Cirohito

Iznad svih Hrvatska
Reputacija
5
Bodova
174
Analiza
16
Ocjena
491
Anketa
133
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

07.10.
'Sve izgubili dabogda': je li samo do Mamića i Šukera?

Imam potrebu napisati tekst o tome kako je to nekad bilo, a kako je sad. Možda ovo ovo biti analiza u pravom smislu te riječi, nego više kao nekakva ispovijed, vidjet ćemo što će ispasti. Gledajući jučer tekmu sa Fincima, zapitao sam se po prvi put onako zbiljski, kog vraga ja ovo gledam i što će to meni u životu, kao da nemam dovoljno svog belaja pa se moram živcirati tamo oko nekih budala koje šutaju loptu za velike pare.  Zapravo, znam ja odavno da ti ljudi ne predstavljaju Hrvatsku i ne ginu za narod, nego igraju samo za sebe, što je posve logično i u redu. Znam ja to, ali pratio sam reprezentaciju i dalje iz nekakve navike koju sam stekao u vremenima kada je se činilo da sve to ima nekakvog smisla.

Sjećam se toga ljeta 2008, godine kao da je bilo danas, te atmosfere koja je vladala oko reprezentacije. Prodavali su se šalovi, majce, narukvice sa hrvatskim obilježjima.  Dolazio sam u školu sa svim tim rekvizitima, bio sam 5. razred osnovne.  Oni mnogo stariji prisjećali su se ´98. i govorili da je to naše ljeto i da napadamo titulu prvaka Europe, a mi mlađi smo htjeli više nego išta da osjetimo i sami kako je to bilo te ´98. Uoči prvenstva izašla je pjesma „Vatreno ludilo“ čiji je tekst napisao meni najdraži naš izbornik i legenda, ponajprije zato što je bilo svestran čovjek, intelektualac, veliki gospodin, roker  velikog srca koji uvijek daje maksimum, jednom rječju Slaven Bilić.  Narod i reprezentacija bili su jedno. Dana kada smo igrači s Nijemcima se posebno sjećam. Tekma se igrala u 18 h. Predzadnji sat koji smo imali završavao je u 17.25, a trebali smo iza toga imati najdosadniji mogući sat ikad, sad razredne zajednice na kojem je raska po običaju laprdala o tome kako smo čisti propaliteti i kako se grozno ponašamo, uvijek je strogo držala do pravila. Tada ju jedan lik iz razreda zamolio da nas pusti jer je tekma u 6. Naravno da je odbila, bila je uvijek partibrejker najgore vrste. Onda joj je rekao „Ma, slušajte me, tučemo Švabe danas 2:0, ja Vam kažem, i neću Vam nikad oprostit ako nas ne pustite zbog tog debilnog sata.“ Priprijetila mu je nekom disciplinskom mjerom, no popustila je kad smo joj priprijetili da ćemo otići s nastave svi kolektivno. Bio je 12. lipanj i kraj školske godine.  Tako sam stigao doma taman na početak tekme. Stara i tetka su mi bile doma, tetka je  prije koji dan došla iz Sarajeva gdje inače živi. Stara je odmah na početku po običaju rekla kako će nam Švabe odmah uvaliti gol i kako ćemo izgubiti. Potom je, isto tako po običaju, otišla u drugu sobu da se ne bi nervirala. Kada su padali golovi Hrvatske skakali smo svi troje i urlali kao luđaci. Bio je to predivan osjećaj, nešto što je teško ponovljivo. Svi znamo kako jr to prvenstvo nažalost završilo, i dan-danas mi bude nekad žao toga jer mi se čini kako je to bila prilika generacije. Imali smo tada sve, nacija je stajala iza reprezentacije, imali smo i najboljeg mogućeg izbornika, igrače u obrani, a bez obrane nema rezultata, legendarnog kapatana Niku Kovača koji je bio simbol  borbenosti kao prije njega Boban i Darija Šimića koji je u toj ekipi bio simbol generacije iz ´98.  U obrani su osim njega bili Šimunić koji je te sezone bio proglašen najboljim stoperom Bundeslige, uvijek pouzdani Robert Kovač i mladi Ćorluka koji je grizao da se dokaže, baš kao i Modrić u veznom redu uz Kranjčara koji je igrao vrhunski kao druga, povučena špica. I Danijel Pranjić je na lijevom beku izgledao odlično u odnosu na kasnije prezentacije na toj poziciji.

Međutim, nakon tog tragičnog završetka došla je i djelomična smjena generacija čija je posljedica bila neuspjeh u kvalifikacijama za SP 2010. Dogodio se i blagi pad u posjećenosti utakmica reprezentacije ali nije glavni uzrok taj neuspjeh, nego početak financijske krize 2009. godine, a s financijskom krizom uvijek dolazi i moralna kriza. Kada ljudi nemaju novca, počinju sumnjati i u moralne vrijednosti na kojima se temelji društvo jer nedostatak novca tjera ljude u očaj. Tako se počelo sumnjati i u vrijednost reprezentacije, nezin smisao i značaj, a to je bilo potaknuto i otktrivanjem korupcijskih afera Ive Sanadera i HDZ-a, koji tradicionalno ide ruku pod ruku s hrvatskom kućom nogometa.  Godine 2010. izbio je cirkus i na izbornoj skupštini potonje organizacije na kojo je Vlatko Marković ostao predsjednikom HNS-a sa samo jednim glasom više od Štimca. Ljudima je postalo jasno da je pravi vladar hrvatskog nogometa Zdravko Mamić, a stvari su postale degutantne kada su Mamić i Štimac, dotadašnji smrtni neprijatelji, sklopili pakt iz interesa. Na sve ove događaje nadovezalo se u idućih nekoliko godina mnoštvo drugih korupcijskih afera koje su pokazale svu trulež hrvatskog društva, sve što je godinama prije ostalo skriveno iz razno-raznih razloga. Sve to je ljude natjeralo u očaj i stanje ravnodušja u kojem su oni svjesni problema, ali nemaju dovoljno snage za poduzimanje bilo čega jer žive u uvjerenju da oni tu ne mogu ništa. Dolazimo u začarani krug u kojem se ništa ne mijenja zato što ljudi misle da ne mogu ništa promijeniti, a oni misle da ne mogu ništa promijeniti zato što se ništa ne mijenja. A upravo je najveća zabluda to da ljudi ne mogu ništa promijeniti. Mogu, mogu i moraju! Radi se samo o tome da smo mi glup narod, mi svaki put iznova na izborima biramo iste političare po kojima pljujemo godinama i onda kukamo kako se tu ništa ne može. Paradoks koji je teško objašnjiv. Drugi se problem može opisati u rečenici Jasmina Repeše na jednom time-outu: „Nema povratka, živiš u filmu šta se desilo prije!“ Tako i Hrvati žive u ´45-oj i u podjelama na ustaše i partizane, umjesto da se fokusiramo na sadašnjost i rješavanje stvarnih problema. Prošlost ne možemo promijeniti, možemo iz nje samo nešto naučiti, no nažalost izgleda da su ljudi u stanju učiti samo iz vlastitih grešaka, zato se povijest čovječanstva i ponavlja stalno. Mislim da je nužno uvesti građanski odgoj ili nešto tome slično, vrjerujem da bi ljudi na taj način razvili svijest o tome da je sve u njihovim rukama. Mi ljudi činimo državu! Netko će reći da je država skup institucija. Da, ali u institucijama rade ljudi! Svi mi smo kovači svoje sreće. Vrijeme je da to shvatimo i prestanemo upirati prstom u druge! Nama kao narodu je uvijek kroz povijest bio netko drugi kriv: Mađari, Turci, Austrijanci, Srbi… Međutim, tko nam je kriv sada, kada već 26 godina imamo svoju državu? Mi sami!  Kako možemo nešto promijeniti? Tako što možemo krenuti od nekih stvari, primjerice, učiti nove gerneracije tome da primjerice štite okoliš u kojem žive i čuvaju javnu imovinu, uključe se u neki volonterski projekt, aktivno sudjeluju u javnom životu i raspravama o društvenim problemima, da poštuju različitosti i slobodu izbora  itd. Načina je milijun, jasno je da se stvari ne mogu promijeniti preko noći, ali mislim da se svatko od nas može zapitati što može učiniti. Učiniti bilo što je bolje nego ne učiniti ništa. Gore od ovog teško može biti. 

Loše stanje društva i kako ga promijeniti
Imam potrebu napisati tekst o tome kako je to nekad bilo, a kako je sad. Možda ovo ovo biti analiza u pravom smislu te riječi, nego više kao nekakva ispovijed, vidjet ćemo što će ispasti. Gledajući jučer tekmu sa Fincima, zapitao sam se po prvi put onako zbiljski, kog vraga ja ovo gledam i što će to meni u životu, kao da nemam dovoljno svog belaja pa se moram živcirati tamo oko nekih budala koje šutaju loptu za velike pare. Zapravo, znam ja odavno da ti ljudi ne predstavljaju Hrvatsku i ne ginu za narod, nego igraju samo za sebe, ...
Loše stanje društva i kako ga promijeniti
Imam potrebu napisati tekst o tome kako je to nekad ...

Respekt: ivan-cro, peropex,

Ok, a da nije možda stvar u tome što je tada ljudima falilo kritičnosti? Jer ovi problemi nisu od jučer, samo se sada dogodilo da rezultat pati pa se to sada dodatno potencira... - ivan-cro, 8.10.17. 15:34, 0 0 0
Jer ono. Groznica... U jednu ruku - što je to? Ako se kojim čudom plasiramo u Rusiju i tamo prođemo grupu, evo ti opet te groznice. A problem i dalje vjerojatno neće biti riješen. - ivan-cro, 8.10.17. 15:35, 0 0 0
A ideoloske podheke jos uvijek postoje, samo sto su nekad otvireno pokazivane, a nekad su latentne. Sve dok ovi stariji budu pricali unucima kako su se oni borili protiv ovih i onih, bit ce tako. - Cirohito, 8.10.17. 15:36, 0 0 0
Ja pričam sa ljudima koje veze o nogometu nemaju o toj utakmici protiv Finske. Znači, ljudima ta tema nije postala nebitna, ljudima i dalje u jednu ruku to nešto predstavlja. Ako ništa drugo, dva sata razonode s pivom u ruci. - ivan-cro, 8.10.17. 15:37, 0 0 0
Gle, ovo oko podjela - mogu ponoviti samo što sam rekao. Još bih i dodao da ako ne respektiraš tuđi sustav vrijednosti, onda ne respektiraš niti svoj vlastiti, a to tek onda nastaje problem. - ivan-cro, 8.10.17. 15:47, 0 0 0
07.10.
Što može Zlatko Dalić?

Znalo se odmah jučer nakon remija da je Čačić bivši, znalo se da će u slučaju nepovoljnog rezultata protiv Finske biti bivši. Iscurilo je u javnost neposredno prije okupljanja reprezentacije da u Savezu imaju plan B ako se dogodi ono što se i dogodilo. Moglo se i naslutiti da će se dogoditi to što se i dogodilo. A evo i zašto.

