BruceWayne

Nikad ne podcijenjuj srce pobjednika
Reputacija
6
Bodova
201
Analiza
128
Ocjena
141
Anketa
324
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

26.04.
I. Perišić; bolji fit za Chelsea ili United?

Kada su mu prije 11 godine pokazali izlazna vrata Poljuda, nitko nije očekivao da će se za „običnog“ klinca iz Omiša otimati budući engleski prvak i najbogatiji klub na svijetu. Nogomet često piše čudne i čudesne priče, a prije ovo drugo nego prvo priča je Ivana Perišića. O njemu se sve zna,  rijedak je primjer toliko često osporavanog igrača, koji je iz svake salve kritika izašao bolji i nitko ne zna gdje mu vrhunac. Prvo je to bio u Dortmundu, gdje se nije morao izboriti u Kloppovom „metal nogometu“ pa je morao do Intera doći preko Wolfsburga, kluba koji je predstavljao u tim godinama njemački nogomet u Europi, čak osvojio i kup jedne godine, ali Ivan je znao da vrijedi više. Pored velikih i unosnih ponuda, izabrao je onu talijanskog diva i tamo pokazao da nakon početne prilagodbe može biti nositelj Interove igre. Ali, Inter je u nekom svom kutku opterećen sa svim problemima ovog svijeta, dok su Ivanu Perišiću već na leđima 28 i 2017. mogla bi biti godina najvećeg transfera i konačnog pokazatelja reda, rada i discipline kroz godine karijere.

Već i prije odlaska u Inter, Perišića se povezivalo sa klubovima iz Premierlige, pa se može reći da mu je britanski Otok suđen.Ponude Evertona, West Hama i Newcastlea nisu ga impresionirale. Ono što je sigurno, da će on prilagoditi na engleski nogomet, jer ako se privikao na njemački i talijanski nogomet koji su različiti međusobno, kroz njih je prikupio znanja koja će mu trebati u Engleskoj. Velika Ivanova prednost pri prilagodbi će biti što nije preskakao stepenice karijere; Belgija mu je dala šansu, u Njemačkoj je sazrio, a u Italiji usavršio svoje nogometno i taktičko znanje i on je sada kompletan igrač. Paralelno sa klupskom karijeru, gradio je i onu reprezentativnu, gdje je on epizodnog igrača, preko najkritiziranijeg igrača došao do ključnog i kontinuirano najboljeg igrača reprezentacije u zadnjih 3 godine.

Interov kutak

Perišić je nakon Icardia u kontinutietu najbolji igrač Intera. To ne treba uopće iznenaditi jer mu konkurencija nije prejaka. Razlog tome su prečeste promjene igrača, formacije, pa i trenera, jer u 20-tak mjeseci koliko je Perišić član Intera, klub je promijenio 3 trenera a broj igrača je još daleko veći. U cijelom tom „cirkusu“ Perišić je jedan od rijetkih koji se izborio za mjesto u prvom sastavu i po minutama je u TOP 5 sve ovo vrijeme koliko je u klubu. Konkurencija na lijevom krilu mu je Eder, igrač koji ne bi po ničemu trebao biti igrač Intera, te Palacio koji će tek ovo ljeto napustiti klub, a trebao je odavno, tako da ne čudi veliki broj minuta i prostora da se dokaže. Statistički je također drugi igrač Intera, ove godine sa 10 golova i 9 asistencija u 31 susret Serije A (ukupno 37-10-9),a ističu se golovi Juventusu i Milanu, gdje je samo tim golovima donio svom klubu 4 boda.

Usprkos svim tim pokazateljima koliko je on važan za ekipu, sigurno će napustiti klub iz dva razloga: Prvi je Interov problem sa FFP-om(financijski fair play), gdje će Interovi vlasnici ako žele uložiti dodatna sredstva i ojačati ekipu, morati nekog i prodati. 
Perišić je dostigao vrhunac u Interu, i od trenutnog stanja od ne može imati veći utjecaj za ekipu. Nije više toliko mlad da može kao Icardi ili Joao Mario biti projekt kluba a i sa njegove strane se osjeća zasićenje neuspjesima i neigranjem Lige Prvaka u najboljim godinama. Uz to, Inter ima u planu dovesti Bernardeschia, pa je Perišićeva moguća prodaja vezana sa prvim razlogom koji onemogućava Sunningu neograničen manevarski prostor u idućem mercatu.
U ovom trenutku je vrlo teško diskutirati koliku bi cijenu Inter mogao dobiti za Perišića, ali se nagađa da bi ta cifra mogla biti preko 50 miliona eura i to samo iz jednog razloga; natjecanje engleskih velikana gdje će onaj koji najviše ponudi vjerovatno i kupiti Perišića.

Moguće destinacije

Kada su počela nagađanja o njegovom odlasku, „pole position“ imao je Manchester United. Prilog tome je posjet Mourinha zagrebačkoj utakmici između Hrvatske i Ukrajine pod izlikom da je došao pogledati dvoboj Pivarića i Konoplyanke te vidjeti stare prijatelje Šukera i Mijatovića. Naravno, majstor svih mogućih nogometnih smicalica nije htio reći pravi razlog, ali neizravno su to Perišić i Brozović. Brozović je vjerovatno ispao iz tih kombinacije nakon onih „gluposti“ na utakmici sa Sampdoriom. S druge strane Perišić u Manchester Unitedu ne izgleda toliko nerealno i to bi bio dobar spoj iz više razloga.

Nakon dolaska Mourinha u United(pišem Inter, mada bi mogla biti slična priča), poslalo je jasno kako će trebati vremena dok „Special one“ ne sastavi momčad po svom guštu i dok se ne riješi svih poteza Moyesa i Van Gaala a za to će trebati vremena ali i novca koje United ima najviše na svijetu.
Mourinho je kroz cijelu sezonu najviše igrao u formaciji 4-2-3-1, ponekad 4-3-3, dok rijetko 4-4-1-1 i 4-4-2 pa se može nagovijestiti da će i u budućnosti koristiti neku od formacija koja ističe krilne pozicije. Perišić bi ih mogao pokriti obje. Na njegovoj primarnoj poziciji lijevog krila United zadnjih par godina nije imao sreće ili znanja(ili oboje) sa Depayom, Martialom, ali je djelomično to pokrio Marcus Rashford, ali i Mourinho zna da on nije dugoročno rješenje, barem ne kao jedini igrač na toj poziciji. Young je prošlost, vjerovatno i Depay, dok Martial je koštao previše da bi ga se prelako odrekli pa bi Perišić itekakao mogao imati konkurenciju na toj poziciji. Ivanova prednost je kako Englezi kažu „versatility“ odnosno kvalitetno pokrivanje više pozicija, pa osim lijevog krila može kvalitetno pokriti i desno. Na desnom krilu United najčešće je koristio Matu, a nakon što se on ozlijedio Mikhartajana i Lingarda. Perišić bi u bilo kojem slučaju bio balans na krilnim pozicijama, bilo kada je to Martial/Rashford lijevo ili Mata/Mikharjan desno. Nikome od njih pozicija krila nije primarna, dok su igrači lijevo primalno igrali na poziciji napadača, igrači desno su više biti „desetke“ ali im je zajednički ulazak u sredinu, pogotovo igrača desno koje dobro balansira Valencia, jedan od onih koji će sigurno naći svoje mjesto i u novom Mourinhovom sistemu.
Osim polivalentnosti, sa Perišićem United dobiva kompletnog igrača sa iskustvom, kojem neće biti potrebna prevelika prilagodba i koji u nogama ima još par sezona, možda točno onoliko koliko bude trebalo Rashfordu ili Martialu da stasaju u nešto kompletnije igrače. Ako Perišić pređe u United, on neće biti kao u Interu drugi igrač, ali će sigurno doći do izražaja i njegova statistika neće izostati jer će igrati u daleko boljem sistemu i boljim sugiračima(Modrićev poučak). Djeluje kao savršen posao, ali..

Antonio Conte ima također plan sa Ivanom Perišićem, a opće je poznato da i Chelsea sredstava ima. Gledajući Chelsea po Conteom, treba prvo istaknuti kako je svoju igru sa trojicom u obrani Conte jako vjerodostojno prenio u Englesku. Iako je trenutno taj sistem je daleko od savršenog, odlično je uklopio najbolju dvojicu igrača lige Hazarda i Kantea sa igračima koji pod Mourinhom prošle sezone nisu uopće ličili na profesionalne nogometaše. Dovoljan dokaz je što je od prosječnih igrača Alonsa, Cahilla i Mosesa napravio itekako korisne dajući im pravu ulogu gdje su se iskazali na pravi način. 
Conte je iskoristio tu priliku što mu ekipa ne igra Europu i jurišaju ka naslovu, iako u zadnjih par mjeseci to više ne izgleda tako idealno pa je pravo pitanje koliko će toga Conte morati mijenjati ako želi ponoviti rezultat iz ove sezone i još će bolje pitanje kako će reagirati u Europi.
Dva pitanja koja bi ga mogla mučiti su odlazak Hazarda i prelazak sa četvoricom u obrani koji će se prije ili kasnije morati dogoditi. Hazardova povezivanja sa Realom još nisu u toliko jeku koliko bi mogla biti u idućim mjesecima pa je za sada više sigurno da će ostati u klubu, ali Conteov glavni problem je kako prilagoditi taktiku formaciji sa četvoricom u obrani, jer to sa Juventusom nikako nije uspio i to je ono što mu najviše zamjera u dosadašnjoj karijeri, jer svaki svoj uspjeh, bilo sa Juventusom, Italijom ili sada Chelseem, postigao je sa trojicom u obrani.
Chelseaov prelazak na 4-2-3-1 bi uvjetovao kupnju novog stopera, možda i lijevog beka, i ono što je posebno bitno, lijevog krila. Nagađajući da bi Hazard bio u sredini, Matić-Kante iza njega, desno Wiliam/Pedro, otvoriti će se mjesto za novog igrača i to bi trebao biti Ivan Perišić. Kao i sa slučajem United, Perišić će ući u uigran sistem, a još jedan plus Chelseau da ga dovede mogla bi biti njegova defanzivna igra, jer Marcos Alonso(ako Chelsea ne dovede nekog novog) u trenutnoj formaciji gdje je on više „wing back“ odnosno gdje ima više napadačkih uloga bi se promijenila i Perišić bi tu morao pomagati kao Pivariću u reprezentaciji.  Drugi dio opcije je Perišić kao igrač koji dolazi kao lijevi wing back u 3-4-3 formaciji. Ta opcija bi Perišića dosta ograničavala jer bi dosta morao paziti na obranu što bi premierligaške ekipe često koristile i napadale. Chelsea nema lijevaka na stoperu(Ake) nego to igra Cahill ili Zouma pa bi trebale velike izmjene kako bi to dobro izgledalo na terenu. Opcija kao jedna od polušpica također nije opcija jer to Hazard, Wiliam, i Pedro su  dobro ukomponirani u sustav i teško da će to Conte mijenjati.

Ivan Perišić je jedan od rijetkih igrača za kojeg je nemoguće reći da mu je to vrhunac karijere pa i vrlo teško odrediti koliko će on još sezona odigrati na visokom nivou. Kada god netko odredi sa mu je to vrhunac, on radi još jače i bude još bolji, tako je bilo prvom sa C.Bruggeom, pa sa Dortmundom, i Interom, a Ivan svake godine sve što je iskusniji sve je bolji i bolji i potpuno je zaslužio da dobije priliku u jednom velikanu na Otoku, koji god to bio.

Gdje je vrhunac Ivana Perišića?!
Kada su mu prije 11 godine pokazali izlazna vrata Poljuda, nitko nije očekivao da će se za „običnog“ klinca iz Omiša otimati budući engleski prvak i najbogatiji klub na svijetu. Nogomet često piše čudne i čudesne priče, a prije ovo drugo nego prvo priča je Ivana Perišića. O njemu se sve zna, rijedak je primjer toliko često osporavanog igrača, koji je iz svake salve kritika izašao bolji i nitko ne zna gdje mu vrhunac. Prvo je to bio u Dortmundu, gdje se nije morao izboriti u Kloppovom „metal nogometu“ pa je morao do Intera doći preko Wolfsburga, kluba koji je ...
Gdje je vrhunac Ivana Perišića?!
Kada su mu prije 11 godine pokazali izlazna vrata Poljuda, ...

Respekt: bokivt, crosby87, sthagon, Leader,

Slažem se: crosby87, MARIOLJETA, Sylar,

Odlicno. Svaka cast. - sthagon, 27.4.17. 1:30, 1 0 0
21.04.
Kome se isplati dati za V. Dijka 50 milja?

Jer u konačnici trećeg nema, barem kada je riječ o stoperskim pozicijama u današnjem nogometu. Slučaj Virgila van Dijka je samo jedan u nizu koji nas čekaju u idućim prijelaznim rokovima. Kako bi se dobio bilo kakav argumentiran odgovor, treba poći od samog povoda za toliko velikom cijenom za igrača iz obrane.

U današnje vrijeme, sve više ekipa počinje shvaćati kako napad počinje od svoje pozicije, što je moguće bliže svoge golu, kako bi se igrači lakše rasporedili, usvojili pozicije, a momčad koja bi to napravila, vodila bi tempo same akcije, lako moguće i cijele utakmice. To se nadovezuje i sa posjedom, tako da ovakav slučaj napad nije jednokratan. Kako bi osigurali nesmetani protok lopte, što veću koncentraciju posjeda lopte, te u konačnici veći postotak dodavanja, za to vam trebaju adekvatni igrači. Često se u (modernom) nogometu zna dogoditi situacija da ekipa koja se brani svjesno prepusti posjed ekipi koja će tim posjedom dominirati. To kaže teorije, praksa kaže da će u tom slučaju često dva centralna branića biti ostavljena sama, a 10 protivničkih igrača stvarati će višak nad osmoricom. Gledati beskonačna dodavanja dvojice često tehnički najnepodobnijih igrača nije nikome gušt, zato treba reći da je pozicija centralnog branića doživila najviše prilagodbe u modernom nogometu. Osim samih defanzivnih zadaća, centralni branić treba kvalitetno započeti akciju, pronaći onog u sredini tko će nastaviti diktirati tempo, ali i biti dodatan igrač u polju ili dugom loptom tražiti sugirače u što boljoj poziciji. Osim "klasičnih" statistističkih ocjena kao što su zračni dueli, oduzete lopte, ili presijecanja kod stopera, sve se više gledaju i statistički podaci kao što su postotak dodavanja, dugih lopti i ostale statistike vezane u prvenstveno vezne igrače. 

Što je više podataka za ocijeniti, to je veća mogućnost da se napravi bolja selekcija, odnosno da se prilikom statistike moguće ocijeniti i kvaliteta mogućeg pojačanja, što nije rijetkost danas. 
Vrlo su rijetki stoperi koji objedinjuju taktičko-tehničko-fizičke kvalitete, a pošto smo već utvrdili kako je puno lakše se braniti sa postavljenom obranom, danas svaka ekipa treba u svom rosteru, a pogotovo one koje igraju na posjed, si ne smiju dozvoliti luksuz igranja sa tehnički nepodovanim igračem u zadnjoj liniji. 
Jedan od tih sigurno je i Virgil van Dijk, stoper Southamptona. Vratimo se par godina unazad, kada je van Dijk bio član Celtica. Već tada mu se predviđao brzi uspon do najvećih klubova Europe, ali što zbog nekvalitete Celtica i problema sa ozljedama, taj će put morati preko zaobilaznice. Najbolje zaobilaznice koju je mogao naći. Nakon što je "prerastao" Celtic, prelazak u Southampton pokazao se pun pogodak, a po mnogima, a i po statistici je već spreman za korak više. Puno je lakše bilo van Dijku kao tehnički kvalitetnom stoperu napredovati u slabijoj ligi te se polako prilagođavati Premiershipu. Po toj činjenici sigurno neće biti jedini Nizozemac sa takvim kvalitetama.

