BruceWayne

“I never realised that to be a jockey you had to be a horse first.”
Reputacija
8
Bodova
151
Analiza
262
Ocjena
866
Anketa
648
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

04/2019
Liga prvaka: analiza četvrtfinala:

U kalkulatoru Pepa Guardiola, prva utakmica četvrtfinala Lige prvaka označena je kao ona gdje je najmanja mogućnost rizika. U vrlo uskom rasporedu gdje se bore za 3 preostala trofeja, Španjolac je u prvoj provjeri izveo pomalo kalkulantski sastav. Kevin de Bruyne i Leroy Sane ostavljeni su na klupi, a njihov (pre)kasni ulazak u igru daje vrlo očit znak kako City neće previše žaliti za izgubljenom bitkom - ako do kraja sezone pobijedi u ratovima koji dolaze.

Međutim, ponekad se u analizama poslije određene utakmice stavlja premali fokus na suprotnu ekipu. To neće biti slučaj ovaj puta. 
Iako se Guardiola sam djelomično ograničio ostavljanjem na klupi dvojice igrača sa superiornim talentom, zapravo većina zasluga za pobjedu Spursa treba ići na račun taktičkog pristupa njihovog trenera. 

Kod Mauricija Pochettina pojam formacije ne znači puno, stoga puna koncentracija treba ići na prostor koji sustav treba pokrivati u obje faze igre.
U Premier League, postoje samo dvije tri ekipe s većim postotkom posjeda po utakmici. Dok se Liverpool može isključiti iz ove jednadžbe zbog spleta okolnosti odnosno borbe za naslov, kroz preostale dvije ekipe kvalitetno se može prikazati pristup Spursa protiv Cityja. 

Gostovanje Chelseaja na Wembleyu ove sezone pokazalo je Pochettinovu spremnost reagirati kada nema loptu u posjedu. Ključna točka fokusa obrambenog bloka bio je - kao i tada Fernandinho. Pošto je Dele Alli već otprije imao iskustva s Jorginhom u toj ulozi, on je bio prirodan kandidat za odraditi ulogu markiranja Brazilca i dodavačkih opcija prema njemu.

Međutim, taj zadatak bio je samo invidualna dužnost. Da bi postigao cilj ograničavanja Cityja u izgradnji napada, kompaktnost prve dvije linije trebala je biti na najvišoj razini. Alat koji je to omogućio je uska postavka šestorice igrača koji su branili centralni prostor, a prednost su stvarali kroz brojčanu nadmoć nad Cityjevom sredinom. Cityjeva igra kroz trokuta i mehanizam "trećeg čovjeka" ograničena je pravovremenim aktiviranjem presing zamki, posebno prema bočnim igračima (1. slika). Kada bi primili loptu, imali bi minimalnu dozu vremena na lopti, dok su igrači Spursa već stigli pokriti najbližu dodavačku opciju. 

City je ostavljen samo 6 udaraca iz otvorene igre i 10 ukupno (17,9 prosječno u sezoni) te 7 ključnih dodavanja (13,9 u prosjeku), a jedini put kada su uspješno izigrali Tottenhamov blok bilo je kod udarca Sterlinga i kasnijeg kaznenog udarca.

Tottenham je dugo čekao na otvaranje novog stadiona. Frustracija je prerasla u inspiraciju, sudeći po prve dvije utakmice. Usprkos planu igre koji je kao glavni cilj označio ograničavanje protivnika u njihovoj ogranizaciji, pobjeda Spursa nije mogla proći ne bila moguća bez nekoliko uigranih mehanizama u njihovoj fazi napada.

U svijetu pozicijske igre gdje žive dvojica trenera, postoje određena pravilima koja se moraju ispuniti kako bi sustav funkcionirao. Neovisno o dijelu terena gdje se odvija napad, momčad u posjedu mora imati opciju više nego protivnik. Osim kroz čimbenike kontrapresinga i brojnosti u slučaju obrambene tranzicija, bez igrača više u ogranizaciji napada, protok lopte postaje puno predvidljivi, a posjed lakši za izgubiti. Međutim, kontrola posjeda jednako je važna kroz igru s loptom kao i kroz stvaranje pritiska u zoni ispred. Dvostruki overload terena imao je višestruku ulogu u planu Spursa. 

Spuštanjem Winksa i Sissoka blizu dvojice stopera, Tottenham je kontrolirao tijek događaja u tom trenutku, dok su se Alli, Eriksen i Son skupljali oko Kanea i time stvarali pritisak na linije Cityja i držale ih dovoljno duboko da "niža" četvorka može kontrolirati posjed, a pritom nudeći istodobno kroz Kanea dovoljno sigurnu opciju ako bi se lopta poslala u taj prostor.

Osim osiguranja dovoljnog broja dodavačkih opcija u izgradnji napada, spuštanje jednog igrača na terenu često dopušta odlazak naprijed njegovom suigraču(slika 3).

Gol Spursa objedinjuje sve prethodno viđeno u jedan savršeni mozaik. Igrači u sredini koncentrirali su protivničku obranu na branjenje centralnog stopera. Rose i Son poštivali su pravilo pozicioniranja široko, dok se Winks pridružio napadu i u ključnom trenutku doveo Mahreza u negativnu brojčanu poziciju. Dvojba je značila dovoljno prostora i vremena za Eriksenovu dubinsku loptu i kasnije Sonovu realizaciju za pobjedu.

Guardiola je nadigran, ali priliku za uzvrat. Onda će se vratiti ludilo na koje smo naviknuli kroz početni pritisak, što rezultira činjenicom da City najviše golova zabija upravo u prvoj četvrtini vremena. No za razliku od većine utakmica, Cityju tada neće biti dovoljan samo 1 gol - što garantira jednako zanimljivu taktički dvoboj na Etihadu. 

Osim Ajaxa koji obožava surfati na visokim valovima, ostatak družine u Ligi prvaka veseli se životu na mirnom moru. U bježanju od rizika i valova, pobjednik između Cityja i Tottenhama naći će se u onom tko prije prihvati novonastale uvjete.. 

4 taktička mehanizma kako je Tottenham dobio City
U kalkulatoru Pepa Guardiola, prva utakmica četvrtfinala Lige prvaka označena je kao ona gdje je najmanja mogućnost rizika. U vrlo uskom rasporedu gdje se bore za 3 preostala trofeja, Španjolac je u prvoj provjeri izveo pomalo kalkulantski sastav. Kevin de Bruyne i Leroy Sane ostavljeni su na klupi, a njihov (pre)kasni ulazak u igru daje vrlo očit znak kako City neće previše žaliti za izgubljenom bitkom - ako do kraja sezone pobijedi u ratovima koji dolaze. Međutim, ponekad se u analizama poslije određene utakmice stavlja premali fokus na suprotnu ekipu. To neće biti slučaj ovaj puta. Iako se Guardiola sam ...
4 taktička mehanizma kako je Tottenham dobio City
U kalkulatoru Pepa Guardiola, prva utakmica četvrtfinala Lige prvaka označena ...
03/2019
Dalić objavio popis: tko nedostaje?

Najdraži nogometni cirkus ovaj mjesec ponovno se vraća u naš mali grad.
Novi UEFA-in pokušaj zarade, pardon podizanje interesa za reprezentacijama je iza nas - sada slijedi ono pravo. Kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2020. nisu isključivo važne zbog plasmana na završni turnir, nego zbog stvaranja odnosno proširivanja baze reprezentacije jer će ovaj ciklus zapravo biti završna faza smjene generacije. Hrvatsku je zapala relativno laka skupina, sačinjena od solidnih, ali prolaznih ekipa koja bi Zlatku Daliću trebala dati manevarski prostor iskušati nekoliko novih imena, možda u budućnosti nasljednika osvajača srebra iz Rusije.

No, sudeći po prvom popisom za EURO, izbornik Dalić odlučio je vjerovati igračima koji su iznijeli prošle kvalifikacije i sam turnir Svjetskog prvenstva. Pri slaganju istog, naišao je na određene probleme, prije svega ozljede - zbog kojih nije mogao računati na prvi par bočnih igrača Šimu Vrsaljka, Josipa Pivarića, a njima se pridružio pričuvni stoper Matej Mitrović. Odgovor na iako skroman popis obrambenih igrača, Dalić je pronašao u opravdanom pozivanju Marina Leovca, koji će vjerojatno postati prva opcija na lijevom bočnom nakon odličnih prezentacija protiv Viktorije Plzen. U izostanku boljeg ili točnije bilo koje druge opcije, desni bočni pokrivat će Tin Jedvaj. Hrvatski nogometni savez izgubio je bitku protiv Australije za Frana Karačića, Karlo Bartolec se nije uspio nametnuti protiv Jordana dok Hajdukov kapetan Josip Juranović nije dobio ni pretpoziv. Tu dolazimo prvog problema na ovom popisu jer ulaskom trećeg lijevog bočnog Antonija Milića, nudi očit zaključak o manjku ravnoteže po pozicijama u obrani. Umjesto Milića, na popisu je morao biti jedan od desnih bočnih koji može napadati aut liniju jer će na desnom krilu vjerojatno igrati Andrej Kramarić, koji će okupirati half-space role i ubacivati se na drugog napadača. Da bi taj plan uspio, potreban je bočni igrač za osiguranje širine a Tin Jedvaj nije pokazao kvalitetu odraditi takav zadatak, uostalom zadnjih nekoliko utakmica je igrao lijevog bočnog u svom Bayeru. 

Taktička rješenje uvelike ovise o kadrovskim, a ako igrač nema određenu kvalitetu odraditi ulogu, onda ni sama taktička postavka gubi smisao. Usprkos činjenici da Mađarska i Azerbajdžan su reprezentacije gdje će sve ovisiti o Hrvatskoj, uvijek postoji mogućnost da početni plan neće biti ostvaren po željenim zamislima. Već spomenut problem manjka širine na desnoj, hrvatski napad bi ponovno mogao ograničiti na Perišićeve izolacije ili preveliku ovisnost o Modriću i Rakitiću u sredini. No, ako primarni plan zaista ne uspije, nije jasno zašto Dalić nije osigurao preduvjete za plan B. Ovaj popis ne nudi klasičnog napadača jer Kramarić to nije, on u Hoffenheimu igra povučenog napadača ili čak lijevog veznog u 3-5-2 formaciji.
Stoga nije bespredmetno pitati zašto nije pozvan "klasična devetka", igrač koji može osvojiti duel, primiti loptu ili povezati igru.  Dalić je pokušao s Ivanom Santinijem ili Markom Livajom, no oko njih se treba graditi igra da bi funkcionirali, što si Hrvatska pored puno boljih igrača na drugim pozicijama ne može dopustiti. Zato bi bolji izbor bio Bruno Petković jer je pokazao da može biti koristan u duelu, skok i povezivanju igre. Argument više zašto je Petković trebao biti pozvan je sličnost sustava koji imaju Dalić i Bjelica, a on je pokazao da itekako može biti koristan u obrambenim zadacima. Možda ne još kao prva opcija u napadu jer još ima određeni nedostatka u igri, ali kao rezervna ako početni plan ne uspije, svakako da.

Zadnje igre Dinamovog napadača nas dovode do trećeg problema ovog popisa a on je spomenut u samom naslovu: na popisu nema nijednog igrača koji bi u budućnosti mogao proširiti malu bazu hrvatskih reprezentativaca. U toj kalkulaciji nema Josipa Brekala, Nikole Vlašića i Duje Ćalete-Cara jer su oni već sastavni dio reprezentacije i trebali bi činiti kostur sljedeće generacije. Od ostalih igrača na popisu, previše je onih koji su to zbog starih zasluga iako je sam izbornik najavio da neće zvati igrače koji nemaju adekvatnu minutažu. Tu se prije svega misli na Marka Pjacu, koji očito još nije potrošio sve kredite iako bi umjesto njega bolje došao klasični napadač ili Mislav Oršić iz Dinama. U premaloj bazi igrača, Dalić je ponekad biti prisiljen pozvati imena koja nemaju kvalitetu ili dovoljno nastupa u svojim klubovima. Stoga je možda prerano uzimati u obzir odličnog Domagoja Bradarića iz Hajduka ili Dinamov duo Majer/Moro, ali oni su uz ozlijeđenog Filipa Benkovića budućnost reprezentacije i njihov poziv nitko ne bi mogao okarakterizirati kao krivi potez.

Hrvatska bi protiv Mađarske trebala igrati u formaciji 4-3-3 ili 4-2-3-1, ovisno gdje će igrati Luka Modrić. Računajući da će gotovo sigurno uz Modrića biti Rakitić i Brozović, a kao prve zamjene Kovačić i Badelj, onda se čini da je poziv još trojici veznih igrača suvišan potez jer na njemu ima mjesta eventualnog za jednog. S obzirom na to da su sva petorica igrača primarno jaki na lopti, idealno bi bilo dodati jednog box-to-box, koji napada dubinu i može ponuditi nešto novo. Zato poziv Mariju Pašaliću i Marku Rogu nije loša opcija, ali zašto obojici te što Filip Bradarić može ponuditi a da to drugi igrač s popisa nemaju. Zato ovaj popis nudi preveliku neravnotežu po pozicijama, jer je sačinjen od 7 veznih i 3 lijeva bočna igrača a nema klasičnog napadača i desnog bočnog.

Možda ne toliko važno, ali jedan od primjera prakse koju je Dalić preuzeo od svog prethodnika Ante Čačića je postavljanje istih igrača bez obzira na eventualnu kvalitetu drugih igrača. Iako je od zadnjeg popisa reprezentativaca i samih nastupa reprezentacije prošlo više od 3 mjeseca, samo su Leovac i Rog novi u odnosu na zadnje nastupa u Ligi nacija. S jedne strane pozitivno jer postoji određena hijerarhija, a s druge dobiva se zaključak da je u reprezentaciju lakše ući nego izaći - i to je problem koji možda neće biti protiv Mađarske ili Azerbajdžana, ali dugoročno Car bi ponovno mogao biti gol, kao u trenutku opraštanja Marija Mandžukića ili ozljede Šime Vrsaljka.

Kao nastavak rigidnosti u odlukama, mogao bi biti ostatak Lovre Kalinića kao izbora prvog vratara. Iako se novi vratar Aston Ville nije dobro uklopio u Championship te je zadnjih nekoliko utakmica proveo na klupi, ne treba očekivati da Dalićevo mijenjanje hijerarhije i eventualno postavljanje trenutnog boljeg Dominika Livakovića na vrata.
U fazi obrane, Hrvatska nema izrazite mane: obrambeni blok je funkcionirao odlično protiv najboljih reprezentacije, postoji ideja i način kako doći do prednosti kroz presing, no određeni nedostatci postoje. Hrvatski protivnici u prvom dijelu kvalifikacija nemaju izrazitu individualnu kvalitetu, zato će svoj plan graditi na prekidima, dugim loptama iza obrane i pozicijskom napadanju Tina Jedvaja na boku. Ako Hrvatska pokaže napredak u branjenju tih situacija, dvije pobjede na startu neće dolaziti u pitanje.