Postoji dovoljan uzorak utakmica u proteklih 5 godina da možemo zaključiti da su svi izbornici počevši od Igora Štimca nadalje bili točno na određen način i u odrerđeno vrijeme bojkotirani. I ovo jučer bio je samo nastavak tog igračkog bojkota. Naši igrači igraju točno onoliko koliko nam treba za odlazak na veliko natjecanje, na natjecanju odigraju maksimum koliko mogu uz vodstvo limitiranog izbornika,  jer nitko od igrača  nije lud tankirati na velikom natjecanju i onda opet ispočetka. Pod Štimcem u prvih 6 utakmica kvalifikacija za SP 2014. osvojili smo 16 od 18 bodova, nakon toga u zadnje 4  utakmice bod. Reprezentaciju preuzima Niko Kovač i s(p)retno odlazimno na SP nošeni valom probuđenog nacionalnog naboja. Pod Kovačem u kvalifikacijama za EP 2016. osvajamo 14 bodova u prvih 5 utakmica, nakon toga protiv Azerbajdžana i Norvežana samo bod ukupno. Stječe se osjećaj da na taj način igrači ne čine pretjeranu štetu reprezentaciji jer unatoč lošim igrama idemo na velika natjecanja a ujedno igrači tjeraju izbornike koji su kvazi-stručnjaci i time šalju poruku vodstvu Saveza da ne žele da ih vode takvi,  a vodstvu Saveza je svejedno tko je izbornik, njima je samo bitno da Hrvatska ide redovito na velika natjecanja, pa da se oni mogu hvaliti time kako smo mi navodno neka nogometna velesila. Igračima dojadi nakon nekon vremena trpiti takve izbornike, pa se zato vrtimo godinama u krug. Svaki naš izbornik imao je određene „fiksacije“ i dozu tvrdoglavosti koja mu je na kraju došla glave. Čak je i Slaven Bilić nekada bio tvrdoglav, ali je to posve beznačajna količina tvrdoglavosti, iimao je  ljudske kvalitete, bio je odličan psiholog i čovjek. Igrači su ga zbog toga voljeli i zbog toga ga nikad nisu bojkotirali. Kada kažem „fiksacije“ mislim na određene nelogične taktičke poteze koje su naši bojkotirani izbornici neprekidno ponavljali tijekom svojih mandata. Tako je Štimac u svakoj utakmici mijenjao formaciju i početnu postavu, Lovren je na Marakani protiv Srbije igrao lijevog beka, a Srna stopera. Niko Kovač je pak forsirao par zadnjih veznih Modrić – Rakitić i Pranjića na lijevom beku, a Ante Čačić Mandžukića u špici, Pivarića  na  lijevom beku i Brozovića na krilu.

S obzirom na sve navedeno, kao se treba postaviti Dalić? Naravno, ne smije biti taktički tvrdoglav, mora pokazati određenu dozu samokritičnosti koja je ponajviše nedostajala Anti Čačiću i Igoru Štimcu. Dakle, mora biti fleksibilan u taktičkom vođenju ekipe, a pored toga ne smije nametati igračima stroge principe rada kao što je to činio Niko Kovač. Ja sam uvijek govorio kako se meni njemački mentalitet sviđa, ali mi nismo Nijemci i nikad nećemo biti, dakle strogi režim u kojem vlada red, rad i disciplina u Hrvatskoj ne uspijeva, zato nijedan trener izvan prostora bivše Jugoslavije ovdje nije uspio, sjetimo se samo kao je završio Dick Advocaat na klupi Srbije. Ne znam kakav je Dalić kao trener i kakvu igru voli, ali ono što je ključno da je taktički prilagodi igračima. Jasno je da nije vrhunski trener, jer da jest ne bi radio u Aziji u većem dijelu karijere, ali našim igračima nije ni potreban vrhunski trener jer sami posjeduju dovoljno kvalitete i znanja za pristojnu igru. Jedino što nam je potrebno je trener koji će imati analitički pristup stvarima, koji će biti spreman učiti na vlastitim greškama i priznati ih najprije pred samim sobom, a onda i pred javnosti. Već će to biti dovoljno za plasman u Rusiju i solidan rezultat na SP-u, odnosno prolaz skupine. Za nešto više od toga trebaju nam bolji igrači, a mi boljih nemamo. Je li Dalić taj, pokazat će vrijeme. Vjerujem da će šok terapija uspjeti i da ćemo se plasirati na SP kroz dodatne kvalifikacije, a Dalić će onda ostati izbornik jer je to čelnim ljudima HNS-a najjednostavnija opcija. Međutim, ukoliko bude tvrdoglav, završit će isto kao i njegovi prethodnici.  Nadam se da ipak neće, ali nisam baba gatara…  

Zlatko Dalić ne smije biti tvrdoglav!
Znalo se odmah jučer nakon remija da je Čačić bivši, znalo se da će u slučaju nepovoljnog rezultata protiv Finske biti bivši. Iscurilo je u javnost neposredno prije okupljanja reprezentacije da u Savezu imaju plan B ako se dogodi ono što se i dogodilo. Moglo se i naslutiti da će se dogoditi to što se i dogodilo. A evo i zašto. Postoji dovoljan uzorak utakmica u proteklih 5 godina da možemo zaključiti da su svi izbornici počevši od Igora Štimca nadalje bili točno na određen način i u odrerđeno vrijeme bojkotirani. I ovo jučer bio je samo nastavak tog igračkog ...
Zlatko Dalić ne smije biti tvrdoglav!
Znalo se odmah jučer nakon remija da je Čačić bivši, ...
Mislim da nije stvar bojkota (osim u slučaju Štimca) toliko koliko je stvar taktičke neobučenosti. Na početku ciklusa sa novim izbornikom dođu neke nove stvari i naša repka pobjeđuje samom svojom snagom. Međutim kasnije te pročitaju, većina reprezen. - Dado7, 9.10.17. 9:00, 0 0 0
ima dobre izbornike i kada igraš stalno isto, a pritom ne naročito inspirativno, jednostavno te pročitaju i dolaziš pred njih kao manja riba pred morskog psa pa imao ti u sastavu i Messija i C.Ronalda.... - Dado7, 9.10.17. 9:01, 0 0 0
21.09.
Može li se ženski nogomet nametnuti?

UEFA je u studenom 2016. objavila studiju o razvoju ženskog nogometa u Europi i pojedinim zemljama članicama. Slijedi nekoliko screenshotova o stanju ženskog nogometa na Starom kontinentu. Podaci se dakle odnose na sezonu 2016./2017.

Mislim da navedene podatke ne treba posebno komentirati jer su grafovi sami po sebi dovoljno dobro napravljeni kako bi se uočilo mnogo više od onog ključbog – značajan porast ženskog nogometa na svim razinama, od broja profesionalnih igračica preko broja trenerica, menadžerica, sutkinja,  pa do macionalnih reprezentacija, klupskog nogometa, broja gledatelja na tribinama i medijske kampanje. 

Naravno, postavlja se pitanje: gdje je tu Hrvatska? Pa evo i tih podataka za sezonu 2016./2017.

 

Prvo  bih se volio osvrnuti ma podatak o porastu broja registriranih igračica od od sezone 2011./2012. do 2016./2017. koji iznosi 26% i to je svakako pozitivno. Međutim, ključ problema leži u meznatnom broju profesionalnih igračica(12) i katastrofalno malom broju klubova u kojima takve igraju(2). Posljedica toga je da je ŽNK Osijek jedini iole ozbiljan ženski nogometni klub u nas i njihove igračice nemaju apsolutno nikakav podražaj jer znaju da svakog mogu dobiti sa dvoznamenkastom razlikom, a često se dogodi da se ostale momčadi uopće ni ne pojave na utakmicama ili da dođu sa 8 igračica pa se jedna od njih ozilijedi i utakmica se prekida. Upravo je to i razlog slabije ženske seniorske reprezentacije, jer bi domaća liga u nekakvom normalnom sustavu trebala biti izvor kvalitetnih igračica.  S obzirom da to kod nas nije slučaj, reprezentacija se pokušava sastaviti od hrvatslih igračica iz inozemstva, gdje se ipak radi na profesionalnom i jačem nivou. Jedan od smjerova profesionalizacije domaćeh ženskog nogometa dala je jedna od najboljih hrvatskih igračica Maja Joščak u vidu stvaranja regionalne lige koja bi okupljala klube sa prostora bivše države. Ideja je načelno logična i dobra, no ja bih umjesto klubova iz bivše države okupio klubove iz Grčke, Rumunjeske, Bugarske, Češke, Slovačke, Mađarske i Austrija zajedno sa klubovima iz Hrvatske. S obzirom na snagu klubovi iz tih država bi igrali u prvoj ili drugoj regionalnoj ligi, a u svakoj igi se mora nalaziti jednak broj klubova iz svake države. Riječ je o zemljama koji imaju približno jednako ili bolje razvijen ženski nogomet, čime bi se natjeralo hrvatske klubove i igračice na ozbiljniji pristup, a vjerujem da bi se lakše privukla i medijska pozornost, kao i sponzori, jer je riječ o osam država i velikom broju stanovnika. Druga navedena stvar na screenshotu stvar na koju bih se volio osvrnuti je nepostostojanje formalne povezanosti između nogometnih klubova i škola. Velika je to šteta jer su upravo škole mjesta gdje se najviše hrvatske djece bavi sportom, a dosta njih se bavi sportom isključivo u okviru nastave tjelesne i zdravstvene kulture. U tom je smislu iznimno važna uloga profesora tjelesnog koji su u stalnom kontaktu s tom djecom i mogu prepoznati nerčije sklonosti Kada bi se klubovi i škole formalno povezali povećala bi se šansa za pronalazak talentiranih igračica  u okviru raznih sportskih manifestacija, čime bi se povećala baza potencijalnih profesionalnih nogometašica i reprezentativki.  Ono na čemu treba definitivno poraditi je svvijest o važnosti bavljenja sportom jer dosta ljudi u višim razredima osnovne i u srednjoj školi voli zabušavati na tjelesnom i ne shvaćaju ga ozbiljno. Stoga i ne čudi da je Hrvatska među vodećima po pretilosti djece u Europi.

Što se tiče ovog, ujedno i posljednjeg, screenshota, riječ je o podacima objavljenima ove godine, a radi se zapravo o rezultatima UEFA-inoh razvojnog programa ženskog nogometa pokrenutog još 2010. u Pragu. Lijevu stranu možete zanemariti, nisam ga uspio drugačije odrezati.  Mislim da ove podatke ne treba posebno komentirati, reći ću samo da u Hrvatskoj postoji 5 centara ženskog nogometa(Zagreb, Varaždin, Split, Osijek, Rijeka) i da se u posljednjih nekoliko godina organiziraju kampovi u kojima  treneri rade sa djevojčicama i promoviraju nogomet. Smatram da je to pokazatelj početka stvaranja obrisa kakvog-takvog sustava i da treba poslužiti kao dodatan motiv za još veća ulaganja, ponajprije u smislu dobre volje i inicjative onih koji su to zaduženi. Mislim da i mi na Tribini možemo doprinijeti promociji ženskog nogometa putem Facebooka, Youtubea i na druge načine.

Ženski nogomet vol. 2: Stanje u Europi i Hrvatskoj i kako ga poboljšati
UEFA je u studenom 2016. objavila studiju o razvoju ženskog nogometa u Europi i pojedinim zemljama članicama. Slijedi nekoliko screenshotova o stanju ženskog nogometa na Starom kontinentu. Podaci se dakle odnose na sezonu 2016./2017. Mislim da navedene podatke ne treba posebno komentirati jer su grafovi sami po sebi dovoljno dobro napravljeni kako bi se uočilo mnogo više od onog ključbog – značajan porast ženskog nogometa na svim razinama, od broja profesionalnih igračica preko broja trenerica, menadžerica, sutkinja, pa do macionalnih reprezentacija, klupskog nogometa, broja gledatelja na tribinama i medijske kampanje. Naravno, postavlja se pitanje: gdje je tu Hrvatska? Pa evo ...
Ženski nogomet vol. 2: Stanje u Europi i Hrvatskoj i kako ga poboljšati
UEFA je u studenom 2016. objavila studiju o razvoju ženskog ...

