoljno opcija kako preokrenuti susret u svoju korist.

Onda se dogodilo razvoj događaja sličan polufinalu, samo su ovaj puta isti protivnici promijenili uloge. S jednom izmjenom do isteka vremena, Dalić se kockao i nije prepoznao indirektne znakove umora kod svojih igrača, ponajviše Perišića. Potjerani u svojih 25 metara, bez igrača koji može sačuvati posjed dok se ne otvore druge opcije, Hrvatska se brzo našla u problemu. Umorni Perišić i ne pretjerano agilni Milić bili su idealna meta za "expoit" i zadnja engleska nada se ne ponovi 2017. Ulaskom Lingarda i Sancha, vrlo brzo se desni koridor terena pretvorio u Southgateov all-in, ali bez obzira sav pritisak iz pozicijske igre, Englezi su pored svog imena i dalje imali nulu.

"Ma to je samo još jedan aut". Očito je slično razmišljao Ivan Perišić, vjerojatno pod utjecajem umora izbacio loptu glavom nakon kornera u društvu Luke Modrića. Pisati o prijestupu igrača kod izvođenja auta odnosno uperivati prst u suca je mentalitet gubitnika a ne svjetskog doprvaka. Krivce za pogotke treba tražiti puno bliže, te njih upitati odgovore zašto reprezentacija kronično loše reagira u standardnim situacijama jer se po pozicioniranju igrača vidi da se nije ništa radilo da se niz zaustavi. U vrijeme kada je tendencija micanja igrača s crte ne bi li doveli protivnika u zaleđe, Hrvatska dopušta priliku za dodavanje u skoku. Stones u polufinalu Svjetskog prvenstva i Dier na Rujevici bili su dovoljno upozorenje i teza koja briše argument sreće i sudačke prosudbe u ocjeni tog događaja. Nadati se u mogućnost promašaja kod svakog prekida je prilično rizičan plan, a njegove posljedice najbolje prikazane na jučerašnjoj utakmici.

Jedan dio krivice pripada izborniku jer se slični problemi događaju već kroz dvocifreni broj utakmice, dok drugi pripadaju igračima i posebno vrataru. Hajdukova vratarska škola je izbacila mnoge sjajne vratare, ali svaki od njih imao je tvorničku pogrešku - izlaske s crte. Ne postoji nijedan dobar izgovor vrataru visokom 204 cm kada ostane na crti, a ubačaj padne na peterac ili aut na 10-11 metara u manjoj brzini i bez mogućnosti da direktno ugrozi vratara. 

Dok HNS još traži način kako da za sebe što jeftiniji način izvuče gradnju nacionalnog stadiona, možda bi bilo bolje novac dobiven od uspjeha u Rusiji uloži u kupnju stranog znanja kako vratare prilagoditi modernoj igri ili naučiti prekide koristiti kao oružje, posebno kada se zna da ni pozicijska igra nije jača hrvatska strana. Klub u kojem igra nabacivač auta za izjednačenje je nedavno uposlio danskog stručnjaka Thomasa Gronnemarka, svjetskog rekordera u bacanju auta kako bi mlade igrače Liverpoola podučio toj podcijenjenoj vještini. Sam Gronnemark je poslije utakmice priznao da je već utjecao ne samo na Gomeza, nego i A.Arnolda te Robertsona. 

Zbog ujednačenosti u modernom nogometu, najmanje sitnice često učine razliku. Nekada je to individualni potez ili pogreška protivnika. Nekada je to vratar koji nema naviku igranja nogom ili istrčavati i braniti prostor između gola i obrane. Nekada su to prekidi, izvođenja auta ili kornera a nekada je to sreća. Za razliku od branjenja ili napadanja prekida, korištenja i traženja missmatcheva kroz presing koji su izravan proizvod sustavnog rada, sreća ima ograničen rok trajanja.

U trenutku kada je pozicijska igra zakazala, a kvaliteta ušla u sjenu kvantitete, Hrvatskoj je preostala improvizacija. Nekadašnji najbolji prijatelj nogometaša u crnom je ovaj puta okrenuo leđa i na teren umjesto pomoći na teren poslao ironiju. Jedvaj, Vrsaljkov zamjenik na desnom boku je napravio prekršaj tamo gdje bi Interov bočni možda oduzeo loptu. Iz tog prekršaja, Englezi su dobili priliku pronaći Kanea, a on pogodio u dio gola gdje je stajao hrvatskih igrač tijekom kornera. Toliko puta smo u zadnji vremena mogli pročitati klišej "važna je samo pobjeda, ne igra", Hrvatska je pobjedama predugo bježala od problema, koji će se morati ubrzo riješiti jer je to ulaznica u povratak u pobjedničku diviziju.

Međutim, poraz i ispadanje u niži rang ne moraju značiti nogometnu apokalipsu, ali mogu prikazati realno stanje gdje se reprezentacija trenutno nalazi. Ove 4 utakmice Lige nacije su poručile su da je ona bez usluga Modrića i Rakitića bliže B nego A diviziji. Rastanak s velikim playmakerskim duetom je sve bliži, a polagani ulazak Vlašića i Brekala daje utjehu u potencijal da se Hrvatska ponovno vrati u elitni razred.

Zbog njih prvenstveno, Liga nacija je za Hrvatsku bila uspješna. Iako status nositeljstva još nije teorijski osiguran, malo je vjerojatno očekivati pobjede Poljske i Njemačkom nad Portugalom i Nizozemskom. Nešto lakša kvalifikacijska skupina bit će odlična prilika predstaviti Hrvatsku koja će u naslijeđu imati veliki rezultat, ali i motiv napraviti bolji. Kao što je ova na odlasku imala gledajući "originalne" Vatrene. Ekipu iz Hilton hotela može zabrinuti što je iduća generacija možda i zadnja na kojoj će moći temeljiti neutemeljenu tezu o "hrvatskom sustavu" jer će drugi toliko daleko otići, da će se nekadašnji svjetski doprvaci vrlo brzo naći na listi daleko od trenutnih pozicija. 

Ali možda ta, 27. reprezentacija svijeta bude imala nacionalni stadion i kamp. Ili barem pokoji kamen temeljac, ako je što ostalo u "ruševinama" Rusanove. 

Zlatku Daliću je ponestalo karata na kojima piše sreća
Hrvatskoj je izuzetno bila potrebna ta pobjeda u četvrtak nad Španjolskom. Ne samo zbog nade u prolazak skupine Lige nacija ili osiguranja nositeljstva za predstojeće kvalifikacije, već zbog povratka vjere da je ekipa na terenu i dalje vrijedna rezultata koji je proteklo ljeto napravila. Uz srebro, došla su velika očekivanja navijača i velika odgovornost prema naslijeđu ostvarenog rezultata. Rekordan poraz u prvoj utakmici protiv Španjolske definitivno nije pomogao građenju imidža svjetskog prvaka, no od Elchea do Wembleya, Hrvatska je polako rasla i došla u priliku osigurati završni turnir Lige nacija. S istim nadanjima čekali su je Englezi, reprezentacija kojoj je ...
Zlatku Daliću je ponestalo karata na kojima piše sreća
Hrvatskoj je izuzetno bila potrebna ta pobjeda u četvrtak nad ...
Brekalo je odigrao krucijalnu ulogu u dvama golovima. Nakon Perišićeva, pa Pjacina te Rebićeva oslanjanja na snagu i brzinu na širokom prostoru, lijepo je vidjeti potpunog ofenzivca kako stvara višak koristeći manju kvadraturu u zadnjoj trećini. :) - crosby87, 19.11.18. 19:55, 0 0 0
Da je bez Morica i Rakitica blize B nego A smo znali i prije natjecanja. Pogotovo sto od 4 utakmice niti jednom Hrvatska nije igrala bez Modrica i Rakitica. - gradim, 20.11.18. 12:02, 0 0 0
Zanimjliv je odnos prema sreic. Kad je prije 2 gidine na euru Hrvatska ispala od Portugala navijaci hrvatske su proklinjali srecu. "Strucnjaci" su tvrdili da ispadanja nije posljedica srece vec loseg vodjenja, nedostatka karaktera i sl. Na svjetskom - gradim, 20.11.18. 12:05, 0 0 0
Se stvar okrenula. I sad strucnjaci kao glavni razlog uspjeha reprezentacije navode srecu. Ova kritika sustava mi se cini kao pamflet ubacen u analizu utakmice. Kako mi iu ove utakmice vidimo da u hrvaskoj ne postoji sustav? Kako su se igraci rszvili - gradim, 20.11.18. 12:12, 0 0 0
Bez sustava? - gradim, 20.11.18. 12:14, 0 0 0
13.11.
Utakmica tjedna: Juventus - Manchester United 1-2

Iako je početak sezone označen kao veliki underachivement, na Old Traffordu se polako smiruje situacija. Naslov je praktički izgubljen, pozicije koje vode u Ligu prvaka ne djeluju blizu, kao svjetla točka čini se skupina Lige prvaka gdje United sigurno plovi prema drugom krugu. Odnos vlasnika prema klubu, nezadovoljstva glavnih igrača i "hladni rat" na relaciji Mourinho-sportski direktor kulminiralo je užasnim prvim dijelom predstave protiv Newcastle. Nakon tog poluvremena, gdje je United gubio 2-0 od značajno slabijeg Newcastle na vlastitom terenu, bilo je jasno da će Mourinho nakon drugih 45 minuta otići kao gubitnik ili pobijediti sve na stadionu i vratiti status trenera na neodređeno. Konačno slobodni, zaigrali su dovoljno dobar nogomet da se zasluži aktiviranje "Fergie timea". Bilo je poluvrijeme koje je otkrilo sav potencijal, duboko skriven u Posebnim bilježnicama, blokovima i knjigama.