Naš mentalitet, razmišljanje ponekad nas dovodi do krivog traga. Kratkoročno, ta sintagma "tri boda" su presudan faktor klasifikacije rezultata, ali su premali uzorak u dugoročnoj ocjeni određenih ciklusa. Zato će Hrvatskoj ove kvalifikacije biti ključne; društvo u skupini nudi dovoljno prilika pokušati neke nove taktičke i kadrovske opcije jer će popravnih biti popravnih ispita za ispravak pogrešaka. Na oproštaju Mandžukića i ozljedi Vrsaljka, Hrvatska reprezentacija je mogla bezbolno učiti, a kao primarni cilj osim samog plasmana na EURO, mora biti proširenje baze igrača jer prilika za to ne može biti bolja.

Predloženi popis:
Vratari: Livaković, Kalinić, Posavec
Obrana: Vida, Lovren, Jedvaj, Ćaleta-Car, Leovac, Bradarić, Bartolec
Sredina: Modrić, Rakitić, Brozović, Kovačić, Badelj, Pašalić, Vlašić
Napad: Perišić, Rebić, Kramarić, Petković, Brekalo, Oršić

Treba prošiti bazu
Najdraži nogometni cirkus ovaj mjesec ponovno se vraća u naš mali grad. Novi UEFA-in pokušaj zarade, pardon podizanje interesa za reprezentacijama je iza nas - sada slijedi ono pravo. Kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2020. nisu isključivo važne zbog plasmana na završni turnir, nego zbog stvaranja odnosno proširivanja baze reprezentacije jer će ovaj ciklus zapravo biti završna faza smjene generacije. Hrvatsku je zapala relativno laka skupina, sačinjena od solidnih, ali prolaznih ekipa koja bi Zlatku Daliću trebala dati manevarski prostor iskušati nekoliko novih imena, možda u budućnosti nasljednika osvajača srebra iz Rusije. No, sudeći po prvom popisom za EURO, izbornik Dalić ...
Treba prošiti bazu
Najdraži nogometni cirkus ovaj mjesec ponovno se vraća u naš ...
02/2019
Što Dinamo treba napraviti da prođe Plzen?

Zimski europski san je završio, sutra na teren Doosan Arene Dinamo dolazi u misiju nastavka povijesne sezone. Što se događalo prije, već otprilike znate. Bjelica, novi igrači, petarda u mreži Hapoela na otvaranju, na mišiće i Olmov talent protiv Astane i onda bolno ispadanje od Young Boysa. Ne zadugo jer je Bjeličin Dinamo dobio potvrdu sjajnim igrama u skupinu Europske lige i završnim osvajanjem skupine.

31 ekipa bila je u ždrijebu, Dinamo je dobio češku Viktoriju Plzen. Klub često uspoređivan s Dinamom, kada je bilo potrebno pronaći uspješan projekt koji bi oponirao svemu onome što su Modri radili proteklih godina. Pravi primjer overachievera, Česi su se iz prosječnosti podigli prvo na nacionalnoj razini dominacijom a zatim polako i europskoj. Politiku o domaćim igračima, odnosno dovođenju isključivo Čeha i Slovaka začinili su dodatnim pravilom potpisa igrača iz češke lige neovisno o nacionalnosti, no stavljanje timskog duha umjesto individualnih zvijezda je recept koji je Dinamo tek nedavno otkrio. 

Češku družinu po drugi puta u svojoj karijeri vodi Pavel Vrba. Između prvog petogodišnjeg mandata i drugog započetog 2017., Vrba je vodio Češku reprezentaciju na EURU u Francuskoj te ruski Anzhi - ili ono što je od njega ostalo. Otkako se vratio "kući", Plzen je ponovno osvojio naslov prvaka te što je bitnije za priču, bili su sudionici zadnjeg izdanja grupne faze Lige prvaka. U teškoj skupini predvođenoj europskim prvakom te polufinalistom, putnici za osminu finala bili su unaprijed određeni. Stoga su Česima za nastavak puta najveća a ujedno jedina konkurencija bio CSKA. Bez obzira što su Rusi oba puta slavili protiv Real Madrida, putnik u Europsku ligu određivao se u njihovom zajedničkom susretu. Pod kormilnom Nikole Vlašića, CSKA je dominirao prvim dijelom i na odmor otišao s vodstvom. No, drugi dio ponudio je potpuni preokret, tom pobjedom Česi su imali priliku izboriti ono u čemu su na kraju uspjeli.
Gostovanje Rome u Plzenu za Rimljane je bilo nevažno jer su otprije osigurali prolazak dalje a tu činjenicu je Viktorija pretvorila u njihovo europsko proljeće. 

Prva sličnost između te dvije utakmice osim jasno pobjede i ukupnih 6 bodova, bio je taktički pristup. S obzirom na to da kao ni većina ekipa sličnog ranga nemaju financijskih uvjeta dovoditi igrače više invidiualne kvalitete, Vrba se orijentirao na ogranizirano branjenje u bloku.
Viktorija Plzen je u europskom okviru "radnička" ekipa s prvenstvenim ciljem izvlačenja maksimuma iz postojećeg kadra. Sličnost s Dinamom su sredstva kojim se dolazilo do cilja. Konkretno, iako nominalno igraju u 4-2-3-1 formaciji, u fazi obrane prelazi u vrlo kompaktnih 4-4-2. Napadač Chory i polušpica Čermak se pozicioniraju vrlo usko nastojeći blokirati passing opcije u centralnom dijelu terena. Dokaz da nemaju problem pustiti ubačaje preko krila govori 7,7 otklonjenih opasnosti kapetana Hubnika (2. u grupnoj fazi) te 4,4 drugog stopera Hejde. Stoperi Plzena su također kvalitetni dueli igrač: Hubnik ima 77% osvojenih duela, dok je nešto slabiji Hejda na 67% - što znači da je vrlo teško igrati protiv njih u zoni branjenja gdje su pozicionirani.

Osim igre u bloku odnosno van posjeda, druga poveznica Dinama i Plzena je tranzicija. U ograniziranom branjenju sredine terena, svih 10 igrača pozicionira se prilično usko kreirajući zamke s kojim kasnije žele doći do brze tranzicije. Ciljevi u kontranapadu su dvojica krilnih igrača, odnosno korištenje njihove brzine na praznom prostor koji ostave protivnička obrana. Nekoliko odličnih primjera takvog načina igre prezentirali su protiv Reala na Bernabeu ali realizacija je izostala. No, u zadnjem kolu je upravo to donijelo izjednačenje. 

Kao u skupini Lige prvaka, Viktorija ni protiv Dinama neće igrati na posjed. Od 32 ekipe u ždrijebu, samo Crvena zvezda i PSV imali su manji postotak lopte u nogama. No zato su pri vrhu u dvije kategorije: zračni dueli i duge lopte - što bi trebalo objasniti način kako pokušavaju nadomjestiti manjak kvalitete i talenta u pozicijskoj igri. Tomas Chory, najskuplje pojačanje u povijesti kluba i zamjena za ozlijeđenog Krmencika je primarna opcija za skok. S prosječno 11,7 zračnih duela po utakmici bio je trećeplasirani u grupnom dijelu Lige prvaka, dok su timski bili četvrti po prosječno dugih lopti u ukupnom broju dodavanja. Ono što je specifično, veliki broj igrača skuplja se oko skakača na "drugoj" lopti te pri osvojenoj lopti traži širinu prema aut liniji.

Iako individualnom kvalitetom spadaju u niži razred europskih klubova, treba istaknuti dvojicu koji su sposobni činiti razliku na ovoj razini. Prvi je Aleš Čermak, polušpica no njegov radijus kretanja je puno širi. Ako se napad gradi po desnoj strani, onda se on pozicionira u desni half-space ne bi li stvorio priliku za proigravanje ili prebacivanje posjeda na drugu stranu. Protiv CSKA dominatno je napadao po lijevoj strani, dok protiv Rome je to bila desna. Iako na malom uzorku od samo 6 utakmica, imao je najviše ključnih dodavanja i uspješnih driblinga. 

Drugi, možda i najvažniji igrač za posjed Viktorije je njihov glavni playmaker Hrosovsky. Uz desnog bočnog Havela, ima najveći potencijal za buduću prodaju u neku od boljih liga. Prvi je broju dodavanja u Ligi prvaka (279), zatim dodavanjima u protivničkoj polovici (135), drugi po ključnim dodavanjima te četvrti po broju dugih lopti (20 i vrlo solidnih 67%). Također, Hrosovsky ima skoro 2 oduzete lopte te jednu presječenu po utakmici. 

U odnosu na prošlu utakmice protiv zadnji susret u skupini protiv Anderlechta, Bjelica neće moći računati na kartoniranog Hajrovića, a njega bi trebao zamijeniti Nikola Moro, povratnik i jedan od najboljih Dinamovana na skorašnjim pripremama. Njegovim ulaskom u sredinu, Dani Olmo bi trebao preuzeti poziciju desnog krila - što onda otvara nekoliko novih opcija. Prvenstveno, Dinamo će dodatnim veznim igračem dobiti na kontroli posjed i dodatnoj passing opciji u sredini. No, ono što je puno važnije i gdje bi se mogla odlučiti utakmica, moći će manipulirati brojem igrača u tkz. zoni 14. Stvaranja brojčane prednosti u međuprostoru će donijeti toliko potrebnu kontrolu posjeda jer će Plzen morati reaigrati, što će otvoriti prostore u njihovoj zgusnutoj obrani. 

Još nije sigurno hoće li Bjelica iskoristiti Olmovo spuštanje pa pokušati koristiit prostor iza putem Stojanovića ili drugu izgledniju opciju, gdje bi Olmo igrao drugog napadača i na sebe pozicionirao jednog do stopera. Izostanak Gavranovića mogao bi se osjetiti jer je on u teoriji vrlo dobar matchup protiv obrane Plzena. Spomenuto je ranije kako su njihovi stoperi vrlo kvalitetni u svojoj zoni branjenja, međutim kada bi su izvučeni van poziciji i natjerani braniti međuprostor - tada može doći do situacije gdje bi Dinamo na individualan talent kroz igru bez lopte ili dribling mogao stvoriti razliku. Neće biti švicarskog reprezentativca, zato će ponovno veliku odgovornost dobiti Bruno Petković kao glavni napadač. On je protiv Anderlechta pokazao da se na njega može računati, posebno u dijelu proigravanja kada zadrži loptu. Kretanja Olma ili Gojaka u prostor te izvlačenje Petkovića moglo bi biti ključ u razbijanju Plzenovog srednjeg bloka. 

Najslabija karika njihove obrane je lijeva strana odnosno David Limbersky. Osim što je dešnjak na lijevoj strani, Limbersky je prilično iskusan bek (35 godina) a ove godine ima ispod 50% osvojenih duela. Pošto Limberskog neće biti u prvom susretu zbog žutih kartona, tamo će vjerojatno zaigrati lijevo krilo Kovarik, no misao ostaje ista. Dovesti Olma ili kasnije Atiemwena protiv njega u situaciju jedan na jedan može biti Dinamova kombinacija. Prvi način je fokus Plzenove prema na lijevu na stranu pa brzo prebacivanje lopte(Nikola Moro je pokazao da je sposoban učiniti to) a druga opcija je ulazak Olma iz međuprostora nakon što bi Gojak i Stojanović izvukli svoje čuvare van pozicije te ostaviti dovoljno prostora na desnom krilu. Tako je CSKA radio velike probleme Plzenu putem Nikola Vlašića. 

Iako je Dani Olmo prva asocijacija u traženju "ključnog igrača Dinama", ovaj puta će pozicijska igra uvelike ovisiti o Petru Stojanoviću. Za razliku od prošlih susreta kada je odgovor na utjecaj preko desne strane imao Izet Hajrović, protiv Plzena će Stojanović morati pokazati je li spreman za tu razinu natjecanja. Gotovo sigurno Olmo neće biti klasično desno krilo nego će napadati kao drugi napadač ili okupirati desni half-space, zato je Stojanović zadatak držati širinu i biti stalna opasnost kao dodatna opcija u posjedu ili tražiti dubinu ako Olmo otvori prostor. 

Ključ u prvoj utakmici bit će ravnoteža u riziku. Viktorija Plzen u Ligi prvaka bila je jedna od najagresivnijih ekipa koja se ne boji napraviti prekršaj ili agresivnije ići na oduzimanje lopte - posebno kada imaju brojčanu prednost u toj zoni. Dinamo kroz posjed treba biti strpljiv jer u konačnici postoji uzvratni susret i ne mora se nužno pitanje pobjednika riješiti u prvih 90 minuta. Posjed mora biti kontroliran a cilj samog posjeda pomicanje protivnika jer se iznimno na toj razini natjecanja iznimno teško braniti cijeli susret. Stoga, sigurno će biti prilika da netko od Dinamovih igrača ugrozi dok Hruske, ali tek kada bude bilo više šanse da napad urodi prilikom nego izgubljenom loptom i obrambenom tranzicijom. Sutrašnji domaćini će cijelu utakmicu ako treba čekati situaciju za kontranapad a drugi detalj na koji treba pripaziti su duge lopte. Ove europske sezone, najviše problema Dinamu je stvarao Hoarau, napadač Young Boysa. Poslije ozljede Ademija, razliku je stvarao kroz zračne duele, zato će sutra najveći dio pažnje biti okrenuti prema "drugim loptama" nakon skoka Choryja a igrači moraju biti blizu jedan drugog kako bi se ostvarile veće šanse za osvajanje ničijih lopti. 

Srećom za Modre, Plzen neće nametnuti visok ritam kao Young Boys niti imaju fizički dominatnog igrača kao što je tada bio desni bočni Mbabu. Štoviše, trenutna razina njihove je otprilike njihov plafon. Osim određenih sličnosti kroz branjenje u bloku te tranziciju, Dinamova ekipa prednost stvara kroz individualnu kvalitetu - koja je neusporedivo veća u odnosu na Čehe. Zbog većeg iskustva igranja ovakvih utakmica i uigranosti koje posjeduju, protivnike ne treba otpisivati,no u 180 minuta ,Dinamu prednost 55-45. 

Strpljenje je ključ
Zimski europski san je završio, sutra na teren Doosan Arene Dinamo dolazi u misiju nastavka povijesne sezone. Što se događalo prije, već otprilike znate. Bjelica, novi igrači, petarda u mreži Hapoela na otvaranju, na mišiće i Olmov talent protiv Astane i onda bolno ispadanje od Young Boysa. Ne zadugo jer je Bjeličin Dinamo dobio potvrdu sjajnim igrama u skupinu Europske lige i završnim osvajanjem skupine. 31 ekipa bila je u ždrijebu, Dinamo je dobio češku Viktoriju Plzen. Klub često uspoređivan s Dinamom, kada je bilo potrebno pronaći uspješan projekt koji bi oponirao svemu onome što su Modri radili proteklih godina. ...
Strpljenje je ključ
Zimski europski san je završio, sutra na teren Doosan Arene ...

Respekt: tomy97, Bateman, DanyX69,

Slažem se: ktm686, Bateman, DanyX69,

02/2019
Je li Real pronašao recept za spas sezone?

Nekoliko mjeseci nakon što je Barceloninom pobjedom 5-1 sat odzvonio Julenu Lopeteguiju, ždrijeb Kupa Kralja tražeći jednog finalista odlučio je stvoriti još dva El Clasica. Lopeteguijev nasljednik Santiago Solari, preciznije čuvar prijestolja na klupi Kraljevskog kluba uspio je povezati konce i zašiti Realovu igru nakon početnog šoka uzrokovanog Ronaldovim odlaskom i svemu što je taj čin sa sobom nosio. 2018. godina ostavljena je u arhivi, Real je novoj počeo ostvarivati rezultate koji priliče trostrukom uzastopnom prvaku Europe. Glavni Solarijev posao bio je uvjeriti ekipu da je i ovaj tranzicijski period između dvije zvijezde, odnosno Ronalda i (vjerojatno) Hazarda izuzetno važan jer se ulaznica za buduću postavu dijele danas, ne sljedeće sezone.

