BruceWayne

“I never realised that to be a jockey you had to be a horse first.”
Reputacija
8
Bodova
112
Analiza
261
Ocjena
866
Anketa
648
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

11/2018
Je li Liga nacija za Hrvatsku bila uspješna ili ne?

Uefa je u protekla tri mjeseca prezentirala novo natjecanje zvano Liga nacija. Od beskrajnih rasprava čiji je završna točka bila novac do zamjene za ionako nebitne prijateljske utakmice, međutim pravi smisao natjecanja vidjeli smo tek u zadnjem kolu.

 Zapravo, Liga nacija bila je nalik TV seriji čiji bi prvi i često dosadašnjikav dio otjerao gledatelje do trenutka kada su stvari krenule biti zanimljive. Onaj dio publike koji je ostao vjeran, dočekao je svojevrsni twist kada su glavni junaci morali pobjeđivati da bi ostali u natjecanju ili na životu. Bez sumnje, to se prenijelo kroz bolji nogomet, veći intenzitet u igri i što je najvažnije - natjecateljski podražaj u kojem je svatko našao argument za dati 1% više od protivnika.

Pobjednici skupina dobili su nagradu sudjelovati na završnim turnirima, a tamo zbog poraza od Engleza u zadnjem kolu neće biti Hrvatske.

Iako svjetski doprvak idući termin Lige nacija neće dočekati u društvu najelitnijih nogometnih nacija u Europi, novo Ueufa-ino natjecanje se može smatrati uspješno odrađenim iz tri razloga:

1. Osiguran je status nositelja za predstojeće kvalifikacije

Usprkos činjenici da će 20 reprezentacija iz kvalifikacija osigurati završni turnir koji se igra diljem starog kontinenta, Hrvatska bi bila u znatno lošijoj situaciji da se našla u drugom umjesto u prvom dijelu ždrijeba. Ako pogledamo popis reprezentacija pod skupinama, složit ćemo da nije svejedno biti u skupini s recimo Španjolskom i Škotskom ili Norveškom i Češkom, a ne treba zaboraviti da su u 4. potu 3 reprezentacije koje su igrale u Francuskoj te na toj smotri nije bilo reprezentacija kao što su Nizozemska, Grčka, Danska ili Srbija.

Dovoljno razloga za ozbiljno shvatiti razliku između nositelja u prvom i drugom dijelu ždrijeba.

2. Promovirani su mladi igrači

Pošto su Nikola Vlašić i Josip Brekalo opravdali su poziv u zadnjem reprezentativnom terminu, sve se više počinje pričati o barem djelomičnoj smjeni generacija koje se neosporno mora dogoditi unutar 2-3 godine. Nitko ne može vremena dugoročno, ali ovih nekoliko utakmica Lige nacija je pokazalo da su najmanje dvojica igrača već sada spremni konkurirati za najboljih 11 reprezentacije. Posebno je obojica igrači koji kvalitetno mogu igrati moderan nogomet, ponajviše kroz presing i stvaranje razlike u igri s loptom. Dok je Vlašić polušpica ili moderna osmica, Brekalo je tip krilnog igrača kakvog Hrvatska u ovom trenutku nema. Njegov skilset uključuje stvaranje razlike na obje krilne pozicije i missmatch kroz ulazak na suprotnu nogu a uz agilnost i udarac, bit će dugoročno najopasniji hrvatski igrač.

Dalić je probao još neke igrače, ali osim Livakovića na Rujevici i Jedvajevih golova na Maksimiru, nije dobio svježinu potrebnu za nastavak svog puta na klupi reprezentacije. Zato će idući ciklus biti izuzetno važan jer bi mogao biti veliki problem dočekati sljedeće kvalifikacije bez Modrića i Rakitića a da njihove zamjene nisu donijeti barem nekakav utjecaj na rezultate reprezentacije.

Pozitivna činjenica je vezana uz broj hrvatskih igrača u najboljim europskim ligama, no negativan trend nalaže da većina njih nije na očekivanoj razini te je sve upitnije hoće li moći odgovoriti na pravi način kada budu trebali.

3. Pad koji je došao u najboljem trenutku

Rekordan poraz od Španjolske došao je u pravo vrijeme. Hrvatska je tim porazom shvatila da je Svjetsko prvenstvo prošlost i da treba nastaviti iznova graditi pokušaj ponovnog napada na naslov prvaka. Niz je uspješnih selekcija u prošlosti a danas poluprosječnih reprezentacija na margini nogometnog društva. Najbolji su primjeri bivši europski prvaci Danci i Grci, ali čak ni ne treba ići dalje od hrvatskog primjera u kvalifikacijama za Euro 2000.

Tada je treća reprezentacija svijeta propustila odlazak na iduće natjecanje zbog generacije čiji je zenit prošao a pravih zamjena nije bilo.Konkretna poveznica te i sadašnje reprezentacije je silazni pad vrhunske generacije koja će neosporno morati ići u ponovnu izgradnju ali za razliku od one, ova ima lakšu situaciju kako ju prebroditi. Velika je promjena povećanje broja sudionika za završnom turniru, luksuz koji tadašnja reprezentacija si nije mogla priuštiti i bio je dovoljan jedan krivi korak da se brončani poskliznu već na sljedećem izazovu. No, teško je vjerovati da će njihova sudbina dogoditi njihovim nasljednicima.

Osim konkretnog rezultata, ove 4 utakmice precizno su pokazale koliko mala nacija kao što je Hrvatska ne može u vrlo kratko vremena producirati veliki broj igrača. Mladih i talentiranih igrača će uvijek biti, ali oni često nisu dovoljni dati konkretan doprinos u prvim nastupima za onu najbolju selekciju. Zato će Dalićevo strpljenje biti ključ za njihov razvoj u godinama koje slijede.

Zaključno, Liga nacija je donijela određeni iskorak u odnosu na prijateljske utakmice, barem u onom natjecateljskom dijelu kroz zadnje kolo grupne faze. Preostaje vidjeti kako će proći završni turnir a onda kvalifikacije ,puno važnije za većinu reprezentacija pa tako i Hrvatsku.

Zbog velikog broja igrača na odlasku i želje protivnika da se sruši svjetski doprvak, pad je morao doći. Pad nakon kojeg bi trebao uslijediti novi uzlet..

3 razloga zašto se Liga nacija isplatila za Hrvatsku
Uefa je u protekla tri mjeseca prezentirala novo natjecanje zvano Liga nacija. Od beskrajnih rasprava čiji je završna točka bila novac do zamjene za ionako nebitne prijateljske utakmice, međutim pravi smisao natjecanja vidjeli smo tek u zadnjem kolu. Zapravo, Liga nacija bila je nalik TV seriji čiji bi prvi i često dosadašnjikav dio otjerao gledatelje do trenutka kada su stvari krenule biti zanimljive. Onaj dio publike koji je ostao vjeran, dočekao je svojevrsni twist kada su glavni junaci morali pobjeđivati da bi ostali u natjecanju ili na životu. Bez sumnje, to se prenijelo kroz bolji nogomet, veći intenzitet u igri ...
3 razloga zašto se Liga nacija isplatila za Hrvatsku
Uefa je u protekla tri mjeseca prezentirala novo natjecanje zvano ...
11/2018
Engleska - Hrvatska 2-1

Hrvatskoj je izuzetno bila potrebna ta pobjeda u četvrtak nad Španjolskom. Ne samo zbog nade u prolazak skupine Lige nacija ili osiguranja nositeljstva za predstojeće kvalifikacije, već zbog povratka vjere da je ekipa na terenu i dalje vrijedna rezultata koji je proteklo ljeto napravila. Uz srebro, došla su velika očekivanja navijača i velika odgovornost prema naslijeđu ostvarenog rezultata. Rekordan poraz u prvoj utakmici protiv Španjolske definitivno nije pomogao građenju imidža svjetskog prvaka, no od Elchea do Wembleya, Hrvatska je polako rasla i došla u priliku osigurati završni turnir Lige nacija.

S istim nadanjima čekali su je Englezi, reprezentacija kojoj je porazom u polufinalu uništen san o "povratku nogometa kući", još jednom u proteklih 52 godine. Međutim, oni na taj događaj iz bliske prošlosti nisu gledali s osobitom ljutnjom, no dovoljno je reći da su po pristupu više željeli proći na završni turnir Lige nacije nego osvojiti broncu na Svjetskom prvenstvu. Iako je poražen u obje utakmice gdje su se "dijelile" medalje, Gareth Southgate dobio je priliku povesti "dvadeset Tri Lava" u nove izazove. 

Dovoljno samokritičan, shvatio je ograničenost postavke s trojicom u obrani, te pod utjecajem trendova Premier League vratio 4-3-3 s dvojicom osmica te dva krila koja su trebala praviti društvo Kaneu u ugrožavanju protivničkog gola. Možda je jedan od razloga te promjene polufinala i hrvatski preokret tijekom drugog dijela. Obrambeni kombinaciju 5-3-2, Hrvatska je matirala missmatchom u bočnim zonama, kreirajući 2vs1 gdje su bočni igrači i krila napadali engleskog wing-beka. U takvoj postavci, Hrvatska je prvenstveno lakše dolazila u situacije ubacivati loptu u 16-erac, gdje bi Perišić i Rebić napadali drugog wing-beka, kako što je uostalom pao pogodak Perišića koji je kasnije preusmjerio utakmicu na hrvatsku stranu.

Odustajanjem od 3-5-2, Engleska je ostala bez dodatne opcije u prvoj fazi distribucije, ali povratkom krila u regularnu formaciju dobivene su dodatne opcije kako fizičku prednost pretvoriti u kvalitetan matchup. Promjenom formacije, poništen je polufinalni missmatch, a Southgate je svoj obrambeni plan fokusirao na odsijecanje najutjecajnijih hrvatskih igrača u posjedu. Jasno da mu je u realizaciji plana znatno pomogao Rakitićev izostanak, stoga su dodatne obveze u kreaciji dobili Modrić i Brozović, što se dobro vidjelo i po brojkama. Spomenuti dvojac bio je nezaobilazna točka svakog napada, a uputili su čak 34% točnih dodavanja gostiju na cijeloj utakmici. 

Znajući kako njegov protivnik voli igrati kroz blok i reakciju, Southgate je imao spreman dio plana kako izbjeći kvalitetni hrvatski presing te u povoljnoj situaciji pronaći Sterlinga i Rashforda. Izuzev početnog pritiska, Engleska je kontrolirala razvoj događaja na terenu, ponajviše jer je engleski izbornik u manama Lovre Kalinića našao put kako doći do kontinuiranog posjeda.

Povratnik među vratnice odradio je vrhunski posao u svom petercu, ali izvan njega prikazao je ne samo vlastite, nego i mane cijelokupnog hrvatskog sustava. Zbog lakog branjenja Kanea u uskim dijelovima terena ili popularnom međuprostoru, Englezi su dugim loptama tražili dubinu te istovremeno testirali sigurnost u izlascima hrvatskog vratara. Zlatku Daliću sigurno nije bilo svejedno gledati hoće li prije do lopte doći 204 cm visoki Kalinić ili netko od brzonogih engleskih napadača. Suradnja Cityjevih igrača nije donijela vodstvo, ali je natjerala hrvatskog izbornika spustiti obranu bliže Kaliniću da se neutralizira prostor za dubinska dodavanja. Izostanak kreacije djelomično su nadomjestili povratkom u život Rossa Barkleya te ubacivanjem Fabiana Delpha, međutim čini se da će engleski izbornik za dugoročnu opciju mora malo pričekati.

Nažalost po Hrvatsku i Inter, Vrsaljko još nije zaliječio ozljede koju vuče još od Rusije. Njegov izlazak dodatno je skratio skromne hrvatske opcije u pozicijskoj igri. Bez nominalnog bočnog igrača koji osigurao širinu u fazi napada, Hrvatska je bila osuđena napadati samo kroz tranziciju. Zbog toga, hrvatskih dvojac/trojac na bokovima uputio je samo 12 dodavanja u zadnjoj trećini a kao usporedbu, Walker i Chivell imali su 52. U ekipnom omjeru iste kategorije, Engleska je imala ukupno 188 dodavanja u zadnjoj trećini, Hrvatska 75, dokaz da bez bočnih igrača nema progresivne pozicijske igre.

Presing je funkcionirao, ali isti mehanizam korišten je protiv Hrvatske. Da uspjesi mladih engleskih reprezentacija nisu slučajni, prikazuje nam još jedna usporedna kroz korištenje vratara u izgradnji napada. Dok je Pickford bio sigurna opcija s 83% uspješnih dodavanja, Kalinić je označen kao meta protivničkog presinga i čest razlog povratka posjeda u domaće vlasništvo. U zabrinjavajućih 44% uspješnih u 30 dodavanja, mogu se ubrojiti i 21 duga lopta, gdje se zapravo dobro vidjelo koliko reprezentacije nedostaje Mandžukić kao opcija u skoku jer Rebić nije imao šanse protiv Stonesa i Gomeza. Osim izgradnje napada, Pickford je dugim loptama tražio Sterlinga na širokom prostoru. Da Hrvatska nije izgubila, uklizavanje Vrsaljka u takvoj situaciji bio bi najbolji trenutak utakmice.

Zbog nedostatka opcija u progresiji i igri protiv presinga kada je zatvoren Modrić, Hrvatska je dobar dio utakmice bila preslika ovogodišnjeg Uniteda. Poveznica se najviše ogledala kroz skromnu prezentaciju u prvom dijelu, život u sjeni protivnika i nadi da će Kalinić bili vladar svog peterca, kada već ne može nešto više. Kao De Gea u Mourinhovom planu, vratar Genta dao je hrvatskoj priliku zabiti prije nego što lopta prođe iza njegovih leđa. Između valova engleskog napada, igrači iz budućnosti su kao nekada Olić i Eduardo iskoristili pukotine u obrani za pronalazak Kramarića.
U trenutku kad mu je većina hrvatskih navijača spominjala uži dio obitelji jer nije loptu proslijedio slobodnom Perišiću, Kramarić je uz pomoć bloka loptu poslao u Pickfordovu mrežu. Tad se sve promijenilo, Englezi bili su obasjani flashbackom polufinala, Wembley utihnut a Hrvatska je od rekordnog poraza na otvaranju došla na pola sata od završnog turnira Lige nacija. 

Pod teretom neiskustva i gubitničkog mentaliteta kvalitetno građenog u zadnjim desetljećima, Englezi su psihički pali. Međutim, čovjek koji je metafora za sve engleske neuspjehe u jednoj osobi, nije paničario. Premda na klupi nije imao sigurnog "gamechangera", sam pogled prema tom u smjeru ponudio je dovoljno opcija kako preokrenuti susret u svoju korist.

Onda se dogodilo razvoj događaja sličan polufinalu, samo su ovaj puta isti protivnici promijenili uloge. S jednom izmjenom do isteka vremena, Dalić se kockao i nije prepoznao indirektne znakove umora kod svojih igrača, ponajviše Perišića. Potjerani u svojih 25 metara, bez igrača koji može sačuvati posjed dok se ne otvore druge opcije, Hrvatska se brzo našla u problemu. Umorni Perišić i ne pretjerano agilni Milić bili su idealna meta za "expoit" i zadnja engleska nada se ne ponovi 2017. Ulaskom Lingarda i Sancha, vrlo brzo se desni koridor terena pretvorio u Southgateov all-in, ali bez obzira sav pritisak iz pozicijske igre, Englezi su pored svog imena i dalje imali nulu.

"Ma to je samo još jedan aut". Očito je slično razmišljao Ivan Perišić, vjerojatno pod utjecajem umora izbacio loptu glavom nakon kornera u društvu Luke Modrića. Pisati o prijestupu igrača kod izvođenja auta odnosno uperivati prst u suca je mentalitet gubitnika a ne svjetskog doprvaka. Krivce za pogotke treba tražiti puno bliže, te njih upitati odgovore zašto reprezentacija kronično loše reagira u standardnim situacijama jer se po pozicioniranju igrača vidi da se nije ništa radilo da se niz zaustavi. U vrijeme kada je tendencija micanja igrača s crte ne bi li doveli protivnika u zaleđe, Hrvatska dopušta priliku za dodavanje u skoku. Stones u polufinalu Svjetskog prvenstva i Dier na Rujevici bili su dovoljno upozorenje i teza koja briše argument sreće i sudačke prosudbe u ocjeni tog događaja. Nadati se u mogućnost promašaja kod svakog prekida je prilično rizičan plan, a njegove posljedice najbolje prikazane na jučerašnjoj utakmici.

Jedan dio krivice pripada izborniku jer se slični problemi događaju već kroz dvocifreni broj utakmice, dok drugi pripadaju igračima i posebno vrataru. Hajdukova vratarska škola je izbacila mnoge sjajne vratare, ali svaki od njih imao je tvorničku pogrešku - izlaske s crte. Ne postoji nijedan dobar izgovor vrataru visokom 204 cm kada ostane na crti, a ubačaj padne na peterac ili aut na 10-11 metara u manjoj brzini i bez mogućnosti da direktno ugrozi vratara. 

Dok HNS još traži način kako da za sebe što jeftiniji način izvuče gradnju nacionalnog stadiona, možda bi bilo bolje novac dobiven od uspjeha u Rusiji uloži u kupnju stranog znanja kako vratare prilagoditi modernoj igri ili naučiti prekide koristiti kao oružje, posebno kada se zna da ni pozicijska igra nije jača hrvatska strana. Klub u kojem igra nabacivač auta za izjednačenje je nedavno uposlio danskog stručnjaka Thomasa Gronnemarka, svjetskog rekordera u bacanju auta kako bi mlade igrače Liverpoola podučio toj podcijenjenoj vještini. Sam Gronnemark je poslije utakmice priznao da je već utjecao ne samo na Gomeza, nego i A.Arnolda te Robertsona. 

Zbog ujednačenosti u modernom nogometu, najmanje sitnice često učine razliku. Nekada je to individualni potez ili pogreška protivnika. Nekada je to vratar koji nema naviku igranja nogom ili istrčavati i braniti prostor između gola i obrane. Nekada su to prekidi, izvođenja auta ili kornera a nekada je to sreća. Za razliku od branjenja ili napadanja prekida, korištenja i traženja missmatcheva kroz presing koji su izravan proizvod sustavnog rada, sreća ima ograničen rok trajanja.

U trenutku kada je pozicijska igra zakazala, a kvaliteta ušla u sjenu kvantitete, Hrvatskoj je preostala improvizacija. Nekadašnji najbolji prijatelj nogometaša u crnom je ovaj puta okrenuo leđa i na teren umjesto pomoći na teren poslao ironiju. Jedvaj, Vrsaljkov zamjenik na desnom boku je napravio prekršaj tamo gdje bi Interov bočni možda oduzeo loptu. Iz tog prekršaja, Englezi su dobili priliku pronaći Kanea, a on pogodio u dio gola gdje je stajao hrvatskih igrač tijekom kornera. Toliko puta smo u zadnji vremena mogli pročitati klišej "važna je samo pobjeda, ne igra", Hrvatska je pobjedama predugo bježala od problema, koji će se morati ubrzo riješiti jer je to ulaznica u povratak u pobjedničku diviziju.

