BruceWayne

Nikad ne podcijenjuj srce pobjednika
Reputacija
8
Bodova
234
Analiza
144
Ocjena
170
Anketa
364
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

18.08.
Osijek - Austria Beč 1:2

Pred ponovo punim Gradskim vrtom Osijek je dočekao Austriju iz Beča sa željom ulaska u grupnu fazu Europske lige. Mediji su dali pojednake šanse objema ekipama, što je osjetno drugačije od početnih 60-40 koje su određivane kada su se saznali parovi playoffa. Jedna i druga ekipa u samu utakmicu ulaze pozitivnim ozračjem i rezultatom iz zadnjeg kola svojih domaćih natjecanja. S jedne strane, Osijek je slavio preokretom na uvijek neugodnom gostovanju kod Lokomotive, dok je Austria se vratila nakon dva gola minusa u gradskom derbiu sa Rapidom.

Bečka momčad je u Osijek doputovala bez tri vrlo bitna člana prošlosezonske rotacije, kapetan Grundwald se ozlijedio na duže razdoblje, dok su glavni napadač Kayode i bivši igrač Slaven Belupa Filipović napustili klub. Ni Osijek nije bio kompletan, zbog kartona nije bilo Mudražije, dok klub nije htio ništa riskirati sa Baraćem, barem dok se potpuno ne stabilizira problem sa srcem zbog kojeg stoper Osijeka nije potpisao za Ajax. 

Zekić je krenuo u istoj formaciji 4-2-3-1 kao što igra cijele sezone: Iz "dubokog zamrzivača" izvukao je Petrovijka kao zamjenu za Mudražiju, dok je Lesjak mijenjao Baraća, ostatak momčadi ostao je isti. Kao što smo mi ovdje naslutili, Austria je krenula u svojoj najdražoj 4-3-3 formaciji sa Piresom, Monscheinom te De Paulom kao ofenzivnom trojkom. Glavni playmaker bio je kapetan Holzhauser, bekovi su bili dosta visoko, pogotov Larssen, dok su glavni osječke šanse bili neuigrani stoperski par i golman.

Za domaće, sve je idealno bilo do 20. minute. Kao što se također najavljivalo, Austriji je prepušten posjed lopte, što po onom užasnom terenu ne bi bila ni prednost ni Barcelona ili Realu po novom. Pošto u sredini nije bilo Mudražije, Zekić je ostao na dvojici ofenzivno jednodimenzionalnih igrača Mioču i Petrovikju, stoga je logično da će napade graditi preko bokova i preko njih tražiti Ejupija ili stvarati višak pa prenositi loptu na drugu stranu, što se uspješno radilo protiv PSV-a. Jedan prekršaj na sredini terena i brza reakcija Bočkaja bili su dovoljni da Ejupi iskoristi spororost i nepažnju gostujuće obrane za vodstvo Osijeka. Par minuta nakon toga dolazi i prodor po desnoj strani i kazneni udarac za Osijek. Zbog ove situacije treba reći kako je Šorša odigrao jednu od najboljih utakmica sezone, i izborio taj jedanaesterac. Kapetan Barišić je bio izvođač ali je pogodio vratnicu. Reprezentativac nije bio na svojoj reprezentativnoj razini, možda se još nije pomirio da mu je propao transfer u Dinamo Kijev a možda već u uzvratu bude opet jedan od najbolji igrača.

Taj promašeni kazneni udrac pokrenio je domino-efekt u osječkoj momčadi. Već odmah nakon toga, Austria je zagospodarila sredinom i njihov vezni je totalno ostavio podređene Lopu, Mioča i Petrovijka. Posebno dobar je bio Prokop, austrijski Mudražija, ujedno i asistent za izjednačujući pogodak. U toj akciji se zapravo vidjelo koliko su Barać i Škorić uigran par. Baraćeva zamjena Lesjak je odigrao ispodprosječnu utakmicu, stojao predaleko od strijelca gola što mu je dalo dosta prostora da pogodi drugu stativu golmana sa vrha 16-rca. Lesjak je indirektni krivac i za drugi pogodak, iako je to gol više zasluga iznadprosječnog udaraca Holzhausera ali Barać će biti veliko pojačanje za uzvrat ako sve bude u redu sa njegovim zdravljem.

Dominaciju u sredini terena Zekić je pokušao vratiti zamjenom Petrovijka za Pušića. Nitko mu ne može predbaciti ubacivanje Makedonca, ali nakon njegovog prvog poluvremena, dobio je odgovor kako on nije za nešto više od rezerve u HNL-u, barem za sada. Pušić je sličan tip igrač ali ni on nije uspio donijeti neku veću razliku. Drugi gol je defitivno presjekao sve na Gradskom vrtu, treba biti realan i reći da je vrhunski potez kapetana gostiju. Kasnije su uvedeni Perošević i Jambor, ali to nije bila jedna od 20 utakmica kada Perošević može nešto donijeti na teren, a Jambora je u ovakvim utakmicama bezvrijedno korisiti jer ne može pomoći ni u HNL-u trenutno. Ipak, i po ovom očajnom terenu, osječki su igrači stvorili nekoliko prilika, ali lopta nije htjela u gol.
Malenica je na kraju spašavao, kao i u dosta utakmica prošle i ove sezone, te se može reći kako je on jedan od četvorice sa prolaznom ocjenom. Drugi je strijelac Ejupi, standardno Škorić i već spomenuti Šorša. Bočkaj, iako je asistirao, bio je cijelu utakmicu nervozan i ovo mu je najlošiji susret do sada. Niti Grezda nije briljirao, opet ću apostrofirati njegovu manu sa završnicom, nedostatkom koncentracije i lošim donošenjem odluka na terenu.
Ostaje nejasno zašto nismo vidjeli Lukića, jer očito da stručni stožer nije primjetio nesigurnost Hadžikića i sve njegove greške u prethodnim utakmicama. Lukić je u prošloj sezoni pokazao da može itekako dobro zaprijetiti iz daljine, i siguran sam da je bilo više od 1 udarca u okvir gola, ne bi bio ovakav rezultat. Nismo vidjeli ni strijelca pobjedničkog gola protiv Lokomotive Bobana, u utakmici gdje se trebalo gurati što više na napadača, jer po onakvom terenu nema prevelikog smisla umirati u ljepoti nogometne igre, ali ta pitanja ostavljamo Zekiću. On je dobro postavio utakmicu, ne bi rekao da je podcijenjio protivnika, riskirao je sa Lesjakom i Petrovikjem i nije uspio. Možda zamjerka, što je gore navedeno za krive zamjene, ali teško se njemu nešto više može zamjeriti.

Nažalost po sve ljubitelje Osijeka, dobiva se zaključak kako trenutno za ovu razinu ima 11 igrača, što je ujedno i prvi sastav: čim netko drugi uđe, momčad izgubi na kvaliteti, što se posljednično vidi i na cijeloj ekipi i igri iste. To se u domaćem prvenstvu i ne vidi jer pobjeda protiv Rijeke kući i protiv Lokomotive u gostima dokaz su tome, ali u Europi se sve teže podnosi ritam dvije utakmice tjedno. Najbolji primjer je Lopa. Analizirajući njegove lošije igre nego prošle sezone, može se doći do zaključka da to dolazi zbog dvije stvari: prva je već spomenuta i to je ritam dvije utakmice tjedno. Lopa je od početka karijere (2007.) do danas odigrao samo 191 utakmicu u karijeri, što bi matematički značilo da je 1/19 utakmice svoje karijere odigrao u ovih 45 dana nove sezone. Kada se na to doda i njegova konstitucija i fizička sprema, lako se poveže njegov "dizelaški" ulazak u formu prošle sezone. Igrač koji je kroz karijeru navikao biti rotacijski igrač sa 20-tak utakmica u sezoni se našao u situaciji da mora igrati dvije utakmice tjedno i imati poprilično važnu ulogu na terenu. Što je i drugi razlog njegove loše igre: pozicija. Kada bi usporedili prošlu sezonu, gdje je Lopa igrao na poziciji iza napadača ili krila u postavci 4-3-3, iza njega je uvijek bilo 3 igrača sa defanzivnijom ulogom od njega, što mu je osiguravalo dodatan prostor jer se nije morao trošiti u defanzivi. Danas, promjenom formacije u 4-2-3-1, on je taj koji igra na poziciji osmice, čime i on dobiva svoju ulogu u defanzivi, te kada ne igra Mudražija, mora dodatno se spuštati po loptu i kreirati napade. Na ruku ne ide ni to kada se ekipa većinu utakmice brani, niti to što njegove kolege Mioč i sinoć Petrovijk nemaju nikave organizacijske sposobnosti, dok Mudražija je tek potencijal pred kojim je dosta rada. Zaključno, Lopa nije igrač za dvije utakmice tjedno, i ako ga se već odlučilo koristiti, nikako nije za poziciju osmice. 

Često se po medijima daje tvrdnja da za ovu razinu igre Dinamo ima 15, Rijeka i Hajduk po 13 igrača, a Osijek ima 11. Ako bi otišli malo dalje u prošlost, prije samo malo više od godine dana, Osijek je za ovu razinu imao 5-6 igrača, po dolasku investicija ta brojka postepeno raste i rasti će, ali u godinu dana nije lako naći odgovorajuće igrače koji će odma se uklopiti u momčad i činiti razliku. Za uigravanje takvih stvari, pogotovo obrane treba vremena i ništa se ne događa preko noći. Osijek je i sa ovim porazom na dobrom putu i jedna stepenice niže neće sigurno ih sputati da se i dalje penju gore. Uostalom, za uzvrat će Zekić moći računati na Mudražiju i vjerovatno na Baraća, što znači da će biti najbolji 11 na terenu. Nisam previše gledao Austriju, ali po onome što se moglo pročitati po netu, Austria igra bolje u gostima nego kući, a uzvrat će se igrati na stadionu St.Poltena koji broji oko 8 tisuća gledatelja, od kojih će barem osmina, ako ne i više navijati za Osijek. 

Nakon svega, otpisati Osijek nakon jedne loše utakmice značilo bi nepriznavanje njihovih dosadašnjih iznadprosječnih rezultata i ostvarenih ciljeva a oni se sigurno neće predati. Preko vikenda igra se domaći susret sa Interom, biti će zanimljivo kako će ta utakmica utjecati na psihu igrača te pobjeda bi podignula ozračje u momčadi i dala dodatni razlog za vjerovati kako je preokret moguć i kako još ništa nije gotovo. 

Ništa još nije gotovo
Pred ponovo punim Gradskim vrtom Osijek je dočekao Austriju iz Beča sa željom ulaska u grupnu fazu Europske lige. Mediji su dali pojednake šanse objema ekipama, što je osjetno drugačije od početnih 60-40 koje su određivane kada su se saznali parovi playoffa. Jedna i druga ekipa u samu utakmicu ulaze pozitivnim ozračjem i rezultatom iz zadnjeg kola svojih domaćih natjecanja. S jedne strane, Osijek je slavio preokretom na uvijek neugodnom gostovanju kod Lokomotive, dok je Austria se vratila nakon dva gola minusa u gradskom derbiu sa Rapidom. Bečka momčad je u Osijek doputovala bez tri vrlo bitna člana prošlosezonske rotacije, ...
Ništa još nije gotovo
Pred ponovo punim Gradskim vrtom Osijek je dočekao Austriju iz ...
Perošević igra previše na starim zaslugama i tu smo se složili. Što se tiče Vojnovića, nisam siguran da li je on bio skroz spreman jer za vikend nije. Biti će za Inter on u kadru. - BruceWayne, 18.8.17. 18:10, 0 0 0
Prema tvojoj analizi rekao bih da se obojica slažemo da je Petrovijk bio loša odluka Zekića i zato sam rekao da bi Vojnović u toj utakmici bio bolja opcija , a i Lukić da je igrao sličan je igrač i pušiću i Petrovijku tako da ne vidim tu ništa poz - Wenger, 18.8.17. 19:53, 0 0 0
Da je bilo 2:0 u 19 minuti ova utakmica bi otišla u drugom smjeru , i svi na tribinu su bili toga svjesni , nevjerica je zavladala stadionom kad je pao gol za 1:1 i svi su se bojali scanraija koji se dogodio jer jednostavno bilo je nacrtano - Wenger, 18.8.17. 19:54, 0 0 0
i već viđeno kod naših predstavnika u Europi dane prilike ne iskoristiš dobiješ gol - Wenger, 18.8.17. 19:55, 0 0 0
Da je bilo ali nije. Slažem da je to opcenita činjenica da svi nasi klubovi moraju proći određenu skolu iskustva.. - BruceWayne, 18.8.17. 21:25, 0 0 0
17.08.
Nastavak ili prekid dominacije Juventusa

U subotnom ranijem terminu novu sezonu talijanske lige otvoriti će Juventus i Cagliari na Alianz Areni u Torinu. Biti će to formalni ulazak u sezonu, iako je neformalni počeo trijumfom Lazija u superkupu u sudačkoj nadoknadi. Bio je to drugi uzastopni poraz Juventusa u superkupu, jer prošle sezone istu stvar napravio je Milan, u utakmici koja je završila trilerom kaznenih udaraca. Teško da će novi poraz u superkupu zabrinuti navijače Juventusa, ali definitivno postoje činjenice koje bi mogle.

U novu sezonu Juventus ulazi kao osvajač lige i kupa, te doprvak Europe. Upravo je poraz od Reala u finalu Lige Prvaka otvorio određene probleme koji su se uspješno skrivali pod tepih dok je sve išlo prema planu. Potencijalni sukobi unutar svlačionice i nezadovoljstvo pojedinih igrača rezultiralo je prodajom Bonuccija te puštanjem Dani Alvesa što govori da će torinski klub u novu sezonu ući sa malo drugačijom filozofijom. U tekstu "pregled talijanskog mercata" pisao sam kako Juventusu treba više širine na krilnim pozicijama što su uspješno rješili dolaskom prije svege Douglasa Coste te "bayernovskim" potezom dovođenja Bernardeschija u situaciji gdje im toliko i nije potreban, ali da se pokaže konkurenciji tko je i dalje broj 1 u Italiji. Za drugi kadrovski problem, igrača sredine terena koji bi trebao povezati obranu i sredinu i na taj način rasteretiti Pjanića pa i Dybalu u otvaranju napada doveden je Matuidi. Pisao sam da će Matić idealan pick za njih, ali on je otišao u United. Matuidi se spominje kao odličan transfer, međutim njegova sličnost je veća sa Khedirom nego sa Pjanićem i ostaje za vidjeti kako će nadoknaditi kreatorske sposobnosti Bonuccija u postavci napada i hoće li Dybala igrati "dublje" nego što je igrao prijašnjih sezona, sada kada je rotacija na ofenzivnim pozicijama puno jača. 
Sve to, preneseno na teren znači da je Juventus i dalje prvi favorit za naslov, jer u ligi gdje imate 38 utakmica, postoje one "male utakmice" koje se savladavaju na individualnu kvalitetu svojih ofenzivnih igrača što su radili i prošlih sezona. Ali, odlazak Bonuccija, gubitak superkupa, i još trenutni problemi u obrani i sredini te jačanje konkurencije govore kako to neće učiniti tako suvereno kao prošlih sezona, dok ipak za ovu bi trebali biti sigurni.

Kao prvi izazivač je Napoli. Užu rotaciju momčadi nisu mijenjali, širu su pojačali Ruijem iz Rome, Ouanasom iz Bordeaouxa te Zapatom u napadu, treba napomenuti kako im se prvi napad Milik potpuno oporavio od ozljede. Najjača kvaliteta Napolija je osim domaće atmosfere i uigranost ekipe. Obrana se nije mijenjala već dvije sezone, u sredini 6 igrača gotovo jednako participiraju u rotaciji izuzev Hamšika, a naprijed su sa Ouanasom i oporavljenim Milikom dobili još dvije opcija više za rotirati. Nedvojbeno je da su prošle sezone igrali možda i najlijepši nogomet na Apeninima, ali sudjelovanje u Ligi Prvaka ipak je pokazalo da nemaju dovoljnu širinu biti konkurentni u više natjecanja, a nije im pomogao ni lošiji završetak sezone, gdje im je Roma uzela drugo mjesto i izravan plasman u Ligu Prvaka. U novoj sezoni očekuje se vrhunac ove ekipe, ali više ovise o sezoni Juventusa nego o sebi. Morati će odigrati sezonu sa 90 bodova što značilo dosta bodova u gostima, ponovljenu sezonu Mertensa i manje primljenih golova te kiks Juventusa. Nije nemoguće, ali mislim da im za naslov fale barem još 2-3 klasna igrača, prije svega golman i stoper.

Drugi konkurent Juventusu je povratnik na veliku scenu i klub sa najboljim "mercatom", Milan. Gotovo potpuno promijenjen roster za novu sezonu te izvjestan ulazak u skupine Europske lige su pokazatelj da neki novi vjetrovi pušu na "crno-crvenom" dijelu San Sira. Velika kineska ulaganja u klupsku svlačionicu donijela su imena Contija, Rodrigueza, Biglie, Kessija, Mussachija, Calcanoglua te se u zadnjih dva tjedna očekuje još barem jedan kapitalac koji bi uz novog kapetana Bonuccija dao dokaz da se Milan potpuno vratio. Ta nova momčad povjerena je Montelli, reklo bi se očekivano jer je prošlu sezonu izvukao maksimum iz ekipe, i sa kapitalcem i Bonaventurom, Milan bi se već u prvoj povratničkoj sezoni trebao boriti za Ligu Prvaka. Razlog je vrlo jednostavan: pojačanja su dovedena ciljano, na svakoj poziciji doveden je igrač upoznat sa talijanskim stilom igre, te su gotova sva pojačanja dovedena u predsezoni. Jedino je ostalo pitanje glavnog napadača i možda još jednog krilnog, ali to je bonus, jer već i sada je ova ekipa dovoljna za barem TOP 4. Borba za naslov prvaka je još ipak daleko, Juventus, pa i Napoli djeluju ozbiljnije i uigranije, ali već možda iduću sezonu ako se stvari poklope može se očekivati od Milana i napad na naslov.