Gledajući trendove, čini se da je u tome uspio, jer je Real povezao 5 pobjeda u nizu i s priličnim samopouzdanjem došao je mjesto gdje je prošli puta primio isto toliko golova koliko trenutno imaju pobjeda u nizu. Argument o samopouzdanju prenio se na najveći Realov problem ove sezone (uz ozljede) - realizaciju. Real je do susreta protiv Seville, prve pobjede u spomenutom nizu zabio samo 45 golova (ne računajući Svjetsko klupsko prvenstvo i susret Kupa protiv Melille) u 27 utakmica, što je prosječno 1,67 gol po utakmici. U zadnjih utakmica 5, Madriđani su postigli 16 a čak 9 različnih igrača upisalo se u listu strijelaca. Solari je uspio riješiti problem koji je međuostalom zbog spomenutih ozljeda mučio i na kraju odlučio sudbinu njegovog prethodnika. Nakon početne faze traženja rotacije, Real je dobio širinu i glavnog igrača. Iako su po svim najavama i pretpostavkama Ronalda  trebao "mijenjati" Gareth Bale ili Marcos Asensio u ulozi glavnog igrača, nitko nije očekivao da će to postati Karim Benzema. U zadnjih 5 utakmica, vječno kritizirani Francuz zabio je 6 golova, no povratak realizatorske forme je samo dio Benzeminog utjecaja na posljednje Realove rezultate.

Problem nedostatka golova ove sezone nije bio isključivo povezan kroz lošu realizaciju, Real je teško stvarao prilike. Mijenjali su se sustavi, treneri, formacije - sve dok u svom trenerskom laboratoriju Solari nije u vatru bacio J.Viniciusa. On je postao savršen dodatak Benzeminoj link-up igri, odnosno spuštanju u međuprostor i tjeranju stopera na dilemu. To je posebno važno istaknuti jer ako bi izašao na Benzemu, ne bi mogao obavljati ulogu podrške bočnog stoperu u branjenu dubine protiv brzog Viniciusa. No ako bi ostavio Benzemi dovoljno manevarskog prostora, brojke kažu da tada problemi za Realove protivnike postaju još veći. Francuz je u zadnjih 6 utakmica(uključujući Barcelonu) ostvario čak 16 ključnih dodavanja te stvorio 3 velike prilike za suigrače. Brazilsko-francusku suradnju u pogodak pretvorio je Lucas Vasquez početkom El Clasica.  

Ako se nakratko prisjetimo prošlog susreta istih protivnika, Real je pri rezultatu 2-1 u drugom poluvremenu uspio stvoriti nekoliko prilika, stoga je iracionalno tvrditi da je ključan utjecaj učinio nedostatak realizacije u fazi napada - problemi su bili na drugoj strani terena. Iako je Ronaldovim odlaskom Barcelona "odgovorila" neigranjem Messija zbog njegove ozljede, Valverde je uspio pronaći način kako bušiti Realovu obranu prvih 45 minuta. Overloadali bi cijeli half-space, Coutinho bi izvukao Nacha a prostor iza njegovih leđa napadao bi Jordi Alba. Zato je postavljanje Lucasa Vasqueza umjesto Garetha Balea dobio potpuni smisao jer Vasquez ima iskustvo igranja beka i neusporedivo je korisniji u toj fazi igre. Njegovim markiranjem Albe, formacija se pretvarala u 5-4-1 te Barcelona nije uspijevala stvoriti brojčani višak na svojoj dominantnoj lijevoj strani. 

*46% napada gradili su po lijevoj strani u toj utakmici

Pod Solarijem, Real je protiv Betisa pokazao da mu nije strano igrati protiv posjeda braneći se u dubokom bloku te tražeći svoje prilike kroz napadačku tranziciju. Znajući Barceloninu filozofiju, ta vježba je upravo ono što im je trebalo. No osim toga, Betis je kvalitetno poslužio kao priprema za jedan drugi segment - branjenje Barcinih centralnih veznjaka kao ključnih faktora njihovog posjeda. Postavljanjem Vasqueza na desno krilo i njegovim spuštanjem na beka dobivena je samo brojčana jednakost a za potpunu kontrolu dubinskih dodavanja bilo je potrebno zaustaviti dodavače. 

Betis je uskom formacijom u fazi obrane gotovo savršeno smanjio utjecaj Busquetsa, Rakitića i Arthura kao glavnih točaka prijenosa lopte i kreacije. Sličan plan imao je Solari: podizanjem Modrića na Arthura te dovoljno kompaktnim postavljanjem uspjeli su ograničili Barceloninu distribuciju i spriječiti veliki broj dubinskih dodavanja s centra terena, odakle su došla ključne lopte u prethodnoj utakmici. Ne računajući na Lengleta kao koncepcijski rizik, Real je imao 6 igrača u prednjoj liniji u odnosu na 4 igrača Barcelone te su imali odgovor za mogući overload domaćina kroz spuštanja Coutinha ili Suareza.

Trebalo je Valverdeu određeni dio utakmice dok nije shvatio da neće moći ostvariti pozitivan rezultat ako se ne odrekne središnjeg trojca u izgradnji napada. Nepotpunim oporavkom Messija te ozljedama Rafinhe i Dembelea, priliku dobio je Malcom, prilično različit igrač od Rafinhe iz prošle utakmice. Stavljajući fokus na obranu lijeve strane i posebno ulazaka Jordyja Albe, Solari je odlučio riskirati s Barcinom desnom stranom, posebno kada utakmicu nije počeo njen najbolji igrač. 

Nakon početne prilagodbe, Barcelona je pronašla način kako kontinuirano dolaziti u zadnju trećinu. Koristeći usko postavljenog J.Vinicusa, Semedo je imao priliku napasti prostor iza njegovih leđa i Marcela dovesti u 1vs2 situaciju jer je Malcom čekao duž aut linije. Od 32 pokušaja driblinga, Semedo je ostvario 6 a Malcom 5 uspješnih. Kao u prvoj utakmici, Barcelona je napadanjem obrambeno slabijeg krila stvarale prednost, no kada bi došli u zadnju trećinu nisu uspijevali doći do završnice jer se Real kvalitetno pregrupirao a Suarez u skoku nije imao previše šanse pored Varenea i Ramosa. 

Da je odigrao puno bolju utakmicu nego kada je prošli puta gostovao na Camp Nou, zaslužna je obrambena postavka i njihove reakcije tijekom utakmice. Jedini puta kada je potrebna razina izostala, bio je izjednačujući gol Barcelone. Realov najveći problem u prošlim utakmicama bio je loše držanje zone odnosno zamke zaleđa. Barcelona je trenutak za utrčavanje Albe čekala cijelu utakmicu a nakon nekoliko dodatnih intervencija, Malcom je postavio konačan rezultat.

Iako su ponovno promašili određene prilike, Real i Santiago Solari mogu biti zadovoljni prezentacijom i konačnim ishodom, a posebno napretkom u fazi obrane. Mladi Vinicius nije "izgorio" u svom prvom El Clasicu, štoviše bio je važna opcija Reala kroz kontranapade u suradnji s Benzemom. Trebali su se svi najbolji igrači Reala ozlijediti, potjerati na klupu(Isco) ili jednostavno igrati užasnu sezonu(Asensio) da bi Francuz dobio ulogu vrijednu naslovnica. To je svojevrstan šamar po licu Florentina Perezu, jer se ni on niti Keylor Navas ne uklapaju u imidž kluba kakav on zagovara a sinoć su bili najzaslužiji za pozitivan rezultat Kraljevskog kluba. 

Realu slijedi težak raspored u ključnom dijelu sezone, a na njima poster Karima Benzeme - to baš nitko nije rekao niti očekivao prije početka sezone..

Nitko nije rekao Benzema!
Nekoliko mjeseci nakon što je Barceloninom pobjedom 5-1 sat odzvonio Julenu Lopeteguiju, ždrijeb Kupa Kralja tražeći jednog finalista odlučio je stvoriti još dva El Clasica. Lopeteguijev nasljednik Santiago Solari, preciznije čuvar prijestolja na klupi Kraljevskog kluba uspio je povezati konce i zašiti Realovu igru nakon početnog šoka uzrokovanog Ronaldovim odlaskom i svemu što je taj čin sa sobom nosio. 2018. godina ostavljena je u arhivi, Real je novoj počeo ostvarivati rezultate koji priliče trostrukom uzastopnom prvaku Europe. Glavni Solarijev posao bio je uvjeriti ekipu da je i ovaj tranzicijski period između dvije zvijezde, odnosno Ronalda i (vjerojatno) Hazarda izuzetno važan ...
Nitko nije rekao Benzema!
Nekoliko mjeseci nakon što je Barceloninom pobjedom 5-1 sat odzvonio ...

Respekt: ktm686, DanyX69, Fenix22, Bateman,

Slažem se: DanyX69, Bateman,

Uvijek sam bio mišljenja da je Benzemina uloga podcijenjena, čak i kada Real nije igrao posebno dobar nogomet. - Bateman, 7.2.19. 9:45, 0 0 0
Pa sigurno a posebno sada gdje ima još veću odgovornost u ekipi.. - BruceWayne, 7.2.19. 13:57, 0 0 0
01/2019
Utakmica tjedna: Arsenal - Chelsea 2-0

Po mnogima najboljih 90 minuta ove sezone odigrano je u prvoj dvoboju istih suparnika na Stanford Bridgeu. U vatrometu prilika na obje strane, utakmicu je prelomio ulazak Edena Hazarda, asistenta za završni i pobjednički pogodak Marcosa Alonsa. Iako za Chelsea se stvari nisu odigravale savršeno u toj utakmici, nastavljen je niz nepobjedivosti s istekom roka trajanja, što je u tom slučaju bio 24.11 i poraz od Tottenhama. Do blagdanskog "ludila" i završnih dana prošle godine, njihovi suparnici u crvenim dresovima slijedili su ih u stopu. Amplitude od vrhunskih do užasnih predstave bile su Arsenalov logo u Emeryjevih prvih nekoliko mjeseci nakon što je preuzeo klupu (i još mnogo toga) u ostavštini Arsenea Wengera. 

Neočekivano dobra konverzija prilika postavila je Topnike na postolje najvećeg overachevera Premier League jer su bili treći najbolji napad lige gledajući postignute pogotke a tek 13. po bolju upućenih udaraca na gol protivnika. To im je usputno donijelo skoro 9 golova više po xG te 8 bodova više nego što bi se po drugim parametrima očekivalo. Da stvar bude još zanimljivija, vrlo mali broj golova zabijali su u prvom dijelu, englesku javnost je iz kola u kolu zabavljala određena anomalija, točnije broj izmjena koje je vršio Unai Emery na poluvremenu. Mijenjajući formacije, igrače i sustave, Bask je proletio kroz prve izazove, no u nogometu brojke ti kratkoročno produljiti uspjeh, ali iza toga obično dolazi zid istine.

Emery je prošao ispit

S obzirom na kadar kvalitetnih igrača, ali ne i ravnotežu u njemu, prvih nekoliko mjesec u post-Wenger eri mogu se smatrati uspješnom. Kao što se moglo pretpostaviti, moralo će doći vrijeme kada će Arsenal pasti u formi a brojke doći na svoje. Tradicionalno gust prosinački raspored i utakmice svakih par dana oduzelo je Emeryju priliku za detaljne analize utakmice i prilagođavanje ovisno o protivnika, stoga su "trikovi" s mijenjanjem igrače u prilično ranom dijelu susreta bila bez prevelike koristi. Usprkos toplo-hladnim rezultatima, Topnici su zadržali priključak za četvrtim odnosno posljednjim mjestom koje vodi u Ligu prvaka sljedeće sezone. Uzvratni dvoboj s Chelseajem, Arsenalov trener okarakterizirao je kao posljednju priliku za Ligom prvaka kroz ligaško natjecanje, iako taj cilj nije nametnut ni njemu niti samoj ekipi na terenu. 

Chelseajev  "deja-vu"

Dok je kod Arsenala bilo teško pronaći točku pada, Chelsea je uzevši samo bod iz dvomeča protiv Evertona i Tottenhama pokazao nesavršenost mističnog Sarriballa. Ako je Unai Emery jedan dio trenerskog posla odradio na visokoj razini, to je spoznaja o prednostima i manama vlastite ekipe. To mu je pomoglo pronaći različite taktičke formacije ovisno o protivniku. Primjerice, primarnu 4-2-3-1 kroz prethodno razdoblje mijenjao je u 3-4-3 zbog dodatnog igrača u obrani ili 4-2-4, ciljem dobivanja pritiska po boku od strane bočnog igrača te dovoljno broja njegovih suigrača na ubačaja odnosno povratnoj lopti. 

Emeryju nije mogao promaknuti rasplet utakmice Tottenhama i Chelsea, stoga je prilično slično postavio plan igre, mijenjajući još formaciju - ovaj puta u 4-3-1-2, istu onu kao što je imao Tottenham. Žrtvujući sve one nedvojbene kvalitete koje posjeduje Mesut Ozil, Emery je na vrh romba postavio Ramseya, čije otpusno pisalo još nije stiglo do ureda klupske uprave. Brojke neće otkriti njegov doprinos Arsenalovoj pobjedi jer da su Emeryju trebale brojke, vjerojatno bi angažirao otpisanog Ozila. U nepretjerano atraktivnoj verziji sebe na koju smo navikli(i nažalost tužne događaje dan poslije), Ramsey je pokazao svoju nemjerljivu važnost u fazi obrane. Sa željom zahvale navijačima, Velšanin je odigrao točno ono što je trebalo da se ostvari cilj.

Kao Tottenham, Arsenal je početak susreta iskoristio za stvaranje prednosti kroz nametanje tempa i visokog presinga. Emeryju je tu odluku dodatno olakšao Sarri kada je postavio Hazarda na "lažnu devetku". Bez opcije u skoku, Chelsea je isključivo preko Kepe mogao graditi napade te pokušati izigrati visoki presing s druge strane. Emeryjev zadatak Aarona Ramseya bila je odstranjivanje Jorginha iz organizacije igre Chelsea. Posebno je bilo impresivno kretanje jer Ramsey nije Jorginha pratio isključivo po središnjici, zatvarajući ju opciju dodavanja prema nazad, što Chelsea vrlo često radi zbog lakšeg prijenosa posjeda s jedne na drugu stranu. Bez Jorginha i vertikalnosti, iako u ulozi povratnog dodavača, Chelseajeva izgradnja napada bila je osuđena na igru po bokovima.

Sarriball je pročitan

Ako kroz visoki presing ne bi uspjeli oduzeti loptu, Arsenalov blok se regrupirao s istim ciljem. Izostanak Jorginha nije značio kraj svih nada Chelsea, ali su veću odgovornost morali preuzeti David Luiz, Kovačić i Hazard. Ni ovaj puta Luizove duge lopte nisu razočarale, problem je bio druge prirode. Krajnja statistika otkriva kako Chelsea nije imao problema dolaziti u drugu, pa čak i zadnju trećinu no pitanje koliko su od toga imali koristi. Sarri se nije predao od pokušaja traženja opcija kroz sredinu, stoga je koristio mehanizam spuštanja Hazarda kao "lažne devetke" bliže centru. Tvoreći romb, Arsenal je imao brojčanu superiornost u odnosu na Jorginha, Kovačića i Kante a spuštanje Hazarda za sobom bi povuklo i jednog stopera, pa ni tako se nije mogla osigurati dovoljno kvaliteta progresija kroz sredinu.