Međutim, Mourinho je dobro mijenjao, United odigrao vrhunsko poluvrijeme i pobijedio. Otprilike, ta rečenica će se ponavljati u sljedećih nekoliko utakmica kao trademark dosadašnjeg dijela sezone. Poslije Newcastlea i reprezentativne stanke, uslijedio je zahtjevan raspored i ogroman pritisak skupljanja što više bodova jer su njihovi stari suparnici Chelsea i Arsenal neočekivano dobro startali pod novim trenerima. Težak raspored, status autsajdera i cijeli svijet protiv njega, bio je motor koji je pokrenuo Mourinha i United.

Od Stanford Brigea do gradskog derbija, skupio je 3 pobjede, 1 remi, 1 poraz, dvije svađe s protivničkim navijačima i jednu s protivničkim asistentom. United je igrao većinom hladno pa toplo, osim protiv Juventusa kući gdje su ostali zaleđeni cijelu utakmicu. Simpatični Bournemouth dobili su na fizičku razliku kada su se oni ohladili, a Juventus nespretnim reakcijama njihove obrane u dva prekida pred kraj utakmice, no pozitivan niz vratio je vjeru i atmosferu pred gradski derbi, dvoboj koji može na Old Trafford donijeti puno više od 3 boda.

Bez Pogbe, domaćeg terena i tipke "Fergie time", crveni dio Manchestera zapravo nije imao šanse. Iako će se gotovo svaki razgovor o ovim suparnici završiti na temi novca, srž priče je u drugom detalju. Kada u internet tražilicu upišite Manchester City, izbacit će vam stranice koje opisuju njihove rezultate kroz superlativan odnos prema estetici igre. Ako pokušate riječi Manchester dodati United, to je vas odvesti na Mourinhov domaći teren, gdje se on vodi i obično pobjeđuje u ratovima sa bilo kim tko naiđe, istodobno skrivajući sve ono loše što se dogodi u 90+ minuta. Tome ne pomaže niti ponašanje vodstva kluba, Portugalčev savršeni izgovor koji postaje njegov prvi i posljednji argument kada situacije izmakne kontroli. Dok City svoj identitet gradi na terenu, Mourinho Manchester United pretvara u sebe.

Iako je poznat kao ponajbolji trener nove ere u slučaju kada treba pronaći detalj koji odlučuje pobjednika, ovaj puta nije priredio zamke na koje City nije imao odgovor. Nadajući se da dobiti premoć brojčane superiornosti kroz obrambeni blok, ekipu je povukao prilično duboko. Detalj koji je trebao prevagnuti bio je man marking Rashforda kao najisturenijeg igrača gostiju nad pivotom Cityja Fernandinhom. Odsjeći koridore distribucije često je ključan posao u pozicijskoj obrani, a moderni nogomet nalaže da u tome sudjeluju svih 10 igrača u polju. Toga se nije odrekao niti Guardiola, stoga je Agueru namijenio sličan zadatak. Nemanja Matić, u ovom smislu protuteža Fernandinhu našao se u "očekivanju Godota", odnosno igrača koji će mu se ponuditi kao passing opcija u progresiji napada. Kada je Cityjev blok zatvorio sredinu, Matiću je ponestalo rješenja i ubrzo se našao okružen petoricom protivničkih igrača. Idealna okidač za oduzimanje lopte, što je Aguero i napravio.

Iako je u medijima uvijek među prvim kandidatima zbog izostanka atrakcije u svojoj igri, Cityjev sustav ne bi mogao funkcionirati bez Fernandinhovog utjecaja. Kao holder ispred tri stopera u izgradnji napada ima ključnu unaprijed odrediti slobodnu zonu dodavanja i tamo prebaciti posjed uz napomenu da taj razvoj napada ima progresivni potencijal. Pošto ima ulogu koja prije svega treba osigurati stabilnost posjeda i ravnotežu a Cityjev visoki posjed označava nizak skup u obrambenim kategorijama, Fernandihov doprinos se ne može dovoljno prikazati statističkim pokazateljima.

Izbaciti Fernandinha iz distibucijskih kombinacija trebao je usporiti Cityjem protok lopte te olakšati posao gostujućoj obrani. Uspjeh Uniteda u tome bio je djelomičan. Uspjeli su blokirali koridor između stopera i Fernandinha, ali nisu uspjeli usporiti Cityjevu izgradnju napada. Pepov odabir stopera koji kvalitetno mogu odgovoriti iznošenju lopte pokazalo se kao ključan trenutak u zaobilaženju Mourinhove zamke markiranja Fernandinha. Izlaskom stopera odrađen je jedan dio posla, drugi morao je odraditi napadač - u ovom slučaju Aguero.

Dok je Mourinho u svom odabiru najisturenijeg igrača tražio fizičku dominaciju u fazi obrane i tranzicije, Pepov odabir stvara ključni taktički missmatch koji rješava pitanje pobjednika. Overlodanjem zone koji nominalno okupiraju D.Silva i Sterling, nudio se kao opcija u službi povratkon dodavanje prema Fernandinhu. Na taj način je City primjenjivao svoj primarni plan.
U drugom primjeru, kada je Rashford isključio Fernandinha, United ima dovoljno igrača za preuzimanje ukoliko Laporte napadne prostor ispred pozicije stopera, no ponovno spuštanje Aguera u međuprostor stvara dodatni pritisak jer taj prostor otprije napadaju Sterling i D.Silva. Ulaskom Laportea u zadnju trećinu te Aguera u međuprostor, Mourinho više nema brojčanu premoć na kojoj je temeljio svoj plan.

Zguran u svojih 25 metara bez igrača koji može odgovoriti presingu Cityja ili odigrati igru leđima, Mourinho je izgubio kontrolu nad utakmicom. Kao u mnogim bitkama prije, ostala je sitna nada zvan David De Gea, no Španjolac se uklopio u sivilo gostujuće obrane i njegov utjecaj više ne stvara razliku kao prijašnjih sezona. Bez obzira na nespretnu reakciju Edersona pretvorenu u pogodak Martiala, pitanje pobjednika bilo je odlučeno drugim pogotkom Cityja. Naposljetku, danas je izašla informacija da je Manchester United krenuo u pregovore oko produženja ugovora sa veteranskim dvojcem Valencia i Young. Teško je vjerovati da je to odluka donesena zbog financijske rigidnosti čelnika kluba i produljivanju "vječne" teze o Cityjevom dovođenju bočnih igrača za cifre koje Mourinho navodno ne može dobiti od ljudi na vrhu. Iz jednadžbe ne treba izbaciti činjenicu da su navedeni igrači prilično visokim ciframa, no njihovo dovođenje bilo je nužno da bi sustav igre išao naprijed. 

City nije prvi na ljestvici jer ima najbolje igrače ili najviše novca, nego jer je rezultat dikretan proizvod najbolje posloženog sustava podređenim nogometnim trendovima i viziji koja proizlazi iz dogovora na relaciji uprava-sportski direktor-trener. Dok Mourinho pasionirano prati svakog veznjaka iznad 190 cm, Pep Guardiola dovodi stopere i vratara koji mogu sudjelovati u distibuciji i tako otklanja mogućnost protivničkog missmatcha kroz visoki presing, a svojoj ekipi nudi priliku da to izigra.

Upravo ono što se događa na drugoj strani. Najveći problemi u pozicijskoj igri Manchester Uniteda proizlaze iz manjka prilagodbe rostera na elemente modernog nogometa. Kada se na to nadoveže kronično manjak koncentracije Lindelofa u branjenju zone ili Lukakuova realizacija, postavlja se pitanje pripada li United trenutno u istom dijelu lige kao njihov najveći suparnik. Posljednjih 90 minuta ponudili su prilično jasan odgovor onima koji su ga spremni prihvatiti.

