BruceWayne

“I never realised that to be a jockey you had to be a horse first.”
Reputacija
8
Bodova
284
Analiza
240
Ocjena
642
Anketa
550
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

13.10.
Hrvatska - Engleska 0-0

Nije nikome u ničemu lako kada preko noći od lovca postane lovina. Hrvatska nogometna reprezentacija kročila je tim putem kada je prije tri mjeseca neočekivano uzela srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu i postala dio nogometne povijesti. Bilo je tih dana lijepo s vrha gledati puk iz svih dijelova svijeta, uživati u trenutku misleći da sutra nikada neće doći, no ni 500 tisuća ljudi nije moglo spriječiti povratak u realnost. Prilično izmoreni, ozlijeđeni, neuigrani, hrvatski reprezentativci su već u prvoj prilici došli su na volej rebrendiranoj Španjolskoj, željnoj isprati okus prethodno neuspješno odrađene ruske kampanje. Otriježnjenje je došlo puno ranije nego što je očekivano. Srebrna Hrvatska tada je postala "loša ekipa u noći", na površinu su ispivale sve mane koje su se dobro skrivale proteklih mjeseci. Osim samog rekordnog poraza, javnost je zaboljela činjenica da će svaki idući izostanak važnijeg igrača možebitno utjecati na konačan rezultat, a ne postoji bolji primjer za to od oproštaja Marija Mandžukića. Određene stvari počnemo cijeniti na pravi način tek kada ostanemo bez njih. Znajući što su prethodno postigli, hrvatski reprezentativci odlučili su zaboraviti Elche i shvatiti domaći susret s Engleskom kao početnu točku za stvaranje novog uspjeha.

Hrvatska u toj utakmici nije imala pravo na pogrešku jer bi ispadanje iz kruga 12 najboljih europskih reprezentacija donosilo posljedicu gubltika statusa nositelja za EURO 2020. Uz to, visoka reputacija koju Hrvatska još ima bez obzira na zadnji poraz, ozbiljno bi bila dovedena u pitanje ako igrači ne bi maksimalno shvatili sljedeće tri utakmice. Nažalost po sve sudionike susreta, i onako otužan imidž Lige nacija dodatno je smanjen pogledom na praznu Rujevicu. Stoga su izbornici, svaki u svojim kadrovskim problemima, morali pronaći način kako od - po većini nebitne utakmice, pokušaju stvoriti privid natjecanja i želje za osvajanjem tog drugog mjesta, odnosno ostanka u elitnoj skupini novog UEFA-inog natjecanja.

Ako je suditi po SofaScore-om ratingu, u tome nisu pretjerano uspjeli. Obje ekipe su utakmicu počele prilično konzervativno, nalik prikazu onoga što smo gledali u prethodnom derbiju Liverpoola i Manchester Cityja. Zlatko Dalić nije htio preuzeti rizik većinom zbog opasnosti od mismatcha Sterlinga i Rashforda protiv Jedvaja i Pivarića, pa tako u prvoj postavi nismo vidjeli novog desnog beka Karla Bartoleca.
Gareth Southgate se odlučio na nešto oprezniju postavu s dvojicom zadnjih veznih i Barkleyem kao jedinim igračem koji bi trebao dodati potez više u siromašnu englesku sredinu terena. Prilično je dugo trajalo tih 45 minuta prvog dijela, dok je nastavak ponudio nekoliko uzbuđenja, najčešće pred Livakovićev golom. Na kraju svakome po bod, iako po prilikama gosti mogu biti nezadovoljniji konačnim ishodom.

Što je bilo loše?

1. Branjenje prekida

Vjerojatno se svi sjećate Stonesove prilike iz prvog produžetka polufinalne utakmice. Tada je Šime Vrsaljko na aut liniji uspješno spasio siguran gol. Sinoć nije bilo Vrsaljka, ali njegov posao odradila je vratnica zaustavivši pokušaj Diera na drugoj stativi. Hrvatska je imala igrača na prvoj, ali zanimljivo je bilo kretanje Livakovića koji je umjesto pokrivanje druge - ostao bliže prvoj iako je tamo imao igrača.
Obrambeni prekidi postaju polako "beskrajan dan" hrvatske reprezentacije jer u 8. utakmici zaredom, protivnik je pronašao način kako poprilično ugroziti gol kroz standardne situacije. Tradicionalno najopasniji igrač u gostujućim redovima, Harry Kane također se našao u sličnoj situaciji iako nije bio izravan prekid, no njegov udarac ostao je na gredi a na sefaforu nula pored kratice ENG.

2. Stvaranje prilika i realizacija

Ako ne računamo kirvajsku utakmicu u Bjelovaru, Hrvatska je u zadnje tri utakmice postigla 1 pogodak a i taj je postignut prilično sretno. Izuzev Kramarićevog udarca te Rebićevog pokušaja u drugom dijelu, domaća ekipa nije stvorila niti jednu pravu priliku.
Rebić se solidno snašao na centralnoj ulozi, ali važno je pritom napomenuti dvije stvari: Rebić u centralnoj ulozi može igrati isključivo kroz matchup gdje je Hrvatska outsider jer je za njegovu učinkovitost potreban prostor, ako ga ima - tada njegov izbor na toj poziciji ima smisla, ako protivnik se brani duboko, tada njegov odabir već postaje upitan. Druga stvar je rotiranje njega i Kramarića; Dalić od napadača traži ulogu u presingu i tu je prilično ispred Rebić jer Kramarić ne može i ne zna diktirati postavljanje suigrača kod presinga dok bi Rebić to u budućnosti mogao. Rotiranje ima smisla, no pitanje je što se time želi postići jer mora biti nešto taktički "dublje" osim zbunjivanja protivnika. Po viđenom, Dalić će naći ulogu za Rebića kao što ju je našao u Rusiji ali to će teže ići s Kramarićem jer dobiven je dojam da izbornik ne zna što bi s napadačem Hoffenheima gurajući ga na bok iz praktičkog razloga jer zbog svojih kvaliteta mora igrati. Uloga Kramarića bit će velik ispit za Dalićeva u budućnosti.

3. Nedostatak pozicijske igre

Kada bi se svi trenutni problemi hrvatske reprezentacije našli na jednom mjestu, zvali bi se manjak pozicijske igre. Olakotna okolnost toj tezi sigurno može biti izostanak Brozovića i Vrsaljka, ali između dvije utakmice Lige nacija vratili su se Lovren, Rebić i Kramarić a igra prema naprijed nije pokazala smisleni napredak. No, u ovom dijelu treba reći da Dalić radi na rješenju ovog problema, što vidimo po dodavanjima Luke Modrića(51), koja označavaju njegovu veću ulogu u ranijim fazama distribucije. Pozitivna stvar u ovoj "negativnoj" je prikazana krajem utakmice, kada je Tin Jedvaj probio bok i ubacio na peterac. Takvih situacija s oba boka treba biti puno više u nastavku natjecanja.

4. Manjak rizika u igri

Bez obzira na praznu Rujevicu, Hrvatska je sinoć bila domaćin Englezima, iako se u određenim situacijama nije vidjelo. Iako postoji činjenica da Englezi posjeduju izrazito neugodan matchup kroz atleticizam odnosno brzinu i fizičku snagu, itekako se osjetio nedostatak rizika u hrvatskoj igri. Kada su zajedno na terenu Modrić, Rakitić i Kovačić, ne izgleda prirodno podatak da suprotna strana predvođena Dierom, Hendersonom i Barkleyem diktira tempo igre i ima veći postotak posjeda lopte na terenu. Hrvatska je rezultat na svjetskom prvenstvu ostvarila ponajviše kvalitetnom reaktivnom igrom ali ne zaboraviti da su ključna dva poluvremena - oba druga protiv Rusije i Engleske igrana prilično aktivno gdje je Hrvatska dominirala terenom i kontrolirala rezultat. Ovo sinoć nije bila ta Hrvatska a vjerojatno ne bi bila i da su svi dostupni bili na okupu.

Što je bilo dobro?

1. Dalićeva izjava poslije utakmice

Zlatko Dalić bio je prilično realan u razgovoru poslije utakmice. Istaknuo je bolju prezentaciju nego protiv Španjolske, ali da to može još puno bolje, pogotovo prema naprijed i tu izjavu treba poštovati. Ako je izbornik svjestan određenih nedostataka u igri, onda postoji mogućnost da oni biti riješeni do idućeg puta.

2. Odlični Livaković

Nakon oproštaja Danijela Subašića i ozljede Lovre Kalinića, na gol je morao Dominik Livaković. Svoj posao odradio je na jako visokoj razini, prvenstveno kroz branjenje 100%-tnih situacija Rashfordu, ali dobio se dojam sigurnosti koje je unio u hrvatsku obranu. Nakon ove predstave, definitivno bi trebao dobiti prednost nad Kalinićem.

3. Branjenje bočnih zona

Izuzev jedne situacije kada je Sterling došao u priliku napasti kazneni prostor, obrana je kvalitetno branila točke gdje su Englezi željeli napadati, odnosno krilne pozicije. U porazu od Španjolske, jedan od problema bio je nedostatak obvezne igre napadačkog trojca, no taj segment igre protiv Engleza nije nedostajao, štoviše - oba krila radila su ključan posao spuštanja u obranu, pa je ponekad to izgledalo kao 6-3-1 ili 5-4-1 zbog činjenice da se nije dopuštao brojčani višak ulaskom engleskih krila u međuprostor koje bi tada morali preuzimati hrvatski bekovi. Jedvaj i posebno Pivarić odradili su jako dobar posao i tu je možda vidljiv najveći obrambeni napredak u odnosu na Elche.

4. Presing je i dalje živ

Hrvatska je tijekom drugog poluvremena uložila određeni rizik koristeći visoki presing ne bi li dodatno ograničila i onako prirodno umrtvljen engleski protok lopte. Kao što je gore spomenuto, Rebić je pokazao potencijal da može biti predvodnik toga, uz sveobuhvatnu pomoć Luke Modrića kao kordinatora iza svojih leđa. Na to treba nadovezati Dalićevu izjavu o Mandžukiću i tezi da se Hrvatska kako reprezentacija, tako i javnost treba naviknuti da je njegova odluka o povratku nepromijenjena. Utakmica protiv Engleske nije pokazala puno, no vidjeli smo da je trojac koji je igrao u napadu trenutno nema nikakve konkurencije, barem dok se ne priključe Vlašić i Brekalo iz mlade reprezentacije. 

Bod na kraju ispada prilično dobar rezultat, obzirom kakav je mogao biti razvoj događanja u drugom dijelu. Dalić je dobio neke odgovore, no čini se da su oni ključni problemi ostali. Susret s Jordanom će ponudili priliku drugim igračima, navijačima vidjeti omiljenu selekciju i vjerojatno poneki gol u protivničkoj mreži. Dalić u toj utakmici vjerojatno neće doći do potrebnih odgovora, ali ako bude proširio kadar na još jedno ime, provjera se može smatrati uspješnom.
Još se jednom pokazalo da je ostankom Modrića i Rakitića u reprezentaciji, Hrvatska je zapravo odgodila neodgodivo i jednom će doći vrijeme kada će se koncentracija utjecaja s njih dvojice morati preliti na druge dijelove terena. Iako će susret s Jordanom biti promatran prije svega kao egzibicija, dobra je prilika vidjeti kako bi Hrvatska mogla izgledati u sve bližoj budućnosti..

Utakmice prolaze, problemi ostaju
Nije nikome u ničemu lako kada preko noći od lovca postane lovina. Hrvatska nogometna reprezentacija kročila je tim putem kada je prije tri mjeseca neočekivano uzela srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu i postala dio nogometne povijesti. Bilo je tih dana lijepo s vrha gledati puk iz svih dijelova svijeta, uživati u trenutku misleći da sutra nikada neće doći, no ni 500 tisuća ljudi nije moglo spriječiti povratak u realnost. Prilično izmoreni, ozlijeđeni, neuigrani, hrvatski reprezentativci su već u prvoj prilici došli su na volej rebrendiranoj Španjolskoj, željnoj isprati okus prethodno neuspješno odrađene ruske kampanje. Otriježnjenje je došlo puno ranije nego ...
Utakmice prolaze, problemi ostaju
Nije nikome u ničemu lako kada preko noći od lovca ...
10.10.
Koliki potencijal ima Hrvatska U-21 reprezentacija?

Tko može zamisliti da bi u perspektivi Vlašić, Halilović, Benković i društvo mogli praviti društvo Duvnjaku, Suknu, braći Sinković i ostalim hrvatskim sportašima na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020.?
Do tog, nikada ostvarenog cilja u hrvatskoj povijesti je još daleko, no ako Hrvatska u petak slavi protiv Grčke, ostvarit će prvi preduvjet, odnosno plasman na Europsko prvenstvo do 21 godine u Italiji i San Marinu sljedeće godine. Na tom će natjecanju sudjelovati još 11 reprezentacija, naslov će braniti Njemačka. Kroz tri skupine po 4 ekipe, tražit će se 8 sudionika četvtfinala, iz kojeg će pobjednici ući u borbu za medalje te pritom osigurati plasman na nogometnom turniru Olimpijskih igara. Posljednji puta Hrvatska U21 bila je 2004. na završnom a od tada do danas bilo je niz talentiranih generacija koje su uspijevale ostvariti plasman. Izbornik Nenad Gračan je u svom trećem mandatu poveo igrače generacije 96. i mlađe u možda svoj zadnji pokušaj, nakon što je prethodna generacija ispala u skupini sa Švedskom i kasnijim doprvakom Europe Španjolskom.

Njegovi izabranici su kroz ciklus prezentirali toplo-hladnu igru uz česte promjene sastava, formacije, taktike i općenito svega što se moglo u zadnjih godinu dana izmijeniti. 9 bodova kroz 3 uvodne pobjede, od čega vrlo važna i uvjerljiva 5-1 nad Češkom u Varaždinu uvele su Hrvatsku na prvi put do talijanske smotre. No, u dva iduća gostujuća susreta protiv direktnih suparnika izvučen je samo bod. Ipak, dvije uvjerljive pobjede nad Moldavijom i Bjelorusijom ponudile su priliku da protiv Grčke, Hrvatska nakon 14 godina ponovno nastupi na završnici Europskog prvenstva U21.

Gračan je kvalifikacijski ciklus počeo u 4-3-3 formaciji gradeći taktičku postavku oko igrača s najvećim individualnim talentom na krilnim pozicijama. Kroz prvih nekoliko utakmica, ustalila se momčad predvođena Posavcem na golu, Ćaletom-Carom, Sosom i Karačićem u obrani, Šunjićem u sredini te Vlašićem i Brekalom na bokovima. Kasnije se Ćaleti-Caru pridružio Benković uz povremenu pomoć Šimića i Pongračića u užem dijelu obrane, dok će Gračan najviše problema imao u slaganu vezne linije. Naime, iako je Hrvatska već tradicionalno najjača u centralnom dijelu, potencijalni prvotimci kao što su Ćorić, Balić i Moro mučili su se s formom, minutažom ili ozljedama ovisno o trenutku. Mijenjao je Gračan i formacije: protiv Češke je pokušao s Vlašićem i Ćorićem u vrhu napada, no ta utakmica će se ispostaviti kao najlošija u zadnjih godinu dana. 

Utakmica protiv Moldavije u Velikoj gorici označila je nekoliko promjena, kasnije će se pokazati kao vrlo važne za nastavak kvalifikacija. Na početku te utakmice, ozlijedio Nikola Moro u trenutku kada je hvatao dobru formu u klubu i stekao važnu ulogu u izgradnji napada mlade reprezentacije. Gračan do danas nije uspješno zamijenio Moru, a sličnu tezu može se upotrijebiti pri spominjanju Frana Karačića, desnom bočnog koji je u želji da nastupi na Svjetskom prvenstvu odabrao reprezentaciju Australije. Pojavio se na širem spisku izbornika Van Marwijka, ali se nije našao na potrebnih 23 niti je nastupio za "Klokane", što znači da još uvijek ima priliku igrati za Hrvatsku. 

U odnosu na početak kvalifikacija, učinjene su dvije važne promjene. Prva je ulazak Alena Halilovića na poziciju desnog krila a druga je povezana s njom jer je Nikola Vlašić pomjeren u sredinu, nekada na poziciju desne osmice ili desetke ovisno o formaciji. Za presudni susret protiv Grčke, Gračan zapravo ima jednu dvojbu: koga postaviti uz Ivana Šunjića u centralni dio ekipe. Zbog silnih izostanak u vidu More, Mudražije, Balića i Kneževića u konkurenciji su Fiolić, krilo s vrlo malom minutažom u Genku, u sličnoj situaciji je Toma Bašić iz Bordeauxa, dok će treći izbor Darko Nejašmić iz Hajduka B. Na toj poziciji još može konkurirati Luka Ivanušec, no pošto je u zadnje vrijeme većinom pozicioniran bliže aut linije, vjerojatno će Gračan posegnuti za nekim od prva tri imena. Ostatak ekipe trebao bi biti kao u prethodnim dvobojima.

Izostanak More i Karačića u ovoj selekcije znači dodatne taktičke prilagodbe. Kapetan Lokomotive je bio jedina prava opcija na desnom bočnom, tu će poziciju morati "krpati" stoper Rubina Filip Uremović. Stoper na desnom boku znači igrač manje u fazi napada, što znači da će veliki dio tereta u toj fazi igre pasti na Alena Halilovića. Novi igrač Milana ne dobiva povjerenje Gennara Gattusa i to je jedan od najvećih nedostataka ove selekcije. Osim što će pokrivati desnu stranu, Halilović će pomagati u izgradnji napada spuštanjem u sredinu. Izostanak pravog povučenog playmakera mogao bi biti negativan mismatch jer će se Grci braniti duboko na svojoj polovici. S obzirom na to da će u Pulu doći s tri boda prednosti, takav scenarij je vrlo izgledan, stoga će važna pozicioniranost hrvatskih igrača. Pod pretpostavkom da će Uremović stajati povučeno, drugi bek Sosa mora igrati vrlo visoko tjerajući grčku obranu da se koncentrira na jaču lijevu stranu. 

Protok lopte mogao bi biti problem, stoga treba očekivati veliki utjecaj Halilovića spuštanjem blizu svoje polovice. U takvoj postavci, ključno je pokušati razvući protivničku obranu pomjeranjem jednog igrača u zone koje je primarno napadao igrač Milana. kao što je to radio Mudražija protiv Bjelorusije. Problem za Hrvatsku bi također mogao biti izostanak igrača u skoku na protivničkoj polovici jer Jakoliš je napadač koji cijeni prostor i teško će se snaći protiv duboke obrane. U ovom matchupu, Gračan mora pronaći način koji neće uključivati mnoštvo dugih lopti na krila jer će to u situaciji Grci imati igrača više. Zato je uloga Halilovića ključna u distribucije jer u onome kojima bi on trebao igrati, Hrvatska mora overloadom stvoriti preduvjet da se grčka obrana fokusira na branjenje svoje lijeve strane.