Međutim, Arsenal je ostavljao dovoljno prostora na bokovima. Razlog je vrlo jednostavan, Chelsea nije imao nijednog igrača koji bi našao skok u sredini pa ubačaji u sredinu nisu imali smisla. Savršen detalj koji prikazuje spremnost Emeryja na Hazardovo lutanje međuprostorom je pomjeranje jednog od stopera bliže onom drugom ne bi li u tom slučaju osigurali dovoljan broj igrača u slučaju proigravanja ili traženja dubine. Uz nedostatak opasnosti u kaznenom prostoru, problem za Chelsea je premali utjecaj desne strane jer osim Asplicueta nije držao širinu, po pozicioniranju igrača kvalitetno se može vidjeti preklapanje zona između Kante i Pedra. Činjenica da je Arsenal nešto naučio u odnosu na prvi dvoboj ovih protivnika ove sezone je branjenje tranzicije. Emery nije previše riskirao slanjem bekova naprijed znajući da bi uvlačenje krila u sredinu moglo biti kobno čak i povratkom Konscielnog. Zatvaranjem dubine i prethodno spomenutih opcija, prekasnom se čini odluka uvođenja Girouda tek u 68. minuti. Isti taj Giroud je zabio "počasni" pogodak protiv Tottenhama.

Potrebne su promjene

Toliko je sličnosti između Chelseajevih poraza od dva gradska rivala, počevši od 4-3-1-2 formacije, branjenja Jorginha, nametanja tempa i dva brza pogotka koji su praktički riješili pitanje pobjednika. To su detalji koji bi trebali značiti kraj Sarriballa kakav je Otok upoznao na početku jer pokušaj Hazarda na "lažnoj devetki" koliko god u teoriji dobro izgledao, izvedba donosi dva problema: Chelsea nije uigran kao Napoli te ostatak postave nema potrebnu razinu kvalitete preuzeti odgovornost kada je Hazard zaustavljen ili barem skrenuti pažnju na sebe da bi oslobodio prostor za najboljeg igrača Chelsea. To se najviše vidjelo na bočnim pozicijama, Wilian nema ni približno kvalitete držati lijevu stranu a na desnoj strani koja ima više prostora nema igrača koji bi iskoristio to kao izolaciju.

U zadnjem intervju za Sky Sports, Pep Guardiola je izjavio da je dolaskom u Englesku trebao mijenjati svoj sustav iz Bayerna i prije toga iz Barcelona, koliko god njene osnove i zamisli bile iste. Isto to uskoro čeka i Maurizija Sarrija jer ovaj Sarriball s Hazardom na "lažnoj devetki" je pročitan a Liga prvaka više ne djeluje tako sigurno.

S prilično velikom dozom hrabrosti Unai Emery ušao je u derbi iz kojeg je prošli puta izašao poražen. Ponovno je pokazao taktičku prilagodbu i osjećaj za prolazak gamechangera, u ovom slučaju Aarona Ramseya. Iako im gotovo ništa ne ide za rukom u zadnje vrijeme, uključujući svojevrsnu zabranu dovođenje igrača, situaciju sa Ozilom a u međuvremenu ozlijedio se Bellerin - još su uvijek u igri za Ligu prvaka. U utakmici gdje je poraz nosio odlazak za -9, odlazak na sve ili ništa donijelo je "samo" -3 i pretpostavku da bi Emery sigurno uveo Girouda na poluvremenu..

Sve ili ništa
Po mnogima najboljih 90 minuta ove sezone odigrano je u prvoj dvoboju istih suparnika na Stanford Bridgeu. U vatrometu prilika na obje strane, utakmicu je prelomio ulazak Edena Hazarda, asistenta za završni i pobjednički pogodak Marcosa Alonsa. Iako za Chelsea se stvari nisu odigravale savršeno u toj utakmici, nastavljen je niz nepobjedivosti s istekom roka trajanja, što je u tom slučaju bio 24.11 i poraz od Tottenhama. Do blagdanskog "ludila" i završnih dana prošle godine, njihovi suparnici u crvenim dresovima slijedili su ih u stopu. Amplitude od vrhunskih do užasnih predstave bile su Arsenalov logo u Emeryjevih prvih nekoliko mjeseci ...
Sve ili ništa
Po mnogima najboljih 90 minuta ove sezone odigrano je u ...
Super, svaka čast. Chelsea bez prave špice teško može ovom igrom ostvariti više. Štoviše, guši se i prava Hazardova kvaliteta. Mislim da će dolazak Higuaina biti prekretnica za odluku da se igra sa špicom, jer kao da Sarri ne vjeruje Giroudu. - RealMadrid7, 20.1.19. 19:41, 0 0 0
Emery je, s druge strane, u odnosu na Wengera, disciplinirao momčad, igra se obrana, te št si naveo, spremnost na prilagodbu. Vidjeli smo i Aubu u odličnim klizećim startovima na svojoj polovici. - RealMadrid7, 20.1.19. 19:43, 0 0 0
Slažem se, Higuain bi mogao biti prekretnica.. - BruceWayne, 21.1.19. 14:28, 0 0 0
01/2019
Je li Inter najveći underachiever ove sezone?

Inter nije uspio, skupinu B u knockout fazi Lige prvaka predstavljat će Barcelona i Tottenhama. Nakon svega viđenog u ovih 6 kola, takav razvoj događaja doima se najpravedniji. Bilo je pretjerano očekivati da će Inter spasiti "Deus-ex-machina", protiv PSV-a momčad Luciana Spallettija trebala je pokazati da zaslužuje ući u skupinu najboljih 16 Lige prvaka. Međutim, nakon izjednačujućeg gola Maura Icardija, Inter je stao, očito previše vjerujući u povoljan ishod druge utakmice. No, kada je Lucas Moura pogodio, bilo je kasno. Nakon što je Vecino dva puta u nešto više od pola godine pogurao Inter prema željenim ciljevima, lopta udarena od strane Lautara Martineza završila je iznad gola označila je kraj ovogodišnje avanture u Ligi prvaka.

Samo na temelju te utakmice i općenito niti pola odrađene sezone, prerano je zaključivati je li ova sezona uspješna ili ne. Pošto u klasifikaciju istog mora ući nekoliko parametara, za neke od njih imamo dovoljno uzoraka pa se mogu ubaciti u ovaj kontekst.

Nakon Vecinog pola protiv Lazija u zadnjem kolu Lige prvaka, Inter je dobio priliku dovesti igrače koje prethodnih godina nije mogao. Tu nije bila riječ o novcu jer kompanija Sunning je financijska podigla Inter na višu razinu, već je problem bilo u niskoj reputaciji kluba te želji većina željenih igrača za igranjem Lige prvaka. Pošto je UEFA nagradila Seriju A dodatnim 4. mjestom, to je bila prilika koja se nije smjela propustiti.

Ubrzo su na Meazzu stizali De Vrij, Asamoah, Martinez, Vrsaljko, Politano, Keite te Spallettijev miljenik iz Rome - Nainggolan. Dolazak Nainggolana označen je kao light motiv povratka Intera na popis najpoželjnijih destinacija Europe, gdje je zadnjih puta bio pod Mourinhovim vodstvom. Nakon dolaska ključnog igrača, Inter je poslao poruku, koja će kasnije rezultirati nadjačavanjem gotovo svake pozicije u odnosu na prošlu sezonu. Uz osiguravanja potpisa najvažnijih vedeta iz proteklih sezona, odnosno Icardija, Handanovića i Skriniara, Inter je bio spreman ući u novu sezonu.

No, ubrzo su se dogodili prvi problemi. Zbog stalne borbe s Financijskim fair playem, Inter nije mogao osigurati momčad na pripremama nego su stizali postepeno, što je Spallettiju dodatno otežalo slaganje prve postave. Posljedice Svjetskog prvenstva, neuigranost i manjak zajedničkih priprema iskoristio je Sassuolo a Inter dobio važnu poruku uoči otvaranja Lige prvaka. Ako su nabrojane činjenice bile otegotna okolnost, onda je izostanak određenih igrača sa Svjetskom prvenstva bio Interova prednost jer je Spalletti već na početku sezone dobio uvid u mogućnost Asamoha, De Vrija, Politana, igrači koji su ubrzo postali važan dio rotacije.

Iako pritisnuti financijskim ograničenjima, Interova uprava nije željela propustiti vlak zvan Radja Nainggolan. Neki su taj potez okarakterizirali kao preriskantan, kao argument navodeći njegove godine i eventualni pad u nadolazećim sezonama, no Spalletti je znao što traži, ali nije znao što dobiva. Cijelu polusezonu Belgijac je proveo u nestabilnom fizičkom i zdravstvenom odnosu, što je kulminiralo izbacivanjem iz ekipe zbog nediscpline i mogućim preusmjerenjem na neko od istočnih tržišta. No, ono što je odigrao - bila je naznaka opravdanog ulaganja silnih resursa u njegovo dovođenje. Nije slučajno da su njegove najbolje rimske igre bile pod vodstvom sadašnjeg trenera Intera, koji mu je sličnu ulogu namijenio u crnom-plavom dresu. 

Problem u iznošenju lopte, odnosno nedostatku kreativnog i dinamičnog igrača u sredini, Spalletti pokušava nadomjestiti visokim presingom gdje Nainggolan djeluje kao ključan čovjek. On možda nije tipična desetka, ali kroz igru bez lopte pokazuje da pozicija iza napadača ne mora označiti najtalentiranijeg igrača u rosteru, nego je suštinska važnost utjecaja na rezultat može se dogoditi i bez kontrole posjeda. Osim agresivnosti i često pravovremene pozicioniranosti kao preduvjeta za oduzimanje posjeda, Belgijac ima sjajnu statistiku kada igra na poziciji desetke. U protekle tri sezone računajući ovu, ima je učinak od 17 golova i 13 asistencija a ulaske iz drugog plana te udarac prikazao je protiv Bologne i PSV-a.

Nažalost po svoje nove poslodavce, zbog ozljeda propustio je dvije najvažnije utakmice polusezone a njegov i izostanak još nekih startera otkrio je sve Interove mane u ovom trenutku i odgovor na pitanje gdje se klub trenutno nalazi. Kao što je Icardijev izostanak bio prvi uzročnik prošlosezonske krize otprilike u ovo kalendarsko vrijeme, tako je ozljeda, manjak fizičke pripreme i skromna klupa smanjila igrački potencijal na terenu, što je u konačnici uz upitne Spallettijeve odluke oduzelo Interu priliku sudjelovati u drugoj fazi Lige prvaka.

Klupska uprava je barem došla do spoznaje gdje treba uložiti sredstva kako bi klub imao veće izglede sljedeći puta kada se Meazzom bude orila himna najkvalitetnijeg klupskog natjecanja na svijetu. Određena imena kao što su Candreva, Valero ili J. Mario bili su dio onog Intera koji je godinama sanjao Ligu prvaka. Kada je san postao java, a njihove mane postale prepreka prema konačnom i jedinom cilju, odnosno osvajaju domaćeg naslova, što znači da je došlo vrijeme za igrače na još jednoj razini više.

Primarno na poziciji Brozovićevog partnera u sredini, ako FFP dopusti - ne bi bilo loše potražiti lijevog(šifra Felipe Luis kojem ističe ugovor) te desnog ovisno o raspletu Vrsaljkove avanture.

Više od nedostatka kvalitete pričuvnih igrača, Interove navijače treba zabrinjavati manjak hrabrosti najvažnijeg čovjeka na klupi, Luciana Spallettija. Nakon što je ispadanju iz Europe dodao kroničnu lošu igru kordiniranu još lošijom atmosferom, nije daleko zaključak da ni Spalletti nije taj, odnosno nasljednik Jose Mourinha. Dolazak Diega Godine te vjerojatni nastavak suradnje Milana Skiniara daje naznake da bi Inter sljedeće sezone mogao zaigrati s trojicom u obrani. Je li to prvi znak tko sljedećeg trenera Intera, reći je vrijeme između dva prijelazna roka.

Interovi navijači ne mogu biti zadovoljni trenutnom situacijom, kao ni činjenicom da nastavak klupske priče i napretka ovisi o crnoj kugli zvanoj FFP. Zato bi neovisno o budućim pojačanjima ključan posao trebao biti ulazak u klub vrhunskog stručnjaka za transfere Beppe Marotte. To je osoba koja je u Juventus dovela niz kvalitetnih i besplatnih igrača te kroz takvo poslovanje gradila budućeg prvaka. 

Preostaje vjera da je Marotta sličan potencijal vidio i u Interu..

Interov "all-in" zvan Nainggolan se nije isplatio, zasada..
Inter nije uspio, skupinu B u knockout fazi Lige prvaka predstavljat će Barcelona i Tottenhama. Nakon svega viđenog u ovih 6 kola, takav razvoj događaja doima se najpravedniji. Bilo je pretjerano očekivati da će Inter spasiti "Deus-ex-machina", protiv PSV-a momčad Luciana Spallettija trebala je pokazati da zaslužuje ući u skupinu najboljih 16 Lige prvaka. Međutim, nakon izjednačujućeg gola Maura Icardija, Inter je stao, očito previše vjerujući u povoljan ishod druge utakmice. No, kada je Lucas Moura pogodio, bilo je kasno. Nakon što je Vecino dva puta u nešto više od pola godine pogurao Inter prema željenim ciljevima, lopta udarena od ...
Interov "all-in" zvan Nainggolan se nije isplatio, zasada..
Inter nije uspio, skupinu B u knockout fazi Lige prvaka ...
12/2018
Osmina finala Lige prvaka: tko prolazi dalje?

Već nakon samo jedne sezone Lige prvaka, dobili smo potvrdu da se UEFA-in potez ukidanja kvalifikacija za 4 klubove iz 4 najbolje europske lige pokazao ispravnim. Tako da će od osmine finala biti nekoliko zaista zanimljivijih dvoboja, a kao najveći gubitnik prve faze može se spomenuti Inter jer su nisu iskoristili situaciju i pobjedom osigurali drugo mjesto. Njihovo mjesto zauzeo je Tottenham, no krenimo redom..

Schalke - Manchester City

U ovom dvoboju "Građani" su veliki favoriti i prolaz Schalkea bio bi prvorazredno iznenađenje.
"Rudari nisu dobro ušli u novu sezonu, upali su u klasičan mlin igranja dodatnog natjecanja nakon što su prošle sezone uspijevali ostvariti veliki overachievement i drugo mjesto u Bundesligi. Trenutno se nalaze na 14. mjesto i vrlo vjerojatno će ostati na pozicijama između Europe i borbe za opstanak pa će neopterećeni izaći u osminu finala. Ipak, Schalke ima prednost, odnosno način igre s kojim bi City mogao imati više problema nego što bi se očekivalo. Tedesco je prošle sezone uspjeh gradio na obrambenom bloku, brzoj tranziciji i 3-5-2 formaciji a City je ove sezone najviše problema imao upravo protiv formacije s 5 igrača u zadnjoj liniji. Nažalost po Nijemce, sve ostalo ide na englesku stranu, kao i ulaznica za četvrtfinale.