Jasno da se u klasifikaciji Unitedovih rezultata ne može sva krivnja svesti na jednu osobu. Kao što ni Lopetegui nije isključiti krivac za svoj otkaz, niti Niko Kovač za sličnu situaciju u Bayernu. Međutim, kod Mourinha postoje opravdane kritike jer klub koji vodi taktički izgleda kao galija s provjerenim kapetanom te nekoliko kvalitetnih časnika na njemu, no plovilo koje je nestalo iz upotrebe u 17. stoljeću ne može konkurirati svemirskom brodu Pepa Guardiole.

Njegov City bi zbog superiornog sustava i cijelokupne klupske vizije mogao uskoro  postati Imperija u Galaktičkom Carstvu Premiershipa, a kao jedina prijetnja čini se družina koje je nedavno odbacila luk i strijele te kupila nekoliko prilično opasnih svemirskih letjelica. Trenutno, samo oni mogu dugoročno konkurirati onome što na terenu prikazuje Manchester City..

Galija nije imala šanse protiv svemirskog broda
Iako je početak sezone označen kao veliki underachivement, na Old Traffordu se polako smiruje situacija. Naslov je praktički izgubljen, pozicije koje vode u Ligu prvaka ne djeluju blizu, kao svjetla točka čini se skupina Lige prvaka gdje United sigurno plovi prema drugom krugu. Odnos vlasnika prema klubu, nezadovoljstva glavnih igrača i "hladni rat" na relaciji Mourinho-sportski direktor kulminiralo je užasnim prvim dijelom predstave protiv Newcastle. Nakon tog poluvremena, gdje je United gubio 2-0 od značajno slabijeg Newcastle na vlastitom terenu, bilo je jasno da će Mourinho nakon drugih 45 minuta otići kao gubitnik ili pobijediti sve na stadionu i vratiti ...
Galija nije imala šanse protiv svemirskog broda
Iako je početak sezone označen kao veliki underachivement, na Old ...

Respekt: Dado_M, Bateman,

Slažem se: Bateman,

Nije problem u reaktivnoj igri, nego u tome što odbija bilo kakve elemente modernog nogometa ili trendove.. - BruceWayne, 14.11.18. 21:23, 0 0 0
Moje razmišljanje je da top 10 klubova moraju imati proaktivne trenere koji uz postizanje rezultata imaju i igru; jer ne može se dogoditi npr. da Utd igra kao West Brom ili Stoke City, a da plaćaš za Utd 5 x skuplju ulaznicu. (1) - Fenix22, 14.11.18. 21:34, 0 0 0
Da banaliziram, ne možeš izdvojiti za Ferrari basnosnovne novce, a da ima perfomanse kao Golf 2. (2) - Fenix22, 14.11.18. 21:36, 0 0 0
Njemu treba odmor. Ja sam siguran da bi se, kada bi proveo godinu dana pasivno promatrajući igru u analizirajući trendove, nakon toga vratio s novom idejom kako se tome suprotstaviti. - Bateman, 15.11.18. 9:23, 0 0 0
Ego je to.. - BruceWayne, 15.11.18. 12:21, 0 0 0
09.11.
Dinamo je osigurao prolazak skupine!

"Bjeličin Dinamo treba vremena, treba Moru i Majera, treba Ademija u svim fazama igre i treba malo sreće u ždrijebu. Navijači su pokazali interes i Dinamo ima definitivno povijesnu priliku napraviti rezultat koji se čekao godinama. Ostat će žal za Ligom prvaka, ali možda jedan poraz donese pobjedu za nekoliko mjeseci." - bio je zaključak analize napisane nakon poraza od Young Boysa.

Tako i bi. Dinamo je nakon 49 godina neuspješnih pokušaja napokon uspio dohvatiti prolazak skupine u jednom od europskih natjecanja. Nogometna sudbina je na Maksimir u ključnom trenutku poslala upornog protivnika u vidu vremenskih uvjeta jer se magla cijelu utakmicu nije predavala. S ozbirom da su isti uvjeti bili za vikend, Dinamo se našao u maloj prednosti pred Slovacima. Bjelica je u odnosu na tu utakmicu odlučio postaviti jednu izmjenu, umjesto Kazdiora u sastav se vratio Hajrović, dok je Dilaver ostao na klupi. Iako su Modri slavljem u Trnavi prije dva tjedna došli na korak do prolaska skupine, Maksimirski dvoboj ostavljao je šansu Slovacima da se pobjedom vrate u život. Momčad koja nema što za izgubiti obično je najteži suparnik, zato je rezultatski pritisak bio isključivo na igračima koji su sinoć nosili crne dresove. 

Kao u prvoj utakmici u Trnavi, sve je ovisilo o Dinamu. Nakon početne pobjede nad favoriziranim Fenerbahčeom i povoljnog rezultata iz druge utakmice, Zagrepčani su mogli samo izgubiti toliko čekano "europsko proljeće". Kormilar modrog broda, nije dopustio pad samopouzdanja i koncentracija koji bi od Trnave mogli napraviti Heerenveen ili Sheriff, a umjesto toga nije trebalo dugo čekati da Dinamo prikaže superiornost ovosezonskog sustava u ovom, najvažnijem trenutku. 

S obzirom da je magla sakrila onaj dio utakmice koji se kolokvijalno naziva "ispitivanjem snaga", uključili smo se kada je Dinamo počeo stvarati preduvjete za presudni momentum utakmice. Zbog zatvorene sredine i nedostatka u kreaciji, za ovu utakmicu tražio se ubačaj više preko desne strane, preko koje je palo prva dva pogotka na utakmici. Štoviše, Dinamo je 40% napada gradio tako, nekoliko postotnih bodova više nego u prosjeku.
Iako su Slovaci golom tijekom drugog dijela unijeli određeni nemir i sumnju, Bjelica je uvođenjem Petkovića zaključio ovu jesensku epizode. Možda i sami iznenađeni uspjehom kao što je ulazak u skupine Europske lige, sada počinju shvaćati posljedice igranja u dvostrukom ritmu. Prošlogodišnji prvaci slovačkog prvenstva, sada drže razočaravajuću 6. poziciju, a u skupini Fenerbahce im bježi 4 bode pred zadnje dvije utakmice u skupini.

Slično kao protiv Osijeka, Dinamo je svježinom stvarao razliku na terenu. Kada su Osječani gubili snagu, Dinamo se dizao i kroz individualnu kvalitetu Gavranovića i Olma napravio savršenu uvertiru za utakmicu sezone. Kratki slovački roster naviknut na slabo domaće prvenstvo i jednu utakmicu tjedno nije imao odgovor na domaću agresivnost koja se najviše vidjela kroz broj osvojenih duela u ključnom trenutku utakmice. Dinamo je u prom dijelu imao čak 13 osvojenih duela više te 9 zračnih duela odnosno skokova. Zbog te činjenice, Modri su mogli dopustiti luksuz velikog broja izgubljenih posjeda(24 u prvom dijelu, ukupno 40) jer su u gotovo svakoj situaciji bili blizu zone dodavanja, što je bilo ključno za osvajanje drugih lopti i daljnju progresiju napada.

Iako će zbog samog konteksta utakmice izostati posebne pojedinačne pohvale igračima, utjecaj važnosti utakmice ne smije u zaborav poslati još jednu vrhunsku prezentaciju Danija Olma. Odrastao kao polušpica, u Dinamu preodgajaj kao krilo, kod Bjelica postao je osmica s važnom ulogom u obje faze igre. Statistički podatak o 5 ključnih dodavanja od 22 točna te samo 1 izgubljena lopta je konkretan pokazatelj njegove zrelosti i utjecala na ovosezonski Dinamo. Njegova je uloga posebno važna baš kroz taj odnos malog broja dodavanja odnosno posjeda lopte i učinkovitosti koja iz toga proizlazi. Imati Olma u zadnjoj trećini, za Bjelicu znači garanciju da će njegov sustav proizvesti rezultat u trenutku kada to bude najpotrebnije.

Što s povratkom More i Majera?

Nenad Bjelica je postavio priličan broj korisnih detalja koji su promijenili Dinamov identitet. Od ekipe koja bi odigrala vrhunsku utakmicu pa primila gol s 45 metara ili 90 minuta čekala sammire i soudanije pa "umirala" u tom čekanju, Dinamo je ove sezone dobio rezultatski kontinuitet i stabilnost. Ono što je još važnije, ekipa napreduje a Bjelica prepoznaje dijelove igre na koje u ovom trenutku može utjecati pa ih promijeniti. Tako je najslabiju kariku Leovca zamijenio Rrahmanijem, a individualni napredak Šunjića i Gojaka je vidljiv svakom utakmicom. Međutim, postoje dijelovi igre koji bez ulaska novih igrača i vremena neće moći napredovati. Za pretpostaviti da je, Gojak kao igrač s najvećim utjecajem na posjed Dinama ili poveći broj dugih lopti na napadača samo improvizacija proizašla zbog izostanka dvojice ključnih igrača u posjedu, More i Majera.