Ako uspješnu stvore takvu situaciju, otvorit će se dovoljno prostor za prebacivanje posjeda na drugu stranu. Suradnja bek-krilo, odnosno Sosa-Brekalo je dio terena gdje Hrvatska ima najveću koncentraciju kvalitete. Dovesti Brekala u izolaciju ili Sosu na ubačaj je karta na koju Gračan treba igrati.

Sosa i Brekalo grade svoju suradnju još iz Dinama i za vjerovat će da ju nastaviti u seniorskoj reprezentaciji, no ključan igrač hrvatskih šansi za Euro je Nikola Vlašić. Igrač koji je u prethodnom tjednu srušio europskog klupskog prvaka, definitivno može srušiti i nekadašnje europske reprezentativne prvake. Zadnjih nekoliko mjeseci, Vlašić igra u izvanrednoj formi vodeći svoj CSKA ali i mladu reprezentaciju u očito ulozi koja mu najviše odgovara. Igrom između linija, uključuje se u posjed tek kada lopte pređe u zadnju trećinu, što se vidi kroz pozicioniranje u međuprostoru ili suradnju s dvojem na boku, sudjelovanjem u kombinatorici ili udarcem na protivnički gol kao protiv Reala.

Gledajući utakmice mlade reprezentacije, nemoguće je neprimjetiti određene sličnosti s trenutnim igrama najvažnije selekcije u Hrvata. Postavljanje u srednjem bloku, traženje okidača za presing i brza tranzicija na dominatne krilne pozicije način je igre gdje se Gračanova Hrvatska najbolje osjeća. Ključna su dva preduvjeta da bi se to ostvario: usko postavljanje igrača te individualna kvaliteta prepoznati situaciju kada učiniti korak naprijed da bi se oduzela lopte. Ova selekcija ima nekoliko izrazito atletičnih pojedinaca kao što su stoperski par u fazi obrane ili Vlašić i Brekalo koj mogu biti centralne točke tranzicije, odnosno prenositi loptu do ključnog dodavanja kojim bi se tražio prostor. Već je spomenuta činjenica da je jedini korišteni napadač u ovom ciklusu Jakoliš podložan takvom stilu igre. 
Hrvatska je u onim najvažnijim utakmicama ovih kvalifikacija igrača s prosječno visokim posjedom lopte, izuzev matchupova gdje su bili apsolutni favoriti, no pitanje je hoće li to moći ponoviti protiv Grčke ako pretpostavimo njihov način igre u skladu s tradicijom te reprezentacije. 

Potencijalni problemi

U dosadašnjem dijelu kvalifikacija, Hrvatska je primila samo 5 golova. Kroz dva najvažnija, gol Grčke za 1-0 te Češke za 2-1, mogu se primijetiti dva problema koji muče ovu reprezentaciju. Prvi se nadovezuje na prethodni odlomak i pretpostavku da će Grčka tražiti svoju priliku kroz tranziciju. Igrači kao Halilović i Brekalo su vrsni dribleri, no ponekad donesu krivu odluku i zateknu svoju obranu nespremnu i u brojčanom manjku. Česi su izveli kontra-napad gdje je samo 6 hrvatskih igrača sudjelovao u fazi obrambene tranzicije. To je možda i najveći taktički problem ove reprezentacije i detalj na koji treba pripaziti u pripremi same utakmice. Drugi problem se nadovezuje na prvi. Protiv Grčke je lopta izgubljena na nekih 30-tak metara od hrvatskog gola i Grci su kroz nekoliko dodavanja došli u priliku ubaciti loptu na drugu stativu gdje se igrač uvukao Sosi i pogodio. Lopte na bok gdje će protivnik tražiti loše postavljenu zonu Hrvatska, što je izgledno jer Uremović nema iskustvo niti mentalitet u pozicioniraju kao bek ili forsiranje poluvisokih ubačaja gdje visina hrvatskih stopera neće doći do izražaja.

Međutim, Hrvatska će u petak na Aldo Drosini imati dobru šansu ponoviti uspjeh generacije koju je predvodio Niko Kranjčar 2014. Ako pobjede, direktan plasman neće bitu upitan a onda u Italiji sljedeće godine, ova talentirana generacija ima šanse izboriti prolazak skupine a zatim i pobjednom osigurati plasman na Olimpijske igre, po prvi puta u hrvatskoj nogometnoj povijesti. S povratkom More i Karačića u ovu selekciju, Gračan više neće imati problema s krpanjem deficitarnih pozicijama u ekipi. Ova selekcije je već pokazala da ima potencijala igrati moderni nogomet, ima igrače za takav način igre i dovoljno širok izbor igrača za taktičke prilagodbe. Da bi dobila pozivnicu pokušati, prvo mora dobiti Grčku - najteži ispit kada treba igrati na rezultat. Imena kao što su Vlašić, Brekalo, Ćaleta-Car već sada imaju mjesta u seniorskoj selekciji svjetskih doprvaka, no ako žele se tamo naći, prvo moraju mladu reprezentaciju odvesti na Euro. U petak imaju dobru priliku za to..

Kako neupitni potencijal pretvoriti u neupitni rezultat?
Tko može zamisliti da bi u perspektivi Vlašić, Halilović, Benković i društvo mogli praviti društvo Duvnjaku, Suknu, braći Sinković i ostalim hrvatskim sportašima na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020.?Do tog, nikada ostvarenog cilja u hrvatskoj povijesti je još daleko, no ako Hrvatska u petak slavi protiv Grčke, ostvarit će prvi preduvjet, odnosno plasman na Europsko prvenstvo do 21 godine u Italiji i San Marinu sljedeće godine. Na tom će natjecanju sudjelovati još 11 reprezentacija, naslov će braniti Njemačka. Kroz tri skupine po 4 ekipe, tražit će se 8 sudionika četvtfinala, iz kojeg će pobjednici ući u borbu za medalje te ...
Kako neupitni potencijal pretvoriti u neupitni rezultat?
Tko može zamisliti da bi u perspektivi Vlašić, Halilović, Benković ...
07.10.
Kako je BVB procvjetao pod Favreom?

Nakon rastanka sa Thomasom Tuchelom, njegovim imenom, filozofijom i klupskom vizijom, uprava Borussije Dortmund morala je naći njegovog nasljednika. Izbor je pao na tadašnjeg trenera Ajaxa Petera Bosza, što će se kasnije ispostaviti kao velika pogreška bez obzira na odličan ulazak u sezonu. Nekoliko ozljeda, gust raspored i često mijenjanje formacije uzrokovali su prve probleme,  s vremenom suradnja Borussije i Bosza postala je "Život na Marsu". Nizozemac postao je bivši već početkom prosinca, a ekipu je do kraja sezone preuzeo Peter Stoger. Vršitelj dužnosti trenera BvB-a i sam je iskusio sudbinu svog prethodnika na novom poslu, radeći u Kolnu nakon također uspješne prošle sezone. Na krilima Batshuayija, uveo je Borussiju u Ligu prvaka, okusio čar vođenja njemačkog velikana pri tome znajući da će kormilo iduće sezone voditi netko drugi. 

Riječ - konačno, odzvanjala je prostorima gdje god se tada nalazili navijači, analitičari i svi nogometni zaljubljenici kada je na Weseru predstavljen novi trener Lucien Favre.
"Potpisom Favrea kao trenera je važan dio za naš novi sportski početak", izjavio je Michael Zorc - sportski direktor kluba.
Nekoliko je razloga zašto je 60-godišnji Švicarac bio možda i najbolja opcija u tom trenutku. Prvenstveno zbog kompatibilnosti sa stilom i tradicijom napadačkog nogometa, koju Borussia prakticira od vremena Kloppa i Tuchela. Drugi razlog je Favreovo općenito nogometno iskustvo, posebno prethodno vezano Bundeslige i mentalitet vezan za to podneblje. Nakon dugog niza godina, vratio je Borussia Moenchengladbach u Ligu prvaka, igrajući ponajbolji nogomet u Europi baziran na dinamičnosti, brzoj tranziciji i kvalitetnoj ogranizaciji u svim fazama igre. Između posla u dvije Borussije, uspio je Nicu izdići iz francuske prosječnosti a pod njegovim vodstvom razvijen je niz igrača kao što su Dalbert, Ricardo Pereira, Serri, Plea, Sarr i dr. Taj treći razlog, odnosno razvoj igrača savršeno je uklapao u sliku i klupsku viziju njegovog novog kluba. Bez obzira na idiličan život koju nudi Azurna obala, Žuti zid i rad s velikim brojem elitnih talenata je ponuda koja se nije mogla odbiti. 

Razlog zašto Peter Bosz nije uspio prošle sezone, nije isključivo njegova krivica. Uz činjenicu da nizozemski treneri ne kotiraju najbolje u zadnje vrijeme kada napuste matičnu državu zbog raznih razloga, prošlogodišnja Borussia nije imala dovoljno kvalitetan kadar igrača. Veliki broj ozljeda već je tradicionalno otvorio put prema nizu rotacija gdje se Bosz polako gubio, zato je dovođenje nekoliko sistemskih igrača bilo jednako važno kao vizionarski odabir dugoročnog izbora na klupi. Obrana predvođena Sokratisom i Toprakom u užem te Schmelzerom i Piszczekom širem dijelu bila je uvjerljivo najproblematičniji dio ekipe, reakcija je bila dovođenje Dialla iz Mainza nakon vrhunske sezone. Sa Zagaduom i Akanjijem koji je odlično odradio Svjetsko prvenstvo, Borussia bi trebala dugoročno imati jakih i stabilnih opcija u užoj obrani, sigurnih u iznošenju lopte. Manjak destrukcije, agresivnosti i skoka u sredini riješili su transferom Delaneya, Hakimi je ponudio još jednu opciju na boku, Hitz na vratima, Wolf i Larsen krilima, ali dva najvažnija transfera plaćena su najmanje. Pogrešku kroz neotkup Batshuayija nadoknadili su posudbom Paca Alcacera u zadnjim danima prijelaznog roka, no potpis Witsela kasnije će se pokazati kao ključan potez što se tiče igračkih dolazaka. Jednako prometno bilo je u suprtonom smjeru - Favre je sasjekao moguće pobune koje bi nastale zbog disproporcije između broja igrača i dostupnih minuta, stoga su klub napustili Yarmolenko, Schurle, Sahin, Castro, Sokratis, Merino, Durm i Paslack. Po sloganom "manje je više", Favre je mogao preći u fazu slaganje ekipe.

Od prvog dana u klubu, Favre je nametnuo svoj način vođenja ekipe. Dovoljno iskusan, znao je prepoznati nužnost ostavljanja onoga što je bilo dobro u mandatima svojih prethodnika. Još od vremena Jurgena Kloppa, Borussia je koristila formaciju 4-2-3-1, no izmjenama trenera, postupnu se mijenjao i stil igre. Kloppov "gegenpressing", Tuchel je nadograđivao s ponajboljim napadački mehanizmima istodobno smanjujući intenzitet presinga dizanjem posjeda lopte ali svoj posao nije uspio završiti do kraja. Njegovo djelo, neuspješno je pokušao nastaviti Bosz, dok se Stoger odlučio baviti strukturom,  obrambenim blokom te brzoj tranziciji, zapravo pripremajući ekipu na ono što na terenu želi vidjeti Lucien Favre. Iako je na klupi proveo samo 6 mjeseci, ako Favreova Borussia ostvari značajan rezultat, Stoger u njima će imati određene zasluge. 

Iz spomenutih razloga, današnja Borussia više slični onoj Stogerovoj nego Kloppovoj. Intenzitet igre znatno je niži, što se najbolje vidi po razina presinga kao nekada glavnoj taktičkoj osnovi. Za vrijeme današnjeg trenera Liverpoola, presing je bio trademark, dok je danas oružje u iznimnim situacijama. 
U fazi obrane, "Žuto-crni", najčešće se brane u kompaktnom srednjem bloku, zatvarajući opcije dodavanje prema međuprostoru i općenito srednjem koridoru. No, postoje trenutci kada izlaze u visoki presing. Najčešće, to rade kada protivnici vraćaju posjed prema svom vrataru. Obrambena linija se podiže do centra, fizičke predispozicije Dialla, Zagadua ili Akanjija to mogu ispratiti i to se pokazuje vrlo efektivnim načinom kako se preko niske razine rizika može doći do povratka posjeda. Druga situacija je lopta prema stoperu, kada krilo ili osmica blokira vanjsku opciju dodavanja prema beku, limitirajući stopera s loptom da ju ispuca ili vrati vrataru, aktivirajući podizanje cijele ekipe prema naprijed. Treći okidač su standardne situacije kao što je izvođenje lopte sa strane, gdje se igrači pozicioniraju vrlo usko s istim ciljem kao u prethodna dva slučaja.
Stoga se može zaključiti da Borussia u fazi obrane ne igra s velikim rizikom niti utroškom energije, ali to radi na inteligentan način koji polako donosi rezultate. Statistički pokazelji koji potvrđuje tezu je Borussijin trenutni plasman na 17. mjesto po oduzetim loptama ali zato su 3. po presječenim.

Favreov rad u Dortmundu se polako vidi po reakciji u prvoj fazi distribucije odnosno iznošenju lopte iz obrane. Po broju dodavanjima, može se naslutiti cilj koji Favre želi dobiti kada ima njegova momčad ima posjed lopte. Strpljenje u traženju koridora za izlazak iz prve linije, znači da je Akanji na čak 95% a Zagadou 92% točnih dodavanja. Nakon početnog upoznavanja, čini se da je Favre pronašao idealnu kombinaciju u zadnjem redu. U prvim utakmicama koristio je Schmelzera i Piszczeka na bokovima dok su Diallo i Akanji činili stoperski tandem. Mladi Hakimi pokazao se kao kvalitetnija opcija jer uz veću moć ponavanja u odnosu na Poljaka na, uz to donosi tehnički segment i mogućnost proigravanja iz dubine, što Borussiju čini izuzetno neugodnom po desnoj strani. Zbog izrazito napadački orijentiranog Marokanca, Diallo se pomjerio na lijevom bočnog a u prvi sastav ušao Zagadou na stopersku poziciju.

Favre od ekipe traži da bude dovoljno strpljiva dok se ne otvori prostor za vertikalna proigravanja iz zadnje linije ili prijenos lopte na bok. Overloadanjem jedne strane stvaraju odnosno kreiraju prostor za drugu jer se protivnik fokusiran braniti stranu gdje se nalazi veliki broj igrača - tada brzim prijenosom lopte stoper izlazi van pozicije i dodavanjem pronalazi krilo koje je spušta u međuprostor. Cilj je postignut, prva distribucija je ostvarena.

U fazi napada, Borussia stoji izrazito široko, što joj donosi veliki missmatch na terenu, posebno protiv ekipa koje se ne brane agresivnim blokom kao Augsburg. S dva stopera, duplim pivotima i po potrebi jednim bekom, imaju dovoljno opcija za dodavanja u izgradnji napada, no glavna ideja pri ulasku na protivničku poziciju je maksimalno iskorititi usku pozicioniranost krila u međuprostoru. Ulaskom duplih pivota u zonu 14, protivnički par centralnij veznih u najčešće 4-4-2 bloku nalazi se u brojčanom manjku 2vs4 a kvalitetna proigranja Akanjija ili Zagadua iz obrane instantno prebacuju težište igre iz obrane, prema međuprostoru dok kasnije krila koje uskim postavljanjem protivnika imaju dovoljno prostora za expoit-anje ili korištenje bočne zone.

Srednji obrambeni blok je probijen i protivnik se mora spustiti duboko svom vrataru. Kada lopte dođe na bok, krilu se tada u izolaciji pridružuje bek u overlapu a igrači koji su napadali međuprostor u izgradnji napada, u tom trenutku napadaju 16-erac gdje se stvaraja brojčani višak u obje zone napada. Igrač na boku ima niz opcija za ubačaj a upravo je desna strana dio terena koji napadaju statistička dva najveća potrošača lopti kroz kontekst driblinga. Pulisic ih ima 2,2/5,4, dok Hakimi je na brojci od 2/4. Zbog individiualne kvalitete koju posjeduju krila, nisu rijetke situacije gdje se protivnici radije odlučuju na prekršaj nego rizik od probijanja boka. 

Iako Pulisic nema kvalitetan postotak driblinga, on je najfauliraniji igrač lige a Borussia je do sada nekoliko golova zabila iz prekida s poludistance. Razlog zašto ga Favre vidi ispred Sancha je obvezna igra, trenutno najslabija karika mladog Engleza, ali u perspektivi obojica bi trebali imati svoje mjesto u prvih 11.

Drugi primjer korištenja međuprostora je reakcija kada protivnik pokaže želju za visokim presingom kontra Borussije. Ponovno strpljiva izgradnja napada dok se ne ukaže prilika za progresiju preko igrača u međuprostoru, no kada je obrana visoko postavljena, cilj traženje dubine kroz povratno proigravanje je lakše ostvariv. Jedna strana kreira, druga strana prati i napada 16-erac, rezultat toga je veliki broj igrača završnici, često dovoljan da se stvori višak i poentira na kraju. Brzo, efektivno i atraktivno - Favreova prezentacija nogometne igre je mamac za sve gledatelje neovisno o tome jesu li navijači klubova koje vodi. 

Axel Witsel je neosporno najvažnije pojačanje u ljetnom prijelaznom roku. Često kritiziran zbog odabira klubova gdje je kao kriterij birao one koji su plaćali najviše, sada na vrhuncu karijere postao je ključna točka distribucije Borussije Dortmund. Kada ga protivnici ne zatvaraju u trokutima ili direktnim markiranjem, gotovo svaki napad polazi od njega. Iako je na klupi Weigl, čini se da je upravo stabilnost koju donosi Belgijac karika koja je nedostajala napadu zadnjih godina. Spomenut je podatak da su stoperi igrači s najviše dodira u ekipi, Witsel ima prosječno 57 dodavanja uz 92% točnosti, što je izvrsno jer je skoro svako primanje lopte ometeno pritiskom ili brojčanim viškom protivnika. Nevažno radi li se o prijenosom lopte, probijanju protivničke obrambene linije ili čista "link up" igra, Witsel je Favreov čovjek na terenu.

Uz konkretan utjecaj na distribuciji svoje ekipe, Witsel otvara prostor suigračima jer se protivnici ponekad odlučuju odsjeći liniju dodavanja prema njemu. Tada više vremena i prostor dobiva njegov partner na duplom pivotu u prvom slučaju ili se protivnik nađe u dvojbi treba li markirati odnosno izaći na Witsela ili se povući pa braniti međuprostor. Witsel je svojim kretanjem trenutno nenadoknadiv u Favreovom sustavu jer osim što donosi je glavni playmaker ekipe, on stvara otvara prostor drugim opcijama u distribuciji koji kasnije dolaze do jednakog cilja.