Da li je on potreban Liverpoolu? Odgovor je apsolutno da. Liverpoolu je najgori dio momčadi obrana, i tu će trebati ozbiljan remont ako se žele ozbiljnije priključiti borbi za naslov. Ali ovdje nije riječ samo o Liverpoolu, niti o van Dijku, nego o inflaciji cijena za stoperima u zadnjih par godina. 
Prošle godine Hummels je prešao u Bayern za 35 miliona, Stones u City za 60, Baily 40 a ovo ljeto bi se mogle dogoditi slične cifre jer svaka jača ekipa kao što je Real, Barca, Bayern, pa i Chelsea, United, Arsenal će ovo ljeto licitirati za nekog od kvalitetnih centralnih branića. Kao jedini "elitan" stoper toga tipa, Bonucci bi ovo ljeto mogao napustiti Juventus ako osvoje Ligu Prvaka, a kandidati su Barcelona i Chelsea. Juventus je jedna od rijetkih ekipa koja se uspješno bori ovakvih cijena za deficitarnije pozicije. U slučaju da Bonucci napusti klub, nasljednik je Daniele Rugani, već polako dio hijerarije Juventusa, a i novo pojačanje Caldara, koji je pokazao ogroman napredak ove sezone. 
Real i Bayern će također imati dosta zanimljivo ljeto što se tiče slaganja obrane jer su već jedan dio posla ranije odradili. Prvi su već su osigurali Jesusa Valleja, i mogla bi biti slična priča kao i sa Varaneom ako mu Zidane da priliku u prvoj ekipi, dok drugi su osigurali Niklasa Sullea, talentiranog dokapetana Hoffenheaima koji bi čak mogao kandidati odmah za prvu ekipu jer premještanjem Martineza u sredinu, Bayern će ostati samo na Hummelsu i Boatengu, a znamo da su obojica podložni ozljedama. Dobar primjer je osiguranje Topraka od strane Dortmunda. On nikada neće biti elitan, ali je već par godina kvalitetnoj razini i sa boljim suigračima biti će i bolji. Ostale će se ekipa više-manje morati krpati i licitirati pa će se dogoditi situacija Mangala ili Mustafi, gdje je panično preplaćivanje igrača nastupilo kada ne razmišljaj planski. 

Neke od top lovine ovog ljeta biti Kostas Manolas, Marquinos, F. Fazio, i Toby Alderweireld. Dvojac iz Rome je uz Džeku i Naingolana najkonstantniji dio Rome ove sezone, a pogotovo Fazio, možda i najbolja kupovina Rome uz Džeku u zadnjih par godina. Alderweireld je rang van Dijka, sigurno najjači centralni par u ligi, i prije da će on dostići cijenu blizu 50 miliona nego van Dijk. Ako smijem predviđati Barcelona bi mogla stajati prva u redu za njega, a Real za Fazia.
Marqinos spada u rang mlađih, 22 godine za obrambenog koji može igrati i beka. Znamo koliko je City platio jednog takog. 
Postoji i niz mladih igrača koji već spadaju u rang rizika, a tu se mogu ubrojati Tah iz Leverkusena, Mere iz Gijona, Murillo, de Vrij, Sanchez iz Ajaxa i dr. Druga vrsta rizika su ozljede talentiranih igrača. Najbolji primjeri su iz La Lige, Sociedadov Martinez i Bilbaov Laporte, nekada ocijenjeni visoko, a nakon ozljede bi se mogli kupiti za ipak prihvatljiv novac, ali to je rizik koji će spremno preuzeti ekipa koja ih kupi. U tu zamku je skoro upadu i naslovni lik, ali on je nakon ozljede bio još bolji i sada dostiže svoj vrhunac.

Rast cijena središnjim braničima proporcijan je njihovim ulogama u momčadi. Cijena raste, ako određeni igrač mora na više načina sudjelovati pripomagati momčadi, odnosno njegova uloga pri samom razvoju rezultata se povećava. Sve dok Robert Huth ne bude plaćen 30 miliona, za razvoj nogometa, barem u tom dijelu ne treba brinuti. 

Riskiraj ili plati
Jer u konačnici trećeg nema, barem kada je riječ o stoperskim pozicijama u današnjem nogometu. Slučaj Virgila van Dijka je samo jedan u nizu koji nas čekaju u idućim prijelaznim rokovima. Kako bi se dobio bilo kakav argumentiran odgovor, treba poći od samog povoda za toliko velikom cijenom za igrača iz obrane. U današnje vrijeme, sve više ekipa počinje shvaćati kako napad počinje od svoje pozicije, što je moguće bliže svoge golu, kako bi se igrači lakše rasporedili, usvojili pozicije, a momčad koja bi to napravila, vodila bi tempo same akcije, lako moguće i cijele utakmice. To se nadovezuje i ...
Riskiraj ili plati
Jer u konačnici trećeg nema, barem kada je riječ o ...

Respekt: tomy97, sthagon, crosby87, Wenger, Losovius, bokivt,

Slažem se: ipsi13,

Ja bih možda još dodao izbor jeftinijih odličnih stopera koji se mogu kupiti i bez tih 50 milijuna npr Veltman , Ake , Riedewald ,Kongolo sve Nizozemci a za tih 50 milijuna možeš sigurno kupiti dvojicu ako ne i trojicu - Wenger, 22.4.17. 14:07, 0 0 0
Problem kod Nizozemaca što nemaju konstantu, pogotovo kada prerano napuste klub.To se dogodilo Indiju recimo.Riedlwald je najveći potencijal, ali je prerano ušao u prvu momčad i to bi ga moglo koštati ako izabere krivi put. - BruceWayne, 22.4.17. 14:15, 0 0 0
Gabriel je meni još enigma, vjerovatno jedan od najlošijih transfera Wengera jer Campbel se pokazao dosta korisniji iako ne igraju istu poziciju.Vjerovatno ono što sam pisao za van Dijka, problemi sa ozljedama i zato nisu htjeli riskirati. - BruceWayne, 22.4.17. 14:47, 0 0 0
a Vidi Vermalen, Vertogen , Aldervield su produkt Ajaxa i nemaju oscilacije tako da nije stvar u školi , nekako mi se čini da je stvar individualne psihe - Wenger, 23.4.17. 2:01, 0 0 0
Oni su ako se sjećam klub napustili sa 23-24, Alderweiereld mislim malo mlađi,dok kada Riedwald, Sanchez imaju 21 kada bi na ljeto napustili klub.Još 2-3 sezone u Ajaxu i onda će tek biti pravi igrači. - BruceWayne, 23.4.17. 15:10, 0 0 0
14.04.
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Još prije par mjeseci, za sve ljubitelje „Kopljanika“ bila je sezona iz noćne more. Domino efekt koji je nastao gubitkom titule za apsurdan način (poraz u zadnjem kolu od kluba kojem bodovi nisu ništa značili), zatim je uslijedio odlazak dugogodišnjeg trener de Boera, i neki bitnih igrača kao što su Milik, Cillesen,Gudelj i poneki manje bitni kao što su El Ghazi, Fischer, Van Rhijn, van der Hoorn, ali svima njima je zajedničko da su u nekom trenutku bili dio prve postave što još dodaje na važnosti veličinu promjena koje su zadesile Ajax prošlo ljeto.
Za novog trenera je izabran Peter Bosz, čovjek sa 155 ligaških nastupa za Feyenoord, gdje je jedno vrijeme bio i sportski direktor, ali kao trener istakao se vodeći Vitesse, poznatija kao razvojna momčad Chelsea. Možda upravo to je bilo i ključni argument upravi Ajaxa da izaberu Bosza, jer Vitesse je klub gdje svake godine dolazi do čestih promjena u rotaciji momčadi, gdje sve ovisi o mladim igračima, što je zadnjih godina slučaj i sa Ajaxom.


Bosz je dobio dosta težak zadatak, vratiti Ajax u borbu za naslov kada zna da mu je pola momčadi prodano, a ostatak momčadi čine većinom igrači koji se još dobro sjećaju gradiva srednje škole. Uprava Ajaxa mu je odlučila pomoći na vjerovatno najbolji način koji su mogli u novonastaloj situaciji. Doveli su najboljeg igrača van Ajaxa, PSV-a i Feyenoorda u ligi, Hakima Ziyecha. Njegova priča bi se mogla usporediti sa pričom Arijana Ademija. Obojica su odabrali zemlje svojih roditelja, iako bi i Čačić i budući izbornik Nizozemske danas uzeli obojicu. Ziyech je u zadnjih par godina vukao Twente, pa čak i usprkos tome što ponekad statistika vezana uz golove i asistencija u Erdivisie nema preveliki značaj, subjektivan dojam je da Ziyech može već sada kvalitetno igrati i u Ligama petice, gdje će se sigurno otisnuti u budućem razdoblju. Dovesti najboljeg igrača lige nakon odlaska Depaya iz iste, nije bila dovoljna garancija za povratak u borbu za naslov, ali Ajax ima jedan luksuz koji rijetko koja ekipa ima: domaća škola nogometa.  Rijetko u kojoj ekipi mladi igrač može u jednom trenutku biti rotacija B momčadi, a u idućem već biti nositelj prve. To se upravo dogodilo Kasperu Dolbergu, pa zapravo zamjena za Milika nije ni trebala. Ali ono što je posebno zanimljivo u zadnjih par mjeseci u Ajaxu je postupna prilagodba na globalizaciju i moderni nogomet. U onim zlatnim godinama nizozemskog nogometa i Ajaxa, kada je marširao čarobnjak sa brojem 14 i njegovi prijatelji, gotovo svi igrači su bili Nizozemci, i to Nizozemci od stoljeća 7. Drugi zlatan period bio je Ajaxov odgovor na ukidanje broja stranaca u jačim ligama te postupno proširenje scoutinga na zemlje Skandinavije, susjedne Belgije a njima su se pridružili i Nizozemci podrijelom sa Surinama, Antila i ostalih bivših kolonija. Bio je to mix koji je doveo zadnjih veliki europski trofej u glavni grad. Od tog vremena puno se toga promjenilo u odnosu Ajaxa i konkurencijom. Konkurencija je rasla (financijskih), dok je Ajax iako globalni brand, nije se mogao financijski nositi sa jačim i unosnijim ponudama za mlade talente, a to pogotovo ne može ni danas. Ostalo im je samo jedno, priladoba. Ono zbog čega posljednji nogometni Templari iz Bilbaa se još opiru, Ajax se odlučio prilagoditi. Svoja su tržišta proširili na zemlje istočne Europe, JAR (još i prije Ajax CT), ali u zadnje vrijeme sve češće i Južnu Ameriku. Rezultat toga je i zadnji prijelazni rok. Za relativno ogroman novac dovedeni su dva Kolumbijca, Sanchez i Casiera, te u siječnju mladi Brazilac Neres. Mnogi se reći da se time ajaxov DNK samo proširuje, malo se i gubi. Jednostavom matematikom, što je više igrača sa strane, manje je domaćih koji su prošli sami sistem i način igre, koji se uči od limača. Prije ili kasnije će morati shvatiti da će tog Davida Neresa, neosporno vrlo talentiranog, morati od početka učiti kretnje, način igre, dodavanja , morati će ga naučiti da u Ajaxu ne postoje soliranja, trikovi, driblinzi, nego da u klubu postoji sistem.

Pitanje je koliko je dovođenje igrača iz Južne Amerike samo trend ili budućnost kluba i zašto ako je odgovor prvi, budućnost kluba nisu domaći igrači? Najbolji odgovor na to pitanje dati će primjer El Ghazia, desnokrilnog napadača  koji je prešao u Lille ove sezone gdje igra sa Kishnom, još jednim bivšim igračem Ajaxa. Slična priča, slična sudbina. Opet subjektivan dojam da igrači koji nakon jedne li dvije seniorske sezone nastupe klub, da će ih zadesiti sudbina R.Babela, Dretnhea, Emanuelsona koji su također u njihovima godinama proglašavani za buduće zvijezde, ali par loših poteza u karijeri, možda i malo manjak psiholoških kvaliteta utjecali su da nisu napravili ni 50% što se od njih očekivalo. To je trenutno najvećih problem Ajaxa. Kako zadržati mlade igrače, kada svaki od njih ima svog agenta, roditelje, prijatelje koji je u nekom trenutku sugerirati odlazak zbog bolje financijske prirode. Hipotetski rečeno, ako bi ova generacija Ajaxa, igrača rođenih 96-99. Godine, uz dodatak par igrača sa strane, jer je nemoguće da škola ili izbaci ravnomjerno kvalitetne igrače na svakoj poziciji, Ajax bi se mogao vratiti na vrh Europe, usprkos lošoj ligi, konkurenciji koja je sve jača i sve bogatija, ali ovo je generacija kakvu Ajax nije dugo imao. Uz već spomenutog Dolberga, sve više prilika dobiva megatalentirani de Ligt(možda prerano dobio šansu u reprezentaciji), zatim Riedewald, bek Tete, zadnji vezni sa odličnim udarcem iz dalje van der Beek, playmakeri de Jong i Nouri, brzanci na krilima Nunely, Cerny i nova senzacija, Kluivert junior, 99'. Godište, najbolji igrač de Klassiekera prije par tjedana. Sa par pojačanja sa strane, legendom u najavi, kapetanom Klaasenom i još nekoliko iskusnijih imena, i što je najvažnije kontinuitetom zadržavanja igrača, Ajax bi mogao biti konkurentan ponovo.

Ova sezona bi mogla biti odskočna daska tome. Već spomenuti de Klassieker sa Feyenoordom na Amsterdam Areni probudio je snove svih fanova diljem svijeta kako još jedna sezona nije izgubljena, jedan od kandidata za najbolji gol godine čiji je strijelac bio Lasse Schone, i igra mladog Kluiverta dala je dodatan motiv igračima da se vrate u borbu za naslov, gdje kasne samo bod zaostatka za Feyenoordom a igraju u fenomenalnom formi i ne bi uopće bilo iznenađenje da u zadnjih 4 kola se naslov vrati u Amsterdam. U igri je još i PSV, koji kasni 4 bodova, ali PSV igra očajnu sezonu i živi u filmu „kako poslije Depaya“ i gotovo sigurno neće ugroziti vodeći dvojac. Paralelno sa tim, nakon ispadanja u playoffu Lige Prvaka od Rostova, polako ali sigurno došli su do četvrtfinala Europske lige i ne misle stati. Jučerašnji dvoboj sa Schalkeom odlučen je sa dva gola kapetana Klassena ali uz još dvije grede i nekoliko prilika tako da su „Rudari“ mogli biti sretni da je samo -2. Realne su šanse Ajax uđe u polufinale, a nisu tako nerealni šanse da Ajax osvoji Europsku ligu, ako se usporedi konkurencija gdje je najopasnija ekipa Man United, iako sa Ibrahimovićem, ne igraju sezonu iz snova i trebati će vremena da Mourinho to posloži po svom, su sve samo ne neprolazni ali ostala konkurencija, prije svega Celta Vigo koji kod kuće i u gostima nisu ista momčad, te Lyon ili Bekištaš su ipak u ovom trenutku korak iza „goropadnog Ajaxa“.