Respekt: ivan-cro,

Slažem se: ivan-cro,

Posebno mi se svidja ova poveznica o promociji zenskog nogometa ( mogao bi prosiriti na opcenito zenskog sporta) i zdravlja. Jako mali broj zena se bavi sportom i mozda bi popularizacija zenskog sporta privukla vise zena na terene. - gradim, 24.9.17. 3:18, 0 0 0
21.09.
Može li se ženski nogomet nametnuti?

Općepoznata je činjenica da je ženski nogomet u Hrvatskoj na marginama. Razloge zašto je to tako možemo podijeliti u dvije osnovne kategorije: 1. predrasude i diskriminacija i  2. praktični razlozi slabijeg razvoja ženskog nogometa u odnosu na muški. Slični ili isti razlozi vrijede i za ostatak Europe u kojem je ženski nogomet slabije razvijen od muškoga.

1.a) Muški nogomet je kvalitetniji  od ženskog.

Ova je teza nažalost vrlo popularna, ali je pogrešna iz nekoliko razloga. Prvo, onaj tko na ovaj način uspoređuje muški i ženski nogomet ćini kategorijsku pogrešku, odnosno laički rečeno stavlja muški i ženski nogomet u isti koš, a to definitivno nije logički ispravno zato što se muškarci i žene razlikuju po svojim fizičkim karakteristikama, pa samim time govorimo o 2 različita sporta djelomično istoga imena. Jedan se sport zove muški nogomet, a drugi se zove, naravno, ženski nogomet. Kako rekoh uspoređivati na ovaj način svojstva dviju stvari iz različitih kategorija logička je pogreška. Možemo raspravljati o atraktivnosti jednog i drugog, ali to je već stvar osobnih preferencija, o čemu će biti riječi u drugom dijelu ove analize.

b) Društvene norme i očekivane rodne uloge.

Radi se o tome da je društvo stvorilo nekakve norme o tome koji je sport primjereniji za žene, a koji za muškarce. Tako se ženama nameće, primjerice, odbojka, dok je muškarcima primjereniji nogomet. I onda, pogotovo u manjim sredinama, djevojke koje se žele baviti nogometom nailaze na podsmijeh i šikaniranje, kako od muškaraca tako i od, što je još gore, žena. A talenta zasigurno ima, to je neosporno. Ljudi su na Balkanu opterećeni time što će selo reći i što će društvo misliti umjesto da su usmjereni na sebe. Sjećam se izjave jednog oca koji je rekao da je u početku bio veliki protivnik toga da njegova kći igra nogomet jer je smatrao da je to pregrub sport. Riječ je o klasičnom pripisivanju rodnih uloga, gdje se od djevojaka očekuju da budu nježne, povučene i osjećajne, dok se od dečki očekuje da budu jaki, agresivni, da ne pokazuju emocije i da budu „macho frajeri“. Po mom mišljenju je to vrlo zaostalo i primitivno stajalište. Svi smo različiti i nije nimalo korektno unaprijed ljudima pripisivati svojstva koja bi oni trebali imati na temelju roda kojem pripadaju. Nismo više u srednjem vijeku u kojem je interes kolektiva prevladavao nad individualnošću svakog čovjeka.

c) Percepcija ženskog nogometa kroz žensku seksualnost, a ne sami sport

Kada se u medijima, pogotovo hrvatskim, govori o ženskom nogometu, kao i o ženskom sportu općenito, više se naglašava kako je riječ o zgodnim i seksipilnim ženama nego što se piše o sportu kojim se bave i njihovoj igri na terenu. Tako sam nišao na članke poput ovoga na linku: https://www.24sata.hr/sport/uzivo-ovo-mi-imamo-lijepa-monika-igra-poput-ronaldinha-512141

Međutim, nije to sve. Da stvar bude gora, bivši predsjednik FIFE Blatter izjavio je 2004. godine kako bi žene trebale igrati u majcama s dekolteom i kratkim uskim hlačicama, što je naravno i posve opravdano izazvalo žestoke osude sa svih strana. Riječ je o tome da ljude za nogomet boli briga, a u prvom su planu ženske grudi, stražnjica i ostalo čime se žena svodi na seksualni objekt čija je svrha zadovaljavanje muške požude. Ono što je još žalosnije je da neke žene pristaju često na to, pa su tako iz ruskog ženskog nogometnog kluba Rossiyanka odlučiei da će odigrati iduću utakmicu u bikinijima kako bi privukle gledatelje. Problem je u tome što ljudi misle da je to moralno opravdano samo zato što manjina žena pristaje na to. To što manjina pristaje na to ne znači da i ostale smatraju to opravdanim, niti da to jest ispravno.  A ako i ostavimo po strani moralnu opravdanost toga, protivno je pravilima sporta jer se zna što spada u standardnu nogometnu opremu i ona je ista i za žene i za muškarce.

Prijeđimo sada na praktične razloge slabijeg razvoja ženskog nogometa u Hrvatskoj.

2.a) Ljudi žele atraktivan, napet i uzbudljiv sport.

Čini se da se ženski nogomet suočava s istim problemom s kojim se suočava i dosta sportova u muškoj konkurenciji;naime nije dovoljno atraktivan. U današnjem sporu se sve svodi na brzinu, snagu, dinamiku, agresiju. Ženski je nogomet zbog fizionomije ženskog tijela nešto sporiji i manje agresivan od muškog, zbog čega ga ljudi smataju dosadnim i nezanimljivim. Sport je u novije doba postao samo sredstvo za zabavu, a u takvom okruženju se izgubila bit sporta koja se po mom mišljenju sastoji u promicanju pozitivnih životnih vrijednosti kao što su poštenje, jednakost, tolerancija i mir među ljudima, kao i redovita fizička aktivnost i zdrav život.  Mnogi će ovo nazvati patetičnim, no ja nikada nisam skrivao da sam sportski romantičar i idealist, iako je stvarnost drugačija. Ostat ću dosljedan sebi.

b) Sport je biznis; ženski nogomet se ne uklapa u tu shemu.

Ovaj razlog proizlazi iz gore navedenog razloga. Ženski nogomet većini nije atraktivan pa se u njega ne isplati ulagati mnogo novca jer se na njemu ne može mnogo zaraditi. Stoga su i ulaganja u ženski nogomet u nas skromnija nego u muški nogomet, a ni ulaganja u muški nisu prevelika u odnosu na razvijenije i bogatije države.

c) Ženski nogomet Hrvati ne prate jer u njemu nismo uspješni.

Ovo sam odlučio svrstati u ovu drugu kategoriju jer ovdje nije riječ o predrasudama i diskriminaciji prema ženama, nego se radi o tome da je hrvatski mentalitet takav da ne pratimo reprezentaciju sportovima u kojima ne postižemo značajnije rezultate. Hrvati vole pratiti i slaviti pobjednike, a svatko tko ne spada u tu kategoriju biva na marginama. To je po mom skromnom sudu pogrešno poimanje sporta jer smatram da nije važno pobijediti nego sudjelovati. Nedostaje nam sportske kulture, ali je isto tako važno napomenuti da je naša sportska (ne)kultura također odraz i naše građanske (ne)kulture. Netko će reći da je moja teza pogrešna jer nismo nešto jako uspješni u muškom nogometu pa je on svejedno jako praćen. Mislim da to nije dovoljan dokaz pogrešnosti moje teze, nego da to samo pokazuje da su nogometaši jedini koji imaju povlasticu živjeti na staroj slavi. Za takvo su stanje najviše krivi naši sportski novinari, jer se jednostavno radi o tome da ljudi čitaju i prate ono što im se servira. Kada bi hrvatski novinari malo manje pisali o muškom nogometu, koji uz dužno poštovanje, nije toliko dobar da se o njemu stalno pisalo, onda bi se otvorio prostor za ženski nogomet i neke manje popularne sportove.

S obzirom da je tema prilično opsežna, nije moguće sve iznijeti u jednoj analizi pa slijedi i drugi dio u kojem ću iznijeti konkretne brojke o stanju ženskog nogometa u Hrvatskoj i Europi, s posebnim osvrtom na stanje u Hrvatskoj. U sklopu toga iznijet ću i neke prijedloge za poboljšanje domaćeg ženskog nogometa. 

Ženski nogomet vol. 1: O uzrocima niske popularnosti ženskog nogometa
Općepoznata je činjenica da je ženski nogomet u Hrvatskoj na marginama. Razloge zašto je to tako možemo podijeliti u dvije osnovne kategorije: 1. predrasude i diskriminacija i 2. praktični razlozi slabijeg razvoja ženskog nogometa u odnosu na muški. Slični ili isti razlozi vrijede i za ostatak Europe u kojem je ženski nogomet slabije razvijen od muškoga. 1.a) Muški nogomet je kvalitetniji od ženskog. Ova je teza nažalost vrlo popularna, ali je pogrešna iz nekoliko razloga. Prvo, onaj tko na ovaj način uspoređuje muški i ženski nogomet ćini kategorijsku pogrešku, odnosno laički rečeno stavlja muški i ženski nogomet u isti koš, ...
Ženski nogomet vol. 1: O uzrocima niske popularnosti ženskog nogometa
Općepoznata je činjenica da je ženski nogomet u Hrvatskoj na ...
Činjenica je da utječu i prirodni i društveni faktori na ljudsko ponašanje. Možemo raspravljati koji je omjer utjecaja jednog i drugog i to je zapravo dosta složeno znanstveno pitanje. - Cirohito, 27.9.17. 13:18, 0 0 0
Ovo će se sad utopit u moru komentara, ali da odgovorim gradim-u. Postoji jako važan legislativni element "Title IX" iz 1972 čijim provođenjem (nakon otpora) je "ženski nogomet" u USA odskočio. Oni su ulagali jer su morali. Ostatak svijeta nije. - ilmambanegro, 27.9.17. 13:33, 0 0 0
Zašto bi bilo očekivano? Guglaj female intrasexual competition. - psellus, 27.9.17. 15:58, 0 0 0
Inače, gdje je točno granica kod dijeljenja prirodnih i društvenih faktora? (zapravo zanemari jer ovo nije lokacija za tu temu, samo razmisli) - psellus, 27.9.17. 16:07, 0 0 0
(napomena, to što je nešto prirodno ne znači da je dobro) - psellus, 27.9.17. 16:19, 0 0 0
20.08.
Je li Kek doista limitiran trener?

Kada sam ugledao naslov ove teme, prvo što sam pomislio je sljedeće: „Što uopće znači reći za neku osobu da je limitirana i u kojim situacijama to obično govorimo?“ Za uvodnu orjentaciju zavirio sam u rječnik Vladimira Anića koji o pojmu „limitirati“ kaže sljedeće: „Točno odrediti graničnu veličinu ili vrijednost; ograničiti“. Ono što je ključno u ovoj definiciji jest riječ „vrijednost“ Čini se da apsolutna vrijednost ne postoji, naime kada procjenjujemo vrijednost nečega ili nekoga, obično to činimo uspoređujući tu stvar ili osobu s nekom drugom stvari, osobom ili nekim kritierijima koje smo sami odredili.  Poteškoća s apsolutnim shvaćanjem pojma „limitiran“ sastoji se u tome što bi se u takvom shvaćanju za svakoga od nas moglo reći da je limitiran zato što se možemo složiti oko toga da uvijek možemo na neki način u nečemu biti bolji i „vrijedniji“ nego što jesmo. Veliko je pitanje koje su granice ljudske spoznaje o nama i svijetu oko nas i koji su kriterij  na osnovu kojih bi se moglo reći da nešto znamo o nekoj temi ili  znanstvenoj struci. Na to pitanje neću odgovoriti u ovoj analizi jer se oko toga ne mogu složiti ni mnogo veći filozofski umovi nego što je moj, ali razumijevanje ovog problema ključno je za razumijevanje poante ovog teksta. Imajući na umu, shvaćamo da nema apsolutnog odgovora na to je li Kek limitiran. Ako kao mjerilo uzmemo trenere iz liga petice, onda bismo možda mogli odgovoriti potvrdno na to pitanje, no ako uzmemo trenere iz nekih slabijih liga, odgovor bi vrlo vjerojatno bio niječan. Dakle, limitiranost je relativan pojam.