Ključni igrač i tranzicija

Otkako se saznalo da će Favre preuzeti Dortmund, jedan igrač bio je posebno sretan. Marco Reus po odličnom pamti suradnju sa Švicarcem još iz doba kada su zajedno radili u Moenchengladbachu. Stoga i ne čudi da je prva Favreova odluka bila imenovanje Reusa kao novog kapetana Borussije. 
Kasnim priključivanjem Alcacera, Favre je vidio Reusa kao centralnog napadača zbog svoje mobilnosti i mogućnosti stvaranja missmatcha spuštanjem u međuprostor ili pozicioniranjem na bok, no Favre je u međuvremenu za Reusa pronašao novu ulogu. Zbog silnih ozljeda koje su utjecale na njegove motoričke sposobnosti te izostankom Gotzea, Favre ga je pozicionirao na mjestu desetke. Upravo je njegov overload blizu zone dodavanja jedna od najvažnijih mehanizama. Reus osim što je tehnički na visokoj razini, posjeduje nogometnu inteligenciju te može prepoznati situaciju kada treba pružiti opciju u dodavanju ili odvući protivnika da bi se stvorio prostor. Osim u igri na postavljenu obranu, Reusova uloga je od izuzetnog značaja u tranziciji. 

Sudjelovanjem u dva trokuta na desnoj strani, Reus je direktno utjecao na prijenos lopte u zadnju trećinu terena, djelić igre koji Favre želi od njega. Spuštanjem s pozicije desetke prema aut liniji, sudjelovao je u izigravanju protivnika te se nekoliko sekundi kasnije uspio naći u idealnoj situaciji za gol. Reus trenutno dijeli drugo mjesto liste strijelaca pri čemu posebno treba istaknuti suradnju s njegovim prvim pomoćnikom, Sanchom (Panzom). Uz pomoć Hakimija i Alcacera, njih dvojica razbili su Bayer Leverkusen stalnim stvaranjem viška i pritiskom po desnoj strani. Protiv Augsburga bio je lošiji nego inače, počinio je 6 pogrešaka i to bi se odrazilo na rezultat da se nije ukazala "deus ex machina", u Dortmundu ga ove sezone znaju pod imenom Paco Alcacer.

Tko je Jadon Sancho?

Sancho i Alcacer su uz Reusa dva igrača koja svojim golovima i asistencijama najviše utječu na Borussijine rezultate. Španjolac je današnjim hat-trickom u pola sata osigurao +4 boda nad Bayernom a impozantno zvuči podatak da je zabio 6 golova u samo 83 minute provedene na terenima Bundeslige. Iako je rani početak sezone, uprava kluba ne smije napraviti pogrešku kao sa Batsuaiyem, odnosno mora otkupiti ugovor od Barcelona jer je Alcacer izvrstan ispušni ventil za ono što proizvodi Favreov sustav. Slično Alcacerovom primjeru, Sancho također radi nevjerojatne stvari u odnosu na povjerenu mu minutažu. Sa samo 18 godina najbolji je asistent Bundeslige zbog čega je među ostalom pozvan u seniorsku reprezentaciju Engleske. Njegove fizičke mogućnosti, kretanje bez lopte i dribling već su sada gotovo nemoguć matchup za protivnike kroz pozicijsku igru a u tranziciji je nezaustavljiv. 

Potencijalni problemi

Favre je tek nekoliko mjeseci na klupi, što je znak da je prerano donositi zaključke o budućim rezultatima bilo oni kratkoročni ili dugoročni. Uostalom, najbolji primjer za to je prošlosezonski Boszov početak. Kako će sezona teći, faza obrane će doživjeti napredak posebno pri branjenju dugih lopti u pozicijskoj igri te kvalitetnijoj reakciji u prekidima jer su protivnici već nekoliko puta iskoristili propuste obrane na taj način. Uz to, prosjek obrane je oko manji od 22 godine, stoga su realnost oscilacije a prostor koji ostavlja Hakimi bi kvalitetnije ekipe mogle iskoristiti. Također, kod Dortmunda uvijek postoji taj oblak ozljeda koji nadlijeđe nad svakom sezonom. Uvijek problematični Reus u tom kontekstu je prvi na udaru, bez njega, Witsela i Akanjija je teško zamisliti idealan sastav. Kada bude imao sve igrače na raspolaganju, kvalitetnim ulaskom u sezonu novih pojačanja, Favre će imati dovoljno izbora na svakoj poziciji te ako rezutatski prebrodi prvu krizu zbog koje je ispao Peter Bosz, Borussia će biti ozbiljan suparnik Bayernu već ove sezone.

Lucien Favre se već nakon nekoliko utakmica pokazao kao pravi čovjek na pravom mjestu. Borussia pod njegovim vodstvom je trenutno na vrhu Bundeslige kao jedina neporažena ekipa do sada, imaju najviše golova, 6 bodova u dva kola Lige prvaka. Dovoljan podatak o mentalitetu su zabijanje golova tri utakmice zaredom u sudačkoj nadoknadi a zadnje vrijeme utakmice u Bundesligi slavili su preokretom. Osim rezultatskih podataka, Borussia igra vrhunski nogomet s nizom opcija u fazi napada, gdje iz svake zone prijeti opasnost. Ideja, mehanizmi u igri su vidljivi, Favre je vratio identitet kluba. Borussia Dortmund je prije njegovog dolaska na klupu imala prošlost i budućnost, sada ponovno ima i sadašnjost.

Pravi čovjek na pravom mjestu
Nakon rastanka sa Thomasom Tuchelom, njegovim imenom, filozofijom i klupskom vizijom, uprava Borussije Dortmund morala je naći njegovog nasljednika. Izbor je pao na tadašnjeg trenera Ajaxa Petera Bosza, što će se kasnije ispostaviti kao velika pogreška bez obzira na odličan ulazak u sezonu. Nekoliko ozljeda, gust raspored i često mijenjanje formacije uzrokovali su prve probleme, s vremenom suradnja Borussije i Bosza postala je "Život na Marsu". Nizozemac postao je bivši već početkom prosinca, a ekipu je do kraja sezone preuzeo Peter Stoger. Vršitelj dužnosti trenera BvB-a i sam je iskusio sudbinu svog prethodnika na novom poslu, radeći u Kolnu nakon ...
Pravi čovjek na pravom mjestu
Nakon rastanka sa Thomasom Tuchelom, njegovim imenom, filozofijom i klupskom ...
Sancho ima potencijal,ne znam samo koliko je još stabilan u glavi i hoće li imati problema sa ozljedama. Isak ne dobiva šansu nikako, iako su ga platili 10 milijuna eura. Šteta, jer nisam vidio mladića sa tako mirnom završnicom. - Fenix22, 7.10.18. 19:48, 0 0 0
Po viđenom u konkretnim utakmicama, Zagadou će biti veliki igrač, valjda jedina korisna stvar koja je ostala poslije PEtera Bosza.. - BruceWayne, 8.10.18. 14:58, 0 0 0
Njega sam zaboravio. Strašan igrač. - Fenix22, 8.10.18. 18:09, 0 0 0
Kad se već tolko potrudiš, daj onda duboko udahni i proleti kroz tekst još jednom jer imaš puno sitnih gramatičkih grešaka, a to je meni kao grammar naziju jednostavno nedopustivo... - baiso, 9.10.18. 19:17, 0 0 0
Oprosti lol. Radio sam u vrijeme 2-4 ujutro, konvertirao kroz "ispravi me", očito da je ostalo još. - BruceWayne, 9.10.18. 19:36, 0 0 0
05.10.
Anderlecht - Dinamo 0-2

Konačno je Bruxelles bio sretan za Hrvate. Listopadska večer u gradu europskih institucija otvorila je vrata u predvorje snova svih Dinamovih navijača da će nakon dugog niza godina ponovno vidjeti svoj klub poslije zimske stanke u europskoj konkurenciji. Nakon 6 boda iz dva početka kola, Dinamo je vlasnik svoje sudbine. Preduvjet za večerašnje slavlje bila je pobjeda nad Fenerom  prije dva tjedna. U samoj analizi, spomenuta je važnost pozitivnog otvaranja, ne samo zbog većih šansi za prolazak skupine, nego i zbog ubijanja duha iz boca zvanog Young Boys i shvaćanje Europske lige kao potencijalne pobjede nakon ispadanje iz Lige prvaka. Slavljem protiv Fenera dobiveno je potrebno samopouzdanje, no ono što je još važnije, skidanje tereta bodovnog pritiska, što je Dinamu dalo priliku da otpočetka preuzme inicijativu i zasluži vodstvo, koje kasnije nije ispuštao.

Ponovno pisati o srednjem bloku, presing zamkama i izlasku u visoki presing, recikliranju teza o kvalitetnom sustavu u fazi obrane i protunapadima nema previše smisla, pa za nadogradnju prijašnjih analiza treba pričekati povratak More i Majera. Ipak, kroz prvih par minuta utakmice otvorila se nova tema za analizu.
U suton prijelaznog roka, na zadnja vrata Maksimirskog stadiona ukazao se Bruno Petković, povratnik u Hrvatsku nakon niza uspješnih i manje uspješnih avantura u Italiji. Petković je stari Bjeličin poznanik u vrijeme dok je trener Modrih obavljao isti posao u Speziji. U dugom i često zamornom natjecanju s 42 kola, Bjelica je imao dovoljno prilike upoznati većinu hrvatskij igrača, čiji se broj znatno povećao ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Bjelica je tako primijetio visokog napadača, kvalitetnog u skoku i primanju lopte, no ono što ga je razlikovalo o prosječnog talijanskog "target mana", donijele su mu usporedbe sa Zlatanom Ibrahimovićem. Kontrola lopte, udarac, dribling na visinu od 193cm su potpuni raritet u konkurenciji napadača a kroz pravilo ponude i potražnje najbolje se može izračunati vrijednost takvog igrača. Petković je nakon niza duga godina provedenih u Italiji svoj vrhunac doživio u Trapaniju. 10 golova i 7 asistencija u jednoj kalendarskoj godini bili su pozivnica za veliku scenu, elitni razred talijanskog nogometa i dres Bologne. Prosječni klubovi Serije A imaju sklonost uložiti određena sredstva u visokog napadača istodobno gradeći svoje napade oko njega, nadajući se budućoj prodaji u neki od klubovi gornjeg doma. Međutim, u konkurenciji Destra, Palacija i još jednog visokog napadača Avenattija, Petković se nije snašao.Pokušao je s posudbom u Veroni, no klub koji je već duboko nagazio u put druge lige nikada nije dobar za mladog igrača. Tanka je crta između nove senzacije Calcia Krzystofza Piateka i Brune Petkovića, dva igrača sličnih priča ali uz iznimku da je Poljak prije Genoe imao prvoligaško iskustvo kod kuće, što ne mora, ali itekako može biti presudno.

Možda se tom mišlju vodio Petković, kada se početkom kolovoza priključio Dinamu. U trenutku kada je Budimir vukao momčad prema Ligi prvaka a Gavranović polagano ulazio u ritam, Petković se ponovno našao u negativnoj situaciji po pitanju sigurne minutaže. Srećom po njega, odlukom Bjelica da koristi različite postave u HNL-u i Europi, brzo je dobio priliku pokazati što može. Povjerenje je vratio pogotkom protiv Lokomotive iz kaznenog udarca, no svoje mjesto u briselskih 11 zaslužio je utakmicom protiv Intera, kada je međuostalom zabio 2 pogotka i iznudio kazneni udarac u Dinamovom preokretu. Ozljedom Gavranovića, otvorilo se mjesto u vrhu napada protiv Anderlechta. S obzirom na mali luksuz u kontekstu pobjede iz prvog kola, Bjelica je imao priliku pokušati proširiti rotaciju za najvažnije utakmice koje uskoro slijede. Ako se može reći da je Rrahmanija dobio u utakmici prvog kola, onda je Petkovića dobio nakon jučerašnjeg.

Mario Budimir je od sezone Dinamu bio važan zbog tri razloga: zatvaranje protivničkih igrača, suradnja u zadnjoj trećini s krilima i posebno Olmom te u skoku posljedica na izostanak sekundarne distribucije. Protiv Anderlechta, Bjelica je iste razloge tražio od Petkovića. Na utakmici je imao čak 28 duela, od čega 11 dobivenih. Ideja Dinamovog trenera bila je tražiti prednosti zbog visinsku prednost Petkovića nad dvojicom stopera od kojih je jedan bio 183 a drugi 186 cm. Kao i u slučaju Budimira, blizu zone gdje će pasti bio je Dani Olmo i Dinamo bi u tom slučaju imao priliku započeti "drugi napad" na suparničkoj polovici. 

No za razliku od Budimira, Petković je prikazao dimenziju više u kombinatorici i ogranizaciji igre. Dokaz da koliko god možda neumjesne bile usporedbe sa Ibramovićem, one nisu bile slučajne. Petković je na ovoj utakmici imao 3 ključna dodavanja iz 3 pokušaja, protiv Lokomotive 2/3, protiv Intera čak 5/5. Ako bi tražili određeni nedostatak u njegovoj jučerašnjoj predstavi, to su defitivno bile izgubljene lopte, njih čak 6. Možda je i on sam na trenutak pomislio da na terenu donositi odluke kao Ibrahimović, ali je vjerojatno Bjelica uvidio na čemu treba raditi u mjesecima koji dolaze. Ipak, ne treba zaboraviti da se među posljednjim priključio momčadi, odnosno Bjelica će tek na zimskim pripremama moći saznati je li Petković igrač koji može biti prvi izbor u vrhu napada. Ukoliko smanji izgubljene lopte odnosno počne brže donositi pojedine odluke, njegov sve češći izbor u napadu kao večeras ne bi bio iznenađujuć u nastavku sezone.

Miriše na Mandžukića

Kao i slučaju Ibramovića, prije usporedbe s Mandžukićem treba povući malo ogradu, odnosno odati priznanje bivšem hrvatskom reprezentativcu na njegovoj posebnosti i možda se tek sada, kada više nije u sustavu vidi njegov utjecaj na uspjehe reprezentacije kao i klubove u dosadašnjoj karijeri. No, priča o Petkoviću nije mogla proći bez poveznice s reprezentacijom, obzirom na trenutni nedostatak kvalitetnih opcija na toj poziciji. Jasno, još je premali uzorak ali po viđenom u njemu, Petković ima određene predispozicije obnašati prvenstveno ulogu namijenjenu Budimiru prije, a možda u budućnosti biti redovan član nacionalne selekcije.
Kroz prijašnje analize o Dinamu se ustanovilo da Bjeličin sustav iziskuje obveznu igru od svih igrača u polju. Petkovićeva konkretna uloga bila je zatvaranje desnog koridora te spuštanje prema protivničkim zadnjim veznim kao okidač za oduzimanje lopte. Uspješno je oduzeo 3/5 lopti, protiv Lokomotive 4/4, Intera 2/3, što dokazuje određenu naviku za prepoznavanje takvih situacija. Uz to, Bjelicu može veseliti Petkovićevo pozicioniranje na terenu jer je većina oduzetih lopti nastala je njegovim praćenjem protivnika u stilu igrača s kojim se uspoređuje.

Međutim, pravi temelj te usporedbe bio je zapravo prvi gol Dinama. Vranješ je poslao problematičnu loptu prema svom vrataru a Petković je kao Mandžukić osjetio nužnost da krene u smjeru dodavanja i nije odustajao. Za svoj trud nagrađen je iznuđenim kaznenim udarcem, koji je malo kasnije Hajrović pretvorio Dinamov odlazak u mirne vode.

Sa svakom pobjedom, Dinamo raste i dobiva novog igrača u rotaciji. Bilo je nemoguće neprimijetiti napredak drugog današnjeg strijelca Gojaka u odnosu na početak sezone. Spomenut je ulazak Rrahmanija, danas Petkovića, sutra to možda bude Šitum ili netko od povratnika, no u svakom slučaju Dinamo s pobjedama ne dobiva samo potrebne bodove za prolazak skupine, nego i igrače na koje može dugoročno računati.

Jedan od njih je sigurno Bruno Petković. Svjesni da trenutno u omladinskom pogonu nemaju kvalitetnog napadača, čelni ljudi Dinama morali su pronaći dovoljnog mladog igrača na koga mogu računati u sezonama koje dolaze. Budimir je dao svoj doprinos, ali zaista je teško očekivati slično iduće sezone. Uz to, Gavranovićeva reputacija otvara mogućnost odlaska u Kinu ili Bliski istok kao zadnju priliku za visokog ugovor, stoga je posao Dinama i Petkovića bio na obostrano zadovoljstvo. Petković je shvatio da se mora vratiti kući a Dinamo je potencijalno dobio igrača na kojeg može računati dugoročno. Petković sigurno neće biti "novi Ibramović", ali uz naporan rad i podršku trenera Bjelice, bit će u budućnosti koristan Dinamu, ali možda još više potreban hrvatskoj reprezentaciji. Petković je na dobrom putu za takav scenarij..

Od novog Ibrahimovića do novog Mandžukića tanka je nit
Konačno je Bruxelles bio sretan za Hrvate. Listopadska večer u gradu europskih institucija otvorila je vrata u predvorje snova svih Dinamovih navijača da će nakon dugog niza godina ponovno vidjeti svoj klub poslije zimske stanke u europskoj konkurenciji. Nakon 6 boda iz dva početka kola, Dinamo je vlasnik svoje sudbine. Preduvjet za večerašnje slavlje bila je pobjeda nad Fenerom prije dva tjedna. U samoj analizi, spomenuta je važnost pozitivnog otvaranja, ne samo zbog većih šansi za prolazak skupine, nego i zbog ubijanja duha iz boca zvanog Young Boys i shvaćanje Europske lige kao potencijalne pobjede nakon ispadanje iz Lige prvaka. ...
Od novog Ibrahimovića do novog Mandžukića tanka je nit
Konačno je Bruxelles bio sretan za Hrvate. Listopadska večer u ...
30.09.
Utakmica tjedna: Chelsea - Liverpool 1-1

Bila je negdje 80. minuta kada je Jurgen Klopp iz rukava izvukao svog ključnog čovjeka, spletom okolnosti ostavljenog na klupi u prvoj utakmici Lige prvaka. Nije dugo trebalo čekati da se njegov utjecaj igru Liverpoola pretvori u konačni rezultat. Juan Bernat nije imao dovoljno odlučnosti ući u blok a Firmino je između njega i Rabiota pronašao mali kutak prostora za prva tri boda u europskoj kampanji. U toj utakmici, popularni Bobby na teren je ušao umjesto Sturridgea: desetak dana poslije, ista dva imena spasili su Liverpool, samo u obrnutim ulogama. Znajući činjenicu da vrijeme može biti veći neprijatelj nego klub preko puta, Klopp je polagano dodavao doze rizika na teren ne bi li i nakon te utakmice ostao neporažen. Prvo je Shaqiri, inače ponajbolji sudionik uvodne utakmice u Carabao Cupu zamijenio Salaha, zatim je izlaskom Hendersona Liverpool putem Keite dobio igrača bliže golu a tek će trećom izmjenom njemački trener dobio što je tražio. To je zapravo najbolji argument koji možete naći u korist teze da ovosezonski Liverpool može biti prvak jer bi prošlogodišnji kao i ovaj stvarao prilike, bio bolji protivnik, ali bi stadion napustio s golom manje u protivničkoj ili više u vlastitoj mreži.