Kraj ove sezone biti će jako bitan za skoriju budućnost Ajaxa, jer možda bi osvajanje europskog trofeja dati dodatni razlog mladim talentima da bolje razmisle gdje nastaviti karijeru ako se klub vrati barem malo u europski vrh. Osvajanje europskog trofeja neće značiti samo financijsku korist, nego i izravan plasman u Ligu Prvaka. Mnogo je prošlo od zadnjeg europskog trofeja i finala i pobjeda nad Milanom golom 18-šnjeg Patricka Kluvierta. 22 godine kasnije možebitno finale bi mogao odlučiti njegov nasljednik, koji će baš u to vrijeme imati također 18 godina..

Šampion u naletu
Još prije par mjeseci, za sve ljubitelje „Kopljanika“ bila je sezona iz noćne more. Domino efekt koji je nastao gubitkom titule za apsurdan način (poraz u zadnjem kolu od kluba kojem bodovi nisu ništa značili), zatim je uslijedio odlazak dugogodišnjeg trener de Boera, i neki bitnih igrača kao što su Milik, Cillesen,Gudelj i poneki manje bitni kao što su El Ghazi, Fischer, Van Rhijn, van der Hoorn, ali svima njima je zajedničko da su u nekom trenutku bili dio prve postave što još dodaje na važnosti veličinu promjena koje su zadesile Ajax prošlo ljeto. Za novog trenera je izabran Peter ...
Šampion u naletu
Još prije par mjeseci, za sve ljubitelje „Kopljanika“ bila je ...
Što točno misliš da nije dobro razrađeno? - BruceWayne, 19.4.17. 19:22, 0 0 0
Sve je dobro razradeno, ali recenice su toliko zbrkane i gramaticki nesmislene i neispravne da je potrebno dvostruko vise vremena za procitati i shvatiti. Inace je analiza fantasticna. - Puvlin, 20.4.17. 9:38, 0 0 0
Stvar je u tome što je tema preopširna i teksta je bilo više, pa sam nešto i brisao, dorađivao. Idući puta ću još malo razmisliti više o tome.. - BruceWayne, 20.4.17. 9:56, 0 0 0
Gledao sam malo tu tekmu i imaju fantastičnu generaciju, iako su jako mladi igrali su dosta odgovorno , moram priznati da mi se Klassen jako dopada , a i obrana - Wenger, 23.4.17. 1:55, 0 0 0
Odlična generacija,možda trenutno ima pozicija gdje bi mogli se pojačati(lijevi bek,zadnji vezni,desni bek), i onda bi to bila super ekipa, ako se ne rasprodaju u sezonu-dvije. - BruceWayne, 23.4.17. 15:11, 0 0 0
01.04.
Kako da Holandezi ponovo polete?

Kada su prije skoro tri godine u Brazilu, u dvoboju za treće mjesto porazili domaćina i uzeti brončanu medalju, Nizozemci nisu ni sanjali kako će njihove Oranje propustiti prvo Europsko, a možda i Svjetsko prvenstvo. Propuštanje jednog turnira, ako je prisjetimo kraja prošlog stoljeća, kada su također dvije brončane ekipe sa SP-ova propuštali idući EURO, neplasman na prvenstvo u Rusiji mogao bi izazvati puno više nezadovoljstva i otkriti prave probleme u nizozemskom nogometu koji se godinama nagomilavaju.
Kada nastupe posljedice, već polako postaje kasno, a prije posljedice treba uvidjeti razloge pada. Za to će nam trebati povratak 15-tak godina unazad, kada je Erdivisie, odnosno nizozemska prva liga bila 6. liga po jačini na starom kontinentu. (Sjetiti se emisija Petica na HRT-u, i koja je liga dolazila kao liga 5+). Osim što je bila na korak do najjačih liga, nizozemski klubovi su postizali zadivne rezultate u kontinentalnim natjecanjima. Feyenoord je 2002. osvojio Kup Uefa, PSV sa Hidinkom bio godinama konkurentan u Europi, a Ajax je uvijek bio u drugoj fazi Lige Prvaka što je danas nemoguće zamisliti. 
Usporedno sa padom Erdivisie počela je era modernog nogometa, ulazak milijardera, povećanje TV prava, marketing i ostalo što se većinom veže za pojam novca. Tu se Nizozemski velikani nisu snašli, ali imali su sreću jer je tada stasala generacija rođena između početka i sredine 80-tih. Iako karijere Robbena, Sneijdera, Van der Vaarta nisu u jednom trenutku izgledali kao nisu birali najbolje moguće poteze, rezultati nisu izostali. U to vrijeme, najveći klubovi Europe nisu se mogli zamisliti bez barem jednog Nizozemca, što je naslijeđe 90-tih a upravo su Nizozemci bili jedni od najvećih dobitnika kada se ukinulo pravilo za ograničenje stranaca u najjačim ligama. 

Sada, kada su već polako Robben, Sneijder, Van Persie, Kuyt prošlost, njihove zamjene nisu ni iz bliza toliko dobre da mogu garantirati jednake ili malo lošije rezultate. Tu se opet moramo vratiti na njihovu domaću ligu: Ulaganjem velikog kapitala, veliki klubovi a pogotovo Engleski, morali su pronaći zemlju gdje će se kaliti mladi talenti jer za njih većinu nema mjesta u prvom sastavu. U toj priči, klubovi kao što su Vitesse postao je filijala Chelsea, gdje je kroz zadnjih desetak godina prošlo barem 30 igrača od toga barem 20 različitih nacionalnost, jer Erdivisie nema ograničenje za strane igrače. Ta politika pokazala se promašenom jer je smanjivala broj domaćih igrača u samoj ligi, a i sama postala razvojna liga za najjače lige Europe. Još još dokaz koliko se Erdivisie nije prilagodila trenutnoj situaciji je broj klubova koji je trenutno 18, isti kao kada je liga bila puno bolja i jača. Realna situacija je da u Nizozemskoj trenutno ne treba više od 14, maksimalno 16 klubova, čime bi se dodatno podigla kvaliteta i smanjile razlike, gdje se ne bi dogodile situacije da Ajax dobije Spartu ili Zwole sa 5-6 razlike i to na gostujućem terenu. 

Sa druge strane, belgijska liga raste iz godine u godinu, te je možda danas čak i jača od nizozemske, jer Anderelcht, Standard, Gent, Genk, C.Brugge igraju svake godine Europu, i jedan od tih klubova uvijek dočeka barem 1/4-finale Europske lige, što je dokaz kontinuiteta. U vrijeme kada je Erdivisie bila na vrhuncu, česti su bili slučajeva prelazaka iz najjačih belgijskih klubova u Ajax, PSV za relativno mali iznos, gdje se bi poslije taj iznos povećao kada bi ga prodali u Lige Petice. Danas je nezamislilo da recimo Tielemans potpiše za Ajax u transferu vrijednom 15-20 miliona, jer prvenstveno nitko u Erdivisie nema takav novac, a i belgijska liga je dovoljno afirmirana da on može ići direktno u Englesku ili Njemačku. Ali, nije samo belgijska liga dokaz pada nizozemske. Jedno od tržišta nizozemskih klubova je i Skandinavija. Kroz povijest mogu se nabrojati desetine igrača koji su preko Nizozemske došli u Njemačku, ili Španjolsku a da su rodom iz Danske ili Švedske. Danas je recimo danska Superliga bliža Erdivisie, nego je Erdivisie bliža Bundesligi, i nemaju više monopol na uvod skandivanskih igrača što prije. Ono što im ostaje, i što dobar dio klubova i dalje radi, je preprodaja igrača, što ih i zapravo drži na životu. Prosječan klub, tipa Groningen je jefitno dovesti sekundardnog talenta iz Švedske, Danske i ako se on pokaže dobar, prodati ga u Ajax, PSV i tako preživljavati. Ono što slično rade i HNL klubovi sa igračima iz ostalih EX-yu republika. Nizozemci su tu situaciju da više ne mogu se osloniti na najbolje nizozemske talente, prilagodili u svoju korist. Tako Ajax više neće moći dovesti Isaka iz AIK-a, nego će dovesti Nevesa iz Brazila, PSV će dovesti Pereiru iz Urugvaja, što znači da će se okrenuti nekim novim tržištima. 

Ali, da li je to rješenje?
Gotovo sigurno ne. Recimo primjer Ajaxa. Usporedno sa padom kvalitete lige, padao je i Ajax. Prije nekih 10-tak godina, klub je morao prodavati najbolje igrače, Sneijdera, Huntelaara, kasnije Suareza, a to je kumliniralo dolaskom de Boera u Ajax. Vjerovatno najbolji trener Ajaxa od Van Gaalove ere i osvajanje Lige Prvaka 1995. De Boer je sa svojim prijateljima Stamoom(trener B momčadi), Overmarsom (sportski direktor), Berkampom(pomoćni trener), Van der Saarom)direktor kluba) dobio slobodu sastaviti mladu momčad na kojoj će se klub moći ponovno vratiti na vrh Europe.  Svake godine dobivao je mlađu momčad, a kontinuitet osvajanja lige nije izostao, što zbog slabe konkurencija, što zbog škole i scoutinga koji se stalno izbacivao kvalitetne pojedince. U to vrijeme, Feyenoord je bio u dugovima, a PSV je vratio tek na godinu-dvije odličnim igrama Depaya i Ajax nije imao pravu konkurenciju pa je mogao slobodno davati šansu mlađim igračima, pogotovo na proljeće.Taj odnos malo se promjenio kada je prošle godine PSV zastavio dominaciju Ajaxa i osvojio ligu, a to bi ove godine mogao napraviti i Feyenoord. Kako nisu uspjeli osvojiti ligu, de Boer je napustio Ajax, ali ne zbog loših rezultata, nego jer je došlo do zasićenja, naslijedio ga je Bosh, bivši trener Twentea od kojeg je napravio stabilan klub iz gornjeg dijela ljestvice. 

Ako gledamo pojedinačno, da se bira MVP lige, u top 10 kandidata bio bi jedan ili dva Nizozemca, za razliku od prošle godine kada su Janssen(Tottenham) te Depay (United), "razvalili" ligu i napraviti velike transfere. Ove godine najbolji strijac je Jorgensen iz Danske sa 19 golova, dok je reanimirani Volfsvinkel kao Nizozemac tek 5. Najbolji asistent (ali i igrač) lige je Ziyech, vjerovatno igrač koji će imati što reći i u jačim ligama, a njegov slučaj se može usporediti sa slučajem Ademi, iako bi u reprezentaciji Nizozemske imao svoje mjesto, on je izabrao Maroko. U ostalim bitnijim kategorijama Tornstra i Veltman su jedini Nizozemci koji bi mogli ući u TOP 11 lige. Kao što ih je malen broj u vrhu pojedinačnih kategorija, broj Nizozemaca ni u top Euro-klubovima. Najbolji primjer je Cillesen, najbolji nizozemski vratar je rezerva Barcelone.

Ono što se iz tih podataka može primjetiti da Nizozemci negdje očito griješe u razvoju i prelazak iz juniora u seniore, iako njihove najbolje momčadi imaju svoje mlade ekipe u nižim ligama. Veliki broj igrača, pogotovo ofenzivnih su se kroz godine izgubili, ili se nisu dobro snašli nakon transfera iz Erdivisie. Igrači poput Babela, Drenthea, Narsingha, pa i braće de Jong, Van Ginkela, Kishne, već spomenutog Volfsvinkela su se nakon neuspjelog dijela karijere vratili ili će se vratiti u matičnu ligu. Razlog tome može biti pretjerano forsiranje, jer ako se liga polako pretvara u razvojnu, a najveći izvori prihoda su izlazni transferi, onda ne čudi što veliki broj igrač prebrzo preskoči stranice. U Brazilu, tadašnji izbornik Van Gaal dao šansu Indiju, De Vriju, Classiu, što barem do sada nisu potvrdili da se mogu nositi sa ulogom lidera kada izostanu oni najbolji.
Davy Blind kao asistent Van Gaala izdržao je malo manje od godine dana na klupi, što je logično: On nije do sada nikoga trenirao, a nema niti neku karizmu velikog igrača tako da će je on bio samo prijelazno razdoblje. Najrealniji nasljednik je Van Gaal, što bi možda bilo i najbolje rješenje, jer je znao od ekipe koja nema potencijal da igra nizozemski stil nogometa, ipak polučila odličan rezultat. Ali, trener Evertona Koemann bi također imao što reći u svojoj kandidaturi, makar je on u njegovoj trenutnoj situaciji gotovo nemoguće. Treći izbor bi bio de Boer, jer je dobar dio igrač ipak on progurao u seniorski nogomet.

Što se samog rostera tiče, dobar dio prve ekipe čine najbolji Nizozemci iz domaće lige, Zoet, L. de Jong, Veltman, Nasringh, dok drugi dio ekipe igra u jačim ligama , ali većina kroz rotaciju, Blind, Strootman, Pieters, tako da od ovog rostera će samo majstor moći napraviti nešto što će opet donijeti rezultate. Reprezentacija trenutno osim izbornika, nema ni vođu na terenu. Ipak, kapetan i Robben su riječi koje teško da mogu ići zajedno, kao i Sneijder. Davy Klaasen se tu nudi kao jedini i najozbiljniji izbor, ali je premlad i sigurno će proći par godina prije nego što postane kapetan i tako spoji klupsku i reprezentativnu vrpcu.
Sa ovim rosterom i podatcima, ovakvoj Nizozemskoj neće trebati trener, nego čarobnjak koji će sastaviti ekipu ne prema tradiciji, načinu igre, nego će taktiku podrediti igračima, pa makar opet Kuyt morao igrati lijevog beka. Najbolje njihove uspjehe ostvarivali su vizionari, tako će očito morati biti i ovaj puta.

Ponestaje slova, tako da o talentima i Ajaxu neki drugi put.

Nizozemcima treba vizionar koji će taktiku podrediti ekipi
Kada su prije skoro tri godine u Brazilu, u dvoboju za treće mjesto porazili domaćina i uzeti brončanu medalju, Nizozemci nisu ni sanjali kako će njihove Oranje propustiti prvo Europsko, a možda i Svjetsko prvenstvo. Propuštanje jednog turnira, ako je prisjetimo kraja prošlog stoljeća, kada su također dvije brončane ekipe sa SP-ova propuštali idući EURO, neplasman na prvenstvo u Rusiji mogao bi izazvati puno više nezadovoljstva i otkriti prave probleme u nizozemskom nogometu koji se godinama nagomilavaju. Kada nastupe posljedice, već polako postaje kasno, a prije posljedice treba uvidjeti razloge pada. Za to će nam trebati povratak 15-tak godina unazad, ...
Nizozemcima treba vizionar koji će taktiku podrediti ekipi
Kada su prije skoro tri godine u Brazilu, u dvoboju ...