U drugom dijelu Milana rade se stvari u tišini. Iako će neki reći da Inter gubi u nizu na nogometnoj tržnici, osobno mi se čini da prije ispravlja greške od prije par godina. Doveden je(konačno) ozbiljan trener, možda i prvi poslije Mourinha, ako je suditi prema prvim pripremnim rezultatima, odnosno pobjedama nad Chelseam, Bayernom. Međutim, Spaletti nije napravio ništa posebno, kostur ekipe je gotovo isti kao prošle sezone, ali ekipa djeluje i igra stabilnije nego prošlih sezona. Ključni problemi na bekovskim pozicijama su zaključeni, lijevo je doveden Dalbert iz Nice, desno bi kroz koji dan trebao biti završen Cancelo. Uz to, možda i najbolje pojačanje ovog ljeta je Skriniar, a uz njega dovedeni su Borja Valero i Vecino iz Fiorentine. Mnogima se nije svidio dolazak "prestarog" Valera kao zamjena za Banegu, međutim Valero je idealno pojačanje za sredinu Intera: dovoljno iskusan igrač sa godinama igranja u talijanskoj ligi i još dovoljno dobar i tehnički i taktički da pokrije sve rupe u sredini. Sa njim, Gagliarnijem, Vecinom, Mariom i Brozovićem, Inter ima konačno raznovrsnost i širinu da pokrije sve pozicije i uloge u sredini. Složio bi se sa onim koji kažu da Inter je i prošlih sezona bio individualno odmah iza Juventusa, ali svi treneri nisu taj napadački potencijal uspjeli prenijeti na teren. Najviše prostora koje je ostalo neiskorišteno prošle sezone je na desnom krilu, pošto Candreva i Gabriel vjerovatno Spaletti će imati "slatke muke". Ostale su još nerazrješene dileme vezane uz odlaske Jovetića, Brozovića, Nagatoma, dok su Santon i Kongdobia sigurno na izlaznim vratima, a na ulaznim već spomenuti Cancelo i uskoro Schick i jedan stoper, ako se nešto u međuvremenu neiskomplicira. Pošto je Inter prošlih sezona igrao dosta promjenjivo, neuravnoteženo i sa čestim promjenama sastava i trenera, ne treba očekivati čuda u novoj sezoni, ali ipak sve ono što dobro što Inter ima te što je dobio sa Spalettijem i novim igračima daje optimizam da će se konačno uhvatiti ta pozicija za Ligu Prvaka.

Odmah do milanskih klubova su oni rimski. Romin predsjednik Palotta je u Monchiju pronašao je idealnog suradnika u svom rigidno financijsko-ograničenom poslovnom modelu. Iako je teško pripisati njemu sve zasluge jer je tek par mjeseci u klubu, nemoguće je neprimjetiti neke osnove poslovanja sličnog onog iz Seville. Iz Rome su otišli Salah, Paredes, i Rudiger za otprilike 90-tak miliona, dovedeno je 10 igrača za te iste novce. Prvi problem nedostatka rotacije proizlašlih iz De Rossijevih godina i kroničnih ozljeda Strootmana zaključili su dolascima Gonalonsa, Pelegrinija, Undera. Napravili su možda još bolji posao sa jeftino plaćenim Morenom, Kolarovim, i Faziom, jedino je Karsdorp plaćen više. Jedina stvar za koju se čini da ju barem za sada nisu najbolje nadoknaditi i gdje bi mogli biti lošiji ove sezone su u napadu: teško je vjerovati kako će Džeko ponoviti prošlogodišnji učinak gdje je odigrao sezonu života. Otišao je Salah, vrlo važan kako za Džekinu igru, tako i za cijelokupnu koncepciju Rome. Njegov odlazak će teško biti nadoknađen od trenutnih zamjena. Uz to, dogodila se i promjena trenera, dobar potez je dolazak već prokušanog trenera De Francesca, a u novoj sezoni neće biti niti Tottija. Sve nas to može dovesti do zaključka da Roma ulazi u novu eru svoje povijesti, pa rezultat u prvoj sezoni i neće biti toliko imperativan.

Njihovi susjedi i trenutni osvajači superkupa su uspjeli preživjeti "mercato" sa odlaskom samo Biglie čiji su odlazak dobro rješili dolaskom Leive. Uz njega, kao zamjena za Keitu, došao je Caicedo, te Marušić kao budući prvi izbor za desnog beka. Marušić je samo nastavak Lazijeve politike dolaznih transfera iz belgijske i nizozemske lige.. Na sve to, očekuje produžavanje ugovora sa De Vrijem, dok je još neizvjesno što će biti sa Keitom, no, izgleda da Lazio ima plan i za to. Njihov rezultat će ove godine prije svega ovisiti o progresu milanskih klubova. Otprilike su šanse za Ligu Prvaka ravne onoj da Napoli bude prvak, postoje, ali ne ovise sami o sebi.

Što se tiče ostatka lige, Atalanta je napravila dobar posao dolaskom nekih novi igrača i sigurno će opet biti u gornjem dijelu lige. Fiorentina ide u "rebuilding", Sampdoria je odlično unovčila svoje eksponate iz prošle sezone, dok će novi prvoligaši Beventuto i Spal voditi borbu sa Crotoneom, Chievom i Veronom za opstanak u ligi.

Ususret novoj sezoni Calcia
U subotnom ranijem terminu novu sezonu talijanske lige otvoriti će Juventus i Cagliari na Alianz Areni u Torinu. Biti će to formalni ulazak u sezonu, iako je neformalni počeo trijumfom Lazija u superkupu u sudačkoj nadoknadi. Bio je to drugi uzastopni poraz Juventusa u superkupu, jer prošle sezone istu stvar napravio je Milan, u utakmici koja je završila trilerom kaznenih udaraca. Teško da će novi poraz u superkupu zabrinuti navijače Juventusa, ali definitivno postoje činjenice koje bi mogle. U novu sezonu Juventus ulazi kao osvajač lige i kupa, te doprvak Europe. Upravo je poraz od Reala u finalu Lige Prvaka ...
Ususret novoj sezoni Calcia
U subotnom ranijem terminu novu sezonu talijanske lige otvoriti će ...
To se slažem jer nisu (još) doveli krilo niti napadača pa još nije sigurno koja će im biti prva formacija. Premalo je mjesta da se ubace još te neke informacije.. - BruceWayne, 17.8.17. 12:49, 0 0 0
Mislim da će na Juveu ove sezone poprilično ostaviti traga odlasci Bonuccija i Dani Alvesa, pa i na bodovnom stanju pogotovo u početku sezone. - domac277, 17.8.17. 12:51, 0 0 0
Imaju lagan raspored na početku, ali bilo je i prošlosti takvih situacija pa ni to ne bi otpisivao. To se bilo dogodilo prije dvije sezone pa su opet stigli sve na kraju i bili prvi. Prevelika kvaliteta u napadu. - BruceWayne, 17.8.17. 12:55, 0 0 0
S većinom napisanog se slažem, ali opet ima dovoljno onog s čim se ne slažem da ne stane ovdje u komentare pa ću probati i ja neki pregled složiti prije početka. Ukratko, Napoli je svakako prvi izazivač, ostali tzv. velikani u par bodova, ali Inter 3 - DDR16, 17.8.17. 15:30, 0 0 0
Slažem se da su u par bodova tako da ako ne dođe Aubameyang u Milan a dođe Mahrez opet poredak može biti drugačiji.. - BruceWayne, 17.8.17. 15:40, 0 0 0
08.08.
Tko umjesto Neymara?

Nakon što su kolege na Tribini poprilično kvalitetno obuhvatili i analizirati temu oko prelaska Neymara u PSG, ostaje samo napravi rezime onoga što se dogodilo proteklih dana, i ono što je bitnije, ono što bi se moglo dogoditi u nekom dužem razdoblju u Barceloni. Nije nikakva tajna kako je ovo velika pobjeda PSG-a, jer su na spavanju uhvatili Blaugranu i aktivirali tu (premalu) transfer klauzulu. Posljedice za Katalonce neće biti samo gubitak ponajboljeg igrača i idućeg "frontmena" nego i ozbiljno narušen Barcin PR u svijetu. Iako nisam vjerovao da će otići netko od MSN-a trojca ovo ljeto, odlazak jednog od njih bio je neminovan jer svi novčani rashodi vezani uz njih bili su preveliki i još kada se na to nadoda previsoke plaće kostura momčadi u odnosu na igre koje pokazuju, Barcelona je došla do zida. Zid je preskočen prodajom Neymara, iako je ostvaren i profit i najveći transfer svih vremena, ostaje gorak okus u ustima. Zbog već spomenutih rashoda i lošijih rezultata prošle sezone, Barcelona se dovela u nezavidnu situaciju: ekipa je dosegla svoj vrhunac i trebala bi doživjeti osjetnije promjene, a klub nije imao dovoljno novca na početku prijelaznog roka kako bi ostvario sve transfer ciljeve. Jedina pozitivna stvar u ovom prijelaznom roku je pokrpani desni bok i tek sada ima dovoljno novca da se pokrpaju stari ali i ovaj novi problem. No, kako je većina jačih klubova zaključila svoje ovogodišnje rostere, Barcelona ako želi dovesti željene igrače, morati će ih pretplatiti iako već inflacijsku cijenu igrača, a kako je vremena do kraja prijelaznog roka sve manje, te cijene će biti i veće. Nekoliko opcija na tržištu ima, ali što god napravili, čini se da su odlaskom Neymara unaprijed upisali poraz, jer nisu bili spremni za njegovu prodaju, niti su imali plan B ako bi se nešto tako dogodilo.

Opcija A- ne uraditi ništa

Barcelona kao zamjene na lijevom krilu ima Alcacera i Deulofeua, ali kada bi se izdvojile sve njihove najbolje strane, i dalje ne bili dobra zamjena za Neymara. Tu neće pomoći i što je Deulofeu imao odličnu prošlu sezonu i to što je domaći igrač. Jednostavno niti je potencijal biti globalna zvijezda kakva Barceloni treba niti je trenutno igrač prevage na tom nivou. Ishod da Barcelona neće dovesti nikog je malo vjerojatan.

Opcija B- "zaliječiti" lijevo krilo

Opcija u kojoj bi kratkoročno Barcelona dovela približno kvalitetnog igrača da bi dobila sve ono što je Neymar radio po lijevoj strani. Takva dva igrača bi mogli biti Di Maria i Draxler. Nijedan od njih ne bi ništa imao protiv dolaska u Barcelonu i obojica imaju tu približnu kvalitetu zakrpati lijevo krilo, barem dok se ne steknu uvjeti za "megatransfer". Trenutno Barceloni u ovoj situaciji ne ide na ruku to što su obojica u PSG-u a znamo i zašto ta dva kluba nisu u najboljim odnosima. Dolazak jednod od njih bio bi još jedan udarac na račun Barcinog PR-a, jer dovesti igrača iz kluba koji ti je preoteo budućeg nositelja igre i zamjeniti ga sa igračem koji bi trebao biti njegova zamjena će djelovati kao još jedna pobjeda PSG-a. Ako bi se Barcelona odlučila na ovakav korak, trebala bi PSG-u uzeti nekog nositelja kao što je Verratti, Rabiot ili Marqinhosa, ali na to će PSG teško pristati jer nemaju potrebe prodavati pošto su pronašli načina kako zaobići FFP. Ova opcija je jedna od vjerojatnijih ako ne uspiju "upecati" veću zvijezdu do kraja prijelaznog roka.

Opcija C- promjena filozofije i formacije

Barcelona je uz Ajax jedna od rijetkih ekipa sa vjernim njegovanjem tradicije koja uključuje formaciju 4-3-3. Pošto je malo lijevih krila da su istodobno svjetske klase li barem potencijali a da su dostupni u ovom trenutku, teorijski, oni bi mogli promjeniti formaciju u 4-3-1-2. U odnosu na 4-3-3 gdje Messi igra praktički u sredini, a svoj desni bok ostavlja na milost i nemilost Rakitića i Sergi Roberta/Semeda, dobija se dojam kako ova formacija ima nekoliko prednosti i argumenata zašto bi imalo logike ju uključiti. U ovoj varijanti bekovi bi i dalje mogli biti postavljeni visoko, Busquets bi im mogao čuvati leđa, a Messi bi bio u sredini. Ako bi to potencijalno pojačanja bio Coutinho, on bi igrao u sredini iza Suaraza i Messija, a njemu bi leđa čuvali Rakitić/Iniesta, barem dok ne dovedu nekoga tko će biti nositelj veznog reda. 
Promjena formacija istodobno bi značila i promjenu filozofije jer bi teže stvarali višak po krilima, te bi se morali fokusirati da će onaj najvažniji dio napada biti preorijentiran na sredinu, gdje bi Messi (i Coutinho), sa novom ulogom imali više prostora i slobode raditi razliku. Ovakav sličan naputak važi i za formaciju 3-4-2-1, ali ipak zaključak je da će Barcelona teško u ovom trenutku se odlučiti na tako rezolutan potez pa čak i ako ne dovedu dostojnu zamjenu na lijevo krilo. 

Opcija D- riskirati

Kraj prijelaznog roka sve je bliži i Barci ostaje sve manje prostora za pregovore sa glavnim metama a već je spomenuto kako klubovi polako zaključuju rostere i pripremaju se za početak sezone. Problem u ovoj opciji je što trenutno na tržištu ne postoji igrač potencijala Neymara a da pritom nije toliko eksponiran da bi za njega morali dati precijenjenu količinu novca. Opcija gdje bi riskirali sa igračem iz drugog plana bi značila da će dobar dio Neymarovih akcija preći na Messija i Suareza, barem dok se taj novi igrač potpuno ne uklopi. U moru igrača koji su se povezivali sa Barcelonom su i Lemar, ali on je više sličan Coutinhu,znači desetci. La Liga trenutno nudi dvije zanimljive opcije, Wiliamsa iz Aletica i Oyarzabala iz Sociedada. Wiliams je tip igrača koji forsira driling, nevjerovatne fizičke predispozicije, ali je desno krilo i nije dovoljno tehnički dobar. Oyarzabal je nešto suprotno, tehnički vrlo dobar igrač, ali ne dovoljno moćan "jedan na jedan". Od još zanimljivijih opcija su tu i Brandt iz Leverkusena te Pavon iz Boce. Ova opcija je također malo vjerojatna iz razloga što Barceloni treba odmah taj Neymarov doprinos kroz golove i asistencije, dok takav igrač a da pritome nije već previše eksponiran ne postoji.

Opcija E- zvijezdu nadoknaditi zvijezdicom

Po svemu do sada pročitanom, najvjerojatnija opcija. To bi uključivalo dolazak barem jednog iz kvarteta Dybala-Dembele-Mbape-Coutinho. Mbape je najmanje izgledan jer je vezan sa Real, Dybala iako marketinški zanimljiv, nije krilo i ne bi donijeo ono što bi mogli Coutinho i Dembele. Dva različita tipa igrača, jedan iako desetka ali ima naviku napadati sa lijeve strane i to radi dosta kvalitetno u Liverpoolu, dok drugi je igrao u Rennesu lijevo, a u Dortmundu više desno krilo. Coutinho se u nekim transfer predviđanima više predstavljao kao nasljednik Inieste, i to bi bila najbolja moguća opcija, ali Coutinho kao lijevo krilo u Barcinom sustavu ne bi mogao potpuno zamijeniti Neymara.odnosno njegov doprinos kao igrača sa najviše driblinga, najviše pretrpljenih prekršaja, ponajviše udaraca i sl. Barceloni treba igrač obrnut Messiju, netko tko dobro koristi širok prostor i može bočno nanizati više igrača i zna kvalitetno ubaciti. Sve to je Dembele. On bi bio najbolji pick i neke radnje govore kako bi se taj transfer mogao izvršiti do kraja mjeseca. Loše mu je palo što više neće moći surađivati sa Tuchelom, a imao je nekih drugih nesuglasica sa upravom i suigračima. Dortmund traži 100 miliona, što Barcelona može platiti, ali teško je vjerovati da hoće, jer razlika od 90 miliona u jednog godini je prevelika pa čak i za kandidata za Zlatnu loptu. Najviše što bi Dortmund mogao izvući je približna cifra tih 100 miliona, ali sa bonusima uključenim u transfer.

Barcelona će teško pokriti Neymarov doprinos i ulogu na terenu, a još teže izvan njega. Ono što je uradio PSG, totalno je iznenadilo upravu Barcelone i još dodatno udaljilo od Reala, kako igrački, tako i marketinški. Da bi isprali gorak okus "duplog" poraza, Barca bi recipročno morala pokrpati rupe, ne samo na poziciji lijevog krila, nego i dodatno zaoštriti konkurenciju na stoperu, i konačno dovesti nositelje igre u sredini. Konkretno, dovesti Iniga Martineza na stopera, ali i dovesti Verratija/Rabiota na "šesticu", Coutinha na "osmicu", te Dembelea na lijevo krilo će biti istodobno nemoguća misija, čak i uz 225 miliona vjetra u leđa. Opcija sa Martinezom je gotovo izvjesna, te sa jednim od dvojca Dembele/Coutinho. Za ovog drugog će morat prodati i nekog od svojih rotacijskih igrača kao što su Rafinha ili Roberto, što će opet donijeti opciju manje u rosteru.