Prognoza i šanse: 15-85

Lyon - Barcelona

Katalonci su protiv Intera pokazali možda najimpresivnijih 180 minuta cijele grupne faze. Da za njih stvar bude još bolja, vratio se Leo Messi u svom najboljem izdanju a do veljače Umtiti bi trebao biti potpuno spreman. To nije sve jer osim dobrih vijesti iz prethodnih rečenica, Dembeleov ulazak u formu garantirati priličnu ravnotežu i širinu u njihovom napadu, to će teško pratiti društvo s Gerlanda.
Međutim, Lyon podsjeća na prošlosezonsku Romu, a već su protiv Cityja prikazati način igre koji može naškoditi ekipama s Barcinim DNA. S obzirom na to da su prošle sezone prerano ispali od spomenute Rome, Barcelona si ne smije dopustiti još jedan kiks - posebno kada nose etiketu prvog favorita.

Prognoza i šanse: 25-75

Ajax - Real Madrid

Za neke "samo" osmina finala, za Frenkie de Jonga, de Ligta i Ajax ulaznica za veliko društvo jer ima li boljeg povratka nego rušenja prvaka Europe?!
Ipak, koliko god uživali u predstavama još jedne od verzija totalnog nogometa, Real zna igrati nogomet takav prolazi u knockout fazi natjecanja. Sasvim pristojan primjer je napad Ajaxa protiv Bayerna gdje su Kopljanici napali s 9 igrača u Bayernovih 30 metara; nakon što je lopta izgubljena, kroz nekoliko tranzicijskih dodavanja Lewandowski je bio sam pred Onanom. Nema sumnje da će Ajax ponuditi estetski dobar nogomet koji osvaja publiku, za prolazak dalje će vjerojatno presuditi niz utakmica u nogama Kraljeva iz Madrida.


Prognoza i šanse: 35-65

Roma - Porto

Jedini dvoboj u kojem nijedan budući četvrtfinalist nema šanse osvojiti naslov prvaka Europe. Argument zašto bi Roma mogla proći definitivno je iskustvo prošlosezonske kampanje ali ove sezone Roma ne izgleda dobro. Usprkos činjenici da će boriti za ono posljednje mjesto koje vodi u Ligu prvaka kroz domaće prvenstvo, Roma priliku za četvrtfinale neće lako odbaciti zbog dodatnog nagradnog fonda u kontekstu gradnje novog stadiona. Porto bi mogao iskoristiti te probleme u rimskom taboru, posebno ako Roma se bude fokusirala na isključivo Seriju A - onda portugalske šanse znatno rastu.

Prognoza i šanse: 57-43

Tottenham - Borussia Dortmund

Vjerojatno najizjednačeniji susret u prosincu to neće biti u veljači ako se ispune određene pretpostavke. Borussia ima savršenu sezonu i igra najbolji nogomet u Europi te su barem do sada uspješno skrivali vlastite mane. Za vrhunsku efikasnost pobrinula su se tri elemente: Reusovo stabilno zdravstveno stanje, neočekivana "eksplozija" Jadona Sancha i golgeterski niz Paca Alcácera - zbog toga se kriza još nije osjetila na Signal Iduna Parku. Također, potpisali su ove sezone veliki broj igrača, novi je trener, obrana je prilično mlada i neiskusna a preko puta bit će najuigraniji sastav u konkurenciji Lige prvaka.
Pochettino zasigurno još nije zaboravio kako je Juventus uspio proći Wembley i to neće dopustiti ovaj puta na novom stadionu. Takav razvoj događaja jedino može spriječiti ozbiljnija ozljeda Kanea ili Eriksena dok je za ostale igrače Poch pronašao zamjenu bez eura investicije ovo ljeto.

Prognoza i šanse: 55-45

Liverpool - Bayern

Nakon prilično neuspješnog otvaranja sezone, Niko Kovač shvatio je što znači biti trener Bayerna. Pruženo povjerenje vratio je savladavanjem rezultatske krize i njegov ostanak na klupi izgledan je iz jednostavnog razloga: Bayern su odbile sve druge opcije, čak je i Hasenhüttl odabrao Southampton ispred Bavaraca.
Iako još je prilično puno tjedana i bodova u borbi za osvajanje Bundeslige, neslužbeni spas sezone i posla, Kovač će tražiti u Kloppovoj odluci hoće li sve snage koncentrirati na osvajanje Premier League ili će riskirati pa jednakom silinom pokušati napasti oba trofeja. Prvi scenarij čini se izgledniji, čak i u tom Robbenov i Riberyjev zadnji pokušaj mogao bi biti još jedno razočaranje ove sezone. Osim ako u međuvremenu posegnu u blagajnu i dovedu "game changera", a tada stvari postaju bitno drugačije..

Prognoza i šanse: 55-45

Manchester United - PSG

PSG je ove sezone pokazao tri lice: ono loše, umjereno i vrhunsko. Na Anfieldu su pokazali koliko su zapravo na početku Tuchelovog projekta, protiv Napolija su izvukli bod a u "uzvratu" protiv Liverpoola postavili svoje ime na listu prvih favorita. Njima je najveća prednost zapravo njihova veliki nedostatak - manjak konkurencije u Ligue One znači osvajanje naslova bez pretjeranog umora ali i vrlo mali broj natjecateljskih utakmica u sezoni.
Klopp je starom poznaniku Tuchelu pokazao put kako protiv Uniteda i bez svježe otpuštenog Jose Mourinha, Unitedove šanse za prolazak ostaju na razini prosječnog autsajdera.

Prognoza i šanse: 30-70

Atletico - Juventus

Osmina finala ponudit će sate i sate kvalitetnog nogometa, a vrhunac bit će odigran između dvije ekipe koje su potiho najavljivane kao budući finalisti.
Šahovski nogomet u najavi jer oba trenera ove sezone imaju što za izgubiti. Poznata je Simeoneova zadnja želja na klupi Atletica, ali puno više će se pitati Maxa Allegrija i Ronalda - kao dio slagalice za prvi Juventus trofej Lige prvaka nakon 23 sezone. Juventus ima najveću ravnotežu u momčadi a uz brzu aklimatizaciju pojačanja kao što su Cancelo, spomenuti Ronaldo i povratnik Bonucci - ispadanje u osmini finala bilo bi veliko razočaranje.

Prognoza i šanse: 40-60

Nakon kratkog odmora u onim ligama koje to prakticiraju te prijelaznog roka, uslijedit će vjerojatno najzanimljivija druga faza Lige prvaka nakon dugo godina. Kao tri glavna favorita treba istaknuti Barcelonu, City te Juventus, ali raspored utakmica je takav da će ponuditi različit sadržaj od Ajaxa do Atletica i svaki nogometni fan će moći uživati u igri ovisno o vlastitim željama.
To je zapravo najbolji zaključak ove analize..

U isčekivanju najboljeg nogometa
Već nakon samo jedne sezone Lige prvaka, dobili smo potvrdu da se UEFA-in potez ukidanja kvalifikacija za 4 klubove iz 4 najbolje europske lige pokazao ispravnim. Tako da će od osmine finala biti nekoliko zaista zanimljivijih dvoboja, a kao najveći gubitnik prve faze može se spomenuti Inter jer su nisu iskoristili situaciju i pobjedom osigurali drugo mjesto. Njihovo mjesto zauzeo je Tottenham, no krenimo redom.. Schalke - Manchester City U ovom dvoboju "Građani" su veliki favoriti i prolaz Schalkea bio bi prvorazredno iznenađenje."Rudari nisu dobro ušli u novu sezonu, upali su u klasičan mlin igranja dodatnog natjecanja nakon što su ...
U isčekivanju najboljeg nogometa
Već nakon samo jedne sezone Lige prvaka, dobili smo potvrdu ...

Respekt: Bateman, Dado_M, Fenix22,

Slažem se: Bateman,

Po mom skromnom mišljenju, odlična procjena šansi. - Bateman, 20.12.18. 12:07, 0 0 0
Eventualno Roma-Porto može otići na stranu Porta jer sam ih najmanje pratio.. - BruceWayne, 20.12.18. 15:59, 0 0 0
12/2018
Može li Rijeka pod Bišćanom ozbiljnije konkurirati Dinamu?

Susretom Istre i Rudeša završila se još jedna polusezona Hrvatski Telekom prve lige. Tradicionalno najveći neprijatelj domaćeg prvenstva - vrijeme - ponovno je diktiralo tempo igre bez obzira na silna ulaganja u travnjake zbog kojih u premještena domaćinstva u početku sezonu jer radovi nisu bili dovršeni na vrijeme. Negdje, točnije u Koprivnici utakmica je odgođena u potpunosti dok je u Osijeku ipak odigrano u roku od 24 sata od primarnog termina. Između tih događaja i onog završnog u Puli, smjestio se "vječni derbi", odlučen golom Kadziora iz slobodnjaka, službenom potvrdom Dinamove dominacije tijekom domaće nogometne jeseni.

Isti Damjan Kadzior, poslije utakmice je izjavio da nije požalio što je Poljsku zamijenio Hrvatsku. Ta rečenica odnosno izjava bit će posebno važna kroz sljedeći kontekst. Prije par dana u domaću javnost izašao je podatak o prodaji prava na poljsku ligu, odnosno Ekstraklasu kanalu CANAL+ za iznos od čak 116 milijuna dolara za dvije sezone. Tim potpisom, najviši razred poljskog nogometa svrstao se na zavidno 8. mjesto po vrijednosti europskih liga, a svaki od 16 članova bude uprihodio po 16 milijuna dolara po sezoni.

Ako ste jednom "slučajno" okrenuli Eurosport i na ekranu zatekli Legiju i Wislu ili beskonačnim surfanjem naletjeli na podatak da je ta zemlja bila suorganizator EURA 2012., ovakav podatak Vas ne bi trebao začuditi. Ipak, i dalje stoji činjenica da je ovo zapravo vrhunski posao prodavača jer sumnje u kvalitete istog natjecanja itekako postoje.
Je li netko najboljem asistentu hrvatskog prvenstva javio taj podatak ili je možda na osnovu njega kao reakcija došla spomenuta izjava, teško je odgonetnuti.

Međutim, lansiranje podatka o višemilijunskoj prodaji TV prava na 25. ligu Europe po koeficijentu, postalo je okidač na pitanje kako se na tom terenu snalazi 17. liga u istoj konkurenciji. Ako je netko zaboravio, to su oni gradovi i travnjaci gdje je svoj put prema svjetskom srebru započela većine ruske ekspedicije.
U odnosu na Poljsku, Hrvatska ima značajan početni zaostatak: broj stanovnika. Dok se Poljaka u matičnoj državi i svijetu može naći i do 60 milijuna, broj Hrvata manji je za otprilike 7 puta. Važna, no ne i presudna razlika.


Zašto je nizak interes za HNL-om?

Da bi pronašli ijedan pozitivan odgovor na ovo pitanje, morali bi raskrčiti šumu onih negativnih. Razloga za biti negativan u razgovoru oko ove teme je bezbroj i bilo u kojem smjeru da krenete, na kraju ćete se naći u centru i sami prebaciti program ili umjesto stadiona izabrati neko drugo mjesto gdje ćete potrošiti slobodno vrijeme. Lošu startnu poziciju u kontekstu broja stanovnika će se teško promijeniti, no pri imenovanju pojma sportske kulture nailazi se na prvi ozbiljniji problem: jer kako prodati strancu ono što ni domaći stanovnik ne želi gledati ili ne može gledati na nacionalnoj Tv

Između redaka tekstova o HNL-u nailazimo na svojevrstan paradoks, odnosno ionako većinom nezainteresiranu publiku za veću interakciju s domaćim prvenstvom, dodatno se demotivira guranjem u prvi plan sve onog lošeg. Kojeg jasno ima previše, što utječe kako na rezultate, tako i na prikaz lige van granice Hrvatske. No, kroz često pojedinačne primjere, tradicionalni hrvatski gledatelj se voli vratiti kući. Nažalost, to radi isključivo kada se stvori hype, događaj koji uzrokuje natprosječno uzbuđenje i tjera na gledanje onoga što možda prije par dana ili sati nije bilo u planu. To su određenom dijelu publike bile utakmice Svjetskog prvenstva, Dinamove ovogodišnje predstave u Europi ili u manjem omjeru - jučerašnji derbi Dinama i Hajduka na Maksimiru.

Na jednostavnom primjeru utakmice koju je odlučio vrhunski pogodak, u centru medijskog izvještaja naći će se standardne priče o suđenju ili bakljadi koja indirektno prosječnom gledatelju poručuje da sljedeći puta razmisli treba li odvojiti par sati na gledanja domaćeg prvenstva ili se vratiti Premier League ili nekom drugom događaju par programa dalje.

Zašto bi stranci trebali pratili HNL?

Kao "žito u kukolju", postoje sitnice zbog kojih hrvatskom prvenstvu mora pružiti nova prilika - kakav god on bio i tko ga god vodio. Kao i svaka razvojna liga, glavni argument za praćenje nalazi se u onima koji dolaze, odnosno ako je uzeti derbi kao mjerilo, oni su već tu. Po sve učestalijem pitanju broja stranaca u domaćem prvenstvu, zaista je osvježenje pogledati broju 16 domaćih igrača u oba kluba na početku utakmice. Ono što je posebno važno, određeni dio njih će u budućnosti nositi nacionalni dres i pokušati svojim igrama skrenuli pažnju na mjesto od kuda je došao.

Na klupi su ih vodili dva relativno nova imena u ovom okruženju, kao zajednička točka im je želja uvođenje elemenata moderne igre u svoje ekipe, posljedično i ligu. Dijelom zbog novih travnjaka te ideja mladih stručnjaka, ove polusezone mogao se pogledati značajan broj utakmica koje zaslužuju pažnju prosječnog gledatelja. Koliko god možda nekima iz nekog razloga čudno zvuči rečenica, no ove jeseni se na trenutke zaista igrao dobar nogomet i maksimalni napor mora biti uložen kako bi ta slika ne bi ostala zarobljena na marginama.

Što li radi HNS po tom pitanju?

Na kraju dana, nijedan dobar ili loš proizvod neće proizvesti željene učinke ako ne prođe kroz sektor marketinga. Hrvatski nogometni savez ovo ljeto dobio je marketinški "jackpot" u vidu srebra na Svjetskom prvenstvu, no čini se da je premalo toga učinilo da bi srebro dugoročno nastavilo sjati.
Liga bez publike i loše infrastrukture u trenutku može postati liga svjetskih doprvaka i službeno najboljeg igrača svijeta - jer bit je predstaviti i pokušati iskoristiti prodajni potencijal. Za prodaju sadržaja, odnosno podcijenjene razine igre u samoj ligi, potrebna je naslovnica ili omot koji zapravo prodaje proizvod. To je HNS dobio uspjehom reprezentacije i priznanjima Luke Modrića proteklih mjeseci. Sada je na njima mogu li naplatiti znatiželju stranaca za novim modrićima ili produbiti mitološko pitanje o natprosječnom uspjehu Hrvata kao sportske nacije.

Ako se u Hrvatskoj mogu pratiti prvenstva država koje nisu ni bile sudionici Svjetskog prvenstava a u tim istim državama na programu nema nacionalne lige Svjetskih doprvaka, onda se mora pronaći odgovor na pitanje zašto je tome tako.
Zašto oni koji su već jednom spominjali riječi "kukolj" i "žito", ne mogu odvojiti te riječi na pravi način i predstaviti strancima samo "žito" a raditi na odstranjivanju "kukolja"?