Respekt: draxy, crosby87, psellus, Wenger,

Ne slažem se: psellus,

onda nisu dobri kao što se očekivalo iz bilo kojeg razloga. Što u pravilu znači da nešto od njihovih predispozicija ne odgovara potrebama posla. Zato govorim o talentu. - psellus, 2.4.17. 23:23, 0 0 0
Nizozemski standard su Cruijff, Gullit, Van Basten, Bergkamp, Seedorf, Robben... ne trebali bi biti ispred Švedske i Bugarske kadar. - psellus, 2.4.17. 23:32, 0 0 0
i s ovim kadrom su ispred Švedske i Bugarske ( problem je što nisu od Njem, Fran, Špa) njihovi rezultati su plod lošeg vodstva , krivog izbora izbornika , ali i sreće i ozljeda u presudnim utakmica ( crveni kartoni ) itd - Wenger, 3.4.17. 0:01, 0 0 0
Nije da nemaju talenta , potencijalni igrači koji bi mogli postati stožerni igrači Depay ( usporen razvoj ) El Ghazi , Bazoer , Veltamn Klassen , Kluivert , Tete, De Vilhuena , nisu to Van Basten ali i dalje bolje od 3/4 ostalih država - Wenger, 3.4.17. 0:35, 0 0 0
Što bi ih stavilo oko 50 mjesta u svijetu. :D Jasno ti je o čemu govorim? Npr. Nijemci su 2002. bili u finalu SP-a (uz ogromnu sreću) pa nikome nije padalo na pamet uspoređivati ih s njihovim klasičnim reprezentacijama ni po igri ni po kadru. - psellus, 3.4.17. 0:52, 0 0 0
21.03.
HNL: je li Dinamo sada najbolja momčad ili je stvar rasporeda?

„Čovječe, ja ovdje ne znam nijednog igrača“, bila je prva rečenica izrečena nakon početka uzvratne utakmice polufinala Hrvatskog kupa, gdje je Osijek dočekao Rijeku, te tražio prolaz u finale unatoč minimalnom porazu na Rujevici od 2-1. Komentar gledatelja otprilike je opisivao osječke šanse iako rezultat je još davao neke nade. Trener Zekić se ugledao na Chelsea i Contea, pa je na teren izveo sastav u formaciji 3-4-2-1, te ga je do kraja poluvremena mijenjao u 4-3-3, gdje su Lopa, Knežević i Ejupi pokušali ugroziti vratara Rijeke. Prvo poluvrijeme nije bilo osobito bogato nogometom, ali je Osijek do kraja poluvremena stvorio terensku inicijativu te počeo stvarati opasne prilike za gol koji bi ih izveo u finale, ali ostalo je 0-0. Rijeka je svoje šanse vidjela kroz prekide, ali najbolje što su uspjeli napraviti je poništen pogodak Eleza i dobra šansa Kulušića koju je obranio Malenica. Početkom sastavka, Zekić uvodi Vojnovića i Bobana, što se na kraju pokazalo previše riskantno, jer naivnost Lesjaka i crveni karton zapravo su i odlučili pitanje pobjednika, odnosno one ekipe koja prolazi u finale.  Sa igračem manje, Osijek nije mogao puno, linije su se otvorile, morali su više riskirati, a Rijeka je to znala kazniti. Konačnih 0-2, ili ukupno 4-1 za Rijeku trenutno su čista realnost između ova dva protivnika. Da su Kohorta i navijači Osijeka to shvatili, dokaz je 2,000 navijača koji su ostali navijati i pola sata nakon utakmice,a to je možda i najbitnije u cijeloj priči.
Cijela utakmica odaje dojam kako su igrači Rijeke bili uvijek bliži lopti, fizički puno bolji, ali i taktički su odlično stojali na terenu. Sistem sa Mišićem i Bradarićem znao je kvalitetno diktirati tempo, dok su bekovi Ristovski i Žuta bili što bliže protivničkom golu te se na taj način uvijek stvarao dodatan prostor. Dvojan riječkih napadača Bezjak i Gavranović nisu bili na najvišem nivou, ali širina klupe, barem prema naprijed kaže da ni ne trebaju uvijek biti.
Kod Osijeka, osim fizičkog dijela, gdje zaostaju za Rijekom barem sekundu u svakom duelu, najviše se vidjela limitiranost pojedinih igrača, pogotovo bi prijenosu lopte. Nedostajalo je ideje kod veznjaka Osijeka kako loptu prenijeti do Lope, i Ejupija. Matas je cijelo prvo poluvrijeme stajao previsoko, dok je Borni Barišiću trebalo pola sata da shvati kako u napadu svoje ekipe ne treba čuvati Vešovića nego napadati prostor na krilu, pogotovo kada Knežević ulazi u sredinu. Trenutno takvi detalji dijele Osijek od Rijeke, pa i Dinama, ali i to je bilo dovoljno da se derbi za vikend privede na domaću stranu.

Po tradiciji, derbi kola odigrali za u subotu Osijek i Cibalia. Cibalia već pomalo razočarana obećanim napretkom za vrijeme novog trenera Paculta, tražila je spas jer Split već je odmakao 7 bodova. Koliko je Rijeka trenutno udaljena od Osijeka, toliko je Osijek od Cibalije. Trener Zekić je promijenio formaciju u neku vrstu romba, gdje je iza Bobana i Ejupija bio Lopa, Ukrajinac i najveće iznenađenje proljetnog dijela prvenstva kod „Bijelo-plavih“. Cibalia disciplinirana, sa dva bloka pokušala je preko kontre, ali gotovo svaki pokušaj otvaranja gostiju je završio krivim dodavanjem, što dovoljno govori o kvaliteti momčadi. Osijek je imao i malo sreće, jer zabiti gol pri kraj poluvremena te početkom nastavka jednostavno slomi želju protivnika u većini slučajeva, pa je tako bilo i u subotu. Cibalia poslije primljenih golova je raspala, linije nisu više stajale tako gusto, te je Osijek mogao do kraja zabiti još koji pogodak, ali nije bilo kvalitete u završnici. Cibalia je pokušavala preko prekida, ali Mikulić je bio koncentriran.  Završilo je 2-0, kao i prethodna dva dvoboja ovih protivnika u sezoni.

Osijek nakon ove pobjede bježi Hajduku 4 boda, te je izvjesno kako će izboriti Europu nakon puno godina. Prva dva mjesta su predaleko, tako će i ostati. Ako se želi približiti vodećem dvojcu, pa kroz sezone i Hajduku, jer je nerealno kako će Hajduk biti vječno loš, treba poboljšati dosta stvari. Jedan od glavnih problema Osijeka su prekidi. Uvjerljivo najviše šansi dolazi preko kornera ili ubacivanja sa strane, i tu će već sada Zekić morati poraditi na reprezentativnoj stanci. Iako obrana uopće nije loša(prima gol po susretu), kvalitet osječkih obrambenih nije za sami vrh, pa čak i za nešto ozbiljnije u Europi. Šteta za Bornu Barišića, iako tehnički vrlo potkovan igrač, ali taktički jako slab, pa i voljni moment mu nije jača strana. Matas, Barač, Lesjak, su vrlo solidni prvoligaški igrači, ali vrlo slabi sa loptom u nogama, ali nisu ni previše brzi ako se postavi obrana visoko. Mile Škorić je tehnički ispred njih, ali čini se kao da je on između pozicija zadnjeg veznog, beka, stopera i veznog. Za svaku poziciju mu nedostaje po nešto. Pušić i Lukić imaju prostora za napretak, pogotovo Lukić koji bi mogao biti bolji od igrača koji su trenutno ispred njega.  Problemi su i u veznoj liniji. Kao što je gore napisano: U Osijeku trenutno ne postoji igrač koji može diktirati tempo, voditi napade. Knežević djeluje kao igrač iz davno prošlih vremena, fizički postaje beskoristan za bilo što i bilo koju poziciju. S druge stane, Mioč pokazuje kako ipak postoji igrač u rosteru Osijeka koji može trkački iznijeti sredinu terena, ali mu nedostaje više zrelosti i igre prema naprijed. Petrović i Vojnović će morati pronaći formu iz prvog dijela sezone, jer je nemoguće da jedan ili dva igrača vuku Osijek cijelu polusezonu. Možda i najveći problem Osijeka je nepostojanje prilike za stvaranje viška. Ako igru bez lopte, u Osijeku trenutno osim Lope, ne postoji igrač koji može driblingom napraviti višak. Ne postoji krilni igrač, što je odlika modernog  nogometa i tu će uprava Osijeka morati poraditi, jer bez jednog ili čak dvojice igrača na krilima, Osijek neće morati napraviti bolju sezonu od ove.

Sa ovim rosterom, trenutno je vrhunac ostvaren već u prvoj sezoni, ali ne zbog nekih velikih promjena, nego prije što bi svaki sređeniji klub bio 4. Ili među 4. Liga je trenutno dosta slaba, razlozi su kontinuitet  i razlike između najbogatijih i manje bogatijih ekipa. Bogatije imaju kontinutet igrača, mogu dovesti bolje igrače ako prodaju ili izgube svoje prvotimce, dok se manje bogatije ekipe manje-više krpaju i nadaju se da će „ubosti“ nekog koga će moći kasnije prodati i opet u remont ekipe. Uglavnom životarenje i zadovoljavanje sa prosjekom je nešto iz čega se Osijek izvukao, a to će morati uraditi i klubovi iza, ukoliko ne žele se u idućim sezonama boriti za opstanak.
Potencijal kod Osijeka je realan, ali za svaki napredak je potrebno vrijeme, puno dobrih odluka i malo sportske sreće.

Osijek ispred Hajduka, što nedostaje za nešto više?
„Čovječe, ja ovdje ne znam nijednog igrača“, bila je prva rečenica izrečena nakon početka uzvratne utakmice polufinala Hrvatskog kupa, gdje je Osijek dočekao Rijeku, te tražio prolaz u finale unatoč minimalnom porazu na Rujevici od 2-1. Komentar gledatelja otprilike je opisivao osječke šanse iako rezultat je još davao neke nade. Trener Zekić se ugledao na Chelsea i Contea, pa je na teren izveo sastav u formaciji 3-4-2-1, te ga je do kraja poluvremena mijenjao u 4-3-3, gdje su Lopa, Knežević i Ejupi pokušali ugroziti vratara Rijeke. Prvo poluvrijeme nije bilo osobito bogato nogometom, ali je Osijek do kraja poluvremena stvorio ...
Osijek ispred Hajduka, što nedostaje za nešto više?
„Čovječe, ja ovdje ne znam nijednog igrača“, bila je prva ...

Respekt: Pesek, johnny08, Mozzie, ipsi13, crosby87, draxy, pivota,

Slažem se: gradim,

06.03.
HNL; je li Ristovski najozbiljniji igrač?

Još od početka milenija i dvoboja sa Rapidom iz Beča, Brondbyem, te ispadanjem od praške Slavije, navijače i prijatelji NK Osijeka sanjaju izlazak u Europu. U danima kada klub slavi 70. Rođendan,  a igrači na terenu u derbiju kola pobjeđuju Hajduk, a 2 kola prije na istom mjestu pružaju možda i najbolji otpor prvoplasiranoj Rijeci, taj san postaje java. Usprkos porazu u polufinalu Kupa Hrvatske na Rujevici od 2-1, iako šanse i dalje postoje, sasvim je izgledno tko će biti predstavnici Hrvatske u europskim natjecanjima iduće sezone.  Tu su činjenicu mogli promijeniti igrači Splita, ali poraz na Maksimiru gdje su primili tucet golova,  jasno su odredili kako će Rijeka, Dinamo, Osijek i Hajduk igrati Europu, prema današnjem poretku na tablici.
Veliki je to pomak od prošle, a pogotovo sezona prije kada je Osijek doslovno visio u prvoj ligi, ali nikada nije ispao, i pronašao je svoju sreću. Dokaz da je privatizacija najbolji ( i jedini) način funkcioniranja klubova u državama sa izrazito malim tržištem kao što je Hrvatska, Bijelo-plavi su svoju sreću dočekali sa L. Mesarošom, te Meštrovićem. Paralele bi se mogle povući sa riječkim slučajem, pogotovo ako svi planovi budu realizirani u dogledno vrijeme, a o tome je još prerano govoriti, barem dok ne „padne prva klapa“ na gradilištu novog stadiona, kampa i svega što treba i zaslužuje NK Osijek.

Kao i u svakoj privatizaciji, gdje je nešto vezano za Hrvatsku, bilo je skeptičnih misli, pa čak i onih komentara koji aludiraju kako će Mađari probati izvršiti nogometnu ekspanziju na Slavoniju te da će NK Osijek biti tek pomoćni klub Puskaš Akademije, gdje svoje interese ima i premijer Mađarske Viktor Orban. Jasno da takva tvrdnje su imale jako malo smisla, jer ulaganjem u klub koji ima tradiciju, navijače, te prije svega odličnu školu i bazen talenata, potreban je samo novac kako bi mogli konkurirati najboljima u zemlji i gledati prema Europi.
Na sreću svih prijatelja kluba, novi vlasnici su odmah riješili dugove, te u zasada pametnoj transfer politici, pojačali ekipu u skladu sa financijskim mogućnostima kluba. Prije svih, stalni član kluba postao je idol navijača Aljoša Vojnović, a za njegov značaj na terenu dovoljno je reći kako je u samo pola godine postao kapetan Dinama iz Bukurešta.  U tu zimu, klub je pojačao i Josip Knežević, kreativac koji se vratio u rodni klub nakon godina provedenih na istoku Europe. Ali, pravi posao je došao tek na ljeto dolaskom pravog golgetera, igrača koje je najteže pronaći na tržištu, a on je pronađen u obližnjoj Koprivnici. Ejupi, te njegov sunarodnjak Petrovikj, talentirani Barač te Gabrijel Boban su igrači zbog kojih Osijek se danas bori za Europu. Kako ne bi sve ostalo na igračima sa „strane“, povratak korjenima označio je dolazak Borne Barišića i Karla Lulića, dvojca koji je prerano napustio Gradski vrt u onoj suludoj transfer politici raznih uprava, gdje se prodavalo što se stiglo, a novac završavao ili za pokrivanje dugova, ili džepova trećih osoba.  Ali najveće pojačanje je svakako povratak redovnih plaća u klub, te igrači više neće morati misliti na financije, što dodatno olakšava ono za što su tu, a to je nogomet.

Trenutno treće mjesto, ili borba za Europu, je iznenadilo i one optimistične navijače,  jer sezona sa toliko novih igrača je obećavala sredinu tablice, ali što god relativno slabe konkurencije i jako dobrom ulaska u sezone, Osijek je danas tu gdje je. Velike zasluge u tome i Zoran Zekić, bivši igrač Osijeka, Kamen Ingrada, Dinama, danas trener bez kojeg ne bi bilo ovakvih rezultata, barem ne u prvoj sezoni. Zekić se pokazao kako je dugoročno rješenje za klub, barem prema vijestima iz kluba i odbijenoj ponudi iz Turske ove zime. 
Rezultati kluba su već prve sezone puno bolji nego što se očekivalo, ali to nije jedina stvar koja je vezana uz investicije nove uprave.  Uskoro kreće izgradnja novog kampa sa 12 terena, novi stadion kapaciteta 3,500 mjesta gdje će igrati prva momčad dok se ne izgradi novi stadion gdje je sada Gradski vrt.