Međutim, poraz i ispadanje u niži rang ne moraju značiti nogometnu apokalipsu, ali mogu prikazati realno stanje gdje se reprezentacija trenutno nalazi. Ove 4 utakmice Lige nacije su poručile su da je ona bez usluga Modrića i Rakitića bliže B nego A diviziji. Rastanak s velikim playmakerskim duetom je sve bliži, a polagani ulazak Vlašića i Brekala daje utjehu u potencijal da se Hrvatska ponovno vrati u elitni razred.

Zbog njih prvenstveno, Liga nacija je za Hrvatsku bila uspješna. Iako status nositeljstva još nije teorijski osiguran, malo je vjerojatno očekivati pobjede Poljske i Njemačkom nad Portugalom i Nizozemskom. Nešto lakša kvalifikacijska skupina bit će odlična prilika predstaviti Hrvatsku koja će u naslijeđu imati veliki rezultat, ali i motiv napraviti bolji. Kao što je ova na odlasku imala gledajući "originalne" Vatrene. Ekipu iz Hilton hotela može zabrinuti što je iduća generacija možda i zadnja na kojoj će moći temeljiti neutemeljenu tezu o "hrvatskom sustavu" jer će drugi toliko daleko otići, da će se nekadašnji svjetski doprvaci vrlo brzo naći na listi daleko od trenutnih pozicija. 

Ali možda ta, 27. reprezentacija svijeta bude imala nacionalni stadion i kamp. Ili barem pokoji kamen temeljac, ako je što ostalo u "ruševinama" Rusanove. 

Zlatku Daliću je ponestalo karata na kojima piše sreća
Hrvatskoj je izuzetno bila potrebna ta pobjeda u četvrtak nad Španjolskom. Ne samo zbog nade u prolazak skupine Lige nacija ili osiguranja nositeljstva za predstojeće kvalifikacije, već zbog povratka vjere da je ekipa na terenu i dalje vrijedna rezultata koji je proteklo ljeto napravila. Uz srebro, došla su velika očekivanja navijača i velika odgovornost prema naslijeđu ostvarenog rezultata. Rekordan poraz u prvoj utakmici protiv Španjolske definitivno nije pomogao građenju imidža svjetskog prvaka, no od Elchea do Wembleya, Hrvatska je polako rasla i došla u priliku osigurati završni turnir Lige nacija. S istim nadanjima čekali su je Englezi, reprezentacija kojoj je ...
Zlatku Daliću je ponestalo karata na kojima piše sreća
Hrvatskoj je izuzetno bila potrebna ta pobjeda u četvrtak nad ...
Brekalo je odigrao krucijalnu ulogu u dvama golovima. Nakon Perišićeva, pa Pjacina te Rebićeva oslanjanja na snagu i brzinu na širokom prostoru, lijepo je vidjeti potpunog ofenzivca kako stvara višak koristeći manju kvadraturu u zadnjoj trećini. :) - crosby87, 19.11.18. 19:55, 0 0 0
Da je bez Morica i Rakitica blize B nego A smo znali i prije natjecanja. Pogotovo sto od 4 utakmice niti jednom Hrvatska nije igrala bez Modrica i Rakitica. - gradim, 20.11.18. 12:02, 0 0 0
Zanimjliv je odnos prema sreic. Kad je prije 2 gidine na euru Hrvatska ispala od Portugala navijaci hrvatske su proklinjali srecu. "Strucnjaci" su tvrdili da ispadanja nije posljedica srece vec loseg vodjenja, nedostatka karaktera i sl. Na svjetskom - gradim, 20.11.18. 12:05, 0 0 0
Se stvar okrenula. I sad strucnjaci kao glavni razlog uspjeha reprezentacije navode srecu. Ova kritika sustava mi se cini kao pamflet ubacen u analizu utakmice. Kako mi iu ove utakmice vidimo da u hrvaskoj ne postoji sustav? Kako su se igraci rszvili - gradim, 20.11.18. 12:12, 0 0 0
Bez sustava? - gradim, 20.11.18. 12:14, 0 0 0
11/2018
Utakmica tjedna: Juventus - Manchester United 1-2

Iako je početak sezone označen kao veliki underachivement, na Old Traffordu se polako smiruje situacija. Naslov je praktički izgubljen, pozicije koje vode u Ligu prvaka ne djeluju blizu, kao svjetla točka čini se skupina Lige prvaka gdje United sigurno plovi prema drugom krugu. Odnos vlasnika prema klubu, nezadovoljstva glavnih igrača i "hladni rat" na relaciji Mourinho-sportski direktor kulminiralo je užasnim prvim dijelom predstave protiv Newcastle. Nakon tog poluvremena, gdje je United gubio 2-0 od značajno slabijeg Newcastle na vlastitom terenu, bilo je jasno da će Mourinho nakon drugih 45 minuta otići kao gubitnik ili pobijediti sve na stadionu i vratiti status trenera na neodređeno. Konačno slobodni, zaigrali su dovoljno dobar nogomet da se zasluži aktiviranje "Fergie timea". Bilo je poluvrijeme koje je otkrilo sav potencijal, duboko skriven u Posebnim bilježnicama, blokovima i knjigama.

Međutim, Mourinho je dobro mijenjao, United odigrao vrhunsko poluvrijeme i pobijedio. Otprilike, ta rečenica će se ponavljati u sljedećih nekoliko utakmica kao trademark dosadašnjeg dijela sezone. Poslije Newcastlea i reprezentativne stanke, uslijedio je zahtjevan raspored i ogroman pritisak skupljanja što više bodova jer su njihovi stari suparnici Chelsea i Arsenal neočekivano dobro startali pod novim trenerima. Težak raspored, status autsajdera i cijeli svijet protiv njega, bio je motor koji je pokrenuo Mourinha i United.

Od Stanford Brigea do gradskog derbija, skupio je 3 pobjede, 1 remi, 1 poraz, dvije svađe s protivničkim navijačima i jednu s protivničkim asistentom. United je igrao većinom hladno pa toplo, osim protiv Juventusa kući gdje su ostali zaleđeni cijelu utakmicu. Simpatični Bournemouth dobili su na fizičku razliku kada su se oni ohladili, a Juventus nespretnim reakcijama njihove obrane u dva prekida pred kraj utakmice, no pozitivan niz vratio je vjeru i atmosferu pred gradski derbi, dvoboj koji može na Old Trafford donijeti puno više od 3 boda.

Bez Pogbe, domaćeg terena i tipke "Fergie time", crveni dio Manchestera zapravo nije imao šanse. Iako će se gotovo svaki razgovor o ovim suparnici završiti na temi novca, srž priče je u drugom detalju. Kada u internet tražilicu upišite Manchester City, izbacit će vam stranice koje opisuju njihove rezultate kroz superlativan odnos prema estetici igre. Ako pokušate riječi Manchester dodati United, to je vas odvesti na Mourinhov domaći teren, gdje se on vodi i obično pobjeđuje u ratovima sa bilo kim tko naiđe, istodobno skrivajući sve ono loše što se dogodi u 90+ minuta. Tome ne pomaže niti ponašanje vodstva kluba, Portugalčev savršeni izgovor koji postaje njegov prvi i posljednji argument kada situacije izmakne kontroli. Dok City svoj identitet gradi na terenu, Mourinho Manchester United pretvara u sebe.

Iako je poznat kao ponajbolji trener nove ere u slučaju kada treba pronaći detalj koji odlučuje pobjednika, ovaj puta nije priredio zamke na koje City nije imao odgovor. Nadajući se da dobiti premoć brojčane superiornosti kroz obrambeni blok, ekipu je povukao prilično duboko. Detalj koji je trebao prevagnuti bio je man marking Rashforda kao najisturenijeg igrača gostiju nad pivotom Cityja Fernandinhom. Odsjeći koridore distribucije često je ključan posao u pozicijskoj obrani, a moderni nogomet nalaže da u tome sudjeluju svih 10 igrača u polju. Toga se nije odrekao niti Guardiola, stoga je Agueru namijenio sličan zadatak. Nemanja Matić, u ovom smislu protuteža Fernandinhu našao se u "očekivanju Godota", odnosno igrača koji će mu se ponuditi kao passing opcija u progresiji napada. Kada je Cityjev blok zatvorio sredinu, Matiću je ponestalo rješenja i ubrzo se našao okružen petoricom protivničkih igrača. Idealna okidač za oduzimanje lopte, što je Aguero i napravio.

Iako je u medijima uvijek među prvim kandidatima zbog izostanka atrakcije u svojoj igri, Cityjev sustav ne bi mogao funkcionirati bez Fernandinhovog utjecaja. Kao holder ispred tri stopera u izgradnji napada ima ključnu unaprijed odrediti slobodnu zonu dodavanja i tamo prebaciti posjed uz napomenu da taj razvoj napada ima progresivni potencijal. Pošto ima ulogu koja prije svega treba osigurati stabilnost posjeda i ravnotežu a Cityjev visoki posjed označava nizak skup u obrambenim kategorijama, Fernandihov doprinos se ne može dovoljno prikazati statističkim pokazateljima.

Izbaciti Fernandinha iz distibucijskih kombinacija trebao je usporiti Cityjem protok lopte te olakšati posao gostujućoj obrani. Uspjeh Uniteda u tome bio je djelomičan. Uspjeli su blokirali koridor između stopera i Fernandinha, ali nisu uspjeli usporiti Cityjevu izgradnju napada. Pepov odabir stopera koji kvalitetno mogu odgovoriti iznošenju lopte pokazalo se kao ključan trenutak u zaobilaženju Mourinhove zamke markiranja Fernandinha. Izlaskom stopera odrađen je jedan dio posla, drugi morao je odraditi napadač - u ovom slučaju Aguero.

Dok je Mourinho u svom odabiru najisturenijeg igrača tražio fizičku dominaciju u fazi obrane i tranzicije, Pepov odabir stvara ključni taktički missmatch koji rješava pitanje pobjednika. Overlodanjem zone koji nominalno okupiraju D.Silva i Sterling, nudio se kao opcija u službi povratkon dodavanje prema Fernandinhu. Na taj način je City primjenjivao svoj primarni plan.
U drugom primjeru, kada je Rashford isključio Fernandinha, United ima dovoljno igrača za preuzimanje ukoliko Laporte napadne prostor ispred pozicije stopera, no ponovno spuštanje Aguera u međuprostor stvara dodatni pritisak jer taj prostor otprije napadaju Sterling i D.Silva. Ulaskom Laportea u zadnju trećinu te Aguera u međuprostor, Mourinho više nema brojčanu premoć na kojoj je temeljio svoj plan.

Zguran u svojih 25 metara bez igrača koji može odgovoriti presingu Cityja ili odigrati igru leđima, Mourinho je izgubio kontrolu nad utakmicom. Kao u mnogim bitkama prije, ostala je sitna nada zvan David De Gea, no Španjolac se uklopio u sivilo gostujuće obrane i njegov utjecaj više ne stvara razliku kao prijašnjih sezona. Bez obzira na nespretnu reakciju Edersona pretvorenu u pogodak Martiala, pitanje pobjednika bilo je odlučeno drugim pogotkom Cityja. Naposljetku, danas je izašla informacija da je Manchester United krenuo u pregovore oko produženja ugovora sa veteranskim dvojcem Valencia i Young. Teško je vjerovati da je to odluka donesena zbog financijske rigidnosti čelnika kluba i produljivanju "vječne" teze o Cityjevom dovođenju bočnih igrača za cifre koje Mourinho navodno ne može dobiti od ljudi na vrhu. Iz jednadžbe ne treba izbaciti činjenicu da su navedeni igrači prilično visokim ciframa, no njihovo dovođenje bilo je nužno da bi sustav igre išao naprijed. 

City nije prvi na ljestvici jer ima najbolje igrače ili najviše novca, nego jer je rezultat dikretan proizvod najbolje posloženog sustava podređenim nogometnim trendovima i viziji koja proizlazi iz dogovora na relaciji uprava-sportski direktor-trener. Dok Mourinho pasionirano prati svakog veznjaka iznad 190 cm, Pep Guardiola dovodi stopere i vratara koji mogu sudjelovati u distibuciji i tako otklanja mogućnost protivničkog missmatcha kroz visoki presing, a svojoj ekipi nudi priliku da to izigra.

Upravo ono što se događa na drugoj strani. Najveći problemi u pozicijskoj igri Manchester Uniteda proizlaze iz manjka prilagodbe rostera na elemente modernog nogometa. Kada se na to nadoveže kronično manjak koncentracije Lindelofa u branjenju zone ili Lukakuova realizacija, postavlja se pitanje pripada li United trenutno u istom dijelu lige kao njihov najveći suparnik. Posljednjih 90 minuta ponudili su prilično jasan odgovor onima koji su ga spremni prihvatiti.

Jasno da se u klasifikaciji Unitedovih rezultata ne može sva krivnja svesti na jednu osobu. Kao što ni Lopetegui nije isključiti krivac za svoj otkaz, niti Niko Kovač za sličnu situaciju u Bayernu. Međutim, kod Mourinha postoje opravdane kritike jer klub koji vodi taktički izgleda kao galija s provjerenim kapetanom te nekoliko kvalitetnih časnika na njemu, no plovilo koje je nestalo iz upotrebe u 17. stoljeću ne može konkurirati svemirskom brodu Pepa Guardiole.

Njegov City bi zbog superiornog sustava i cijelokupne klupske vizije mogao uskoro  postati Imperija u Galaktičkom Carstvu Premiershipa, a kao jedina prijetnja čini se družina koje je nedavno odbacila luk i strijele te kupila nekoliko prilično opasnih svemirskih letjelica. Trenutno, samo oni mogu dugoročno konkurirati onome što na terenu prikazuje Manchester City..

Galija nije imala šanse protiv svemirskog broda
Iako je početak sezone označen kao veliki underachivement, na Old Traffordu se polako smiruje situacija. Naslov je praktički izgubljen, pozicije koje vode u Ligu prvaka ne djeluju blizu, kao svjetla točka čini se skupina Lige prvaka gdje United sigurno plovi prema drugom krugu. Odnos vlasnika prema klubu, nezadovoljstva glavnih igrača i "hladni rat" na relaciji Mourinho-sportski direktor kulminiralo je užasnim prvim dijelom predstave protiv Newcastle. Nakon tog poluvremena, gdje je United gubio 2-0 od značajno slabijeg Newcastle na vlastitom terenu, bilo je jasno da će Mourinho nakon drugih 45 minuta otići kao gubitnik ili pobijediti sve na stadionu i vratiti ...
Galija nije imala šanse protiv svemirskog broda
Iako je početak sezone označen kao veliki underachivement, na Old ...

Respekt: Dado_M, Bateman,

Slažem se: Bateman,

Nije problem u reaktivnoj igri, nego u tome što odbija bilo kakve elemente modernog nogometa ili trendove.. - BruceWayne, 14.11.18. 21:23, 0 0 0
Moje razmišljanje je da top 10 klubova moraju imati proaktivne trenere koji uz postizanje rezultata imaju i igru; jer ne može se dogoditi npr. da Utd igra kao West Brom ili Stoke City, a da plaćaš za Utd 5 x skuplju ulaznicu. (1) - Fenix22, 14.11.18. 21:34, 0 0 0
Da banaliziram, ne možeš izdvojiti za Ferrari basnosnovne novce, a da ima perfomanse kao Golf 2. (2) - Fenix22, 14.11.18. 21:36, 0 0 0
Njemu treba odmor. Ja sam siguran da bi se, kada bi proveo godinu dana pasivno promatrajući igru u analizirajući trendove, nakon toga vratio s novom idejom kako se tome suprotstaviti. - Bateman, 15.11.18. 9:23, 0 0 0
Ego je to.. - BruceWayne, 15.11.18. 12:21, 0 0 0
11/2018
Dinamo je osigurao prolazak skupine!

"Bjeličin Dinamo treba vremena, treba Moru i Majera, treba Ademija u svim fazama igre i treba malo sreće u ždrijebu. Navijači su pokazali interes i Dinamo ima definitivno povijesnu priliku napraviti rezultat koji se čekao godinama. Ostat će žal za Ligom prvaka, ali možda jedan poraz donese pobjedu za nekoliko mjeseci." - bio je zaključak analize napisane nakon poraza od Young Boysa.

Tako i bi. Dinamo je nakon 49 godina neuspješnih pokušaja napokon uspio dohvatiti prolazak skupine u jednom od europskih natjecanja. Nogometna sudbina je na Maksimir u ključnom trenutku poslala upornog protivnika u vidu vremenskih uvjeta jer se magla cijelu utakmicu nije predavala. S ozbirom da su isti uvjeti bili za vikend, Dinamo se našao u maloj prednosti pred Slovacima. Bjelica je u odnosu na tu utakmicu odlučio postaviti jednu izmjenu, umjesto Kazdiora u sastav se vratio Hajrović, dok je Dilaver ostao na klupi. Iako su Modri slavljem u Trnavi prije dva tjedna došli na korak do prolaska skupine, Maksimirski dvoboj ostavljao je šansu Slovacima da se pobjedom vrate u život. Momčad koja nema što za izgubiti obično je najteži suparnik, zato je rezultatski pritisak bio isključivo na igračima koji su sinoć nosili crne dresove. 

Kao u prvoj utakmici u Trnavi, sve je ovisilo o Dinamu. Nakon početne pobjede nad favoriziranim Fenerbahčeom i povoljnog rezultata iz druge utakmice, Zagrepčani su mogli samo izgubiti toliko čekano "europsko proljeće". Kormilar modrog broda, nije dopustio pad samopouzdanja i koncentracija koji bi od Trnave mogli napraviti Heerenveen ili Sheriff, a umjesto toga nije trebalo dugo čekati da Dinamo prikaže superiornost ovosezonskog sustava u ovom, najvažnijem trenutku. 

S obzirom da je magla sakrila onaj dio utakmice koji se kolokvijalno naziva "ispitivanjem snaga", uključili smo se kada je Dinamo počeo stvarati preduvjete za presudni momentum utakmice. Zbog zatvorene sredine i nedostatka u kreaciji, za ovu utakmicu tražio se ubačaj više preko desne strane, preko koje je palo prva dva pogotka na utakmici. Štoviše, Dinamo je 40% napada gradio tako, nekoliko postotnih bodova više nego u prosjeku.
Iako su Slovaci golom tijekom drugog dijela unijeli određeni nemir i sumnju, Bjelica je uvođenjem Petkovića zaključio ovu jesensku epizode. Možda i sami iznenađeni uspjehom kao što je ulazak u skupine Europske lige, sada počinju shvaćati posljedice igranja u dvostrukom ritmu. Prošlogodišnji prvaci slovačkog prvenstva, sada drže razočaravajuću 6. poziciju, a u skupini Fenerbahce im bježi 4 bode pred zadnje dvije utakmice u skupini.

Slično kao protiv Osijeka, Dinamo je svježinom stvarao razliku na terenu. Kada su Osječani gubili snagu, Dinamo se dizao i kroz individualnu kvalitetu Gavranovića i Olma napravio savršenu uvertiru za utakmicu sezone. Kratki slovački roster naviknut na slabo domaće prvenstvo i jednu utakmicu tjedno nije imao odgovor na domaću agresivnost koja se najviše vidjela kroz broj osvojenih duela u ključnom trenutku utakmice. Dinamo je u prom dijelu imao čak 13 osvojenih duela više te 9 zračnih duela odnosno skokova. Zbog te činjenice, Modri su mogli dopustiti luksuz velikog broja izgubljenih posjeda(24 u prvom dijelu, ukupno 40) jer su u gotovo svakoj situaciji bili blizu zone dodavanja, što je bilo ključno za osvajanje drugih lopti i daljnju progresiju napada.