Osim zbog osjećaja zadovoljstva pred domaćim navijačima, ova pobjeda bila je važna zbog stvaranje prostora za neke druge opcije koje bi mogle biti izuzetno važne na proljeće. Pozicija "šestice" između Ademija i Olma je čuvana za Nikolu Moru, međutim on će se u novo nastaloj situaciji trebati pomučiti da iz ekipe izbaci odličnog Gojaka. Zdrava konkurencija i veliki broj utakmica garantiraju dovoljno prilika napredak obojice, no Morina kompletnost nudi kvalitetu više u odnosu na trenutku situaciju, stoga je njegov povratak toliko isčekivan.
Zbog kvalitetnih rezultata koji proizvodi sustav, svaki novi igrač bit će u problemu jer će se od njega tražiti konkretan učinak već po samom ulasku u postavu. To će puno teže pasti Majeru a i pitanje je koliko će Bjelica u konačnici htjeti s njim riskirati u važnim utakmicama ako Moro uspješno poveže redove.

Bez sumnje, Majer će također dobiti priliku, a nije isključeno da u nekim utakmicama budu na terenu sva trojica(Moro, ispred njih Majer i Olmo). Međutim, realnije je očekivati pomjeranje Olma na krilo a ulazak Majera na poziciju "osmice", pod uvjetom da Bjelica bude želio mijenjati Olmovu ulogu koja je prevagnula u određenim utakmicama ove sezone. Pošto je prvak HNL-a gotovo odlučen kao i prolazak skupine, prilika za različite kombinacije neće nedostajati.

Jesu li bočni igrači najveći problemi?

Djelomično zbog reaktivnijeg stila igre okrenutog prema tranziciji, prebacivanju težišta igre te ulaska iz drugog plana Gojaka ili Ademija, Dinamovi bekovi nemaju previše napadačkih dužnosti. Teško je očekivati da će bočni igrači na ovoj razini "glumiti" Walkera pa stvarati pozicijski mismatch kao lažni stoperi ili kao Marcelo biti oslonci svoje ekipe u kombinatorici, ali Dinamovi bekovi će morati uzimati dio odgovornosti kada preko puta bude protivnik postavljen u duboki blok. Po statistici, očito da se nešto radi po tom pitanju jer su oba bočna igrača u ovoj utakmici imali određeni dodavački doprinos u zadnjoj trećini. S obzirom da je stoper, podcjenjuje se Rrahamijevih 15/45 dodavanja blizu gola, a Stojanović je bio igrač s najviše dodavanja u domaćim redovima.

Za primljeni Dinamov pogodak, najviše krivnje se može pripisati upravo Stojanoviću. Njegove reakcije su ponekad flashback na trenutke kada je Dinamo gubio dobiveno, kao danas iznimno loše pozicijsko postavljanje kada je krilo ušlo u sredinu i pogodilo u Livakovićevu mrežu. U Trnavi, oba Dinamova bočna imali su po jednu pogrešku, Rrahamijeva je vodila do pogotka Spartaka. Ovaj niz treba zaključiti s Leovcem i skrivljenim kaznenim udarcem protiv Young Boysa.
Zaključno, zarađeni novac od Europe, prodaje igrača i drugih izvora, Dinamo mora uložiti u dovođenje oba bočna igrača. Uz dužno poštovanje Feneru, Anderlechtu i Trnavi, u knock-out fazi može se izvući ozbiljan protivnik koji će scoutingom uočiti  Stojanovićeve reakcije na desnoj strani ili zatvaranje kanala distribucije kako bi Rrahami morao voditi Dinamov napad. To su situacije koje se mogu izbjeći isključivo kupnjom boljih igrača jer postojeći igrači na idućoj razini natjecanja postaju negativan matchup protiv ozbiljnih protivnika.

Bjelica je bez ikakve sumnje odradio vrhunski posao. U vrlo kratkom roku ostvario je ono što nije uspijevalo desetinama trenera prije njega, međutim njegovi prijašnji poslovi donose dozu opreza u dugoročnoj procjeni njegovog vođenja klubova. U prethodna tri angažmana, Bjelica je također krenuo vrlo uspješno, no s vremenom su stvari krenule po zlu i sva tri su završila njegovim otkazom. U Beču je uveo Austriju u Ligu prvaka, zatim se nakon 23 kola našao na 5. poziciji u zaostatku čak 24 boda za vodećim Salzburgom. U idućem poslu, u suradnji s Volpijem izdigao je prosječnu Speziju u kandidata za promociju u Seriju A, nakon peaka ponovno je uslijedio pad i nakon 3 domaća poraza dobio je otkaz. Svojevrsni hat-trick zaokružio je prošle sezone u Lechu, gdje ga je nekoliko kola dijelilo od naslova poljskog prvaka. Umjesto toga, s jednom pobjedom u 5 utakmica odigravanja, naslov je uzela Legija a Bjelica se ubrzo našao na klupi Dinama.

Međutim, teško da će se poljski scenarij dogoditi ove sezone u HNL-u jer Dinamo nema svoju "Legiju", svjedoci smo da rezervnom momčadi bez problema suvereno vlada domaćim terenima. Kvalitetan rezultat sa sobom donosi određene povlastice, Bjelice je heroj dana i njegov brod može mirno ploviti prema novim ciljevima. Bez obzira na potrebnu domaćih medija da se prenaglasi sintagma "europskog proljeća" kao vječnog rezultata koji navodno skida prokletstvo, pomlađuje i donosi mir u svijetu, Dinamo na ovom ne smije stati. Prošle sezone je Salzburg igrao polufinale ovog natjecanje, Genk, Bešiktaš i Anderlecht četvrtfinale sezonu prije, stoga uz malo sreće, Dinamo bi se i službeno mogao odigrati koju "proljetnu utakmicu".

U sljedećem vremenskom periodu, Dinamo ima dovoljno manevarskog prostora isprobati druge opcije u momčadi. Ako ne budu zadovoljni, zarađeni novac se može prenamijeniti u osnaživanje postojeće situacije a duge zimske pripreme mogu potencijalna nova ali i "stara" pojačanja dovesti na potrebnu razinu.
Godinama smo slušali i čitali priče o raznim bate borisovi i plzeni, klubovima često na brzo pozivnom onih koji su htjeli naglasiti Dinamov underachievement zadnjih sezona. Međutim, zbog suženih financija i manjka individualne kvalitete, njihov ples trajao je većinom jedno proljeće, ovaj Dinamo ima potencijal za više i dulje od toga..

Ovaj Dinamo ima veći potencijal od prolaska skupine
"Bjeličin Dinamo treba vremena, treba Moru i Majera, treba Ademija u svim fazama igre i treba malo sreće u ždrijebu. Navijači su pokazali interes i Dinamo ima definitivno povijesnu priliku napraviti rezultat koji se čekao godinama. Ostat će žal za Ligom prvaka, ali možda jedan poraz donese pobjedu za nekoliko mjeseci." - bio je zaključak analize napisane nakon poraza od Young Boysa. Tako i bi. Dinamo je nakon 49 godina neuspješnih pokušaja napokon uspio dohvatiti prolazak skupine u jednom od europskih natjecanja. Nogometna sudbina je na Maksimir u ključnom trenutku poslala upornog protivnika u vidu vremenskih uvjeta jer se magla ...
Ovaj Dinamo ima veći potencijal od prolaska skupine
"Bjeličin Dinamo treba vremena, treba Moru i Majera, treba Ademija ...
Da je Sosa ostao ovu sezonu i onda bi se prodao za barem 20 milijuna eura(iako mi je jasno zašto to nije bilo moguće). Mladog Marina treba testirati na lijevom beku kroz prvenstvo. Desni bek je kritičan meni ponajviše jer je Rrahmani bar nazad nešto. - Fenix22, 9.11.18. 13:26, 0 0 0
Ne želim licitirati za koliko bi se Sosa prodao i gdje, to je završena priča. Ovo sa Marinom je jedna od lošijih ideja jer elitni talent na krilu mora igrati što bliže golu jer je on sljedeća Dinamova velika prodaja uz Olma i Moru/Majera. - BruceWayne, 9.11.18. 14:13, 0 0 0
05.11.
Osijek - Dinamo 0-2

Ako nije pretjerano nakon 12 kola ili trećine prvenstva uručivati naslov prvaka Dinamu, onda bi prošlogodišnji prvaci trebali imati ozbiljan podbačaj u nastavku sezone. Kroz cijeli prošli tjedan, Osječani su gradili atmosferu nalik danu D, trenutku koji može promijeniti tijek utrke za naslov, no kada je zaista došao dan odluke, pokazalo se ono što se tvrdilo već oko prve reprezentativne pauze - Dinamo ove sezone neće imati pravog protivnika u borbi za naslov. Kroz mikrorazinu 90 minuta iz Gradskog vrta, treba istaknuti tri detalja, koja će prema svemu sudeći učiniti razliku i odlučiti pitanje nacionalnog prvaka ove sezone.