Na upit što je s idejom o izgradnji nacionalnog stadiona u Osijeku Meštrović je kazao: Nama se jako žuri. Znate da je država spora i mislim da neće moći uhvatiti korak s nama. Mislim da idemo na klupski stadion.“- izjava predsjednika Meštrovića

Očito je da se HNS i uprava NK Osijeka nije uspjela dogovoriti o izgradnji zajedničkog stadiona što je i očekivano ozbirom na stanje u ovoj prvoj organizaciji. Uprava se odlučila na možda i skuplji projekt izgradnje novog stadiona kapaciteta 10 tisuća gledatelja, umjesto dosadašnjih skoro duplo više. Mnogi se pitaju hoće li ta brojka biti dovoljna ako klupski napredak bude i veći te zainteresiranost navijača prevali taj broj, pogotovo ako reprezentacija dođe u grad, jer 20 tisuća je i malo koliko bi navijača htjelo vidjeti reprezentaciju. Sličan je problem i sa dvoranom Gradski Vrt, kapaciteta 3,5 tisuće, a zadnji primjer to očito pokazuje kada je Osijek nije uvršten u gradove domaćine Eura 2018. u rukometu.

Uz teškim godinama koje su iza NK Osijeka, treba gledati prema naprijed sa puno optizma, kako u nogometnoj smislu, jer projekt nogometnog kluba nije samo vezan uz nogomet. Projekt „Pokrenimo grad“ uz moto Osijek za NK Osijek pružaju malo širu sliku u gradu gdje ne vladaju najlijepše činjenice u zadnje vrijeme, te je i samo „slikanje“ nogometnog kluba sa gradskog proračuna dobar početak, jer će se taj novac moći iskoristiti za nešto korisnije, a ne za saniranje dugove iz prošlih vremena. Građani i navijači polako staju uz svoj klub, što dokazuje preko 12000 klupskih članove, te skoro 40 tisuća ljudi na tribinama u utakmicama jeseni i zime na istrošenom stadionu bez osnovnih stvari je najbolji dokaz tome.

Nakon ipak uspješne privatizacije Rijeke, red je konačno došao i na Osijek, a za sada se to čini kao pun pogodak, te se čini da uz sve probleme sa birokracijom i sporošću države, klub ide naprijed prema zacrtanim ciljevima. Prije par godina, bilo je gotovo nemoguće zamisliti kako će klub koji prodaje svoje najperspektivnije igrače da plati režije biti opet dio europskih natjecanja, ali to je sada stvarnost, i konačno ovaj dio Hrvatske će moći malo uživati, barem u nogometu….

Iz Osijeka se vidi Europa
Još od početka milenija i dvoboja sa Rapidom iz Beča, Brondbyem, te ispadanjem od praške Slavije, navijače i prijatelji NK Osijeka sanjaju izlazak u Europu. U danima kada klub slavi 70. Rođendan, a igrači na terenu u derbiju kola pobjeđuju Hajduk, a 2 kola prije na istom mjestu pružaju možda i najbolji otpor prvoplasiranoj Rijeci, taj san postaje java. Usprkos porazu u polufinalu Kupa Hrvatske na Rujevici od 2-1, iako šanse i dalje postoje, sasvim je izgledno tko će biti predstavnici Hrvatske u europskim natjecanjima iduće sezone. Tu su činjenicu mogli promijeniti igrači Splita, ali poraz na Maksimiru gdje su ...
Iz Osijeka se vidi Europa
Još od početka milenija i dvoboja sa Rapidom iz Beča, ...
Članovi Tribine će ovo proljeće biti više upućeni u događanja iz Osijeka, za početak sa ovim tekstom.. - BruceWayne, 6.3.17. 16:52, 0 0 0
Napokon jedna dobra analiza koja se ne odnosi na Dinamo, Rijeku i Hajduk. Svaka čast! - ktm686, 7.3.17. 13:41, 1 0 0
Biti će ih još, sa terena i malo izvan njega. @johnny radi odličan posao što se tiče Rijeke, ja ću se potruditi biti barem upola takav. :) - BruceWayne, 7.3.17. 14:10, 0 0 0
02/2017
Otkaz Ranieriju; opravdano ili ne?

Postoje razlozi zašto obožavamo moderni nogomet: On je brz, agresivan, sa puno duela, lijepi golovi, dodavanja, potezi, ali moderni nogomet ima i svoju tamnu stranu, ona kada dođe obično se istakne puno više.  „Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti“, kada je izreka koja najbolje opisuje ono što se dogodi obično kada se ne pobjeđuje, a posljedice obično pokose one osobe na čelu ekipe, trenera.
Koliko je zapravo mala granica između osvajanje lige u najkompetitivinoj ligi na svijetu i burze, gdje su svi u istoj situaciji, sa istina nejednakim šansama za novu priliku.
Klasičan primjer za to Leicester, jedan od klubova iz donjeg doma Premiershipa, ako bi se gledala bilo koja druga sezona osim prošle, ali ta prošla bila je najbolja u povijesti kluba. Osvojen je Premiership, te ostvarena mogućnost igranja u Ligi Prvaka. Čovjeku koji dovode Leicester u Ligi Prvaka treba napraviti spomenik ispred stadiona, a što tek onda napraviti ako osvoji ligu?!

Ta čovjek zvao se (može se pisati u prošlosti) Cladio Ranieri, stari luzer, koji nije osvojio naslove ni sa Monacom, Juventom, Interom, Chelseaem, a prije Leicestera se „proslavio“ na Farskim Otocima sa svojom Grčkom. Popularni „Tinkerman“  ostvario je nemoguće, ali pametno izjavio; da su neki igrači počeli gubiti „glavu“, pretjerano pričajući o Leicesteru kao klubu koji barem je kandidat za Europu, a ponekad toliko samouvjerenje nije dobro. Iako nije bilo pretjeranih promjena u momčadi, izuzev Kantea što se na kraju ispostavilo da je on upravo glavni igrač Leicestera u pohodu na naslov, a ne niti Vardy, niti Mahrez. Probali su sa Mendyem koji se nesretno ozlijedio, sa Amarteyem, te sada sa Ndodiem, ali onakav pogodak se ne događa tako često, a kada se dogodi, onda ga se pušta direktnom konkurentu. Kada osvojite naslov prvaka, a vaše realno mjesto je od 10-15. Pozicije, onda morate shvatiti kako je vaša dosegla maksimalan nivo, i kako će nakon vrha uslijediti pad. Apsolutno nitko nije očekivao da će skupina otpadaka, te igrači koji su na granici Championshipa mogući ponovo konkurirati za naslov, pogotovo ako se ubroji podatak kako su prošle sezone svi glavni opomenti za naslov pružali toliko šanse Leicesteru, i da Tottenham nije „Tottenham“, možda danas ne bi bilo ovog svega. Ali , ova sezona je drukčija priča, trenerska krema se skupila, i svaka ekipa se dobro popunila, od Uniteda, Citya, Liverpoola, Tottenhama i bilo je svima jasno kako će Leicester se vrati tamo gdje pripada.

U tom trenutku, nitko u Leicesteru nije bio vizionar, nije znao predvidjeti i po tome orijentirati i selekcionirati ekipu. Da li je Ranieri trener na duge staze?, Vjerovatno i nije, ali on je kreator čuda i to mu je garancija da i dalje nastavi sa radom. Ali sa radom gdje će prilagoditi novi sustav prilikama koji slijede. U prijevodu, trebao je napraviti „rebidlinG“ ekipe, sa novcima iz Premieshipa, TV prava, sponzora, te prodaje Vardya, i Mahreza, jer bolje novce nije mogao dobiti za njih nego prošlo ljeto, i za sav taj novac kupiti igrače po mogućnosti mlađe koji će biti dovoljno motivirati samim time što igraju u prvaku Engleske, a opet dovoljno ambicozni da to probaju ponoviti.
Umjesto toga, „liječi“ se pozicija zadnjeg veznog, donekle se pojačava rotacija sa Slimanijem, Zeielerom, Musom, i tu je bio otprilike kraj. Ranieri također nije mogao pronaći igru, koja bi odgovarala ekipi koje je od lovine, postala lovac. Za takvu promjenu prije svega treba malo više vremena, a zatim i neki drugi igrači. Ne može imati visok posjed sa Ndodijem i Drinkwaterom, niti se prestati bazirati na prekide ako imate Fuchsa kao izvođanja, te Hutha, Slimanija, Vardya kao skakače. Leicester se u ulozi lovac nije snašao, Mendy i Schmeichel su se ozlijedili, a Mahrez je izgubio svu čaroliju iz prošle sezone. Drinkwater ne izgleda isto bez Kantea, a obrana je godinu starija, i tamo je najočitiji primjer kako je trebalo doći svježe krvi. Posebna priča je Vardy, od 21 gola i prvog strijelca, do 5 golova a prostora još manje, jer ako igrate na kontre, negdje će se pronaći prostor gdje je brzonogi napadač to moći iskorititi. Tog prostora više nije bilo, igre su postajale sve lošije, a nezadovoljstvo je raslo kako je prolazilo vrijeme.

Ranierija su izdali oni koje je stvorio: Morgan, kapetan koji prije toga nije bio po ničem poznat osim što je sa Jamajke, Schmeichel, sin bivše legende, Albringhton, jedan od 15 krila koji je odličan u pravom sistemu, a prosječan u bilo kojem drugom i na kraju, Jaime Vardy, filmski lik, veliki „hype“, a zapravo balon koji je raspuknuo kada je najviše trebao ekipi.

Ranieri nije dobio otkaz zbog rezultata, nego zbog svog „gospodskog“ vođenja momčadi. Gospodin je vjerovao bandi, a ona ga je izdala nakon što ih proslavio i poslao u legendu u koju tek sada vidimo nisu ni zaslužili biti. Leicesterov gazda opet čini kardinalnu grešku i Britaniju pokušava vratiti Mancinija, ali on srećom za Lisice odbija poziv pa će gazda imati novu priiku da dovede nekog iz skupina „vatrogasaca“ kojima nije strano spašavati mangupe u borbi za goli život.
Ranierieva karijera se opet vratila na onu točku dna, kada je otpušten, i opet slobodan, ali ovaj puta se na burzu vraća kao pobjednik, po prvi puta.

Vječni luzer konačno postao pobjednik
Postoje razlozi zašto obožavamo moderni nogomet: On je brz, agresivan, sa puno duela, lijepi golovi, dodavanja, potezi, ali moderni nogomet ima i svoju tamnu stranu, ona kada dođe obično se istakne puno više. „Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti“, kada je izreka koja najbolje opisuje ono što se dogodi obično kada se ne pobjeđuje, a posljedice obično pokose one osobe na čelu ekipe, trenera. Koliko je zapravo mala granica između osvajanje lige u najkompetitivinoj ligi na svijetu i burze, gdje su svi u istoj situaciji, sa istina nejednakim šansama za novu priliku. Klasičan primjer za to Leicester, jedan od klubova ...
Vječni luzer konačno postao pobjednik
Postoje razlozi zašto obožavamo moderni nogomet: On je brz, agresivan, ...

Respekt: rafael,

Ne mogu se složit'. Prvo nije ih on proslavio, nego su se sami svojim izvedbama, to ti je dosta nezgrapna rečenica. I drugo, zaista se čini da je dobio otkaz zbog rezultata... - IstraSport, 27.2.17. 13:01, 0 0 0
Netko je morao od skupine luzera, otpadaka i anonimusa napraviti momčad. JEdnostavno se sve poklopilo. REzultati su samo posljedica, bitan je uzrok/ci koji su gore navedeni.Rezultati su mjera, ali nešto je moralo biti uzrok tome.. - BruceWayne, 27.2.17. 17:01, 0 0 0
02/2017
Barcelona: kako spriječiti kraj jedne ere?

Sudbina je htjela da na Valentinovo 2017., u gradu ljubavi, Barcelona odigra vjerovatno svoju najgoru utakmicu od one sramota u Munchenu i poraza od 7-0, ali možda Barcelona nije toliko loše odigrala koliko je PSG dobro. Već dugo nije se moglo vidjeti takva nemoć, pogotovo u tranziciji Barcelonine igre koju je PSG naplatio, i to višestruko. Nikada ne treba otpisivati šampione kao što su Messi, Iniesta, Suarez, ali dojam je kako je sve rješeno u prvoj utakmici, koja je zapravo samo kulminacija onoga što se pokušava zamaskirati već duže vrijeme: Barcelona nema igru, ali se opet od sinoć bila u igri za sva tri trofeja, iako u La Ligi već svakom minutom postaje jasno da naslov odlazi u glavni grad, ovaj puta u kraljevske odaje. 
Pred početak sezone, Barcelona je u prijelaznom roku uradila ono što je trebala: pojačala roster tako gdje je prošle sezone bila tanka, kada su ozljede postaje preveliki uteg u borbi za sve trofeje. Dovođenjem Umtitia, Gomesa, Alcacera, D.Suareza, Dignea, igrača sa velikim potecijalom i već nekoliko seniorskih sezona iza sebe na velikom nivou, kasnije i oporavljenim Rafinhom i "restartiranim" Vidalom, koji je konačno postao koristan sve do nesretne ozljede zadnjeg vikenda. 
Sve je naizgled izgledalo idealno, rotacija je proširila, glavne zvijezde su imale više vremena za odmor, ali to u stvarnosti i nije baš tako. Većina pojačanja se nije uklopila u sistem, pa je sasvim sigurno kako će Barcelona morati opet u shoping, ovaj puta puno ozblijniji. 
Važan dio Barcinog sistema, već opjevana La Masia, u zadnje vrijeme ne izbacuje toliko ključnih igrača na kojima se Barcelona može bazirati. U eri Pepa Guardiole, kostur ekipe činili su Pique, Xavi, Messi, Busquets, Iniesta, Puyol/Alba, dok su manjinu činila kvalitetna pojačanja savršena za tiki-taka igru i to se vidjelo na terenu, 3 Lige Prvaka, ali zapravo kroz zadnjih 10 godina kontinuitet polufinala te redovita borba za naslov prvaka kući. Danas je situacija dosta drugačija: glavnog sporednog igrača Xavia više nema, koliko god teško priznati, Andres Iniesta zbog godina više ne može kontinuirano pružati partije na visokoj razini dva puta tjedno, dok ostatak momčadi previše ovisi o MSN trojcu, bez dvojbe najjačem napadu na svijetu. Pad Barcelona nije nikako zbog trenera Enriquea, jer ni povezivanje sa Guardiolom nije realno. Guardiola je napravio sistem igre gdje je ubacio igre, dok Enrique je dobio sa Suarom i Neymarom najjači napad na svijetu koji se samo morao uklopiti tako da svi dobiju svoju ulogu na terenu što je on savršeno izbalansirao, inače ne bi osvojio 7 trofeja u zadnje 2 godine. 
Luis Enrique sigurno nije najbolji trener na svijetu, vjerovatno nije ni u top 10, ali je bio upravo ono što u tom trenutku Barceloni treba, čovjek koji neće nametati svoj način rada, nego će prilagoditi način igre rosteru koji ima. 
Međutim, to nikada ne može vječno trajati, i dojam je upravo kako je taj rok prošao i da treba nešto mijenjati u korjenu. 