Na odgovore, točnije izgovore nećemo morati dugo čekati, a prosječan hrvatski gledatelj će između dva poluvremena HNL-a bijeg od reklama tražiti u prijenosima rumunjske, češke ili poljske lige i nikome neće biti čudno zašto se ne može dogoditi obrnuto..

Žito u kukolju
Susretom Istre i Rudeša završila se još jedna polusezona Hrvatski Telekom prve lige. Tradicionalno najveći neprijatelj domaćeg prvenstva - vrijeme - ponovno je diktiralo tempo igre bez obzira na silna ulaganja u travnjake zbog kojih u premještena domaćinstva u početku sezonu jer radovi nisu bili dovršeni na vrijeme. Negdje, točnije u Koprivnici utakmica je odgođena u potpunosti dok je u Osijeku ipak odigrano u roku od 24 sata od primarnog termina. Između tih događaja i onog završnog u Puli, smjestio se "vječni derbi", odlučen golom Kadziora iz slobodnjaka, službenom potvrdom Dinamove dominacije tijekom domaće nogometne jeseni. Isti Damjan Kadzior, poslije ...
Žito u kukolju
Susretom Istre i Rudeša završila se još jedna polusezona Hrvatski ...

Respekt: D_Rade, Bateman, Ogmiy, fenix, Dado_M, Fenix22,

Slažem se: D_Rade, Bateman, cropol, fenix,

12/2018
Je li City pao zbog ozljeda i nesreće ili je Sarri pronašao način?

Svemirski brod Pepa Guardiole polako postaje Imperija Premier League, ekipa koju svaki od 19 protivnika želi srušiti i tim činom dati nadu u zanimljiviju borbu za naslov. Mirnu Cityjevu prošlosezonsku plovidbu engleskim prostranstvima nakratko je zakomplicirao Liverpool, ove je tu odgovornost preuzeo Maurizio Sarri.

Nakon tri nepretjerano ugodna iskustva (2x Napoli, 1x Community Shield), Sarri je odlučio promijeniti pristup utakmici. Svjestan kako trenutno nema dovoljno mehanizama konkurirati Cityju, trenerku napadačkog nogometa ostavio je u svlačionici a na teren je nakon nešto duže stanke ponovno izašao „talijanski“ Chelsea. Onaj Chelsea koji je prošle sezone pronašao odgovor kako se braniti protiv Cityja, no to nije bilo dovoljno jer je Guardiola tada na raspolaganju imao svog najboljeg igrača – Kevina De Bruynea. Kasnije će se pokazati, City bez De Bruynea i Aguera neće biti ista ekipa, posebno u fazi napada. 

Obrambeni blok Chelsea

Da bi uopće došao u priliku slaviti protiv prvaka, Sarri je morao napraviti određene preinake u obrani. Prva od njih je postavljanje Edena Hazarda na poziciju napadača, od čega su izravne dvije koristi: najbolji igrač Chelsea trebao je braniti najmanji prostor terena a Chelsea je ulaskom Pedra dobio dodatnog igrača u fazi obrane. 

Drugi korak bio je ravnoteža dvojice centralnih veznih, Kovačića i Kante u linjiji s Jorginhom. To je bilo posebno važno zbog branjenja ulazaka kroz half-space dijelove terena gdje Tottenham stvarao presudnu razliku na Wembleyu prije nekoliko tjedana. Pošto je Cityjev glavni mehanizam u igri traženja slobodnog dijela terena, što je najčešće wide space jer se obrana fokusira na branjenja sredine - važno je bilo pokrivanje prostora koji ostavljaju bekovi izlascima  na protivnička krila. S ozbirom da su bili duboko na polovici, Kovačić i Kante su brzim pokretom mogli zauzeti prostore iza bekova i tako zatvoriti ulaske Cityjevih igrača. 

Treći i završni test pred izabranicima Maurizija Sarrija bila je kontrola protoka lopte suparničke strane. Uspjeh je jedino moguć ako bi obrana bila dovoljno fluidna kako bi mogla zatvoriti prostore na jednoj a zatim se brzo prebacila pa isto učinila na drugoj strani. Uspješnost se mogla prikazati brojke: City protok lopte je prebrz za većinu ekipa u ligi i izravan proizvod toga je brojčana superiornost na jednoj od strana. Obveznom igrom krilnih igrača te povučenoj ulozi osmica, Chelsea je uspio preokrenuti brojke u svoju korist, stoga je City najbolje prilike mogao prilike isključivo kroz kontranapade ili prekide. To se kvalitetno može prikazati kroz oduzete lopte, očit znak da Pepov plan nije uspio.

Cityjevi izostanci

U pripremi utakmice, on se odlučio na drugačiji plan nego inače. Umjesto klasične varijante ulaska bočnih igrača koji tada kreirajući overload ključan za dodatne passing opcije u prvoj fazi distribuciji, protiv Chelsea su bekovi Cityja bili postavljeni široko - s ciljem traženja prilike za overlap i to većinom po desnoj strani, dok je Sane tražen dugim loptama u izolaciji. Izostanak Kevina De Bruynea spomenut je prije u kontekstu stvaranja razlike kroz jedini gol na prethodnom ligaškom dvoboju ovih suparnika, no s dodir Sergija Aguera u drugoj trećini terena čini Cityjev napad nepredvidljivim. 

Kada protivnik zatvori opcije passing opcije kroz centralni prostor i half-space, Aguero spuštanjem u međuprostor radi overload ovisno o matchupu. Njegovo spuštanje aktivira mismatch jer protivnika dovodi u napustiti ili ne. Ako napusti, prostor može napasti prostor iza njegovih leđa, ako ne - Aguero ima dovoljno vremena proigrati suigrače. Ovo posebno treba istaknuti jer je Argentinac izuzetno efikasan u posjedu lopte. Od prosječno 23 dodavanja po utakmici ima 1,5 ključno te ukupno 85% točnosti, uz to ima najbolji omjer broja dodavanja i kreiranih prilika. 

Međutim, tijekom tjedna se ozlijedio pa je protiv Watforda zaigrao G.Jesus, ali nije zadovoljio Guardiolu koji je tada morao aktivirali Rahima Sterlinga u ulozi lažne devetke. Takav plan ima smisle u matchupu kada Sterling ima dovoljno prostora koristiti kombinaciju brzine i tehnike, no i na Svjetskom prvenstvu i još nekim primjerima vidjelo se da se Sterling ne snalazi toliko dobro u uskim prostorima protiv bloka. Protiv Chelsea, imao je 6(prosječno 2,6) izgubljenih posjeda te dvostruko više izgubljenih duela, odnosno osvojio je samo 12 od 26(prosječno 5,5/12). Sterling je potpuno neutraliziran kada je Sarri naredio Luizu da prati njegove kretnje u međuprostoru. Guardiola je kasnije ipak uveo Jesusa umjesto Sane, a Sterlinga prebacio na lijevo krilo.

Teorija o presingu

Cityjev napad i cjelokupni sustav su kroz svoje mehanizme i automatizme najnapredniji u ligi. Ipak recept za pobjede čini se prilično jednostavan - barem ako je točna ova teorija. Cityjeva igra sastoji se od dvije točke: prva je početni presing koji stvara razliku te visoki posjed koji ju održava i dodatno neutralizira protivnika. 

Aktualni prvak gotovo svaku utakmicu započinje visokim presingom jer njime posljedično ne mora graditi napade od svog gola ako osvoji loptu. Osim visokog presinga, puno važniji je kontra-pritisak, njegov efekt vidi se u tome što zatvara mogućnost protivniku da gradi igru jer se fokusira na sljedećeg igrača s loptom. U konačnici, protivnik biva ograničen samo na djelovanje u svojoj polovici a terena a City kontroliranjem samo polovice terena stvara kontinuirani posjed i tako stvara razliku već na početku utakmice.

Brojčani prikaz Cityjevih golova djelomično negira činjenica da oni postižu jednako golova u svakoj trećini terena. No, ako podijelimo golove na koje oni direktno donose bodove kao što je početni gol ili svaki gol za vodstvo, od onih za "gol-razliku", dobije se zaključak se City svoje pobjede gradi na ranim golovima do kojih dolazi pomoću visokog intenziteta kroz presing i kontrapresing, posebno u utakmicama gdje su favoriti. Poslije ostvarene prednosti, smanjuju intenzitet i protivnika lome visokim posjedom lopte a ukoliko ih uspiju izvući iz bloka, slijedi brza napadačka tranzicija i korištenje prostora koji nastane izlaskom obrane.

Međutim, kada navedeni plan ne uspije, odnosno protivnik uspije sačuvati "čistu mrežu" u prvih 15-20 minuta, Cityjeva igra nije više dominanta u tom omjeru. Guardiola je jednom spomenuo, igranje u najvećem intenzitetu je moguće samo 15-20 minuta, a kada nema agresivnosti kroz kontrapresing protivnici kao Chelsea u subotu imaju više prostora i mogućnosti za djelovati. 
U 5 utakmica ove sezone gdje su Građani ispustili bodove, nijednom nisu zabili gol prije 60. minute. 

Ograničavanje Cityjeve distribucije

Uz navedenih 5 utakmica, kao protivnici koji su namučili City mogu se dodati i Hoffenheim i Bournemouth. Oni su najčešće koristili formaciju 5-4-1 odnosno 5-3-2 i na temelju tih primjera mogu se izvući zaključci: formaciji s 5 u obrani nudi dodatna igrača na stoperu koji mogu izaći u half-space braniti Cityjeve osmice, u istom trenutku wing bekovi mogu braniti krila. To direktno vodi do brojčane superiornosti na boku, no ono pasivno branjenje u bloku nije igra koja odgovara Cityju jer njihova progresija provocira pogrešku, stoga protivnik mora izvršiti određene mehanizme u igri da to napravio prije nego što City napravi njemu.

Nekoliko detalja vrijedi istaknuti: blokiranja passing linija prema Fernandinhu i zatvaranja, čime Cityjeva distribucija gubi na mobilnosti, zatim usko branjenje beka ako se on odluči ići u sredinu te izlazak krila na bekove kako bi im se blokiralo vanjsko dodavanja odnosno prijenos lopte prema krilu. Spomenute aktivnosti u obrani radio je Bournemouth, koji je pao u drugom dijelu zbog godina svojih bekova, što su Cityjeva krila iskoristila kao prednost u svježini i povratka natrag nije bilo iako je plan bio savršeno odrađen u prvih 45 minuta.

Lijevi bek kao najslabija opcija?

City ima drugu najbolju obranu u Premier League, ispred je samo Liverpool. S ozbirom da primaju jako udaraca na gol, što Ederson većinom zaustavi - teško je pronaći pravi problem u njihovoj obrani. No, ponovnom ozljedom Mendyja - pojavio se trend gdje protivnici većinom napadaju po svojoj desnoj odnosno Cityjevoj lijevoj strani. Opet ćemo se vratiti na utakmice gdje je City gubio bodove: Wolverhampton je napadao 48%, Liverpool 42%, Chelsea 42% te Lyon 39% i 44%.
City u izostanku Mendya ima dva problema: City nema "prirodnog" lijevog bočnog, što je vidljivo u obrambenim postavljanjima a Delph ima dodatan problem u tome što fizički ne mora braniti brza krila, u tome mu ne pomaže niti Laporte - koji je također protiv Liverpoola  imao problem braniti Salaha prošle sezone.

Drugi mismatch u obrani očitava se kroz zračne duele. City ima najmanje osvojenih zračnih duela u ligi (47%), u određenim utakmica to će biti protivnička reakcija na Cityjev presing jer je visoki igrač u napadu kvalitetna opcija za zadržavanje posjeda daleko od centra presinga. Primjer za to je Watford i Troy Deeney, on je imao 13 od ukupno 16 osvojenih u trenutku kada je njegova ekipa dominirala i kasnije smanjila vodstvo Cityja.

Ako se nastave zdravstveni problemi njegove prve opcije na lijevom beku, Guardiola neće riskirati daljnje "curenje", nego će dovesti novu opciju iako je nedavno rekao da u siječnju neće dovoditi nikog. Za razliku od Mendyja, uskoro treba očekivati povratak Aguera i De Bruynea, odgovore na trenutne poteškoće u fazi napada Cityja. Iako je Chelsea pokazao način kako se može dobit City, malo je klubova u ligi koje mogu fizički i taktički odgovoriti zahtjevima Cityja svih 90 minuta. Čak i ako izdrže početni presing, Cityjev sustav kroz ravnovrsnost i individualna kvaliteta su najbolji argument zašto su trenutni prvaci najveći favoriti za postati budući.

Guardolin Svemirski brod za potrebe ovog teksta postao je Titanic, najmoćniji engleski brod koji je do Stanford Bridgea mirno plovio Premier Leagueom. No, protiv Chelsea udario je u santu leda ali za razliku o originalnog Titanica, „Građani“ imaju pričuvne dijelove, dovoljno kvalitetne za spašavanje od potonuća te nastavak sigurne plovidbe prema naslovu..

Titanic s pričuvnim dijelovima
Svemirski brod Pepa Guardiole polako postaje Imperija Premier League, ekipa koju svaki od 19 protivnika želi srušiti i tim činom dati nadu u zanimljiviju borbu za naslov. Mirnu Cityjevu prošlosezonsku plovidbu engleskim prostranstvima nakratko je zakomplicirao Liverpool, ove je tu odgovornost preuzeo Maurizio Sarri. Nakon tri nepretjerano ugodna iskustva (2x Napoli, 1x Community Shield), Sarri je odlučio promijeniti pristup utakmici. Svjestan kako trenutno nema dovoljno mehanizama konkurirati Cityju, trenerku napadačkog nogometa ostavio je u svlačionici a na teren je nakon nešto duže stanke ponovno izašao „talijanski“ Chelsea. Onaj Chelsea koji je prošle sezone pronašao odgovor kako se braniti protiv Cityja, ...
Titanic s pričuvnim dijelovima
Svemirski brod Pepa Guardiole polako postaje Imperija Premier League, ekipa ...

Respekt: jaksic_mario, Dado_M, Bateman,

Slažem se: Bateman, Fenix22,

12/2018
Tribina hipoteza

Prije otprilike godinu dana, Juventus i Inter odigrali su Derby d'Italia, izravni dvoboj za tada čelno mjesto Serije A. Handanović je uspio izvesti Inter iz Torina neporažen, a na toj utakmici se nije proslavio Mario Mandžukić. Odlukom ždrijeba, Juventus je ponovno dočekao Inter početkom prosinca, ali za razliku od sezone - čelno mjesto Serije A ostalo bi u Torinu neovisno o rezultatu utakmice. Ipak, važnost nacionalnog derbija ne treba nikada podcjenjivati a dokaz da je nogomet jedinstven savršeno prikazuje slučaj Juventusovog broja 17. Prošle sezone, Juventus je imao plan, dominaciju i prilike ali Mandžukić nije bio koncentriran sve ono dobro pretvoriti u dodatna dva boda. Vjerojatno u pomisli na tu utakmicu, bivši hrvatski reprezentativac pored onog momčadskog, imao je vlastiti cilj. Na valovima vrhunske forme, zadnjih mjeseci često je bio protivnik početnog rezultata, one najvažniji utakmice postale su njegova scena.
Ono što nije napravio 9.12.2017, napravio je 7.12.2018.