Sada kada smo to riješili posvetio bih se radu Matijaža Keka u Rijeci, njegovom trenerskom profilu i dosadašnjoj karijeri. Kek je samostalnu trenersku karijeru započeo 2000. godine, te je s Mariborom u iduće 3 godine osvojio isto toliko naslova prvaka Slovenije, a nakon toga uzima i 2 kupa Slovenije, prije nego što dobiva otkaz 2006. godine. Iste godine počinje trenirati slovensku nogometnu reprezentaciju do 15 i 16 godina. a 3. siječnja 2007. godine, nakon otpuštanja Branka Oblaka, dolazi na mjesto izbornika slovenske nogometne reprezentacije. U prvom ciklusu reprezentacija Slovenije ne uspijeva ostvariti plasman na EURO 2008., ali u sljedećim kvalifikacijama Slovenija oduševljava prolaskom na SP 2010., nakon što su u dodatnim kvalifikacijama bili bolji od favorizirane Rusije koju je vodio proslavljeni Nizozemac Guss Hiddink. Na SP-u odigrali su 2:2 sa SAD-om, minimalno pobijedili Alžir 1:0 i istim rezultatom izgubili od Engleske te nisu prošli skupinu zahvaljujući pogotku Landona Donovana kojim su Amerikanci pobijedili Alžir u posljednjim trenucima susreta. Nakon što se Slovenija nije uspjela plasirati na EP 2012 Kek odlazi u Saudijsku Arabiju gdje se ne zadržava dugo, te u veljači 2013. dolazi u Rijeku. S dotičnim klubom  je 2014. godine osvojio dva pokala, Hrvatski nogometni kup i Hrvatski nogometni superkup. Uz to, dvije sezone zaredom uspio se   plasirati u grupnu fazu Europske lige u kojoj je u te dvije sezone ostvario ukupno 11 bodova. Godine 2017. s HNK Rijekom osvojio je titulu prvaka Hrvatske i Hrvatski nogometni kup. Zašto ovo sve navodim? Jednostavno zato što su to rezultati Matjaža Keka kao trenera, a rezultati najbolje govore o samome treneru i oni su jedini relevantni. Sve ostalo su priče koje mogu, ali i ne moraju biti istinite, pa  tako i ovo što je u svom postu napisao Ivor Weltzer. Nitko od nas nije bio na trenizima Matjaža Keka i nitko od nas ne zna što se događa „iza kulisa“ u momčadi pa bi stoga bilo i nepošteno da sudimo tko je u pravu  po pitanju tih treninga i međuljudskih odnosa trenera i ekipe. Svatko ima svoju stranu priče i to nije sporno, to je u redu i posve normalno. Sukobi između trenera i igrača se normalna stvar, u momčadi od tridesetak igrača uvijek će netko smatrati da je zakinut, uvijek će nekome  biti pokazana izlazna vrata kluba i taj se ima pravo ljutiti jer nitko ne voli biti višak. I to je ljudski. Međutim ono što nije u redu je način na koji je Ivor Weltzer istupio i tajming u kojem je to napravio. Takve se stvari rješavaju u četiri oka i nimalo nije korektno na ovaj način istupati u medije i blatiti trenera u ovom kritičnom trenutku  u kojem je momčadi potrebna podrška i zajedništvo. Kek nikada nije javno blatio svoje igrače, nego je probleme s njima ostavio tamo gdje im je i mjesto, u svlačionici, što samo pokazuje njegovo ljudsko dostojanstvo. Naravno da svatko mora biti podložan kritici u demokratskom društvu, ali postoji „gospodski“ način da se to napravi. Welter je to učinio sada i na ovakav način iz razloga što zna da bi to u trenutku u kojem je Rijeka u krizi imalo odličan prijam kod nekih medija koji jedva čekaju nekoga razapeti na križ. U  hrvatskom je mentalitetu da mislimo da smo najpametniji na svijetu i da „pljujemo“ po svemu i svakome.  Naravno da Kek nije savršen i idealan trener, ali tko od nas jest savršen? Nitko, kao što rekoh u uvodu, ako razmatramo pojam limitiranosti u apsolutnom smislu, onda bi ispalo da je svatko od nas u nekom pogledu limitiran i uvijek će biti. Netko više, a netko manje. I to nije strašno, svi smo samo ljudi, imamo vrline i mane i treba se pomiriti s tim  O Kekovim vrlinama i manama nešto u idućem odlomku.

Kao najveću Kekovu vrlinu istaknuo bih odličnu prilagodbu taktike i igre rosteru koji posjeduje, kao i protivniku s kojim Rijeka igra. Kek zna prepoznati kvalitetete igrača s kojima radi, sjetimo se samo Z manevra i drugih takstičkih poteza kojima je dosta uspješno „zakrpao“ kritična mjesta u svojoj momčadi. Točno zna što želi od svoje momčad i ima jasnu viziju igre. Kada se govori o tome, često mu se zamjera pretjerana strogost i pretjerano inzistiranje na sustavu i disciplini u kojem igrači nemaju nimalo slobode u igri nego se moraju držati unaprijed određene šablone.Tako se tvrdi da je Kek nedovoljno fleksibilan u vođenju momčadi. Ja se time ne bih složio zato što se postavlja pitanje što je to uopće fleksibilnost. Meni se čini da tu nailazimo na isti problem kao i kod pojma limitiranosti, odnosno da su oba pojma relativna. Ono što netko  smatra fleksibilnim vođenjem ekipe, netko drugi će smatrati nefleksibilnim. Ja sam ovdfje na Kekovoj strani jer smatram da je upravo njegovo inzistiranje na sustavu i automatizmima u igri stvorilo od Rijeke ono što ona danas jest – uravnotežena ekipa sa prepoznatljivošću. Kada bi bi Kek omogućio igračima više slobode u igri, došlo bi do taktičke nediscipline jer bi igrači pomislili da mogu raditi što žele na terenu, a s druge strane vjerujem da velika većina njih nema dovoljno kreativnosti i nogometne inteligencije da bi momčad mogla profitirati od više slobode u igri. Dakle, dolazimo do zaključka da je Kekova „nefleksibilnost“ u vođenju ekipe zapravo prednost. Također je i odličan psiholog, zna skinuti pritisak s leđa svoje momčadi, kao i „podignuti“ je u trenutku krize. Međutim, ono što je njegov najveći problem je ziheraštvo koje se očituje na dva načina. Prvi je način preprano zatvaranje utakmica, o čemu je već bilo govora na Tribini pa u to neću dublje ulaziti. Druga je stvar Kekovo nepovjerenje prema igračima s klupe, odnosno forsiranje onih igrača koji su već dokazali kvalitetu u svakoj situaciji u kojoj to prilike dopuštaju. Posljedica toga je preopterećenje igrača, kao i to da nije pripremio igrače s klupe da „uskoče“ u trenutku kada se netko od početne jedanaestorice ozlijedi ili ode iz kluba.

Zaključno se može reći da Kek kao trener ima prednosti i nedostatke, kao i svatko od nas. Uvijek u životu imamo dvije mogućnosti: da prihvatimo nekoga kao takvog kakav jest i druga je da ga odbacimo. Zamislimo na trenutak situaciju u kojoj bi uprava Rijeke učinila ovo drugo. Bi li mogli naći boljeg trenera od Keka? Vrlo vjerojatno ne! Stvari uvijek treba gledati u kontekstu u kojem jesu, a istina je da je Rijeka klub osrednje reputacije u ligi iste takve reputacije i da je Kek u okvirima HNL-a i hrvatskog nogometa odličan trener, a to dokazuje i rezultatski iskorak koji je Rijeka s njim napravila prethodnih godina.  Čak i kada bi se uspjelo dovesti nekog nominalno boljeg i pozatijeg trenera, veliko je pitanje bi li on u ovakvim okoolnostima i nogometnom podneblju uspio ostvariti bolje rezultate od Keka. Bolje je biti „ziher“ sa Kekom, nego pokušati naći boljeg pa pasti „s konja na magarca“.

*Podaci o trenerskoj karijeri i rezultatima Matjaža Keka preuzeti su sa Wikipedie i službene web stranice HNK Rijeka.

Boljeg od Keka teško je naći!
Kada sam ugledao naslov ove teme, prvo što sam pomislio je sljedeće: „Što uopće znači reći za neku osobu da je limitirana i u kojim situacijama to obično govorimo?“ Za uvodnu orjentaciju zavirio sam u rječnik Vladimira Anića koji o pojmu „limitirati“ kaže sljedeće: „Točno odrediti graničnu veličinu ili vrijednost; ograničiti“. Ono što je ključno u ovoj definiciji jest riječ „vrijednost“ Čini se da apsolutna vrijednost ne postoji, naime kada procjenjujemo vrijednost nečega ili nekoga, obično to činimo uspoređujući tu stvar ili osobu s nekom drugom stvari, osobom ili nekim kritierijima koje smo sami odredili. Poteškoća s apsolutnim shvaćanjem pojma ...
Boljeg od Keka teško je naći!
Kada sam ugledao naslov ove teme, prvo što sam pomislio ...
08/2017
Je li se Vlašić morao naći na popisu?

Odmah ću pojasniti naslov ove analize, a on je posljedica moga osjećaja da se Ante Čačić ponaša poput tvrdoglavoga djeteta koje je naučilo jedan obrazac ponašanja od kojeg ne odstupa pa makar izgubio glavu. Krenimo redom po linijama analizirati Čačićev popis za predstojeće dvije utakmice sa Kosovom i Turskom.

VRATARI

Ovdje nemam nikakvih zamjerki. Danijel Subašić standardno jako dobro brani u Monacu, Lovre Kalinić je proglašen najboljim vratarom Belgije prošle sezone, iako je tek na polusezoni došao u Gent, a Dominik Livaković svojim obranama na početku ove sezone spašava obraz poroznoj Donamovoj obrani koliko god je moguće.

OBRANA

Stvarno sam dosadan samome sebi jer se ponavljam kao papiga kada kažem da Josip Pivarić nije igrač koji po kvaliteti može igrati za reprezentaciju. Pivarić je ofenzivno solidan protiv slabaijih momčadi, ali defenzivno je i protiv takvih iznimno loš. Povrh toga treba uzeti u obzir i to da su ga Jan Lecjaks i Borna Sosa u potpunosti istisnuli iz prve momčadi Dinama nakon čega je ostvario tramsfer u Dinamo Kijev. S obzirom da ove sezone još nije ubilježio nijedan službeni nastup, pitanje je u kakvom je fizičkom stanju. Umjesto Pivarića trebao je biti pozvan Marin Leovac koji je ove sezone već ostvario 2 naustupa u PAOK-u, u utakmicama 3. pretkola Europske lige, a i prošle godine bio je standardan(49 nastupa, 2 pogotka i šest asistencija). Broj aistencija je za beka solidan. Osim njega na ljevom bočnom po meni dolazi u obzir i Hrvoje Milić koji je u 23 nastupa prošle sezone za Fiorentinu četiri puta asistirao za gol. Zadnju službenu utakmcu za Vatrene odigrao je u rujnu 2015. protiv Malte. Tada sam rekao da on nije bek za reprezentaciju jer mu centaršut nije mogao proći prvog igrača, ali otad je puno napredovao i vjerujem da je kvalitetno rješenje, jednako kao i Barišić koji je dobio poziv.  Dvadesetčetverogodišnji igrač Osijeka je u 10 ovosezonskih nastupa već postigao 3 pogotka i ostvario 2 asistencije, a već prošle se sezone profilirao u jako dbrog beka(36 nastupa, 8 asistencija). Jako dobro igra u oba smjera. Treba još spomenuti da Strinić ne dolazi u obzir jer grije klupu u Napoliju u kojem je prošle sezone ostvario 15 nastupa i 2 asistencije.