Iako će zbog samog konteksta utakmice izostati posebne pojedinačne pohvale igračima, utjecaj važnosti utakmice ne smije u zaborav poslati još jednu vrhunsku prezentaciju Danija Olma. Odrastao kao polušpica, u Dinamu preodgajaj kao krilo, kod Bjelica postao je osmica s važnom ulogom u obje faze igre. Statistički podatak o 5 ključnih dodavanja od 22 točna te samo 1 izgubljena lopta je konkretan pokazatelj njegove zrelosti i utjecala na ovosezonski Dinamo. Njegova je uloga posebno važna baš kroz taj odnos malog broja dodavanja odnosno posjeda lopte i učinkovitosti koja iz toga proizlazi. Imati Olma u zadnjoj trećini, za Bjelicu znači garanciju da će njegov sustav proizvesti rezultat u trenutku kada to bude najpotrebnije.

Što s povratkom More i Majera?

Nenad Bjelica je postavio priličan broj korisnih detalja koji su promijenili Dinamov identitet. Od ekipe koja bi odigrala vrhunsku utakmicu pa primila gol s 45 metara ili 90 minuta čekala sammire i soudanije pa "umirala" u tom čekanju, Dinamo je ove sezone dobio rezultatski kontinuitet i stabilnost. Ono što je još važnije, ekipa napreduje a Bjelica prepoznaje dijelove igre na koje u ovom trenutku može utjecati pa ih promijeniti. Tako je najslabiju kariku Leovca zamijenio Rrahmanijem, a individualni napredak Šunjića i Gojaka je vidljiv svakom utakmicom. Međutim, postoje dijelovi igre koji bez ulaska novih igrača i vremena neće moći napredovati. Za pretpostaviti da je, Gojak kao igrač s najvećim utjecajem na posjed Dinama ili poveći broj dugih lopti na napadača samo improvizacija proizašla zbog izostanka dvojice ključnih igrača u posjedu, More i Majera.

Osim zbog osjećaja zadovoljstva pred domaćim navijačima, ova pobjeda bila je važna zbog stvaranje prostora za neke druge opcije koje bi mogle biti izuzetno važne na proljeće. Pozicija "šestice" između Ademija i Olma je čuvana za Nikolu Moru, međutim on će se u novo nastaloj situaciji trebati pomučiti da iz ekipe izbaci odličnog Gojaka. Zdrava konkurencija i veliki broj utakmica garantiraju dovoljno prilika napredak obojice, no Morina kompletnost nudi kvalitetu više u odnosu na trenutku situaciju, stoga je njegov povratak toliko isčekivan.
Zbog kvalitetnih rezultata koji proizvodi sustav, svaki novi igrač bit će u problemu jer će se od njega tražiti konkretan učinak već po samom ulasku u postavu. To će puno teže pasti Majeru a i pitanje je koliko će Bjelica u konačnici htjeti s njim riskirati u važnim utakmicama ako Moro uspješno poveže redove.

Bez sumnje, Majer će također dobiti priliku, a nije isključeno da u nekim utakmicama budu na terenu sva trojica(Moro, ispred njih Majer i Olmo). Međutim, realnije je očekivati pomjeranje Olma na krilo a ulazak Majera na poziciju "osmice", pod uvjetom da Bjelica bude želio mijenjati Olmovu ulogu koja je prevagnula u određenim utakmicama ove sezone. Pošto je prvak HNL-a gotovo odlučen kao i prolazak skupine, prilika za različite kombinacije neće nedostajati.

Jesu li bočni igrači najveći problemi?

Djelomično zbog reaktivnijeg stila igre okrenutog prema tranziciji, prebacivanju težišta igre te ulaska iz drugog plana Gojaka ili Ademija, Dinamovi bekovi nemaju previše napadačkih dužnosti. Teško je očekivati da će bočni igrači na ovoj razini "glumiti" Walkera pa stvarati pozicijski mismatch kao lažni stoperi ili kao Marcelo biti oslonci svoje ekipe u kombinatorici, ali Dinamovi bekovi će morati uzimati dio odgovornosti kada preko puta bude protivnik postavljen u duboki blok. Po statistici, očito da se nešto radi po tom pitanju jer su oba bočna igrača u ovoj utakmici imali određeni dodavački doprinos u zadnjoj trećini. S obzirom da je stoper, podcjenjuje se Rrahamijevih 15/45 dodavanja blizu gola, a Stojanović je bio igrač s najviše dodavanja u domaćim redovima.

Za primljeni Dinamov pogodak, najviše krivnje se može pripisati upravo Stojanoviću. Njegove reakcije su ponekad flashback na trenutke kada je Dinamo gubio dobiveno, kao danas iznimno loše pozicijsko postavljanje kada je krilo ušlo u sredinu i pogodilo u Livakovićevu mrežu. U Trnavi, oba Dinamova bočna imali su po jednu pogrešku, Rrahamijeva je vodila do pogotka Spartaka. Ovaj niz treba zaključiti s Leovcem i skrivljenim kaznenim udarcem protiv Young Boysa.
Zaključno, zarađeni novac od Europe, prodaje igrača i drugih izvora, Dinamo mora uložiti u dovođenje oba bočna igrača. Uz dužno poštovanje Feneru, Anderlechtu i Trnavi, u knock-out fazi može se izvući ozbiljan protivnik koji će scoutingom uočiti  Stojanovićeve reakcije na desnoj strani ili zatvaranje kanala distribucije kako bi Rrahami morao voditi Dinamov napad. To su situacije koje se mogu izbjeći isključivo kupnjom boljih igrača jer postojeći igrači na idućoj razini natjecanja postaju negativan matchup protiv ozbiljnih protivnika.

Bjelica je bez ikakve sumnje odradio vrhunski posao. U vrlo kratkom roku ostvario je ono što nije uspijevalo desetinama trenera prije njega, međutim njegovi prijašnji poslovi donose dozu opreza u dugoročnoj procjeni njegovog vođenja klubova. U prethodna tri angažmana, Bjelica je također krenuo vrlo uspješno, no s vremenom su stvari krenule po zlu i sva tri su završila njegovim otkazom. U Beču je uveo Austriju u Ligu prvaka, zatim se nakon 23 kola našao na 5. poziciji u zaostatku čak 24 boda za vodećim Salzburgom. U idućem poslu, u suradnji s Volpijem izdigao je prosječnu Speziju u kandidata za promociju u Seriju A, nakon peaka ponovno je uslijedio pad i nakon 3 domaća poraza dobio je otkaz. Svojevrsni hat-trick zaokružio je prošle sezone u Lechu, gdje ga je nekoliko kola dijelilo od naslova poljskog prvaka. Umjesto toga, s jednom pobjedom u 5 utakmica odigravanja, naslov je uzela Legija a Bjelica se ubrzo našao na klupi Dinama.

Međutim, teško da će se poljski scenarij dogoditi ove sezone u HNL-u jer Dinamo nema svoju "Legiju", svjedoci smo da rezervnom momčadi bez problema suvereno vlada domaćim terenima. Kvalitetan rezultat sa sobom donosi određene povlastice, Bjelice je heroj dana i njegov brod može mirno ploviti prema novim ciljevima. Bez obzira na potrebnu domaćih medija da se prenaglasi sintagma "europskog proljeća" kao vječnog rezultata koji navodno skida prokletstvo, pomlađuje i donosi mir u svijetu, Dinamo na ovom ne smije stati. Prošle sezone je Salzburg igrao polufinale ovog natjecanje, Genk, Bešiktaš i Anderlecht četvrtfinale sezonu prije, stoga uz malo sreće, Dinamo bi se i službeno mogao odigrati koju "proljetnu utakmicu".

U sljedećem vremenskom periodu, Dinamo ima dovoljno manevarskog prostora isprobati druge opcije u momčadi. Ako ne budu zadovoljni, zarađeni novac se može prenamijeniti u osnaživanje postojeće situacije a duge zimske pripreme mogu potencijalna nova ali i "stara" pojačanja dovesti na potrebnu razinu.
Godinama smo slušali i čitali priče o raznim bate borisovi i plzeni, klubovima često na brzo pozivnom onih koji su htjeli naglasiti Dinamov underachievement zadnjih sezona. Međutim, zbog suženih financija i manjka individualne kvalitete, njihov ples trajao je većinom jedno proljeće, ovaj Dinamo ima potencijal za više i dulje od toga..

Ovaj Dinamo ima veći potencijal od prolaska skupine
"Bjeličin Dinamo treba vremena, treba Moru i Majera, treba Ademija u svim fazama igre i treba malo sreće u ždrijebu. Navijači su pokazali interes i Dinamo ima definitivno povijesnu priliku napraviti rezultat koji se čekao godinama. Ostat će žal za Ligom prvaka, ali možda jedan poraz donese pobjedu za nekoliko mjeseci." - bio je zaključak analize napisane nakon poraza od Young Boysa. Tako i bi. Dinamo je nakon 49 godina neuspješnih pokušaja napokon uspio dohvatiti prolazak skupine u jednom od europskih natjecanja. Nogometna sudbina je na Maksimir u ključnom trenutku poslala upornog protivnika u vidu vremenskih uvjeta jer se magla ...
Ovaj Dinamo ima veći potencijal od prolaska skupine
"Bjeličin Dinamo treba vremena, treba Moru i Majera, treba Ademija ...
Da je Sosa ostao ovu sezonu i onda bi se prodao za barem 20 milijuna eura(iako mi je jasno zašto to nije bilo moguće). Mladog Marina treba testirati na lijevom beku kroz prvenstvo. Desni bek je kritičan meni ponajviše jer je Rrahmani bar nazad nešto. - Fenix22, 9.11.18. 13:26, 0 0 0
Ne želim licitirati za koliko bi se Sosa prodao i gdje, to je završena priča. Ovo sa Marinom je jedna od lošijih ideja jer elitni talent na krilu mora igrati što bliže golu jer je on sljedeća Dinamova velika prodaja uz Olma i Moru/Majera. - BruceWayne, 9.11.18. 14:13, 0 0 0
11/2018
Osijek - Dinamo 0-2

Ako nije pretjerano nakon 12 kola ili trećine prvenstva uručivati naslov prvaka Dinamu, onda bi prošlogodišnji prvaci trebali imati ozbiljan podbačaj u nastavku sezone. Kroz cijeli prošli tjedan, Osječani su gradili atmosferu nalik danu D, trenutku koji može promijeniti tijek utrke za naslov, no kada je zaista došao dan odluke, pokazalo se ono što se tvrdilo već oko prve reprezentativne pauze - Dinamo ove sezone neće imati pravog protivnika u borbi za naslov. Kroz mikrorazinu 90 minuta iz Gradskog vrta, treba istaknuti tri detalja, koja će prema svemu sudeći učiniti razliku i odlučiti pitanje nacionalnog prvaka ove sezone.

Osijek dugo nije imao ovako važnu domaću utakmicu na svom terenu, od spavašanja prvoligaškog statusa protiv Dragovoljca. Osim samog rezultatskog impulsa, koji je na Gradski vrt zbog same važnosti dvoboja i solidnog posla klupskog marketinga privukao nešto više gledatelja nego inače, zajednička točka jučerašnjeg derbija bio je nekadašnji kapetan NK Osijeka i današnji trener Dinama Nenad Bjelica. Oni najuporniji iz domaćih redova još Bjelici nisu oprostili klupu Modrih, a u kroz proteklih nekoliko dana svaka njegova riječ kontra Kohorte čekala se kao dodatna motivacija za mobiliziranje snaga na tribini uoči utakmice. Bjelica je tijekom tjedna gostovao na Slavonskoj TV, vrlo korektno je odradio nastup u kojem je tražen kontekst više, ali bez previše uspjeha. Međutim, ključna točka tog spora je želja navijača da upravo Bjelica kao nekadašnja legenda preuzme klub, vjerujući zapravo da je on upravo ta osoba koja Bijelo-plave može voditi prema naslovu.

Kratko ulazeći u svijet pretpostavke, vjerojatno bi bili u pravu jer je Bjelica podigao Dinamo na jednu drugu razinu u odnosu na period ranije. Uspoređujući prošlu sezonu u Gradskom vrtu, Zekićev ples po rubu te Bjeličin status kao igrača u klubu i solidnu trenersku karijeru, nije teško zaključiti kome navijači trenutno više vjeruju kao treneru. Osječka uprava je krajem prošle sezone dala novu priliku Zoranu Zekiću i time bi ova pretpostavka trebala biti ad acta. Uostalom, Osijek ove sezone pokazuje određene znakove automatizama u igri i postoje određene činjenice zbog kojih bi se mogla povući teza o napretku kao što su pobjede protiv slabijih suparnika i smanjeni broj rotacija za razliku od prošlih sezona. Taj trend se nakratko zaustavio protiv Dinama, ozljede i bolesti igrača odredile su osječkih početnih 11.

Ako je Bjelica prvi razlog prednosti gostiju, onda je širina kadra odnosno kvantiteta igrača zasigurno drugi. Iako je Zoran Zekić poznat po brojnim i često pretjeranim izgovorima, ovaj puta bio je u pravu: "Moramo biti realni, nama su u ovoj utakmici nedostajala desetorica nogometaša. Falio nam je dodatni impuls i, iako u nastavku nismo bili pravi, imali smo savršenu priliku Lončara za izjednačenje".
Dinamo ima veliku prednost nad ostalim klubovima u ligi, što je prikazao već u prvom kolu protiv Rudeša kada je priliku dobilo novih 11 igrača. Tada se nije isplatilo, no u tom susretu vidjela se Bjeličina ideja korištenja velikog broja igrača ne bi li oni najbolji ostali svježi kada to bude najpotrebnije. Rizik igranja s dvije različite postave u tjednu je i istodobno luksuz koji čini razliku na domaćim, ali što je još važnije i na europskim terenima ove sezone, stoga se Bjeličin potez itekako isplatio bez obzira na početni gubitak bodova protiv budućeg drugoligaša.

Na odlazak Barišića u Rangers, Osijek je brzo reagirao dovođenjem Janze kao slobodnog igrača, imajući još polivalentnog Bočkaja u primisli ako bude trebala pričuva na lijevom beku. Ozljeda jednog te bolest drugog, natjerali su Zekića na treću opciju, odnosno stopera Lončara kao prvu opciju na lijevom boku. Osim spomenutog dvojica, nije bilo niti ove sezone važnih Mudražije, Hentija, Šorše te otprije Ejupija. Previše igrača za klub koji većinu sredstava mora odvojiti za gradnju kampa i stadiona. Za razliku od njih, Dinamo je zamjenu za Dilaveru pronašao u Periću, također za ovu prigodu aktiviran je luksuz na klupi, konkretnim imenom Damian Kazdior, ponajbolji asistent lige i igrač koji u "europskom" Dinamu trenutno nema mjesta.

Bez obzira na silne izostanke, Osijek je odigrao odličnih 45 minuta. Teško je reći možemo li pričati o mogućoj uspavanosti gostiju kada svjetla europskih pozornica zamijene zahtjevnim HNL gostovanjima, no igrači Dinama nisu bili imuni na redove navijača za utakmicu protiv Trnave u četvrtak. Do tada, trebalo je preživjeti Gradski vrt, a domaćini su preko nekoliko izvrsnih prilika dolazili u situacije da -6 s početka pretvore u samo -3 na kraju utakmice. Da su Osječani vjerovali u to, zorno nam je prikazao intenzitet presinga u prvom dijelu, odnosno do trenutka kada je manjak svježine utakmicu polako vodio u drugi smjer. 

Od početkog ograničenja na duge lopte prema krilima ili Gavranoviću, Dinamo se polako oslobađao ne bi li ulaskom u zadnju trećinu utakmice sve lakše dolazio do osječkog vratara. No do tada, domaći su bili ekipa s većim šansama za pobjedu. Bijelo-plavi su gostujuću visoko postavljenu obranu, pokušavali kazniti brzim prijenosom lopte najčešće na desnu stranu ili dubinskim proigravanjima prema Mirku Mariću. Nekoliko nespretnih reakcija, kao što je napucavanje vlastitog suigrača umjesto Livakovićeve mreže ili nedovoljna koncentracija pri prekidu, ostavili su nulu na poluvremenu.

Kako se na Gradski vrt spuštala magla, tako su osječki igrači imali sve manje svježine presingom limitirati Dinamove opcije u iznošenju lopte. Spomenuti manjak energije, nedostatak provjerenih zamjena koje bi ponudile opciju više te konačna kvaliteta Marija Gavranovića usmjerili su utakmicu, možda i naslov na gostujuću stranu. S jedne strane izostanak realizacije u ključnom trenutku a s druge najkompletniji napadač lige jasan su pokazatelj trenutnog odnosa između ova dva kluba. Osječani se nisu predavali, imali su još jednu priliku nakon prekida, ali rezultat se mijenjao samo još jednom, pri samom kraju utakmice kada je Dani Olmo u brzom protunapadu potvrdio tri boda koja idu za Zagreb.

Bolji trener, duža klupa i veća individualna kvaliteta pretvorena u konačnu pobjedu. Matematika nastala iz financijskih razlika u ovom trenutku dijeli Dinamo od ostatka karavane. Prepostavljalo se da bi dvostruki program trebao biti jedina moguća zapreka za Modre, odnosno šansa njihovim protivnicima, no ona je na kraju relativno lako apsolvirana korištenjem 30-tak igrača dostupnih na postojećem spisku. Prva meč lopta za europsko proljeće je već u četvrtak pred punim Maksimirom, uspješno zaključivanje te priče samo da će dodatno smanjiti iščekivanje na odgovor o nacionalnom prvaku ove sezone.

Bez obzira na svo poštovanje koje zaslužuju Kastrati, Radonjić i ostatak Lokomotive, teško je očekivati njihov napad na naslov. Osim samog vanjskog faktora, ni oni kao niti "redovni" Dinamovi protivnici nemaju dovoljno snage boriti se za prošlim, vjerojatno i budućim prvakom. Jurgen Klopp je sličan razvoj događanja uspoređivao kroz borbu luka i strijele protiv bazuke, nije pogreška ako se ista teza iskoristi i u analiziranju ovosezonskog HNL-a.

Dinamo je prejak, ima dovoljno igrača za popuniti prvi red tribine tamo gdje njegovi konkurenti nemaju za prvi sastav. Tome su pridodali vrhunskog trenera za ovu razinu natjecanja i ako se nešto značajno ne promijeni, HNL ulazi u godine gdje neće biti prave borbe za naslov, a to je već tema za neku drugu analizu..