Kada se raspravlja o mogućim dosezima Liverpoola ove sezone, kao glavni razlozi optimizma ističu se novi vratar, stabilnija obrana, širok izbor u veznom redu te opcija više u napadu po imenom Shaqiri, no malo njih je zaista otpočetka računalo na strijelca jučerašnjeg pogotka. Srećom po Liverpool, u tih "malo" spada Jurgen Klopp. Nekadašnji partner Suareza u zadnjem ozbiljnom pokušaju Redsa da osvoje naslov, proveo je teško razdoblje od tog vremena do danas. Iako je cijelo vrijeme proveo na rosteru, dolaskom Kloppa njegove dionice počele su padali a istodobno došle su neke nove ideje u kojim su viđeni neki drugi ljudi. Sturridge je bio višak polako pretvaran u teret zbog neravnoteže njegove uloge u ekipi i izrazito visokih primanja potpisanih na papiru. Mnogo je vremena i razočarenja kumovano ozljedama trebalo da prihvati ulogu drugog napadača, rezerve primorane živjeti u sjeni s uspomenom na prošlost i 33 gola u dvije sezone. Dijelom zbog zdravstvenog kartona, dijelom zbog velike plaće i visoke odštete tražene za njega, nijedan klub u Premier League nije htio u njega uložiti dobar dio resursa na raspolaganju. Ostavljen na Anfieldu nakon neuspjele posudbe u WBA koji je ispao iz lige, bio je primoran prihvatiti mrvice s Kloppovog stola. Nijemac je trebao njega a njemu je Liverpool bila najbolja, istodobno i jedina opcija. Brak iz ljubavi proizašao iz Suarezovih vremena, prerastao je u brak iz koristi.

Uz sav taktičku kompetenciju većinom oblikovanu "gegenpressingom", podcjenjuje se Kloppov način rada ogledan kroz tkz. man-management. Rijetko bi koji trener dvije godine zaredom dao važnu ulogu u obrani de facto "rookie-ju" odnosno Arnoldu pa Gomezu ili 55 milijuna funti skupo pojačanje ostavio na klupi zbog veterana, no Klopp je prepoznao razlike njega i Firmina i načine gdje najbolje iskoristiti skillset obojice. Zbog manjka obveznih karakteristika u odnosu na sustav, Sturridge će pod Kloppovim vodstvom osuđen biti B opcija kada se lovi rezultat ili glavni napadač kada raspored bude zahtijevao odmor primarnom trojcu. Sustav već ima jednog koji u svrhu "ispušnog" ventila igra s manjim intenzitetom fazu obranu. Salah je bez obzira na slabiji ulazak u sezonu, neka druga priča.

Na nogometnoj vagi, Firminova važnost za sustav, prije svega kreativni utjecaj u zadnjoj trećini i vođenje presinga bit će uvijek značajniji od njegovih nedostataka koje bi svojim ulaskom nadomjestio Sturridge. Firmino možda ne posjeduje sve kvalitete klasičnog "strikera" za nanjušiti gol kao sinoć, ali za Kloppov izbor prvog napadača puno je važnije što Sturridge nema skillset koji bi progonio protivničku obranu, zatvarao glavnog playmakera, bio okidač za kretanje i presing zamke. No, njih dvojica zajedno mogu biti jako koristi za Liverpool u određenom matchupu kada to rezultat bude tražio, to je odgovor koji jNijemac jedino želi čuti. Nakon što je sav novac previđen za transfere uložen u druga imena a ostalo je prazno mjesto napadača, aktivacija Sturridgea bila je najbolji potez u tom trenutku. Srećom po Redse, tu činjenicu je na vrijeme shvatio i sam Sturridge. Rezultat te sada oportunističke suradnje ostavio je Liverpool neporažen u sezoni.

...........

Nakon razočaravajuće sezone i izostanka iz Lige prvaka, razlaz Antonija Contea i Chelsea bio je neminovan. Određeni potezi talijanskog stručnjaka tijekom sezone naslutili su rastanak kao jedinu preostalu opciju za obje strane. Vrlo nezgodan trenutak za Chelsea jer su tada, osim novog trenera, trebali tražiti novog vlasnika a potencijalno i dobar dio sastava nije bio zadovoljan kako odvijaju događaji u klubu. Neigranje Lige prvaka, nikada nije mamac za ostanak ponajboljih igrača u nekom klubu, no s vremenom - Chelseajev svijet se postepeno vraćao u normalu. Abramovich je odlučio ostati a kao novog trenera imenovao je Maurizija Sarrija. Bio je to hrabar potez jer promjena trenera uvjetovala promjenu sustava, mentaliteta i različite percepcije ljudi izvana. Gledajući kroz sami PR, Sarriball postao je najbolji potez koji je vodstvo kluba moglo povući u tom trenutku. Nakon nekog vremena, mediji nisu više pisali o prodaji kluba ili odlasku glavnih zvijezda nego o nogometnoj renesansi nakon najblaže rigidnog nogometa manifestiranog za vrijeme prethodnog trenera. Dolazak Sarrija u London pokrenuo je pozitivnu lančanu reakciju. Hazard je ostankom klubu odbio Real Madrid, Wilian United a odlazak Thibauta Courtoisa bila je posjekotina s kojom su na Stanford Bridgeu mogli živjeti. Plaćena je skupo potpisom Kepe, ali financijsku ravnotežu će donijeti igrač potpisan kao "gratis", koji će vremenom postati neizostavan član prve postave.

Međutim, bilo bi krivo shvatiti da je Sarriball implementiran na lak način. Uz samu otegotnu okolnost prihvaćanja potpuno različitog sustava, dodatni Sarrijev problem zvao je Svjetsko prvenstvo. Već početkom srpnja, Napolitanac je morao pokrenuti novi stroj bez glavnih dijelova a to je bio težak zadatak jer je morao u kratkom vremenu uvjeriti razočarani dio koji nije sudjelovao na turniru da prigrli nova pravila i igru, kako bi glavne zvijezde shvatile ispravnost njegovog odabira i nužnost odricanja kako bi Chelsea već krajem rujna bio konkurentan za vođenje pozicije. To nije bilo nimalo lako i taj period do početka sezona bio je preduvjet onoga što gledamo zadnjih tjedana.

"Svaki dan nam je govorio, 'imate najbolji posao na svijetu, zato uživajte. Zato trebate ovo raditi s najvećim smješkom. Mnogi ljudi na svijetu nemaju tu privilegiju'. Sarri je odlična osoba i želio je od nas da uživamo i budemo sretni".
David Luiz o Sarriju.

Bez glavnih zvijezda, Sarri je osim uvođenja novog sustava, morao u život vratiti nekolicinu otpisanih iz prošle sezone. Slično kao junak iz prvog dijela teksta, David Luiz bio je na granici, s činjenicom da ju nije mogao prijeći jer nije imao identifikacijski dokument ili u ovom kontekstu ponudu za prelazak u drugi klub. Pod Conteom, gledao je kako ispred njega igraju redom Rudiger, Christensen i Cahill, no ako je Svjetsko prvenstvo mnogima otežalo pripreme, njemu je dalo novu priliku jer je ostao jedini stoper na početku priprema. S mladim Ampaduom, činio je ključan dio prve faze distribucije i sebi priskrbio prve bodove kod novog trenera. Povratkom Rudigera, mladi Velšanin vratio se u mladu momčad, ali Luiz je ostao iako mu javnost nije davala previše šanse čak i u slučaju da Chelsea ne potpiše pojačanje na toj poziciji. Najkonkretniji argument bio je prelazak iz obrane s 3 u obranu s dva stopera, odnosno nedostatak pravilnog postavljanja kod ubačaja s boka, općenito manjak koncentracije u igri te postavljanje obrambene linije kod kontranapada. Kako je sezona tekla, Sarri se sve više mogao pouzdati u tehničke kvalitete Luiza koje nikada nisu bile upitne dajući mu priliku da ispravi ono što nije odrađeno na traženi način.

Vrhunac povratka u "život" po novim trenerom doživio je jučer. SofaScore proglasila ga je igračem utakmice, što dodatno pojačava dojam viđenog na terenu. Čak 7 puta otklonio je opasnost ispred vlastitoga gola, najvažniji puta s gol linije kada je Kepa već bio svladan. Uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme, Luiz je stigao biti Sarrijev odgovor na markiranje Jorginha jer je ispucao 10/15 dugih lopti, najčešće dijagonala iza visoko postavljene obrane Liverpoola. U drugim utakmicama, bilo je trenutaka kada je prepoznao potrebu za napuštanjem pozicije i iznošenjem lopte prema zadnjoj trećini. On će Sarrijevu ocjenu dobiti na temelju utjecaja koji čini na izgradnju napada a ne koliko ponekad zna loše reagirati u obrani. To je esencija Sarrijeve filozofije.

I tu ulogu David Luiz ispunjava na sve bolji način. Utakmica protiv Liverpoola bila je vrlo zahtjevan matchup jer je trebao braniti prostor koji ostavlja Alonso a napada Mo Salah. Najviša ocjena u najvažnijem trenutku dokaz je međusobne vjere u ideju i sustav jer Luiz ne bi uspio bez Sarrija a sve su manji izgledi da će Chelsea u siječnju tražiti novog stopera zbog onoga što na terenu Brazilac pokazuje. Slična priča je na Anfieldu. Čak i ako Liverpool pronađe sredstva za dolazak novog napadača, možda ga ulože u neku drugu poziciju jer je Sturridge ponovno važan kotačić Redsa u borbu za naslov.

Utakmica Chelsea i Liverpoola je u prvi plan postavila dvojicu otpisanih. Igrače koji su morali prihvatiti novu ulogu i krenuti ispočetka. Povjerenje svojih trenera vratili su igrom na terenu a kako su obojica to radila na najbolji način - rezultat je mogao završiti samo neodlučeno. No ne i bez pobjednika, jer David Luiz i Sturridge nakon jučerašnje utakmice itekako to jesu.

Kako su dvojica otpisanih spasili dan..
Bila je negdje 80. minuta kada je Jurgen Klopp iz rukava izvukao svog ključnog čovjeka, spletom okolnosti ostavljenog na klupi u prvoj utakmici Lige prvaka. Nije dugo trebalo čekati da se njegov utjecaj igru Liverpoola pretvori u konačni rezultat. Juan Bernat nije imao dovoljno odlučnosti ući u blok a Firmino je između njega i Rabiota pronašao mali kutak prostora za prva tri boda u europskoj kampanji. U toj utakmici, popularni Bobby na teren je ušao umjesto Sturridgea: desetak dana poslije, ista dva imena spasili su Liverpool, samo u obrnutim ulogama. Znajući činjenicu da vrijeme može biti veći neprijatelj nego klub ...
Kako su dvojica otpisanih spasili dan..
Bila je negdje 80. minuta kada je Jurgen Klopp iz ...
29.09.
Tribina hipoteza

Ni sam Niko Kovač kada je slavio odlazak stare i dolazak nove godine, nije mogao bolje zamisliti događaje koji će uslijediti. Njegov Eintracht mirno je plovio prema kvalifikacijama za Europsku ligu, istodobno sanjajući prvi trofej nakon 3 dekade čekanja u gradu na rijeci Majni. Uz pomoć Ante Rebića i suigrača, Kovačev san postao je java, navijačima je ispunio dugo iščekivan trenutak a sebi kupio ulaznicu u visokom društvu. Kako na putu do vrha bilo potrebno malo sreće, Niko je postao nasljednik Juppa Heynckesa nakon što je Thomas Tuchel odlučio preuzeti PSG. Iako mlad i relativno novi na klupskoj sceni, Kovač je znao da je to posao koji se nudi jednom u životu.

Odluka nije upitna i bivši hrvatski izbornik ušao je u novi svijet u odnosu na ono što je imao u Frankfurtu. Umjesto skupine underachievera pretvorenih u jedan tim željan pobjede i dokazivanja, čekala ga je svlačionica svakakvih tipova koji će htjeti  više puta testirati njegovu kvalitetu i autoritet. U svom početku napravio je najbolju moguću stvar. Kada je shvatio da uprava nema namjeru ići u ozbiljniji "rebuilding" i ulaganja, odlučio je nastaviti ići putem bivšeg trenera koristeći ustaljeni pobjednički sustav iz prethodnih sezona. S obzirom da je jedino Leon Goretzka ozbiljnije pojačanje, preslika Heykenssovih 4-5-1 ili 4-3-3 iz prošle sezone, trebalo bi Kovaču dati sigurnost i samopouzdanje kao preuduvjet za ozbiljnije promjene kada za to dođe vrijeme.

Svoj posao iz snova, počeo je najbolji mogući način. 6 pobjeda u 6 mogućih utakmica, pa ni klupska opozicija, predvođena vječnim dvojcem na krilima nije mogla prigovoriti novom treneru. No, usred popularnog Oktoberfesta, naišli su tekući problemi. Bavarski susjedi iz obližnjeg Augsburga priredili su potpunu senzaciju kada je bivši igrač Bayerna, mlađi Götze pogodio pred kraj utakmice. Sam gubitak dva unaprijed upisana boda ne bi bio problem da nisu otvarali iduće kolo protiv goropadne Herthe, najugodnijeg iznenađenje ove sezone. Pod sloganom: "Budućnost pripada Berlinu", mlada momčad iz glavnog grada mogućom pobjedom zasjela bi na diobu prvog mjesta Bundeslige nakon jako dugo vremena.

Braća Kovač u svoj rodni grad nisu došli bez problema u rosteru. Već na početku sezone otpali su Coman i Rafinha, Hummels nije potpuno spreman a možda najveći izostanak osjetio se ozljedom Tolissoa, nasljednika Vidala i važnog Kovačevog čovjeka u presingu. Manjkom investicija i transfer politikom koja uglavnom uključuje čekanje isteka ugovora, Kovač je morao rotaciju proširiti kroz unutarnje rezerve. Jedan od promašaja Bavaraca, Renato Sanchez nenadano je postao Kovačev osobni projekt, nalik onome Ante Rebića iz prethodne epizode. Portugalac je nakon kvalitetnog otvaranja sezona, ozljedom Tolissoa neočekivano dobio veću ulogu. Pošto Kovač Thiaga vidi kao zadnjeg veznog, odnosno centralnu figuru distribucije, Sanchez je ostao jedina opcija koja može odigrati ulogu dinamičnog veznjaka. Pozicija "osmice", tradicionalno je bila rezervirana za Jamesa.

Međutim, nije to bila večer većine gostujućih igrača. Bayern jednostavno nije bio dobar. Pri tome, važno je istaknuti dvije činjenice: Hertha je ponudila dovoljno prostora, odnosno sami igrači Bayerna stvorili su solidan broj prilika. No, treba naglasiti da je većina prilika došlo iz kornera nakon ubačaja Kimmicha ili Jamesa. Najbolja prilika iz pozicijske igre, došla je overlapom Alabe, kada je indisponirani  Robben promašio prazan Kraftov gol sredinom prvog dijela.

Konačan rezultat nije potpuno mjerilo vrijednosti ova dva kluba jer su oba gola došla iz direktnih pogrešaka gostujućih igrača u intervalima igre gdje je Bayern bio dominantna strana. No, Kovača itekako treba zabrinjavati nekoliko stvari: prva je nedostatak progresije u pozicijskoj igri. Gledajući utakmicu, stekao se dojam da pojedini igrači rade potez previše, protok lopte bio je usporen a sve što su uspjeli kvalitetno odigrati, viđeno je xy puta u suradnji bek-krilo. Bayern ima nevjerojatan pozicijski potencijal u igri, što kroz kompletnost svojih bekova ili taktički mismatch koji nudi Lewandowski svojim spuštanjem u međuprostor, ali jučerašnji Bayern ostao je vjeran upitnim danas upitnim kvalitetama Riberyja i Robbena, odnosno nijedan napad nije mogao proći da netko od njih dvojice ne dodirne loptu. Uz to, igra bez lopte pa i geometrija nije bila potrebnoj razini a u nekim dijelovima utakmice nije bilo ni obvezne igre pojedinih igrača u napadu, pa ni ne čudi što je Robben napustio teren već početkom drugog dijela. Bez obzira na konačan rezultat u sezoni, Kovačeva najveća pobjeda bit će dekoncentracija napadačkog utjecaja s njih dvojice na ostatak napadačkog arsenala, vrijeme polako uzima svoje, preostalo je još samo da i oni to shvate. Ta bi odluka, odnosno posljedice mogle utjecati na cijelokupnu Bayernovu sezonu a mogući neuspjeh u Ligi prvaka mogao bi označiti okidač u promjeni klupske politike, otvaranje novčanika na pozicijama gdje Bayern godinama radi najveću razliku na terenu. 

Hertha je zanimljiva priča. Uostalom, praćenje Bundeslige svake sezone donese pozitivni rezultati "cirkus" u neki drugi grad. Nakon godina života u prosječnosti, ove se godine poklopilo da taj grad bude Berlin. Skupila se izuzetno mlada ekipe, uz nekoliko iskusnih kao što su Ibišević, Skjelbred ili Kalou, koji zajedno tvore dobru poznatu nogometnu floskulu. Iz dobre atmosfera i kvalitetnog sustava uvijek iskoči "prvi među jednakima": Herthin primjer zove se Ondrej Duda. Klupska desetka startala se sezonu s 5 pogodaka i potpuno je istisnula ponajboljeg igrača Daridu iz prvog sastava. Pal Dardai prilagodio je igru karakteristikama ekipe koju ima na raspolaganju, posebno treba cijeniti hrabrost uvođenja mladih igrača i pokušaja presinga protiv Bayerna koji ima niz otpornih igrača u tom dijelu igre.
Kada Hertha ima loptu, najveći dio opasnosti doći preko lijeve strane, odnosno najboljeg asistenta lige Dilrosuma ili ofenzivnih bekova Plattenhardta/Mittelstadta. Kontre i polukontre djeluju prilično uigrano jer se obično Ibišević ili Duda nađu uvijek na pravom mjestu u pravu vrijeme. Najčešće je to tip napada kao kod drugog gola: bočni igrač probije stranu, Ibišević napada prostor a iza njega kreirani prostor koristi Duda koji je tako zabio 3 od svojih 5 golova. Valentino Lazaro bio je igrač utakmice, između ostalog, potpuno je zaustavio pokušaje Bayerna preko lijeve strane u drugom dijelu a stigao je asistirati na protivničkoj strani terena. 

Iako su Bayern dobili dijelom i zbog pogrešaka gostiju, prije svega nespretno skrivljenog kaznenog udarca Boatenga i kroz kašnjenje Sancheza kod povratne lopte, Hertha je kontrolirala cijelu utakmicu. Kao najveća manu u ekipi, ističe se branjenje prekida. Utakmica protiv Bayerna je pokazala ono što kaže i sama statistika: Hertha je od ukupno 6 golova, 2 primila iz kornera, no dojam znatno pojačava jučerašnja utakmica, sama mogućnost da je Kraft mogao barem 3 puta izvaditi loptu iz mreže nakon ubačaja iz kuta. Također, zanimljiv je podatak da su igrači Herthe skrivili čak 4 kaznena udarca u 6 kola, od čega su 3 realizirana. Osim spomenutih Dude i Lazara, treba obraditi pažnju na Arne Maiera, prototipa modernog veznog igrača poniklog u njihovoj akademiji.