Što se tiče pozicije stopera, Lovren i Vida su opravdano na popisu, ali mislim da se isto ne može reći za Mirovića i Nižića. Prvi od njih od siječnja grije klupu u Bešikatašu, a po mom mišljenju su Ćaleta-Car, Elez i Benković budućnost hrvatskog nogometa jer su znatno mlađi i talentiraniji igrači koji su još u razvoju. Isto se ne može reći za Nižića koji će za nešto manje od dva mjeseca navršiti 28 godina i već je formiran igrač. Ćaleta-Car standardan je u Red Bull Salzburgu i imali smo prilike vidjeti ga u dvobojima protiv Rijeke koje je odradio sasvim korektno. Ove sezone u devet nastupa zabio je jedan gol, a prošle sezone u 31-om nastupu također jedan pogodak. Josip Elez standardan je u Rijeci gdje je ove sezone ostvario 8 nastupa, prošle sezone 40 nastupa, 2 pogotka i čak četiri asistencije, što je za stopera i više nego dobro. Filip Benković vratio se nakon ozlijede i stup je Dinamove obrane i popravlje sve pogreške svojih kolega u obrani čime se stječe površni dojam da je Dinamova obrana bolja nego što jest, a osim toga ima i jako dobre dijagonele što smo mogli vidjeti u utakmici protiv Hajduka. Mislim da to može biti korisno u situaciji kada nam zakaže motorički troma vezna linija. Što se desnog beka tiče, mislim da nažalost nemamo opcija na toj poziciji, zato bi nas loša selekcija na poziciji stopera mogla skupo koštati ako se Vrsaljko ozlijedi. U tom bi slučaju Vida preselio na desnu stranu pa bismo na stoperu bili još lošiji nego što smo sada, upravo zahvaljujući tome što Čačić nije pozvao dvojicu iz terceta Elez – Ćaleta-Car –Benković.

VEZNI RED

Što se vezne linije tiče, i tu imam dosta zamjerki. Prva se odnosi na pozivanje Marka Roga koji je cijele prošle sezone grijao klupu u Napoliju, a to se nastavlja i ove sezone pa mislim da u takvom fizičkom stanju ne može doprinijeti mnogo. Prošle je sezone za Napoli nastupio svega 15 puta, ali je odigrao samo 374 minute. Umjesto njega ja bih pozvao Josipa Radoševića koji je odlično zamijenio Jeffersona u Hajduku ove sezone, a prošle sezone bio je standardan u Red Bull Salzburgu(28 nastupa, 5 pogodaka i 2 asistencije). Vjerujem da bi Radošević donosio čvrstinu u nnašoj veznoj liniji.  Također smatram da je Bradarić i na ovakvom Čačićevom popisu višak jer ima tu sasvim dovoljno igrača koji igraju na poziciji zadnjeg veznog(Modrić, Rog, Pašalić, Kovačić, Badelj ). Umjesto Bradarića pozvao bih ofenzivnog veznog Filipa Krovinovića jer je Rakitić jedini na toj poziciji na ovom popisu. Kramarića ne bih računao kao alternaciju Rakitiću jer mislim da nam je potrebniji na krilu u nedostatku Pjace. Također treba spomenuti kako ja Brozovića nikada nisam smatrao krilom nego veznim igračem, a druga je stvar što se naš izbornik voli igrati vrhunskog trenera. Brozović bi bio korisniji u veznoj liniji jer ima iznimne trkačke sposobnosti i motoričan je, što nam je bitno jer u nekoliko zadnjih utakmica imamo problem u kontroli utakmice na sredini terena u drugom poluvremenu.  Stoga bi bilo dobro zaigrati s trojicom zadnjih veznih(Brozović – Modrić – Kovačić ili Modrić – Brozović – Badelj). O tome nešto detaljnije u analizma koje će biti posvećene predstojećim utakmicama s Kosovom i Turskom.

NAPAD

Kada je riječ o napadu, tu moram konstatirati da imamo podosta problema. Kao što rekoh, Brozović bi trebao igrati u vezi umjesto na krilu, što u prijevodu znači da nam od igrača s ovog popisa koji mogu kvalitetno igrati krilo ostaju Perišić, Kramarić i Mandžukić. I tu dolazimo do Nikole Vlašića koji je u odličnoj formi na početku sezone(9 nastua, 2 gola i 1 asistencija). Vlašić bi igrao na desnom krilu gdje bi njegova prodornost, igra 1 na 1 i brzina došle do izražaja.  Perišić bi po meni nužno morao igrati na lijevom krilu, a ne na desnom jer će u protivnom njegova prodornost i sposobnost stvaranja viška biti posve ugušena kao što je bilo protiv Islanda.  Mandžukića bi  preselio na klupu i on bi bio alternacija Perišiću na lijevoj strani ili Kaliniću u vrhu napada, ovisno o potrebi. Kramarić bi bio alternacija Vlašiću na desnom krilu, iako mu je lijeva strana prirodnija, ali teško da postoji druga opcija.

ZAKLJUČAK

Na kraju se definitivno može zaključiti kako se ja u mnogo čemu ne slažem s popisom igrača Ante Čačića, ali bih naglasio kako mislim da uopće nije problem to što se ja ne slažem jer je prirodno da postoje razkičita mišljenja i da se ljudi ne slažu. Problem je to što naš izbornik niti malo ne odstupa od popisa pozvanih, početne jedanaestorice i formacije koja su strogo zacementirani u njegovoj glavi, odnosno odstupa samo onoliko koliko mu to ozlijede diktiraju. Ostali su na popisu samo zato da popune broj, nažalost…

Sve je isto k´o i lani
Odmah ću pojasniti naslov ove analize, a on je posljedica moga osjećaja da se Ante Čačić ponaša poput tvrdoglavoga djeteta koje je naučilo jedan obrazac ponašanja od kojeg ne odstupa pa makar izgubio glavu. Krenimo redom po linijama analizirati Čačićev popis za predstojeće dvije utakmice sa Kosovom i Turskom. VRATARI Ovdje nemam nikakvih zamjerki. Danijel Subašić standardno jako dobro brani u Monacu, Lovre Kalinić je proglašen najboljim vratarom Belgije prošle sezone, iako je tek na polusezoni došao u Gent, a Dominik Livaković svojim obranama na početku ove sezone spašava obraz poroznoj Donamovoj obrani koliko god je moguće. OBRANA Stvarno sam ...
Sve je isto k´o i lani
Odmah ću pojasniti naslov ove analize, a on je posljedica ...

Respekt: knez343, ivan-cro, draxy,

Slažem se: icecube, peropex, pravi,

Za Mandžu kažeš da je neupitan, makar mu taj sustav 4-2-3-1 ne odgovra nikako gdje je on sam u špici, ali nema veze što Kalinić zabija češće i više u svom klubu, to su opet dvostruki kriteriji jer neki igrači su uvijek povlašteni i neupitni... - peropex, 16.8.17. 14:09, 0 0 0
1. Tko kaže da se mora igrati u 4-2-3-1. Jas nisam sigurno. A MAndžukiću taj sutav toliko ne paše da je s Bayernom postao prvak Europe u tom sustavu. Baš je jadan bio pogubljen.. - gradim, 17.8.17. 11:20, 0 0 0
Opet ti pričaš o Mandžukiću iz prošlog svršenog vremena i uzimaš ono što ti paše, ja ti pokušavam objasniti kolika imaš dvostruka mjerila kad objašnjavaš tko bi trebao igrati jednom spominješ da je važna kosntanstnost nastupa u klubu, a za druge... - peropex, 17.8.17. 11:35, 0 0 0
..spominješ ono što su odigrali prije 5-6 godina, konkretno za Mandžu, to što je drugi igrač u boljoj formi na određenoj poziciji nema veze, Manđo je zabijao za Bayern prije 5-6 godina, to je tebi jedino važno trenutno. Dvostruka mjerila na djelu... - peropex, 17.8.17. 11:36, 0 0 0
Potpuno je nebitno recimo što Pivarić nije igrao uopće ove sezone, a Barišić je u vrhunskoj formi, jer je naravno Pivarić neupitan. Rog opet udubljuje kupu u Napoliju, ali je siguran u rotaciji. Čop ispred Santinija koji je zabija više i češče u Fra. - peropex, 17.8.17. 12:01, 0 0 0
08/2017
Tribina hipoteza...

Ovu sam analizu odlučio staviti pod Hipotezu umjesto pod tribinu o HNL-u jer ću se u njoj baviti idejom kakav bi HNL trebao biti umjesto time je li bolji nego prethodnih godina. Mislim da je iz rezultata hrvatskih klubova u europskim natjecanjima u zadnjih 3-4 godine evidentno da je bolji. Prvenstveno je to zbog smanjenja broja klubova s 12 na deset, počevši od sezone 2013./ 2014., a onda i zbog stranih ulaganja u Rijeku i potom Osijek.

No, zadržat ću se na spomenutom smanjenju broja klubova s 12 na 10 jer upravo u tom smjeru ide moj prijedlog reforme lige. Smatram da bi broj klubova trebalo smanjiti s 10 na 8.  Mislim da je i 10 klubova previše za zemlju od otprilike 4,5 milijuna ljudi. Primjerice, Austrija sa otprilike 8.2 milijuna stanovnika također ima ligu 10. Dodatan razlog za smanjenje broja klubova je što tribine u HNL-u zjape prazne. Tribine su pune samo kada netko iz terceta Dinama, Hajduka i Rijeke igra međusobno, ako i tada. Smanjenjem broja klubova liga bi dobila na kvaliteti i privukla bi barem malo veći broj gledatelja nego što je to bilo dosad.  Treći su argument problemi s financijama koji su u zadnjih nekoliko godina redovito mučili dva po kvaliteti najlošija kluba u ligi. Prošle godine se radilo o Cibaliji i RNK Splitu, prethodnih godina o NK Zagrebu. Nedostatak kvalitete momčadi u odnosu na ostatak lige proizlazio je upravo iz financijskog stanja tih klubova koji su jedva mogli udovoljiti i formalnim zahtjevima natjecanja u 1. HNL i redovito su se međusobno borili za opstanak. S obzirom da su približno jednake kvalitete, ja bih rekao da kvalitetom ni jedan ni drugi ne zaslužuju igrati u 1. HNL, ali je stvar jednostavno u tome da netko mora ispasti, a netko ostati. Za onoga tko ostane je to zapravo samo produženje agonije, što ove sezone najbolje vidimo na primjeru Cibalije.