Dinamo je prejak
Ako nije pretjerano nakon 12 kola ili trećine prvenstva uručivati naslov prvaka Dinamu, onda bi prošlogodišnji prvaci trebali imati ozbiljan podbačaj u nastavku sezone. Kroz cijeli prošli tjedan, Osječani su gradili atmosferu nalik danu D, trenutku koji može promijeniti tijek utrke za naslov, no kada je zaista došao dan odluke, pokazalo se ono što se tvrdilo već oko prve reprezentativne pauze - Dinamo ove sezone neće imati pravog protivnika u borbi za naslov. Kroz mikrorazinu 90 minuta iz Gradskog vrta, treba istaknuti tri detalja, koja će prema svemu sudeći učiniti razliku i odlučiti pitanje nacionalnog prvaka ove sezone.Osijek dugo nije ...
Dinamo je prejak
Ako nije pretjerano nakon 12 kola ili trećine prvenstva uručivati ...
10/2018
El Clasico: Barcelona 5-1 Real Madrid

Julen Lopetegui prekasno je shvatio da se njegova momčad ne može braniti zbog raznih razloga na koje većinom nije mogao utjecati. Ako, ili još točnije kada napusti odaje Santiago Bernabeua, ostat će upamćeno Realovo 9. mjestu zaključno s porazom u najvećoj utakmici španjolskog, a neki će reći i europskog nogometa. Njegova će vizija ostati samo neuspješan pokušaj, jedan trenerski karton u Perezovoj arhivi. Ne bi li po povratku u Madrid, ispred svoje kuće zatekao navijače s vilama i bakljama, Realov predsjednik će im morati isporučiti nekog pedra, već sutra dovesti njegovu zamjenu i kupiti sebi privremeni mir.

Kako to obično bude, uz asistenciju Marce, Lopetegui će biti označen kao glavni krivac, Conte spasitelj kluba, a Perez predsjednik koji je osvojio 4 naslova Lige prvaka u 5 godina. PR će kratkoročno spasiti situaciju, ali neće otkloniti korjenite probleme puno dublje od imena trenera. Ronalda i Zidanea više nema, Real je samo na prošlosezonskom papiru najbolja ekipa Europe. Ako su porazi i rušenje negativnih rekorda smatrani kao neuspjeh, onda je petarda u El Clasicu znak za uzbunu. No, koliko god apstraktno zvuči, možda je bolje tako. Barcelona je otkrila Realu sve njegove slabosti.

Nakon što je prošlo nekoliko uvodnih minuta, domaćini je uvidjela način kako napadati nesigurnu gostujuću obranu. Utakmica protiv Intera pokazala im je put, vratila stabilnost i dala odgovor na pitanje koliko mogu bez svoje glavne zvijezde. Ekipa Ernesta Valverdea kada uđe u protivničku polovicu, točno zna što želi s loptom i kako to postići, stoga nije dugo trebalo da se Real nađe zaključan u svojoj trećini terena. Ključ sustava u rukama drže petorica igrača pozicionirani oko centra igrališta. Osim što imaju dovoljan broj dodavačkih opcija da prebroja protivnika, takav odnos snaga na terenu nudi priliku njihovim suigračima da se postave blizu gola. 

Tada dolazi vrijeme stvaranja prednost. Svaki igrač i pozicija ima svoju ulogu. Prilično zgusnuti 8 igrača u dvije zone tjeraju protivnika na istu reakciju, a kako probiti blok s dva igrača više na malom prostoru često je odgovor koji daje konačnog pobjednika. Jedan manevar uvlačenja Coutinha u krilo Nacha, otvorio je prostor Albi da stvori višak na slobodnom lijevom boku. Cijelo poluvrijeme su preko njega bušili Real neovisno je li cilj bio samo ulazak u zadnju trećinu ili stvaranje konkretne prilike koji su rezultirale kroz oba pogotka u prvom dijelu. Čak 46% napada išlo je preko lijeve strane. Jordi Alba je od problema postao idejno rješenje, uz ključnu razliku da sada Barcelona s pet igrača blizu sredine terena ima dovoljno igrača ako bi nastupio kontranapad protivničke ekipe

Barcelona u svom sustavu ima niz sitnih mehanizama koji osobito čine razliku kada preko puta nalazi suparnik nedovoljno spreman odgovoriti u tom trenutku. Pokušao je Real koliko-toliko parirati Barceloni kroz posjed, no osim kratkih i većinom neuspješnih pokušaja kroz polukontru, Blaugrana je kontrolirala posjed lopte i razvoj događaja na terenu. Pokušao je Real i izaći naprijed kroz obranu, no kao i Inter, u tom pokušaju često je nailazio na zid zvan Barcelonin presing. Ako je suditi po nekoliko zadnjih utakmica, Katalonci su dobili dugoročnog igrača sredine terena i voditelja presinga, nalik ulozi koju je Modrić obnašao u hrvatskom dresu. Arthurov spoj fizičkih predispozicija i urođene nogometne inteligencije čine ga savršenim na usmjeravanje protivničkih napada tamo gdje će oni biti u konačnici samo reciklirani u Barcinom posjedu. Sve počinje od petorice igrača, dva stopera i tri vezna, jer se oni vraćaju duboko prenijeti posjed lopte nakon što stoperi osvoje zračni dvoboj nad protivničkim napadačem. Nekoliko jednostavnih mehanizama u igri, ali djeluje nevjerojatno učinkovito.

Da je ovaj dvoboj s razlogom nazvan klasikom svjetskog nogometa, pokazalo je otvaranje drugog dijela. Kada je shvatio da njegova ekipa ne može slaviti a da pritom primi gol manje, Lopetegui je odlučio na stol baciti preostali ulog. Umjesto neprepoznatljivog Varanea, ušao je Lucas Vasquez, Real je iz 4-3-3 prešao u 3-4-3 zbog dva razloga: ulazak trećeg igrača otvorio im je dodatnu opciju u izgradnji napada, dok u fazi obrane Vasquez je markiranjem Albe neutralizirao Barcinu premoć na toj strani i uvlačenje Coutinha prema Nachu.

Par rošada i povećanje mentaliteta odnosno veći intenzitet kroz presing gotovo je vratio Real u susret. Tek promjenom formacije, Lopetegui je uspio osloboditi Isca, svog čovjeka na terenu. U prvom poluvremenu, Barcelona je savršen matchup u obrambenim rotacijama: Alba je čuvao Balea ili Modrića, Coutinho Nacha, sve pod prismotrom Arthura, stoga ni tradicionalno jak Realov desni kanal distribucije nije imao utjecaj igru. Međutim, prelaskom na trojicu u zadnjem redu, Arthur je ostao markirati igrača u centru i Real je imao stopera viška na desnoj strani u prvoj fazi distribucije. Pomalo naivnim izlaskom Coutinha van pozicije, Alba je ostajao sam protiv Vasqueza i Isca koji se overloadao u taj dio međuprostora. Uostalom, Isco je ulaskom iza leđa Albi došao u priliku ubaciti za Marcelov gol.
Gledajući brojke na semaforu, to je bilo to od Reala. Od Benzeminih 5 udaraca na gol, nijedan nije završio u okvir.

Ako je Florentino Perez odlučio iz španjolskog kampa u Real povući Lopeteguija da bi Real ove sezone igrao napadački nogomet, otvaranje drugog dijela pokazao je ispravnost te odluke. Zbog njegovih reakcija na poluvremenu, Real je u nastavku bio hrabar, napadački orijentiran i raznolik u napadima. Na ono što je mogao utjecati kroz taktičke i kadrovske izmjene, Lopetegui je zaslužio prolaznu ocjenu i puno više.

Međutim, to nije bilo dovoljno jer su odlučile elementi na koje trener obično ne može utjecati. Kao što je skrivljen kazneni udarac od strane ponajboljeg stopera svijeta ili gubitak posjeda u opasnoj strani. Ipak, ne treba bježati od činjenice da Real trenutno nije dovoljno dobar ni kvalitetom niti kvantitetom. Prelazak na 3-4-3 bila je posljedica izostanka prvog desnog beka i kratke rotacije u užoj obrani. Uska rotacija s preko 70 utakmica u zadnjih 365 dana ne može igrati presing na traženoj razini i to Real dovodi u nepovoljan položaj kada se nađe u dvoboju protiv elitnih ekipa, kao što je dobro iskoristio Dembele šetnjom kroz centralni prostor nakon što je jednim dodavanjem u sredinu izigran Realov pokušaj presinga.

Simbolički, El Clasico možemo uokviriti kroz tezu o zamjenama igrača koji su često oziblježavali ovaj dvoboj kroz zadnjih desetak godina. Messijeve zamjene, Coutinho i Suarez zabili su 4, Ronaldove zamjene, odnosno Benzema i Bale 0 golova. 
Ramos je poslije poraza izašao pred novinare govoreći u ime svlačionice da će oni poštovati odluku uprave takve god ona bila. No između standarnih klišeja o ujedinjenosti svlačionice i prihvaćanja novonastale situacije, može se isčitati određeno nepovjerenje prema budućim odlukama na koje oni ne mogu utjecati. 

Perez mora odlučiti u kojem smjeru želi ići. Sve je očitije da to neće biti Lopetegijev put jer za njega nema vremena. Navijači traže rezultat bez obzira na sve. Naviknuti na oportunistički nogomet, neće im biti problem prihvatiti Antonija Contea. On donosi reputaciju pobjednika ali i troublemakera, teškog tipa s kojim nema kopromisa. Naviknuti na legende kluba i man-managment stručnjake, moguće da Perez ulazi u veće probleme, no nema izbora. Kada se zoveš Kraljem, onda tražiš najbolje na tržištu u tom trenutku. To je trenutno Antonio Conte, Perezov "wildcard" za ostanak na vlasti..

Barcelona dolazi, Lopetegui odlazi
Julen Lopetegui prekasno je shvatio da se njegova momčad ne može braniti zbog raznih razloga na koje većinom nije mogao utjecati. Ako, ili još točnije kada napusti odaje Santiago Bernabeua, ostat će upamćeno Realovo 9. mjestu zaključno s porazom u najvećoj utakmici španjolskog, a neki će reći i europskog nogometa. Njegova će vizija ostati samo neuspješan pokušaj, jedan trenerski karton u Perezovoj arhivi. Ne bi li po povratku u Madrid, ispred svoje kuće zatekao navijače s vilama i bakljama, Realov predsjednik će im morati isporučiti nekog pedra, već sutra dovesti njegovu zamjenu i kupiti sebi privremeni mir. Kako to obično ...
Barcelona dolazi, Lopetegui odlazi
Julen Lopetegui prekasno je shvatio da se njegova momčad ne ...
Upravo to, nije ga bilo, a heatmap mu je dominantno na desnom krilu??? A imali su problema s presingom kojeg se nisu mogli riješiti... Imam osjećaj da ga je ovaj Lopategijev sustav u potpunosti isključio. - iiks90, 29.10.18. 18:03, 0 0 0
Napokon je došlo na naplatu Realovo provlačenje te sci-fi osvajanje trostruke Lp u kojoj su imali obilje sreće, za razliku od stila igre koji je izostajao do Lopeteguija koji ni pod razno ne zaslužuje otkaz(1). - Fenix22, 29.10.18. 18:15, 0 0 0
Već palac dolje za ovo zaslužuje isključivo Perez i ekipa. (2) - Fenix22, 29.10.18. 18:16, 0 0 0
Ernesto V dolazi bolje se pazi (MAKNI DICU) - tshabalala, 29.10.18. 19:43, 0 0 0
To mi je bila prva ideja za naslov.. - BruceWayne, 29.10.18. 21:38, 0 0 0
10/2018
Je li Barcelona bez Messija spremna za El Clasico?

Nešto što se mjesecima nagađalo, jučer je Gianni Infantino na sjednici FIFA-inog vijeća u Ruandi odlučio presjeći. Svjetska krovna nogometna organizacija će staviti veto na ideju La Lige da se jedna utakmica španjolskog prvenstva odigra izvan europskog kontinenta. Konkretno, radi se o prijedlogu odigravanja susreta Barcelone i Girone u Miamiju u siječnju iduće godine. Time bi se polako, ali sigurno pokrenula Pandorina kutija a kao i u svemu što okupira veliki broj narodnih masa, ideja je na podjele unutar nogometne javnosti. No, vjerojatno je Gianni Infantino samo odgodio neodgodivo jer je samo pitanje godine kada će neke od nogometnih liga "vratiti" uslugu NBA i NFL te dio svog sadržaja ustupiti gledateljima Sjeverne Amerike koristeći tako utjecaj globalizacije ne bi li lakše prodali svog proizvod izvan primarnog tržišta. Jasno, dvoboj Barcelona i Girone bio bi samo probni balon koji bi kao krajnje odredište bila utakmica svih španjolskih utakmica - El Classico. Međutim, oni pobornici ostanka derbija Barcelone i Reala još neko ne moraju brinuti, na španjolskom tlu će se odigrati derbiji Barcelone i Reala, a prvi već za vikend.

Prvi bez sinonima El Classica nakon nepunih 11 godina. Da, zadnji El Classico bez Messija i Ronalda odigrao se u prosincu 2007. Real je tada pobjedio 1-0, a pogodak odluke zabio je Julio Baptista. Puno je poveznica s tom godinom, posebice kroz kontekst promjena u oba kluba koji će uskoro uslijediti. Real će transferom Ronalda srušiti rekord i oko njega graditi buduće uspjehe, dok se Barcelona odlučila klub dati povjerenje tadašnjem treneru B ekipe Pepu Guardioli, rasplet događaja je poznat. Ronaldova era je završila i Realov sustav okrenut oko jednog čovjeka sada počinje osjećati posljedice. Julen Lopetegui, čovjek koji je doveden da to promijeni, postat će samo pijun u kraljevskoj igri, barem ako se pretpostavka o Barcinom statusu favorita pretvori u konačni rezultat.

Utakmicom u El Classicu, Barcelona završava težak listopadski raspored. Dodatna otegotna okolnost bila je pad Lea Messija koji će rezultirati dužom stankom, nekoliko minuta nakon što je golom i asistencijom Sevillu vratio u Europsku ligu. Napadački mentalitet Pabla Machina prezentiran kroz presing i visoku zonu dodatno je usmjerio utakmicu jer je Messijeva zamjena, Ousmane Dembele imao savršen matchup u trenucima kada su Sevillini wing bekovi odlazili naprijed. Uz malu pomoć Ter Stegena, Barcelona je upisala važnu pobjedu u prvoj od 6 utakmica gdje neće moći računati na svog kapetana. 

Međutim, pravi test bio je goropadni Inter, do maksimuma napunjen samopouzdanjem nakon Icardijevog "clutcha" u milanskom derbiju. Prerazigranog Dembele zamijenio je Rafinha, što se pokazalo kao ključna odluka pretvorena u najbolju utakmicu sezone, barem ako je vjerovati statističkom portalu SofaScore. Iz te utakmice, treba istaknuti tri detalja s kojim je Barcelona potpuno neutralizirala Inter.

1. Povratak sustava

Osim poroznih reakcija u zadnjoj liniji djelomično uzrokovanih izostankom stupa obrane Samuela Umtitija, najveća zamjerka Valverdeu bila je prevelika ovisnost o Messiju. Iako zvuči pomalo neracionalno, tek kada se Messi ozlijedio, vidjeli smo pravu Barcelonu. Trademark Blaugrane pod Guardiolom i nakon njega bila je geometrija koja je nudila uvijek opciju više u dodavanju nego što je protivnik imao u branjenju. Uvođenjem Rafinhe, jednog od zadnjih izdanaka La Masije u rosteru - Barcina kombinatorika dobila igrača čije su glavne odlike nogometna inteligencije i igra bez lopte. To se kvalietno vidjelo u izgradnji napada jer njegov partner na desnoj strani Sergi Roberto se voli uvlačiti u sredinu ne bi li bio dodatna opcija za dodavanje. Tada je Rafinha okupio prostor duž aut linije ne bi razvukao Interovu obranu. Slični mehanizam koristio je duet Alba/Coutinho na suprotnoj strani.

Geometrija Barcelona najviše je došla do izražaja kada su uspješno prešli u protivničku polovicu, a to su radili prilično lako jer su samo 17% igre bili u svojoj trećini. Konkretnim pozicioniranjem ograničii su Interove pokušaje da ostvari svoj plan igrajući na kontranapade kroz Perišića i Candrevu. Ponovno su esencijalne uloge odigrali krila i bekovi. Interova linija se nije smjela pozicionirati preduboko jer bi time rasle šanse za protivnički kontra-presing, ali bez obzira na to, Barcelona je pronašla način kako privatizirati tempo igre i posjed lopte pretvoriti u oružje za konačnu razliku na terenu. Iako je Interova obrana bila disciplinirana, Barcelona je imala missmatch u izgradnji napada kroz 5 igrača blizu centra izgrališta u odnosu na Interov dvojac Icardi-Valero. To su postigli pozicioniranjem ostalih igrača, prije svega bekova koji su provocirali krila te Rafinha i Coutinha koji su spuštanjem u dvojbu dovodili protivničke bekove ali i dvojac u sredini.

2. kvalitetna reakcija u oduzimanju lopte

Kada nisu uspjeli iz pozicijske igre spustiti Inter u vlastiti peterac, Barcelona je odlučila ne ponuditi im priliku za progresiju njihovog napada. Interov problem s iznošenjem lopte bio je dodatno potenciran kada je Handanović pritisnut visoko u pokušaju dodavanja. S obzirom da su krila bila prilično duboko, jedina opcije za dugu loptu bio je jedan od dvojca Icardi/Valero. No, zbog gore spomenutog brojčanog missmatcha, takvi su se pokušaji najčešće pretvarali u rekliciranje Barcinog posjeda jer Valero nije odgovoriti ni kada je lopta bila u zraku ili pod terenu.

Osim dugih lopte, Inter je pokušavao kroz kombinatoriku iznijeti posjed prema naprijed. Kod većine takvih situacija kroz središnji stoper, glavnu ulogu imao je Busquets podizanjem izvan pozicije ne bi li zaustavio prijenos lopte kroz sredinu. Busquets je utakmicu završio sa 6/7 oduzetih lopti, no važno je istaknuti prvu od odličnih reakcija Ivana Rakitića koji je uvijek bio blizu zone ne bi li pokrio prostor ostavljen od Busquetsa. Sam Rakitić je utakmicu završio s 2 oduzete lopte te tri osvojena zračna duela.

3. razbijanje Interovog presinga

Znajući da Inter puno toga gradi kroz visoki presing, posebno u prvom dijelu, Valverde je na to bio spreman. Osim superiornosti ter Stegena u ovakvim situacijama, trebalo je osigurati dovoljan broj igrača koji je nadmašiti broj Interovih u pokušaju da presjeku dodavanje blizu opasne zone. Iz tog razloga, bočni igrači Barcelona pozicionirali su se prilično duboko, ne bi li pružili dodatnu opciju dodavanja. S druge strane, u Interu nakon što su čuli rezultat iz Eindhovena, nisu htjeli previše riskirao, no kada su vidjeli smjer u kojem utakmice ide, reakcija s velikim brojem igrača u presingu bila je logična. Veliki broj igrača u pokušaju visokog presinga često znači široki prostor ako se probije prve linija. Barcelona je  pronašla idealnog čovjeka za to: mladi Brazilac Arthur posebno se istaknuo kao kvalitetna opcija u svim linijama distribucije. Način na koji igra protiv presinga, povezuje linije te sudjeluje u presingu vlastite ekipe, stavlja ga u rečenicu s onim najboljima iz prethodne Barcine ere.

Osim što su nakratko vraćene određene konture igre ponekad stavljene u drugi plan zbog magije jednog igrača, Messijev izostanak otvorio je veću ulogu i slobodu u igri suigračima. Suarez je tako imao 8 udaraca (prosječno 3,7),4(1,8) ključna dodavanja, 2/3(0,8) driblinga te 38(28) ukupnih dodavanja. Osim Suareza koji je preuzeo veću odgovornost u napadu, svih 10 igrača u polju pozicionirali su se povišenije i skladnije, što govori o samoj strukturi, čija je deflacija počela dolaskom Luisa Enriquea.