Zaključno, Barceloni dolazi na naplatu stavljenja trojca MSN ispred momčadi i totalno podređivanje ostatka tima njima. MSN-a više nema, a ni tim koji se njima podređivao više ne može sustavno donositi kvalitetu i razliku na terenu, stoga je vrijeme za velike promjene, svježu krv i velika ulaganja. Nakon što su ostvarili su rekordan izlazni transfer, prostora za sve to imaju, i samo se čekaju igrači sa kojima Barcelona čeka neku novu eru..

5 mogućih solucija nakon odlaska Neymara
Nakon što su kolege na Tribini poprilično kvalitetno obuhvatili i analizirati temu oko prelaska Neymara u PSG, ostaje samo napravi rezime onoga što se dogodilo proteklih dana, i ono što je bitnije, ono što bi se moglo dogoditi u nekom dužem razdoblju u Barceloni. Nije nikakva tajna kako je ovo velika pobjeda PSG-a, jer su na spavanju uhvatili Blaugranu i aktivirali tu (premalu) transfer klauzulu. Posljedice za Katalonce neće biti samo gubitak ponajboljeg igrača i idućeg "frontmena" nego i ozbiljno narušen Barcin PR u svijetu. Iako nisam vjerovao da će otići netko od MSN-a trojca ovo ljeto, odlazak jednog od ...
5 mogućih solucija nakon odlaska Neymara
Nakon što su kolege na Tribini poprilično kvalitetno obuhvatili i ...

Respekt: peropex,

Slažem se: Mihovil0, gradim, tomy97,

06.08.
Kolike su šanse hrvatskih klubova?

Nakon nešto više od 2 dana što su izvučeni parovi, stječe se opći dojam kako su hrvatski klubovi imali polovično sreće u ždrijebu. U ova dva prelistao sam gotovo sve relevantnije medije te pročitao dosta komentara vezanih u ždrijeb i dobio dojam kako se ipak javnost u Hrvatskoj ne daje onoliko šanse koliko zaista hrvatski klubovi bi trebali imati. Sličnu smo priču imali i prošlo pretkolo, kada smo na osnovu samog imena, podcijenili naše klubove i njihove šanse za prolazak. To se može shvatiti na način da naša javnost nije toliko bila upućena u probleme PSV-a, niti u promjenu politike u Red Bullu i na osnovu toga dali 10-15% manje šanse Osijeku i Rijeci. Dinamo je ionako bio veliki favorit i to dokazao protiv ODD-a, dok je Hajduk pokazao kvalitetu i ozbiljnost više u odnosu na Brondby, što se i pretpostavljalo.

Ždrijeb u Nyonu je odlučio da će Rijeci protivnik biti Olympiakos, Hajduku Everton, Osijeku Austria Wien a Dinamo Skenderbreu. Zaključak nakon ždrijeba kaže da su Dinamo i Osijek zadovoljni, dok Rijeka i posebno Hajduk ne. Nije tajna da dobar dio hrvatske javnosti podcijenjuje domaću ligu, što i ne čudi kada predsjednik zadužen za istu ne zna da ovo nije prvi puta da Hrvatska ima 4 predstavnika u playoffu europskih natjecanja. To se dogodilo prije 2 sezone, kada je umjesto Osijeka bio Split ali uz razliku da sada je već Rijeka sigurna za grupnu bazu barem Europske lige. Može se argumentirati da je od tada liga jača i konkurentnija jer više klubova preferira na vrh što konkretizira kako su naši predstavnici u Europi kvalitetniji nego prije 2 godine. Prije dvije godine u playoffu Europske lige, Rijeka i Dinamo su prošli, a splitski klubovi sa minimalnom razlikom ispali iz Europe. Kasnije i Rijeka i Dinamo su ispali u grupnoj fazi. Tada je već bilo jasno da je HNL u uzletu.

Ovi podatci su nam bitni kako bi dobili zaključak da zapravo nije napravljeno ništa povijesno, ali bi moglo biti ako barem 3 klubova izbore europsku jesen ili se neki od tih klubova kvalificirati za knockout fazu ili to mitsko "proljeće u Europi". Na osnovu svega što sam vidio do sada u novoj sezoni, nije sve tako crno i imamo razloga za vjerovati kako je to moguće.

Rijeka- Olympiakos 35-65

Do ovih novih informacija i odlaska Ristovskog u Sporting, bio sam prije dati 45% nego 40% jer nakon drugog poluvremena na Rujevici i odgledanog sažetka Olypiakosa i Partizana dobio sam dojam kako je Red Bull taktičko-fizički najbolja ekipa ovog dijela ždrijeba. Nije tajna da će Rijeka teško nadoknaditi Ristovskog, jednog od najboljih igrača lige i tržišno teško pronalazivog igrača u tako kratkom vremenu. U novim kombinacijama Vešović bi trebao preći desno, Žuta lijevo a Kvržić biti ispred Vešović, ako Rijeka u međuvremenu ne pronađe zamjenu. Što se tiče grčke momčadi, njihov pad kvalitete došao je usporedno sa financijskom krizom u zemlji što je utjecalo i na ligu. Olympiakos je od redovnog sudionika druge faze Lige Prvaka došao u situaciju da ne može izboriti ni grupnu fazu što se dogodilo prošle godine. Platna moć je daleko od one od prije par godina, kao i reputacija kluba, ali ipak i dalje viša nego hrvatskih klubova. Klub je sastavljen od dosta internacionalaca i samo je ove godine uložio 10 miliona eura kako bi ispravili ono što su nisu napravili prošle godine. Tri najveće kvalitete su "pakao Pireja", iskustvo u velikim utakmicama i Fortunis. Dovoljno je sjetiti se samo poraza Hrvatske u Grčkoj od prije par godina. Nisam gledao utakmice sa Partizanom, ali po svemu viđenom Olympiakos je prošao Partizan na iskustvo i greške beogradske obrane i golmana. Kek će dosta moći isčitati iz tih dvoboja, jer se Partizan nije zatvorio i odigrao je vrlo pristojno protiv favorita. Kostas Fortunis je jedan od rijetkih Grka sa nogometnim talentom i defitivno igrač prevage na terenu, uz njega je niz igrača sa solidnim backgroundom iza sebe, od Carcele, Odidje, Botie, Emenikea. Defitivno grupa sa najjačim individualcima u ždrijebu, ali ipak trener Hasi nije to još dovoljno uigrao tako da tu Rijeka ima šanse. Kek mora pronaći načina da kvalitetno nadoknadi Ristovskog i mora pronaći balans između svog omiljenog reaktivnog i nužnog napadačkog nogometa, pogotovo na Rujevici.

Dinamo- Skenderbreu 90-10

Od svih hrvatski klubova Dinamo ima najviše šanse, ali usporedno sa tim Dinamo djeluje kao klub i bez organizacije i bez vizije. Vodstvo kluba se priprema za utakmice koje nemaju sa nogometom, trener se smjenjuje par dana prije početka prvenstva, dovode se igrači fizički totalno zapušteni, ali opet sve vodi ka tome da će Dinamo igrati opet europsko natjecanje na jesen. Albansku ekipu je već Dinamo izbacio prošle godine na putu za Ligu Prvaka i tako bi trebalo biti i ovaj put. Za vjerovati je kako će dva bljeska Fernandesa i Soudanija biti dovoljni da se osigura grupna faza. Dinamo je ipak stekao kakvu-takvu reputaciju u zadnjih desetak godine i ne bi ih trebali zadovoljiti samo dvoboji grupne faze ali ništa do sada viđeno ne daje razlog za vjerovati kako će se dogoditi nešto od više od toga.

Hajduk- Everton 25-75

Složiti ćemo se svi da je Hajduk najgore prošao u ždrijebu i da će sve ovisiti o Evertonu. Iako tradicionalno engleski klubovi ne vole Europsku ligu, Everton ima bolju šansu se kvalificirati u Ligu Prvaka preko nje nego kroz Premiership. Medijsko predviđanje daje im 7. mjesto što bi donijelo opet kvalifikaije, ovisno o osvajačima kupa. Prodali su Lukakua i od tog novca nadogradili ekipu, ali nemaju još pravog napadača i još se čeka Sigurdsson, sa njima bi Hajduk imao minimalne šanse. Pozitivna stvar za Hajduk je ozljede desnog beka Colemana, neugiranost ekipe i dosta težak raspored na otvaranju sezone za Everton. Ako ne prođu Everton, Hajduku bi mogle rasti šanse u borbi za naslov jer je za očekivati kako će i Rijeka i Dinamo imati dupli program na jesen i tu će biti splitska prednost pod pretpostavkom da će ispasti iz Europe a Dinamo proći dalje.

Osijek- Austria Wien 55-45

Možda čak tih 55% mogu se nazvati lokalpartiotskim i pod utjecanjem igre protiv PSV-a, ali konsenzus je Osijek ima povijesnu šansu za grupnu fazu. Da ne bude sve tako lako, kako smo precijenili PSV,  tako bi mogli podcijeniti Austriju iz Beča i to se nikako ne smjelo dogoditi. Na tragu toga i izjava Zekića gdje on spominje ozbiljnost bečke ekipe i reže u korjenu bilo kakvu pomisao na opuštanje i podcijenjivanje protivnika. Austria je loše ušla u sezonu sa dva poraza i to su djelomično ispravili danas u gradskom derbiju sa Rapidom gdje su izvukli bod nakon 2 gola zaostatka. U prethodnom pretkolu izbacili su AEL sa Cipra, ali bilo bi jednako zasluženo da su i Ciprani prošli dalje. U tim dvobojima se najboljim iskazao Felipe Peres, čija priča sliči onoj Fernandesa iz Dinama. Južnoamerikanac koji se nije snašao u Bundesligi te pritom proslijeđen na posudbu u slabiju ligu gdje radi razliku na terenu. Uz napadača Kayodea, povremeni reprezentativci Grunwald i Almer su najbolje karike, dok Osijek bi trebao svoje šanse tražiti preko bokova, gdje igraju priučeni bekovi Martschinko i Larssen, stoper je iskusni Westerman bez minute prošle sezone u Ajaxu. Velika šansa Osijeka je i mladi vratar Hadžikić, zamjena za Ulmera, jer gotovo u svakoj utakmici imao je poneki propust. Ni ostatak ekipe nije impresivan, taktički moraju igrati 4-3-3 zbog bočnih igrača i krila gdje će biti najveća opasnost. Sredina ne izgleda impresivno sa Grunwaldom i Holzhauserom, prvi je kapetan ekipe, ali krilo koje se sa godinama "spuštalo" na osmicu, dok je Holzhauser prvi playmaker ekipe, ali nije igrač netko tko će diktirati tempo, netko će prije tražiti krilo ili napadača. 
Današnji bod protiv Rapida defitivno će podići ekipu Austrije, možda je i trebalo da Bijelo-plavi shvate kako je grupna faza još daleko i da će sve što su do sada uradili morati potvrditi istom ili boljom igrom u playoffu.

Defitivno u ovoj sezoni hrvatski klubovi su predstavili Hrvatsku i HNL na ponajbolji način i tu možemo biti zadovoljni, ali još ništa nisu konkretno nisu napravili. Rijeka i bez Ristovskog ako dovede par pojačanja ima šanse za europsko proljeće, kao i Dinamo se ako kvalitetnije presloži, Osijek ima šanse za grupnu fazu, Hajduk nema što za izgubiti protiv Evertona. Ići malo dalje u budućnost u ovom trenutku nema previše smisla, prijelazni rok traje još 3 tjedna, treba očekivati je da će biti dolazaka jer svaki klub ima poneki kadrovski problem za rješili i to će morati učiniti što prije ako želi ispuniti puni potencijal.
Lijepo je vidjeli HNL blizu tog 15. mjesta sa svim preostalim predstavnicima čime su još mogu pohvaliti još samo 6 boljih od naše lige. Domaća liga u svojim ograničenim uvjetima i bez podrške saveza polako reputacijski raste i bilo bi važno za budućnost iskoristiti ovu povijesnu šansu..

Klasa optimist
Nakon nešto više od 2 dana što su izvučeni parovi, stječe se opći dojam kako su hrvatski klubovi imali polovično sreće u ždrijebu. U ova dva prelistao sam gotovo sve relevantnije medije te pročitao dosta komentara vezanih u ždrijeb i dobio dojam kako se ipak javnost u Hrvatskoj ne daje onoliko šanse koliko zaista hrvatski klubovi bi trebali imati. Sličnu smo priču imali i prošlo pretkolo, kada smo na osnovu samog imena, podcijenili naše klubove i njihove šanse za prolazak. To se može shvatiti na način da naša javnost nije toliko bila upućena u probleme PSV-a, niti u promjenu politike ...
Klasa optimist
Nakon nešto više od 2 dana što su izvučeni parovi, ...

Respekt: Ljuke, ivan-cro, tomy97,

Slažem se: Ljuke,

04.08.
Svi hrvatski klubovi prošli dalje!

Ako je bilo teško opisati što se dogodilo prošli četvrtak u Einhovenu, onda je vrlo lako opisati što se dogodilo u uzvratnom susretu u Gradskom vrtu. Zekićevi izabranici ostvarili su vjerovatno najveću pobjedu u klupskoj povijesti. Kako drugačije nazvati pobjedu nad bivšim europskim prvakom, klubom čiji su prolazak očekivali, a upravo to se na kraju obilo od glavom Nizozemcima.

Samouvjerenost i vjera u svoje mogućnosti je jedna od osnovnih psiholoških stajališta svakog onoga tko misli pobjeđivati u nizu, ali kod samouvjerenosti postoji granica koja kad se pređe, lako prelazi u bahatost i podcjenjivanje protivnika. Nije vrijedno ni pisati kako su nizozemski mediji predstavili Osijek kao klub i kao grad široj svojoj publici, a nešto slično uradio je i trener Cocu u prvoj utakmici. Gledajući po igri i rezultatu, Osijek je zamislio kao još dvije pripremne utakmice do početke ligaške sezone jer su do susreta sa Osijekom odigrali samo 4 pripremna susreta, a ni tamo se nisu proslavili. Kako bi stvari učinio još zanimljivim, na teren nije poslao najskuplje pojačanje Lozana, niti prošlogodišnje nositelje Proppera i Pereiru. Pobjeda Osijeka otvorila je „Pandorinu kutiju“ nizozemskog kluba, jer su navijači počeli ispitivati neposrednu prodaju lijevog beka Willemsa par dana prije same utakmice, izostavljanje ponajboljih igrača i bezličnu igru gdje PSV u cijelom susretu nije stvorio niti jednu šansu, pa ostaje pitanje kako je PSV sa istim trenerom od nizozemskog prvaka došao u situaciju da ne može povezati niti jednu akciju protiv outsidera i budžetom puno siromašnije momčadi.

PSV je zadnji puta bio prvak prije dvije sezone. No, bio je to zapravo ogroman podbačaj Ajaxa u zadnjem kolu pa se može da je više Ajax izgubio prvenstvo, nego ga je PSV dobio. Sezona prije toga donijela je „one man show“ Memphisa Depaya kada je predvodio momčad kao najbolji igrač lige. Od te momčadi, svlačionicu PSV-a napustili su već spomenuti Depay i Willems, Guardado, Moreno, Bruma, dok glavni napadač i kapetan te ekipe Luuk de Jong danas je na izlaznim vratima kluba i pred transferom u Augsburg. Nakon tih naslova, klub radi „rebuiding“ i  vodeću ulogu u ekipi i mjesto kapetana daje Van Ginkelu, no to ne bilo zanimljivo da Van Ginkel nije igrač Chelsea na posudbi u PSV-u. Očekivano, njihov rezultat prošle godine nije ponovljen i morali su svoj put u Europi krenuti kroz pretkola. Iz kojih nikad u svojoj povijesti nisu ispali, do sinoć.

Djelomično shvativši kako je vrag odnio šalu, Cocu u uzvratu na teren postavlja najbolje što ima, ali samo djelomično jer su opet izostavljani de Jong i Pereiro. Locadia je pomaknut u sredinu, a na krila su postavljeni dva najbolja driblera, Lozano i Bergwijn, između njih Propper, a njima su čuvali leđa Van Ginkel i Hendrix. Iz obrane je maknuo najlošijeg PSV-ovog igrača Schwaba i postavio vrlo zanimljivog stopera Luckassena, dok je lijevoj strani ostao dešnjak Brennet. Uvođenje Luckassena donijelo je taktičko iznenađenje za Osijek, jer su njegove duge i točne lopte zapravo su nešto sa čime se Osijek nije navikao nositi u HNL-u, jer jedini takav tip stopera u domaćoj ligi je Elez. Njegove duboke lopte na visokog Locadiju davale su poteškoće osječkoj obrani jer su na povratnoj lopti uvijek bili Propper ili netko od krilnih igrača. Desna strana je bila puno aktivnija zbog napadački potentnijeg bočnog igrača Ariasa, ali opet nisu uspjeli stvoriti dovoljan višak protiv Grezde i Barišića. Zgusnuta obrana domaćina lako je prolazila način kako udvojiti i popratiti ulaske nizozemski igrača iz drugog plana, tako da PSV niti u tom trenutku nije bio dovoljan opasan za gol Malenice.