Sada kada sam naveo argumente za smanjenje broja klubova s 10 na 8 red je da malo detaljnije objasnim kako bi točno izgledao natjecateljski sustav. Igralo bi se četverokružno. dakle 28 kola. To bi bio regularni dio nakon kojeg bi prva četiri igrala za naslov. U polufinalu prvi sa četvrtim i drugi sa trećim. To je  osmišljeno s ciljem da plasman na kraju regularnog dijela ipak bude važan jer se njime određuje protivnik u polufinalu doigravanja za prvaka. Jedna utakmica bi se igrala u svakoj fazi, dakle jedna u polufinalu i jedna u finalu. Domaćinstvo bi se odlučivalo ždrijebom. A druga četvorka bi igrala  doigravanje za ostanak u kojem bi peti igrao sa osmim i šesti sa sedmim. Igralo bi se polufinale i finale, u svakoj od tih faza jedna utakmica, a gubitnici polufinalnih dvoboja bi igrali za sedmo mjesto koje bi donosilo ostanak u ligi. Domaćinstvo svih utakmica također bi se odlučivalo ždrijebom. Pobjednik tog mini turnira bi bio peti, poraženi u finalu šesti. Mislim da je glavna prednost ovakvog formata natjecanja to što momčadi koje bi imale veliku bodovnu prednost ne bi imale pravo na opuštanje jer ne bi imale osiguran naslov, kao što je to godinama bio slučaj s Dinamom, sve do prošle sezone. Sve bi se odlučivalo na završnom turniru „Velike četvorke“, ali bi pozicija na kraju regularnog dijela također bila važna, kao što je već rečeno. Time bi se natjeralo igrače da se trude i igraju ujednačeno tijekom cijele sezone. Također bi se povećala zanimljivost lige jer bi bilo tko od „Velike četvorke“  imao šanse osvojiti naslov jer se u jednoj utakmici polufinala i jednoj finala uvijek može dogoditi iznenađenje i podbačaj favorita. To iznenađenje bi nudilo šansu Osijeku ili Hajduku da kao prvaci države igraju kvalifikacije za Ligu prvaka i samim tim i oni još malo poprave financijsko stanje, podignu malo reputaciju i privuku još kojeg kvalitetnog igrača u svoje redove. Liga prvaka mamac je svima, a ni HNL više nije loša liga, dapače.  Ne treba ni spominjati da bi tribine tijekom završnog turnira za naslov bile pune. Netko će možda reći da ne bilo fer da klub koji je cijelu sezonu bio prvi na ljestvici bude u situaciji da može ostati bez naslova. Ne bih se s time složio, već sam ranije napisao koje prednosti ima takav sustav natjecanja, a osim toga često se govori da nogomet nije pravedan. Veliko je pitanje što je uopće pravedno i koji su kriteriji pravednosti.

Sada ću razmotriti koje bi bile prednosti ovakvog sustava natjecanja za klubove iz donjeg dijela tablice. Oni bi, kao što sam već i rekao, igrali turnir za ostanak. Mislim da bi i taj turnir donosio pune tribine jer može ponuditi iznenađenja, baš kao i turnir za prvaka. Čini se na prvu kao da je to jedina prednost koju bi novi sustav donosio klubovima poput Istre ili Intera. Smatram da benefit za njih leži također i u tome što bi se igralo manje utakmica, čime bi oni dobili više vremena i prostora kako bi se pripremili za početak sezone i svaku pojedinu utakmicu jer bi razmak između ligaških utakmica bio veći. To vrijeme bi se dalo iskoristiti i za takozvane „otvorene treninge“ na kojima bi svatko mogao doći na probu i prijateljske utakmice na kojima bi mogli nastupati ti igrači. Na taj način bi se financijski limitiranim klubovima omogućilo da lakše dođu do anonimnih talenata od čije afirmacije i prodaje takvi klubovi i žive.

Na kraju bih volio napomenuti kako smatram da je ovo u načelu dobra ideja, ali vjerojatno  nedovoljno razrađena i kao takva ima i neke nedostatke koje je možda teže uočiti dok se ne proba u praksi. Vjerujem da bi vrijedilo ovako nešto probati, imali smo kroz povijest ligu 16, ligu 12, sada imamo ligu 10, zašto ne bismo imali ligu 8 sa doigravanjem?  

Ideja reforme HNL-a
Ovu sam analizu odlučio staviti pod Hipotezu umjesto pod tribinu o HNL-u jer ću se u njoj baviti idejom kakav bi HNL trebao biti umjesto time je li bolji nego prethodnih godina. Mislim da je iz rezultata hrvatskih klubova u europskim natjecanjima u zadnjih 3-4 godine evidentno da je bolji. Prvenstveno je to zbog smanjenja broja klubova s 12 na deset, počevši od sezone 2013./ 2014., a onda i zbog stranih ulaganja u Rijeku i potom Osijek. No, zadržat ću se na spomenutom smanjenju broja klubova s 12 na 10 jer upravo u tom smjeru ide moj prijedlog reforme lige. ...
Ideja reforme HNL-a
Ovu sam analizu odlučio staviti pod Hipotezu umjesto pod tribinu ...

Respekt: Raul10, pravi, BruceWayne, ivan-cro,

Slažem se: ivan-cro,

Ne slažem se: Ivan23HR, gradim, pravi, Puvlin, JohnKyve,

prestao sam citat na onom dijelu gdje si rekao doigravanje za prvaka. znaci ukuono 3o utakmica u sezoni. - Kum_Noci, 4.8.17. 23:23, 0 0 0
Slažem se s Bruceom što se tiče smanjenja lige i s Puvlinom što se tiče sreće. Ali ideja za doigravanje nije loša, samo bih je ja malo izmijenio. Ostavio bih ligaski sustav, ali u kojem 5 prvih klubova igraju recimo 10 kola jedni protiv drugih. - pravi, 5.8.17. 12:24, 0 0 0
Također, donjih 5 klubova na isti način. To bi bila klasična Liga za prvaka i Liga za ostanak. To su prošle godine uveli u BiH i značajno je doprinijelo i kvaliteti nogometa i zanimljivosti. - pravi, 5.8.17. 12:26, 0 0 0
da već ne postoji nogometni kup, rekao bi " hm, zanimljiva ideja da se igra na ispadanje" ovako mi je bez ikakve pameti. Cijelo prvenstvo svesti na 90 minuta. Ako već želiš doigravanje, može onda NBA sustav - pa ti tuci protivnika 4 puta. - gradim, 12.8.17. 1:15, 0 0 0
Zašto uopće dijeliti na gornji i donji dom? Fino imaš četvrtfinale i pobjednici idu dalje. Poraženi igraju turnir tko ispada.. - gradim, 12.8.17. 1:21, 0 0 0
07/2017
Osijek došao do povijesne pobjede!

Nogometaši Osijeka u četvrtak su pobijedili PSV i ostvarili najveći uspjeh u klupskoj povijesti, bez obzira na to kako završi dvomeč za ulazak u posljednje pretkolo Europske lige. U ovoj analizi iznijet ću nekoliko razloga koji su doveli do ove pobjede i osvrnuti se na to kako bi Osijek trebao igrati u uzvratu.

1. Odlična defenzivna igra i kontranapadi

Osijek je bio čvrst u duelima, uvijek na granici kartona. Ukupno je momčad Osijeka počinila 13 prekršaja, što i nije puno s obzirom na to da inferiornija momčad obično nedostatak kvalitete kompenzira visokom dozom agresije i faulova. Usporedbe radi, PSV-ovi igrači napravili su samo 3 faula više. Svi Osjekovi igrači igrali su odličnu obranu, a nakon oduzete lopte dobro su se otvarali i išli u kontre s jasnom idejom kako ugroziti gol PSV-a. Nisu Osječani previše komplicirali nego su u se takvim situacijama oslanjali na jednostavna i precizna dodavanja, brzinu krilnih igrača Bočkaja i Grezde i brzi šut, što je svakako bilo pravo rješenje jer je bolje poslati loptu u gol-out iz daljine, nego pokušati kombinirati sa suigračima pa izgubiti loptu.

2. Solidan posjed lopte Osijeka

Osijek je imao posjed lopte od 43% što uopće nije loše, dapače, bilo je to dovoljno da PSV nije mogao napraviti konstantni pritisak na gol Osijeka čija je obrana tako imala dovoljno vremena predahnuti i mirno pričekati novi nalet Nizozemaca. Osijek je vrlo pažljivo postupao s loptom kada je ona bila u njegovom posjedu i znao je stati na nju i zadržati je neko vrijeme. To će biti važan segment i u uzvratu, najgore što Osijek može napraviti je igrati bunker i prepustiti posjed PSV-u.

3. Tri minute potpunog raspada PSV-a

Prvo je Schwaab poklonio loptu Grezdi za čistu priliku koju je Zoet uspio obraniti. Potom je nakon tog kornera Mioč pokupio „ničiju loptu“ i proslijedio je Mudražiji koji je nadmudrio Breneta. Borna Barišić mirno je realizirao penal iako je vratar Zoet pogodio stranu. Sve se dogodilo u intervalu od 54. do 57, minute.

4. Mirnoća i opuštenost Osjećana, karakter momčadi i priprema utakmice

Osijek je u ovaj susret ušao kao apsolutni autsajder i još jednom pokazao koliko Hrvatima ta uloga odgovara. Odigrali su najbolje što mogu i znaju upravo zato što nisu imali što izgubiti. Došli su, ako smijem tako reći, s „mudima do poda“, velikog srca, ali i hladne glave, sa stavom „nema predaje, dokažite na terenu da ste bolji“. Ne samo Barišić prilikom penala, nego apsolutno svi, i to u trenucima kada je PSV prijetio poravnanjem. Imao sam osjećaj da svatko od njih točno zna gdje se treba nalaziti i kakvi su im zadaci. Činilo se kao da gledamo ekipu koja iza sebe ima mnogo europskog iskustva. Osjekova obrana samo je jednom potpuno „ispala“ kada je Bergwijn pogodio vratnicu u 76. minuti. Ono što me je posebno oduševilo je reakcija momčadi u sudačkoj nadoknadi. Poznato je da sve hrvatske momčadi imaju običaj povući se u potpunosti u obranu, čekati da sudac odsvira kraj i onda smo često primali golove u posljednjim sekundama sudačke nadoknade. No Osijek je učinio upravo suprotno, čuvajući loptu u posjedu. Grezda i Ejupi iznudili su dva prekršaja, a potonji je prekršaj rezultirao slobodnim udarcem nakon kojeg je isti igrač zaprijetio glavom. Grezda je potom izveo korner, odlučio se na kratki pas nakon kojeg su on, Mioč i Barišić na potpuno isti način, kratkim pasovima iznudili još 3 kornera zaredom. Nakon toga je frustrirani Hendrix napravio faul na Barišiću, Mioč je izveo slobodnjak, uslijedilo je ubacivanje za Osijek, potom gol-out za PSV, a nekoliko sekundi nakon što je Zoet ispucao loptu moglo je početi veliko slavlje Kohorte na tribinama. Što reći osim svaka čast igračima i stručnom stožeru Osijeka!

Kako Osijek treba igrati u uzvratu?

Neću ispasti nešto posebno pametan ako kažem da će Osijek morati biti jednako čvrst i discipliniran u obrani, gust i jak u duelima na sredini. Već sam rekao da će posjed biti važan, moje mišljenje je da Osijek nema šanse ako ne ostvari posjed lopte od minimalno 40%, ako ne uspije u tome, neće moći izdržati pritisak PSV-a. Treba igrati isto kao i u prvoj utakmici, nakon oduzete lopte tražiti jednostavna, brza rješenja i pucati čim se otvori prostor. Pored svega navedenog, s obzirom da će Osijek biti u podređenom položaju, mislim da šansu treba tražiti u prekidima. Bočkaj je i u prvoj utakmici jednom opasno zaprijetio, pogodio je vanjski dio mreže. Stadion Gradski vrt ima kapacitet od 17 876 sjedećih mjesta i uvjeren sam da će biti pun u četvrtak, kao što bi i trebalo biti. Iako Osijek i dalje ima iznimno težak zadatak, vjerujem da ova momčad može i ima karakter, a uz impuls s tribina sve je moguće. Ako smo pobijedili u gostima, zašto ne bismo to mogli ponoviti kod kuće? Iako ja vjerujem da Osijek može proći, ne treba stvarati pritisak igračima nakon prve utakmice i povisiti očekivanja, nego treba prebaciti pritisak na PSV koji i dalje favorit. Vjerujem da je tu leži i glavna šansa Osijeka, igra protiv ekipe koja je favorit, ali favorit pod pritiskom i u nepovoljnom položaju, u gostima i pred punim stadionom. S tom mišlju treba dočekati PSV u Gradskom vrtu!