...

Profesor na terenu

Uz Suareza, igrač koji će najviše "protifirao" novonastalom situacijom bio je Ivan Rakitić. Često u sjeni Messija prihvatio je ulogu života u njegovoj sjeni i korištenja prostora koji mu on ostavlja koncentiranjem protivničkih igrača na sebe. To je Rakitiću donijelo 30 asistencija i 32 golova, između ostaloga i jedan u El Classicu. Nakon dugo vremena, Rakitić će dvoboj protiv Reala provesti "misleći" samo na sebe i to dok igra najbolji nogomet u karijeri. Ili barem najzreliji za sve one koji bi možda staviti onu sezonu iz Seville na prvo mjesto. Najbolji dokaz bila je prezentacija protiv Intera. Dok je u obrani pokrivao prostor iza Busquetsa uz 7/10 osvojeni duela, u fazi napada bio je odredišta točka svake akcije. Simbolično, kada nema Messija, suigrači su u nedostatku ideje tražili Rakitića kao opciju u distribuciji. Imao je slobodu igrait poviše naprijed jer je Barcelona imala dovoljno igrača u slučaju kontranapada. Gol i asistencija u dva susreta dovoljan su prikaz koliko se dobro prilagodio zadnjim događajima u klubu. Savršeno pozicioniran, miran i točan, to je bio Ivan Rakitić protiv Intera. 

Utakmicu je završio kao drugi igrač Barcelone po broju dodavanja(98) sa 93% točnosti, od čega je ih 6/7 bilo dugih lopti. Treba istaknuti što je od ukupnih 87 točnih dodavanja, njih 28 odigrano u zadnjoj trećini, po čemu je bio drugi nakon Coutinha. Ono najvažnije bila je asistencija Albi za konačnih 2-0.

.....

Barca je i bez Messija favorit u El Clasicu

Dijelom zbog trenutno komplicirane situacije u Realu, Barcelona će sutrašnji dvoboj dočekati kao favorit. Valverde ima jednu dvojbu, koja se odnosi Messijevu zamjenu. U konkurenciji Semeda, Rafinhe i Dembelea, najlogičniji izbor čini se strijelac prvog gola protiv Intera. Osim što se pokazao kao najprikladniji sustavni igrač zbog kombinatorike i kreacije prostora, Rafinha je odigrao kvalitetno u oba smjera jer S.Roberto nije mogao sam markirati Ivana Perišića. Sličan zadatak bit će i protiv Reala jer lijevu stranu okupiraju Marcelo, Isco i Asensio te će desni bek Barcelona trebati svu moguću pomoć.

Izostankom Messija, Suarez je preuzeo određenih dio njegovih dužnosti u napadu i nije razočarao. Jedini upitnik poslije pobjede nad Interom bio je označen pod brojkom 7. Skupo plaćeni Coutinho pokazao je naznake razloga zašto je doveden, no trenutno se nije pokazao kao igrač koji može barem privremeno voditi ekipu na terenu.
Valverde ima težak zadatak jer je Real ipak individualno kvalitetnija i taktički složenija ekipa nego što je Inter, međutim ima jednu prednost koja bi mogla odlučiti susret - Real se ne zna braniti.
Možda je prestroga teza, ali kroz dosadašnjih nekoliko mjeseci, Realov problem ozljeda i umora jednako se odrazio kako na napad, tako i na obranu. To je jedan od neposrednih razloga zašto Lopetegui toliko inzistira na kontroli posjeda i visokom presingu, no Barcelona trenutno ima više kvalitete sačuvati posjed u svom vlasništvu.
Mogla bi se dogoditi situacija da će Real slijediti primjer Seville i pokušati ofenzivnijim mentalitetom iznenaditi Barcelonu. U toj kombinaciji, Dembele može biti čovjek odluka, neovisno bio on starter ili izmjena. Lopetegui nema što izgubiti, samo ga pobjeda može još neko vrijeme sačuvati na Santiago Bernabeue, dok Valverde ima prilično dobru situaciju odgovoriti na kritiku onima koji identificirati Barcelonu isključivo kao Messijevu ekipu. Ako je suditi po utakmici protiv Intera, Barcelona trenutno ima više razloga za optimizam. Messijeva superiornost na terenu razbijena na niz komadića, od kojih je svaki suigrač preuzeo jedan dio odgovornosti i kvalitetno ispunio svoj zadatak.

Spomenuta struktura i sustav prikazan protiv Intera je razlika između Barcelona i Reala u ovom trenutku i možda ne samo na terenu. Barem još neko vrijeme dok Real ne shvati gdje su problemi njihovog pada. To tada, Barcelona ima dobru priliku osvojiti tri boda i nastaviti put prema obrani naslova prvaka..

Izostankom Messija, vraćen je sustav i struktura
Nešto što se mjesecima nagađalo, jučer je Gianni Infantino na sjednici FIFA-inog vijeća u Ruandi odlučio presjeći. Svjetska krovna nogometna organizacija će staviti veto na ideju La Lige da se jedna utakmica španjolskog prvenstva odigra izvan europskog kontinenta. Konkretno, radi se o prijedlogu odigravanja susreta Barcelone i Girone u Miamiju u siječnju iduće godine. Time bi se polako, ali sigurno pokrenula Pandorina kutija a kao i u svemu što okupira veliki broj narodnih masa, ideja je na podjele unutar nogometne javnosti. No, vjerojatno je Gianni Infantino samo odgodio neodgodivo jer je samo pitanje godine kada će neke od nogometnih liga ...
Izostankom Messija, vraćen je sustav i struktura
Nešto što se mjesecima nagađalo, jučer je Gianni Infantino na ...

Respekt: Dado_M, Bateman, tomy97, Luca1010,

Slažem se: Bateman, chelsea_2012, tomy97,

S vecinom se mogu slozit, ali recimo Dembele je trenutno na rubu ispadanja iz rotacija, tj. takav je dojam zadnja dva tjedna. Imao je puno prostora protiv Seville, ali je bio totalno nonsalantan i zbog toga nije dobio ni minute protiv Intera (1/2) - Luca1010, 27.10.18. 18:24, 0 0 0
plus, pojavile su se vijesti u medijima da je kasnio na utakmicu i da cesto kasni na treninge pa je cijeloj ekipi i Valverdeu prekipilo. Mogao bi odsjediti i el Classico na klupi, to ce biti dobar pokazatelj. - Luca1010, 27.10.18. 18:27, 0 0 0
I da, Gijon je u drugoj ligi :P - Luca1010, 27.10.18. 18:28, 0 0 0
Stavio sam Rafinhu u graf jer mi se to čini najlogičnije, ali barem na 3 mjesta sam vidio Dembelea pa sam ga odlučio staviti u jednadžbu. Ispravio sam, Girona - lapsus.. - BruceWayne, 27.10.18. 18:36, 0 0 0
10/2018
Tko je kriv za krizu Real Madrida?

Tko zna što bi bilo da udarac glavom Karima Benzeme poslije ubačaja Lucasa Vasqueza nije završio u mreži protivničkog vratara Aleša Hruške. Kataklizma epskih razmjena konačno je otklonjena pogotkom Marcela početkom drugog dijela, no ni ni na toj utakmici Real nije uspio sačuvati "čistu mrežu". Uz pogodak Hrosovskog, stvorili su tri čiste prilike, ali je slaba realizacija kriva za izostanak potpune senzacije. Cijela organizacija predvođena predsjednikom Perezom i trenerom Lopeteguijem kupila si je nešto vremena pred El Classico, konačan test i odgovor na pitanje gdje se Real trenutno nalazi.

Taj isti Real Madrid, europski prvak i jedan od najvećih klubova na svijetu, trenutno u La Ligi drži poziciju koja mu dogodine ne bi osigurala ni Europsku ligu. Sasvim dovoljno da ionako nezadovoljni navijači upiru prst u sve aktere, nevezano bili oni obučeni u odijela ili dresove. Jasno, problemi Reala i svojevrsni feedback navijača nije počeo nastalom krizom rezultata zadnjih nekoliko tjedana. Naviknuti na vrhove planina, konstantni uspjeh i zlatnu medalju, nisu olako prihvatiti odlazak svoje glavne zvijezde, kao da su naslutili određeni ono što će se dogoditi nekoliko mjeseci poslije.

Kao što je dolazak Cristiana Ronalda za tada rekordan iznos označavao početak jedne, tako i njegov odlazak označava završetak iste. Portugalac je bio nositelj Perezove ideje, klupski oslonac na terenu i trademark izvan njega, superjunak koji je uvijek uskočio kada je Real bio u nevolji. Međutim, prošla sezona bila je dobro upozorenje, Ronaldo je prvi puta osjetio fizičke limite. U dogovoru sa Zidaneom, prvu polusezonu pokušao je uštedjeti svaki djelić energije kako bi u najvažnijem trenutku sezone bio onaj stari. I isplatilo se. Iako je Real gubio bitku u La ligi, El Classicu i dvoboj protiv Tottenhama u grupnoj fazi, drugi dio sezone rog Helm Hammerhanda zazvučao je, pokazat će se - posljednji puta, treći u 4 godina. Znajući da im je biologija vjerojatno najveći protivnik na terenu, šampionski dvojac odlučio se povući na vrhu a ključeve svlačionice vraćeni su Florentinu Perezu.

Odlaskom trenera i glavne zvijezde, Realu nije bio potreban samo trener - trebala mu je nova ideja. Iskusni biznismen kao što je Perez, nije želio propustiti mogućnost obnove stadiona, no ni Real nije toliko financijski moćan zaigrati na više frontova istovremeno. S obzirom da su investicije u obliku novih igrača stopirane zbog spomenutog razloga a igrač koji je vukao klub zadnjih godina više nije tu, Perez je morao izvući maksimum iz postojećeg kadra. Donedavni čovjek iz sjene, Gareth Bale postao je glavno lice, a uvijek kada bi Real išao u smanjivanje troškova, domaćim igračima povećao bi se broj i uloga. Revoluciji je nedostajao kohezivski faktor, netko tko dobro poznaje okolnosti i ima znanja pretvoriti klub iz "one man" u "team" show. Perez nije birao sredstva da ga nađe i uposli, čak i ako je to uključivalo reprezentaciju za koju navija. Već početkom ljeta, plan Realovog čelnika bio je realiziran, barem onaj dio na kojeg je mogao utjecati.

Kao i svaki biznismen, znao je da u svakom poslu postoji ukalkulirana prognoza moguće štete. Rizik je za Pereza predstavljao kostur momčadi, dodatno umoren Svjetskim prvenstvom i nizom post-turnira koje je Real morao uzastopno igrati zbog osvajanja Lige prvaka. Iako je Real bio u igri za dovođenje novog superstara koji bi nosio klub idućih nekoliko godina, posao je odgođen jer je Perez imao drugu taktiku. Ponajbolji igrač ruskog turnira, Eden Hazard bio je prva opcija, no Real nije pristao platiti traženu cijenu i rušenja Neymarovog rekorda. Umjesto toga, poslana je poruka Chelseaju dovođenjem Courtoisa za prilično nisku cijenu od 35 milijuna eura. Razlog tako niskoj cijeni bio je jednostavan: belgijski vratar bio je u zadnjoj godini ugovora. Ne treba posebno isticati što je Perezov plan ako se spomene podatak da će Hazard iduće sezone ući u zadnju godinu ugovora a on je više puta najavio da mora otići u Španjolskoj ako želi biti dobitnik Zlatne lopte.

Navijači Reala su posebna sorta, ni naslov prvaka Europe nije bio dovoljan da se napuni stadion na startu nove sezone. Svojevrsni light bojkot prema klubu zbog nedovođenja Ronaldove zamjene bio je zaustavljen Perezovim vatrogasnim rješenjem zvanim Mariano Diaz. No glavni plan za novu sezonu se ne nije mijenjao. Kostur ekipe ostao je isti, mladi španjolski talenti dobili bi dovoljno prostora pod Lopeteguijem, Isco će preuzeti više odgovornosti kao u reprezentaciji, Asensio postati Bale, a Bale Cristiano Ronaldo. I sve je počelo kako treba, Realov odličan ulazak u sezonu i moderan timski nogomet koji su prezentirali počeo je osvajati i najskeptičnije navijače - sve dok novi projektirani "Ronaldo" Gareth Bale nije ponovno postao - Gareth Bale. 

Perez je ubrzo shvatio da njegov plan zapravo bio ples na trapezu. Kada je Ronaldo bio na raspolaganju sa svim svojim prednostima i mana, Perez je imao čovjeka na kojeg se mogao pouzdati. Ronaldo mu davao kontinuitet, što od Garetha Balea, zbog njegovih problema s ozljedama nije i vjerojatno nikada neće dobiti.
Real je prošle sezone u svim natjecanjima koristio 23 igrača, od toga je samo 15 igrača odigralo preko 1000 minuta, razlika između 15. i 16. je nešto manje od 700 minuta. Veliki broj utakmica, premali odmor i skraćene pripreme savršeni su okidači za ozljede, posebno onih igrača koji su osim duge klupske sezone, sudjelovali i na Svjetskom prvenstvu. Na žalost po Real, ta posljedica je zahvatila druga dva koncepcijski ključna igrača - Isca i Marcela. Brazilski lijevi bek je godinama najbolji na svojoj poziciji, slanjem Thea u Sociedad, praktički je ostao bez zamjene, osim ako ne računamo dešnjaka Nacha. Osovina Marcelo-Ronaldo na lijevoj strani bila je godinama Realov forte, bez njih je samo spaljena zemlja, bez obzira tko tamo igrao jer Lopetegui nije mogao u samo par mjeseci prenijeti toliki opseg odgovornosti na bilo koju drugu poziciju. Taktički i igrački, Real je bio uništen.

Zidane nije previše komplicirao u izgradnji igre: tamo gdje je imao najbolje igrače, stavio je najveći dio odgovornosti. Iako je Lopetegui uveo određene mehanizme u igri, oni su bez Marcela na lijevoj strani, Isca kao "lutalice" u međuprostoru i Balea koji može okupirati obje krilne pozicije stvarajući savršeni matchup za Real - zapravo samo ideja, koja ostaje nerealizirana ako uloge namijenjene primarnim opcijama preuzmu njihove zamjene, osjetno slabije i taktički prostije.

Bez najboljih igrača, taktičke podloge iz prethodnih sezona i vremena, Lopetegui se sam našao u međuprostoru rezultata i očekivanja. Oni koji su na početku tapšali po ramenu, danas mu uvelike traže zamjenu. Riječi koje je rekao neposredno nakon pobjede nad Plzenom u Ligi prvaka govore sve trenutnoj situaciji:
"Ne može se sve promijeniti preko noći, ali se nadamo da ovo može biti prekretnica".

Real ne izgleda dobro, 7. pozicija u ligi, loš dojam u oba smjera, posebno u fazi obrane gdje protivnici 6 utakmica zaredom stvaraju najmanje 2 izgledne po gol ne daju im prevelike šanse u nadolazećem gostovanju kod Barcelone. Olakotna okolnost za Real je izostanak Lea Messija, međutim Real će u toj utakmici morati nešto odigrati, inače i sam bivši izbornik Furije zna što slijedi.

Real Madrid ne prašta neuspjeh, lijep nogomet je samo onaj koji osvaja bodove, bez obzira na cilj. Florentino Perez će oprati ruke od njega i cijele ideje te možda pokušati kupiti privremeni mir populističkim potezom dajući ključeve svlačionice legendarnom Solariju iako i sam zna da nema prevelike šanse ponoviti slučaj Zidane. Nešto sigurnija opcija zove se Antonio Conte, skuplji, kvalitetniji, ali teške naravi. Real s njim, Solarijem ili nekim trećim, gotovo sigurno neće biti ispod 4. mjesta, bez obzira relativno povećanu konkurentnost La lige ove sezone.

Realov poslovni model ne uključuje samo rezultat. Živjeti život pod epitetom kraljevski, znači paziti na svaki detalj kako bi očuvao klupski imidž, posebno među navijačima. Perez zna da dugoročno Real treba novog nositelja, nekog tko će moći u svakom trenutku zabiti 2-3 gola Levanteu ali i prodati milijun dresova u Indoneziji. Međutim, navijači žele promjene odmah, premda oni bili samo linč nekoga iz organizacije stvarajući im kratkotrajno zadovoljstvo i lažnu promjenu stanja.

Zato je najpametnije postupio Zinedine Zidane, koji je otišao kao prvak a mogao je bez obzira na uspjehe, biti as u rukavu Florentina Pereza, samo ovaj puta bačen na drukčiji način.

Julien Lopetegui, čovjek koji je trebao uvesti Real u eru, provesti nogometnu revoluciju, na kraju će otići kao pijun u kraljevskoj igri jer netko mora biti žrtva da bi igra išla dalje..

Pijun u kraljevskoj igri
Tko zna što bi bilo da udarac glavom Karima Benzeme poslije ubačaja Lucasa Vasqueza nije završio u mreži protivničkog vratara Aleša Hruške. Kataklizma epskih razmjena konačno je otklonjena pogotkom Marcela početkom drugog dijela, no ni ni na toj utakmici Real nije uspio sačuvati "čistu mrežu". Uz pogodak Hrosovskog, stvorili su tri čiste prilike, ali je slaba realizacija kriva za izostanak potpune senzacije. Cijela organizacija predvođena predsjednikom Perezom i trenerom Lopeteguijem kupila si je nešto vremena pred El Classico, konačan test i odgovor na pitanje gdje se Real trenutno nalazi. Taj isti Real Madrid, europski prvak i jedan od najvećih klubova ...
Pijun u kraljevskoj igri
Tko zna što bi bilo da udarac glavom Karima Benzeme ...
10/2018
Inter - Milan 1-0

Milanski derbi uvijek 51-49 u šansama, minimalna prednost pripada domaćinu koji je u sebi nosi status favorita i breme pritiska. Iako je Inter po svim parametrima, uključujući formu i status na ljestvici trenutno ispred Milana, raspored utakmice odmah poslije reprezentativne stanke vratio je Milan na standardan postotak uoči utakmice. Tih 2% prevedeno na nogometni jezik znači da će se pogodak prevage dogoditi iz prekida, pogreške protivnika ili individualne klase. Susret talijanskih klubova na mikrorazini smatran je dvobojem Icardija i Higuaina, argentinskih napadača i svatko tko je tvrdio da će pobjednik između njih dvojice odlučiti utakmicu, bio je u pravu. Mauro Icardi kroči put prema najvećim legendama kluba čiju kapetansku vrpcu nosi, s 25 godina već je 7. strijelac u povijesti kluba. Derbiji polako postaju njegov dnevni boravak a Inter sve ozbiljniji u naumu da se vrati na vrh prvenstveno Serije A.

U mnogo stvari današnji Inter uspješno zaobilazi status underachievera i luzera koji im je pripisivan zadnjih nekoliko godina. Spojem azijskog kapitala i iskustva Luciana Spallettija, Inter polako dobiva ono što mu je nedostajalo sve ove godine - kontinuitet. Jedna pobjeda u sudačkoj nadoknadi se može svrstati u razred anomalije no taj gol Vecina bio je okidač na ono što se dogodilo večeras. Iako zbog nužnog proširenja rotacija i kasnog dolaska na pripreme određenih nakon Svjetskog prvenstva, Crno-plavi uspjeli su pobijedili činjenicu još nisu na 100%. Također treba napomenuti nekoliko utakmica gdje je Inter uspio izvući bodove iako to po igri nije zaslužio. Primjerice, Handanovićev show protiv PSV-a ili "pobjeda na mišiće" protiv neugodnog Spala, koji je ono što nije uspio uzeti Interu, uzeo je Romi kao znak upozorenje svim sadašnjim i budućim "contenderima" na činjenicu da će derbiji donijeti kratkotrajno zadovoljstvo a male utakmice naslov prvaka.