Zoran Zekić sa druge strane nije imao previše briga oko sastava, i napravio je jedinu logičnu stvar, na teren poslao iste one koji su pobijedili prošli tjedan, uz par taktičkih detalja uvedenih posebno za ovu utakmicu. Znao da je desna strana njegove ekipa njen najslabiji dio i da neće biti lako Šorši i Bočkaju zatvoriti sve napade gostiju. Tu je posebnu ulogu imao Mioč, on se pomjerio poludesno, što je posebno došlo do izražaja u drugom poluvremenu kad su desnu stranu osječkog napada činili Lozano i Hendrix. Dva najbolja osječka pojedinca iz prošle sezone igrali su defenzivnije nego inače, posebno Lopa koji se spuštao često zatvarajući one prostore koje nije mogao zatvoriti Mioč. Osijek je dobrim dijelom utakmice iskorištavao odlaske Ariasa u napad, i često je ta lijeva strana bila baza za izgradnju napadu i daljnju distribuciju. Sa Lopom, Grezdom i Barišićem, rađen je višak koji se prebacivao na desnu stranu gdje su Bočkaj i Šorša imali više prostora za ubačaj ili udarac. Vjerovatno poučen riječkom utakmicom, Zekić je znao kako bunker protiv nizozemske ekipe nema previše smisla, stoga je odlučio napasti PSV u bilo kojoj izglednoj prilici. Napadi su bili brzi, smisleni, igrači Osijeka su kvalitetno iskorištavali prostor koje je kako je utakmice odmicala, bilo sve više. Iako je gol pao iz prekida, do kraja utakmice bilo je još nekoliko prilika upravo iz takvih kontra napada. Kontranapadi su prikazali i prvu manu Grezde, koliko god on bio dobar sa loptom u nogama i bez nje, toliko će još morati raditi kako bi popravio svoje odluke u trenutku kada predaje loptu. Izmjene su odrađene smisleno, Vojnovićev ulazak je dodatno užario već pakleni osječki četvrtak, ostatak donio još malo trke pri zatvaranju utakmice. Cocu se ponovo posuo pepelom i ubacio Pereiru i de Jonga, a nakon sinoćnje utakmice sasvim je jasno da će barem jednom od njih trojice ovo biti zadnja utakmica u PSV-u. Za lijevaka na lijevom boku je shvatio kad je već bilo prekasno,a Van Ginkel i Propper su se zbog manjka utakmica teško sastali sa loptom.
Općenito u dvoboju kada outsider nadmoćno i suvereno pobjedi favorita teško je istaknuti one koji su bili malo „odličniji“ od ostalih, ali osječka obranasinoć je bila na svom vrhuncu. Svaki njen dio odradio je vrhunski posao i ne bi bila greška da se netko od njih nađe ponovo u dresu nacionalne selekcije. Tamo se bi se lako mogao naći i Bočkaj, strijelac i najbolji igrač utakmice. On polako preuzima Lopinu ulogu iz prošle sezone, jer njegovi prekidi i napadi po boku postaju sve nečitljiviji za protivnike, te pružaju dodatni „missmatch“ pri postavljanju utakmice. Sredinu su „preorali“ Mioč i Mudražija. Prvi je vrhunski čitao igru i uvijek bio na pravom mjestu, a drugi se pokazao toliko dobrim da će sada uprava manje razmišljati o dovođenju novog veznjaka, jer bilo bi zaista šteta ne pustiti Mudražiju da se razvija, jer već sada se pokazuje kao ozbiljno pojačanje.

Dodatno razočarani velikim neuspjehom, došlo je do svađe, umalo i fizičkog sukoba između igrača PSV-a pri kraju utakmice. Sve je popratila Kohorta i 15000 osječkih nogometnih prijatelja u neopisivoj atmosferi i najvećoj pobjedi NK Osijeka u klupskoj povijesti. Vrhunac je došao tek kada je sudac odsvirao kraj, igrači su pojurili na ogradu istočnog dijela stadiona gdje su ih čekali najvjerniji osječki navijači. Tu se dogodila jedna raritetna scena trenera Zekića, gdje on zove svoje igrače da se popnu na ogradu i navijaju zajedno sa navijačima.

Više od toga nogomet ne može pružiti. Večerašnja atmosfera ne samo da je pokrenula grad i okolicu, nego se pobrinula da se za Osijek čuje i puno dalje od hrvatske granice, a neki su nerado saznali tko i što je grad i klub Osijek..

PSV saznao tko je Osijek
Ako je bilo teško opisati što se dogodilo prošli četvrtak u Einhovenu, onda je vrlo lako opisati što se dogodilo u uzvratnom susretu u Gradskom vrtu. Zekićevi izabranici ostvarili su vjerovatno najveću pobjedu u klupskoj povijesti. Kako drugačije nazvati pobjedu nad bivšim europskim prvakom, klubom čiji su prolazak očekivali, a upravo to se na kraju obilo od glavom Nizozemcima. Samouvjerenost i vjera u svoje mogućnosti je jedna od osnovnih psiholoških stajališta svakog onoga tko misli pobjeđivati u nizu, ali kod samouvjerenosti postoji granica koja kad se pređe, lako prelazi u bahatost i podcjenjivanje protivnika. Nije vrijedno ni pisati kako su ...
PSV saznao tko je Osijek
Ako je bilo teško opisati što se dogodilo prošli četvrtak ...
01.08.
Je li HNL bolji nego prije? Zašto?

Po završetku sezone nakon koje ništa više neće biti isto, znalo se kako će nova sezona HNL donijeti nikad uzbudljiviju borbu za vrh, ali i borbu za opstanak jer favoriti su u vom trenutku nakon 3 kola blizu ostalih. Nije tajna kako je Rijeka napravila revolucionarnu stvar u domaćem nogometu, i sve što su donijeli svojim naslovom, pomoći će i ostatku lige da napreduje. Osim što je pokazala kako Dinamo više nije toliko suveren, pokazala je i put drugim klubovima pomoću ograničenih financijskih sredstava i puno rada i zalaganja može napraviti nešto veliko. Uz dužno poštovanje Zagrebu, klub sa Rujevice je puno ozbiljniji igrač ali ova sezona će tek pokazati da li je i u ovom slučaju teže obraniti naslov nego ga prvi puta osvojiti. Osim Dinama, u utrku bi se mogao uključiti i Hajduk, dok veliku četvorku zatvara Osijek. Upravo ta četiri kluba zasada vrlo uspješno predstavljaju HNL u europskim natjecanjima i bore se jedni za druge, jer je i dalje to mitsko 15. mjesto još uvijek moguće. Na dnu lige više neće biti zasluženo Splita, nego će njegovu ulogu prodati nadići Rudeš i to na zanimljiv i unikatan način u suradnji sa Alavesom.

Ako gledamo iz kuta prosječnog pratitelja hrvatskih nogometnih prilika, liga napreduje, jer agrumenti su tu: liga ima najbolje klubove u okruženju, igrači ostvaruju milionske transfere, reprezentacija i dalje crpi igrače iz ligaškog bazena, klubovi u Europi igraju svake godine sve bolje, rastu investicije i sl. Svi ti argumenti su zaslužni za sliku lige u zadnje vrijeme, ali i također treba dodatno objasniti.

Financijska stabilnost

Ako gledamo izlazne transfere iz ovogodišnjeg prijelaznog roka, iznenađuje podatak kako je jedino Andriješavić jedini veliki transfer ovo ljeto, a nije da kandidata nema. Od Ćorića, Benkovića, Hodžića, ili Vlašića, Ristovskog, Bradarića, Barišića, Ejupija ili Katića ili Lovre Majera. Scouti zapadno-europskih klubova su već upoznati da većinom ovih igrača, ali njihovi klubovi ih nemaju razloga prodavati, naprotiv, većina klubova se i pojačala ovo ljeto. Tome najbolje svjedoči izjava predsjednika NK Osijek Meštrovića kako oni neće prihvatiti nijednu ponudu ispod milijun eura. Ne treba ni govoriti kolika je to promjena u odnosu od prije par godina kada su najbolji igrači toga kluba odlazili na vrlo mali novac.

Investicije u dugoročne projekte

Ako izuzmemo Dinamo koji po informacijama ima još kapitala bez prodaje za jednu sezonu, Rijeka, Hajduk i Osijek rade sustavno i u granicama financijskih mogućnosti. Rijeka je i prije same sezone ishodila već tri pobjede: produžen je ugovor Matjažu Keku, izgradili su sjevernu tribinu, te zadržali sve igrače osim spomenutog Andrijaševića. Hajduk nakon više godina "štednje", i dovođenja jeftinih i besplatnih igrača, konačno si može priuštiti pojačati momčad a da pritom ne izgubi nekog važnog prvotimca. Svi će se složiti kako je Radošević nadogradnja za Jefersona, Borja za sve ostale stopere, a kostur ekipe iz proljetnog dijela sezona kao i trener su isti. Klupski prihodi rastu i Hajduk ulazi u budućnost gdje će će navijači sa razlogom poželjeti i vrh tablice. Osijek se također pojačao, i to na mjestima gdje je "gorilo", a da pritom također nikoga nisu prodali. Osječka priča će dobiti epilog vrlo sličan riječkog kada dođe do renoviranja Gradskog vrta i izgradnje kampa. Slaven Belupo, kao klub po ozbiljnosti odmah do velike četvorke, dogovorio je sa Podravkom još veća ulaganja u klub, također izgradnju dodatne tribine i kampa, poboljšanje uvjeta za mlađe kategorije što će dodatno učvrstiit Belupo na 5. poziciju.

Europski rezultati

Svi maleni koraci prema europskom vrhu i sve europske jeseni Dinama, Rijeke i Hajduka imale su važnu ulogu, ne samo u financijskom rastu tih klubova i ostalih, nego i u rastu reputacije same lige. HNL se preko Dinama i Rijeke profilirao u najbolju ligu u regiji, gdje dolaze igrači iz BIH, Makedonije, Slovenije, Albanije, u tom odnosu je HNL neka "međuliga" gdje ponajbolji igrači traže svoje mjesto u ligama petice, ili Belgiji, Portugalu. Europski scouti već su nadaleko upoznati sa našim školama nogometa i njhovim produktima, ali rast lige najbolje opisuju milonski transferi Cikaleshija, Nesterovskog, Bećiraja, u budućnosti i Grezde, Ristovskog, Gorgona. Sličnost jezika i relativno sličan stil nogomet jamac su kako će broj stranih igrača u našoj ligi rasti, jer će liga centar regije za igrače koji se žele prodati u financijski jače lige. Usprkos tome što klubovi se teško mogu usporediti se teško mogu usporediti sa istim tim financijski jačim ligama, plaće i sama razina nogometa je ipak veća nego u ostalim ligama ex-yu.

Dominantnost u regiji

Nastojim biti maksimalno objektivan u tvrdnji kako su Rijeka, pa i Dinamo veća razina od većine klubova iz bivših država u kojima je Hrvatska bila u 20. stoljeću. Tome svjedoče i rezultati ankete na tribini, ali i rezultat u Salzburgu gdje je Dinamo slavio prošle godine, a Rijeka ima dobru šansu proći taj isti klub. Od ostalih ex-yu klubova, srpski predstavnici Zvezda i Partizan su blizu razine Hajduka i Osijeka, a tu je negdje i Maribor. Ostatak ex-yu država nema predstavnika koji bi se u HNL-u borio za više od donjeg dijela ljestvice. Naravno, postojani su isti oni argumenti koji govore u korist rasta lige: financijska snaga, razina igre, reputacija lige, europski rezultati, odlazni transferi.

Domino efekt

Ulazak Volpija u hrvatski nogomet  pokrenio je pozitivan domino efekt jer je Rijeka postala ozbiljniji klub, s njegovim novcem igrači su dobili priliku igrati na visokoj razini ne samo u Dinamu, liga je dobila više jakih utakmica, upravo ono što je falilo Dinamo u Europi, a ostali klubovi kao što su Osijek dobili su put kako se istići u vrh, a ne samo potrošiti novac.

Prostor za napredak

Nažalost, ništa od ovog nije sustavan rad HNS-a i ljudi koji su vezani za samu ligu i hrvatski nogomet. Novac za nagrade i TV prava je simboličan i nedovoljan da pokrije troškove modernog nogometa. Predsjednik HNS-a radi jako malo u "brendiranu" lige te sve ovo što se piše i govori financijski ne pretvara u gotov novac za klubove. HNS također ne sudjeluje u pomoći i izgradnji intrastrukture, i radi sve da klubovi ostanu samo na prihodima sponzora, transfera i samog marketinga na koji se samo Hajduk može osloniti. To pitanje intrastuktre postaje već dosadno, ali količina dosade u ovom pitanju proporionalna je neradu zaduženih za tu istu infrastrukturu tako da se vrtimo u krug i sve se odrađuje neplanski. Treba još istaknuti kako 20% klubova igra na tuđim stadiona, kako su tereni na nekim stadionima neumjesni, a HNS tu ne radi ništa kako bi se to promjenilo. Klubovi nemaju iste startne pozicije, nemaju iste uvjete, nemaju isti odnos prema sudcima, samom savezu taj kompletan odnos svih sudionika ima prevelik nerazmjer i to je možda i glavni razlog svih zastoja. Odnos Hajduka i saveza, Lokomotive-Dinama, odnos prema Cibaliji se i dalje gura pod tepih i valjda bi se nešto od toga rješilo kada ne bi bilo rezultata.

Liga u budućnosti

Već nakon tri kola sasvim je izgledno da će se kao i prošle sezone Rijeka i Dinamo boriti za naslov, Hajduk će biti između njih i četvroplasiranog Osijeka, Belupo bi trebao smanjiti razliku u odnosu na Osijek, dok će se ostatak lige boriti za "mrvice" i u toj borbi zasada najgore stoji Cibalia, čiji je sastav jedini oslabljen, bez vidljive budućnosti, vizije čemu svjedoči raspad nogometne škole, nepostojanje uprave, i odlazak najboljih igrača čim se ponudi nešto bolji uvjeti nego oni u Vinkovcima.

Ako gledamo malo dalje, velika četvorka zapravo i nema konkurenciju dugoročno. Za očekivati je da će prije ili kasnije Osijek ući u europsko društvo, što znači da će sve četiri ekipe biti financijski stabilne, moći će odlagati prodaju i imati će kapital za kupnju- upravo onih igrača iz ostalih HNL klubova. Moje mišljenje je kako će ostatak lige u velikoj mjeri ovisiti o prodaji svojih najboljih igrača u najjače klubove, jer ih nemaju gdje predstaviti: ne igraju Europu, reprezentacija neće tako često igrati u "Meksiku" i dogoditi će se slučaj Heber, ili sutra Majer.
Već sam pisao o tezi kako će sezone koje dolaze ponuditi i sve veći bodovni razmjer između topa 4 i ostatka lige i zapravo rekord Osijeka iz prošle sezone neće biti rijetkost. Najjači će biti još jači u odnosu na ostale, dok će ostali teško moći konkurirati financijama i organizaciji klubova koji igraju u Europi. To je jedan krug gdje će samo velika financijska investicija i vizija moći skinuti Rijeku, Dinamo, Hajduk i Osijek u ovom trenutku. Trenutno će ostatak lige živjeti od sezone do sezone, prodavajući prvog onog koji pokaže potencijal i tako slagajući proračun. To je s jedne strane dobro što neće biti financijskog pada, a loše jer će to biti stagnacija.

Ako gledamo samu ligu, sa ulaskom kapitala, HNL je napredovao u svakom pogledu. Klubovi su jači, privlače bolje igrače, igraju više jačih utakmica, dulje igraju u Europi, ali bez sustava i uključivanja HNS će to morati stati na jednoj razini. Neke osnove kao što su stadioni, akademije i uvjeti za treninge, tereni će se morati nadograđivati pomoću sustava, a ne pojedinaca. Dok toga ne bude, neće biti ni više navijača, prijenosa u drugim zemljama, priprema,prijateljskih utakmica velikana i sl. HNL je dobar, ali ima potencijal biti još bolji, samo je pitanje, ima i vizije i za to?..

Činjenice idu u prilog da je, ali..
Po završetku sezone nakon koje ništa više neće biti isto, znalo se kako će nova sezona HNL donijeti nikad uzbudljiviju borbu za vrh, ali i borbu za opstanak jer favoriti su u vom trenutku nakon 3 kola blizu ostalih. Nije tajna kako je Rijeka napravila revolucionarnu stvar u domaćem nogometu, i sve što su donijeli svojim naslovom, pomoći će i ostatku lige da napreduje. Osim što je pokazala kako Dinamo više nije toliko suveren, pokazala je i put drugim klubovima pomoću ograničenih financijskih sredstava i puno rada i zalaganja može napraviti nešto veliko. Uz dužno poštovanje Zagrebu, klub sa Rujevice ...
Činjenice idu u prilog da je, ali..
Po završetku sezone nakon koje ništa više neće biti isto, ...
Lokomotiva ima kapital u juniorskom pogonu, i kad krenu redukcije u Dinamu imaju se šanse održati u ligi. Istra sa ovim vlasnikom ni tamo ni vamo,Inter teško može bolje od 6. mjesta jer im uvijek najbolji odu.Svi imaju budućnost, samo ovi imaju bolju - BruceWayne, 2.8.17. 1:01, 0 0 0
Sjajna analiza. Bojim se samo da Cibalia do kraja lige ne završi poput Varteksa. Oni su već godinama između - prejaki za 2. ligu, a preslabih financija za 1. Na žalost poštenje ih je izgleda napokon dotuklo. - Dado7, 3.8.17. 10:03, 0 0 0
A šteta je kada te nekakav pošteniji odnos prema nogometu dotuče, jer u drugoj ligi ima ili je bilo još sličnih klubova koji su "problem" rješavali osiguravanjem statusa dovoljno prije vremena kako bi mogli "prodavati" utakmice do kraja sezone. - Dado7, 3.8.17. 10:04, 0 0 0
Slažem se za Cibaliju,tamo je situacija puno ozbiljnija i jedini negativno odskaču od ostatka lige.Ja bi bio čak i negativniji i rekao bi da bi ih mogla čekati sudbina Splita ako se nešto ne promjeni. - BruceWayne, 3.8.17. 11:44, 0 0 0
Ono što je napravila Cibalia i trener prošle sezone su možda i najveći poduhvat zadnjih par godina i onda te dočeka nesposobna uprava koju određuje politika.Šteta, klub i grad imaju potencijala.. - BruceWayne, 3.8.17. 11:45, 0 0 0
29.07.
Osijek došao do povijesne pobjede!