Niz mladih igrača i plan oko izgradnje novog stadiona svjetla su u tunelu prosječnosti kojim je putovao berlinski klub zadnjih sezona. Premali je uzorak za odgovor na pitanje može li Hertha ozbiljnije konkurirati za Ligu prvaka jer kako će se sezona odmicati, protivnici će lakše braniti njihove primarne ideje u napadu. Uz to, ako izbore europsku konkurenciju, postojao bi scenarij sličan Schalkeovom, Hertha još nije spremna. Popularni Rudari su nakon drugog mjesta prošle sezone i ulaska u Ligu prvaka, ovu počeli s 5 poraza u isto toliko utakmica. Hertha je projekt, oni vjeruju da budućnost pripada njima, bez imperativa i pritiska rezultata u ovoj sezoni, no svakako će vrijeme pokazati je li jučerašnja pobjeda protiv Bayerna bila samo iznimka ili ćemo u budućnosti gledati derbi između dva najveća grada Bundeslige.

Ne bih se kladio na Kovačev Bayern
Ni sam Niko Kovač kada je slavio odlazak stare i dolazak nove godine, nije mogao bolje zamisliti događaje koji će uslijediti. Njegov Eintracht mirno je plovio prema kvalifikacijama za Europsku ligu, istodobno sanjajući prvi trofej nakon 3 dekade čekanja u gradu na rijeci Majni. Uz pomoć Ante Rebića i suigrača, Kovačev san postao je java, navijačima je ispunio dugo iščekivan trenutak a sebi kupio ulaznicu u visokom društvu. Kako na putu do vrha bilo potrebno malo sreće, Niko je postao nasljednik Juppa Heynckesa nakon što je Thomas Tuchel odlučio preuzeti PSG. Iako mlad i relativno novi na klupskoj sceni, Kovač ...
Ne bih se kladio na Kovačev Bayern
Ni sam Niko Kovač kada je slavio odlazak stare i ...

Respekt: iiks90, Lepakis, Bateman,

Slažem se: Losovius, GNKDZCFC,

21.09.
GNK Dinamo - Fenerbahçe S.K 4-1

Ispadanje iz finalnog pretkola Lige prvaka, Dinamu je ponuđena prilika da kroz skupine Europske lige pokuša ostvariti toliko željeni cilj. Na putu do njega, prva prepreka bio je Fenerbahče. No, da bi slavio protiv direktnog protivnika u borbi za prolazak skupine, Dinamo je prvo morao pobijediti sebe. Ključan zadatak u ostvarivanju tog cilja imao je trener Dinama u samoj pripremi utakmice. Nenad Bjelica trebao je pronaći ravnotežu između motiviranja svojih igrača da se mogu suprotstaviti reputacijski jačoj ekipi te istodobno uvjeravanja da tu istu ekipu ne podcijene ako na teren ne izađu u najjačoj postavi.

Trener na drugoj strani, nalazio se u vrlo nezavidnoj situaciji. Loš ulazak u sezonu natjerao ga je da prvenstveno svoju stolicu spašava ostavljanjem svojih najboljih ljudi u Istanbulu za predstojeći derbi protiv Bešiktaša. Pomalo populistički, Philip Cocu računao je da bi pozitivan rezultat u još jednom vatrenom derbiju skrenuo pozornost navijača od mogućeg zagrebačkog poraza i tako sebi priuštio još poneki tjedan za ispraviti ono što je bilo loše u početku sezone. Kroz prošlosezonski dvoboj s Osijekom, bivši igrač Barcelone i trener PSV-a trebao je pretpostaviti da će se teško vaditi u posjeti Hrvatskoj, no njegove sumnje polagano su dobivale crne nijanse dok se nisu pretvorile u potpunu katastrofu tijekom drugog poluvremena.

Večerašnja pobjeda nije bila važna samo zbog pozitivnog početka jesenske avanture, nego i zbog "ubijanja duha iz boce" zvanog Young Boys. U jednom trenutku, Dinamo je imao sve u uzvratnoj utakmici, ali par grešaka u fazi obrane dovelo je sinoć Manchester United u Bern, ne Zagreb. Ispadanje iz navedenih kvalifikacija ne smije umanjiti izuzetan Bjeličin rad zadnjih mjeseci, posebno zbog činjenice da je momčad slagao prema zdravstvenom kartonu i taj proces još nije dovršen. Tek sada, dva mjeseca nakon početka sezone potpuno su spremni Livaković i Gavranović, dok Moro i Majer se tek trebaju priključiti u tjednima ispred nas. Koliko god širok roster imao na raspolaganju, izostanak Leovca i Ademija osiromašio je Dinamovu igru naprijed a u fazi obrane ponudio određena pitanja. Ulazak dešnjaka Rrahmanija značio je potpunu odsječenost lijevog koridora, pa su jedini pokušaji kroz pozicijsku igru mogli ići preko desne strane ili dugih lopti prema Gavranoviću ili krilima.

No, i to je bilo više nego dovoljno za slavlje protiv večerašnjeg suparnika. Sve usporedbe između Young Boysa i Fenera ostale su daleko od Maksimira kada je zbog spomenut razloga Cocu odlučio u Istanbulu ostaviti veći dio prve ekipe. Uostalom, najbolji pokazatelj u kakvom je izdanju Fener došao u Zagreb je činjenica da je u sustavu bilo više turskih igrača nego stranaca. Turska liga, poznata još kao "europska Kina", česta je destinacija igrača koji bi zbog pokojeg milijuna eura više na računu odlučiti napustiti svijet najboljih europskih liga i zaploviti na istok. Neosporna je činjenica da godinama unazad Turci pokušavaju barem prividno približiti smanjiti razliku između domaćih igrača i stranaca, međutim sve ostane na pokušaju. Osim uvjerenja u istinitost teze prikazanu večeras, dovoljan pokazatelj nesklada i problema te lige je činjenica da su najbolji turski reprezentativci većinom ponikli u dijaspori.

Usprkos najavi Fenerbahčea kao velikog imena, kada je Cocu predstavio prvi sastav, bilo je jasno da Dinamo neće imati negativan mismatch kao u prethodnim utakmicmaa, štoviše, ono u čemu su Young Boysi lomili Dinamo, danas su Modri imali priliku raditi Turcima. Rezervna varijanta gostiju fizički nije mogla odgovoriti kompaktnoj, modernoj i brzoj igri zagrebačkog sastava, ali Dinamo utakmicu nije dobio isključivo na razlici u fizičkoj pripremi. Cocuova momčad je u prekidima reagirala najnižoj mogućoj razini, a posebno se istaknuo vratar Horun s nekoliko jezivo loših invervencija. Nešto treba priznati uigranim napadima Dinama kod prekida, što je jedan od načina kako optimizirati izostanak pozicijske igre.
Gustujuća ekipa je počinila niz pogrešaka tijekom utakmice, što kroz prekide ali i pozicijsku igru: od krivog čitanja situacije, lošeg markiranja, zakašnjelih reakcija, ostavljanja igrača na petercu/ziceru. Zaista je teško objasniti pojedine reakcije gustujućih igrača jer nedostatak discipline i pozicijske odgovornosti je veliki upitnik nad glavom nekadašnjeg igrača Barcelone. Jesu li tim potezima igrači Fenera htjeli poslati poruku svom treneru, doznat ćemo u idućim danima. Jedno je sigurno, večerašnji sastav Fenerbahčea ne bi izborio Europu ni u HNL-u.

Dinamo je uzeo ponuđeno a da pri tome ništa nije dao. Uredu, pogodak početkom drugog dijela je iznimka koja ne opravdava pravilo, ali konkretne prilike kroz pozicijsku igru Fenerbahče nisu postojale. Iako je važno napomenuti da Dinamo nije odigrao savršenu utakmicu pozicijski u fazi obrane, posebno u prvom dijelu. Pokušavali su izabranici Philipa Cocua brzim prijenosom lopte pronaći pukotinu u 4-1-4-1 obrani, ponajviše u situacijama kada bi Šunjić kao jedini zadnji vezni markirao igrača u međuprostoru, brza promjena igre na drugu stranu i dizanje osmice u nelagodu trebala je staviti obranu Dinama, no po mnogima najveći Bjeličin uspjeh danas je dobio još jednu potvrdu.

Kao ključan obrambeni zadatak bio je spriječavanje situacije 2vs1 na boku, stoga je Bjelica uvjerio je Izeta Hajrovića u nužnost obvezne igre. Uz to, situacije kada bi Stojanović morao pratiti uvlačenje krila u half-space, uloga Dinamovih krila bila je ograničiti mogućnost plasmana lopte na visoko postavljenog protivničkog beka. Često osporavan zbog izostanka obrambenih dužnosti, Stojanović je odigrao utakmicu na najvišoj razini. Potpuno je neutralizirao ponajboljeg Turka Koybashija te pri tom dodao 9/11 osvojenih duela te 4/7 oduzetih lopti. Kada je još u drugom dijelu srezan manevarski prostor za gostujuću kombinatoriku, priči je bio kraj. Bilo je pitanje samo koliko će Fener izgubiti posjeda, odnosno koliko će biti realizirane prilike nastale kao posljedice okidača za presing u domaćoj središnjici. Troma defenzivna tranzicija Fenera nije imala odgovor na ono što su cijelu utakmicu proizvodili Dinamova krila.Nakon utakmice, duh švicarske nacionalnosti vraćen je bocu na najbolji mogući način, visokom pobjedom protiv direktnog suparnika za prolazak dalje.

To je Bjeličina pobjeda u obliku timske igre, ali isto tako vrijedi pohvaliti njegovu zaslugu kroz napredak Amere Gojaka u obrambenom postavljanju. Bosanski reprezentativac je tijekom zadnjih mjeseci pokazao da ima veliki potencijal u obje faze igre, te će njegov igrački "plafon" ovisiti o tome koliko će dobro donositi odluke na terenu, dok ostalo već radi na vrlo dobroj razini. Gojak i Šunjić uspješno su zatvorili sve koridore dodavanja i sve pokušaje gostiju kroz međuprostorni overload.

Kroz prijašnje utakmice pretkola Lige prvaka, obrana je samo jedna od faza Bjeličinog uspjeha. Odnosno, ona je preduvjet za impresivnu igru u tranziciji koja ističe ono najbolje od Olma, Oršića i Hajrovića. Ovaj Dinamo osim pogođene taktičke prilagodbe od strane trenera, ima i trojicu izvanserijskih igrača koji mogu riješiti utakmicu u bilo kojem trenutku a to nerijetko rade na efektan način kao što je bila asistencija Olma u Astani ili Gavranovića večeras za prvi gol Hajrović. Prethodno se ustanovilo da njima ne treba posjed za dominaciju, njihova način igre ne prašta pogreške protivnika. Ne zanimaju ih omjeri, ne odustaju ni kada se lopta čini nedostižnom, oni oportunistički uzimaju sve što im se ponudi.

Zato zaključak može biti samo jedan. Ovogodišnji Dinamo je došao do te razine da od sada samo može izgubiti europsko proljeće. Kako će vrijeme teći, mitski cilj nepostižan za prijašnje generacija možda postane ljestvica za one koja dolaze i to je najveći uspjeh Bjeličinog Dinama. S povratkom More, Ademija, Majera i Leovca nekadašnji snovi imaju velike izglede postat java, što neće utjecati samo rezultatski na sadašnjost i bližu budućnost Dinama, jer na nekim drugim poljima, ono što je nedavno bilo nemoguće, možda uskoro postane moguće..

Video analiza:

 

Dinamo od sada može jedino izgubiti europsko proljeće
Ispadanje iz finalnog pretkola Lige prvaka, Dinamu je ponuđena prilika da kroz skupine Europske lige pokuša ostvariti toliko željeni cilj. Na putu do njega, prva prepreka bio je Fenerbahče. No, da bi slavio protiv direktnog protivnika u borbi za prolazak skupine, Dinamo je prvo morao pobijediti sebe. Ključan zadatak u ostvarivanju tog cilja imao je trener Dinama u samoj pripremi utakmice. Nenad Bjelica trebao je pronaći ravnotežu između motiviranja svojih igrača da se mogu suprotstaviti reputacijski jačoj ekipi te istodobno uvjeravanja da tu istu ekipu ne podcijene ako na teren ne izađu u najjačoj postavi. Trener na drugoj strani, nalazio ...
Dinamo od sada može jedino izgubiti europsko proljeće
Ispadanje iz finalnog pretkola Lige prvaka, Dinamu je ponuđena prilika ...
Slučajno stavio ne sviđa mi se, umjesto sviđa mi se. Veliki prsti,mali ekran od mobitela. - Fenix22, 21.9.18. 8:20, 0 0 0
To se može oprostiti.. - BruceWayne, 21.9.18. 11:46, 0 0 0
Malo smo si skromni. - Fenix22, 21.9.18. 13:14, 0 0 0
Dodana i video analiza.. - BruceWayne, 21.9.18. 14:53, 0 0 0
19.09.
Derbi 1. kola Lige prvaka: Liverpool 3-2 PSG

Kada je Mbappé u 83. minuti pogodio za izjednačenje, nogometni Jin i Jang izgubili su ravnotežu. Jedna nespretna intervencija indisponiranog Salaha je kroz par sekundi u čistu situacija izbacila najboljeg mladog igrača Svjetskog prvenstva. Mbappé je bio dovoljno smiren za muk Anfielda u tom trenutku. Taman kada je Thomas Tuchel mislio da će Liverpool napustiti neporažen, ukazao se Tihi heroj Anfielda, beskrajno koristan u svim ulogama, pa čak i kao zamjena. Nije mu trebalo dugo da po tko zna koji puta baci navijače u trans, vrati Jing i Jang u ravnotežu, ostavi pobjedu tamo gdje je zaslužila biti.
Tih desetak zadnjih minuta mogli su stati u cijelu utakmicu. Dok su Parižani nakon gola bojažljivo gledali na sat sa željom da što prije izvuku bod, druga strana je grizla travu ne bi uzela ono što je pripadalo.

Susret između Liverpoola i PSG-a očekivano je izazvao veliko zanimanje na svim razinama. Nijedna priča o Jurgenu Kloppu ne ide bez svog sastavnog dijela: Thomasa Tuchela. Uostalom, ni ni u obrnutom slučaju nije drukčije. Obojicu veže početak u Mainzu, s naznakom da je Klopp osigurao promociju u Bundesligu po prvi puta a Tuchel izlazak u Europu, također po prvi puta. Svakom u svoje vrijeme, bila je to karta koja je vodila u smjeru Dortmunda, gdje su svojim talentom i karizmom širi pozitivnu priču o klubu koji su vodili. Nije samo kontekst prošlosti zajednička točka, jer su oba kluba u sezonu ušli impresivno, svaki po 5 pobjeda u isto toliko utakmica. Matematički bilo je jasno, jednom će nizu doći kraj. Oni koji vole napadački nogomet, očekivali su veliki bonus u obliku broja na rezultat, što se moglo i predvidjeti s obzirom na način igre koji prezentiraju njihove ekipe.

Prilagodba

Zadnjih sezona, Liverpool je igrao ponajbolji nogomet na svijetu najčešće 60 od mogućih 90 minuta. Ostatak utakmice protivnik je imao obavezu napraviti solidan broj prilika jer klupa Redsa nije nudila dovoljno opcija kako bi heavy metal nogometa pod palicom Jurgena Kloppa svirao istu glazbu svo vrijeme na terenu. Ulazak Keite i Fabinha u sustav usprkos ozljeda Oxladea, daje dovoljan ljudi za popuniti sve minute u sredini kako bi sustav funkcionirao. No, važno je istaknuti da Liverpool nije bolji samo zašto ima širi kadar igrača, nego  što se između ostaloga zna prilagoditi suparniku.

Za vikend, brzo su pronašli slabe karike Spursa i samo su trebali pričekati pogrešku druge strane. Agresivni blok polagano je mljeo napade Tottenhama i pretvarao ih kroz brze kontra-napade u izgledne prilike, no realizacija je izostala za neki bolji učinak.

Ozljedom Firmina, ostali su bez ključne opcije u presingu te kontra-presingu, ali i izgradnji igre. Iako je Salah "lice s naslovnice", Firminov doprinos u svim fazama distribucije čini ga centralnom točkom napada. Neoprezni nasrtaj Jana Vertonghena neočekivano je u prvi plan izbacio Sturridgea kao prvu opciju u napadu. S obzirom da su Firmino i Sturridge prilično različiti igrači, sustav je trebalo prilagoditi novoj centralnoj točki napada. Za razliku od Firmina od kojeg sve počinje, Sturridgeov skillset ponudio je Kloppu ponudio je napadačku opciju "od koje sve završava", ili barem većina toga. Konkretno, to bi značilo izraženiji utjecaj igre po bočnim zonama, posljedično i veći broj ubačaja na centarfora. Liverpool je u prvih 5 kola uputio prosječno 17 po utakmici, protiv PSG-a bilo ih je 33 a jedan dovoljan za početni pogodak.

Carlo Ancelotti, Laurent Blanc, Unai Emery, imena su koja nisu uspjela ulaganja pretočiti u europsku krunu, francuske procedure već znaju napamet katarski vlasnici. Novi izbor bio je Thomas Tuchel, najprogresivniji trener na svijetu, doveden s misijom da napravi sustav koji će istaknuti Neymarove prednosti a obrnuto kako je to najčešće prije bilo. Jasno, estetika je sporedna, primarni cilj je jasan. O njemu je bilo teško konkretno govoriti prije same sezone, a poslije sinoć još će biti teće. Dvojba za prvi dvoboj na tom putu bila je na lijevom boku: mogući izbor bili su Bernat te mladi Nsoki, ipak Tuchel nije htio riskirati, međutim Bernat je osim skrivljenog kaznenog udarca odigrao utakmicu za zaborav u oba smjera, bio je beskoristan u napadu i slaba karika u obrani. Ozljedama Verrattija i Diarre suzio se izbor kandidata za centralne pozicije, pa je tu ulogu preuzeo stoper Marquinhos. Ideal ove kombinacije je igrač obrambeno dovoljno jak biti koordinator u presingu i dovoljno kvalitetan u distribuciji lopte. No, spletom drugih okolnosti, ispast će samo neuspješan eksperiment novog trenera.

Tuchelova vizija nogometa uključuje Neymara u drugoj liniji distribucije najčešće u lijevom half-spaceu. Znak kada se Neymar mora spustiti blizu svoje polovice, otprilike znači da je plan propao, odnosno igrači bliže obrani nisu uspjeli savladati protivničku ekipu i osigurati uvjete da Neymar primi loptu bliže protivničkom nego svom golu. Žarka nijansa crvene omotana brojem većim od 8 ovaj puta zamijenila je skromna 6.9, zbog 5 izgubljenih lopti, 2/7 driblinga i čak 13 izgubljenih duela. Ukratko, igrači Liverpoola znali su od koga prijeti najveća opasnost i u fazi obrane bili su na pravom mjestu u pravo vrijeme. Po primjeru Milnerovog starta na početku utakmice, Neymar je mogao pretpostaviti kakva večer slijedi.