Osijek dugo nije imao ovako važnu domaću utakmicu na svom terenu, od spavašanja prvoligaškog statusa protiv Dragovoljca. Osim samog rezultatskog impulsa, koji je na Gradski vrt zbog same važnosti dvoboja i solidnog posla klupskog marketinga privukao nešto više gledatelja nego inače, zajednička točka jučerašnjeg derbija bio je nekadašnji kapetan NK Osijeka i današnji trener Dinama Nenad Bjelica. Oni najuporniji iz domaćih redova još Bjelici nisu oprostili klupu Modrih, a u kroz proteklih nekoliko dana svaka njegova riječ kontra Kohorte čekala se kao dodatna motivacija za mobiliziranje snaga na tribini uoči utakmice. Bjelica je tijekom tjedna gostovao na Slavonskoj TV, vrlo korektno je odradio nastup u kojem je tražen kontekst više, ali bez previše uspjeha. Međutim, ključna točka tog spora je želja navijača da upravo Bjelica kao nekadašnja legenda preuzme klub, vjerujući zapravo da je on upravo ta osoba koja Bijelo-plave može voditi prema naslovu.

Kratko ulazeći u svijet pretpostavke, vjerojatno bi bili u pravu jer je Bjelica podigao Dinamo na jednu drugu razinu u odnosu na period ranije. Uspoređujući prošlu sezonu u Gradskom vrtu, Zekićev ples po rubu te Bjeličin status kao igrača u klubu i solidnu trenersku karijeru, nije teško zaključiti kome navijači trenutno više vjeruju kao treneru. Osječka uprava je krajem prošle sezone dala novu priliku Zoranu Zekiću i time bi ova pretpostavka trebala biti ad acta. Uostalom, Osijek ove sezone pokazuje određene znakove automatizama u igri i postoje određene činjenice zbog kojih bi se mogla povući teza o napretku kao što su pobjede protiv slabijih suparnika i smanjeni broj rotacija za razliku od prošlih sezona. Taj trend se nakratko zaustavio protiv Dinama, ozljede i bolesti igrača odredile su osječkih početnih 11.

Ako je Bjelica prvi razlog prednosti gostiju, onda je širina kadra odnosno kvantiteta igrača zasigurno drugi. Iako je Zoran Zekić poznat po brojnim i često pretjeranim izgovorima, ovaj puta bio je u pravu: "Moramo biti realni, nama su u ovoj utakmici nedostajala desetorica nogometaša. Falio nam je dodatni impuls i, iako u nastavku nismo bili pravi, imali smo savršenu priliku Lončara za izjednačenje".
Dinamo ima veliku prednost nad ostalim klubovima u ligi, što je prikazao već u prvom kolu protiv Rudeša kada je priliku dobilo novih 11 igrača. Tada se nije isplatilo, no u tom susretu vidjela se Bjeličina ideja korištenja velikog broja igrača ne bi li oni najbolji ostali svježi kada to bude najpotrebnije. Rizik igranja s dvije različite postave u tjednu je i istodobno luksuz koji čini razliku na domaćim, ali što je još važnije i na europskim terenima ove sezone, stoga se Bjeličin potez itekako isplatio bez obzira na početni gubitak bodova protiv budućeg drugoligaša.

Na odlazak Barišića u Rangers, Osijek je brzo reagirao dovođenjem Janze kao slobodnog igrača, imajući još polivalentnog Bočkaja u primisli ako bude trebala pričuva na lijevom beku. Ozljeda jednog te bolest drugog, natjerali su Zekića na treću opciju, odnosno stopera Lončara kao prvu opciju na lijevom boku. Osim spomenutog dvojica, nije bilo niti ove sezone važnih Mudražije, Hentija, Šorše te otprije Ejupija. Previše igrača za klub koji većinu sredstava mora odvojiti za gradnju kampa i stadiona. Za razliku od njih, Dinamo je zamjenu za Dilaveru pronašao u Periću, također za ovu prigodu aktiviran je luksuz na klupi, konkretnim imenom Damian Kazdior, ponajbolji asistent lige i igrač koji u "europskom" Dinamu trenutno nema mjesta.

Bez obzira na silne izostanke, Osijek je odigrao odličnih 45 minuta. Teško je reći možemo li pričati o mogućoj uspavanosti gostiju kada svjetla europskih pozornica zamijene zahtjevnim HNL gostovanjima, no igrači Dinama nisu bili imuni na redove navijača za utakmicu protiv Trnave u četvrtak. Do tada, trebalo je preživjeti Gradski vrt, a domaćini su preko nekoliko izvrsnih prilika dolazili u situacije da -6 s početka pretvore u samo -3 na kraju utakmice. Da su Osječani vjerovali u to, zorno nam je prikazao intenzitet presinga u prvom dijelu, odnosno do trenutka kada je manjak svježine utakmicu polako vodio u drugi smjer. 

Od početkog ograničenja na duge lopte prema krilima ili Gavranoviću, Dinamo se polako oslobađao ne bi li ulaskom u zadnju trećinu utakmice sve lakše dolazio do osječkog vratara. No do tada, domaći su bili ekipa s većim šansama za pobjedu. Bijelo-plavi su gostujuću visoko postavljenu obranu, pokušavali kazniti brzim prijenosom lopte najčešće na desnu stranu ili dubinskim proigravanjima prema Mirku Mariću. Nekoliko nespretnih reakcija, kao što je napucavanje vlastitog suigrača umjesto Livakovićeve mreže ili nedovoljna koncentracija pri prekidu, ostavili su nulu na poluvremenu.

Kako se na Gradski vrt spuštala magla, tako su osječki igrači imali sve manje svježine presingom limitirati Dinamove opcije u iznošenju lopte. Spomenuti manjak energije, nedostatak provjerenih zamjena koje bi ponudile opciju više te konačna kvaliteta Marija Gavranovića usmjerili su utakmicu, možda i naslov na gostujuću stranu. S jedne strane izostanak realizacije u ključnom trenutku a s druge najkompletniji napadač lige jasan su pokazatelj trenutnog odnosa između ova dva kluba. Osječani se nisu predavali, imali su još jednu priliku nakon prekida, ali rezultat se mijenjao samo još jednom, pri samom kraju utakmice kada je Dani Olmo u brzom protunapadu potvrdio tri boda koja idu za Zagreb.

Bolji trener, duža klupa i veća individualna kvaliteta pretvorena u konačnu pobjedu. Matematika nastala iz financijskih razlika u ovom trenutku dijeli Dinamo od ostatka karavane. Prepostavljalo se da bi dvostruki program trebao biti jedina moguća zapreka za Modre, odnosno šansa njihovim protivnicima, no ona je na kraju relativno lako apsolvirana korištenjem 30-tak igrača dostupnih na postojećem spisku. Prva meč lopta za europsko proljeće je već u četvrtak pred punim Maksimirom, uspješno zaključivanje te priče samo da će dodatno smanjiti iščekivanje na odgovor o nacionalnom prvaku ove sezone.

Bez obzira na svo poštovanje koje zaslužuju Kastrati, Radonjić i ostatak Lokomotive, teško je očekivati njihov napad na naslov. Osim samog vanjskog faktora, ni oni kao niti "redovni" Dinamovi protivnici nemaju dovoljno snage boriti se za prošlim, vjerojatno i budućim prvakom. Jurgen Klopp je sličan razvoj događanja uspoređivao kroz borbu luka i strijele protiv bazuke, nije pogreška ako se ista teza iskoristi i u analiziranju ovosezonskog HNL-a.

Dinamo je prejak, ima dovoljno igrača za popuniti prvi red tribine tamo gdje njegovi konkurenti nemaju za prvi sastav. Tome su pridodali vrhunskog trenera za ovu razinu natjecanja i ako se nešto značajno ne promijeni, HNL ulazi u godine gdje neće biti prave borbe za naslov, a to je već tema za neku drugu analizu..