Teško je opisati ono što se dogodilo prije dva dana u Eindhovenu. Dogodio se nogomet, i to nogomet u svom najboljem izdanju u kakvom nije bio još od riječkog Stuttgarta. Rijeci je ta pobjeda otvorila put ka drugim pobjedama i napredovanju  na još veće razine. Osijek je na dobrom putu da nastavi taj niz, pogotovo ako se odigra približno dobra utakmica u Gradskom vrtu idućeg četvrtka.

Već sam pisao u prethodnom tekstu na kraju sezone o tome kako bi za Osijek bilo pametnije u ovom početkom dijelu sezone se više orijentirati na europske utakmice, dok sa druge strane nesvjesno žrtvovati one utakmice u domaćem prvenstvu. U ovom trenutku je to nemoguće izbjeći, jer Osijek nema još toliko širok kadar kvalitetnih igrača kako bi mogao igrati ravnopravno na dvije strane i sasvim je logično podrediti prvenstvo gdje ni sa ovim novim igračima su i dalje Rijeka, Dinamo i Hajduk ispred, dok u Europi u 180 minuta je sve moguće, što se točnim pokazalo u gostujućem srazu sa PSV-om, ali i dvomeču sa Luzernom.

Što se tiče glavnih kadrovskih problema o kojima sam također pisao, prvi problem sa nedostatkom krilnih igrača je rješen na najbolji mogući način. Dovedeni su Bočkaj i Grezda iz Lokomotive, dva već sada vrhunska HNL igrača, čija bi se imena lako našla u bilo kojem drugom klubu u ligi. Obojicu krasi dobar dribling, polivalentnost, igra u oba pravca, a dok je Grezda više igrač "jedan na jedan"i pravi je moderni krilni igrač, Bočkaj donosi još jednu dodatnu kvalitetu izvođenja prekida. Već se vidjelo i u ligi i u Europi koliko može biti opasan iz slobodnog udarca, i uz to još ima kvalitetno ubacivanje lopte rukom iz auta. Takve sposobnost odlično dođu, pogotovo u utakmicama kada protivni zatvori prilaze svom golu i vrlo ga je teško probiti.

Drugi problem po desnoj strani je trenutno samo zakrpan, jer Sorša je bolji desni bek od svih igrača Osijeka iz prošle sezone, ali opet nije dovoljno kvalitetan da bi se moglo na njega dulje računati. Trenutno je i vrlo teško pronaći odgovarajućeg igrača po osjekom cijenovnom rangu, pa je za očekivati kako će i do daljnjeg tamo i ostati. Ne treba zaboraviti njegov doprinos klubu, jer je on bio kapetan u najcrnjim danima kluba sa Drave i on svakako zaslužuje šansu da to proba zakrpati najbolje što može i zna. 
Uz desnog beka, trenutno je na tržištu najteže pronaći zadnjeg veznog sa izraženom kreativnim sposobnostima. Kako trenutno Kroos, Modrić i Kovačić nisu zainteresirani za dolazak u Gradski vrt, upravi kluba je preostalo riskirati sa nekim od potencijalnim kandidatima za to mjesto u budućnosti. Zato su dovedeni Mudražija i Jambor, povratnici iz Austrije, odnosno Belgije. Tu se opet mora pohvaliti rad sportskog direktora i ostatka uprave jer osim Bočkaja i Grezde, i ovo su igrači koji bi lako mogli postati novi Ejupi ili Lopa. Mudražija se već izborio za mjestu u prvoj postavi, ali treba biti realan da on još nije to savršeno rješenje koje je potrebno Osijeku. U obrani Mudražije ide što on donosi puno raznovrsniju igru od svih ostalih osječkih zadnjij veznih koji su više nalik Mioču, tako da prognoziram da bi se do kraja polusezone mogao i Jambor nametnuti pa ako ne dođe još netko do kraja prijelaznog roka, to će biti dvojac zadnji veznih iza Lope.

U medijima se dosta pažnje daje kiksevima u prva dva kola protiv Rudeša i Istre. Trenutna najuža rotacija Zorana Zekića iznosi 15-16 igrača, bez prave zamjene na desnom beku, krilima i napadaču. Nažalost po sve navijače Osijeka, Vojnović više nije ta razina koja bi pomogla Osijeku u Eindhovenu, a to nisu ni Knežević koji je otišao, niti Boban, Petrović i Perošević koji još spavaju zimski san i čiji se doprinos u rotaciji još čeka. U takvim utakmicama odmaranje igrača jest svojevrstan rizik, ali do kraja sezone je ostalo još 34 gola, ali igrački i više organizacijski Osijek ima toliko prednosti pred ostalih 6 klubova u borbi za to 4. mjesto da to neće biti upitno, pogotovo kada Europe više ne bude dozvoljavala da se i oni glavni uključe u domaće utakmice.
Uoči utakmice sa PSV-om iz osječkog tabora išlo je sa onom "staro-nogometnom" teorijom "što skuplje" prodati kožu i kvalitetno se predstaviti zapadno-europskoj nogometnoj sceni. To ništa nije impresioniralo PSV, koji je po svemu Osijek vidio kao još 2 pripremna susreta prije početka Erdivisie čiji je početak najavljen za 12. kolovoza. Kako drugačije objasniti da je PSV do utakmice sa Osijekom odigrao samo 4 pripremna susreta, gdje je slavio protiv Siona i Waalwijka, remizirao sa Monacom i izgubio od Grasshoppersa, a na tim utakmicama bila su samo dva strijelca, Pereiro i Bergwijn. Sa druge strane, Osijek je do utakmice sa PSV-om odigrao duplo više, čak 8, što prijateljskih, što europskih i domaćih.

Zekić je utakmicu postavio na način da bi PSV-u kao domaćinskoj momčadi predao posjed, te svoje prilike čekao iz kontre, sa dubokom obranom i duplim blokom gdje je i Ejupi pomogao u obrani. Ovdje posebno do izražaja dolaze ovoljetna pojačanja Bočkaj i Grezda, jer po nekoj nogometnoj definiciji, većina domaćinskih napada bi trebala ići preko bokova. Desno su napadali taj vrlo talentirani Bergwijn, koji možda neće "izdominirati" ligom kao Depay, ali će biti vrlo opasan za sve protivnike, te Arias, vrlo kvalitetan desni bek. Sa lijeve strane neće napadati Jetro Willems, čije je usluge kupio Niko Kovač samo tjedan dana prije dvoboja sa Osijekom, nego se Cocu odlučio na lijevu stranu postaviti Brenneta, službeno desnog beka, te Locadiu, službeno napadača. Na klupi je ostavio Gastona Pereiru, špekulacije kako dogovori sa Laziom još traju možda su razlog tome, Hirvinga Lozana, zasigurno "next big thing" Erdivisie te najboljeg PSV-ovog igrača iz prošle sezone, Davy Proppera. Sva trojica su ušla u nastavku.

PSV je prvih 20-25 minuta dominirao sa posjedom i pogotovo re-posjedom, jer Osijek nije mogao spojiti dva dodavanja, i na vidjelo su izašli svi osječki problemi koji su mučili ekipu i prošle sezone protiv top 3 HNL kluba. To je trajalo sve dok Mudražija nije uzeo jednu loptu na sredini te kvalitetno krenio u protunapad. Napad je završio lošim udarcem u Zoeta, ali se pokazalo da se i protiv PSV-a može stvoriti opasan napad. Domaći su pokušavali većinom preko svoje jače desne strane, a nizozemski novinari bi mogli priupitati Cocua zašto sve svoje snage nije orijentirao na napad po desnoj strane osječke obrane te pritisku na osječke zadnje vezne gdje bi se odsjekli Ejupi i Lopa čime bi se već napravilo dosta posla za dalje. 
kako je utakmica išla dalje, PSV je igrao sve neodlučnije i nikako nije uspio probiti dobar osječki blok, a kada je i uspio, tamo su se našli Škorić i Barač. 
Najbolja prilika gostiju dosta je iz pogreške domaćeg stopera, ali Grezda nije pogodio gol, točnije obranio je Zoet. Upravo iz nastavka akcije tog kornera došao je i kazneni udarac, lopta na vrhu šesnaesterca za Mudražiju koji na vrlo iskusan način koristi neiskustvo Brenneta a Barišić pogađa.
Do kraja utakmice gledali smo većinom napade na gol Malenice, ali PSV nije imao ni odlučnost niti ugiranost niti koncentraciju da ozbilnije zaprijeti. Da li je to zbog malo pripremnih utakmica, podcijenjivanja protivnika ili zbog toga što oni najbolji su tek ušli u drugom poluvremenu, Cocu će imati tjedan dana za razmisliti.
Zekić je utakmicu vodio odlično. Baš sam pisao na nekom drugom mjesto kako Lukić treba zamjeniti Lopu i zacementirati središnji blok, a Lesjak i kasnije Pušić su ušli radi dobitka još na vremenu i trci do kraja utakmice.

Ali, kao i u Gospodaru prvenstova, jedan bitka je dobivena, ali ona važnija igrati će se u Gradskom vrtu u četvrak na 35-40 stupnjeva i sigurno punim stadionom. Onaj razlog zašto nikako ne treba otpisivati PSV je tradicija jer poslije Barcelone i Sportinga, PSV je treći klub po stažu u europskim utakmicama, zadnji put Europu nisu igrali još davne 1973. Za očekivati je da će Cocu na teren poslati sve svoje najjače karike, možda ne jedino De Jonga ako ode u Hannover. Ali nešto će se pitati i domaćina. Gradski vrt je uvijek bilo mjesto gdje domaćin ima prednost. 20 tisuća ljudi trebali bi napraviti doslovno vatrenu atmosferu i ugođaj kakav se na stadionu ne pamti još od zadnjih europskih duela sa početka stoljeća. Taj spoj igrača, uprave i navijača najjača je osječka snaga a ne treba zaboraviti da PSV ako želi proći mora zabiti najmanje dva gola u takvim uvjetima ali ovaj PSV nikako nije momčad koja ne može pasti i u Osijeku, i ako se ovako postavi kao u Nizozemskoj, Osijek definitvno ima šanse. U međuvremenu će dočekati Dinamo, a Zekić je već najavio rotacije. Igrači koji su trenutno na klupi ne mogu dobiti bolju priliku da se dokažu nego protiv doprvaka zemlje i tradicionalnog rivala.

Poslije PSV-a  idući vikend dolazi i  Rijeka, tako da ovaj vrući vatreni slavonski nogometni tjedan tek počinje, a prije par godina slavio je povijesni gol Josipa Barišića protiv Dragovoljca da se ne bi ispalo iz lige...

Povijesna utakmica i povijesni tjedan
Teško je opisati ono što se dogodilo prije dva dana u Eindhovenu. Dogodio se nogomet, i to nogomet u svom najboljem izdanju u kakvom nije bio još od riječkog Stuttgarta. Rijeci je ta pobjeda otvorila put ka drugim pobjedama i napredovanju na još veće razine. Osijek je na dobrom putu da nastavi taj niz, pogotovo ako se odigra približno dobra utakmica u Gradskom vrtu idućeg četvrtka. Već sam pisao u prethodnom tekstu na kraju sezone o tome kako bi za Osijek bilo pametnije u ovom početkom dijelu sezone se više orijentirati na europske utakmice, dok sa druge strane nesvjesno žrtvovati ...
Povijesna utakmica i povijesni tjedan
Teško je opisati ono što se dogodilo prije dva dana ...

Respekt: Jerlekan, marko_marcus, DDR16, Cirohito, Wenger, draxy,

Slažem se: DDR16, draxy,

Znam da je bahato i znam da je PSV imao vratnicu, ali da je ušla ona lopta od Ejupija za 2:0. Ovako će biti bitno izdržati taj njihov pritisak opet u prvih 20 minuta, neki kažu da će luđački dignuti ritam, neki kažu da ga mogu dignuti samo za... - ivan-cro, 30.7.17. 12:07, 0 0 0
stepenicu gore. Vidjet ćemo što će biti. - ivan-cro, 30.7.17. 12:08, 0 0 0
Slažem se jer PSV će ili na sve ili ništa, moraju zabiti 2 ili više golova. PSV je jako dobra ekipa i ovo je daleko od gotovog.. - BruceWayne, 31.7.17. 23:07, 0 0 0
19.07.
Koji klubovi su odradili najbolji prijelazni rok dosad?

Ulaskom kineskog kapitala, zapuhali su novi vjetrovi na Apeninima i tako podsjetili na zlatno doba Serie A u periodu od 90-tih pa do ulaska stranih ulagača u engleske prvoligaše. Italiju su tih dana potresle mnoge afere, a najbogatiji talijanski vlasnici nisu se mogli natjecati sa puno bogatijom konkurencijom ulagača iz drugih liga. Međutim, dokaz da se stvari vraćaju je pronalazak novih partnera iz Kine, kojima je dodatan motiv više za ulaganje u talijanski nogomet dala UEFA, jer od ove sezone, talijanska liga imati će opet 4 predstavnika u Ligi Prvaka, i to u grupnoj fazi. 

Juventus, kao doprvak Europe i vladar Serie A opravdano je proglašen prvim favoritom u novoj sezoni. U tom klubu, nova sezona je donijela i novu eru, prvenstveno zbog revolucije na dresu gdje će umjesto tradiconalnog i sveprisutnog grba, pisati samo JJ. Hoće li će ostati samo Juveov trademark ili će izrasti u trend, ostaje za vidjeti. Također, sadašnja Juve Arena, postati će Allianz Arena, i na taj način bi Juventus trebao doći do sredstava kojim će se natjecati s kineskim investitorima iz grada Milana.

Što se tiče rostera za novu sezonu, ako ne računamo igrače koji su u međuvremenu napustili klub, Juventusu je bio potreban igrač koji čini razliku na krilu, te jedan vezni igrač dovoljno dobar da poveže redove u sredini i na neki način da više slobode Pjaniću. Prvo su rješili dolaskom Douglasa Coste iz Bayerna, posudba sa obvezom otkupa. Za sredinu terena ciljaju Nemanju Matića, i to bi bio vrhunski transfer ako se ostvari, teško bi mogli naći bolji "pick", ali tu će imati ozbiljnu konkurenciju u Man Unitedu. Juventusov prijelazni rok bi bio "dosadan" da se nije dogodio odlazak Bonuccija i Dani Alvesa.

Dani Alves je na kraju potpisao za PSG, a Bonucci za Milan. Odlazak Bonuccija je prvi ozbiljniji udarac na nedodirljivost Juventusa u Italiji. Navijači se tješe da njih dvojica bili krivci za lošu atmosferu poslije gubitka finala Lige Prvaka pa to mogu i nekako opravdati. Ali, odlazak dva od 5 najbitnjih igrača koji su stvorili najjaču obranu u Europi je jako bitan udarac, pogotovo kada se zna da ni Buffon neće vječno biti na golu, a i Alex Sandro još nije potpisao ugovor. Juventus je Milanu napravio kontranapad i otkupio De Sciglia za 10-tak milijuna. Osim njega, otkupljeni su Benatia i Cuardado, doveden Bentacur i Szczesny kao nasljednik Buffona i zamjena za Neta. Do kraja prijelaznog roka očekuje se najmanje još jedan veliki transfer, vjerovatno Matić ili Bernardeschi, a možda i obojica.

Romin Palotta pronašao je idealnog suradnika za njegov "štedljivi" način vođenja kluba. Nakon što su odrađene obveze prema FFP-u prodajom Salaha, Rüdigera i Paredesa. Najveći transfer je onaj Salahov u Liverpool, iznosio je čak 42 milijuna eura, i to se može okarakterizirati kao dobar posao Rome, iako postoje dvije strane Salaha, on kao vrlo konkretan napadač koji je dosta utjecao na Džeku svojim asistencijama i kretnjama, te onaj Salah kojemu treba 5 prilika da zabije gol. Ipak ponuda Liverpoola je bila ona koja se ne odbija, kao i ponuda za Rüdigera. Za razliku od Salaha, za kojeg nisam siguran da li uopće treba Liverpoolu, Rudiger će savršeno doći Chelseau. Atletični stoper-bek sa iskustvom Bundeslige i Serie A biti će odličan dodatak u obrani. Možda je tu Roma mogla uzeti Zoumu ili Christensena kao "trampu" ali biti će dovoljan i Moreno iz PSV-a.

Zadnji veliki transfer je onaj Paredesa, 23 milijuna nije loše za rezervnog igrača. Paredes je lako zamijenjen sa Pelegrinijem, dok "rupa" na desnom beku sa Karsdorpom, za njega još treba vidjeti kako će se priviknuti na Serie A. Na "obvezan" način, otkupljeni su J. Jesus, Mario Rui i Bruno Peres, dok za smiješan novac je doveden i Fazio (3.3 mil. €). Po meni je to možda i najbolji posao ovog ljeta što se tiče Rome, jer Fazio je djelovao čak i bolje nego Manolas. Osim njih dovedeni su i Gonalons, što bi također mogla biti krađa, iako se na neki način poteže pitanje oko De Rossija iako je potpisao novi ugovor. Napad je pojačan sa Delfrelom i mladim Turčinom Underom, reklo bi se tipična Monchieva pojačanja. Njih sve bi trebao voditi Di Francesco, i tu je jako dobar izbor napravila Roma. Ipak, ostaje vidjeti da li ostaju Nainggolan i Manolas, prvi bi trebao potpisati novi ugovor, ali zanimljivo je da su i pozicija stopera i tog srednjeg veznog dosta "izbetonirane" pa će to pitanje biti otvoreno do kraja prijelaznog roka.