Blijede boje grafa označavaju svu nemoć u distribuciji, posebno je zanimljiva uloga Di Marija kao link-up igrača, šestice koja je trebala biti osmica po idejnoj Tuchelovoj zamisli. Kada stoperi najčešće imaju loptu, onda je činjenica da je izgradnja napada ozbiljno smetena.

Dva četverokuta s ukupno 8 igrača i dvojicom bekova koji osiguravaju širinu bili su jedan od razloga zašto je bio užitak pratiti Tuchelov rad u Dortmundu. S jednim vertikalnim dodavanjem protivnik iz jednog područja u drugi više ne bi imao izgleda jer bi već dovoljno napadača bilo blizu protivničkog gola. Ipak, koliko je Tuchel daleko od tih dana, najbolje je prikazala ova utakmica. Brojčano prebrojani, igrači PSG-a pokušavali su mijenjanjem strana stvoriti višak, no izostankom Verrattija i Dani Alvesa, Parižani nisu imali dovoljno kvalitete ozbiljnije slomiti pokretljivu obranu Liverpoola. Možda nisu kao Tottenham gubili lopte kroz presing zamke Redsa, ali su vraćanjem lopte vrataru poticali Liverpoolov okidač za presing koji je automatizmom dizao obranu i stvarao probleme PSG-u, koji svoj plan kontinuiranog posjeda na protivničkog polovici nisu mogli ostvariti jer im to nije dopuštala obrana druge strane.

To je sve rezultiralo odnosom dodavanja kod obje ekipe. Liverpool je prednost stvorio golom Sturridgea, no preduvjeti za pogodak stvoreni su izvrsnim otvaranjem, gdje je otkriven drugi problem Parižana u ovom trenutku. Tuchelov PSG je razočarao u više detalja, a ponajviše zbog manjka agresivnije u fazi igre kada nisu imali loptu. Sasvim ne tipično za ekipe koja vodi jedan od najmodernijih trenera na svijetu. Mlake reakcije, izostanak ekipnog presinga i gotovo nikakav otpor u re-posjedu je potpuno druga vrsta glazba koju svira kolegu mu na drugoj strani. No, poslije jazza na francuskim stadionima u 0,5 brzini, teško se bilo naviknuti na heavy metal Anfielda.

Bilo je teško očekivati da će Tuchel u nekoliko mjeseci rješiti sve probleme zbog kojih su Parižani zadnje dvije godine nezrelo ispadali u osmini finala Lige prvaka, no čini se da barem do sada nije osigurao ni onaj osnovni. PSG će se teško moći suprostaviti onim najboljim ukoliko se budu branili sa 7 igrača u fazi obrane. Neshvatljivo da Mbappe ne anticira gdje će završiti let lopte pa ni uz činjenicu vlastite brzine nije uspio spriječiti ubačaj Robertsona s druge strane. Bernat je krivac za drugi pogodak jer je skrivio kazneni udarac i sukrivac za treći nakon komične reakcije okretanjem leđa lopti. Situacija prije kaznenog udarca je light motiv PSG-a zadnjih godina. Liverpool je napadao Areolin gol s jednakim brojem igrača kao što su ga Parižani branili. O Neymarovom pokušaju igranja obrane ne treba trošiti riječi. Ako se lider momčadi ne pridržava discipline, onda je to teško očekivati od drugih. 

Pokušao je Tuchel pred kraj utakmice svojevrsni "Hail Mary", kada je potpuno oslobodio napadački trojac u zadnjoj trećini utakmice. Utakmica je otišla u sferu bez kontrole i bilo je pitanje na kojoj se strani pasti gol. Skromni PSG vraćen je u igru pogotkom Mbappea, no nogometna pravda odlučila je ostaviti nulu kod imena Parižana, spomenutim raspletom u gornjem dijelu analize. 

Liverpool nastavlja svoj put. Ponovno su pokazali da se znaju prilagoditi suparniku i kroz neke nove opcije na druge načine napraviti razliku. Tihi Heroji Anfielda polako postaju James Milner, Georgino Wijnaldum i Andrew Robertson, svaki pojedinačno piše posebnu priču vrijednu dodatne pažnje. Uživaju igrati sporedne uloge, istodobno boreći se za klub kao i za vlastitu poziciju, jer Klopp sada u situaciji kada je blagajna sve punija neće propustiti priliku dovesti nekog drugog lijevog ili desnog beka ukoliko pad forme trenutnih opcija to bude tražio. Da sve ne bude idealno, Salah je odigrao jako slabu utakmicu, no to treba zabrinuti prošlogodišnji Liverpool, ovaj ne. On ima dovoljno opcija na klupi, čak za promjenu najboljeg igrača iz prošle sezone. 

Manjak agresivnosti, nedostatak discipline i obvezne igre te nedovoljno kvaliteti protok lopte, problemi su na vrhu liste Thomasa Tuchela. Ne treba sumnjati da će već idući protivnik u Ligue One dobiti svoju porciju no za idući pravi ispit treba pričekati dvomeč s Napolijem u listopadu. Zbog trojca u napadu, PSG će uvijek moći računati na nekoliko golova u protivničkoj mreži, međutim problem dolazi kada na drugoj strani protivnik napravi razliku koristeći vidljive probleme ekipe koji želi uskoro napasti trofej Lige prvaka. Mjesec dana pred nama možda neće biti dovoljno za progresivnu nogometnu revoluciju podno Eiffelovog tornja, ali možda PSG ne bude izgledao tako udaljen od elite i cilja, kao što je izgledao sinoć..

PSG je trenutno daleko od Liverpoola i elite
Kada je Mbappé u 83. minuti pogodio za izjednačenje, nogometni Jin i Jang izgubili su ravnotežu. Jedna nespretna intervencija indisponiranog Salaha je kroz par sekundi u čistu situacija izbacila najboljeg mladog igrača Svjetskog prvenstva. Mbappé je bio dovoljno smiren za muk Anfielda u tom trenutku. Taman kada je Thomas Tuchel mislio da će Liverpool napustiti neporažen, ukazao se Tihi heroj Anfielda, beskrajno koristan u svim ulogama, pa čak i kao zamjena. Nije mu trebalo dugo da po tko zna koji puta baci navijače u trans, vrati Jing i Jang u ravnotežu, ostavi pobjedu tamo gdje je zaslužila biti. Tih desetak ...
PSG je trenutno daleko od Liverpoola i elite
Kada je Mbappé u 83. minuti pogodio za izjednačenje, nogometni ...
18.09.
Tribina hipoteza

6 godina. Toliko je dugo Inter bio van elitne konkurencije europskih nogometnih kubova ili jednostavnije Lige prvaka. Pri tome, nije nevažno istaknuti da je brojka 6 lako mogla postati 7, nakon što je Lazio dva puta vodio u izravnom dvoboju koji osigurava zadnju Uefinu pozivnicu za Ligu Prvaka. Za većinu klubove, termin "čudna sezona" ne stoji u rječniku, no za Inter je to postalo učestalo zadnjih sezona. Vrhunski početak sezone sramežljivo okarakteriziran kao izazov Juventusu pa brutalni pad forme uzrokovan s nekoliko loših rezultata i pokojom ozljedom tada tankih napadačkih opcija. Ipak, cijela ta sezona stala je u 30 minuta. Stoper Lazija, Stefan de Vrij ponudio je priliku svojim budućim poslodavcima da preko kaznenog udarca pokušaju doći do cilja. U susretu dvije psihički nestabilne ekipe, Lazio je bio bolji. Pritisak neočekivano visokog rezultata počeo je gristi Lazijale, pa je nedugo zatim kapetan Lulić isključen nakon drugog žutog kartona a potpuni preokret zaokružio je Vecino golom nakon prekida.

Ni sam trener Intera nije znao kako je njegova ekipa uspjela osigurati cilj,  vjerojatno ga kasnije nije ni zanimao. Znao je da se pobjedom sve ono loše iz prethodne sezone briše, a Inter ulazi u društvo najboljih, što će otvoriti nove svjetove koji su bili zatvoreni godinama unazad. U rezultatskom međuprostoru između Europske lige i Lige Prvaka, Inter je vodio razgovor s mnogim igračima, međutim odgovor većine njih bio je istovjetan onome Zlatana Ibramovića, kojem se najblaže rečeno - nije igralo četvrtkom. Zlatan je u međuvremenu ipak pristao, no mnogi drugi nisu. Čak ni Interova financijska konkurentnost nije mogla izjednačiti reputacijski manjak koji je Inter limitirao na igrače iz većinom drugog razreda europskog nogometa.

No, golom Matiasa Vecina, ta činjenica se promijenila. Za prvi osjetniji dokaz tome nismo morali dugo čekati. Još pod neizvjesnim ishodom kraja sezone, Inter je na proljeće zaključio transfera Lautara Martineza, spomenutog de Vrija te Asamoaha, koji su na San Siro došli kao slobodni igrači. Ipak, za posao ljeta trebalo se pričekati početak srpnja i prelazak Radje Nainggolana iz rimskog rivala. Transfer Nainggolana je najbolji prikaz gdje je Inter bio prije odnosno poslije Vecinovog gola protiv Lazija. Kada je Luciano Spaletti postao trener Intera, u bilježnici podcrtao je ime bivšeg belgijskog reprezentativaca jer je njihova suradnja bila oslonac Rome u sezoni prije. Kao što je poznato, Roma je prošle sezone igrala Ligu prvaka te stigla do polufinalne faze, pa se prelazak odgodio na godinu dana. Osim poveznice s bivšim trenerom i boljih financijskih primanja, Nainggolan je crno-plavi dres obukao zbog veće konkurentnosti milanskog kluba kroz kontekst osvajanja naslova. Sunning je za njegove usluge platio relativno visokih 22 milijuna + Santona i mladog Zaniola, no koliko ga je Spalletti spreman čekati najbolji je primjer dopust za odlazak na party u noć Interovog poraza od Sassuola. Begijalac mu je povjerenje vratio početnim golom protiv Bologne, iako možda nije ni na 70% fizičke pripreme. Dolazak Nainggolana označen je kao light motiv povratka Intera na popis najpoželjnijih destinacija Europe, gdje je zadnjih puta bio pod Mourinhovim vodstvom. Nakon dolaska ključnog igrača, Inter je poslao poruku, koja će kasnije rezultirati nadjačavanjem gotovo svake pozicije u odnosu na prošlu sezonu.

Kao preduvjet jačeg i konkurentnijeg Intera ove sezone, trebalo je potvrditi nove ugovore osloncima kluba, redom Icardiju, Škriniaru, Brozoviću dok je Ivan Perišić svoj potpis stavio još prošle sezone. Nakon Zanettijevog pogleda iz lože, Icardiju nije preostao ništa drugo. Znajući da su sigurni od napada prije svega engleskih klubova, Ausilio i njegov tim krenuli su u dubinsko pojačavanje momčadi. S dolaskom Vrsaljka, Inter bi defenzivno u budućnosti mogao biti sami europski vrh uz pretpostavku razvoja de Vrija i Skriniara. Dolazak Asamoaha na suprotnu stranu nudi nekoliko taktičkih opcija u obrani, kao što transferi Keite, Politana i Martineza osiguravaju potrebnu dubinu u napadu. S 20-22 umjesto prošlosezonskih 15 igrača, Inter je ostvario veliku pobjedu tijekom prijelaznog roka. Veliku, ali ne potpunu. Sve usporedbe Mourinhovog i ovog Intera padaju u vodu zbog izostanka dirigenta kao što je to bio Sneijder. Uprava Inter je "svim silama" pokušavala dovesti Modrića u Milano, no nisu uspjeli. Ni druga opcija, Vidal nije postao igrač pa će tu poziciju krpati preostali igrači. 

Taktička fleksibilnosti

S naznačenim transferima, Inter je osim dubine na rosteru, dobio je i niz opcija koje može koristiti u različitim prilikama ovisno o protivniku. Spaletti je prošle sezone najčešće koristio 4-2-3-1 sustav, no ove godine nerijetko će koristiti i opciju s 3 iza, a kada stvari ne budu išle po planu, mogao bi se aktivirati plan B s dva Argentinca u vrhu napada.

Taktički, tri su ključna elementa u igri Intera pod Spalletijem: presing, kontrolirani razvoj napada i igra u bloku koja posljedično donosi tranziciju.

Trener Intera ne spada u onu kategoriju obožavatelja posjeda, ali se itekako voli družiti s pojmom kontrola igre. To znači da Inter neće ulagati veliki rizik u progresiji igre, no kada se postignu pretpostavke, probat će iskoristiti svoje napadačke prednosti u Icardiju i Perišiću da bi u osvajanjem vrlo prostora ostvario cilj. S dva stopera sigurna u posjedu ,Brozovićem kao pivotom te Asamoahom na boku, Inter ima solidan niz opcija preko kojih može graditi napad dok se kretanjem napadača ne otvori dovoljno prostora za brzu progresiju. Ta progresija se najčešće sastoji od dijagonale na krilo ili izgradnje napada preko bokova preko kojih dolazi ubačaj ili povratka lopta na nadolazećeg veznjaka koji bi u ovom slučaju trebao biti Nainggolan. Problem ovog stila igre je manjak prostora protiv dubokog bloka, najčešćeg protuoružja većine talijanskih autsajdera. Tada nema ni dovoljno prilika za presing, gdje Inter ima veliki potencijal gledajući neke primjere iz prošle sezone te stil igre novih pojačanja. Inter često zna pasti na tom ispitu jer nema profil igrača koji može povezati redove, diktirati tempo igre ili individualnom kvalitetom donijeti prevagu na terenu. Nijedan igrač u trenutnoj ekipi nema takav skillset, čak niti Brozović i to će uz pronalazak lijevog bočnog biti primaran zadatak sportskog direktora u idućem prijelaznom roku.

 Priču o Interu s posjedom, najčešće će slušati protivnici Nerazzurra u Seriji A, no u Ligi prvaka, Inter bi češće trebao igrati reaktivan nogomet. Koliko Inter može biti kvalitetan u tome, najbolje govori podatak da je milanski jedini izvukao nulu protiv Sarrijevog Napolija u gostima. Iako je posjed lopte bio na njihovoj strani protiv Atletica u pripremoj utakmici, dojam je bio potpuno drugačiji. Inter je Simeoneovoj ekipi dao priliku za izgradnju napada, stao u većinom srednji blok i tražio okidače za pronalazak targeta tranzicije, što su najčešće krilnih igrači. To je ona igra gdje se Inter najbolje osjeća a gledajući kroz kontekst zajedničkih točaka, Inter ima određenih sličnosti s ruskim izdanjem Hrvatske reprezentacije. 

Kroz konkretan matchup, Inter bi mogao uzeti mjeru protiv Barcelona i Tottenhama igrajući oportunistički nogomet, odnosno koristeći prostora koji ostavljaju Alba s jedne te Trippier s druge strane.

Razlozi lošeg početka sezone

Sama činjenica da bi slučaju idealne postave, Inter na terenu imao minimalno 5 novih igrača, trenera stavlja u nezavidan klub jer pitanje transfera sada polako postaje vremena. Međutim, Sunning je tijekom ljeta potvrdio Spallettija kao dugoročno rješenje, što je zapravo logična odluka nakon ispunjenog cilja prošle sezone. Gledajući prvih par utakmica, Inter ne izgleda dobro. Neki će reći da nije izgledao ni prošle sezone, no postoje objektivne pretpostavke zašto je to tako.
Osim velikog broja novih igrača, važno istaknuti da većina njih nije prošla pripreme jer su vrijeme između Svjetskog prvenstva i nove klupske sezone kratili na produženom odmoru. Zbog tog, ali i još drugih razloga, Inter je protiv ozbiljnog Sassuola u otvaranju sezone izgledao kao da su na utakmicu došli s plaže. Već protiv Torina, to je bio igra kakvu njegovi navijači žele gledati, ali samo kroz prvo poluvrijeme. Već u drugom, pad je bio očigledan - neuigranost i manjak fizičke pripreme uz pogrešku Handanovića otkinuli su dva važna boda.

Zbog velikog broja pojačanja, vremenskog limita između dvije sezone i loše fizičke spreme pojedinih igrača, Inter bi do zimske stanke mogao imati ozbiljan zaostatak za konkurencijom. Uz to, ždrijeb Lige prvaka ih je gurnuo u tešku skupinu gdje je jedina prednost status autsajdera i trenutno stanje Tottenhama gdje Inter može tražiti svoje šanse. No, ako što može utješiti navijače Intera, to je činjenica da će himna Lige prvaka ponovo čuti Meazzom, gdje će Icardi predvoditi sve jaču momčad na ulaznom putu do konačnog cilja, osvajanja naslova u domaćoj konkurenciji. Bazirano na toj prethodnoj breakthru pretpostavki, potencijalno vrhunskoj obrani, kvalitetnim igračima u svim linijama i iskusnim trenerom gladnim osvajanja trofeja, ovaj Inter vrijedi čekati, jer ima potencijal za najveće domete.

Ovaj Inter vrijedi čekati
6 godina. Toliko je dugo Inter bio van elitne konkurencije europskih nogometnih kubova ili jednostavnije Lige prvaka. Pri tome, nije nevažno istaknuti da je brojka 6 lako mogla postati 7, nakon što je Lazio dva puta vodio u izravnom dvoboju koji osigurava zadnju Uefinu pozivnicu za Ligu Prvaka. Za većinu klubove, termin "čudna sezona" ne stoji u rječniku, no za Inter je to postalo učestalo zadnjih sezona. Vrhunski početak sezone sramežljivo okarakteriziran kao izazov Juventusu pa brutalni pad forme uzrokovan s nekoliko loših rezultata i pokojom ozljedom tada tankih napadačkih opcija. Ipak, cijela ta sezona stala je u 30 minuta. ...
Ovaj Inter vrijedi čekati
6 godina. Toliko je dugo Inter bio van elitne konkurencije ...
Eder i Santon odlične opcije? Možda za klub koji se bori za sredinu tablice. Santon je sam oduzeo Interu nekoliko bodova svojim glupostima.. - BruceWayne, 18.9.18. 23:50, 0 0 0
Eder i Santon odlične ocjene za skinut klubu 15ak bodova kroz sezonu.Samo Santon je svojim glupostima skinuo nekih 9...Juventus,Udinese,Roma... - SiamoNoi, 19.9.18. 0:16, 0 0 0
Prosjecna talijanska ekipa kakvih ima na bacanje.Ako produ skupinu nek proslave. - Lwave, 20.9.18. 21:59, 0 0 0
Kakav je klub Inter, Eder i Santon su za njih top back up opcije. - Fenix22, 20.9.18. 23:02, 0 0 0
Zato su i ostali.. - BruceWayne, 20.9.18. 23:05, 0 0 0
15.09.
Utakmica tjedna: Tottenham - Liverpool 1-2

Petnaesti dan mjeseca rujna označavao bi novu stepenicu u razvoju Tottenham Hotspura da je njihov novi stadion spreman za korištenje. Svoj trenutni dom, kultni Wembley prema prvim projekcijama trebali su napustiti na današnji dan, no zbog sigurnosnih razloga, klub je odlučio useljenje na novi White Hart Lane odgoditi do kraja studenog ove godine. Još potreseni iznenadnim gostujućim porazom od Watforda, Spursi su dočekali zahuktali Liverpool koji će posjetom Wembleyu početi niz zahtjevnih ispita, među ostalim ističe se dvoboj protiv PSG-a na otvaranju Lige Prvaka. Ono što je trebao biti povijesan dan, jer su domaći navijači već ukalkulirali pobjedu protiv Liverpoola, pretvorilo se u još jedno razočaranje pa će opći zaključak ove utakmice ići kroz razmišljanje da odgoda useljenja možda nije tako loša ideja.