Kraj jedne ere je neizbježan, bolje je pitanje kako napraviti bazu za izgradnju iduće ere, jer Barcelona nema trenutno igrača na kojem će graditi sebe idućih 5-10 godina. Ne treba se puno vraćati na Cruijffovu teoriju i filozofiju kako je za uspjeh ključan timski rad i timski duh. Možda je nakon slobodno se može reći Messieve ere na red mora doći i era gdje je Barcelona opet biti tim, a ne MSN i ostatak. Drugo pitanje je koliko će "velik" biti Neymar, hoće li on ikada biti Batman, a ne samo (Messiev) Robin, na kojem će se bazirati nova Barcelona. Sa povećanjem njegove uloge dolazi protupitanje da li Messi napustiti klub, što se sve češće postavlja u nogometnim koluarima. 
Htjeli mi to priznati, Messi je DNK Barcelona, njegov trenutni trademark i prva asocijacija, iako on nema karizmu jednog Ronalda, Ibrahimovića, Beckhama izvan terena, on svoju karizmu provodi na terenu. Druga stvar koja se treba priznati, Messi izvan Barcelona će biti veliki šok za nogomet i biti će teško prihvatiti ga gledati nekoliko sezona van tog okruženja. 

Barcelonina uprava će imati vrlo težak zadatak, rješiti se svog DNK-a i krenulo isponova, ili ići opet u novu prilagodbu i dovoditi nove igrače za Messiev povratak u stari sjaj, jer realno, ovaj Messi je defitivno najgori u zadnjih par sezona. 
U toj bi soluciji, Barcelona treba rješiti dva osnovna problema, to su desni bek i glavni kreator igre. Naizgled su rješenje izgleda, povratak dvojice izgubljenih sinova, Bellerina i Thiaga Alcantare. Dovođenje Bellerina iako je potpisao novi ugovor bilo bi lakše nego povratak Thiaga jer se zna koliko on znači za igru Bayerna i Barcelona bi se opet morala kockati kao sa slučajem Fabregas, jer Cesc od odlaska u Barcelonu je izgubio svoj "indentitet" u kratke dobre role u Chelseau i Furiji. Druga dva problema su stoperi, te promjena Messieve uloge u napadu. Umtiti ima veliki potencijal, to nije sporno, ali njegov partner Pique je daleko najslabija karika Barcine obrane. Ima 30 godina, što za braniča i nije toliko puno, ali dojam je puno gori što ne može sakriti ni Mascherano kojima slične probleme sa Iniestom što se tiče ozljeda i godina. Alternacija na stoperima nema previše, pogotovo kada se uzme u ozbir potrebe Barcelona da stoper mora biti dobar sa loptom u nogama, te deficitarnost same pozicije, postoje svega par igrača koji su trenutno na tržištu dostupni a da bi bili odmah pojačanje. Prvo ime je Bonucci, ali izvjesniji je odlazak Messia iz Barce, nego njegov iz Juventusa, stoga je vjerovatnost kako će Barca opet kockati kao Pep sa Stonesom, i probati dovesti Taha, Laporta, ili Kostasa Manolasa. 
Problem Messieve uloge je vrlo složen. Njegova uloga kao desno krilo, slobodnog intepretacijom lažnog krila je taktičkim varijantama jako puno obaveza imaju desni vezni i desni bek na toj strani nego Messi. Vraćanjem Messia u sredinu taj problem igrača manje u obrani više djelomično rješio, ali onda bi se izgubio Suarez kao garancija gola u gotovo svakoj utakmici. Sa njim, morala bi se povećati uloga centralnog veznog, kao što je to Xavi radio, kada je često završavao u 16-rcu kao strijelac. Ako je teško naći stopera, barem ne bi trebalo problem naći krilo, ali ni to neće biti najjednostavnije rješenje. Na prvi pogled, idealno djeluje Dembele iz Borussie, a u nekim kombinacijama bi se mogao naći i Griezmann, ili možda David Silva, ali to su samo teorijske špekulacije. Teško je i predvidjeti tko će biti novi trener Barelone, jer "ljudi iz sustava" polako manjka, te će se vjerovatno uprava morati odlučiti za nekog novog. Sampaoli je legitimni nasljednik, sa njim moguć dolazak N'zonzija, možda i Vitola, ali možda se odluče za Loppeteguia, ili Marcelinha, bivšeg trenera Villareala.U svakom slučaju, Barcelonine navijače čeka dugo a Barceloninu upravu teško i vruće ljeto.

Nikako ne treba zaboraviti ni PSG niti Emerya za kojeg zapravo nitko nije sumnjao da će biti pun pogodak, čak ni nakon relativnog lošeg početka, jer je sve izvjesnije kako će fenomelani Monaco uzeti naslov prvaka. Na početku sezone, kada je Emery dolazio a Ibrahimovi i Blanc odlazili, napisao sam kako je Emery najbolji potez prijelaznog roka, ali tek u poneke promjene u rosteru, uspjeo je pronaći pravi ritam i pravu momčad. Neizainteresiranog Ben Afru, zamijenio je odličnim Draxlerom, jer je izvjesno kako Ben Arfa ne bi mogao napraviti ritam jučerašnje Barcelone, a kamoli PSG-a. Druga promjena je možda i bitnija, a to je Krichowiak koji je veće razočaranje nego Ben Arfa, ali negdje na dnu klupe našao se mladi Rabiot je odigrao utakmicu životu. Trokut Verratti- Matuidi- Rabiot "pojeli" su Iniestru, lošeg Gomesa i tromog i sporom Busquetsa, te su čak uspjeli zatvoriti i MSN trojac, a prije svih Messia, jer svi znaju kada je Barcelona najopasnija. Primjer kako je Emery nadvladao Barcelonu i tako upisao drugu pobjedu u 24 meča u karijeri, je drugi pogodak, iako je zaigled jednostavno odrediti krivca za gol Di Marie, zapravo je krivac cijela obrana. Pustiti igrača koji je i prije znao ugroziti Barcelonu da puca sam na 25 metara u suprotni gol je amaterski potez. Neigranje Mascherana, balansa Barcelonine obrane i veznog reda, savršeno su iskoristili presingom i agresivnosti, jer je to jedini način da se pobijedi takav protivnik. Još impresivinije je kada se vidi broj godina gdje osim Cavania, Di Marie i Matuidia, većina igrača je mlađa od 25 godina, a PSG bi mogao imati rotaciju sastavljenu od igrača iz domaće škole, jer zanimljivost da uređenje PSG-a kao jednog od favorita nije samo investiranje u skupocjene prvotimce, nego i u omladinski pogon, gdje rade i bivši treneri Barcelone, a dobro se zna koliko je Francuska bogat bazen mladim igračima.

Pošto ove godine nema glavnog favorita za naslov, Emeryev stroj nakon ove utakmice, sigurn ima razloge za optizam. Pregaziti jednog takvog protivnika sigurno ne može bilo koja ekipa, ali je pitanje da li to ekipa koja je složena u godini dana može raditi u kontinuitetu. Zaslužili su malo sreće u četvrtak, a tada je sve moguće.. 

Pariza se vidi Cardiff. 

Laku noć moja mala Barcelona
Sudbina je htjela da na Valentinovo 2017., u gradu ljubavi, Barcelona odigra vjerovatno svoju najgoru utakmicu od one sramota u Munchenu i poraza od 7-0, ali možda Barcelona nije toliko loše odigrala koliko je PSG dobro. Već dugo nije se moglo vidjeti takva nemoć, pogotovo u tranziciji Barcelonine igre koju je PSG naplatio, i to višestruko. Nikada ne treba otpisivati šampione kao što su Messi, Iniesta, Suarez, ali dojam je kako je sve rješeno u prvoj utakmici, koja je zapravo samo kulminacija onoga što se pokušava zamaskirati već duže vrijeme: Barcelona nema igru, ali se opet od sinoć bila u ...
Laku noć moja mala Barcelona
Sudbina je htjela da na Valentinovo 2017., u gradu ljubavi, ...

Respekt: Lumbrikata, draxy, miskee23, johnny08, baiso, cehtunger,

Slažem se: draxy, peropex,

od one-man tima napraviti skladnu ekipu. Napisao sam da PSG ne mora osvojiti Ligu Prvaka, jer sve ovisi o ždrijebu, nokaut faza je lutrija i tu se dosta toga mora poklopiti. Ali čovjek je sa Sevillom rušio Reala i Barcu, sad to isto radi. Očito da - BruceWayne, 16.2.17. 13:50, 0 0 0
je iskoristio pravi trenutak za napad na Barcu. @johnny- Treneri sam napisao čisto teorijski što se špekulira, zaboravio sam dodati Poccha i Koemanna, ali složio bi se sa tobom da su veliki problem plaće koje brand kao što se Barca još može podnijet - BruceWayne, 16.2.17. 13:52, 0 0 0
Ali pitanje koliko dugo. Trebaju velike promjene, samo je pitanje na što će se odlučiti. Ne bi bilo ni nerealno da Neymar ode, iako bi to bio najgori potez. - BruceWayne, 16.2.17. 13:53, 0 0 0
Laku noć bi Barci ipak rekao nakon uzvratne utakmice. Možda i oni pobijede PSG sa 4:0, pa ispadnu u produžecima ili na jedanaesterce. U sportu je sve moguće. Sjetimo se kako je u finalu Milan vodio 3:0 protiv Liverpoola, pa Liverpool bio prvak.. - Lumbrikata, 19.2.17. 20:50, 0 1 0
Sve je moguće ali toliko je mala vjerojatnost za to da bi se moralo veliko čudo dogoditi. PSG je preozbiljna ekipa a primi 4 gola, a da ne zabije barem jedan, kao što je to Leganes večeras napravio. - BruceWayne, 20.2.17. 0:39, 0 1 0
01/2017
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Kada uspijete u karijeri osvojiti dvije Lige Prvaka sa dva različita kluba, Svjetsko, te dva puta Europsko prvenstvo, te brojni niz trofeja koji spadaju u sjenu ovih najbitniji, može se reći da ste imali uspješnu karijeru a ovaj ju je igrač defitivno imao. 
Rijetko se tko sjeća da je Xabi Alonso karijeru počeo na San Sebastianu, te bio kapetan sve do svoga odlaska u Liverpool. Njegov uspon počeo je u najboljoj sezoni Sociedada od 1981/82, kada se klub kvalificirao za Ligu Prvaka, te ostao samo 2 boda iza Real Madrida, onog istog Real Madrida sa Raulom, Figom, Ronaldom, R.Carlosom i ostalim zvijezdama koji su tada činili "Kraljeve". Uz to, pokupio je i nagradu sa najkorisnijeg španjolskog igrača te je ugradio 12 golova u sezoni, Već se tada počinjao klasificirani kao profinjeni zadnji vezni, sa kombinacijom udarca iz vana i nevjerovatnim tehničkim kvalitetama. 
To nikako nije mogao neprimjeriti Rafa Benitez, koji je klub nakrcao Španjolcima kao što su međuostalom i Luis Garcia, Arbeloa, Reina i to se na kraju ispostavilo kao dobar potez. Zajedno sa Gerrardom, Šmicerom, Barosom, Dudekom i legendardnom generacijom u još "legendardnijem" finalu Lige Prvaka protiv Milana osvaja naslov kao glavni dirigent momčadi. 2009. godine prelazi u Real, Milan je Liverpoolu vratio za već spomenuto finale, a razlog je možda i što Liverpool nikako nije mogao doći do naslova prvaka, a zov Reala se nije mogao odbiti. Kapetan Gerrard nikako se nije mogao pomiriti te je izgovorio kako ga je Alonsov odlazak "uništio", što dovoljno govori o Alonsovoj često podcijenjenoj ulozi na terenu. Liverpool u međuvremenu nikako nije mogao pronaći zamjenu, Lucas Leiva koji je programiran za to nikako nije uspio nadoknaditi Alonsa, a čini se da ni danas Emre Can to ne može kvalitetno odraditi. 

Alonso je u Real došao na mala vrata, kao igrač drugog reda, bez ozbira što je kao važan kotačić Furije, tada najjače reprezentacije bez dvojbe na svijetu, osvojio Euro 2008. Tada je Real bio je na raskrsnici prošlih Galacticosa, te jedne nove generacije predvođene C.Ronaldom, te se polako stvarao kadar koji će na vrhuncu biti 2014. sa Carlom Ancelottiem na čelu. U klub su pristizali Di Maria, Ozil, Higuain, Benzema, Carvalho, a Xabi je bio savršeni balans tome svemu, ono ljepilo koje je potrebno na najvažnijoj poziciji na terenu, onoj koja spaja obranu, sredinu, (dugim loptama često) i napad, poziciji zadnjeg veznog. 
Treba biti realan i reći kako Xabi Alonso nikada nije bio poznat po svojoj fizičkoj moći, niti je ikada upisan kao netko tko je oduzeo najviše lopti, a nije bio ni previše brz, ali je opet sa svojim ostalim kvalitetama se izborio kao "playmaker iz dubine" pa koliko god taj prijevod izgledao nestručan. 

Do dolaska Ancelottia, Realom su upravljali manje-više neuspješno Pelegrini, te koliko toliko uspješno Mourinho, prvak Španjolske, ali ne i prvak Europe što Pereza nikako nije moglo zadovoljiti iako je srušio Messievu Barcelonu sa trona Španjolske. Ancelotti je točno znao kako koristiti Alonsa, pa makar žrtvujući Ozil koji se tada pokazao kao višak. Spletom okolnosti, ozljedom Khedire, kao parnera Alonso je dobio Luku Modrića, a Carlova inovacija sa Di Mariom kao "desetkom" ili "osmicom" u sredini se pokazala kao jedan od najboljih poteza, što je u konačnici rezultiralo decimom u 2014. godini. 

Iako je osvojen toliko željeni naslov, Alonso i Real nisu pokazali da će se ta suradnja nastaviti. Real je doveo igrača koji je budućnost, Tonia Krossa, a Alonso se nije mogao pomiriti sa ulogom zamjene, znajući da ima još par sezona kvalitetnih za odraditi pa trampa na razini Bayern-Real pokazala skroz ispravna i Alonso je prešao na Alianz Arenu. 
Guardiola je u svom sistemu trebao čovjeka sa iskustvom, znanjem i kvalitetama da opet poveže redove njegove igre. Španjolski stil mu je savršeno odgovarao, a može se povući paralela sa Andreom Pirlom i Juventusom, gdje je također veteran bio jedan od najvažnijih dijelova momčadi sa sličnom ulogom. 
U Pepovom "svijetu", Alonso je korišten i u sredini, ali i na stoperu, što uz fluidnijih sistem je umogućavalo da na Alonsovo mjesto dođe igrač većih ofenzivnijih kvaliteta, a filozofija presinga i posjeda omogućava je konsantne napade i malo vremenu gdje se moralo braniti, tako da se Alonso snašao i u toj ulozi. 

Kako je nogomet ponekad lijepa priča, ovaj puta je spojila ponovo Carla i Alonsa u Bayernu. Alonso je ovaj puta uz smanjenu ulogu, što ozbirom na godine je i skroz razumljivo, opet glavni dirigent Bavaraca, barem dok njegov učenik Thiago ne stasa i ne preuzme momčad na sebe. Ovo proljeće imati će prilike ponovo sa Ancelottijem uzeti naslov prvaka Europe, čime bi se izjednačio sa Seedorfom na to vječnoj listi igrača sa tri osvojene Lige Prvaka sa tri različita kluba i povući se u mirovinu. 