*Statistika preuzeta sa http://www.rezultati.com/utakmica/CrxanPug/#statistika-utakmice;0

Ovo je tek početak!
Nogometaši Osijeka u četvrtak su pobijedili PSV i ostvarili najveći uspjeh u klupskoj povijesti, bez obzira na to kako završi dvomeč za ulazak u posljednje pretkolo Europske lige. U ovoj analizi iznijet ću nekoliko razloga koji su doveli do ove pobjede i osvrnuti se na to kako bi Osijek trebao igrati u uzvratu. 1. Odlična defenzivna igra i kontranapadi Osijek je bio čvrst u duelima, uvijek na granici kartona. Ukupno je momčad Osijeka počinila 13 prekršaja, što i nije puno s obzirom na to da inferiornija momčad obično nedostatak kvalitete kompenzira visokom dozom agresije i faulova. Usporedbe radi, PSV-ovi igrači ...
Ovo je tek početak!
Nogometaši Osijeka u četvrtak su pobijedili PSV i ostvarili najveći ...

Respekt: Jerlekan, ivan-cro,

07/2017
Što ako Modrić napusti reprezentaciju?

Odmah na početku želim raščistiti jednu stvar – Luka Modrić izvanredan je nogometaš i izgradio je zavidnu karijeru. O njegovim igračkim kvalitetama sve se već zna, o tome su naši sportski novinari napisali stranice i stranice, stoga ja neću trošiti vrijeme i energiju na to. Dovoljno je spomenuti da Hrvatska nikad nije izgubila utakmicu u kojoj je Modrić zabio pogodak. Njegovim bi odlaskom šanse Hrvatske za plasman u Rusiju bile znatno smanjene, a atmosfera u i oko reprezentacije bi se urušila do kraja, zato što kada nema rezultata, onda nema ni atmosfere.  Međutim, to nije ono čime se želim pozabaviti u ovoj analizi. Ono čime se želim pozabaviti je status Luke Modrića u dijelu hrvatske nogometne javnosti i medija, gdje je Modrić prezentiran kao igrač koji je neopravdano izložen linču i poruzi hrvatskog naroda i zaslužuje više uvažavanja, eto samo zato što je vrhunski nogometaš i svojim je postignućima navodno zadužio Hrvatsku i doprinio promocije iste u svijetu. Navodno trebamo biti sretni zbog toga što ga imamo. U nastavku ove analize nastojat ću pokazati zašto to nije tako.

Prvo valja napomenuti kako je izjava da „Nogometaši igraju i ginu za Hrvatsku i da „Oni nas predstavljaju i igraju za narod“ jednostavno floskula kojoj su skloni oni koji nogometu općenito pridaju preveliko značenje. Ti nogometaši prvenstveno igraju za sebe i zbog sebe, te im je prvenstveno stalo do vlastitog uspjeha i promocije. Za vrlo malo sportaša možemo uistinu reći da igraju za narod i da im je prvenstveno zbog njega stalo do rezultata reprezentacije. I to je u redu, ne vidim ništa loše u tome da netko sebe stavlja na prvo mjesto, svi mi smo u svakodnevnom životu prvenstveno usmjereni na sebe i svoje interese, a tek onda na druge. To se u etici naziva pluralizam motiva. Upravo iz toga razloga nisam se nimalo uzbudio kada se pojavila mogućnost da Luka Modrić napusti reprezentaciju. Ako ne želi igrati, njegova stvar, nije smak svijeta, to je samo nogomet. Nikome u Hrvatskoj neće biti bolje ili lošije zato što Modrić igra ili ne igra u nacionalnom dresu, svatko od nas će nastaviti živjeti uobičajenim životom kao i dosad, sa svim dobrim i lošim stvarima. Isto vrijedi ako se reprezentacija ne plasira na SP u Rusiju, potpuno mi je svejedno. Ako su svojom igrom zaslužili i plasirali se, u redu, ako nisu, nisu. Svakom prema zaslugama, tako to u životu ide. Netko će reći da je moj stav suviše radikalan, da je ipak na neki način prirodno da nam bude drago kada neki sportaš iz našega naroda ostvari neki uspjeh jer se ipak radi o čovjeku s kojim dijelimo osjećaj pripadnosti istoj zajednici, odnosno dijelimo isti jezik, kulturu i običaje. Ok, djelomično bih se s tim mogao složiti, ali čak i kada uzmemo u obzir ovu pretpostavku mislim da u Hrvatskoj trenutno ima mnogo više sportaša i ljudi općenito na čije bismo uspjehe trebali biti ponosni i diviti im se daleko više, nego uspjehu Luke Modrića. Zašto se ne divimo uspjehu mladih hrvatskih znanstvenika, intelektualaca, liječnika, umjetnika, vatrogasaca, itd? Po čemu je uspjeh jednog nogometaša vrjedniji pažnje od uspjeha ljudi koje sam nabrojao? Po tome što zarađuje milijune i što su oko njega reflektori, mediji i marketing? Dajte molim vas, nemojmo biti smiješni!

Druga stvar koju bih volio napomenuti tiče se teze da je Modrić neopravdano izložen kritikama i poruzi javnosti. Ne bih se s time složio zato što je Modrić javna osoba i kao takav se mora naviknuti na to da će kritika uvijek biti, bilo da su opravdane ili ne. Živimo u demokratskom društvu i svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje, nema nedodirljivih i svi bi trebali biti podložni kritici. Prijetiti odlaskom iz reprezentacije nakon prvih žestokih kritika na svoj račun prije svega je Modrićev kukavički pokušaj da se izvrši pritisak na hrvatsko pravosuđe koje je protiv njega pokrenulo postupak zbog sumnje u istinitost njegova iskaza na suđenju Zdravku Mamiću. Poznato je da je HDZ na vlasti i da čelni ljudi u Savezu pripadaju toj stranci. Osim što je izraz kukavičluka, slabosti i uvrijeđenog ega, to je i bahato i bezobrazno prema samoj državi, zakonu i svima koji taj zakon poštuju.  Nitko nije izuzet od zakona pa tako ni on, malo je previše navikao na to da mu mediji stalno tepaju i malo previše toga si umišlja. Ako mene pitate, Modrić se trebao naći na optuženičkoj klupi zajedno sa Mamićem. Ako je Mamić kriv, krivi su i svi koji su znali za izvlačenje novca iz Dinama i u tome na neki način sudjelovali. Neki će reći da su kritičari Modrića licemjerni, jer tko ne bi svjedočio u korist čovjeka koji ti je pomogao zaraditi tolike milijune? Čak i kada bi bila istinita pretpostavka da bi većina u istoj situaciji postupila isto kao Modrić, to ne umanjuje činjenicu da je njegova promjena iskaza u najmanju ruku moralno upitan postupak. Braniti Modrića argumentom da bi većina postupila isto zapravo je logička pogreška u argumentiranju koja se naziva  „tu quoque ili u prijevodu na  hrvatski „i ti isto“. Imamo pravo kritizirati Modrića koji po meni nije zaslužio podršku izbornika i suigrača, iako će je dobiti iz razloga kojima ću se pozabaviti u nastavku analize.

Sada ću se osvrnuti na šanse da Modrić napusti reprezentaciju, a vjerujem da su male iz nekoliko razloga. Prvo, kao što je već rečeno u uvodu, rezultati reprezentacije bi bili u opasnosti, a time i atmosfera oko nje te financijska situacija Saveza. To ne bi odgovaralo čelnim ljudima u Savezu čije bi pozicije bile ugrožene, a ne bi odgovaralo ni HDZ-u kojem je HNS uvijek bio sredstvo za skupljanje glasova na izborima. Međutim, kako bi se u tu sliku uklopio Luka Modrić, koji bi bio njegov interes za igranje u reprezentaciji? Stvar je jednostavna, Modrić će igrati i dalje u reprezentaciji, ali će se truditi i igrati onako kako mu bude odgovaralo. Pa i prije ove cijele situacije, Modrić je za reprezentaciju igrao toplo-hladno, kako mu je odgovaralo. Dobivat će i dalje novac za nastupe, a tog novca, iako mu realno ne treba, nikad dosta, novac je uvijek novac. A što je najvažnije, među dijelom hrvatskih navijača postat će još veći junak i dokazati svoju navodnu veličinu upravo time što je odlučio nastaviti igrati za reprezentaciju nakon što ga nacija „neopravdano“ linčuje i  izruguje mu se. Tako će Modrić još malo ugoditi svome napuhanom egu i taštini, to nikad ne škodi ljudima kao što je on. I na kraju svi sretni i zadovoljni, zar ne?

Luka Modrić nije nedodirljiv!
Odmah na početku želim raščistiti jednu stvar – Luka Modrić izvanredan je nogometaš i izgradio je zavidnu karijeru. O njegovim igračkim kvalitetama sve se već zna, o tome su naši sportski novinari napisali stranice i stranice, stoga ja neću trošiti vrijeme i energiju na to. Dovoljno je spomenuti da Hrvatska nikad nije izgubila utakmicu u kojoj je Modrić zabio pogodak. Njegovim bi odlaskom šanse Hrvatske za plasman u Rusiju bile znatno smanjene, a atmosfera u i oko reprezentacije bi se urušila do kraja, zato što kada nema rezultata, onda nema ni atmosfere. Međutim, to nije ono čime se želim pozabaviti ...
Luka Modrić nije nedodirljiv!
Odmah na početku želim raščistiti jednu stvar – Luka Modrić ...

Respekt: Losovius, MARIOLJETA, ivan-cro,

Slažem se: pravi, ivan-cro,

Ne slažem se: draxy,

koje je točno odgovore Modrić da na ispitivanju u uskoku mi nemamo pojma. Za ova na sudu znamo. ALi zar vam zaista zvuči toli nemoguće da je Mmodrić imao dogovoren postotak transfera i prije transfera 2008? Vi ste svi toliko sigurni da on sad laže? - gradim, 12.7.17. 14:27, 0 0 0
Da govori istinu, ponovio bi oba puta isti iskaz, ne bi ga mijenjao, istinu bi rekao i prije i poslije. To je nekako meni logično, ne ulazim u ostalo. - ivan-cro, 12.7.17. 15:43, 0 2 0
U svakom slučaju Modrić nije govorio istinu i sad je on napravio prekršaj po zakonu, pa je sam sebi kriv. Kakav je pritisak na njega radio Mamić. Da li mu je možda prijetio da promjeni iskaz. Neka Luka slobodno napusti našu reprezentaciju. - Lumbrikata, 15.7.17. 18:38, 0 0 0
Imati ćemo mi i boljih igrača. Uvijek se netko novi stvori. Samo neka se naše sudstvo popravi pa neka kazni sve što se kazniti mora pa i Luku, a posebno ove kriminalce što su uništili naše klubove i državu. - Lumbrikata, 15.7.17. 18:44, 0 0 0
Samo nažalost neće, jer i naše sudstvo je puno povezano sa svim kriminalnim mafijama (svih vrsta). Za naše sudstvo bi nam terbao samo jedan ekstra kvalitetan softwerski zaštićeni program, pa nam ne bi trebali ni suci. - Lumbrikata, 15.7.17. 18:53, 0 0 0
07/2017
Gdje Ivica Olić spada među najboljim hrvatskim igračima?