Pričale su Viole, za njih je gostovanje Juventusa na Artemio Franchiju označavao vrhunac sezone. Kao da su na tren zaboravili činjenicu da Batigol odavno ne stanuje u gradu velikih umjetnika. Nekada vrući teren u Firenci, prošli vikend bio je samo djelić staze na Juventusovom putu do novog naslova. Suviše lako bivši i budući prvaci prolaze domaće prepreke, a sve europske protivnike može zabrinuti brza prilagodba najboljeg strijelca Serije A. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, novi Juventus stadion postajao je sve manje "neosvojiva tvrđava", što su na proljeće dokazali Napolitanci a prije par tjedana Manchester United, što je bio jedini poraz Juventusa ove sezone.

Stroj Maxa Allegrija ima mehanizam naizgled jednostavan za pročitati, što je ujedno zamka za svakog trenera na suprotnoj strani. Iako ima bogat kadar raznolikih igrača, tek je s Ronaldom dobio igrača više koji može jednako činiti razliku s loptom i bez nje. U ovom stadiju karijere gdje fizički ne može odgovoriti kao prije, stavio se u službu ekipe kao asistent, superiorna pojava koja skuplja protivnike na sebe, zatim njegove kolege u napadu stvaraju razliku korištenjem tog kreiranog prostora. Zato nije slučajno što je sakupio jednak broj asistencija u dvostruko manje utakmice kao prošlih sezona u Realu, kao što nije slučajan Mandžukićev veći broj golova nego prošle sezone.

Overloadati desni(ili lijevi) prostor, zatim putem Pjanićevih dodavačkih sposobnosti prebaciti loptu na drugu stranu ili probiti bok te napad završiti ubačajem na drugu vratnicu ili povratnom loptom. Preduvjet za overload terena je fluidna formacija, u ovom slučaju ključna je uloga napadačkog trojca. Na onoj strani koju napada Joao Cancelo, njegov horizontalni partner ima potpunu slobodu kretanja jer Portugalac može sam držati bok. Na to se nadovezuje Ronaldovo lutanje međuprostorom, a protivnik padne na tom ispitu jer je prevelika koncentracija kvalitete na jednom mjestu, a opet krajičkom oka trebaju pripaziti suprotnu stranu, ispušni ventil u pozicijskoj igri Juventusa.

S obzirom na to da je Cancelo bio primarna opcija na desnoj strani, Mandžukić se pozicionirao kao lijevo krilo kao u derbiju prošle sezone, ne bi li slučaju ubačaja s dominantne desne strane iskoristio fizičku nadmoć nad bočnim igračem u skoku. Plan je bio savršen, no njegova realizacija morala je doživjeti jednu promjenu. Umjesto planiranog Alexa Sandra kao lijevog bočnog, zaigrao je De Sciglio.
Znajući kako će Juventus igrati, Inter je sve obrambene snage preusmjerio na branjenje lijeve strane kroz brojčanu superiornost ostavljajući tako dešnjaka De Sciglia kao lijevom boku kao koncepcijski rizik. Odgovor Intera natjerao je Allegrija na promjene u prvih 20 minuta susreta.

Juventusov problem u tom trenutku bio je neravnopravan omjer talenta na obje strane, zato je Inter jednostavno odbijao njihove napade. Max Allegri proslavio se kao ponajbolji svjetski trener kroz reakciji tijekom same utakmice. To je još jednom povrdio oko 18. minute, kada je promijenio pozicije bekovima te tako upario talentiranijeg Cancela sa Matuidijem i Mandžukićem a manje napadački talentiranog De Sciglia s Ronaldom i Dybalom. Osim što je ostavljena prilike za overload desne strane, dobio je dominantnog igrača u igri s loptom na suprotnoj, čime je propao Interov plan koncepcijskoj rizika.

Cancelo je početak ljeta proveo kao igrač Intera, no onda je zbog manjka financijskih sredstava vraćen u Valenciju. Obrana Juventusa nije se htjela kockati s Cuadradom i De Sciglio u novoj sezoni te su isplatili traženih 40 milijuna eura. Portugalac je utakmicu završio s 3 kreirane prilike, 4 oduzete lopte te 5 uspješnih driblinga na poziciji koja mu nije primarna, ali ni strana jer je tijekom ljetnih priprema nekoliko utakmica igrao lijevo krilo.
Tek njegovim postavljanjem na lijevu stranu, Mandžukićeva uloga dobila je potpuni smisao. Iako prvih nekoliko pokušaja nije uspjelo, Juventus nije odustajao. Sredinom drugo dijela, Pjanić je pronašao Cancela u dubinu, Vrsaljko nije stigao zaustaviti ubačaj a Mandžukić se našao ispred Asamoaha za jedini pogodak na utakmici.

Inter je nemoćan

Sudbina je htjela da Nerazzurrima život zagorčaju njihovi ponajbolji igrači iz prošle sezone. Prvo je Rafinha pogodio na Nou Campu a zatim je Cancelo asistirao za pobjedu Juventusa; iz jednog razloga zvanog Financial Fair Play. Zbog tog "kostura iz ormara", Inter još ima ožiljke prijelaznog roka jer na vrijeme nisu uspjeli dogovoriti željena pojačanja. Uz nemogućnost dovođenja spomenutog dvojca, njihove zamjene Nainggolan i Vrsaljko još nisu potpuno zaliječili ozljede, o čemu je pisano da bi mogao biti problem.

Čim izostane netko iz idealne postave, nastane pozicijski nedostatak koji protivnik lako preokrene u svoju korist. Utakmica se igrala u netipičnom terminu zbog Interovih obaveza u zadnjem kolu Lige prvaka gdje još imaju šanse proći skupinu. To zbog dvoboja, Spaletti je odlučio odmoriti nekoliko standardnih igrača. Tako je umjesto De Vrija priliku dobio Miranda, a razlog zašto više nema osigurano mjesto u početnoj postavi pokazao je nesigurnošću u igri protiv presinga, pri čemu Inter nije mogao graditi napade iz obrane. Uz to, imao je dvije pogreške koje su izravno vodile do gola, dovoljno argumenata za skorašnji povratak u rodni Brazil. 

Bez obzira na sve izostanke, Inter je imao svoje prilike za pobjedu. Pošto je Perišić već mislima u Engleskoj, kao primarna opcija za progresiju tražen je Politano na suprotnoj strani. Bivši igrač Sassuola poluvrijeme je završio s 3/3 uspješna driblinga te 4/4 osvojena duela a najbolje dvije prilike Intera došle su preko njegove strane. 

Politano je imao nešto manje obrambenih zadataka kada je igrao De Sciglio, no dolaskom Cancela to se promijenilo. Umjesto prve opcije za brzu progresiju na desnoj strani, postao je pomoćnik Vrsaljku u zaustavljanju portugalskog beka. 
U strahu od gubitka boda Spaletti vadi Politana, umjesto njega uvodi Borju Valera a J.Marija premješta na Politanovo mjesto. To će se kasnije pokazati kao ključan potez jer je Cancelo došao u priliku asistirati Mandžukiću za pogodak, a Inter izgubio najopasnijeg igrača na terenu.

Inter tada više nije bio opasan jer osim Brozovića i Icardija nije imao igrača koji može stvoriti razliku na ovoj razini. Izostanak Nainggolana vratio je na scenu Valera, J.Marija i Gagliardnijija. S njima na terenu, Inter je postao trom, spor i predvidljiv. Dokaz nemoći bilo je ukupno 0 udaraca Maura Icardija na protivnički gol te ukupno 8% točnih ubačaja. Iako je Spaletti dobro postavio utakmicu, vođenje iste može se smatrati gubitnički jer je izveo svog najopasnijeg igrača umjesto da je natjerao protivnika da se prilagodi. Kada izostane Icardijeva čarolija s jednog te Handanovića s drugom dijela terena, Inter postaje nemoćan.

To bi mogao promijeniti dolazak Beppea Marotte, financijskog čarobnjaka zaslužnog zašto Juventus nema problema s FFP-om jer su dijelom njegovom zaslugom godinama dovodili besplatne igrače. Takva politika omogućila im je tržišnu prednost nad konkurencijom. U trenutku kada prodavatelj bude neodlučen, dobiju ponudu koju ne mogu odbiti. 

Zbog FFP-a, Valencia je odbila svaku Interovu ponudu a Juventusovu nije mogla. Zapravo, ne treba ići dalje od Portugalca kako bi usporedili odnos snaga u talijanskom nogometu. Ponajbolji crno-plavi igrač iz prvog dijela ove kalendarske godine, sada postaje ključan za pobjedu njihovih protivnika. Zasigurno je Cancelu bio lijep i drag Milano ali u Torinu se trenutno osvajaju naslovi. Međutim, ako ga uhvati nostalgija - tih 126 kilometara do Milana je samo par sati vožnje..  

Inter je od naslova udaljen 126 km
Prije otprilike godinu dana, Juventus i Inter odigrali su Derby d'Italia, izravni dvoboj za tada čelno mjesto Serije A. Handanović je uspio izvesti Inter iz Torina neporažen, a na toj utakmici se nije proslavio Mario Mandžukić. Odlukom ždrijeba, Juventus je ponovno dočekao Inter početkom prosinca, ali za razliku od sezone - čelno mjesto Serije A ostalo bi u Torinu neovisno o rezultatu utakmice. Ipak, važnost nacionalnog derbija ne treba nikada podcjenjivati a dokaz da je nogomet jedinstven savršeno prikazuje slučaj Juventusovog broja 17. Prošle sezone, Juventus je imao plan, dominaciju i prilike ali Mandžukić nije bio koncentriran sve ono dobro ...
Inter je od naslova udaljen 126 km
Prije otprilike godinu dana, Juventus i Inter odigrali su Derby ...

Respekt: denzicM, Bateman, Dado_M,

Slažem se: Bateman, Fenix22, Dado_M,

12/2018
Vuliću otkaz, uskoro novi NO!

Dva, gotovo identična napada bila su dovoljna da Osijek napravi ono što nije uspio prošle godine protiv istog suparnika na istom stadionu u istom dijelu natjecanja. Tako će uz Inter, Rijeku i Dinamo, Osijek biti sudionik poluzavršnice Hrvatskog nogometnog kupa, što je Osječanima sasvim dobra prilika približiti se to trofeju, prvom nakon 18 godina.

Približiti, jasno ne znači isto što i osvojiti jer će jednako željom u nastavak natjecanja ući i tri preostala osječka konkurenta. Iako u suživotu s najvećom u krizom u proteklom razdoblju, svoju su računicu imali u Hajduku. Utakmica koja je trebala dati nadu u spas sezone, zapravo je idealni primjer odgađanja neodgodivog - Hajduk će razlog svoje neuspješnosti morati tražiti drugdje. Važno je napomenuti, neće ga naći na jednom mjestu ili u jednoj osobi, ono što se događa na Poljudu zahvaća poduži popis relativnih optuženika, a zadnji od njih zasluženo je dobio otkaz nakon što u 9 kola nije uspio donijeti niti jedan razlog zašto bi upravo on bio dugoročna opcija.

Konkretno i pozicijski, njegov Hajduk napadao je ponajviše po bokovima, a da su pri tome imali najmanje pokušaja za dribling u cijeloj ligi. Ako je to nekome promaknulo, onda će podatak o broju posjeda gdje su bili vodeći u ligi a tek 6. po ključnim dodavanjima dodatno učvrstiti navedenu tezu - Zoran Vulić nije bio osoba za voditi Hajduk ni kada je imenovan niti kada je otpušten.

Pod uraganom nadolazećih promjena u nadzornom odboru, klupska uprava povukla je jedini preostali potez na raspolaganju. Kada je izostao rezultat, kompromitirani Željko Kopić dobio je otpusno pismo, međutim kada je obrana ideje došla u pitanje, aktivirana je zadnja opcija, ona koja će potvrditi ili negirati rad svih klupskih službi otkako su došle promjene na poljudski stadion.

Tako je Siniša Oreščanin postao puno više od "još jednog trenera" Hajduka, postao je branitelj ideje i zadnji stup priče o razvoju i modernizaciji omladinskog pogona, pod prašinom skrivenog fascikla ispod onih primarnih napisanih na portugalskom ili engleskom jeziku. Milijun će pitanja ostati neodgovoreno, primjerice kao angažman Maria Brance, neospornog stručnjaka i još većeg nepoznavanje hrvatskog nogometa, čija su djelovanja pokrenula domino-efekt iako su u tom financijskom stadiju procesa bili nužni. Izostanak kohezivnog faktora i vizije liječilo se igranjem kvalifikacije Europske lige, osiguravanjem euforije barem jednom godišnje i povratkom bivših zvijezda kluba - koji će se kasnije pokazati kao veći promašaji nego pojačanje, čast izuzetcima.

Međutim, Vulić i Kopić imali su jednu zajedničku točku: obojica su pali na ispitu "man managmenta", preduvjeta svakog uspješnog rezultata, a trenutak kada su izgubili svlačionicu označio je njihov kraj. Stoga, da se to ne bi ponovilo treći puta u jednoj polovici kalendarske godine, Oreščanin je u prvu bitku protiv Rudeša poveo budućnost kluba. Za razliku od Vulića, kojem je uvođenje Bradarića ili Palaverse zvučao kao izgovor ako izostane rezultat, Oreščaninov debi na klupi bio je jasan pokazatelj što će biti esencija ideje novog trenera.

I zato nije slučajno da je Hajduk odigrao najboljih 90 minuta upravo u Kranjčevićevoj protekli vikend. Na golu je priliku dobio vratar koji sudjeluje u posjedu, napad se gradio iz obrane a Splićani su stigli nadjačati protivnike u sve tri trećine terena. Mnogo toga dobroga što Hajduk radi, ostalo je ispod površine jer su to obično detalji koji je jamče kratkoročan rezultat. Tako smo u konkretnom primjeru mogli vidjeti suradnju Red Bulla i Hajduka jer Oreščaninov romb podsjeća na rad Marca Rosea, prošlosezonskog polufinalista Europske lige.

Iako je romb po mnogima nogometna prošlost, ta formacija u modernom nogometu ne mora isključivo značiti rigidni dijamant u sredini, što je najbolje objasnio Johan Cruijff- potrebna su dva manevra da se romb pretvori u klasičnih 4 3-3. No, ključno je pri tome stvoriti veliki broj opcija kako bi se zavarao protivnik, zaključnom idejom doći u protivničku polovicu s dovoljnim brojem igrača odgovoriti obranu a istovremeno imati opcije za recikliranje posjeda ili zaštitu u obrambenoj tranziciji. 

U vremenu bez standardne formacije, nije neobično vidjeti veliki broj promjena iste tijekom jedne utakmice kao niti česte izmjene pozicija među igračima.
Odgovor se traži u pitanju tko je spreman uložiti dodatan rizik gradeći fluidan sustav a tko je suprotne ideje i korištenja protivničkih pogrešaka ili fizičke dominacije kao vlastite najveće prednosti.