Oba današnja protivnika prošla su neokrznuto reprezentativnu stanku, što posebno vrijedi za Inter jer su Vrsaljko i Brozović odlučiti propustiti Englesku i Jordan ne bi li derbi dočekali potpuno zaliječeni. Dobri prijatelji pragmatike, Spalletti i Gattuso nisu mijenjali formaciju niti postavu prezentiranu iz prethodnih utakmica. Nakon uvoda koji je otprilike naznačio razvoj utakmice u prvom dijelu, brzo se vidjelo tko je trenutno treća a tko deseta momčad Serije A.

Uprava Intera odradila je vrhunski prijelazni rok, usporedan s ljetom prije Triplete, ali nije potpuno završila posao. Na dvije pozicije ostao je upitnik: dok na desnom krilu postoji mogućnost afirmacije jednog iz dueta Politano/Keita, pozicija Brozovićevog partnera u sredini trenutno je najveći kadrovski problem u crnom-plavom dijelu Meazze. Nije bez razloga Luka Modrić bio meta jer nijedan od trenutnih igrača u veznom redu nema odlike dinamičnog playmakera koji može povezati redove ili diktirati tempo kada je Inter u koži favorita kao što će to većinom biti u skorijem periodu. Međutim, ta priča je odgođena do siječnja, do tada se Spalletti mora snaći s onim što ima. Znajući da nema pravog igrača koji mu može dati ono želi, trener Intera odlučio se na drukčiju strategiju - ako ne može stvarati razliku u igri s loptom, onda će to pokušati raditi bez lopte.

Već se kroz prošle utakmice kada je Inter bio domaćin, vidjela intencija kako Spalletti želi lomiti protivnike. Nainggolan možda nema Modrićeve sposobnosti u kreaciji, no može voditi Inter u visokom presingu. Već početku utakmice, Inter je dobio važno bitku. Čak i ako je Gattuso došao na utakmicu s namjerom kontre posjeda, igrači Intera su ih ritmom kroz visoki presing sveli na mix duboke i srednje zone i statusa opozicije u današnjoj utakmici. Umjesto težeg načina kroz pozicijsku igru, presing je Interu ponudio puno brži lakši način da s loptom dođe u zadnju trećinu i još je najvažnije, priliku za ubačaj.

Inter pod Spallettijem nema određeni taktički mehanizam koji bi ih izdigao iznad površine i ušao u svakodnevicu nogometnim analitičarima. Usprkos spomenutom nedostatku voditelja igre kada Inter ima posjed, Spalletti je razvio nekoliko načina kako da dođe do zadnje trećine terena. Kao što je ciljano tražen Modrić, na isti način su samo s više uspjeha traženi De Vrij i Asamoah. S njima i Skriniarom postoji nekoliko opcija kako se može prenijeti lopta. Ako protivnik nema namjeru izaći u visoki presing prema stoperskom dvojcu, Inter napada u 4-3-3 formaciji, gdje se osmice dižu visoko ne bi li dodatno koncentrirali obranu na vertikalno dodavanje. U toj situaciji, kada se otvori prilika, Skiniar, Asamoah ili De Vrij dugom loptom(11/15 jučer) traže igrača slobodnog na krilu. No ako protivnik odluči napasti, tada se najčešće otvara prostor za proigravanje u sredinu. Icardi ispodprosječno sudjeluje u kombinatorici ali spuštanjem duboko jednog od dvojca Nainggolan/Vecino, Inter provocira protivnika da igrač koji ih prati izađe iz bloka i opet se otvara prostor na boku. U oba slučaja, cilj je jednak: dovesti se u mogućnost brzog prijenosa lopte na krilo, tada kroz visoki ritam ubacivanja s boka i posljedično prekida lomiti protivnika. Inter je daleko prvi u ligi po broju ubačaja, odnosno 40% napada izvode preko lijeve a 36% desne strane. Ne djeluje previše atraktivno ali je savršeno prilagođeno igračima koji su na raspolaganju.

*U gornjem screenu Bonaventura prati Vecina i ostavlja prazan desni half-space. Politano koristi priliku i dovodi Calhanoglua u dvojbu treba li pratiti Vrsaljka ili njega.

Međutim, Inter je u svom planu imao nekoliko problema. Prvi je iznenadna ozljeda Nainggolana, izuzetnog važnog igrača zbog njegove nogometne inteligencije odnosno kretanjem uvijek blizu zone dodavanja te spomenute uloge u presingu. Spalletti nije htio riskirati s mladim Lautarom, zato je priliku dobio Borja Valero. Iskusni Španjolac nije ponudio ništa vrijedno spomena, čak suprotno - bio je najslabija karika u pokušaju progresije prema Donnarouminom golu. Kada je gostujući trener shvatio da njegovi igrači ne mogu izigrati protivnički presing, povukao se u blok i potpuno predao posjed. S dva prilično konzervativno pozicionirana beka, manjkom individualne kvalitete u međuprostoru i nedovoljno tečnosti u protoku lopte, gosti su prilično lako braniti napade Intera, posebno na dijelu terena gdje je gospodario Kessié, Gattusov presretač i čovjek od povjerenja.
U drugom dijelu, došlo je do djelomične promjene mentaliteta u igri Interovih igrača, posebno Vrsaljka. Uz to, označili su "načetog" Lucasa Bigliju kao najslabiju kariku u Milanovom bloku i stalnim ulascima u džepove iza Bonaventure i Kessieja stvarali overload u međuprostoru, na što Gattuso nije imao odgovor ni na terenu ni van njega.

Gattusov jednostavan plan očuvanja vlastitog gola i čekanja Interove pogreške doveo je Milan u nekoliko ozbiljnih, na kraju će se ispostaviti samo poluprilika. U trenucima kada su uspješno oduzeli ili presjekli dodavanje, cilj Milana bio je što brže loptu prebaciti na krilo odnosno potražili Susa i Calhanoglua koji su "de facto" bili i ostali glavni playmakeri ekipe. To posebno vrijedi za Susa, već prethodno strijelca u milanskom derbiju. Gradeći napad oko njega, Gattuso mu je prilijepio Calabriju kroz overlap te Kessieja koji bi ulazio na prvu stativu ne bi se otvorio prostor za udarac. Međutim, prije svega kronično lošim odlukama i sebičnošću igrači Milana, ponajviše dvojac na krilima je većinu mogućnosti kroz kontranapade pretvorio u vlastitu priliku za udarac čim bi ugledali Samira Handanovića. Tome svjedoči stavka udarci gdje je brojka 15 od kojih je samo 1 završio u okviru vrata. 

Usprkos slaboj igri prema naprijed, Gattuso nije imao razlog za brigu jer je bio spreman čekati Susa do 90. i neke minute - boljih izgleda za pogodak nije imao. Plan je bio uspješan otprilike 30-tak minuta, onda su neobjašnjivo počele pucati Crno-crvene linije i Inter je sve lakše probijao prvu crtu obrane, preduvjet za pokušaj s krila koji u priliku lansirao Maura Icardija. Nakon jednog pokušaja, Icardi je pogodio nakon Vecinovog prijenosa lopte na drugu stativu, ali pomoćni sudac označio je zaleđe. U odnosu na početak utakmice, Milan je potpuno pao u fazi obrane i bilo je pitanje ima li Inter još dovoljno svježine uzeti dodatna dva boda. Bilo je očekivano da će Inter neće moći držati jednak tempo cijelu utakmicu. Spalletti se "opekao" protiv Torina te je ovaj puta odlučio smanjiti brzinu i već klasičnim izmjenama krilo na krilo pokušati doći do željenog cilja. Drugo lice s naslovnice, Gonzalo Higuain bio je u sporednoj ulozi iako treba reći da suigrači nisu pretjerano koristili njegove usluge u izgradnji napada. Gattuso je svoje izmjene osim Cutronea ostavio tek u funkciji čuvanja vremena ili rezultata, iako je na klupi imao Castilleja, Borinija i Laxalta. Bi li njihovo uvođenje dalo ritam ili ne, ostaje u sferi pretpostavke.

Dok su svim očekivali posljednji zvižduk suca Guide, Matias Vecino ponovno je odlučio biti junak Meazze. Uputio je zadnji od Interova 44 ubačaja prema Icardiju. Sekunda je bila dovoljna da kao Il Biscione (jedan od Interovih simbola) nanjuši priliku, pronađe žrtvu(neodlučnost Donnaroumme) i da smrtonosni ugriz za novo slavlje Crno-plavih nad Crno-crvenima. Intrigantan je podatak da je Icardi i prošle sezone zabio Milanu pobjednički gol pred kraj utakmice. Utakmica protiv Tottenhama bila je vlak koji Inter nije smio propustiti. Sada juri nemilosrdnom brzinom i ne misli stati dok novi izazovi dolaze ubrzo. Inter je trenutno na otprilike 75%, što im ograničava fizičke resurse i tjera ih na raspodjelu kao u današnjem susretu. Također, protok lopte i geometrija su određene taktički detalji koji imaju veliki prostor za napredak.

Milan je talac svojih neuspjeha

Inter i Milan veže duga povijest gdje su često bili u sličnoj situaciji. Kako je padao Inter i Moratti, ubrzo su pali Milan i Berlusconi. Kada je kineski investicijski boom zahvatio Europu, Milano je dva puta bio odredišna točka. Godine neuspjeha ostavile su traga, međutim danas oba kluba žive financijski konkurentno s pozitivnim  pogledom na budućnost. Ipak, tu je nekoliko razlika: Inter je u procesu povratka uspio pronaći osobu koja će u perspektivi imati dovoljno moći raditi razliku na terenu, Milan još nije. No osim Icardija, razlika na ogranizacijskom planu postala je relevantna kada je Inter ušao u Ligu prvaka. Ne zbog novca, koji toliko nije presudan zbog backgrouda trenutnih vlasnika s obje strane, ali reputacija i mogućnost stanovanja u elitnom razredu nije u Milan dovela De Vrija, Nainggolana, Keitu nego u Inter.

Milan do povratka u elitu mora živjeti od igrača druge klase kao što su nepredviljivi Calhanoglu i Suso te ponekad kao večeras umirati od njihovih 0/8 udaraca u okvir ili oni kojima Milan nije bio prvi izbor kao Higuain. Pri tome, klupska uprava radi veliku grešku zbog čega se čini da svakim korakom naprijed rade dva unazad. Primjer kao što je prošlosezonska promocija Cutronea i onda prolijevanje "mlijeka" dovođenjem Higuaina ili potpisanje dugogodišnjeg ugovora s Gattusom pa nekoliko mjeseci poslije traženje načina kako da na to mjesto ubace Antonija Contea. Možda zaista Gattuso nije najbolja opcija koja će Milan odvesti u Ligu prvaka ili postoji bolji desni bek na tržištu od Calabrije, no dok Milanova uprava to shvati, moglo bi proći još nekoliko godina, gdje će Milan samo gubiti, neovisno bio to rezultat ili novac

Kao što je Interu trebalo dok Erick Thohir nije zamijenjen Sunningom, Taider Nainggolanom a Walter Mazzari Spallettijem. Nizom kvalitetnih odluka pod pritiskom financijskog fair playa, Inter je nakon niza godina života u Mourinhovoj sjeni dobio kontinuitet, pitanje je riječ već o pobjedničkom mentalitetu. Za derbi uvijek vrijedi ona početna teza od 2 posto razlike za domaćine, međutim kroz širu sliku koja uključuje kvalitetu igrača, stanje na ljestvici i formu, trenutno je Milano isključivo crno-plavi.


To je danas samo potvrđeno na terenu.

Milano je crno-plavi
Milanski derbi uvijek 51-49 u šansama, minimalna prednost pripada domaćinu koji je u sebi nosi status favorita i breme pritiska. Iako je Inter po svim parametrima, uključujući formu i status na ljestvici trenutno ispred Milana, raspored utakmice odmah poslije reprezentativne stanke vratio je Milan na standardan postotak uoči utakmice. Tih 2% prevedeno na nogometni jezik znači da će se pogodak prevage dogoditi iz prekida, pogreške protivnika ili individualne klase. Susret talijanskih klubova na mikrorazini smatran je dvobojem Icardija i Higuaina, argentinskih napadača i svatko tko je tvrdio da će pobjednik između njih dvojice odlučiti utakmicu, bio je u pravu. Mauro ...
Milano je crno-plavi
Milanski derbi uvijek 51-49 u šansama, minimalna prednost pripada domaćinu ...

Respekt: crosby87, tshabalala, Dado_M, Bateman,

Slažem se: chelsea_2012, Bateman,

10/2018
Hrvatska - Engleska 0-0

Nije nikome u ničemu lako kada preko noći od lovca postane lovina. Hrvatska nogometna reprezentacija kročila je tim putem kada je prije tri mjeseca neočekivano uzela srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu i postala dio nogometne povijesti. Bilo je tih dana lijepo s vrha gledati puk iz svih dijelova svijeta, uživati u trenutku misleći da sutra nikada neće doći, no ni 500 tisuća ljudi nije moglo spriječiti povratak u realnost. Prilično izmoreni, ozlijeđeni, neuigrani, hrvatski reprezentativci su već u prvoj prilici došli su na volej rebrendiranoj Španjolskoj, željnoj isprati okus prethodno neuspješno odrađene ruske kampanje. Otriježnjenje je došlo puno ranije nego što je očekivano. Srebrna Hrvatska tada je postala "loša ekipa u noći", na površinu su ispivale sve mane koje su se dobro skrivale proteklih mjeseci. Osim samog rekordnog poraza, javnost je zaboljela činjenica da će svaki idući izostanak važnijeg igrača možebitno utjecati na konačan rezultat, a ne postoji bolji primjer za to od oproštaja Marija Mandžukića. Određene stvari počnemo cijeniti na pravi način tek kada ostanemo bez njih. Znajući što su prethodno postigli, hrvatski reprezentativci odlučili su zaboraviti Elche i shvatiti domaći susret s Engleskom kao početnu točku za stvaranje novog uspjeha.

Hrvatska u toj utakmici nije imala pravo na pogrešku jer bi ispadanje iz kruga 12 najboljih europskih reprezentacija donosilo posljedicu gubltika statusa nositelja za EURO 2020. Uz to, visoka reputacija koju Hrvatska još ima bez obzira na zadnji poraz, ozbiljno bi bila dovedena u pitanje ako igrači ne bi maksimalno shvatili sljedeće tri utakmice. Nažalost po sve sudionike susreta, i onako otužan imidž Lige nacija dodatno je smanjen pogledom na praznu Rujevicu. Stoga su izbornici, svaki u svojim kadrovskim problemima, morali pronaći način kako od - po većini nebitne utakmice, pokušaju stvoriti privid natjecanja i želje za osvajanjem tog drugog mjesta, odnosno ostanka u elitnoj skupini novog UEFA-inog natjecanja.

Ako je suditi po SofaScore-om ratingu, u tome nisu pretjerano uspjeli. Obje ekipe su utakmicu počele prilično konzervativno, nalik prikazu onoga što smo gledali u prethodnom derbiju Liverpoola i Manchester Cityja. Zlatko Dalić nije htio preuzeti rizik većinom zbog opasnosti od mismatcha Sterlinga i Rashforda protiv Jedvaja i Pivarića, pa tako u prvoj postavi nismo vidjeli novog desnog beka Karla Bartoleca.
Gareth Southgate se odlučio na nešto oprezniju postavu s dvojicom zadnjih veznih i Barkleyem kao jedinim igračem koji bi trebao dodati potez više u siromašnu englesku sredinu terena. Prilično je dugo trajalo tih 45 minuta prvog dijela, dok je nastavak ponudio nekoliko uzbuđenja, najčešće pred Livakovićev golom. Na kraju svakome po bod, iako po prilikama gosti mogu biti nezadovoljniji konačnim ishodom.

Što je bilo loše?

1. Branjenje prekida

Vjerojatno se svi sjećate Stonesove prilike iz prvog produžetka polufinalne utakmice. Tada je Šime Vrsaljko na aut liniji uspješno spasio siguran gol. Sinoć nije bilo Vrsaljka, ali njegov posao odradila je vratnica zaustavivši pokušaj Diera na drugoj stativi. Hrvatska je imala igrača na prvoj, ali zanimljivo je bilo kretanje Livakovića koji je umjesto pokrivanje druge - ostao bliže prvoj iako je tamo imao igrača.
Obrambeni prekidi postaju polako "beskrajan dan" hrvatske reprezentacije jer u 8. utakmici zaredom, protivnik je pronašao način kako poprilično ugroziti gol kroz standardne situacije. Tradicionalno najopasniji igrač u gostujućim redovima, Harry Kane također se našao u sličnoj situaciji iako nije bio izravan prekid, no njegov udarac ostao je na gredi a na sefaforu nula pored kratice ENG.

2. Stvaranje prilika i realizacija

Ako ne računamo kirvajsku utakmicu u Bjelovaru, Hrvatska je u zadnje tri utakmice postigla 1 pogodak a i taj je postignut prilično sretno. Izuzev Kramarićevog udarca te Rebićevog pokušaja u drugom dijelu, domaća ekipa nije stvorila niti jednu pravu priliku.
Rebić se solidno snašao na centralnoj ulozi, ali važno je pritom napomenuti dvije stvari: Rebić u centralnoj ulozi može igrati isključivo kroz matchup gdje je Hrvatska outsider jer je za njegovu učinkovitost potreban prostor, ako ga ima - tada njegov izbor na toj poziciji ima smisla, ako protivnik se brani duboko, tada njegov odabir već postaje upitan. Druga stvar je rotiranje njega i Kramarića; Dalić od napadača traži ulogu u presingu i tu je prilično ispred Rebić jer Kramarić ne može i ne zna diktirati postavljanje suigrača kod presinga dok bi Rebić to u budućnosti mogao. Rotiranje ima smisla, no pitanje je što se time želi postići jer mora biti nešto taktički "dublje" osim zbunjivanja protivnika. Po viđenom, Dalić će naći ulogu za Rebića kao što ju je našao u Rusiji ali to će teže ići s Kramarićem jer dobiven je dojam da izbornik ne zna što bi s napadačem Hoffenheima gurajući ga na bok iz praktičkog razloga jer zbog svojih kvaliteta mora igrati. Uloga Kramarića bit će velik ispit za Dalićeva u budućnosti.

3. Nedostatak pozicijske igre

Kada bi se svi trenutni problemi hrvatske reprezentacije našli na jednom mjestu, zvali bi se manjak pozicijske igre. Olakotna okolnost toj tezi sigurno može biti izostanak Brozovića i Vrsaljka, ali između dvije utakmice Lige nacija vratili su se Lovren, Rebić i Kramarić a igra prema naprijed nije pokazala smisleni napredak. No, u ovom dijelu treba reći da Dalić radi na rješenju ovog problema, što vidimo po dodavanjima Luke Modrića(51), koja označavaju njegovu veću ulogu u ranijim fazama distribucije. Pozitivna stvar u ovoj "negativnoj" je prikazana krajem utakmice, kada je Tin Jedvaj probio bok i ubacio na peterac. Takvih situacija s oba boka treba biti puno više u nastavku natjecanja.