Dinamo je prejak
Ako nije pretjerano nakon 12 kola ili trećine prvenstva uručivati naslov prvaka Dinamu, onda bi prošlogodišnji prvaci trebali imati ozbiljan podbačaj u nastavku sezone. Kroz cijeli prošli tjedan, Osječani su gradili atmosferu nalik danu D, trenutku koji može promijeniti tijek utrke za naslov, no kada je zaista došao dan odluke, pokazalo se ono što se tvrdilo već oko prve reprezentativne pauze - Dinamo ove sezone neće imati pravog protivnika u borbi za naslov. Kroz mikrorazinu 90 minuta iz Gradskog vrta, treba istaknuti tri detalja, koja će prema svemu sudeći učiniti razliku i odlučiti pitanje nacionalnog prvaka ove sezone.Osijek dugo nije ...
Dinamo je prejak
Ako nije pretjerano nakon 12 kola ili trećine prvenstva uručivati ...
29.10.
El Clasico: Barcelona 5-1 Real Madrid

Julen Lopetegui prekasno je shvatio da se njegova momčad ne može braniti zbog raznih razloga na koje većinom nije mogao utjecati. Ako, ili još točnije kada napusti odaje Santiago Bernabeua, ostat će upamćeno Realovo 9. mjestu zaključno s porazom u najvećoj utakmici španjolskog, a neki će reći i europskog nogometa. Njegova će vizija ostati samo neuspješan pokušaj, jedan trenerski karton u Perezovoj arhivi. Ne bi li po povratku u Madrid, ispred svoje kuće zatekao navijače s vilama i bakljama, Realov predsjednik će im morati isporučiti nekog pedra, već sutra dovesti njegovu zamjenu i kupiti sebi privremeni mir.

Kako to obično bude, uz asistenciju Marce, Lopetegui će biti označen kao glavni krivac, Conte spasitelj kluba, a Perez predsjednik koji je osvojio 4 naslova Lige prvaka u 5 godina. PR će kratkoročno spasiti situaciju, ali neće otkloniti korjenite probleme puno dublje od imena trenera. Ronalda i Zidanea više nema, Real je samo na prošlosezonskom papiru najbolja ekipa Europe. Ako su porazi i rušenje negativnih rekorda smatrani kao neuspjeh, onda je petarda u El Clasicu znak za uzbunu. No, koliko god apstraktno zvuči, možda je bolje tako. Barcelona je otkrila Realu sve njegove slabosti.

Nakon što je prošlo nekoliko uvodnih minuta, domaćini je uvidjela način kako napadati nesigurnu gostujuću obranu. Utakmica protiv Intera pokazala im je put, vratila stabilnost i dala odgovor na pitanje koliko mogu bez svoje glavne zvijezde. Ekipa Ernesta Valverdea kada uđe u protivničku polovicu, točno zna što želi s loptom i kako to postići, stoga nije dugo trebalo da se Real nađe zaključan u svojoj trećini terena. Ključ sustava u rukama drže petorica igrača pozicionirani oko centra igrališta. Osim što imaju dovoljan broj dodavačkih opcija da prebroja protivnika, takav odnos snaga na terenu nudi priliku njihovim suigračima da se postave blizu gola. 

Tada dolazi vrijeme stvaranja prednost. Svaki igrač i pozicija ima svoju ulogu. Prilično zgusnuti 8 igrača u dvije zone tjeraju protivnika na istu reakciju, a kako probiti blok s dva igrača više na malom prostoru često je odgovor koji daje konačnog pobjednika. Jedan manevar uvlačenja Coutinha u krilo Nacha, otvorio je prostor Albi da stvori višak na slobodnom lijevom boku. Cijelo poluvrijeme su preko njega bušili Real neovisno je li cilj bio samo ulazak u zadnju trećinu ili stvaranje konkretne prilike koji su rezultirale kroz oba pogotka u prvom dijelu. Čak 46% napada išlo je preko lijeve strane. Jordi Alba je od problema postao idejno rješenje, uz ključnu razliku da sada Barcelona s pet igrača blizu sredine terena ima dovoljno igrača ako bi nastupio kontranapad protivničke ekipe

Barcelona u svom sustavu ima niz sitnih mehanizama koji osobito čine razliku kada preko puta nalazi suparnik nedovoljno spreman odgovoriti u tom trenutku. Pokušao je Real koliko-toliko parirati Barceloni kroz posjed, no osim kratkih i većinom neuspješnih pokušaja kroz polukontru, Blaugrana je kontrolirala posjed lopte i razvoj događaja na terenu. Pokušao je Real i izaći naprijed kroz obranu, no kao i Inter, u tom pokušaju često je nailazio na zid zvan Barcelonin presing. Ako je suditi po nekoliko zadnjih utakmica, Katalonci su dobili dugoročnog igrača sredine terena i voditelja presinga, nalik ulozi koju je Modrić obnašao u hrvatskom dresu. Arthurov spoj fizičkih predispozicija i urođene nogometne inteligencije čine ga savršenim na usmjeravanje protivničkih napada tamo gdje će oni biti u konačnici samo reciklirani u Barcinom posjedu. Sve počinje od petorice igrača, dva stopera i tri vezna, jer se oni vraćaju duboko prenijeti posjed lopte nakon što stoperi osvoje zračni dvoboj nad protivničkim napadačem. Nekoliko jednostavnih mehanizama u igri, ali djeluje nevjerojatno učinkovito.

Da je ovaj dvoboj s razlogom nazvan klasikom svjetskog nogometa, pokazalo je otvaranje drugog dijela. Kada je shvatio da njegova ekipa ne može slaviti a da pritom primi gol manje, Lopetegui je odlučio na stol baciti preostali ulog. Umjesto neprepoznatljivog Varanea, ušao je Lucas Vasquez, Real je iz 4-3-3 prešao u 3-4-3 zbog dva razloga: ulazak trećeg igrača otvorio im je dodatnu opciju u izgradnji napada, dok u fazi obrane Vasquez je markiranjem Albe neutralizirao Barcinu premoć na toj strani i uvlačenje Coutinha prema Nachu.

Par rošada i povećanje mentaliteta odnosno veći intenzitet kroz presing gotovo je vratio Real u susret. Tek promjenom formacije, Lopetegui je uspio osloboditi Isca, svog čovjeka na terenu. U prvom poluvremenu, Barcelona je savršen matchup u obrambenim rotacijama: Alba je čuvao Balea ili Modrića, Coutinho Nacha, sve pod prismotrom Arthura, stoga ni tradicionalno jak Realov desni kanal distribucije nije imao utjecaj igru. Međutim, prelaskom na trojicu u zadnjem redu, Arthur je ostao markirati igrača u centru i Real je imao stopera viška na desnoj strani u prvoj fazi distribucije. Pomalo naivnim izlaskom Coutinha van pozicije, Alba je ostajao sam protiv Vasqueza i Isca koji se overloadao u taj dio međuprostora. Uostalom, Isco je ulaskom iza leđa Albi došao u priliku ubaciti za Marcelov gol.
Gledajući brojke na semaforu, to je bilo to od Reala. Od Benzeminih 5 udaraca na gol, nijedan nije završio u okvir.

Ako je Florentino Perez odlučio iz španjolskog kampa u Real povući Lopeteguija da bi Real ove sezone igrao napadački nogomet, otvaranje drugog dijela pokazao je ispravnost te odluke. Zbog njegovih reakcija na poluvremenu, Real je u nastavku bio hrabar, napadački orijentiran i raznolik u napadima. Na ono što je mogao utjecati kroz taktičke i kadrovske izmjene, Lopetegui je zaslužio prolaznu ocjenu i puno više.

Međutim, to nije bilo dovoljno jer su odlučile elementi na koje trener obično ne može utjecati. Kao što je skrivljen kazneni udarac od strane ponajboljeg stopera svijeta ili gubitak posjeda u opasnoj strani. Ipak, ne treba bježati od činjenice da Real trenutno nije dovoljno dobar ni kvalitetom niti kvantitetom. Prelazak na 3-4-3 bila je posljedica izostanka prvog desnog beka i kratke rotacije u užoj obrani. Uska rotacija s preko 70 utakmica u zadnjih 365 dana ne može igrati presing na traženoj razini i to Real dovodi u nepovoljan položaj kada se nađe u dvoboju protiv elitnih ekipa, kao što je dobro iskoristio Dembele šetnjom kroz centralni prostor nakon što je jednim dodavanjem u sredinu izigran Realov pokušaj presinga.

Simbolički, El Clasico možemo uokviriti kroz tezu o zamjenama igrača koji su često oziblježavali ovaj dvoboj kroz zadnjih desetak godina. Messijeve zamjene, Coutinho i Suarez zabili su 4, Ronaldove zamjene, odnosno Benzema i Bale 0 golova. 
Ramos je poslije poraza izašao pred novinare govoreći u ime svlačionice da će oni poštovati odluku uprave takve god ona bila. No između standarnih klišeja o ujedinjenosti svlačionice i prihvaćanja novonastale situacije, može se isčitati određeno nepovjerenje prema budućim odlukama na koje oni ne mogu utjecati. 

Perez mora odlučiti u kojem smjeru želi ići. Sve je očitije da to neće biti Lopetegijev put jer za njega nema vremena. Navijači traže rezultat bez obzira na sve. Naviknuti na oportunistički nogomet, neće im biti problem prihvatiti Antonija Contea. On donosi reputaciju pobjednika ali i troublemakera, teškog tipa s kojim nema kopromisa. Naviknuti na legende kluba i man-managment stručnjake, moguće da Perez ulazi u veće probleme, no nema izbora. Kada se zoveš Kraljem, onda tražiš najbolje na tržištu u tom trenutku. To je trenutno Antonio Conte, Perezov "wildcard" za ostanak na vlasti..