Reprezentativna stanka došla je u najgorem mogućem trenutnu za Tottenham, ne samo zbog što je to period koji je uslijedio nakon poraza od Watforda, nego i što su u tom razdoblju ostali bez Llorisa i Allija, važnih karika u tankom rosteru koji se nije mijenjao tijekom ljeta. Utjecaj francuskog kapetana vidjeli kroz utamice nokaut faze kada je "poskidao" nekoliko vrlo zahtjevnih lopti na putu do osvajanja Svjetskog prvenstva. Dele Alli se ne može pohvaliti učinkom na ruskoj smotri kao njegov klupski vratar, ali mladi veznjak je počeo pokazivati znake korisnosti u svim dijelovima igre, a ne samo realizaciji odnosno igri bez lopte kao što je bio slučaj prethodnih sezona. Da Pochettino ne bi bio na potpunom gubitku tijekom stanke, povratak Sona omogućio mu je dodatnu opciju po lijevoj strani.

No, argentinski stručnjak o takvoj opciji nije razmišljao na početku utakmice. Umjesto uvođenja dodatnog igrača kako bi opteretio Arnolda, najslabijeg obrambenog igrača Liverpoola, Pochettino se primarno želio kontrolu posjeda pa se Harry Winks činio kao ispravnija odluka. Njegov današnji protivnik se odlučio Hendersona mijenjati Keitom, čime je dobio dodatnog igrača prema naprijed, no što je taktički bilo važnije, Keita je nudio puno više opcija kako s loptom u posjedu, tako i bez nje.

Gosti su kvalitetnije otvorili susret, nakon što su našli pukotinu u obrani Spursa. U prvih par minuta, po jednom obrambeni blok te pomoćni sudac uspjeli su spasiti domaćina odlaska u minus već u početnoj fazi utakmice. Odluku Tottenhama igrati u dijamant ili romb sustavu, omogućila im je dvije stvari: dodatnog igrača u visokom presingu, mogućnost 3vs3 jednaknosti s Liverpoolovih stoperima jer bi Eriksen markirao Wijnalduma, što bi neutraliziralo protok lopte Liverpoola kroz sredinu. Pobjeda u smislu brojčane prednosti bilo bi izlazak Winksa na beka, odnosno izazivanjem protivnika da učini pogrešku u distribuciji što bliže svom golu ili ju u krajnjem slučaju ispuca prema obrani Tottenhama.

No, Liverpool je našao način kako iskoristiti pukotine koje romb ostavlja, odnosno međuprostor u bočnim zonama.. Odluka napadati tako, bila je reakcija na broj Tottenhamovih igrača u sredini koji bi presreli dodavanje prema Firminu i imali dobru poziciju napasti visoko postavljenu obranu.

Osim same činjenice da je po svojoj prilici romb uska formacija, Redsima je u ostvarivanju svoga plana dodatno pomogao matchup Rosea i Salaha. Egipćanin možda nema statistiku kao prošle sezone, no svaka obrana u ligi zna od koga prijeti najveća opasnost, pa stoga i vuče poteze kako bi to spriječila. Fokus cijele obrane na Salaha iskoristio je Milner ulascima iz drugog plana u prostor koji je nominalno čuvao Rose. Dok su Dembele i Winks shvatili što se događa, Milneru se pridodao Arnold i Redsi imali priliku brojčano napasti s te desne strane. Važno je još istaknuti činjenicu da bi se izlaskom iz formacija stopera otvorio prostor na Firmina ili Salaha.

Shvativši da njegova ekipa ima velikih problema s iznošenjem posjeda u daljnju progresiju, Klopp je odlučio postaviti srednji blok te kroz presing zamke pokušati doći do prilika kroz tranziciju. Tu je zapravo Tottenham pao na ispitu. Njihov dvojac duplih pivota Dembele i Dier nisu uspjeli stvoriti višak koji bi u dobru situaciju postavio Eriksena ili Mouru da napadaju protivnika tek u zadnjoj trećini. Poraz ideje bio je povratak Eriksena na svoju polovicu ne bi li pokušali odgovoriti izvlačenjem nekog od veznih igrača gostiju prema naprijed. Umjesto stvaranja preduvjeta za napad, Spursi su gubili veliki broj posjeda u toj zoni gdje su Liverpoolove linije po 3 igrača radile zamke. Kroz nekoliko dodavanja, Mane ili Salah već su bili pred golom Vorma jer su koristili prostora koji su ostavljali bekovi, no realizacije nije bilo.

Ključan dio terena gdje se vodila bitka za prevlast bio je desni međuprostor Tottenhamovog napada, onaj isti gdje je Eriksen praktički dvaput na isti način razbio United početkom drugog dijela. Razlog zašto bi se slično moglo ponoviti protiv Liverpoola je porast napadačkih dužnosti Robertsona, koji je nerijetko ove sezone bio igrač Liverpoola s najviše dodira, posljedično i dodavanja. Razlog je potrebna širina protiv ekipa iz donjeg doma lige i upravo je novi škotski kapetan jedan od razloga zašto je Liverpool uspješno otvorio novu sezonu.

Istaknuta situacija bila je više izvojen incident, nastala kao rizik zbog visokog presinga protivnika, no Klopp je određenim promjenama limitirao osnovnu ideju današnjih domaćina.

Umjesto taktičke opcije gdje bi oba bočna igrača davala širinu a jedan od veznjaka se spuštao među stopere, Robertson je utakmicu najčešće provodio puno bliže centru kako bi imao priliku vratiti se zatvoriti prostor koji bi nastao njegovim odlaskom naprijed. Spomenut je način kako su Spursi izveli blitzkrieg protiv Uniteda, no zbog pozicijskih promjena to nisu bili u većoj mogućnosti protiv današnjih protivnika. 
Umjerenom napadačkom ulogom Robertsona, netko je trebao popuniti lijevi wide space a ja uloga pala na Manea. Iako je dešnjak, itekako se dobro snašao u napadanju lijeve aut linije. Uostalom, najbolji dokaz je drugi gol kada je probio stranu i ubacio za Firmina, koji je nespretnu intervenciju Vorma pretvorio u presudni trenutak utakmice. Preduvjet da bi Mane mogao svoj napadački fokus prebaciti na široki prostor, morao se dogoditi ulaskom igrača koji ima naviku igrati u uskom dijelu terena, odnosno međuprostoru. Keita je između ostalog plaćen visokom odštetom da bi radio razliku upravo u tom često najvažnijem dijelu terena. S njim i još nekoliko taktičkih ali i igračkih promjena, Klopp je utakmicu preusmjerio u svoju stranu a trenera domaće ekipe ostavio negativnu tradiciju koja se nakratko prekinula pobjedom na Old Traffordu.

Pochettino se odlučio na komforniju formaciju pouzdajući se u kvalitetu svojih veznih igrača u kontroli posjeda te napadača u iskorištavanju prostora, no napad Tottenhama danas je ostao bez opcija. Možda je pretjerano iskoristiti izraz "ugasio", ali nije daleko za objasniti način kako je Van Dijk branio pokušaje Spursa prema Harryju Kaneu. Tottenhamov napad bio je ograničen na desnu stranu, pa možda u tome treba tražiti razloge poraza. Pochettina čekaju pitanja zašto je tek u zadnjoj trećini utakmice dodao napadačke opcije u igri zvane Lamela i Son.
Na kraju su uspjeli postići pogodak iz prekida, međutim on ne može prebojati sivu nijansu vlastite nemoći da ozbiljnije zaprijete najboljoj obrani lige. Umjesto toga, pali su u svojoj manama prvenstveno van terena zbog izostanka Lloris koji bi bez obzira na "promil viška" dao veću sigurnost u obrani kao što bi Alli dao opciju više u svim fazama distribucije. 

Kloppov sastav nije pao na teškom ispitu, nego baš suprotno. Pokazali su spremnost na prilagodbu tijekom utakmice u obje faze igre sakrivajući svoje kako bi uspješno iskoristili protivničke mane. O njihovoj izvedbi dovoljno govori činjenica da je realizacija bila danas njihov veći neprijatelj nego Tottenham. 15 bodova u 5 kola, od čega samo 2 primljena gola učinak su kakav sanjaju navijače u oba tabora čija je zajednička točka dugi post, međutim faze razvoja za konačan cilj današnjih protivnika čini se znatno drugačijim. Liverpool je pobjedom bliže u svim pogledima, dok Spurse čekaju novi ispiti u kojima će preispitati ono što su radili prethodnih godina i gdje su pritome došli.

Odgoda useljenja na novi stadion personifikacija je cijelog kluba, čiji je dolazak na vrh ponovno odgođen porazom na terenu i van njega. S jedne strane zbog manjka sigurnosti današnji dan nije označio useljenje na novi stadion kako je predviđeno, s druge višak sigurnosti na terenu je pokazatelj da Tottenham još nije spreman konkurirati za vrh. 

Tottenhamov klupski razvoj ponovno je odgođen, o naslovu prvaka više nitko ne priča na Wembleyu a vjerojatno neće ni na novom stadionu kada jednom tamo dođu. Jedina pozitivna stvar za Spurse je poraz Intera, njihovih skorašnji suparnika na otvaranju Lige Prvaka.

VIDEO ANALIZA:

Tottenhamov dolazak na vrh je ponovno odgođen
Petnaesti dan mjeseca rujna označavao bi novu stepenicu u razvoju Tottenham Hotspura da je njihov novi stadion spreman za korištenje. Svoj trenutni dom, kultni Wembley prema prvim projekcijama trebali su napustiti na današnji dan, no zbog sigurnosnih razloga, klub je odlučio useljenje na novi White Hart Lane odgoditi do kraja studenog ove godine. Još potreseni iznenadnim gostujućim porazom od Watforda, Spursi su dočekali zahuktali Liverpool koji će posjetom Wembleyu početi niz zahtjevnih ispita, među ostalim ističe se dvoboj protiv PSG-a na otvaranju Lige Prvaka. Ono što je trebao biti povijesan dan, jer su domaći navijači već ukalkulirali pobjedu protiv Liverpoola, ...
Tottenhamov dolazak na vrh je ponovno odgođen
Petnaesti dan mjeseca rujna označavao bi novu stepenicu u razvoju ...
- dodana i video analiza - BruceWayne, 16.9.18. 16:19, 0 0 0
Mislis li da bi dojam opcnito bio drugaciji da je sviran onaj penal u sudackoj nadoknadi? - Luca1010, 17.9.18. 11:47, 0 0 0
Ne, prvo što penal nije bio, a drugo jer bi Tottenham pao negdje drugdje, možda već protiv Brightona, koji igra jako agresivno kući. Liverpoolu bi se tada ponovio susret protiv Uniteda prošle sezone, pisao sam o tome, možeš potražiti na mom profilu. - BruceWayne, 17.9.18. 12:40, 0 0 0
12.09.
1. kolo Lige Nacija: Španjolska 6-0 Hrvatska

Nakon odlaska nekolicine sudionika ruske ekspedicije u zasluženu reprezentativnu mirovinu, očekivao se rezultatski pad doprvaka svijeta, zbog samog segmenta pozitivnog iznenađenja onoga što je Hrvatska napravila u proteklim mjesecima. Taj pad, ubrzale su ozljede još jednog dijela srebrne ekipe, prije svega stupa obrane Lovrena te važnih napadačkih karika Rebića i Kramarića, stoga je izbornik Dalić morao pronaći nova rješenja u premijerno pozvanim Livaji, Santiniju ili pokušati dobiti nekog iz "unutarnjih rezervi" kao što su Kovačić ili Pjaca. Pritom treba spomenuti podatak da su Vlašić, Sosa, Ćaleta-Car prepušteni mladoj reprezentaciji u želji da ta selekcija izbori Europsko prvenstvo do 21 godine nakon godina neuspješnih rezultata.

Zbog spomenutih razloga, Hrvatska nije mogla računati na veliki broj igrača iz početnog sastava, što je uz posljedicu opskurnog bazena igrača te činjenicu da određeni dio igrača nije prošao klupske pripreme moralo znatno utjecalo na prezentacije Hrvatske u prve dvije utakmice u ruskoj post-eri. Protiv Portugala, Dalić je isprobao nove opcije kao što su Barišić, Livaja pa i Mitrović u konkurenciji onih koji nisu bili pozvani u prethodnoj akciji, na što su oni odgovorili pozitivno, posebno Barišić na kronično upitnoj poziciji lijevog bočnog. Uz Barišića, Pjaca je odigrao vrlo pristojno kao i uži dio obrane predvođen Matejom Mitrovićem. No, za otvaranje Lige nacija, Dalić je imao druge planove. Pjaca i Barišić zamijenjeni su Kovačićem i Pivarićem, dok je Livaja poziciju isturenog napadača prepustio Santiniju.

Izbor Portugala kao prijateljskog susreta te Španjolske na otvaranju Lige nacija trebao je pokazati gdje se točno Hrvatska nalazi nakon neospornog overachievinga na zadnjem Svjetskom prvenstvu. Kroz navedene utakmice, izbornik je trebao dobiti odgovore na koga može računati u izazovima koji slijede. Konačan ishod ne mora značiti mnogo, s obzirom na to da je tek početak sezone i većina igrača je daleko od najbolje forme, ali na određene stvari treba obratiti pozornost.

Jesu li trebali igrati Modrić i Vrsaljko?

U analizi samih utakmica, treba početi od početnih postava i posljedici što je popis igrača na terenu donio pozitivno a što negativno. U idealnoj situaciji, postavka s Brozovićem, Modrićem, Rakitićem te Kovačićem u hibridnoj ulozi na desnom krilu trebala je donijeti kontrolu posjeda kroz višak igrača u sredini posebno kroz overload desnih zona gdje je postavljen Modrić, što bi u konačnici trebalo dati više prostora 1vs1 Perišiću u izolaciji na suprotnoj strani zbog koncentracije Španjolaca na svoju lijevu stranu. Zajedno sa skakačkim kvalitetama Ivana Santiniji, moći ponavljanja Vrsaljka po desnoj strani te Modrićevem utjecajem na posjed ili kontrolu istog, taj plan je imao smisla. Međutim, u ovom odlomku krucijalan je termin idealnog raspleta, koji se nije mogao dogoditi zbog činjenice da je Modrić trenutno potpuno van forme i tek će kroz sljedeće utakmice polako vraćati startnu poziciju u Realu. Uz to, kao i kapetan, Vrsaljko je daleko od forme u kakvoj ga želi vidjeti trener u klubu a razlog je jasan - kasne pripreme zbog duljeg odmora u reprezentaciji. U igri protiv presinga, hrvatski plan bio je tražiti Santinija kao centralnu točku, no nije uspjelo. Bazirati plan na nedovoljno spremnim i kvalitetnim igračima bio je znak da utakmica u Elcheu neće biti zapamćena po dobrom.

Pogrešne rotacije

U prethodnom dijelu analize, spomenuti su Barišić, Pjaca i Livaja kroz kontekst kvalitetnog feedbacka protiv Portugala. Zbog tog podatka, nije jasno zašto je priliku dobio Pivarić koji je obrambeno slabiji igrač od Barišića, no ne treba isključivo kriviti lijevog bočnog kijevskog Dinama za primljene pogotke po njegovoj strani jer se znalo da bez obvezne igre krila, Hrvatska će na toj strani imati ozbiljan problem. Stoga jedan dio krivnje ide na račun Ivana Perišića, još jednog koji tek hvata zamah nove sezone. Također, može se postaviti pitanje je li Pjaca trebao dobiti više minuta, zbog matchupa, odnosno mogućnosti da u određenim situacijama težište igre prebaci na dio terena gdje će Hrvatska imati bolji mismatch- u konkretnom slučaju Pjaca na desnom krilu protiv Gaye.

Taktički promašena utakmica

Hrvatska je prilično hrabro ušla u utakmicu. Vrlo malo bi se reprezentacija odlučilo igrati visoki presing protiv Španjolske na njihovom terenu, posebno na startu sezone gdje fizika igrača je daleko od idealne. No, to je Dalićev ruski "forte" i zamalo je urodio plodom. No posljedica igre visokog presinga je postavljena obrana, gdje se Hrvatska većinu utakmica morala braniti kroz miks visokog i srednjeg bloka a što je zapravo bila voda na španjolski mlin. Uz spomenutu činjenicu da krila nisu dala dovoljno u obveznoj igri, Marco Asensio imao je otvoren put napasti Pivarića na njegovu slabiju desnu nogu, uostalom tako je pao treći pogodak Furije. Drugi problem u igri visokog presinga je španjolski odgovor kroz igru u međuprostoru i samu činjenicu da Španjolci nemaju problem s vertikalnim proigravanjima kroz dva bloka. Kao što je to uradio City protiv Chelsea, tako su Španjolci uspješno izigravati presing i tjerali suparničku obranu da se povuče u uski duboki blok.

Bilo je teško očekivati da će Hrvatska moći parirati Španjolskoj kao što je to radila protiv Argentine ili Engleske kroz branjenje u srednjem bloku. Prvenstveno zbog činjenice da su današnji domaćini od malih nogu učeni kako stvarati i iskorištavali prostor a posebno činiti razliku kroz tzv. uske zone na koje hrvatski srednji blok na večeras bio potpuni promašaj. Dok je Asensio igrao prilično rigidno čekajući situaciju 1vs1, druga dva napadača Rodrigo i Isco imali su prilično slobode uloge gdje su mogli overloadati bilo koji dio međuprostora, što je posljedično na dvojbu stavljalo hrvatsku obranu, što je posebno loše izgledala kada je Marko Rog zamijenio Vrsaljka. Rog je ponovio pogrešku Andera Herrera iz utakmice United-Tottenham te je španjolski napadač neometan ušao u prostor najbliže Lovri Kaliniću. Daliću teško može tko zamjeriti što je isprobao Roga na desnom beku zbog manjka opcija, ali večeras je dobio odgovor da igrač Napolija to ne može odigrati na potrebnoj razini. 

Međutim, ono što mora zabrinuti izbornika Dalića su reakcije po pojedinih golova Španjolaca. Hrvatska ima neupitnu klasu u tehnici ali se može "oprostiti" ukoliko je sredina terena i sami posjed prepušten u noge Furije. Ali, ono što se ne smije oprostiti su reakcije u skoku i u povratnim loptama. Dok se reakcije kod gola Isca za 6-0 mogu osporiti zbog manjka voljnog momenta i kraja utakmice, utrčavanja Saula na prvu stativu između dva dobra skakača je situacija za duboko promišljanje. Osim Saulog gola, domaćini su zabili još jedan pogodak glavom - onaj Ramosa nakon kornera, sasvim dovoljno za propitati se još jedno pitanje:

Postaju li obrambeni prekidi kroničan problem?