4. Manjak rizika u igri

Bez obzira na praznu Rujevicu, Hrvatska je sinoć bila domaćin Englezima, iako se u određenim situacijama nije vidjelo. Iako postoji činjenica da Englezi posjeduju izrazito neugodan matchup kroz atleticizam odnosno brzinu i fizičku snagu, itekako se osjetio nedostatak rizika u hrvatskoj igri. Kada su zajedno na terenu Modrić, Rakitić i Kovačić, ne izgleda prirodno podatak da suprotna strana predvođena Dierom, Hendersonom i Barkleyem diktira tempo igre i ima veći postotak posjeda lopte na terenu. Hrvatska je rezultat na svjetskom prvenstvu ostvarila ponajviše kvalitetnom reaktivnom igrom ali ne zaboraviti da su ključna dva poluvremena - oba druga protiv Rusije i Engleske igrana prilično aktivno gdje je Hrvatska dominirala terenom i kontrolirala rezultat. Ovo sinoć nije bila ta Hrvatska a vjerojatno ne bi bila i da su svi dostupni bili na okupu.

Što je bilo dobro?

1. Dalićeva izjava poslije utakmice

Zlatko Dalić bio je prilično realan u razgovoru poslije utakmice. Istaknuo je bolju prezentaciju nego protiv Španjolske, ali da to može još puno bolje, pogotovo prema naprijed i tu izjavu treba poštovati. Ako je izbornik svjestan određenih nedostataka u igri, onda postoji mogućnost da oni biti riješeni do idućeg puta.

2. Odlični Livaković

Nakon oproštaja Danijela Subašića i ozljede Lovre Kalinića, na gol je morao Dominik Livaković. Svoj posao odradio je na jako visokoj razini, prvenstveno kroz branjenje 100%-tnih situacija Rashfordu, ali dobio se dojam sigurnosti koje je unio u hrvatsku obranu. Nakon ove predstave, definitivno bi trebao dobiti prednost nad Kalinićem.

3. Branjenje bočnih zona

Izuzev jedne situacije kada je Sterling došao u priliku napasti kazneni prostor, obrana je kvalitetno branila točke gdje su Englezi željeli napadati, odnosno krilne pozicije. U porazu od Španjolske, jedan od problema bio je nedostatak obvezne igre napadačkog trojca, no taj segment igre protiv Engleza nije nedostajao, štoviše - oba krila radila su ključan posao spuštanja u obranu, pa je ponekad to izgledalo kao 6-3-1 ili 5-4-1 zbog činjenice da se nije dopuštao brojčani višak ulaskom engleskih krila u međuprostor koje bi tada morali preuzimati hrvatski bekovi. Jedvaj i posebno Pivarić odradili su jako dobar posao i tu je možda vidljiv najveći obrambeni napredak u odnosu na Elche.

4. Presing je i dalje živ

Hrvatska je tijekom drugog poluvremena uložila određeni rizik koristeći visoki presing ne bi li dodatno ograničila i onako prirodno umrtvljen engleski protok lopte. Kao što je gore spomenuto, Rebić je pokazao potencijal da može biti predvodnik toga, uz sveobuhvatnu pomoć Luke Modrića kao kordinatora iza svojih leđa. Na to treba nadovezati Dalićevu izjavu o Mandžukiću i tezi da se Hrvatska kako reprezentacija, tako i javnost treba naviknuti da je njegova odluka o povratku nepromijenjena. Utakmica protiv Engleske nije pokazala puno, no vidjeli smo da je trojac koji je igrao u napadu trenutno nema nikakve konkurencije, barem dok se ne priključe Vlašić i Brekalo iz mlade reprezentacije. 

Bod na kraju ispada prilično dobar rezultat, obzirom kakav je mogao biti razvoj događanja u drugom dijelu. Dalić je dobio neke odgovore, no čini se da su oni ključni problemi ostali. Susret s Jordanom će ponudili priliku drugim igračima, navijačima vidjeti omiljenu selekciju i vjerojatno poneki gol u protivničkoj mreži. Dalić u toj utakmici vjerojatno neće doći do potrebnih odgovora, ali ako bude proširio kadar na još jedno ime, provjera se može smatrati uspješnom.
Još se jednom pokazalo da je ostankom Modrića i Rakitića u reprezentaciji, Hrvatska je zapravo odgodila neodgodivo i jednom će doći vrijeme kada će se koncentracija utjecaja s njih dvojice morati preliti na druge dijelove terena. Iako će susret s Jordanom biti promatran prije svega kao egzibicija, dobra je prilika vidjeti kako bi Hrvatska mogla izgledati u sve bližoj budućnosti..

Utakmice prolaze, problemi ostaju
Nije nikome u ničemu lako kada preko noći od lovca postane lovina. Hrvatska nogometna reprezentacija kročila je tim putem kada je prije tri mjeseca neočekivano uzela srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu i postala dio nogometne povijesti. Bilo je tih dana lijepo s vrha gledati puk iz svih dijelova svijeta, uživati u trenutku misleći da sutra nikada neće doći, no ni 500 tisuća ljudi nije moglo spriječiti povratak u realnost. Prilično izmoreni, ozlijeđeni, neuigrani, hrvatski reprezentativci su već u prvoj prilici došli su na volej rebrendiranoj Španjolskoj, željnoj isprati okus prethodno neuspješno odrađene ruske kampanje. Otriježnjenje je došlo puno ranije nego ...
Utakmice prolaze, problemi ostaju
Nije nikome u ničemu lako kada preko noći od lovca ...
10/2018
Koliki potencijal ima Hrvatska U-21 reprezentacija?

Tko može zamisliti da bi u perspektivi Vlašić, Halilović, Benković i društvo mogli praviti društvo Duvnjaku, Suknu, braći Sinković i ostalim hrvatskim sportašima na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020.?
Do tog, nikada ostvarenog cilja u hrvatskoj povijesti je još daleko, no ako Hrvatska u petak slavi protiv Grčke, ostvarit će prvi preduvjet, odnosno plasman na Europsko prvenstvo do 21 godine u Italiji i San Marinu sljedeće godine. Na tom će natjecanju sudjelovati još 11 reprezentacija, naslov će braniti Njemačka. Kroz tri skupine po 4 ekipe, tražit će se 8 sudionika četvtfinala, iz kojeg će pobjednici ući u borbu za medalje te pritom osigurati plasman na nogometnom turniru Olimpijskih igara. Posljednji puta Hrvatska U21 bila je 2004. na završnom a od tada do danas bilo je niz talentiranih generacija koje su uspijevale ostvariti plasman. Izbornik Nenad Gračan je u svom trećem mandatu poveo igrače generacije 96. i mlađe u možda svoj zadnji pokušaj, nakon što je prethodna generacija ispala u skupini sa Švedskom i kasnijim doprvakom Europe Španjolskom.

Njegovi izabranici su kroz ciklus prezentirali toplo-hladnu igru uz česte promjene sastava, formacije, taktike i općenito svega što se moglo u zadnjih godinu dana izmijeniti. 9 bodova kroz 3 uvodne pobjede, od čega vrlo važna i uvjerljiva 5-1 nad Češkom u Varaždinu uvele su Hrvatsku na prvi put do talijanske smotre. No, u dva iduća gostujuća susreta protiv direktnih suparnika izvučen je samo bod. Ipak, dvije uvjerljive pobjede nad Moldavijom i Bjelorusijom ponudile su priliku da protiv Grčke, Hrvatska nakon 14 godina ponovno nastupi na završnici Europskog prvenstva U21.

Gračan je kvalifikacijski ciklus počeo u 4-3-3 formaciji gradeći taktičku postavku oko igrača s najvećim individualnim talentom na krilnim pozicijama. Kroz prvih nekoliko utakmica, ustalila se momčad predvođena Posavcem na golu, Ćaletom-Carom, Sosom i Karačićem u obrani, Šunjićem u sredini te Vlašićem i Brekalom na bokovima. Kasnije se Ćaleti-Caru pridružio Benković uz povremenu pomoć Šimića i Pongračića u užem dijelu obrane, dok će Gračan najviše problema imao u slaganu vezne linije. Naime, iako je Hrvatska već tradicionalno najjača u centralnom dijelu, potencijalni prvotimci kao što su Ćorić, Balić i Moro mučili su se s formom, minutažom ili ozljedama ovisno o trenutku. Mijenjao je Gračan i formacije: protiv Češke je pokušao s Vlašićem i Ćorićem u vrhu napada, no ta utakmica će se ispostaviti kao najlošija u zadnjih godinu dana. 

Utakmica protiv Moldavije u Velikoj gorici označila je nekoliko promjena, kasnije će se pokazati kao vrlo važne za nastavak kvalifikacija. Na početku te utakmice, ozlijedio Nikola Moro u trenutku kada je hvatao dobru formu u klubu i stekao važnu ulogu u izgradnji napada mlade reprezentacije. Gračan do danas nije uspješno zamijenio Moru, a sličnu tezu može se upotrijebiti pri spominjanju Frana Karačića, desnom bočnog koji je u želji da nastupi na Svjetskom prvenstvu odabrao reprezentaciju Australije. Pojavio se na širem spisku izbornika Van Marwijka, ali se nije našao na potrebnih 23 niti je nastupio za "Klokane", što znači da još uvijek ima priliku igrati za Hrvatsku. 

U odnosu na početak kvalifikacija, učinjene su dvije važne promjene. Prva je ulazak Alena Halilovića na poziciju desnog krila a druga je povezana s njom jer je Nikola Vlašić pomjeren u sredinu, nekada na poziciju desne osmice ili desetke ovisno o formaciji. Za presudni susret protiv Grčke, Gračan zapravo ima jednu dvojbu: koga postaviti uz Ivana Šunjića u centralni dio ekipe. Zbog silnih izostanak u vidu More, Mudražije, Balića i Kneževića u konkurenciji su Fiolić, krilo s vrlo malom minutažom u Genku, u sličnoj situaciji je Toma Bašić iz Bordeauxa, dok će treći izbor Darko Nejašmić iz Hajduka B. Na toj poziciji još može konkurirati Luka Ivanušec, no pošto je u zadnje vrijeme većinom pozicioniran bliže aut linije, vjerojatno će Gračan posegnuti za nekim od prva tri imena. Ostatak ekipe trebao bi biti kao u prethodnim dvobojima.

Izostanak More i Karačića u ovoj selekcije znači dodatne taktičke prilagodbe. Kapetan Lokomotive je bio jedina prava opcija na desnom bočnom, tu će poziciju morati "krpati" stoper Rubina Filip Uremović. Stoper na desnom boku znači igrač manje u fazi napada, što znači da će veliki dio tereta u toj fazi igre pasti na Alena Halilovića. Novi igrač Milana ne dobiva povjerenje Gennara Gattusa i to je jedan od najvećih nedostataka ove selekcije. Osim što će pokrivati desnu stranu, Halilović će pomagati u izgradnji napada spuštanjem u sredinu. Izostanak pravog povučenog playmakera mogao bi biti negativan mismatch jer će se Grci braniti duboko na svojoj polovici. S obzirom na to da će u Pulu doći s tri boda prednosti, takav scenarij je vrlo izgledan, stoga će važna pozicioniranost hrvatskih igrača. Pod pretpostavkom da će Uremović stajati povučeno, drugi bek Sosa mora igrati vrlo visoko tjerajući grčku obranu da se koncentrira na jaču lijevu stranu. 

Protok lopte mogao bi biti problem, stoga treba očekivati veliki utjecaj Halilovića spuštanjem blizu svoje polovice. U takvoj postavci, ključno je pokušati razvući protivničku obranu pomjeranjem jednog igrača u zone koje je primarno napadao igrač Milana. kao što je to radio Mudražija protiv Bjelorusije. Problem za Hrvatsku bi također mogao biti izostanak igrača u skoku na protivničkoj polovici jer Jakoliš je napadač koji cijeni prostor i teško će se snaći protiv duboke obrane. U ovom matchupu, Gračan mora pronaći način koji neće uključivati mnoštvo dugih lopti na krila jer će to u situaciji Grci imati igrača više. Zato je uloga Halilovića ključna u distribucije jer u onome kojima bi on trebao igrati, Hrvatska mora overloadom stvoriti preduvjet da se grčka obrana fokusira na branjenje svoje lijeve strane.

Ako uspješnu stvore takvu situaciju, otvorit će se dovoljno prostor za prebacivanje posjeda na drugu stranu. Suradnja bek-krilo, odnosno Sosa-Brekalo je dio terena gdje Hrvatska ima najveću koncentraciju kvalitete. Dovesti Brekala u izolaciju ili Sosu na ubačaj je karta na koju Gračan treba igrati.

Sosa i Brekalo grade svoju suradnju još iz Dinama i za vjerovat će da ju nastaviti u seniorskoj reprezentaciji, no ključan igrač hrvatskih šansi za Euro je Nikola Vlašić. Igrač koji je u prethodnom tjednu srušio europskog klupskog prvaka, definitivno može srušiti i nekadašnje europske reprezentativne prvake. Zadnjih nekoliko mjeseci, Vlašić igra u izvanrednoj formi vodeći svoj CSKA ali i mladu reprezentaciju u očito ulozi koja mu najviše odgovara. Igrom između linija, uključuje se u posjed tek kada lopte pređe u zadnju trećinu, što se vidi kroz pozicioniranje u međuprostoru ili suradnju s dvojem na boku, sudjelovanjem u kombinatorici ili udarcem na protivnički gol kao protiv Reala.

Gledajući utakmice mlade reprezentacije, nemoguće je neprimjetiti određene sličnosti s trenutnim igrama najvažnije selekcije u Hrvata. Postavljanje u srednjem bloku, traženje okidača za presing i brza tranzicija na dominatne krilne pozicije način je igre gdje se Gračanova Hrvatska najbolje osjeća. Ključna su dva preduvjeta da bi se to ostvario: usko postavljanje igrača te individualna kvaliteta prepoznati situaciju kada učiniti korak naprijed da bi se oduzela lopte. Ova selekcija ima nekoliko izrazito atletičnih pojedinaca kao što su stoperski par u fazi obrane ili Vlašić i Brekalo koj mogu biti centralne točke tranzicije, odnosno prenositi loptu do ključnog dodavanja kojim bi se tražio prostor. Već je spomenuta činjenica da je jedini korišteni napadač u ovom ciklusu Jakoliš podložan takvom stilu igre. 
Hrvatska je u onim najvažnijim utakmicama ovih kvalifikacija igrača s prosječno visokim posjedom lopte, izuzev matchupova gdje su bili apsolutni favoriti, no pitanje je hoće li to moći ponoviti protiv Grčke ako pretpostavimo njihov način igre u skladu s tradicijom te reprezentacije. 

Potencijalni problemi

U dosadašnjem dijelu kvalifikacija, Hrvatska je primila samo 5 golova. Kroz dva najvažnija, gol Grčke za 1-0 te Češke za 2-1, mogu se primijetiti dva problema koji muče ovu reprezentaciju. Prvi se nadovezuje na prethodni odlomak i pretpostavku da će Grčka tražiti svoju priliku kroz tranziciju. Igrači kao Halilović i Brekalo su vrsni dribleri, no ponekad donesu krivu odluku i zateknu svoju obranu nespremnu i u brojčanom manjku. Česi su izveli kontra-napad gdje je samo 6 hrvatskih igrača sudjelovao u fazi obrambene tranzicije. To je možda i najveći taktički problem ove reprezentacije i detalj na koji treba pripaziti u pripremi same utakmice. Drugi problem se nadovezuje na prvi. Protiv Grčke je lopta izgubljena na nekih 30-tak metara od hrvatskog gola i Grci su kroz nekoliko dodavanja došli u priliku ubaciti loptu na drugu stativu gdje se igrač uvukao Sosi i pogodio. Lopte na bok gdje će protivnik tražiti loše postavljenu zonu Hrvatska, što je izgledno jer Uremović nema iskustvo niti mentalitet u pozicioniraju kao bek ili forsiranje poluvisokih ubačaja gdje visina hrvatskih stopera neće doći do izražaja.

Međutim, Hrvatska će u petak na Aldo Drosini imati dobru šansu ponoviti uspjeh generacije koju je predvodio Niko Kranjčar 2014. Ako pobjede, direktan plasman neće bitu upitan a onda u Italiji sljedeće godine, ova talentirana generacija ima šanse izboriti prolazak skupine a zatim i pobjednom osigurati plasman na Olimpijske igre, po prvi puta u hrvatskoj nogometnoj povijesti. S povratkom More i Karačića u ovu selekciju, Gračan više neće imati problema s krpanjem deficitarnih pozicijama u ekipi. Ova selekcije je već pokazala da ima potencijala igrati moderni nogomet, ima igrače za takav način igre i dovoljno širok izbor igrača za taktičke prilagodbe. Da bi dobila pozivnicu pokušati, prvo mora dobiti Grčku - najteži ispit kada treba igrati na rezultat. Imena kao što su Vlašić, Brekalo, Ćaleta-Car već sada imaju mjesta u seniorskoj selekciji svjetskih doprvaka, no ako žele se tamo naći, prvo moraju mladu reprezentaciju odvesti na Euro. U petak imaju dobru priliku za to..

Kako neupitni potencijal pretvoriti u neupitni rezultat?
Tko može zamisliti da bi u perspektivi Vlašić, Halilović, Benković i društvo mogli praviti društvo Duvnjaku, Suknu, braći Sinković i ostalim hrvatskim sportašima na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020.?Do tog, nikada ostvarenog cilja u hrvatskoj povijesti je još daleko, no ako Hrvatska u petak slavi protiv Grčke, ostvarit će prvi preduvjet, odnosno plasman na Europsko prvenstvo do 21 godine u Italiji i San Marinu sljedeće godine. Na tom će natjecanju sudjelovati još 11 reprezentacija, naslov će braniti Njemačka. Kroz tri skupine po 4 ekipe, tražit će se 8 sudionika četvtfinala, iz kojeg će pobjednici ući u borbu za medalje te ...
Kako neupitni potencijal pretvoriti u neupitni rezultat?
Tko može zamisliti da bi u perspektivi Vlašić, Halilović, Benković ...
10/2018
Kako je BVB procvjetao pod Favreom?

Nakon rastanka sa Thomasom Tuchelom, njegovim imenom, filozofijom i klupskom vizijom, uprava Borussije Dortmund morala je naći njegovog nasljednika. Izbor je pao na tadašnjeg trenera Ajaxa Petera Bosza, što će se kasnije ispostaviti kao velika pogreška bez obzira na odličan ulazak u sezonu. Nekoliko ozljeda, gust raspored i često mijenjanje formacije uzrokovali su prve probleme,  s vremenom suradnja Borussije i Bosza postala je "Život na Marsu". Nizozemac postao je bivši već početkom prosinca, a ekipu je do kraja sezone preuzeo Peter Stoger. Vršitelj dužnosti trenera BvB-a i sam je iskusio sudbinu svog prethodnika na novom poslu, radeći u Kolnu nakon također uspješne prošle sezone. Na krilima Batshuayija, uveo je Borussiju u Ligu prvaka, okusio čar vođenja njemačkog velikana pri tome znajući da će kormilo iduće sezone voditi netko drugi. 