U Napulju za sada ne pretežito zanimljiv prijelazni rok, što je i očekivano. Napoli ima dosta stabliziran roster, dobro pokriven za svim pozicijama, te povratkom ozlijeđenog Milika i potpisivanjem Mertensa riješili su ona važna pitanja. Odlazaka nije bilo, iako se spominju se Reina i Ghuloam da bi mogli napustili klub, dok su se pojačali Maksimovićem i Ruijem u obrani, te mladim Ounasom u napadu. Ali jedan od mogućih iznenađenja sezone mogao bi biti Duvan Zapata, povratnik iz Udinesea. Tako da sada Napoli ima 5-6 kvalitetnih napadača, ali ostaje dojam kako nijedan od njih nije svjetska klasa, u prijevodu nedovoljno za napad na titulu.

U drugom rimskom predstavniku sve su očite uperene su Igle Tarea, bivšeg napadača kluba koji danas vodi transfer politiku kluba kao sa predsjednikom Lottitom. Kako će i ove sezone dobar dio prošlogodišnjih prvotimaca napustili klub, pogotovo nakon odlične prošle sezone. Neki su to već uradili, kao što je Biglia u Milan, Berisha u Atalantu, a izvjestan je odlazak Keite u Inter, a moguće i da Anderson, De Vrij i Milinković-Savić pronađu drugi klub, klub neće forsirati njihovu prodaju i postavio je dosta visoku letvicu jer Lazio je financijski stabilan. Biglia je odlično zamjenjen Leivom, Berisha Straskoshom. No, ono što je sigurno da će Lazio teško zamjeniti svoje dvije najbolje vedete iz prošle sezone, Keitu i Felipe Andersona ako odu obojica.

Najveće iznenađenje prošle sezone Atalanta skupo je naplatila "kožu" od prošle sezone. Već na zimu otišli su Gagliardini i Caldara, a njima se pridružio Kessie i Conti. Ipak, kapetan i najbolji igrač Gomez je potpisao novi ugovor, te dobio nove sugirače. Na golu je ostao odlični Berisha, desni bek je Castagne, jako dobar potez, iako je Belgijac dosta defenzivniji tip igrača nego Conti, sredinu je pojačao Iličić, a napad Cornelius. Ozbirom da je upravo pozicija napadača bila najgori dio ekipe, tu se očekuje možda još neko pojačanje. Treba obraditi pažnju i na Orsolinija iz Juventusa i Vida iz Milana, dva mlada talenta koji će igrati u Bergamu u novoj sezoni.

O crno-crvenom dijelu grada Milana sam već pisao, na to treba dodati i "bombu" u liku već spomenutog Bonuccija. Transfer koji je iznenadio sve, a dogovoren je svega u par dana. Ipak, čeka se još završetak prijelaznog roka u liku glavnog napadača, u konkurenciji Aubameyanga, Morate i Belottija, sva trojica su u opticaju, a sada se čini da su najbliže Belottiju, što bi se činilo kao najbolji posao i što bi svrstalo Milan odmah do Juventusa. Kao 4. opcija je Nikola Kalinić, što je logično jer njegova kvaliteta ipak je razred ispod ove trojice. Spominje se još i Renato Sanchez, pogotov ako bude posudba, to bi bio odličan posao Milana, jer dosta je utakmica iduće sezone. S druge strane, klub su napustili u međuvremenu Lapadula, Kucka i De Sciglio, a to bi mogli napraviti i mnogi drugi jer svjetla su uperena u nove igrače prije svega. Milan je za sada pobjednik prijelaznog roka u Italiji, sa Belottijem vjerovatno i u Europi.

"Inter is coming" je najbolji do sada potez ovog ljeta uz odlazak u Kinu na pripreme što dovoljno govori o Interovim pojačanjima. Uz ta dva ipak marketinška poteza, potpisali su Borja Valero, koji donosi stabilnost i iskustvo u sredinu, te Milan Škriniar. Dosta je napredovao slovački stoper, ali prosječan Interov navijač u njemu vidi Ranocchiju sa malo boljim tehničkim sposobnostima. Ja ipak mislim da će on biti solidan. Kao se moglo pročitati, Inter je jedva skupio tih 30 miliona da se skine FFP sa leđa. Prodaja Banege i nekih nebitnih igrača za sada je jedini odlazni posao, tako da će se u Interu raditi sve do 1. rujna.

Novi trener Spaletti očekuje od novog direktora Sabattinija barem oba beka, stopera, dva vezna, oba krila i napadača, a trenutno su najbliži Dalbert, Balde Keita i Vecino. Mogla bi se stvorili dosta izbalansiranija ekipa nego prijašnjih sezona, ali opet se čini da će biti borba za to 3. i 4. mjesto sa Romom i Napolijem. Također, puno je pitanje i tko ostaje, jer u zadnjih par sezona Inter je puno promašivao dovođenjem svakakvih igrača, pa i onih klasnih tipa Candreva, Jovetić i Perišić, ili potencijalno dobrih kao što su Kondogbia, Gagibol, ili Brozović, do onih koji nema što raditi u Interu tipa Ranocchia, Ansaldi, Biabiany... Svima njima zajedničko je odlazak iz ekipe, prije ili kasnije. Jako težak posao čeka Spalletija i Sabattinija, ali oni su pokazali da znaju odradili dobar prijelazni rok u Romi.

Najbolji transferi do sada: Bonucci (Milan), Fazio (Roma), Kessie (Milan), Gonalons (Roma), Iličić (Atalanta), Kownacki (Samporia), De Sciglio (Juventus)

O raspadu Fiorentine, rebuldingu Torina, vrlo zanimljivoj Sampdoriji i novi simpatičnim prvoligašima neki drugi puta..

Pregled talijanskog mercata
Ulaskom kineskog kapitala, zapuhali su novi vjetrovi na Apeninima i tako podsjetili na zlatno doba Serie A u periodu od 90-tih pa do ulaska stranih ulagača u engleske prvoligaše. Italiju su tih dana potresle mnoge afere, a najbogatiji talijanski vlasnici nisu se mogli natjecati sa puno bogatijom konkurencijom ulagača iz drugih liga. Međutim, dokaz da se stvari vraćaju je pronalazak novih partnera iz Kine, kojima je dodatan motiv više za ulaganje u talijanski nogomet dala UEFA, jer od ove sezone, talijanska liga imati će opet 4 predstavnika u Ligi Prvaka, i to u grupnoj fazi. Juventus, kao doprvak Europe i ...
Pregled talijanskog mercata
Ulaskom kineskog kapitala, zapuhali su novi vjetrovi na Apeninima i ...

Respekt: DDR16, Losovius, Wenger, tomy97, kocunar, Ljuke,

Slažem se: DDR16, Ljuke,

Mahrez bi bio odlično pojačanja, Kolarov vjerovatno, jer je igrao u Italiji, još može odigrati par sezona na razini, ali kada sam pisao analizu te novosti nisu bile još otkrivene.. - BruceWayne, 22.7.17. 14:07, 0 0 0
Da, naravno. Ja to samo da dodam koji info :D Koja je situacija u Interu s Jovetićem i Gabigolom? - DDR16, 22.7.17. 14:45, 0 0 0
Za sad je totalno nejasno tko je otpisan i tko ostaje. Svi su igrali jučer protiv Schalkea, Gabi čak bio i među boljima. Jovetić bi trebao otići sigurno dok za Gabija se još ne zna.. - BruceWayne, 22.7.17. 14:51, 0 0 0
Roma bi dosta dobila dolaskom Mahreza, ali mislim da će borba za prvaka biti na relaciji Napoli-Juve. Napoliju jako mali fali da napravi taj još jedan korak, mislim da bi mogli ove sezone. - Losovius, 23.7.17. 12:56, 0 0 0
To malo je neka ekstra klasa koja će donijeti bodove protiv manjih klubova. Juve ima Higuaina, Dybalu, Costu i sad Berdnandeschia, ali da Napoli je uz Milan prvi pratitelj, to sigurno. - BruceWayne, 23.7.17. 22:10, 0 0 0
15.07.
Tribina hipoteza: Testiramo novi koncept!

Znate, teško je nekome dočarati zašto volite tenis. Kako je uopće moguće uživati u prebacivanju loptice i u konceptu igre gdje meč može trajati satima, a gdje igrači što preferiraju defanzivni stil igre mogu toliko ubiti zainteresiranost za šire gledaljstvo. Vrlo je to teško predočiti nekome tko površno prati sport i nema volje ili vremena se posvetiti cijelom meču ili nekome tko jednostavno smatra da je tenis dosadan sport.

U zemlji gdje je tenis valjda jedan od rijetkih sportova gdje imamo uvjete koje zadovoljavaju neke osnovne pretpostavke za razvoj ali i samo rekreativno bavljenje sportom. Od tuda dolazi tradicija još otkako su Englezi donijeli prvu tenisku lopticu u Hrvatsku a ta igre se proširila od Međugorja do Dunava. Danas svako malo veće mjesto ima zemljani, nerijetko i betonski teren, dok jednog od glavnih likova ove priče nema ili raritetno ima, što je možda i paradoks da zemlja sa toliko (ni)malo zemljanih terena piše povijest na najvažnijem teniskom turniru na svijetu.

Statistika kaže da je ovo 5. finale jednog hrvatskog predstavnika uz još 4 neuspjela polufinale. 4 puta smo imali genijalca sa Firula, čovjeka koji je postao mit ali i legenda hrvatskog i svjetskog tenis. Apsolutno je nezahvalno opisivati i uspoređivati finale iz 2001. sa bilo kojim ili bilo čijim finalom, jer kada tenisač u ranim veteranskim godinama otpisan od svih osvoji najprestižniji turnir na svijetu nakon 3 poraza, turnirskom pozivnicom i bolom u ramenu, dobijete dojam da je sve moguće. To je pravi odgovor na ona pitanja iz prvih rečenica, zato volimo tenis, a posebno Wimbeldon.

Turnir iz 2017. ćemo posebno pamtiti jer osim Marina Čilića u pojedinačnoj kategoriji, Hrvatska ima svog predstavnika Matu Pavića u parovima, te ne treba nikako zaboraviti da je Ivan Ljubičić trener Rogera Federera a zajednu suradnju su već okrunuli osvojanjem Melbournea početkom ove godine. Dodajmo još ovome rekordan broj hrvatskih predstavnika(10) te Ana Konjuh kao unikat ovog turnira u liku predstavnice sve tri moguće kategorije. 

Kad je Marin osvojio US Open 2014., imao sam osjećaj da to neće biti jedini njegov uspjeh u karijeri. Naravno tenis je preopširan sport da bi se olako zaključivalo što je uspjeh kada dobar rezultat nekome može biti olimpijska medalja, ili mjesto broja 1., ali tu se prije svega misli na Grand Slam turnire. U toj mojoj dvojbi bio je i taj nesretni Davis Cup i kao svakom teniskom fanu u Hrvatskoj bilo mi je nenadmašno teško gledati kako gubimo trofej kojeg smo već unaprijed si upisali, pogotovo jer sam dan prije bio na licu mjesta i nisam imao nikakve sumnje u predstave Marina ili Ive Karlovića u nesretnu nedjelju. Slično sam se osjećao i u brojnim porazima Marin protiv Đokovića, gdje je prevladao osjećaj "e sad si ga imao" ili prošlogodišnji Wimbeldon i četvrfinale sa Federerom, u prva dva savršena seta Marin je pomeo "Kralja" ali u trećem je propustio meč lopte a ostalo znate.
Đoković je svoje dobio prošle godine u Parizu, a sudbina se poigrala da upravo ta prva pobjeda u 15 mečeva bude upravo ona koja će skinuti Noleta sa prvog mjesta. Teško je u ovom trenutku reći da li će se to ponoviti i sa Federerom, pogotovo ako se zna motiv sa kojim igra Švicarac.

Kao osvajač Australian Opena, Federer je iskoristio tu opciju i preskočio onaj dio sezone gdje nikada nije bio posebno dominantan aKa zemlja, odigrao tradicionalno Halle, osvojio ga i na taj način postao spreman za All England club.
Nije tajna da Federer i Wimbeldon imaju tu posebnu kemiju koju nemaju nijedan tenisač i turnir, a to traje još od njegove pobjede nad Samprasom iste godine kada je Goran osvojio turnir. Tako je Švicarac na početku svoje priče na indirektan način pomogao i Goranu, jer upravo je Amerikanac bio krivac zašto je taj 2001. toliko posebna. Federeru je do osvajanja prve titule trebalo 2 godine nakon ispadanja od Raftera u četvtfinalu te godine. Od te 2003. do danas, Federer bi sa potencijalnim osmim naslovom iskočio na vrh i u toj kategoriji, jer trenutno dijeli prvo mjesto sa Samprasom i Renshawom. 
Složio bi se sa onim razmišljanjima kako bi se finala gdje su igrali Federer i Nadal mogla naglasiti pridjevom epska, a neki će otići toliko daleko da su to najbolji mečevi ikada u teniskom sportu. Danas sa skoro 36 godine, Federer više sigurno ne može pružati takve igre, ali je savršeno prilagodio način svojim mogućnostima ozbirom na godine.

Spomenuto je već kako je propustio dva mjeseca turnirskog natjecanja, jer čovjek sa rekordnim brojem tjedana na prvom mjestu nema se više kome na taj način dokazivati. Uradio je najbolju, najpametniju i najracionalniju odluku u tom trenutku. U glavnom ždrijebu turnira prvo kolo donijelo mu je trening protiv Dolgopolova jer je isti predao meč nakon prvog seta. Drugo kolo bilo je zanimljivo do onog trenutka kada je Federer osvojio prvi set, no tu su se pokazale prve slabosti jer je Lajović čak uzeo servis u prvom setu, nakon čega je Federer vratio i slavio u tie-breaku. 
Nakon te pobjede, susreo se sa Mishom Zverevim, dva tjedna nakon što je njegovog brata Sashu dobio u finalu Hallea. Zverev stariji igra dosta sličan tenis kao Federer, naravno u svojim mogućnostima i tu je opet odlučivao tie-break prvog seta, kasnije je sve bila lagana ezgekucija. Tog mita o Federeru se uplašila njegova "verzija za siromašne", Bugarin Dimitov, koji iako igra u dobroj formi, taj meč je odigrao na razini Challenger turnira i ispao iz turnira.
Nešto slično se dogodilo i sa Milošem Raonićem, koji je prva dva seta izgledao očajno, što i ne čudi jer njegovo osnovno oružje servis nikako nije profunkiconiralo. Treći set se malo podigao, ali opet koncentirani Federer odnosi set i pobjedu u tie-breaku. Ako se za Federera može reći nečija igra da mu ne paše, to je Novak Đoković, čak bi u tom meču dao više šanse zdravom Đokoviću nego Federeru, ali tako nije mislilo rame srbijanskog tenisača pa je Berdyich uskočio i iskočio u tri seta. 

Federerov put do finala može se okarakterizirati na dva načina: kao jako težak, i lagan. Osobno sam bliže opciji broj dva, jer prvi pravi protivnik je bio tek u trećem kolu, a i taj je tek nedavno ušao u krug 50 najboljih. Kasnije Dimitov koji ima kompleks "baby Federer", "vječni talent" Raonić i valjda uz Fererra najbolji tenisač nove ere bez Grand Slama, Tomas Berdyich. Iako je Raonić pobjedio Federera u prošlogodišnjem polufinalu, treba istaknuti kako je već tada Federer razmišljao o pauzi do Melbornuea, a i dva dana prije igrao je 5 setova protiv Čilića. Osim Đokovića, druga moguća mina bio je mlađi Zverev, i on bi imao šanse, više nego Dimitov,Raonić ili Berdych. Sudbina je tako htjela i 2001. da mladi outsider pobijedi legendardnog šampiona i tako ozvuči početak nove ere, ali ovaj puta to nije bio slučaj.
Ako gledamo statistiku, nemoguće je neuvidjeti Ljubin utjecaj na servis Federera. Sasvim je logično da je sportaš ako si želi produžiti karijeru, mora naći načina kako smanjiti potrošnju u svojoj igri, a u tenisu bi to značilo manje ili kraće izmjene. To se može riješiti na tri načina, asom, winnerom ili neforsiranom pogreškom protivnika. Federer je uvijek imao dobru igru i forehandom i napadačkim backhendom, a ne treba ni isticati koliko i danas ima dobar osjećaj na mreži i koliko je važno da sav taj arsenal nadogradi sa odličnim servisom. U svakom je meču imao više aseva nego u dvoboju sa Raonićem gdje je imao jedan manje (11-10). Posebno se ističe dobiveni poeni sa prvi servis, koji se nisu spuštali ispod 76%, a kažu da je 70% neka granica dobrog i odličnog. Još jedna činjenica tvrdnji da je dobar dio taktike posvetio igri na servisu je da prosječnog trećinu poena osvaja igrom na mreži i asevima. 

Statistika je u tenisu dosta bitna jer otprilike ocrtava način igre pojedinog tenisača i po njoj tenisač vidi u kojem dijelu igre je dobar a u kojem još treba raditi. Ako bi bio bolji komentar na račun samog dojma, usporedio bi ovogodišnje Federerove igre kao Kosteličevo skijanje u najboljim danima, ili Linekererovu izjavu vezanu za nogomet i Njemce. Profesorska igra, ne prašta nijedan poen, servis na mjestu, odličan na mreži, kretanje u najboljim danima, ali opet mislim da čak ni u svojom dnevnom boravku pred svojim fanovima nije nepobjediv. Jako je malo tenisača koji ga u ovom trenutku mogu dobiti, a toj skupini je i Marin Čilić.