Barcelona dolazi, Lopetegui odlazi
Julen Lopetegui prekasno je shvatio da se njegova momčad ne može braniti zbog raznih razloga na koje većinom nije mogao utjecati. Ako, ili još točnije kada napusti odaje Santiago Bernabeua, ostat će upamćeno Realovo 9. mjestu zaključno s porazom u najvećoj utakmici španjolskog, a neki će reći i europskog nogometa. Njegova će vizija ostati samo neuspješan pokušaj, jedan trenerski karton u Perezovoj arhivi. Ne bi li po povratku u Madrid, ispred svoje kuće zatekao navijače s vilama i bakljama, Realov predsjednik će im morati isporučiti nekog pedra, već sutra dovesti njegovu zamjenu i kupiti sebi privremeni mir. Kako to obično ...
Barcelona dolazi, Lopetegui odlazi
Julen Lopetegui prekasno je shvatio da se njegova momčad ne ...
Upravo to, nije ga bilo, a heatmap mu je dominantno na desnom krilu??? A imali su problema s presingom kojeg se nisu mogli riješiti... Imam osjećaj da ga je ovaj Lopategijev sustav u potpunosti isključio. - iiks90, 29.10.18. 18:03, 0 0 0
Napokon je došlo na naplatu Realovo provlačenje te sci-fi osvajanje trostruke Lp u kojoj su imali obilje sreće, za razliku od stila igre koji je izostajao do Lopeteguija koji ni pod razno ne zaslužuje otkaz(1). - Fenix22, 29.10.18. 18:15, 0 0 0
Već palac dolje za ovo zaslužuje isključivo Perez i ekipa. (2) - Fenix22, 29.10.18. 18:16, 0 0 0
Ernesto V dolazi bolje se pazi (MAKNI DICU) - tshabalala, 29.10.18. 19:43, 0 0 0
To mi je bila prva ideja za naslov.. - BruceWayne, 29.10.18. 21:38, 0 0 0
27.10.
Je li Barcelona bez Messija spremna za El Clasico?

Nešto što se mjesecima nagađalo, jučer je Gianni Infantino na sjednici FIFA-inog vijeća u Ruandi odlučio presjeći. Svjetska krovna nogometna organizacija će staviti veto na ideju La Lige da se jedna utakmica španjolskog prvenstva odigra izvan europskog kontinenta. Konkretno, radi se o prijedlogu odigravanja susreta Barcelone i Girone u Miamiju u siječnju iduće godine. Time bi se polako, ali sigurno pokrenula Pandorina kutija a kao i u svemu što okupira veliki broj narodnih masa, ideja je na podjele unutar nogometne javnosti. No, vjerojatno je Gianni Infantino samo odgodio neodgodivo jer je samo pitanje godine kada će neke od nogometnih liga "vratiti" uslugu NBA i NFL te dio svog sadržaja ustupiti gledateljima Sjeverne Amerike koristeći tako utjecaj globalizacije ne bi li lakše prodali svog proizvod izvan primarnog tržišta. Jasno, dvoboj Barcelona i Girone bio bi samo probni balon koji bi kao krajnje odredište bila utakmica svih španjolskih utakmica - El Classico. Međutim, oni pobornici ostanka derbija Barcelone i Reala još neko ne moraju brinuti, na španjolskom tlu će se odigrati derbiji Barcelone i Reala, a prvi već za vikend.

Prvi bez sinonima El Classica nakon nepunih 11 godina. Da, zadnji El Classico bez Messija i Ronalda odigrao se u prosincu 2007. Real je tada pobjedio 1-0, a pogodak odluke zabio je Julio Baptista. Puno je poveznica s tom godinom, posebice kroz kontekst promjena u oba kluba koji će uskoro uslijediti. Real će transferom Ronalda srušiti rekord i oko njega graditi buduće uspjehe, dok se Barcelona odlučila klub dati povjerenje tadašnjem treneru B ekipe Pepu Guardioli, rasplet događaja je poznat. Ronaldova era je završila i Realov sustav okrenut oko jednog čovjeka sada počinje osjećati posljedice. Julen Lopetegui, čovjek koji je doveden da to promijeni, postat će samo pijun u kraljevskoj igri, barem ako se pretpostavka o Barcinom statusu favorita pretvori u konačni rezultat.

Utakmicom u El Classicu, Barcelona završava težak listopadski raspored. Dodatna otegotna okolnost bila je pad Lea Messija koji će rezultirati dužom stankom, nekoliko minuta nakon što je golom i asistencijom Sevillu vratio u Europsku ligu. Napadački mentalitet Pabla Machina prezentiran kroz presing i visoku zonu dodatno je usmjerio utakmicu jer je Messijeva zamjena, Ousmane Dembele imao savršen matchup u trenucima kada su Sevillini wing bekovi odlazili naprijed. Uz malu pomoć Ter Stegena, Barcelona je upisala važnu pobjedu u prvoj od 6 utakmica gdje neće moći računati na svog kapetana. 

Međutim, pravi test bio je goropadni Inter, do maksimuma napunjen samopouzdanjem nakon Icardijevog "clutcha" u milanskom derbiju. Prerazigranog Dembele zamijenio je Rafinha, što se pokazalo kao ključna odluka pretvorena u najbolju utakmicu sezone, barem ako je vjerovati statističkom portalu SofaScore. Iz te utakmice, treba istaknuti tri detalja s kojim je Barcelona potpuno neutralizirala Inter.

1. Povratak sustava

Osim poroznih reakcija u zadnjoj liniji djelomično uzrokovanih izostankom stupa obrane Samuela Umtitija, najveća zamjerka Valverdeu bila je prevelika ovisnost o Messiju. Iako zvuči pomalo neracionalno, tek kada se Messi ozlijedio, vidjeli smo pravu Barcelonu. Trademark Blaugrane pod Guardiolom i nakon njega bila je geometrija koja je nudila uvijek opciju više u dodavanju nego što je protivnik imao u branjenju. Uvođenjem Rafinhe, jednog od zadnjih izdanaka La Masije u rosteru - Barcina kombinatorika dobila igrača čije su glavne odlike nogometna inteligencije i igra bez lopte. To se kvalietno vidjelo u izgradnji napada jer njegov partner na desnoj strani Sergi Roberto se voli uvlačiti u sredinu ne bi li bio dodatna opcija za dodavanje. Tada je Rafinha okupio prostor duž aut linije ne bi razvukao Interovu obranu. Slični mehanizam koristio je duet Alba/Coutinho na suprotnoj strani.

Geometrija Barcelona najviše je došla do izražaja kada su uspješno prešli u protivničku polovicu, a to su radili prilično lako jer su samo 17% igre bili u svojoj trećini. Konkretnim pozicioniranjem ograničii su Interove pokušaje da ostvari svoj plan igrajući na kontranapade kroz Perišića i Candrevu. Ponovno su esencijalne uloge odigrali krila i bekovi. Interova linija se nije smjela pozicionirati preduboko jer bi time rasle šanse za protivnički kontra-presing, ali bez obzira na to, Barcelona je pronašla način kako privatizirati tempo igre i posjed lopte pretvoriti u oružje za konačnu razliku na terenu. Iako je Interova obrana bila disciplinirana, Barcelona je imala missmatch u izgradnji napada kroz 5 igrača blizu centra izgrališta u odnosu na Interov dvojac Icardi-Valero. To su postigli pozicioniranjem ostalih igrača, prije svega bekova koji su provocirali krila te Rafinha i Coutinha koji su spuštanjem u dvojbu dovodili protivničke bekove ali i dvojac u sredini.

2. kvalitetna reakcija u oduzimanju lopte

Kada nisu uspjeli iz pozicijske igre spustiti Inter u vlastiti peterac, Barcelona je odlučila ne ponuditi im priliku za progresiju njihovog napada. Interov problem s iznošenjem lopte bio je dodatno potenciran kada je Handanović pritisnut visoko u pokušaju dodavanja. S obzirom da su krila bila prilično duboko, jedina opcije za dugu loptu bio je jedan od dvojca Icardi/Valero. No, zbog gore spomenutog brojčanog missmatcha, takvi su se pokušaji najčešće pretvarali u rekliciranje Barcinog posjeda jer Valero nije odgovoriti ni kada je lopta bila u zraku ili pod terenu.

Osim dugih lopte, Inter je pokušavao kroz kombinatoriku iznijeti posjed prema naprijed. Kod većine takvih situacija kroz središnji stoper, glavnu ulogu imao je Busquets podizanjem izvan pozicije ne bi li zaustavio prijenos lopte kroz sredinu. Busquets je utakmicu završio sa 6/7 oduzetih lopti, no važno je istaknuti prvu od odličnih reakcija Ivana Rakitića koji je uvijek bio blizu zone ne bi li pokrio prostor ostavljen od Busquetsa. Sam Rakitić je utakmicu završio s 2 oduzete lopte te tri osvojena zračna duela.