Od samih početaka u Baskiji, gdje sa prijateljem i suigračem, a kasnije ljutim rivalom Artetom, te starijim bratom Mikelom i drugim Xabiem, Prietom, današnjim kapetanom, trebao činiti okosnicu Sociedada, pa preko Liverpoola, Reala i sada Bayerna, Alonso je postao najvažniji sporedniji igrač u svim ekipama gdje je igrao, računajući i reprezentaciju. Odlazi kada očito više ne može, a ne želi na silu uzimati kineske ili američke novce, to ne rade pravi umjetnici ove igre i ljudi na stilom. 

Alonso je jedan od zadnjih igrača koje smo sa užitkom gledali, proučavali, i bili impresionirani koliko dobro mogu šutati tu loptu, da uvijek dođe tamo gdje su planirali.
Ostati će upamćen kao veliki "senor" ove igre, i konačno će moći uživati u vinu i kubankama, bez ograničenja, što zaslužuje.

Adios senor
Kada uspijete u karijeri osvojiti dvije Lige Prvaka sa dva različita kluba, Svjetsko, te dva puta Europsko prvenstvo, te brojni niz trofeja koji spadaju u sjenu ovih najbitniji, može se reći da ste imali uspješnu karijeru a ovaj ju je igrač defitivno imao. Rijetko se tko sjeća da je Xabi Alonso karijeru počeo na San Sebastianu, te bio kapetan sve do svoga odlaska u Liverpool. Njegov uspon počeo je u najboljoj sezoni Sociedada od 1981/82, kada se klub kvalificirao za Ligu Prvaka, te ostao samo 2 boda iza Real Madrida, onog istog Real Madrida sa Raulom, Figom, Ronaldom, R.Carlosom i ...
Adios senor
Kada uspijete u karijeri osvojiti dvije Lige Prvaka sa dva ...

Respekt: HAJDUK2012, ipsi13,

01/2017
Nogometna revolucija; koji Van Bastenovi prijedlozi imaju, a koji nemaju smisla?

Nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu. Nogometaši su najvažniji sporedni ljudi na svijetu, često prvi simboli svojih država, njihovi brandovi i zaštitni znakovi. 99% njih nogomet je počelo igrati iz uvjerenja, iz strasti prema sportu, prema natjecanju te iz ljubavi prema toj okrugloj stvari. 
Ali moramo biti realni, nogomet je davno prešao sfere sporta, pa i pokreta u cijelini. On je danas show, glavnih i osnovnih dijelova marketinga, te velika industrija. Za veliku industriju trebate imati veliko tržište, a nogomet to zaista ima, ozbirom da se igra po cijelom svijetu, a globalizacijom i ulaskom kapitala sa svih strana njegova kvaliteta se izjednačava. Nogomet je također i ogledalo ponude i potražnje, gdje veliku kompanije uvlače ogroman novac kroz sponzorstvo i reklame, jer gotova da nema osobe koja ima TV prijamnik ili bilo koji oblik internet spajanja, a da nije pogledala nijednu utakmicu. Bilo bi to sve uredu, kada bi se znala granica tome. Promjene u nogometu kao sportu ne smiju ići na ruku glavnim "igračima iz sjene" koji će sve uraditi kako bi njihov lobij priskrbio sebi još veći odljev novca. U svrhu toga vuku se paralele sa američkim sportom, prije svega NBA-om. NBA je možda i najorganiziranija sporta liga na svijetu, i to će gotovo svaki sportski fanatik i potvrditi. Kada je nešto toliko uspješno, onda se i ne gledaju male razlike između američke i europske ili svjetske košarke, jer su Amerikanci sport prilagodili sebi, svojim sponzorima, gledateljima, i od toga napravili dobar posao. Danas je gotovo nemoguće zamisliti da utakmica od 48 minuta traje u prijenosu manje od 90, ili nekada i 120, jer u prijenosu se izmišlja dodatak prostor zbog reklama, uvode se natjecanja za djecu, i slične stvari koje nas u Europi posebno "živciraju", jer na to nismo navikli, a možda ćemo morati.

Teško je vjerovati da je od nogometa moguće napraviti totalni show, u kojoj će utakmici biti u drugom planu. Primjer može biti finale NFL-a, gdje je prosječan gledatelj prije upamtio izvođača na traju trećine nego konačan rezultat. Nogomet je previše ukorijenjen u sportski DNA svih koji ljudi koji prate, ali neka pravila će prije ili kasnije postaviti realna, možda i potrebna. 
FIFA dolaskom Infatina na čelo, ulazi u jednu novu eru, gdje će zajedno sa UEFOM od nogometa napraviti još profitabilniji biznis, ako je suditi prema prvim potezima glavnog vodstva. Povećanje broja sudionika SP-a, sigurno je jedan u nizu poteza koji će osigurati "kapitalu" brže probijanje do nogometne elite. Ne ulazeći koliko Katar, Kina, Kanada, Azerbajdžan mogu pomoći povećanju kvalitete nogometa i samog prvenstva, ali je prilično jasno kako će prihodi od samog natjecanja biti veći, jer je veći broj utakmica, igrača, ekipa. Druga promjena pravila o kojoj se dosta priča je video analiza gdje će sudac moći promijeniti svoju odluku, opet po uzoru na američki sistem. To pravilo, kao i pravilo gol crte je bi sigurno donijelo više "pravde" u nogometni svijet, jer sudačke pogreške su svakodnevne i s time bi se unaprijedila sama igra. Problem se može naći u tome što će ta pravila moći koristiti samo elita. Svjedoci smo da na ponekim terenima u zemljama sa lošijom infrastrukturom ponestaje čak i reflektora, sjedećih mjesta, svlačionica, a nogomet u samom svom nastatku je bio pokret jednakosti, svakoga tko se želio baviti tim. Jaz bogatih i siromašnijih bi se tim promjenama doveo na još jednu višu razinu, a ta bi se pravila mogla osjetiti samo na velikim natjecanjima, a sudačkih pogrešaka ima svuda, i zapravo je pitanje kolika bi onda bila ta "pravednost"..

Većinu promjena pravila u nogometu se može podijeliti na tri skupine: One koja su potrebna, ona koja su diskutabilna te ona koja bi zapravo na neki način povrijedila sami smisao tog sporta, jer neka pravila bolje leže nekim drugim sportovima. Uzmimo primjer hokej penala, koliko god to pravilo zvuči u teoriji zanimljivo, pa možda i praktično, teško je vjerovati da će povećati zainitrigiranost ako igrač sam ima pravo trčati prema golu i pucati na gol koji se ipak malo razlikuje od hokejaškog. Drugi primjer je ukidanje zaleđa. Živimo u vremenu dubukog presinga i samo zaleđe u nekim utakmicama skoro da i ne postoji, jer se u prostor utrčava čak nekada i sa svoje polovine, što i nije zaleđe onda. Druga strana priče otkriva moguću dobru stvar, a to je kako spriječiti momčadi da igraju preplitko i da svoje obrane države preblizu vrataru. Nekakav dojam tome je da se tim pravilima želi povećati broj golova, a opet nogomet nekada nisu samo golovi, pa čak nekada i utakmica 0-0 znaju biti jako zanimljive i pitanje je koliko je sam sport na tako velika pravila.

Kartoni i prekršaji su defitivno diskutabilna tema, i tu bi se sigurno mogao pronaći iskorak. Ograničenje broja prekršaja je nešto što se može spriječiti, a to se može uraditi većom obrazbom sudaca, jer svaki prekršaj ne mora značiti gubljenje dodatnih 20-30 sekundi same utakmice, što bi značilo da se treba povećati sloboda sudaca sa odlučuju i slobodno dopuštaju igru na svoj osjećaj. 
Drugi pitanje je izbacivanje igrača na određeno umjesto žutih kartona, što u teoriji zvuči zanimljivo i izvodivo, ali tu bi se moglo dogoditi da igrač se ozlijedi što pregrijavanje ili nedovoljnog zagrijavanja, a što se tiče njegova izostanka na terenu, opet bi dobili jednu vrstu "katenaća", ekipe koja se brani u zoni i tih 10-tak minuta bi gledali najčešće igru na jedan gol. 

Pravila koja bi možda unaprijedila nogometnu igru su sigurno uvođenje još jedne zamjene, ukidanje produžetka, ili razgovor kapetana sa sudcem. Uvođenje još jedne izmjene, ali pod uvjetom da je prva zamjena učinjena prije 60. minute kao bi se zaustavilo manipluniranje i trošenje vremena. Ukidanje produžetka je defitivno najčešće mijenjana promjena u zadnjih 20-tak godina. Znalo se dogoditi kako su postojali i zlatni, srebri gol te su mijenjani u kratkom roku. Smanjivanje produžetka ili prelazak odmah na izvođenje penala je sigurno jedno od riješenje, jer igrači dokazano pokazuju manje želje za igrom obzirom na umor i rizik u tom djelu utakmice. 
Razgovor kapetana sa sudcem je defitivno nešto što bi moglo donijeti dosta dobroga u nogometni svijet, jer često se događa da igrači pretjeraju u svojim reakcijama i ne poštuju sudca što izlazi iz okvira pa se nekada izgubi nit utakmice ili sudac ima previše posla zbog samih reakcija. Povećana uloga kapetana kao predstavnika momčadi bi mogla riješiti taj problem. 
Ali pravilo koje bi u teoriji najviše pridonijelo povećanju kvalitete je ograničenje vremena, kao u futsalu kada se igra se zaustavlja nakon svakog prekida. To bi spriječilo manipuliranje sa ozljedama, izmjenama i ostali folkor čemu svjedočimo nakon svake bitnije utakmice. Drugo pravilo je tkz. gol u gostima, gdje ekipe svjesno se brane nakon prednosti i to umanjuje kvalitet igre i samu neizvjesnost.

Kroz povijest smo svjedočili promjenama u nogometnoj igri, i taj trend će se nastaviti, a mi ćemo to morati prihvatiti. Neka pravila će stvarno unaprijediti kvalitet nogometne igre i dodati više intrige i zanimljivosti, a neka bi mogla ozbiljno povrijediti sami "statut" čija tradicija datira duže od 150 godina i bilo bi preteško povrijediti nešto što tako dugo i uspješno traje.

Nogomet je u svojim počecima pružao priliku svima da jednako se natječu i uživaju u igri, zabavi, sportu.

Hoće li ta igra, zabava i sport nestati ako se pravila budu prilagođava onima koji više plaćaju, nego onima zbog kojih se nogomet treba bazirati u budućnosti, pokazati će vrijeme..

Nogomet je pokret, a ne show
Nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu. Nogometaši su najvažniji sporedni ljudi na svijetu, često prvi simboli svojih država, njihovi brandovi i zaštitni znakovi. 99% njih nogomet je počelo igrati iz uvjerenja, iz strasti prema sportu, prema natjecanju te iz ljubavi prema toj okrugloj stvari. Ali moramo biti realni, nogomet je davno prešao sfere sporta, pa i pokreta u cijelini. On je danas show, glavnih i osnovnih dijelova marketinga, te velika industrija. Za veliku industriju trebate imati veliko tržište, a nogomet to zaista ima, ozbirom da se igra po cijelom svijetu, a globalizacijom i ulaskom kapitala sa svih strana njegova ...
Nogomet je pokret, a ne show
Nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu. Nogometaši su najvažniji ...

Respekt: Losonsky, Losovius, Lumbrikata, bokivt, sthagon,

Slažem se: Lumbrikata,

01/2017
Što bi bio uspjeh za hrvatski rukomet na SP-u u Francuskoj?

Prosinac obožavamo. Posebna vibra je u zraku, Božić traje 30 dana, sve je nekako šarenije i radosnije tih dana, a i ljudi su drugačijem ritmu, vedrijim bojama obojani. Poslije Nove godine, najluđe noći u godini, ta vedra boja opada a slijedi bolno vraćenje u realnost i maštanje o Uskrsu, ljetu, koja su tako daleko, barem iz ove pozicije.Na to sve se obično nadoveže i poduža pauza u nogometnim ligama, nema HNL cirkusa, ali maštu uvijek vjernih najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu pune novinarski kolouari i većinom velike cifre oko prelaska igrača. Ali usporedno sa tim, na nekim drugim borilištima dolazi do vrhunca sportskih događanja, barem u ovom dijelu sezone. Na snijegu se izmjenjuju skijaški skokovi sa Sljemenom u prvom dijelu, te Wengen, Kitzhbuel u drugom. Oni kojima je dosta snijega, možda i bolju utjehu potraže u drugoj poziciji siječnja, koja samo što nije došla kada počinje rukometno prvenstvo i Australien Open. U noćnom maratonu dobru rotaciju činiti će tenis Australije i košarka Amerike, NBA, a prije toga Hrvatska u još jednom pokušaju da napravi dobar rezultat.

Često znamo podcijeniti ili precijeniti našu reprezentaciju, ali u ovom slučaju većina sportskih analitičara i komentatora se složila da je uspjeh ove reprezentacije četvrt finale. Naizgled, razlog je očigledan, naš roster jednostavno nije spreman ponudili nešto više u ovom trenutku više dokaza zbog koji bi računali na više. Međutim, raspored i nije tako loš i može biti još bolji ako se ostvari jedan preduvjet, pobjeda protiv europskih prvaka, Njemačke. 
Pobjeda Njemaca u Poljskoj bila je jednaka onoj Portugala u Francuskoj. Znali su svi da su dobri, dolaze ipak iz najbolje lige na svijetu, ali nakon svih silnih otkaza i ozljeda, prešli su sve prepreke i došli do cilja, naslova kojem nisu bili ni blizu godinama. Ne može se promijeniti prošlost pa ne vrijedi previše ni spominjati postavljanje Stevanovića na gol u polufinalu. 
Bilo je to prvenstvo gdje smo mrzili i voljeli Babića, pod njegovim vodstvo je Hrvatska napravili ono silno čudo protiv Poljaka, ali i gubila od Španjolaca, Francuza. Slična priča bila je i na Riju, gdje se objektivno očekivala medalja, jer već jakoj reprezentaciji trebao se dodati i Luka Stepančić, ali kao da Rio nije bio suđen hrvatskim rukometašima. Nakon bolnog šoka i poraza od Katra, jedvite pobjede protiv Argentine, padali su i Francuzi i Danci, kasniji finalisti. 
Ni dan danas nije jasno kako je Karel Bielecki, čovjek čiji šuteve zna svaki dječak koji trenira rukomet u Europi, mogao slobodno šutirati odakle je htio, a htio je i to puno. Popravka nije bilo, vratili su se 5. 