Kao što nije bila slučajna "renesansa u Kranjčevićevoj", isto ne treba iznenaditi prolazak Osijeka u polufinale kupa. Nakon što su se tjedan prije na istom stadionu iz prethodne rečenice susreli Lokomotiva i Osijek, dva Spidermana iz onog poznatog memea, Zoran Zekić se vratio starom planu igre. Pri toj odluci, pomoć je imao u nedovoljno uspješnoj integraciji kreativnijih igrača kao što su Ćavar, Kamenar ili Pervan te povratku najvažnijih igrača. Kada zdravstveni karton dopusti nastup Bočkaju i Hentyju, Osijek postaje opasan, posebno u situacijama kada nisu primorani napadati protivnički gol korištenjem posjeda iznad 50%.

Plan osječke igre bio je prilično jednostavan ali učinkovit. Iako će mnogi pod povećalom staviti pogrešku vratara Ljubića, proces primanja gola započeo je puno dalje od mjesta koje je pozicionirao splitski vratar. Osijek je znao da kroz posjed ne može konkurirati Hajduku, stoga su se povukli u obrambeni blok tražeći pogreške u gustujućoj pozicijskoj igri. Trenutak kada bi osvojili loptu, tražila bi se opcija više na boku, najčešće kroz duge dijagonale te zatim povratne lopte na koje Hajduk barem jučer nije imao odgovor.

Ključan razlog je nedostatak vremena da se igrači priviknu na promjenu obrambene formacije iz 4-3-3 u tkz 4-4-2 romb. Kod golova, djelić krivnje treba pripisati nedovoljnom kvalitetnom pokušaju presinga nad Hajradinovićem kod prvog pogotka, no najveći problem Osječani su stvarali napadom na poziciju koju bi u obrani trebao braniti krilni igrač odnosno u ovom romb sustavu desni vezni jer bočni igrač markira protivničko krilo. Dogodio se klasičan mismatch, Bočkaj te zatim Henty poslali su Osijek u polufinale.

Za razliku od Oreščanina čiji je seniorski projekt tek u početnoj fazi, Zekić je dovoljno dugo u Osijeku kako bi se mogao donijeti zaključak o krajnjem dometu njegove ideje. Osijek je ovo ljeto počeo shvaćati što znači pojam privatizacija; Barišić, Grezda i Barać napustili su klub kada je pristigla prva dobra ponuda. Pod sjenom novog stadiona i kampa, njihovi primjeri neće biti jedini, što u krajnjem slučaju ograničava osječki domet u ostvarivanu najviših ciljeva. Ovisnost o Bočkaju ili Hentyju može se primijetiti prvom prilikom kada ih nema, a ako u tom slučaju zakažu prekidi, Osijekov potencijal znatno pada.

To je život kakav bi htio izbjeći Siniša Oreščanin provođenjem ideje i modernizacijom igre, odnosno što manjeg utjecaja individualnosti u korist sustava. No, četvrtfinale kupa bio je pristojan pokazatelj kako će za ispunjenje tog cilja biti potrebno vrijeme. Dvije utakmice su premali uzorak kako bi mogli donijeti zaključak, ali Hajduk konačno ima razlozi za optimizam, prvi puta u sezoni..

Ideja i vrijeme
Dva, gotovo identična napada bila su dovoljna da Osijek napravi ono što nije uspio prošle godine protiv istog suparnika na istom stadionu u istom dijelu natjecanja. Tako će uz Inter, Rijeku i Dinamo, Osijek biti sudionik poluzavršnice Hrvatskog nogometnog kupa, što je Osječanima sasvim dobra prilika približiti se to trofeju, prvom nakon 18 godina. Približiti, jasno ne znači isto što i osvojiti jer će jednako željom u nastavak natjecanja ući i tri preostala osječka konkurenta. Iako u suživotu s najvećom u krizom u proteklom razdoblju, svoju su računicu imali u Hajduku. Utakmica koja je trebala dati nadu u spas sezone, ...
Ideja i vrijeme
Dva, gotovo identična napada bila su dovoljna da Osijek napravi ...
Hajduku je bio problem upravo ono što sam napisao u prošloj analizi-ajmo reći agresivniji pritisak na zadnju liniju. Marić i Mudražija su odigrali fantastično. Zatvorili Nejašmića i pustili Vučura da vodi igru - Lucarelli99, 6.12.18. 11:36, 0 0 0
Djelomično se slažem, kod drugog gola se nije kvalitetno reaigralo poslije prvog pritiska napadača na stopere, što znači da još ne postoje kvalitetni okidači za presing. Čak ne mislim da je probijanje osječkog bloka bio problem, iako i tu postoji pro - BruceWayne, 6.12.18. 13:08, 0 0 0
prostor za napredak. Sve što bi se moglo poboljšati s vremenom. - BruceWayne, 6.12.18. 13:09, 0 0 0
11/2018
Utakmica 5. kola Lige prvaka: PSG - Liverpool 2-1

Poslije razočaravajuće sezone okrunjene još jednim preranim ispadanjem u Ligi prvaka, čelnici PSG-a su odlučili izaći iz vožnje koja je zapala u kružni tok istovjetnih rezultata. Unay Emery je tim potezom završio kao autostoper, a volan skupocjenog automobila s pariškim registracijama idućih nekoliko godina trebao bi voziti Thomas Tuchel. U očima svojih poslodavaca, Tuchel nije samo predvodnik do Svetog grala, već kohezijski faktor koji bi sva prethodna ulaganja trebao pretvoriti u smislenu cjelinu. On je vlasnik ideje, hodajući marketinški jumbo plakat s ciljem pretvaranja PSG-a u najmoderniju svjetsku momčad, što bi uz osvajanje Lige prvaka kompletiralo njihovu dominaciju u današnjim nogometom.

PSG je tražio ambicioznog stručnjaka, Tuchel mjesto gdje neće morati voditi ratove s tržišnim pozicioniranjem kada mu najbolji igrač zabije nekoliko golova nego je očekivano. Znajući da ga na novom poslu neće čekati takve brige, počeo je projekt koji bi po njegovim riječima "trebao srušiti sve granice". Da se on može smatrati prije dugoročnim nego kratkoročnim zorno je pokazala gostovanje na Anfieldu. Iako je izostanak Verrattija prilično dobar izgovor, zapravo to razmjerno nije učinilo toliko razliku koliko nedostatak vremena za slaganje odgovora ozbiljnoj ekipi, koja je međuostalom prije samo par mjeseci bila finalist istog natjecanja.

Kao svaki progresivni trener, Tuchel ne želi zaobići blagodati posjeda kao temeljnog dijela moderne igre. Preduvjet da bi posjed bio uspješno korišten pri razvijanju daljnjih planova, nužna je njegova kontrola. Kao što je živom biću potrebno srce da bi nesmetano obavljao različite funkcije, tako je za obnavljanje razvijanje posjeda potreban igrač koji će biti srce momčadi, sigurna točka B od točka A do C.
Ono što je u dortmundsko vrijeme bio Julian Weigl, postao je Marco Verratti u PSG-u. Kada katarski milijuni nisu uspjeli privući Ivana Rakitića, Verratti je ostao Tuchelova jedina opcija i njegov izostanak ubrzo jedan od prvih problema. To se najbolje vidjelo kada su njegovu ulogu preuzeli Rabiot, Marquinhos i Di Maria - pariški posjed je patio, izostanak dinamike i konkretne kreacije bio je glazba za uši Jurgena Kloppa i njegovog srednjeg bloka na terenu.
Tu nisu stali Tuchelovi problemi u toj utakmici, no ovo je bio onaj koji je najlakše riješio.

Zarobljeni u faza prve i druge distribucije, od povratka Verrattija u sastav najviše su profitirali oni najvrijedniji u pariškim redovima. Iako je PSG nominalno krenuo u 4-2-3-1(kasnije 3-3-1-3) formaciji, čekao se prvi pozicijski napad koji je ubrzo otkrio kako će to zaista izgledati na terenu. Tuchel nije napustio ideju pozicijske asimetrije, spuštanje Marquinhosa među stopere je mehanizam korišten otprije, no tek s povratkom Verrattija dobilo je potvrdu svoje važnosti. Pariški sastav, kao i primjerice Tottenham imali su problem kako nadjačati prvu liniju Liverpoolovog presinga, jer dva stopera nemaju pozicijsku snagu istovremeno napadati tri dijela terena koliko prva linija može braniti. Međutim, suradnja Verrattija i Marquinhosa po vertikali je akcija na koju je Liverpool morao imati reakciju. Proizvod toga je ključan za cijeli tok utakmice, na svaki odgovor Liverpoola PSG je posljedično imao opciju više.

Ukoliko bi Liverpool krenuo u visoki presing, prebacivanjem loptu prema Verrattiju stvorio bi se domino efekt u gostujućim redovima: jedna od osmica ili Henderson morali bi iskočiti a upravo se to čekalo kako bi se pokrenuo pariški stroj. Tuchel je vodeći Dortmund koristio sličnu postavu, najbliže okarakteriziranu 3-2-1-4 u izgradnji napada jer su prvih 6 igrača kreirali situaciju za prednjih 4. Asimetrija je dolazila do izražaja onda kada je protivnički bočni igrač doveden u dilemu izaći na Bernata kao lijevog wing-beka odnosno Di Mariju kao desno krilo ili striktno markirati napadački trojac vjerujući u moć brojčane superiornosti zadnje linije.

Međutim, Klopp je bio nadjačan u trenutku kada nije bilo dovoljno svim snagama braniti centralni koridor, to su bile situacije gdje je kvaliteta iznošenja lopte pobijedila potragu za presing okidačima,  reakciju Liverpoolovog prednjeg trojca na zatvaranje dodavanje prema "otpušnim ventilima" na boku, Kehlerom i Bernatom. Zbog opcije u prvoj fazi distribucije, Verratti je doveden u situaciju da kreira prostor Neymaru u povoljnoj situaciji kako bi se ostvario primarni cilj, dovođenje PSG-a u zadnju trećinu s igračem više u odnosu na protivničku obranu. Ako se jedan od njih zove Neymar ili Mbappe, to je onda kraj priče - Tuchel je brzo pronašao odgovor kako do toga doći.

Taj, nogomet iz budućnosti došao je u pravo vrijeme ne bi li Jurgena Kloppa upozorio da svoju momčad iz 2017. mora što prije prilagoditi zahtjevima nadolazeće 2019. godine. Kloppovih 4-3-3 s tri vrhunska presing igrača, odnosno Hendersonom, Milnerom i Wijnaldum je ponajbolja opcija kada treba ispuniti zahtjeve branjenja kroz blok i traženje okidača za presing, no kada treba napadati vrlo brzo biva pročitana i Liverpool se nađe u problemu. Ukoliko kao sinoć nema Arnolda koji dodavanjem nudi više opciju više u probijanju bloka ili napadanjem desne aut linije, Liverpool ostane na praktički jednom igraču koji na svojim leđima mora iznijeti kreaciju svoje ekipe. Firmino je branjen vrlo usko koristenjem usluga Marquinhosa u sredini te Kehlera na boku.

Izostanak A.Arnolda ponudio je priliku PSG-u za lakšu transformaciju u obrambeni blok jer ni Gomez niti Milner nisu bili preveliko opterećenje za Neymara u fazi obrane. Štoviše, Tuchel je postavljanjem obrambeno najodgovornijeg Di Marije na desni bok osigurao sustavno funkcioniranje obrane braneći Liverpoolovu jaču lijevu stranu. To je bio preduvjet za proizvodnju kvalitetnih kontranapada, a razlika između prve i druge utakmice vidjela se kroz broj oduzetih lopti. Iako su u obje utakmice imali po 21 pokušaj, PSG je u sinoć imao čak 7 lopti više a posebno impresivno izgleda podatak da je svaki igrač iz dva bloka imao najmanje jednu. Suviše dobro za predvidljive pokušaje s druge strane.

Redsi imaju nekoliko očitih problema, oni se prezentiraju kroz manjak individualnog talenta, odnosno nepredvidljivosti kroz kreaciju u drugoj trećini. Vrlo indikativan podatak gdje Klopp treba mijenjati je Wijnaldumovih 21/51 dodavanja prema naprijed, a njegova uloga trebala bi predstavljati spajanje sredine i napada. U rješevanju tog problema ne pomaže niti manjak opcija iz zadnjeg reda u probijanju bloka a to direktno dovodi do teze o Salahovoj lošijoj sezoni, no zapravo pravo je pitanje koliko je njegova krivnja u tome.

Ideja Redsa u napadu je prilično jednostavna: dovesti Salaha ili Manea u poziciju gdje bi oni individualnom kvalitetom završavati utakmice. Za to im je potrebna dubina i igrač koji može poslati kvalitetno dodavanje, no kada to izostane, ponavlja se isti prikaz dijelova terena gdje Liverpool gubi najviše posjeda a Firmino zaključi utakmicu 1/8 duela u nemoći da sam stvori razliku na terenu. S obzirom da Liverpool nije dominantna ekipa u napadačkom skoku, to ju ograničava na isključivo dubinske i i povratne lopte ukoliko stvore višak na krilo. Najbolje se vidjelo protiv Zvezde na Marakani, gdje su domaći igrači imali čak 45 izbijenih lopti a sličan primjer je T.Silva na jučerašnjoj utakmici(11).

To dovodi do zaključka kako je Liverpool pročitan te Klopp treba vrlo brzo mijenjati jer neće moći svaku utakmicu dobili na silinu ili manjak koncentracije protivničke obrane kao što je to bilo za vikend protiv Watforda. Prvenstveno, jedan od trojca u sredini trebao bi biti zamijenjen Keitom ili Shaqurijem a formacija preoblikovana u 4-2-3-1 ili 4-4-2 jer Liverpolov u ovoj postavci nema svog "Verrattija", kao što ga Tuchel nije imao u prvoj utakmici.

Prva prilika za to će biti još jedno finale za Liverpool, samo ovaj puta nagrada neće biti trofej, nego "samo" prolazak skupine. U utakmici gdje Redsi neće imati što za izgubiti, Klopp će imati savršenu priliku ostvariti svoju ekipu u krugu onih najbolji, kako rezultatski, tako i kroz nadogradnju samog sebe.
Prilično sličan rasplet dogodio se na suprotnoj strani; Tuchel je nakon slabe predstave na Anfieldu pokazao izniman napredak u nešto više od 2 mjeseca. Međutim, to je samo početak jednog divnog prijateljstva između katarsko-njemačke koalicije u uredu te brazilsko-francuske na terenu. Koliko će ona biti uspješna, reći će ostvarivanje njenog krajnjeg dometa i jedini pariški cilj - rušenje svih nogometnih granica.

Početak jednog divnog prijateljstva
Poslije razočaravajuće sezone okrunjene još jednim preranim ispadanjem u Ligi prvaka, čelnici PSG-a su odlučili izaći iz vožnje koja je zapala u kružni tok istovjetnih rezultata. Unay Emery je tim potezom završio kao autostoper, a volan skupocjenog automobila s pariškim registracijama idućih nekoliko godina trebao bi voziti Thomas Tuchel. U očima svojih poslodavaca, Tuchel nije samo predvodnik do Svetog grala, već kohezijski faktor koji bi sva prethodna ulaganja trebao pretvoriti u smislenu cjelinu. On je vlasnik ideje, hodajući marketinški jumbo plakat s ciljem pretvaranja PSG-a u najmoderniju svjetsku momčad, što bi uz osvajanje Lige prvaka kompletiralo njihovu dominaciju u današnjim ...
Početak jednog divnog prijateljstva
Poslije razočaravajuće sezone okrunjene još jednim preranim ispadanjem u Ligi ...

Respekt: ktm686, Dado_M, Bateman, Fenix22,

Slažem se: Bateman,

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.