3. razbijanje Interovog presinga

Znajući da Inter puno toga gradi kroz visoki presing, posebno u prvom dijelu, Valverde je na to bio spreman. Osim superiornosti ter Stegena u ovakvim situacijama, trebalo je osigurati dovoljan broj igrača koji je nadmašiti broj Interovih u pokušaju da presjeku dodavanje blizu opasne zone. Iz tog razloga, bočni igrači Barcelona pozicionirali su se prilično duboko, ne bi li pružili dodatnu opciju dodavanja. S druge strane, u Interu nakon što su čuli rezultat iz Eindhovena, nisu htjeli previše riskirao, no kada su vidjeli smjer u kojem utakmice ide, reakcija s velikim brojem igrača u presingu bila je logična. Veliki broj igrača u pokušaju visokog presinga često znači široki prostor ako se probije prve linija. Barcelona je  pronašla idealnog čovjeka za to: mladi Brazilac Arthur posebno se istaknuo kao kvalitetna opcija u svim linijama distribucije. Način na koji igra protiv presinga, povezuje linije te sudjeluje u presingu vlastite ekipe, stavlja ga u rečenicu s onim najboljima iz prethodne Barcine ere.

Osim što su nakratko vraćene određene konture igre ponekad stavljene u drugi plan zbog magije jednog igrača, Messijev izostanak otvorio je veću ulogu i slobodu u igri suigračima. Suarez je tako imao 8 udaraca (prosječno 3,7),4(1,8) ključna dodavanja, 2/3(0,8) driblinga te 38(28) ukupnih dodavanja. Osim Suareza koji je preuzeo veću odgovornost u napadu, svih 10 igrača u polju pozicionirali su se povišenije i skladnije, što govori o samoj strukturi, čija je deflacija počela dolaskom Luisa Enriquea.

...

Profesor na terenu

Uz Suareza, igrač koji će najviše "protifirao" novonastalom situacijom bio je Ivan Rakitić. Često u sjeni Messija prihvatio je ulogu života u njegovoj sjeni i korištenja prostora koji mu on ostavlja koncentiranjem protivničkih igrača na sebe. To je Rakitiću donijelo 30 asistencija i 32 golova, između ostaloga i jedan u El Classicu. Nakon dugo vremena, Rakitić će dvoboj protiv Reala provesti "misleći" samo na sebe i to dok igra najbolji nogomet u karijeri. Ili barem najzreliji za sve one koji bi možda staviti onu sezonu iz Seville na prvo mjesto. Najbolji dokaz bila je prezentacija protiv Intera. Dok je u obrani pokrivao prostor iza Busquetsa uz 7/10 osvojeni duela, u fazi napada bio je odredišta točka svake akcije. Simbolično, kada nema Messija, suigrači su u nedostatku ideje tražili Rakitića kao opciju u distribuciji. Imao je slobodu igrait poviše naprijed jer je Barcelona imala dovoljno igrača u slučaju kontranapada. Gol i asistencija u dva susreta dovoljan su prikaz koliko se dobro prilagodio zadnjim događajima u klubu. Savršeno pozicioniran, miran i točan, to je bio Ivan Rakitić protiv Intera. 

Utakmicu je završio kao drugi igrač Barcelone po broju dodavanja(98) sa 93% točnosti, od čega je ih 6/7 bilo dugih lopti. Treba istaknuti što je od ukupnih 87 točnih dodavanja, njih 28 odigrano u zadnjoj trećini, po čemu je bio drugi nakon Coutinha. Ono najvažnije bila je asistencija Albi za konačnih 2-0.

.....

Barca je i bez Messija favorit u El Clasicu

Dijelom zbog trenutno komplicirane situacije u Realu, Barcelona će sutrašnji dvoboj dočekati kao favorit. Valverde ima jednu dvojbu, koja se odnosi Messijevu zamjenu. U konkurenciji Semeda, Rafinhe i Dembelea, najlogičniji izbor čini se strijelac prvog gola protiv Intera. Osim što se pokazao kao najprikladniji sustavni igrač zbog kombinatorike i kreacije prostora, Rafinha je odigrao kvalitetno u oba smjera jer S.Roberto nije mogao sam markirati Ivana Perišića. Sličan zadatak bit će i protiv Reala jer lijevu stranu okupiraju Marcelo, Isco i Asensio te će desni bek Barcelona trebati svu moguću pomoć.

Izostankom Messija, Suarez je preuzeo određenih dio njegovih dužnosti u napadu i nije razočarao. Jedini upitnik poslije pobjede nad Interom bio je označen pod brojkom 7. Skupo plaćeni Coutinho pokazao je naznake razloga zašto je doveden, no trenutno se nije pokazao kao igrač koji može barem privremeno voditi ekipu na terenu.
Valverde ima težak zadatak jer je Real ipak individualno kvalitetnija i taktički složenija ekipa nego što je Inter, međutim ima jednu prednost koja bi mogla odlučiti susret - Real se ne zna braniti.
Možda je prestroga teza, ali kroz dosadašnjih nekoliko mjeseci, Realov problem ozljeda i umora jednako se odrazio kako na napad, tako i na obranu. To je jedan od neposrednih razloga zašto Lopetegui toliko inzistira na kontroli posjeda i visokom presingu, no Barcelona trenutno ima više kvalitete sačuvati posjed u svom vlasništvu.
Mogla bi se dogoditi situacija da će Real slijediti primjer Seville i pokušati ofenzivnijim mentalitetom iznenaditi Barcelonu. U toj kombinaciji, Dembele može biti čovjek odluka, neovisno bio on starter ili izmjena. Lopetegui nema što izgubiti, samo ga pobjeda može još neko vrijeme sačuvati na Santiago Bernabeue, dok Valverde ima prilično dobru situaciju odgovoriti na kritiku onima koji identificirati Barcelonu isključivo kao Messijevu ekipu. Ako je suditi po utakmici protiv Intera, Barcelona trenutno ima više razloga za optimizam. Messijeva superiornost na terenu razbijena na niz komadića, od kojih je svaki suigrač preuzeo jedan dio odgovornosti i kvalitetno ispunio svoj zadatak.

Spomenuta struktura i sustav prikazan protiv Intera je razlika između Barcelona i Reala u ovom trenutku i možda ne samo na terenu. Barem još neko vrijeme dok Real ne shvati gdje su problemi njihovog pada. To tada, Barcelona ima dobru priliku osvojiti tri boda i nastaviti put prema obrani naslova prvaka..

Izostankom Messija, vraćen je sustav i struktura
Nešto što se mjesecima nagađalo, jučer je Gianni Infantino na sjednici FIFA-inog vijeća u Ruandi odlučio presjeći. Svjetska krovna nogometna organizacija će staviti veto na ideju La Lige da se jedna utakmica španjolskog prvenstva odigra izvan europskog kontinenta. Konkretno, radi se o prijedlogu odigravanja susreta Barcelone i Girone u Miamiju u siječnju iduće godine. Time bi se polako, ali sigurno pokrenula Pandorina kutija a kao i u svemu što okupira veliki broj narodnih masa, ideja je na podjele unutar nogometne javnosti. No, vjerojatno je Gianni Infantino samo odgodio neodgodivo jer je samo pitanje godine kada će neke od nogometnih liga ...
Izostankom Messija, vraćen je sustav i struktura
Nešto što se mjesecima nagađalo, jučer je Gianni Infantino na ...

Respekt: Dado_M, Bateman, tomy97, Luca1010,

Slažem se: Bateman, chelsea_2012, tomy97,

S vecinom se mogu slozit, ali recimo Dembele je trenutno na rubu ispadanja iz rotacija, tj. takav je dojam zadnja dva tjedna. Imao je puno prostora protiv Seville, ali je bio totalno nonsalantan i zbog toga nije dobio ni minute protiv Intera (1/2) - Luca1010, 27.10.18. 18:24, 0 0 0
plus, pojavile su se vijesti u medijima da je kasnio na utakmicu i da cesto kasni na treninge pa je cijeloj ekipi i Valverdeu prekipilo. Mogao bi odsjediti i el Classico na klupi, to ce biti dobar pokazatelj. - Luca1010, 27.10.18. 18:27, 0 0 0
I da, Gijon je u drugoj ligi :P - Luca1010, 27.10.18. 18:28, 0 0 0
Stavio sam Rafinhu u graf jer mi se to čini najlogičnije, ali barem na 3 mjesta sam vidio Dembelea pa sam ga odlučio staviti u jednadžbu. Ispravio sam, Girona - lapsus.. - BruceWayne, 27.10.18. 18:36, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.