Analiza rostera

Roster u odnosu na ta dva zadnja prvenstva opet se promijenio, po bolji analitičara i previše. Ali, ovaj puta Babić ima opravdanje, previše ozljeda dok se svojom voljom odrekao Karačića i Brozovića.
Nekako je dojam kako je kružni napadač najveća hrvatska boljka ove godine. Povratnik Musa dodatno se učvrstili hrvatski bedem u obrani, njegovim povratkom kompenzira se uloga i važnost Marka Kopljara, iako ne kraju na istoj poziciji u obrani. Sa Musom u obrani, izostanak kvalitetnijeg pivota osjetiti će se u napadu, iako Musa ove godine igra puno korisnije i u napadu. Izostanak Marina Marića nedvojbeno je najveći u našim redovima. Babić se odlučio na Tina Kontreca, umjesto Kozine, Vori i Sulić su ioako prošlost(nažalost). 
Na krilima jasno je 75%, najbolje lijevo krilo svijeta i preporođeni Mihić biti će na desnoj strani, dok će Horvatu Ćupića "glumiti" Pavletić Božić. Ne ulažeći u izbornikove odluke, doima se kako je Matulić, igrač iz francuske lige ipak bio malo bolje riješenje od rezerve Nexea. Ulaskom Mihića u reprezentaciju, inače nekada najboljeg juniora na toj poziciji, jasno je kako će se obrana 5+1 često a Duvnjak manje koristiti, barem u teoriji. 
Na vratima standardna ekipa, Ivić i Stevanović kao startni dvojac i Pešić kao njihova zamjena. Ivić je prvi vratar, i napravio je pravi potez na ljeto potpisavši za prvaka Europe Kielce, mijenajući tamo Marina Šegu. Kritike se mogu poslati izborniku i za dvojac Stevanović-Pešić, iako obojica imaju zasluge prošle godine pa i onako preveliki broj promjena u reprezentaciji ne bi trebalo nadopunjavati. Uz već spomenutog Šegu, Mate Šunjić ima sličnu priču kao Matulić, francuska liga i dobra forma očito nisu bili dovoljni ni kod njega.
Vanjska linija izgleda nikad ranjenije. Duvnjak je konačno kapetan, ali vjerovatno će ga Horvat morati mijenjati već na otvaranju protiv Saudijske Arabije što i nije tako loše, jer teško je vjerovati kako će ezgotična družina naškoditi Hrvatskoj iako je otvaranje SP-a. Njegovu zamjenu činiti će Luka Cindrić, zamjena Karačića u Vardaru. Babić zna najbolje zašto je pozvao Cindrića, a za sada je to dobar potez, sudeći po Croatia Openu odigranom u Umagu. Međutim, pozivanje Lovre Jotića umjesto Obranovića je više upitnije jer Jotić je novo ime, relativno nepoznat igrač i mogla bi se povući paralela sa norveškim "wonderkidom" Sagesenom od prošle godine. U tom igraču defitivno ima nešto, a to već mogao pokazati na ovom prvenstvu. Pucačke pozicije su možda uz pivota najslabiji dio reprezentacije. Puno će ovisiti o Stepančiću i Mandaliniću, koji mogu razbiti sigurno svaku obranu na svijetu, a zna se dogoditi i da će ne naprave ništa na utakmici. Brine nedovoljna širina uz njih. Šebetić se čini kao igrač koji je usprkos dvije sezone u Ligi Prvaka, i većom ulogom u ovoj sezoni, slabiji igrač nego kada je počinjao, a Mamić bi mogao na ovom prvenstvu konačno opravdati poziv. 
Izbornik je dobro koncipirao momčad što se tiče izmjena obrana-napad, gdje će se mijenjati Gojun i Mandalinić, pa se može očekivati da će kontra i na ovoj akciji biti naša najbolja snaga.

Konkurenti

Postoji li lijepše mjesto za osvojiti naslov najboljeg na svijetu i završiti karijeru?
O tome često misle Omeyer, Giougou, Abalo, i drugi francuski veterani. Defitivno je jasno tko je prvi favorit prvenstva. Razmontirali su Brazilce koji su loše branili čast ostatka svijeta. Dojam je kako su Francuzi dobro odradili jedan dio smjene generacije, neki drugi dečki kao što su Porte, N'guesean, Dipanda, Mahe dobro se uklopili u sistem i kako će polako ali sigurno nadomjestiti one najbolje. Ipak, dva čovjeka će biti ključ svega, Omeyer i Karabatić. Ne treba ni govoriti koliko su obojica toga napravili u karijere, a postaje impresivno gledati koliko čovjek sa 40 godina čini razliku, a svojoj golmanskoj ulozi dodao je još jedan segment, zabijanje golova pa se može reći kako se dobro navikao na novo pravilo. 
Prvi do domaćini su defitivno Danci, zlatni sa Olimpijskih igara. Španjolci i Njemci zajedno sa Hrvatskom u nekoj teorijskoj utrci malo iza. Kao potencijalno iznenađenje mogu se uključiti Slovenci, možda i Šveđani. To je otprilike to, možda dok Kinezi ne otkriju rukomet.

Skupina

Hrvatska i Njemačka će se boriti za prvo mjesto, malo hrabriji će reći i za polufinale, jer skupina sa kojom se križa naša skupina donosi dvoboj Šveđane, ili Katar kao potencijalne protivnike već u osmini, a dalje već dolazi i netko od favorita. Dvoboj sa Mađarskom pokazati će gdje smo trenutno, dok Bjelorusija, Čile i Saudijska Arabija su ipak drugi svijet u ovom trenutku. Naizgled nam ždrijeb ide na ruku, jer Saudijce se može riješiti i bez Duvnjaka prije svega, dok Njemci dolaze tek u zadnjem dvoboju skupine. 

Željko Babić ove godine ide na sve ili ništa. Cijelo vrijeme priča kako će ovoj Hrvatskoj "plafon" četvrfinale, pa i sva ova priča o ozljedama i otkazima se nadovezuje na to. Dojam je kako Babić pokušava skinuti sav mogući teret sa leđa igrača, maksimalno igrajući se uloge autsajdera u javnosti kako bi reprezentacija bez pristiska išla korak po korak. Babić se dosta kockao i sa rosterom, vodeći tri vratara i relativno neiskusnu vanjsku liniju biti će na kraju pobjednik ili pokajnik, kao da zna da mu je ovo zadnje prvenstvo, stoga samo uspjeh ga može spasiti. Puno će koristiti pravilo dodatnog igrača u polju, pa će ovo "sve ili ništa" dobiti i dodatno značenje. Velika kocka čovjeka kojeg samo uspjeh može spasiti, jer ni Ivano Balić nije toliki autoritet da Babića može spasiti neuspjeha na dva uzasopna prvenstva, a ono najvažnije tek slijedi..

"Sve ili ništa" Željka Babića
Prosinac obožavamo. Posebna vibra je u zraku, Božić traje 30 dana, sve je nekako šarenije i radosnije tih dana, a i ljudi su drugačijem ritmu, vedrijim bojama obojani. Poslije Nove godine, najluđe noći u godini, ta vedra boja opada a slijedi bolno vraćenje u realnost i maštanje o Uskrsu, ljetu, koja su tako daleko, barem iz ove pozicije.Na to sve se obično nadoveže i poduža pauza u nogometnim ligama, nema HNL cirkusa, ali maštu uvijek vjernih najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu pune novinarski kolouari i većinom velike cifre oko prelaska igrača. Ali usporedno sa tim, na nekim drugim borilištima dolazi ...
"Sve ili ništa" Željka Babića
Prosinac obožavamo. Posebna vibra je u zraku, Božić traje 30 ...
Mislim da je Babić svjesno išao na totalni rizik (pozivi igrača, način igre, spuštanje tenzije, Duvnjak) te je riskirao moguće loše igre i psihološki pad u momčadi za jednu dobru utakmicu. Ja sam očekivao da će se tako nešto dogoditi, jer realno.. - BruceWayne, 25.1.17. 9:08, 0 0 0
Ne možemo igrati cijeli turnir loše i nije realnost da se borimo sa SA u skupini. Jučer se poklopio dobar golman, dobar pucač i dobra obrana. Mislim da će Norvežani biti teži protivnik jer sada više nismo autsajderi, što je Babićev osnovni moto. - BruceWayne, 25.1.17. 9:10, 0 0 0
Da Norvežani će nam biti teži nego itko do sada. Puno njih kaže Njemačka nas je razbila, ali ja mislim da nije nego da samo protiv njih igrali bez nekog opterećenja i išli ovim putem, da dođemo na finale protiv Francuske. - Lumbrikata, 25.1.17. 9:42, 0 0 0
Ja isto mislim da nismo išli sa 100% protiv Njemaca, ne zbog kalkuliranja nego jednostavno negdje moramo usporitit da negdje drugdje možemo ubrzati. - BruceWayne, 25.1.17. 9:46, 0 0 0
Norveška će dobro proučiti nas, a i mi njih. Do sada nas još nisu pobijedili, pa neće ni sada. U finalu će nam bit lakše igrati protiv Francuske, nego da slučajno dođe do iznenađenja i pobjedi ih Slovenija. Sloveniju u finalu mi nebi pobijedili. - Lumbrikata, 25.1.17. 9:50, 0 0 0
01/2017
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Mjesto radnje je Silkeborg, grad od 40-tak tisuća stanovnika na sjeveru Danske, poznat po Ikeinim proizvodnima i regatama u Jedrenju. Da bi se uopće ovaj grad uopće doveo u središte zbivanja, potreban je jedan čovjek i jedan klub. Jedan od najpoznatijih scouta Europe, John Steen Olsen, koji je cijelu karijeru izgradio u Nizozemskoj, ali umjesto igračke karijere koju je proveo u Ultrechtu i Feyenordu, onu poznatiju karijeru kao dio osoblja, proveo je u Ajaxu. Prema raznim izvorima, zaslužan je za otkriće uz Litmanena najboljeg Skandinavca u redovima Kopljanika. Uz njega, Olsen je "proskautirao" i Boilesena, Eriksena, Fischera te tako Ajaxu omogućio neke od najboljih transfera u zadnje vrijeme. Iako je Ajax i prije dovodio igrače iz Skandinavije, već spomenut dvojac, resecija i slabljenje nizozemske lige samo su ubrzale taj proces jer Ajax više nije bio u stanju konkurirati većim klubovima ni u plaćanju odštete, ni u plaćanju samog igrača. Kad nemate novac, morate imati ideju i sistem, Ajax to sigurno ima. Nije ih poremetio ni propast belgijskog Germinala, klubu gdje su prije Ajaxa ponikli Vertonghen, Alderweireld, Kompany i još neki danas poznati reprezentativci.
Zanimljivost je to što igrači koji dolaze u Ajax, dolaze kao mladi, sa jednom ili neki nijednom sezonom u seniorima svojih matičnih klubova, pa se probijaju kroz juniore, ili kao Robert Murić Jong Ajax koji se natječe u drugoj nizozemskoj ligi. Jasno da ponekada i Olsen pogriješi, recimo primjera Baya, mlade desetke Alborga, naslijednika Eriksena u klubu koji to nikada nije postao, a vjerovatno i neće, pa se tu može dodati i primjer Boilsena koji je čak dogurao i do kapetanske vrpce, ali kontantne ozljede usporile su njegovu karijere i u konačnici ga vratile u Dansku. 
Nova zvijezda dolazi također iz Danske, ime mu je Kasper Dolberg. Teško se može objasniti kako igrač koji je bio rezerva u Jong Ajaxu danas je vodeći napadač prve momčadi, i nova "senzacija". Baš tu riječ vole mediji, uspoređivajući ga sa Ibrahimovićem, Tomasonom, Van Bastenom, pa čak su se našli i oni najhrabriji koji su čak smjeli ga uspoređiti sa Crujffom.

Dolberg kada je igrao u rodnom Silkeborgu, bio je desni vezni, krilo, ali spoj tehnike i visine nikako nije mogao zavariti Ajaxove stučnjake te je prebačen u napad. Međutim u svemu tome, imao je i malo sreće, jer sreće uvijek mora biti, makar malo. Prodajom Areka Milika u Napoli, Ajax nije doveo pravu zamjenu. Doveden je Kolumbijac Cassiero, te Traore iz Chelsea na posudbu. Traore kao i Dolberg nije klasična špica, više krilo koje može kvalitetno pokriti obje pozicije, što ozbirom na ajaxov stil igre je vrlo korisno. 
Dolbergov put učvrstile su dvije utakmice, hatt-trick protiv NEC-a, a za one koji vole rekorde, on je najmlađi strani igrač u povijesti Ajaxa koji je zabio tri gola na jednoj utakmici. Ali, jedan gol bio impresivniji, što zbog značenja same utakmice, što zbog načina zabijanja gola. Gol u derbiju na Der Kuipu. Sa 19 godina zabiti u stilu rutinera u najvećem derbiju u gostima ne može bilo tko.

Prema Whoscoredu, karakterizira ga odličan udarac iz daljine, dobra igra glavom, što je i logično obzirom na 187 cm, dribling te završnica. Tko pogleda bilo koji njegov video, moći će se uvjeriti u ove riječi whoscoreda što se tiče Dolbergovih individualnih kvaliteta. Kao manu najviše se ističe nedovoljan doprinos obrani, što se može povezati sa njegovim premještanjem sa krilne pozicije na napadača, gdje ipak nema toliko obrambenih zadaća. 
Ono što je zanimljivo, u gotovo svakom video, će se zamijeniti koliko je on važan igrač u Ajaxovoj organizaciji napada, što se očituje u zadržavanju lopte, te koliko protivnici prave faula na njemu (možda je naslov ipak krivi), što svojom snagom i tehnikom može odigrati. Kroz 18 mjeseci, koliko je član Ajaxa, Dolberg je napredovao u nevjerovatnoj količini, ali tu zasluga ima i Ajax, što kroz svoj sistem, način igre, pa se opet kroz statistiku whoscoreda može istaknuti kako voli igrati na kratka dodavanja, puno se kretati, te dolazi duboko po loptu. 

Za uspjeh je potreban talent, puno rada, te malo sreće. Nogometaš koji umije zabiti gol sa obje noge, glavom, iz daljine, defitivno ima "mota". Nemoguće je toliko napredovati bez puno rada, gdje olakšava dobar sistem i dobri uvjeti, a uvijek tu je i koji postotak sreće. Dolberg je definitivno u sve tri kategorije prisutan, a gdje mu je granice je trenutno teško reći kao i na kojoj poziciji će igrati ako se ostvare želje Ajaxa sa Huntelaarom koji dolazi na ljeto. u najgorem slučaju za Kaspera, koji je ugovorom vezan do 2021., imati će pola godine da potvrdi sve ono dobro što je napravio ovu jesen i zimu.
Usprkos previše sličnosti sa Zlatanom Ibrahimovićem, pomalo i sa Van Bastenom, ali on kako je krenuo, postati će i ostati, Kasper Dolberg, zvijezda o kojoj će se dugo pričati i pisati. 

On nije samo još jedan " novi Ibrahimović"
Mjesto radnje je Silkeborg, grad od 40-tak tisuća stanovnika na sjeveru Danske, poznat po Ikeinim proizvodnima i regatama u Jedrenju. Da bi se uopće ovaj grad uopće doveo u središte zbivanja, potreban je jedan čovjek i jedan klub. Jedan od najpoznatijih scouta Europe, John Steen Olsen, koji je cijelu karijeru izgradio u Nizozemskoj, ali umjesto igračke karijere koju je proveo u Ultrechtu i Feyenordu, onu poznatiju karijeru kao dio osoblja, proveo je u Ajaxu. Prema raznim izvorima, zaslužan je za otkriće uz Litmanena najboljeg Skandinavca u redovima Kopljanika. Uz njega, Olsen je "proskautirao" i Boilesena, Eriksena, Fischera te tako Ajaxu ...
On nije samo još jedan " novi Ibrahimović"
Mjesto radnje je Silkeborg, grad od 40-tak tisuća stanovnika na ...

Respekt: Leader, Shankly96, ipsi13, bokivt,

Slažem se: mrkino, ipsi13,

Prati nas

©2016. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.