Već 7. utakmicu zaredom Hrvatska reprezentacija gol prima nakon prekida. Dok se gol protiv Islanda može izuzeti iz ove kategorije zbog kaznenog udarca, pravi hrvatski problemi krenuli su onim dugim autom Knudsena protiv Danske. Na to se nadovezao gol Fernandesa u četvrtfinalu nakon slobodnog udarca. Trippier je iz slobodnjaka pogodio na početku polufinala a ne treba zaboraviti skidanje lopte s crte Vrsaljka nakon pokušaja Stonesa u produžetku. Vrhunac negativnog niza dogodio se u finalu protiv Francuske kada su konačni pobjednici turnira svoj prvi gol u finalu zabili nakon slobodnog udarca i autogola Mandžukića, dok je uz to Griezmannov kazneni udarac je došao kao posljedica nespretne reakcije Perišića nakon ubačaja iz kuta. U konačnici, od 9 primljena golova na turniru, Hrvatska je direktno ili indirektno iz prekida primila čak 8. Pritom treba istaknuti da je u pozicijskoj igri kroz kontekst obrane reprezentacija igrala na vrhunskoj razini, no loše branjenje prekida je podatak koji se nastavio i nakon Rusije. Protiv Portugala, Pepe je pogodio nakon ubacivanja poslije kornera te večeras Ramos kao zadnji primjer ove možda već zabrinjavajuće tradicije.

Nakon svega viđenog, jednostavno je previše "slučajnosti" da bi se poraz protiv Španjolske okarakterizirao kao "loš noć". Uostalom, reprezentacija je doživjela najveći poraz u svojoj povijesti i postoje agrumentirani razlozi zašto se to dogodilo i njihovi korjeni koji nisu večeras zasađeni. Kroz same posljedice osim rezultata, možda će veći utjecaj imati razmišljanje, gdje se oni koji trenutno vode reprezentaciju ne smiju voditi argumentima loše večeri, manjka forme, izostanka umirovljenih ili ozlijeđenih igrača jer se određeni problemi koji su postojali kada je reprezentacija bila na okupu, još se nisu do kraja riješili, štoviše, neki od njih postali su uteg koji je rezultat prebacio na protivničku stranu.

U svakom slučaju, španjolska avantura je dobro upozorenje da sjedenje na lovorikama Rusije je nešto što je trebalo prestati završetkom ljeta. Početak jeseni treba označiti sustavan rad i ispravljanje problema ili barem u onoj mjeri koliko je to moguće, s obzirom na vremensku limitiranost koju Dalić ima kao otegotnu okolnost u sastavljanju koncepcije koja će izgledati bolje nego ono što je Hrvatska prikazana protiv Španjolske. No, dvije rujanske utakmice nisu prikazale samo određene taktičke mane, nego i nedostatak opcija na pozicijama kao što su desni bočni i centralni napadač, što će očito biti veliki izazov izborniku u mjesecima koji dolaze.

Čak ni najveći poraz u povijesti reprezentacije, ne mora značiti pad kako je to čest slučaj u hrvatskoj kulturi ako se kroz sljedeće utakmice isprave nedostaci koji su jasno prikazani u zadnjih 180 minuta. Hrvatska možda više nema Mandžukića, ali ima niz drugih opcija zbog kojih i dalje postoji nada u budućnost reprezentacije. Ne treba očajavati zbog jednog poraza jer ni Engleska nije izgledala kvalitetno protiv Španjolaca a Tri Lava bili su dio hrvatskog puta do finala. Vremena nema puno, ali ga ima dovoljno ako se postojeći problemi shvate ozbiljno. Tada će "loša noć" postati samo dio prošlosti, a loša ekipa iz te noći će opravdati razloge zašto je u ovom trenutku doprvak svijeta. Samo tako, ruska avantura može postati češća od one večerašnje, španjolske..

Video analiza:

Ne postoji loša noć, nego samo loša ekipa u noći
Nakon odlaska nekolicine sudionika ruske ekspedicije u zasluženu reprezentativnu mirovinu, očekivao se rezultatski pad doprvaka svijeta, zbog samog segmenta pozitivnog iznenađenja onoga što je Hrvatska napravila u proteklim mjesecima. Taj pad, ubrzale su ozljede još jednog dijela srebrne ekipe, prije svega stupa obrane Lovrena te važnih napadačkih karika Rebića i Kramarića, stoga je izbornik Dalić morao pronaći nova rješenja u premijerno pozvanim Livaji, Santiniju ili pokušati dobiti nekog iz "unutarnjih rezervi" kao što su Kovačić ili Pjaca. Pritom treba spomenuti podatak da su Vlašić, Sosa, Ćaleta-Car prepušteni mladoj reprezentaciji u želji da ta selekcija izbori Europsko prvenstvo do 21 godine ...
Ne postoji loša noć, nego samo loša ekipa u noći
Nakon odlaska nekolicine sudionika ruske ekspedicije u zasluženu reprezentativnu mirovinu, ...
Moje je razmišljanje išlo da treba žrtvovati Ligu nacija nakon uspjeha na SP. Igrati sa mladim snagama (teško zbog u21), dati svima odmora od reprezentacije, pošto se očekivalo da neće biti u formi. Ovako smo ostali na pol puta i doživjeli debakl - Sherpa, 12.9.18. 1:35, 0 1 0
Rog nije na potrebnoj razini; to treba nadopuniti sa pozicijom desnog beka koji nikad prije u životu nije igrao jer za veznu liniju ima kvalitetu. - Fenix22, 12.9.18. 8:47, 0 0 0
Prekidi jesu problem, ali dva dalekometna gola Asensija nije ono što se inače događa i to kad se utakmica lomi. - Fenix22, 12.9.18. 8:49, 0 0 0
Sherpa: to bi bilo jako loše jer: prvo što bi savez izgubio novce koje bi dobio od UEFE na račun elitne grupne. Drugo jer bi reprezenacija gubila na gledanosti kada bi umjesto Engleske ili Španjolske došla MAđarska ili Bugarska.. - BruceWayne, 12.9.18. 12:35, 0 0 0
Dodana i video analiza.. - BruceWayne, 12.9.18. 18:11, 0 0 0
06.09.
Nova hrvatska 'devetka': Rebić, Livaja ili Santini?

Gotovo dva mjeseca prošlo je od Svjetskog prvenstva i velikog slavlja nakon osvojene srebre medalje. Kao što se moglo nagađati, reprezentacija u nove izazove neće poći u istom istom sastavu, što otvara neka nova pitanja i traži nove odgovore na njih. Neke su jasno lakša, kao ono tko će odmijeniti Vedrana Ćorluku, jer na vrata reprezentacija kucaju Benković, Ćaleta-Car, Mitrović i Pongračić, slično je na poziciji vratara gdje će Lovre Kalinić dostojno obući rukavice Danijela Subašića. No, ključna stvar za izbornik i sve navijače je ostanak Modrića i Rakitića, najveća pobjeda u prethodnom periodu bez utakmica. Ponekad pobjede i porazi stanuju "preko puta", pa usporedno stanuje činjenica da će se oproštajem Marija Mandžukića otvoriti prvi pravi problem koji će izbornik morati riješiti u vrlo kratkom vremenskom odmaku.

Pošto zbog javnosti poznatih razloga nema niti Nikole Kalinića, Dalić bi se mogao naći u ozbiljnom problemu kako sastaviti ekipu ili točnije igru prema naprijed bez Mandžukića. Napadač Juventusa bio je označen kao kritična točka i jedan od senatora čiji nastup bi ponekada trebao biti suvišan jer nema skillset koji bi odgovarao protiv određenih protivnika. No, Dalić mu je vjerovao do zadnjeg trenutka i Mandžukić je to vratio vrhunski nastupom na prvenstvu. Njegova statistika ne govori mnogo, ali odaje jednu riječ: all-round igra. Konkretno, njegova nije presudna niti kao realizatora, niti u kreaciji, ali zato uspješno stvara razliku na dva načina: obveznom igrom koja je prije svega dolazila do izražaja zbog povezanosti s kompaktnim blokom kojeg je Hrvatska koristila u Rusiji te njegova sposobnost zabijanja golova u presudnim trenutcima. Uostalom, jedini je igrač koji je zabio gol i autogol u finalu Svjetskog prvenstva a ne treba pritom zanemariti dva pogotka u finalima Lige Prvaka.

No u sportu, vrijeme je neprijatelj u unaprijed izgubljenoj utakmici. S tim saznanjem nedavno se suočio i veliki Roger Federer na US Openu, ali i sam Mandžukić na Svjetskom prvenstvu. Njegov zadnji šprint postao je predzadnji, umor i podložnost ozljedama proporcionalno rastu kako karijera ide svome kraju. Veliki Mandžo je to znao, zato je morao presjeći. Ne bi li pobijedio sam sebe još koji puta, istodobno odgađajući odlazak u Kinu, rekao je reprezentaciji zbogom. Uz prethodno spomenut odlazak Nikola Kalinića zbog drugih razloga, Dalić dolazi u situaciju gdje će imati prvi ozbiljan kadrovski problem.

Da bi ga uspješno savladao, pozvao je sve one koji mu u tome mogu pomoći. U odnosu na prethodan roster, Kramarić, Rebić i Pjaca su starosjedioci, a nove opcije su Livaja, Santini i Čop. Naizgled siromašan izbor, barem kada se usporede opcije u središnjici momčadi ili njenom užem obrambenom dijelu. Manjak napadačkih opcija direktno proizlazi iz važnog podatka o najboljim strijelcima HNL-a zadnjih nekoliko sezone. U najboljim domaćim klubovima, hrvatski napadač postaje iznimka kao što je to primjer Andreja Kramarića u Rijeci ili Duje Čopa u Dinamu.

Niti nova sezona ne nudi puno optimizma. Od 7 najboljih strijelaca, jedino Ivan Krstanović ima pravo igrati za reprezentaciju, no činjenica da je veteran iz Lokomotive najbolji hrvatski predstavnik u ovoj kategoriji, najbolje objašnjava situaciju u kojoj će se Hrvatska uskoro naći.

To uskoro počinje od večeras i utakmice protiv Portugala a po najavama, Dalić će domaćoj javnosti predstaviti Marka Livaju. Sa svojim AEK-om uspješno je prošao kvalifikacije za Ligu Prvaka, što je bilo bio okidač da ga Dalić pozove u najbolju selekciju. Livaja bi vjerojatno odavno bio pozvan da nema otegotne okolnosti u vezi nediscipline. Podatak od 10 žutih kartona prošle sezone je izniman u konkurenciji napadač, što zapravo govori da Livaja još nije pobijedio mušice u sebi. No, s njim Dalić jednostavno mora riskirati, jer je Livaja kocka na koju se isplati kladiti. Mogući poraz od Portugala ili Španjolske mala je cijena ako Hrvatska u budućnosti dobije kvalitetnu opciju na trenutnoj najslabijoj poziciji u momčadi. U grčkom klubu, Livaja ima puno veću ulogu od samog zabijanja golova; njegovih 10 golova i 7 asistencija ne daje kompletan dojam onome što on pruža na terenu. On je opcija za dodavanja, može zadržati loptu, promijeniti stranu u posjedu ako je riječ o segmentu kombinatorike, no kada je riječ o napadačkom učinku - ima sposobnost stvoriti višak, kvalitetno igra leđima, snalazi se u 16-ercu i ima odličan osjećaj za gol. Sve nabrojene kvalitete čine ga u ovom trenutku najkompletnijim hrvatskim napadačem.

Najkompletniji, što ne znači da je trenutno najbolji: naslov koji neosporno pripada Andreju Kramariću. O napadaču Hoffenheima se gotovo sve zna, važno za kontekst je razmišljanje Zlatka Dalića gdje Kramarića ne vidi kao isturenog napadača u 4-2-3-1 formaciji. Ni u svom klubu Kramarić to ne igra odnosno Nagelsmann mu je namijenio ulogu povučenog napadača u 3-5-2 ili 3-4-3, gdje ima puno veću slobodu i zapravo koristi slobodan prostor koji mu ostavlja glavni napadač, nekada Wagner, danas Szalai.

Druga Dalićeva opcija može biti Ante Rebić što je dijelom bio u utakmicama Svjetskog prvenstva. Najbolji primjer za to je izboreni kazneni udarac protiv Danske odnosno drugi pogodak u finalu Kupa protiv Bayerna. Oba slučaja su jako slična jer su i Kovač i Dalić tijekom tih utakmicama radili izmjene glavni napadač-veznjak, te je na mjesto napadača prešao Rebić. Dvije dubinske lopte bila su idealan pokazatelj za ono što Rebić može ponuditi. Tada bi do izražaja došla njegova brzina u kombinaciji s kvalitetnom realizacijom. Za Rebića je još važno istaknuti uspoređivanje s Mandžukićem. Najbolji primjer te usporedbe je gol protiv Argentine, kada je Rebić pokazao djelić onoga što je Mandžukić godinama radio u reprezentaciji. Odlučnost, upornost koja se kasnije pretvorena u pogodak. Ako bi gledali segment obvezne igre, Rebić je idealan nasljednik Mandžukića, no postoji važna činjenica: Rebić nije naviknut stvarati prostor, nego ga napadati: što se moglo vidjeti kroz niz primjer u Eintrachtu, kada bi okidač za njegov trk u prostor bilo primanje lopte od strane playmakera ili napadača. No, ne treba zaboraviti da je Mandžukić u Rebićevim godinama još bio u Wolfsburgu, daleko od onoga što je danas. Tako da ne treba otpisati mogući Rebićev napredak, no trenutni skillset ga ograničava na utakmice gdje bi se Hrvatska prvenstveno branila te tražila priliku kroz tranziciju.

Osim njih, Dalić ima još tri dodatne opcije: Pjacu, Santinija i Čopa. Ovaj potonji je pozvan kao dodatna opcija na sve tri napadačke opcije, jer može pokriti krila, ali i zbog spomenutog razloga da Hrvatska trenutno nema bolje opcije od ove šestorke. Kao i Čop, Santini je ponovno pozvan u reprezentaciju. Novi igrač Anderlechta odlično je ušao u novu sezonu te tako zaslužio poziv izbornika. Njegove kvalitete su dobro poznate: skok igra i realizacija. S tim skillsetom, mogao bi poslužiti kao dodatna opcija s klupe kada se bude "jurio" rezultat ili kao opcija protiv ekipa koje bi se branila u dubokoj obrani, gdje bi dobro došao njegov skok i igra u 16-ercu.

Od Čopa i Santinija izbornik zna što može dobiti, no Marko Pjaca je nepoznanica. Što dijelom zbog ozljeda, što manjka utakmica u nogama, Pjaca je lošiji igrač nego što je to bio prije 2 godine. To se vidi u psihičkom dijelu zbog izostanka samopouzdanja, što je uostalom i razlog njegove minorne uloge u Rusiji, ali ono što više zabrinjava je činjenica da Pjaca više ne može stvarati razliku kao što je to mogao pri odlasku iz Dinama. Hoće li to utjecati na promjenu pozicije u budućnosti, teško je predvidjeti. No teoretski, Pjaca bi mogao igrati u sredini: možda ne kao desetka jer je upitno koliko može pružiti u "uskim zonama", ali kao drugi napadač ili lažna devetka mogao bi biti koristan. Kvalitete kao što su dobar udarac, elitni dribling, izvlačenje na stranu, visina su predispozicije zbog kojih bi Dalić u budućnosti mogao Pjacu koristiti više u sredini nego na boku; posebno zato što će na krilo uskoro biti puno jača konkurencija nego u samom napadu. 

Zaključak:

Trenutan izbor napadača su najbolje opcije na koje Zlatko Dalić može računati. Rujanske utakmice najbolje će poslužiti za probu Marka Livaje, jer je on opcija s kojom treba riskirati. Ukoliko bude spreman, Ante Rebić bi mogao dobiti priliku protiv Španjolske zbog mogućeg matchupa, odnosno prilika kroz tranziciju. Ako Livaja ne uspije proći svojevrsnu probu u reprezentaciji, Dalić će se okrenuti Kramariću kao trenutnu najkvalitetnijoj opciji u vrhu napada, što je donijeti određene taktičke promjene u odnosu na Rusiju. Veliki dio odgovornosti bit će prenesen na Kramarića, zbog mogućeg otvaranja prostora za ulaske krila iz drugog plana. To je samo jedna od opcija za period koji je pred nama. Što zapravo ne zvuči nemoguće jer su hrvatski bekovi pokazali da ulogom mogu pridonijeti stvaranju pritiska niz aut liniju, posebno dolaskom Sose i Barišića na lijevu stranu.
Nakon oproštaja Marija Mandžukića, Dalić ima prvi ozbiljan kadrovski problem pred sobom. Pozitivna stvar je količina vremena gdje od niza opcija u napadu, kvantitetu treba pretvoriti u kvalitetu. 

Video analiza: 

Prve brige Zlatka Dalića
Gotovo dva mjeseca prošlo je od Svjetskog prvenstva i velikog slavlja nakon osvojene srebre medalje. Kao što se moglo nagađati, reprezentacija u nove izazove neće poći u istom istom sastavu, što otvara neka nova pitanja i traži nove odgovore na njih. Neke su jasno lakša, kao ono tko će odmijeniti Vedrana Ćorluku, jer na vrata reprezentacija kucaju Benković, Ćaleta-Car, Mitrović i Pongračić, slično je na poziciji vratara gdje će Lovre Kalinić dostojno obući rukavice Danijela Subašića. No, ključna stvar za izbornik i sve navijače je ostanak Modrića i Rakitića, najveća pobjeda u prethodnom periodu bez utakmica. Ponekad pobjede i porazi ...
Prve brige Zlatka Dalića
Gotovo dva mjeseca prošlo je od Svjetskog prvenstva i velikog ...

Respekt: Puvlin, Dado_M, Pastuhsuta, Luca1010, Fenix22, ivan-cro, Bateman,

Ne slažem se: gradim,

Po čemu misliš da je sličan Benzemi? - BruceWayne, 6.9.18. 16:32, 0 0 0
Elitno zadržavanje lopte,odlično okreće stranu nakon primanja unatoč tome što stoperi vise na njemu... "ima sposobnost stvoriti višak, kvalitetno igra leđima, snalazi se u 16-ercu i ima odličan osjećaj za gol" to si i sam rekao. - Fenix22, 6.9.18. 16:46, 0 0 0
Uostalom da nije bilo njegovog temperamenta, siguran sam da bi uspio u Interu. - Fenix22, 6.9.18. 16:46, 0 0 0
Teško da bi uspio u Interu kada ni Balotteli nije uspio. Ne mogu se složiti da je toliko sličan Benzemi jer Benzema je puno važniji u igri bez lopte. Livaja je odličan dribler i realizator. - BruceWayne, 6.9.18. 17:11, 0 0 0
Dio sa igrom bez lopte stoji. - Fenix22, 6.9.18. 18:06, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.