Siguran sam da Marin neće biti impresioniran atmosferom, već ga je jednom pobjedio na njegovom "domaćem terenu" u New Yorku, a i prošle godine je bio blizu. Ono što nije imao prošle godine, ove ima sigurno. I dalje su negdje u podsvijesti te crne rupice koje ipak u ovom turniru odlično rješava da se ne vidi posebno na rezultat. Danas primjera, peti set sa Querreyem, kada je Amerikanac napravio break, do kraja seta Marin je ne samo vratio break, nego ga u ključnom trenutku ponovio i uzeo meč. Takva mentalna snaga će biti potrebna i u nedjelju. Marin također mora shvatiti da nije on taj kojem ističe vrijeme za osvajanje još jednog Wimbeldona, da nije on taj koji bi sa 8. i 19. turnirom još sebe zacementirao na mjestu najvećeg, i da će Federer biti jako nervozan ako stvari ne budu išle kako on bude zamislio. Ali će biti spreman, biti će najbolji u tom trenutku i neće oprostiti ništa. On i sam zna mu je ovo možda i zadnja prilika za osvajanjem najdražeg turnira, zna da izgleda dobro, da nema problema sa umorom i da ima igru protiv jakih servera.

Što god bude, vjerujem da nisam jedini koji ima privilegiju gledati dva omiljena tenisača, a moramo biti ponosni na Marina, jer i ako izgubi, izgubio je od najvećeg ikad, na njegom turniru, u njegom dnevnom boravku. Neka ne misli o rezultatu, neka uživa kao i mi, jer možda je ovo zadnji Wimbeldon najvećeg umjetnika bijelog sporta..

Naša možda zadnja privilegija
Znate, teško je nekome dočarati zašto volite tenis. Kako je uopće moguće uživati u prebacivanju loptice i u konceptu igre gdje meč može trajati satima, a gdje igrači što preferiraju defanzivni stil igre mogu toliko ubiti zainteresiranost za šire gledaljstvo. Vrlo je to teško predočiti nekome tko površno prati sport i nema volje ili vremena se posvetiti cijelom meču ili nekome tko jednostavno smatra da je tenis dosadan sport. U zemlji gdje je tenis valjda jedan od rijetkih sportova gdje imamo uvjete koje zadovoljavaju neke osnovne pretpostavke za razvoj ali i samo rekreativno bavljenje sportom. Od tuda dolazi tradicija još ...
Naša možda zadnja privilegija
Znate, teško je nekome dočarati zašto volite tenis. Kako je ...

Respekt: Gavran, knez343,

28.06.
Što koja ekipa mora napraviti u ovom prijelaznom roku?

U AC Milanu, osmerostrukom osvajaču Lige Prvaka, ove godine dogodile su se velike promjene. Alfa i omega kluba, kontroverzni Silvio Berlusconi i njegova desna ruka Galiani predali su klub u ruke kineske grupacije Lux za ukupno 740 milijuna eura. Kinezi, usprkos tome što su sanirali dugove i obećali povratak na vrh prvenstveno Italije, onda i Europe, nisu dočekani s previše vjere, jer se sumnjalo u njihove financijske mogućnosti i sami povod za financiranje posrnulog prvaka.

Navijači kluba zadnju titulu prvaka Italije vidjeli su 2011. godine, a Europe 2007. Od tih dana do danas puno se toga promjenilo, a sami klub se može usporediti s cijelom ligom, jer padom Milana, pa i Intera pala je i Serie A. Vlasnik Berlusconi više nije imao ni snage ni novaca nositi se sa puno moćnijim i bogatijim vlasnicima iz drugih liga, a klub je dovodio ostatke iz elitnih klubova koje su dovodili kao slobodne igrače, ali i igrače slabije reputacije većinom iz manjih talijanskih klubova. Ipak, u tih zadnjih 10 godina bilo je i nekoliko svjetlih točaka: One-man show Ibrahimovića za već spomenuti zadnjih naslov prije 6 godine, zatim (jedini) dobar potez Mihajlovića na klupi Milana je uvođenje supetalentiranog Gigia Donnarumme, ali i još nekih mladih igrača kao što su Calabria, Locatelli, Suso..

Uprava je (konačno) pogodila i sa izborom trenera kao što su "potrošili" klupske legende Inzaghia, Seedorfa, Brocchia. Izbor je pao na legendarnog napadača Rome Vincenza Montellu. "L'Aeroplanino" je već u svojoj karijeri pristojno vodio Samporiju i Fiorentinu gdje je pokazao da ima talent za obavljanje trenerskog posla. Već u prvoj sezoni, Milan po njegovim vodstvom se vratio u Europu, ali i postavljena je okosnica igrača oko kojih bi se trebala graditi nova jača momčad. Tu se prije svega misli na Donnarummu, stopera Romagnolija, talentiranog krilnog igrača Susa i polivalentnog Bonaventuru.

Međutim, samo sa njim i ostatkom prosječnih i poluprosječnih igrača, Milanu bi vrhunac bio borba za Europsku ligu, koju su već u prvoj sezoni Montellinog vodstva ostvarili. Uz novog trenera, nova uprava odlučila je smijeniti i Berlusconiev kadar i na ta mjesta postaviti svoje ljude. Ti novi ljudi su Mirabelli i Fassone, bivši operativci Intera.

Kako bi se rezultatski uključili u nešto više, potrebni su kvalitetniji igrači gotovo na svakoj poziciji, a to su trebali osigurali novi kineski vlasnici. Ona sumnja spomenuta na početku teksta polako je otklonjena dovođenjem može se već sada reći pogođenih pojačanja i to prije samog službenog početka mercata. 

Golmani: 
Klupsku idilu u zadnjih mjeseci mogao bi pokvariti sukob Raiole sa klupskim vodstvom zbog Gigia Donnarumme. Iako se mladi golman cijelo proljeće svojim izjavama i ponašanjem predstavljao vjeran Milanu, igračev agent pokušava na sve načine doći do svojih interesa. Pošto ovaj tekst nije samo o tom sukobu, po meni će na kraju "vuk pojest magare" ili sve ostali po starom. Gigio će potpisati novi ugovor, ali pitanje koliko će cijeli ovaj cirkus utjecati kako na njega samog, tako i na njegov odnos sa cijelim klubom i navijačima. Tako da je moguće i da otpusti Raiolu, što bi bio pametan potez i možda jedini ispravan ako želi stvarno ostati dio Milana. Sve dok je on službeno na golu, ne treba potencirati njegove zamjene. Zanimljiv je mladi Plizzari, još 2 godine mlađi vratar, podatak zasada samo za spomenuti. 

Obrana:
Kada u tradicionalno obrambeno jakoj ligi primite više od pogotka po utakmici a računate na visok plasman to sigurno nije podatak koji bi trebao zadovoljiti nove čelnike Milana. Tom podatku treba dodati i broj mogućih primljenih golova da je na golu bio lošiji vratar, ali isto tako treba spomenuti kako Montella igra često na gol više pa se znalo dogodili da bude gol više, ali u obrnutu korist. Najčešća obrana u ovoj sezoni bila je Abate-Paletta-Romagnoli-De Sciglio. Sada je već sigurno kako će od tih igrača od iduće sezone biti samo Romagnoli. Njegov novi partner u sredini obrane biti Musacchio doveden iz Villareala. Zanimljivost je da bi iz tog posla mogao najbolje proći upravo Villarreal jer su doveli za manje novce možda i boljeg igrača, Rubena Semeda iz Sportinga.

Iako na globalno decifitarnim pozicijama na bokovima Milan ne stoji loše, napadački nijedan bočni igrač Milan ne pruža onoliko koliko bi trebao. Logičan je zato bio dolazak dvojice novih bekova, Ricarda Rodrigueza iz Woflsburga, što je u perspektivi možda i najbolji posao Milana s ozbirom na cijenu i napadačke kvalitete te dodatnu opciju izvođenja slobodnih udaraca, kornera i penala. Dvojac Musacchio i Rodriguez je plaćen ukupno 36 milijuna eura, a prije ozljede Rodrigueza samo bi on u perspektivi toliko trebao biti plaćen.

Milan se na taj način kocka, ali kada se pogledaju sve kvalitete obojice, taj potez se može lako opravdati. Ako su potplatili njih dvojicu, taj "balans" će se izjednačiti sa dolaskom Contija iz Atalante. Visokih 28 milijuna za senzaciju iz Bergama, koji se sa 8 golova i 6 asistencija svoj klub uveo u Europsku ligu. Conti je obrnut igrač od Abate i De Sciglia, dok se drugoj dvojici spočitava igra u napadu, Conti je više "wing back" što se najbolje vidjelo jer je Atalanta igrala sa trojicom iza.

Moje je mišljenje da će sva trojica biti odlična pojačanja, ali jako loš potez bi bio prodaja De Sciglia, pogotovo ako bude prodan u Juventus. Ostatak rotacije je solidan: Gomez, Vagnioni, Abate, Zapata, Paletta, Calabria, ali će netko od njih morati i otići.

Sredina:
Montella je ovu godinu u sredini probao čak više od 10 igrača, među njima i Pašalića. Kako su redom otpisali Poli, Bertolacci, Honda, Mati, a izvjesno kako klub ne namjerava otkupiti Pašalića, bila su potrebna barem dva igrača. Prvi tip je igrača je "holder". Formacija 4-3-3, u kojoj će Milan igrati i slijedeću sezonu, zahtjeva jednog igrača u sredini čije će kretnje balansirati kretnje dvojice ofenzivnih bekova. Ne bi bilo loše da je taj igrač iskusan i jak tehnički. Ukratko, taj igrač zove se Lucas Biglia, i on je veliki upgrade na izraubanog Montoliva i premladog Locatellia.

Drugi tip igrača bi trebao biti upgrade na Kucku, što znači igrač fizički jak, koji može pokriti dobar dio terena i opet stići sudjelovati u napadu. Taj igrač zove se Franck Kessie, još jedan senzacija iz Atalante. Iako je dosta nezahvalno uspoređivati igrače, Kessie ima potencijal biti mix Gatussa i Seedorfa, makar tehnički nije toliko dobar kao Nizozemac. Njima bi trebao biti pridodan najbolji igrač Milana zadnjih par sezona, Giacomo Bonaventura. On je propustio veći dio sezone zbog ozljede, ali sami njegov doprinos kao poveznica sredina terena i napada biti će od velikog značaja za Milan. U rotaciji će sigurno ostati već spomenuti Locatelli i Kucka, iskusni Sosa i možda netko od ostalih tko ne bude prodan.

Napad:
U ovom tranzicijskom Milanu, jedan od rijetkih većih transfera bio je Carlos Bacca, gdje je zadnje dvije sezone imao punu slobodu u igri. Kada nemate novaca, jedina mogućnost vam je dati priliku nepoznatijim igračima i nadati se da će netko od njih se pokazati. Takav primjer je upravo Suso, koji će preživjeti promjene ovog ljeta. Mjesto na desnom krilu možda je zacementirao golom u derbiju protiv Intera, ali i cijelom sezonom.

Sasvim je izvjesno kako klub neće moći zadržati Deulofoua, čija prava drži Barcelona i spremna ga je otkupiti. U klubu nagodinu neće biti ni Ocamposa i Honde, stoga je potreban barem jedan kapitalac koji bi činio razliku u zadnjem dijelu terena. Andrea Belotti je idealan fit za Milan, čiji je navijač od malih nogu, ali njegov klub Torino traži previsok iznos čak i za nove vlasnike. Lako bi se moglo dogoditi da bude prodan za puno manji iznos iduće ljeto. Milan je spreman dočekao tu informaciju i doveo Andrea Silvu. Debitantska sezona za bivšeg napadača Porta bila je sasvim solidna, 21 gol i 8 asistencija u 44 utakmica. Njegove usluge su plaćene Portu 38 miliona ali će biti i nešto bonusa pa bi se taj iznos mogao popeti i na 50-tak miliona. Prilično visok iznos, ali Silva ima 21 godinu i dugoročno bi se mogao isplatiti.

U kuloarima kao novi igrači Milana se spominju Borini i Calhanoglu, iako bi idealan igrač na lijevom krilu bio Balde Keita iz Lazija. Dolazak Borinija u klub bi se mogao ispostaviti kao samo dodatak Laziju za dolazak Keite ili Biglije. Ako ima ne uspiju dovesti Senegalca, zamjena je Calhanoglu. U rotaciji bi trebao ostati Lapadula. Treba zaboraviti kako u nekim kombinacijama Bonaventura može igrati lijevo krilo, dok Conti desno.

Zaključak:
U prvoj sezoni nakon financijske konsolidacije treba očekivati i daljnji rezultatski progres prema mjestima koji vode u Ligu Prvaka. Dok se ne vide novi potezi Rome, Intera i Napolija, zasada je Milan najopasniji konkurent Juventusu. Izvjesno je kako je i dalje Juventus par koraka ispred konkurencije, ali ako Milan nastavi ovako dobro poslovati, možda već za dvije sezone će Juventus biti barem ugrožen na vrhu ljestvice. Zanimljiva će biti odluka Milana hoće li napadati i Europsku titulu, ili će se u drugom dijelu sezone orijentirati samo na domaće prvenstvo. Kako god bilo, Milan je na dobrom putu, svježi kapital unio je dobru atmosfetu i nadu u bolju budućnost bez obzira na sukob sa agentom Raiolom. Moja očekivanja od Milana su nagodinu barem top 4, možda i više ako se stvari poklope..

Rossoneri misle ozbiljno
U AC Milanu, osmerostrukom osvajaču Lige Prvaka, ove godine dogodile su se velike promjene. Alfa i omega kluba, kontroverzni Silvio Berlusconi i njegova desna ruka Galiani predali su klub u ruke kineske grupacije Lux za ukupno 740 milijuna eura. Kinezi, usprkos tome što su sanirali dugove i obećali povratak na vrh prvenstveno Italije, onda i Europe, nisu dočekani s previše vjere, jer se sumnjalo u njihove financijske mogućnosti i sami povod za financiranje posrnulog prvaka. Navijači kluba zadnju titulu prvaka Italije vidjeli su 2011. godine, a Europe 2007. Od tih dana do danas puno se toga promjenilo, a sami klub ...
Rossoneri misle ozbiljno
U AC Milanu, osmerostrukom osvajaču Lige Prvaka, ove godine dogodile ...

Respekt: Gazi24, Shankly96, ZvoneBoban, JoHayes13,

Slažem se: ZvoneBoban,

Keita želi samo u Juventus i spreman je čekati sljedeće ljeto kada može otići bez odštete tako da je on ispao iz kombinacija. Što se odlazaka tiče, Paletta je zasad glavni kandidat (Torino), a za njim bi mogao Kucka (Trabzonspor). - ZvoneBoban, 28.6.17. 16:39, 0 0 0
Keita je idealan fit, sad hoće li uzeti Papu Gomeza ili čekati. Juve ganja i Keitu, i Costu i Bernandeschia. Milan kad bi udario kontru i uzeo Costu bio bi vrhunski potez... - BruceWayne, 28.6.17. 17:43, 0 0 0
Dobar je Milan al ne baš osam puta. - Lwave, 29.6.17. 23:00, 0 0 0
22.06.
Hrvatski klubovi u Europi; dokle mogu...

Dok su oni najbolji još u procesu odmora, dok se u Rusiji igra Kup Konfedereacija, četiri domaća predstavnika se počinju pripremati za europske izazove. Hrvatsku će ove godine predstavljati objektivno 4 najjača kluba i oni će probati nadmašiti prošlogodišnje rezultate kada je Dinamo igrao grupnu fazu Lige Prvaka, Rijeka zaustavljena u trećem pretkolu od Basahsehira, Hajduku bio na koračić od grupne faze Europske lige, dok je Lokomotiva ispala također u playoffu od Genka. Ovogodišnje najave da bi ova sezona mogla biti još uspješnija nisu neutemeljene, iako puno će toga ovisiti o ždrijebu.


Rijeka kao hrvatski prvak će debitirati u ovom tisućljeću u najelitnijem europskom natjecanju i taj debi bi trebao biti uspješan jer predstavnik Gibraltara ili Walesa su klubovi amaterske razine i sve osim visoke gol razlike u obje utakmice bilo bi iznenađenje. Iako je preuranjeno, tom pobjedom Rijeka bi osigurala playoff Europske lige u slučaju poraza u trećem pretkolu gdje neće biti nositelj. Prvi potencijalni pravi ispit za izabranike Matjaža Keka bi mogao biti jedan od klubova kao što su Celtic, Olympiakos, Basel, ali i klubovi pobjednici iz drugog pretkola. Pošto trenutno nitko osim Andrijaševića nije napustio klub, može se reći kako barem za sada Rijeka bi trebala biti spremna za to treće pretkolo. Klupska uprava je već reagirala sa dovođenjem Hebera koji bi trebao mijenjati Bezjaka, Gomelt i Đoković dodatno učvrsnuti sredinu terena, dok Punčec bi trebao mijenjati Eleza ako on ode iz kluba. Odlična stvar za Rijeku je ostanak Bradarića, dok Ristovski, Žuta, Gavranović i već spomenuti Elez su na čekanju. Gradi se i sjeverna tribina što znači da u Rijeci imaju velike ambicije a realno je i za očekivati još pokoje pojačanje. Iako sa relativno slabijim koeficentom, Rijeka bi mogla igrati sa većinom ovim nositeljima u trećem pretkolu, jer ne treba zaboraviti kako Celtic, Olympiakos, i Basel nisu u svojim ligama imali pravog protivnika a u rezultatskom dvomeču sve je moguće, pogotovo ako Rijeka uspije ubijediti svoje najbolje igrače da barem ostanu do kraja kvalifikacija.