Riječ - konačno, odzvanjala je prostorima gdje god se tada nalazili navijači, analitičari i svi nogometni zaljubljenici kada je na Weseru predstavljen novi trener Lucien Favre.
"Potpisom Favrea kao trenera je važan dio za naš novi sportski početak", izjavio je Michael Zorc - sportski direktor kluba.
Nekoliko je razloga zašto je 60-godišnji Švicarac bio možda i najbolja opcija u tom trenutku. Prvenstveno zbog kompatibilnosti sa stilom i tradicijom napadačkog nogometa, koju Borussia prakticira od vremena Kloppa i Tuchela. Drugi razlog je Favreovo općenito nogometno iskustvo, posebno prethodno vezano Bundeslige i mentalitet vezan za to podneblje. Nakon dugog niza godina, vratio je Borussia Moenchengladbach u Ligu prvaka, igrajući ponajbolji nogomet u Europi baziran na dinamičnosti, brzoj tranziciji i kvalitetnoj ogranizaciji u svim fazama igre. Između posla u dvije Borussije, uspio je Nicu izdići iz francuske prosječnosti a pod njegovim vodstvom razvijen je niz igrača kao što su Dalbert, Ricardo Pereira, Serri, Plea, Sarr i dr. Taj treći razlog, odnosno razvoj igrača savršeno je uklapao u sliku i klupsku viziju njegovog novog kluba. Bez obzira na idiličan život koju nudi Azurna obala, Žuti zid i rad s velikim brojem elitnih talenata je ponuda koja se nije mogla odbiti. 

Razlog zašto Peter Bosz nije uspio prošle sezone, nije isključivo njegova krivica. Uz činjenicu da nizozemski treneri ne kotiraju najbolje u zadnje vrijeme kada napuste matičnu državu zbog raznih razloga, prošlogodišnja Borussia nije imala dovoljno kvalitetan kadar igrača. Veliki broj ozljeda već je tradicionalno otvorio put prema nizu rotacija gdje se Bosz polako gubio, zato je dovođenje nekoliko sistemskih igrača bilo jednako važno kao vizionarski odabir dugoročnog izbora na klupi. Obrana predvođena Sokratisom i Toprakom u užem te Schmelzerom i Piszczekom širem dijelu bila je uvjerljivo najproblematičniji dio ekipe, reakcija je bila dovođenje Dialla iz Mainza nakon vrhunske sezone. Sa Zagaduom i Akanjijem koji je odlično odradio Svjetsko prvenstvo, Borussia bi trebala dugoročno imati jakih i stabilnih opcija u užoj obrani, sigurnih u iznošenju lopte. Manjak destrukcije, agresivnosti i skoka u sredini riješili su transferom Delaneya, Hakimi je ponudio još jednu opciju na boku, Hitz na vratima, Wolf i Larsen krilima, ali dva najvažnija transfera plaćena su najmanje. Pogrešku kroz neotkup Batshuayija nadoknadili su posudbom Paca Alcacera u zadnjim danima prijelaznog roka, no potpis Witsela kasnije će se pokazati kao ključan potez što se tiče igračkih dolazaka. Jednako prometno bilo je u suprtonom smjeru - Favre je sasjekao moguće pobune koje bi nastale zbog disproporcije između broja igrača i dostupnih minuta, stoga su klub napustili Yarmolenko, Schurle, Sahin, Castro, Sokratis, Merino, Durm i Paslack. Po sloganom "manje je više", Favre je mogao preći u fazu slaganje ekipe.

Od prvog dana u klubu, Favre je nametnuo svoj način vođenja ekipe. Dovoljno iskusan, znao je prepoznati nužnost ostavljanja onoga što je bilo dobro u mandatima svojih prethodnika. Još od vremena Jurgena Kloppa, Borussia je koristila formaciju 4-2-3-1, no izmjenama trenera, postupnu se mijenjao i stil igre. Kloppov "gegenpressing", Tuchel je nadograđivao s ponajboljim napadački mehanizmima istodobno smanjujući intenzitet presinga dizanjem posjeda lopte ali svoj posao nije uspio završiti do kraja. Njegovo djelo, neuspješno je pokušao nastaviti Bosz, dok se Stoger odlučio baviti strukturom,  obrambenim blokom te brzoj tranziciji, zapravo pripremajući ekipu na ono što na terenu želi vidjeti Lucien Favre. Iako je na klupi proveo samo 6 mjeseci, ako Favreova Borussia ostvari značajan rezultat, Stoger u njima će imati određene zasluge. 

Iz spomenutih razloga, današnja Borussia više slični onoj Stogerovoj nego Kloppovoj. Intenzitet igre znatno je niži, što se najbolje vidi po razina presinga kao nekada glavnoj taktičkoj osnovi. Za vrijeme današnjeg trenera Liverpoola, presing je bio trademark, dok je danas oružje u iznimnim situacijama. 
U fazi obrane, "Žuto-crni", najčešće se brane u kompaktnom srednjem bloku, zatvarajući opcije dodavanje prema međuprostoru i općenito srednjem koridoru. No, postoje trenutci kada izlaze u visoki presing. Najčešće, to rade kada protivnici vraćaju posjed prema svom vrataru. Obrambena linija se podiže do centra, fizičke predispozicije Dialla, Zagadua ili Akanjija to mogu ispratiti i to se pokazuje vrlo efektivnim načinom kako se preko niske razine rizika može doći do povratka posjeda. Druga situacija je lopta prema stoperu, kada krilo ili osmica blokira vanjsku opciju dodavanja prema beku, limitirajući stopera s loptom da ju ispuca ili vrati vrataru, aktivirajući podizanje cijele ekipe prema naprijed. Treći okidač su standardne situacije kao što je izvođenje lopte sa strane, gdje se igrači pozicioniraju vrlo usko s istim ciljem kao u prethodna dva slučaja.
Stoga se može zaključiti da Borussia u fazi obrane ne igra s velikim rizikom niti utroškom energije, ali to radi na inteligentan način koji polako donosi rezultate. Statistički pokazelji koji potvrđuje tezu je Borussijin trenutni plasman na 17. mjesto po oduzetim loptama ali zato su 3. po presječenim.

Favreov rad u Dortmundu se polako vidi po reakciji u prvoj fazi distribucije odnosno iznošenju lopte iz obrane. Po broju dodavanjima, može se naslutiti cilj koji Favre želi dobiti kada ima njegova momčad ima posjed lopte. Strpljenje u traženju koridora za izlazak iz prve linije, znači da je Akanji na čak 95% a Zagadou 92% točnih dodavanja. Nakon početnog upoznavanja, čini se da je Favre pronašao idealnu kombinaciju u zadnjem redu. U prvim utakmicama koristio je Schmelzera i Piszczeka na bokovima dok su Diallo i Akanji činili stoperski tandem. Mladi Hakimi pokazao se kao kvalitetnija opcija jer uz veću moć ponavanja u odnosu na Poljaka na, uz to donosi tehnički segment i mogućnost proigravanja iz dubine, što Borussiju čini izuzetno neugodnom po desnoj strani. Zbog izrazito napadački orijentiranog Marokanca, Diallo se pomjerio na lijevom bočnog a u prvi sastav ušao Zagadou na stopersku poziciju.

Favre od ekipe traži da bude dovoljno strpljiva dok se ne otvori prostor za vertikalna proigravanja iz zadnje linije ili prijenos lopte na bok. Overloadanjem jedne strane stvaraju odnosno kreiraju prostor za drugu jer se protivnik fokusiran braniti stranu gdje se nalazi veliki broj igrača - tada brzim prijenosom lopte stoper izlazi van pozicije i dodavanjem pronalazi krilo koje je spušta u međuprostor. Cilj je postignut, prva distribucija je ostvarena.

U fazi napada, Borussia stoji izrazito široko, što joj donosi veliki missmatch na terenu, posebno protiv ekipa koje se ne brane agresivnim blokom kao Augsburg. S dva stopera, duplim pivotima i po potrebi jednim bekom, imaju dovoljno opcija za dodavanja u izgradnji napada, no glavna ideja pri ulasku na protivničku poziciju je maksimalno iskorititi usku pozicioniranost krila u međuprostoru. Ulaskom duplih pivota u zonu 14, protivnički par centralnij veznih u najčešće 4-4-2 bloku nalazi se u brojčanom manjku 2vs4 a kvalitetna proigranja Akanjija ili Zagadua iz obrane instantno prebacuju težište igre iz obrane, prema međuprostoru dok kasnije krila koje uskim postavljanjem protivnika imaju dovoljno prostora za expoit-anje ili korištenje bočne zone.

Srednji obrambeni blok je probijen i protivnik se mora spustiti duboko svom vrataru. Kada lopte dođe na bok, krilu se tada u izolaciji pridružuje bek u overlapu a igrači koji su napadali međuprostor u izgradnji napada, u tom trenutku napadaju 16-erac gdje se stvaraja brojčani višak u obje zone napada. Igrač na boku ima niz opcija za ubačaj a upravo je desna strana dio terena koji napadaju statistička dva najveća potrošača lopti kroz kontekst driblinga. Pulisic ih ima 2,2/5,4, dok Hakimi je na brojci od 2/4. Zbog individiualne kvalitete koju posjeduju krila, nisu rijetke situacije gdje se protivnici radije odlučuju na prekršaj nego rizik od probijanja boka. 

Iako Pulisic nema kvalitetan postotak driblinga, on je najfauliraniji igrač lige a Borussia je do sada nekoliko golova zabila iz prekida s poludistance. Razlog zašto ga Favre vidi ispred Sancha je obvezna igra, trenutno najslabija karika mladog Engleza, ali u perspektivi obojica bi trebali imati svoje mjesto u prvih 11.

Drugi primjer korištenja međuprostora je reakcija kada protivnik pokaže želju za visokim presingom kontra Borussije. Ponovno strpljiva izgradnja napada dok se ne ukaže prilika za progresiju preko igrača u međuprostoru, no kada je obrana visoko postavljena, cilj traženje dubine kroz povratno proigravanje je lakše ostvariv. Jedna strana kreira, druga strana prati i napada 16-erac, rezultat toga je veliki broj igrača završnici, često dovoljan da se stvori višak i poentira na kraju. Brzo, efektivno i atraktivno - Favreova prezentacija nogometne igre je mamac za sve gledatelje neovisno o tome jesu li navijači klubova koje vodi. 

Axel Witsel je neosporno najvažnije pojačanje u ljetnom prijelaznom roku. Često kritiziran zbog odabira klubova gdje je kao kriterij birao one koji su plaćali najviše, sada na vrhuncu karijere postao je ključna točka distribucije Borussije Dortmund. Kada ga protivnici ne zatvaraju u trokutima ili direktnim markiranjem, gotovo svaki napad polazi od njega. Iako je na klupi Weigl, čini se da je upravo stabilnost koju donosi Belgijac karika koja je nedostajala napadu zadnjih godina. Spomenut je podatak da su stoperi igrači s najviše dodira u ekipi, Witsel ima prosječno 57 dodavanja uz 92% točnosti, što je izvrsno jer je skoro svako primanje lopte ometeno pritiskom ili brojčanim viškom protivnika. Nevažno radi li se o prijenosom lopte, probijanju protivničke obrambene linije ili čista "link up" igra, Witsel je Favreov čovjek na terenu.

Uz konkretan utjecaj na distribuciji svoje ekipe, Witsel otvara prostor suigračima jer se protivnici ponekad odlučuju odsjeći liniju dodavanja prema njemu. Tada više vremena i prostor dobiva njegov partner na duplom pivotu u prvom slučaju ili se protivnik nađe u dvojbi treba li markirati odnosno izaći na Witsela ili se povući pa braniti međuprostor. Witsel je svojim kretanjem trenutno nenadoknadiv u Favreovom sustavu jer osim što donosi je glavni playmaker ekipe, on stvara otvara prostor drugim opcijama u distribuciji koji kasnije dolaze do jednakog cilja.

Ključni igrač i tranzicija

Otkako se saznalo da će Favre preuzeti Dortmund, jedan igrač bio je posebno sretan. Marco Reus po odličnom pamti suradnju sa Švicarcem još iz doba kada su zajedno radili u Moenchengladbachu. Stoga i ne čudi da je prva Favreova odluka bila imenovanje Reusa kao novog kapetana Borussije. 
Kasnim priključivanjem Alcacera, Favre je vidio Reusa kao centralnog napadača zbog svoje mobilnosti i mogućnosti stvaranja missmatcha spuštanjem u međuprostor ili pozicioniranjem na bok, no Favre je u međuvremenu za Reusa pronašao novu ulogu. Zbog silnih ozljeda koje su utjecale na njegove motoričke sposobnosti te izostankom Gotzea, Favre ga je pozicionirao na mjestu desetke. Upravo je njegov overload blizu zone dodavanja jedna od najvažnijih mehanizama. Reus osim što je tehnički na visokoj razini, posjeduje nogometnu inteligenciju te može prepoznati situaciju kada treba pružiti opciju u dodavanju ili odvući protivnika da bi se stvorio prostor. Osim u igri na postavljenu obranu, Reusova uloga je od izuzetnog značaja u tranziciji. 

Sudjelovanjem u dva trokuta na desnoj strani, Reus je direktno utjecao na prijenos lopte u zadnju trećinu terena, djelić igre koji Favre želi od njega. Spuštanjem s pozicije desetke prema aut liniji, sudjelovao je u izigravanju protivnika te se nekoliko sekundi kasnije uspio naći u idealnoj situaciji za gol. Reus trenutno dijeli drugo mjesto liste strijelaca pri čemu posebno treba istaknuti suradnju s njegovim prvim pomoćnikom, Sanchom (Panzom). Uz pomoć Hakimija i Alcacera, njih dvojica razbili su Bayer Leverkusen stalnim stvaranjem viška i pritiskom po desnoj strani. Protiv Augsburga bio je lošiji nego inače, počinio je 6 pogrešaka i to bi se odrazilo na rezultat da se nije ukazala "deus ex machina", u Dortmundu ga ove sezone znaju pod imenom Paco Alcacer.

Tko je Jadon Sancho?

Sancho i Alcacer su uz Reusa dva igrača koja svojim golovima i asistencijama najviše utječu na Borussijine rezultate. Španjolac je današnjim hat-trickom u pola sata osigurao +4 boda nad Bayernom a impozantno zvuči podatak da je zabio 6 golova u samo 83 minute provedene na terenima Bundeslige. Iako je rani početak sezone, uprava kluba ne smije napraviti pogrešku kao sa Batsuaiyem, odnosno mora otkupiti ugovor od Barcelona jer je Alcacer izvrstan ispušni ventil za ono što proizvodi Favreov sustav. Slično Alcacerovom primjeru, Sancho također radi nevjerojatne stvari u odnosu na povjerenu mu minutažu. Sa samo 18 godina najbolji je asistent Bundeslige zbog čega je među ostalom pozvan u seniorsku reprezentaciju Engleske. Njegove fizičke mogućnosti, kretanje bez lopte i dribling već su sada gotovo nemoguć matchup za protivnike kroz pozicijsku igru a u tranziciji je nezaustavljiv. 

Potencijalni problemi

Favre je tek nekoliko mjeseci na klupi, što je znak da je prerano donositi zaključke o budućim rezultatima bilo oni kratkoročni ili dugoročni. Uostalom, najbolji primjer za to je prošlosezonski Boszov početak. Kako će sezona teći, faza obrane će doživjeti napredak posebno pri branjenju dugih lopti u pozicijskoj igri te kvalitetnijoj reakciji u prekidima jer su protivnici već nekoliko puta iskoristili propuste obrane na taj način. Uz to, prosjek obrane je oko manji od 22 godine, stoga su realnost oscilacije a prostor koji ostavlja Hakimi bi kvalitetnije ekipe mogle iskoristiti. Također, kod Dortmunda uvijek postoji taj oblak ozljeda koji nadlijeđe nad svakom sezonom. Uvijek problematični Reus u tom kontekstu je prvi na udaru, bez njega, Witsela i Akanjija je teško zamisliti idealan sastav. Kada bude imao sve igrače na raspolaganju, kvalitetnim ulaskom u sezonu novih pojačanja, Favre će imati dovoljno izbora na svakoj poziciji te ako rezutatski prebrodi prvu krizu zbog koje je ispao Peter Bosz, Borussia će biti ozbiljan suparnik Bayernu već ove sezone.

Lucien Favre se već nakon nekoliko utakmica pokazao kao pravi čovjek na pravom mjestu. Borussia pod njegovim vodstvom je trenutno na vrhu Bundeslige kao jedina neporažena ekipa do sada, imaju najviše golova, 6 bodova u dva kola Lige prvaka. Dovoljan podatak o mentalitetu su zabijanje golova tri utakmice zaredom u sudačkoj nadoknadi a zadnje vrijeme utakmice u Bundesligi slavili su preokretom. Osim rezultatskih podataka, Borussia igra vrhunski nogomet s nizom opcija u fazi napada, gdje iz svake zone prijeti opasnost. Ideja, mehanizmi u igri su vidljivi, Favre je vratio identitet kluba. Borussia Dortmund je prije njegovog dolaska na klupu imala prošlost i budućnost, sada ponovno ima i sadašnjost.

Pravi čovjek na pravom mjestu
Nakon rastanka sa Thomasom Tuchelom, njegovim imenom, filozofijom i klupskom vizijom, uprava Borussije Dortmund morala je naći njegovog nasljednika. Izbor je pao na tadašnjeg trenera Ajaxa Petera Bosza, što će se kasnije ispostaviti kao velika pogreška bez obzira na odličan ulazak u sezonu. Nekoliko ozljeda, gust raspored i često mijenjanje formacije uzrokovali su prve probleme, s vremenom suradnja Borussije i Bosza postala je "Život na Marsu". Nizozemac postao je bivši već početkom prosinca, a ekipu je do kraja sezone preuzeo Peter Stoger. Vršitelj dužnosti trenera BvB-a i sam je iskusio sudbinu svog prethodnika na novom poslu, radeći u Kolnu nakon ...
Pravi čovjek na pravom mjestu
Nakon rastanka sa Thomasom Tuchelom, njegovim imenom, filozofijom i klupskom ...
Sancho ima potencijal,ne znam samo koliko je još stabilan u glavi i hoće li imati problema sa ozljedama. Isak ne dobiva šansu nikako, iako su ga platili 10 milijuna eura. Šteta, jer nisam vidio mladića sa tako mirnom završnicom. - Fenix22, 7.10.18. 19:48, 0 0 0
Po viđenom u konkretnim utakmicama, Zagadou će biti veliki igrač, valjda jedina korisna stvar koja je ostala poslije PEtera Bosza.. - BruceWayne, 8.10.18. 14:58, 0 0 0
Njega sam zaboravio. Strašan igrač. - Fenix22, 8.10.18. 18:09, 0 0 0
Kad se već tolko potrudiš, daj onda duboko udahni i proleti kroz tekst još jednom jer imaš puno sitnih gramatičkih grešaka, a to je meni kao grammar naziju jednostavno nedopustivo... - baiso, 9.10.18. 19:17, 0 0 0
Oprosti lol. Radio sam u vrijeme 2-4 ujutro, konvertirao kroz "ispravi me", očito da je ostalo još. - BruceWayne, 9.10.18. 19:36, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.