Dinamo je svoje pripreme počeo jučer prozivkom u Maksimiru gdje se nisu pojavili igrači na koje Petev više ne računa (Schildenfield, Šitum, Soldo, Machado), a neizvjesno je što će biti sa Ćorićem, Juniorom, Hodžićem, Henriquezom. Iako je Petev najavio da će dati priliku svima na pripremama, sasvim je izvjesno kako je Dinamu najviše potreban "rebuilding" od svih domaćih klubova. Obje bočne pozicije, barem dva veznjaka, krilo, napadač su pod obavezno, a još je upitnije koliko trenutno dinamovo vodstvo ima "petlju" iskopati nekog kvalitetnog čiji će dolazak biti pojačanje za ekipu. Kao i ostalih hrvatskih klubova dosta će toga ovisiti o ždrijebu, ali Dinamo ima tu privilegiju da će do kraja kvalifikacija, odnosno ta dva pretkola biti nositelj i da će se to početka kolovoza ikristalizirati početnih ideja i sama ideja Peteva tko će mu igrati u novoj sezoni. Za Dinamo bi dosta značio ulazak u skupine Europske lige, iako je utješna nagrada. Količina novca nije visoka kao u elitnom natjecanju, ali to mitsko europsko proljeće moglo bi oprati neuspjeh od prošle sezone.

Splitom kao dugo godina unazad vlada optimizam kako je ovo konačno sezona gdje će i Hajduk voditi bitnu riječ u domaćim natjecanjima, ali i u Europi. Taj optimizam je opravdan iz više razloga: klupske financije su sređenije nego prijašnjih sezona, trener djeuje ozbiljno i već je u prošloj polusezoni pokazao način na koji želi da njegova momčad igra, a ono što je najbitnije, želja igrača za dolaskom u Hajduk je veća nego prijašnjih godina. Upravo takav primjer je dolazak Radoševića, neosporno velikog pojačanja, ali ako Hajduk želi daleko ove sezone, morati će naći načina kako privući i ozbiljnije obrambene igrače ovo ljeto. U obrani svi osim Nižića djeluju dosta limitirano, a promjenom formacije Fran Tudor bi umjesto desnog beka igrao desno krilo. Klub su napustili lako zamjenjivi "igrači role" Ćosić, Kvesić, Savas, dok osim Radošević, otkupljen je Barry, dovedeni perspektivni Kovačević i Šehić. Cilj Hajduka ove godine mora biti iskorak ili u domaćim natjecanjima ili barem skupine Europske lige, tamo će ih u drugom pretkolu čekati Levski. Splićani su najlošije prošli jer Levski nikako nije ekipa za podcijeniti, iza njih kao i Hajduka, stoji vojska navijača, ali također je to klub ako Hajduk bude na proljetnoj razini, ne bi trebao imati problema. Za nešto više od trećeg pretkola će trebati pojačati obranu, pogotovo bekovske pozicije, za početak.

O Osijeku sam već dosta pisao, ali su izašle nove informacije i treba spomenuti što mogu očekivati Bijelo-plavi. Prvo pretkolo ne bi smjelo predstavljati opasnost. Predstavnik Andore bi već sljedeći tjedan trebao biti rješen, dok u slijedećem pretkolu u Gradski vrt će doći Luzern. Već sam gore u tekstu napisao kako švicarski prvak Basel zapravo i nema neku konkurenciju u ligi, a treba još reći kako je nekadašnji velikan Zurich tek se ove godine vratii u prvu ligu. Prema izjavi bivšeg kapetana Luzerna Puljića kako se njegov bivši klub raspada i igrački kadar se opisa treba uzeti sa rezervom jer takve izjave mogu biti uvijek "pile naopako". Ono što je objektivno, Osijek će biti u prednosti jer je zadržao cijelu prošlogodišnju ekipu pojačanu sa Grezdom, Bočkajem, Šoršom, a vjerovatno i još kojim pojačanjem prije svega na zadnjem veznom, stoperu i desnom beku. Osječka prednost je i raniji početak priprema, ali i te dvije utakmice pretkola koji će služiti kao dodatne provjere, dok Luzern sa pripremama počinje tek 24. a prva utakmica je na rasporedu 13.7 u Gradskom vrtu. Po tome je optimizam opravdan, a mogući prolazak u treće pretkolo značio bi dolazak još poznatijeg protivnika, jer Osijek neće biti nositelj, ali za prvu europsku sezonu nakon 5 godina već bi i prolazak u treće pretkolo bio uspjeh.

Ako se želi nadmašiti prošla sezona, Rijeka bi trebala izboriti grupnu fazu Lige Prvaka te barem još jedan klub grupnu fazu Europske lige. Sva 4 kluba imaju šanse za barem playoff EL, ali kao što je već spomenuto, svaki klub ima poneku "rupu" u svojim rosteru koji će morati u ovom kratkom roku pokrpati ako želi rezultat u europskom dijelu sezone. Vremena ima dovoljno, ali kvalitetnih igrača za ipak ograničene hrvatske budžete sve je manje, stoga će morati biti brzi i krenuti na posao..

Ići ćemo daleko
Dok su oni najbolji još u procesu odmora, dok se u Rusiji igra Kup Konfedereacija, četiri domaća predstavnika se počinju pripremati za europske izazove. Hrvatsku će ove godine predstavljati objektivno 4 najjača kluba i oni će probati nadmašiti prošlogodišnje rezultate kada je Dinamo igrao grupnu fazu Lige Prvaka, Rijeka zaustavljena u trećem pretkolu od Basahsehira, Hajduku bio na koračić od grupne faze Europske lige, dok je Lokomotiva ispala također u playoffu od Genka. Ovogodišnje najave da bi ova sezona mogla biti još uspješnija nisu neutemeljene, iako puno će toga ovisiti o ždrijebu. Rijeka kao hrvatski prvak će debitirati u ovom ...
Ići ćemo daleko
Dok su oni najbolji još u procesu odmora, dok se ...
06/2017
Može li Osijek postati priča kao Rijeka?

Da bi dobili odgovor koliko razvoj osječke priče može biti jednak onoj riječkoj, moramo se vratiti par godina unazad. Naizgled, u obje priče imamo dvojicu stranih investitora i velike planove.  Početkom 2012. Social Sport aKa Gabriele Volpi kupili su 70% kluba koji je u prošloj sezoni birokratski spašen od drugoligaškog statusa. Novi vlasnik sanirao je dugove, ubrizgao dodatnog kapitala te doveo bolje, kvalitetnije igrače i u slaboj konkurenciji, Rijeci nije trebalo dugo da osigura mjesto koje vodi u Europu, za početak. Dva ključna detalja razvoja Rijeke su dolazak Keka, te dobar odnos sa tada apsolutnim vladarima hrvatskog nogometa Dinamom, ali i iskorištavanje financijske nemoći Osijeka kako bi privukli potentne i školovane igrače za mali novac. Te dvije olakotne okolnosti osigurale su Rijeci barem dobar start i neposredno liječili boljke nastale neradom u omladinskoj školi i relativno uskim bazenom talentiranih igrača na tom području. Kasnije je iz veze sa Dinamom došli su Kramarić, Tomečak, Krstanović te potencijalno nova financijska injekcija Andrijašević, iz Osijeka Vargić, Jugović, Kvržić, Lešković, Mišić, te iz Spezie Ristovski, Vešović, Čanađija, talijanskog drugoligaša kojem je također vlasnik Volpi. Urađeno je još nekoliko dobrih odluka kao što je prilikea Keku i kada nije situacija bila najbolja, ali i jako dobar scouting Jurišića i Mancea, čime Rijeka je sasvim solidno nadoknađivala to što Volpi više ne financira Rijeku te novi stadion.


Na drugoj strani Hrvatske, Osijek je kao što je već spomenuto, na sličan način dobio priliku za povratkom u vrh lige. Početkom prošle godine, (konačno) došlo je do prodaje kluba koji je zadnjih par sezona bio blizu ispadanje iz lige, kluba koji je prodavao najtalentiranije igrače kako bi platili režije, klubu kojemu su nerijetko rashode morale rješavati gradske službe i jedini je spas bio prodaja. Klub je prodan mađarskom investitoru Mesaroszu, vlasniku kluba koji će odmah postati klub-partner Osijeka, Puškaš Akademije gdje će se razmjenjivati  treneri, znanje koje je potrebno za stvoriti dobar omladinski pogon i u konačnici igrače. Kao što je situacija u Rijeci, Mesarosz i njegov parner Meštrović  sanirali su dugove, uložili u klub novac za pojačanja, kupili zemljište za gradnju kampa, te već krenuli u dogovor za saniranje već dotrajalog Gradskog vrta. Rezultati su viđeni već u prvoj sezoni, Osijek se vratio u Europu, pojačanja koje su došla donijela su prevagu i to je otprilike što se dogodilo u prošlosti.

U vrijeme kada se Rijeka koračala prema vrhu, konkurencija joj je bila neprikosnoveni Dinamo, tad već uzdrmani Hajduk, te jednosezonska iznenađenja Split, Lokomotiva i Slaven Belupo. Rijeci nije bilo teško uhvatiti priključak, pogotovo nakon gore nabrojanih olakšica za drugo mjesto, ali je bilo potrebno puno elemenata da bi se srušio Dinamo. 
Osijekov paradoks je da uz puno dobrog rada, puno dobrih odluka i malo sportske sreće bili lakše biti prvak nego biti treći, naravno ako se stvari tako odigraju. Ono što je sigurno za Osijek, Rijeka će opet promijeniti nekoliko stožernih igrača, ali je pitanje koliko će kvalitetno odmijeniti prije svega Ristovskog, pa i Gavranovića i Bradarića ako budu otišli. Drugo je pitanje koliko će novaca uložiti ako je Volpi prestao financirati i ako će sav novac morati ići u nadogradnju Rujevice ili gradnju Kantride. Lako je moguće da će Kek opet „iskemijati“ još bolju ekipu, ali je moguće i kako će Rijeka pasti zbog igranja dvije utakmice tjedno i pitanje je koliko će trebati da se uigraju svi potrebni novi igrači. Osijek će za konkurenta imati i sigurno jači Dinamo nego je to bio ove sezone. Imperija ima financijske snage za još jednu sezonu i gubitak još jednog naslova i mogućih novaca iz Lige Prvaka možda bi značio i kraj Dinama kakvog trenutno znamo. Nikako ne treba podcijeniti niti Hajduk, iako ćemo o njihovim dometima nešto više moći reći negdje oko „Velike gospe“. Trenutni signali su pozitivni, ali nije puno potrebno da Split eksplodira a još manje da padne u depresiju. Ono što je sigurno, „osječki“ Hajduk je puno opasniji protivnik nego „riječki“.

Ostanak lige nema potencijala biti konkurentan iduće sezone u domaćoj ligi. Razvoj događanja ide u smjeru da će liga u idućim sezonama imati sve veću crtu između 4 prvoplasirana i „ostatka“ lige što će se ogledati u sve većoj razlici bodova. Jedini izlaz iz tog začaranog  kruga je ulazak HNL-a u društvo top 15 lige gdje bi petoplasirani igrao također Europsku ligu, pa bi se možda netko od ostalih i probudio.
Osječki napredak nikako nije bio moguć bez dovođenja kvalitetnijih igrača. Sportski direktor Petrović je uz dovođenje provjerenih bivših igrača NK Osijeka, pogodio i sa dovođenjem Ejupija a već prva suradnja sa Puškaš Akademijom urodila je otkrićem sezone, Dmyto Lopom. Kako je trenutni roster trenutno dovoljan samo za 4. mjesto, klub se mora pojačati sa barem još 5-6 kvalitetnih igrača, te barem još nekoliko igrača za rotaciju ako se misli nešto napraviti u Europi. Trokut Dinamo-Rijeka-Osijek u ovom kontekstu će biti puno manje izražen jer je situacija drugačija nego kada je Rijeka slagala rostere prije par godina. U toj situaciji Dinamo si je mogao dopustiti luksuz imati 100-njak igrača pod ugovor kroz 3 ekipe te lako se riješiti igrača koji im nisu trebali. Današnji Dinamo je u puno goroj financijskoj situaciji, te je teško vjerovati kako će se odreći Dani Olma, Stojanovića, Gojaka ili nekog iz šire rotacije. Iako je moje osobno mišljenje da bi i Grezda, i Bočkaj pa i Borna Barišić imali mjesta u Dinamu, oni to nisu prepoznali i neće biti iznenađenje ako se dogodi slučaj Andrijašević ili Kramarić. Ako je trenutna Dinamova situacija bila rječka prednost, onda je omladinski pogon definitivno osječka prednost.
Od Iloka do Zagreba, te od Orašja do mađarske granice bilo je područje gdje je Osijek crpio talente putem selekcija. Vršene su selekcije za nekoliko mlađih dobnih uzrasta a glavna nagrada bila je dres Bijelo-plavih. Dalje su vršene doselekcije, sve do mjesta seniora i to pod nadzorom vrsnih stručnjaka za mlađe kategorije. Ulaskom kapitala, oni su konačno adekvatno plaćeni za obavljeni rad i njihov povratak u „tim“ je možda i najveća snaga Osijeka u budućnosti. Iako u trenutnom sastavu Osijeka nema juniora ili kadeta koji je blizu prvog sastava, prijelaz iz juniora u seniore olakšan je uspostavom B momčadi, inače koja igrala u 3. Ligi Istok i jako blizu je bila promocije ove sezone. Koliko je Osijek zapravo ispred svih u HNL-u u tom pogledu, dokaz je podatak iz zadnjeg kola kada su svih 17 igrača u zapisniku protiv Splita bili iz osječke akademije.

Ali, teško je vjerovati kako će se klub moći osloniti samo na domaće igrače ako se želi boriti za naslov prvaka. Iako prijelazni rok za klubove iz HNL-a počinje 15.6. Osijek je već osigurao dolazak prije svega Bočkaja, Grezde i Šorše na krilnim pozicijama, tamo gdje je pisano da je najkritičnije, uz to Sorša i Bočkaj će moći pokriti i bekovske pozicije. Klub je pojačao i mladi Mudražija, vezni igrač, on bi mogao biti otkriće sezone ako ga se iskoristi na pravi način. U klubu još čekaju na dolazak barem jednog stopera, desnog beka, veznog i napadača. Uprava navodi kako novca će biti dovoljno, a nešto bi se pokuša privući i prodajom Peroševića ili Bobana. Neslužbeno je odlučeno kako će Matas, Knežević i Vojnović preći u Puškaš Akademiju, što bi također bio dobar potez. 
Uprava je dala do znanja treneru Zekiću kako dugoročno računa na njegove usluge. Osobno nisam vidio razlog za baš tako sigurne tvrdnje uprave iako je on napravio nekoliko dobrih poteza. Ali za dugoročan plan bi se trebali već vidjeti konture njegovih ideja u igri Osijeka, što se trenutno ne vide, a izuzev Malenice, nije baš promovirao mlade igrače za vrijeme provedeno na klupi. Spočitavalo mu se još kako nema ni dobar odnos sa iskusnim igračima što je Vojnović.

Bez ždrijeba teško je znati koliki su dometi i Rijeke i Osijeka u euro-natjecanjima, Rijeka bi trebala doći barem do playoffa Europske lige, dok Osijek do 3. pretkola, za nešto više ovisiti će ždrijeb. Ako se maknemo van terena, povećanje broja navijača je nešto što veže oba projekta. Rijeka je dobiva novi stadion, Osijek tek treba doći do te razine. Subjektivno, jedna razlika između riječke i osječke priče su navijači/publika. Oba kluba su povećala broj gledatelja, pa i simpatija van svojih matičnih gradova, ali u Rijeci kao da pokušavaju na neki način privući i ljude van Rijeke da postanu dio te priče, jer kao što je već spomenut primjer za vrlo malim bazenom igrača, Rijeka pokušava privući navijače i drugim dijelovima Hrvatske, dok Osijeku to nije cilj. Cilj Osijeka je ocrtava jedan od slogana kluba „Osijek navija za NK Osijeka“, kako u gradu ima i navijača Dinama i Hajduka, cilj uprave je da Osijek do Zagreba nema konkurencije, a pogotovo ne u gradu uz konstantu povećanja broja gledatelja što sa novim stadion i sve što on nosi neće biti upitno.

Uprava na čelu sa predsjednikom Meštrovićem najavila je borbu za sam vrh kroz dvije sezone, Rijeci je trebalo 4, odnosno 5 ako računamo ulazak Volpija u klub 2012. Moje mišljenje kako bi se Osijek barem iduće sezone trebao orijentirati na kup ili Europu, jer veće su šanse da se izbori Europska liga ako ždrijeb bude povoljan ili kup nego trenutno konkurirati Rijeci, Dinamu ili Hajduku pogotovo ako se zna trenutno veliki odmak u igri između ta tri kluba i Osijeka. Već je spomenuto u prijašnjim tekstovima kako se Osijek još ne snalazi najbolje čak ni na domaćem terenu protiv top 3 klubova, i vrlo je izgledno kako barem bez pravih pojačanja će se to moći teško promijeniti u par mjeseci.

Prije godinu dana kada bi netko spojio riječi Osijek i prvak bi to značilo kao Rijeka i Liga Prvaka, kao Ante Čačić i Hrvatska, ali HNL je čudna biljka i neke teško ostvarive stvari postaju realnost..

Biti će teško, ali nije nemoguće..
Da bi dobili odgovor koliko razvoj osječke priče može biti jednak onoj riječkoj, moramo se vratiti par godina unazad. Naizgled, u obje priče imamo dvojicu stranih investitora i velike planove. Početkom 2012. Social Sport aKa Gabriele Volpi kupili su 70% kluba koji je u prošloj sezoni birokratski spašen od drugoligaškog statusa. Novi vlasnik sanirao je dugove, ubrizgao dodatnog kapitala te doveo bolje, kvalitetnije igrače i u slaboj konkurenciji, Rijeci nije trebalo dugo da osigura mjesto koje vodi u Europu, za početak. Dva ključna detalja razvoja Rijeke su dolazak Keka, te dobar odnos sa tada apsolutnim vladarima hrvatskog nogometa Dinamom, ali ...
Biti će teško, ali nije nemoguće..
Da bi dobili odgovor koliko razvoj osječke priče može biti ...

Respekt: Losovius, draxy,

Slažem se: draxy, Martin123,

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.