Uvijek kada u reprezentativnu mirovinu odlazi veliki igrač – a Ivica Olić to zasigurno jest – imate nekakav čudan osjećaj. Nekako je teško zamisliti reprezentaciju bez takvog igrača. Mislim da ćemo se složiti da smo jednostavno naviknuli na njega, barem mi mlađi, rasli smo uz reprezentaciju i Olić je uvijek bio tu, doduše najčešće kao džoker s klupe.

Za početak bih napomenuo kako smatram da važnost napadača za neku momčad možemo ocijeniti samo uspoređujući njegov učinak s učinkom drugih igrača na njegovoj poziciji, dakle uzet ću u obzir samo učinke drugih napadača koji su kroz povijest igrali za hrvatsku A-reprezentaciju, ali samo u službenim utakmicama i to u onim u kvalifikacijskim ciklusima koji su bili uspješni.

Davor Šuker je naravno na prvom mjestu, mislim da o njemu kao igraču ne treba trošiti riječi.  Na drugo mjesto bih postavio Eduarda da Silvu i Marija Mandžukića. Eduardo nas je svojim pogocima praktično sam odveo na EP 2008. godine. Svoju seriju započeo je prvim pogotkom protiv Engleske na Maksimiru u pobjedi 2:0, nastavio hat-trickom protiv Izraela u gostima u minimalnoj gostujućoj pobjedi od 4:3, zatim odlučujućim pogotkom protiv Makedonije na Maksimiru u preokretu i pobjedi 2:1, potom je postigao sva 3 pogotka u dvjema pobjedama protiv Estonije od 1:0 u gostima i 2:0 na Maksimiru. Potom je zabio, manje važan, peti pogodak, u visokoj pobjedi protiv Andore, ali je isto tako zabio za minimalnu pobjedu od 1:0 protiv Izraela. Hrvatska je u tim kvalifikacijama osvojila ukupno 29 bodova, a Eduardo je svojim pogocima sudjelovao u ostvarivanju 21 boda što čini 72% ostvarenih bodova.

Međutim, to nije sve. Eduardo je sudjelovao u važnim pobjedama protiv Izraela (2 pogotka u 3:1 pobjedi) i Estonije (minimalna pobjeda od 1:0) u kvalifikacijama za EP 2012. Eduardo je tako svojim pogocima sudjelovao u osvajanju 6 bodova od ukupno 22 u tim kvalifikacijama što čini 27% osvojenih bodova. Postigao je i 2 pogotka u kvalifikacijama za SP 2014, oba protiv Walesa, jedan u domaćoj pobjedi od 2:0 i drugi, odlučujući, u preokretu i pobjedi od 2:1 u gostima. Taj se pogodak pokazao ključnim jer je Hrvatska nakon te utakmice ostvarila samo 1 bod, a u tim kvalifikacijama ukupno 17, što je bilo jedva dostatno za dodatne kvalifikacije. Eduardo je dao svoj doprinos u osvajanju 6 bodova što je 35% ostvarenih bodova u tim kvalifikacijama.

Mario Mandžukić svoj je značajniji doprinos započeo pogotkom na Poljudu u preokretu i pobjedi od 2:1 protiv Gruzije, zatim pogotkom u 2:0 pobjedi protiv Latvije na Kantridi. Time dolazimo do identičnog podatka. da je Mandžukić sudjelovao u ostvarivanju 27% bodova u kvalifikacijama za EP 2012, jednako kao i Dudu, ali je Mandžukić postigao i ključan pogodak u gostujućoj pobjedi od 3:0 protiv Turske u dodatnim kvalifikacijama. Mandžukić je zatim odigrao odlično EP, postigavši 2 pogotka u pobjedi od 3:1 nad Irskom i 1 u remiju za Italijom. No sve to nije bilo dovoljno za značajniji rezultat Hrvatske na tom natjecanju.

Prenio je Mandžukić odličnu formu s tog prvenstva na kvalifikacije za SP u kojima je postigao pogodak protiv Walesa u pobjedi 2:0, zatim 2 pogotka protiv Srbije, jedan u domaćoj pobjedi 2:0, a drugi u gostujućem remiju od 1:1, što donosi sudjelovanje u 7 bodova od 17, što je ukupno 41% postignutih bodova. Zabio je potom prvi pogodak u dodatnim kvalifikacijama za dotično natjecanje, na kojem je postigao 2 pogotka protiv Kameruna, ali Hrvatska nije prošla ni skupinu. Postigao je zatim pogodak u remiju protiv Italije od 1:1 na praznom Poljudu u kvalifikacijama za EP 2016, zatim 3 pogotka protiv Kosova u visokoj pobjedi od 6:0 i odlučujući pogodak u minimalnoj gostujućoj pobjedi od 1:0 protiv Finske.

Sada je važno objasniti zašto sam u rangiranju igrača Eduarda i Mandžu stavio na diobu 2. mjesta. Eduardo je praktično sam odveo Hrvatsku na EP 2008, dao solidan doprinos u kvalifikacijama za EP 2012, također i u kvalifikacijama za SP 2014, Mandžukić je s druge strane bio malo bolji od Dudua u kvalifikacijama za EP 2012, malo bolji u kvalifikacijama za SP 2014, te je briljirao na EP-u 2012., ali nedovoljno za nešto više od ispadanja u skupini. Čini se, gledajući samo statistiku, da je Mandžukić bolji jer je zabijao pogotke na velikim natjecanjima, za razliku od Eduarda.

No, treba uzeti u obzir da je Dudu bio konstantniji u periodu kada je bio prvi napadač reprezentacije (jesen 2006. – zima 2007.), ali je isto tako bio tek malo lošiji od Mandžukića u trenucima kada je potonji bio imao znatno veću minutažu, u kvalifikacijama za EP 2012 i SP 2014. Eduardo je također na oba velika natjecanja na kojima je bio, imao premalu minutažu da bi nešto značajnije mogao pokazati(EP 2012. i SP 2014.), dok je EP 2008. propustio zbog ozlijede. Na njemu bi sigurno briljirao da nije bilo ozlijede jer je te sezone bio u odličnoj formi. Eduardo je tehnički svestraniji. Treba još dodati da Mandžukić još uvijek ima šansu prestići Eduarda i sam zasjesti na drugo mjesto, ukoliko bude odlično iskoristio minutažu koju mu Čačić nepresušno daje i koju će imati i na SP-u u Rusiju ukoliko se plasiramo.

Na diobu trećeg  mjesta bih postavio Dadu Pršu i Ivicu Olića. Dado Pršo bio je prvi napadač reprezentacije od proljeća 2003, pa do kraja našeg nastupa na SP 2006. Postigao je 3 važna pogotka u kvalifikacijama za EP 2004., prvi je zabio u debiju, u pobjedi od 4:0 nad Belgijom, a preostala 2 u dodatnim kvalifikacijama protiv Slovenije, u remiju 1:1 i pobjedi od 1:0, čime je najzaslužniji za odlazak Hrvatske na to EP. Postigao je potom pogodak na dotičnom prvenstvu u remiju sa Francuskom od 2:2. Nakon toga je bio prilično uspješan u kvalifikacijama za SP 2006. u kojima je redom postizao  po pogodak protiv Mađarske i Islanda, te 2 protiv Malte. Time je pogocima sudjelovao u 9 osvojenih bodova od 24 ukupno. što je 37 % osvojenih bodova.  Na SP 2006. ostao je bez pogotka iako je bio starter u svim utakmicama i imao punu minutažu.

Ivica Olić postigao je izjednačujući pogodak protiv Italije na SP 2002. u preokretu i pobjedi 2:1, ali Hrvatska na tom prvenstvu nije postigla značajniji rezultat. Potom je Olić zabio pogodak za minimalnu pobjedu protiv Bugarske od 1:0 na Maksimiru u kvalifikacijama za EP 2004., da bismo na pogodak u važnoj utakmici čekali sve do Wembleya 2007 i kvalifikacijske utakmice za EP 2008. Potom je uslijedio pogodak protiv Njemačke na EP 2008. u pobjedi od 2:1  Potom su od važnih pogodaka uslijedili pogodci protiv Latvije u pobjedi od 2:0  u kvalifikacijama za EP 2012, i Turske u pobjedi od 3:0 u dodatnim kvalifikacijama za to natjecanje. U kvalifikacijama za SP 2014. postigao je drugi pogodak u pobjedi protiv Srbije na Maksimiru. Na Svjetskom prvenstvu u Brazilu postigao je prvi pogodak protiv Kameruna u pobjedi od 4:0, a svoj zadnji pogodak u službenoj utakmici, ali i reprezentativnom dresu postigao je protiv Norveške u domaćoj pobjedi od 5:1.

Ostaje mi još pojasniti zašto sam Olića i Pršu stavio na diobu trećeg mjesta. Pršo je s jedne strane jedan od najzaslužnijih za odlazak na EP 2004 i SP 2006, ali je na velikim natjecanjima postigao samo 1 gol iako je bio starter, za razliku od njega Olič je na velikim natjecanjima na kojima je imao takav status postigao pogodak više, ali je također postigao i jedan pogodak kada je ulazio s klupe, onaj protiv Italije na SP 2002. Zbog svega navedenog ne mogu ni jednog od njih dvojice staviti ispred onog drugog, svaki je na svoj način doprinio u nekim važnim utakmicama. Njih dvojica su dva jednako dobra, ali po profilu različita napadača.  Olić je trkač koji terorizira zadnju liniju suparničke momčadi, dok je Pršo odličan tehničar, jak na lopti i dobar u zraku.

Ivica Olić – možda i bolji nego što mislimo!
Uvijek kada u reprezentativnu mirovinu odlazi veliki igrač – a Ivica Olić to zasigurno jest – imate nekakav čudan osjećaj. Nekako je teško zamisliti reprezentaciju bez takvog igrača. Mislim da ćemo se složiti da smo jednostavno naviknuli na njega, barem mi mlađi, rasli smo uz reprezentaciju i Olić je uvijek bio tu, doduše najčešće kao džoker s klupe. Za početak bih napomenuo kako smatram da važnost napadača za neku momčad možemo ocijeniti samo uspoređujući njegov učinak s učinkom drugih igrača na njegovoj poziciji, dakle uzet ću u obzir samo učinke drugih napadača koji su kroz povijest igrali za hrvatsku A-reprezentaciju, ...
Ivica Olić – možda i bolji nego što mislimo!
Uvijek kada u reprezentativnu mirovinu odlazi veliki igrač – a ...

Respekt: ivan-cro,

04/2017
Isplati li se Soudaniju dati milijun eura?

Kada je Hilal Soudani u ljeto 2013. godine došao u Dinamo, očekivao sam da će biti pojačanje jer ga je ipak preporučio Vahid Halilhodžić, zasigurno najbolji nogometni trener s prostora bivše Jugoslavije u zadnjih nekoliko godina. Soudani danas, ne samo da je vitalan igrač prve momčadi nego je, usudio bih se reći jedan od najboljih stranaca u Dinamovoj povijesti. Najbolje to potvrđuje statistika. Krenimo kronološki.

U sezoni 2013/2014. Soudani je u HNL-u postigao 16 pogodaka u 31-om nastupu (ukupno 2117 minuta) a  u kvalifikacijama za LP nastupio je 5 puta (410 minuta) i zabio 3 pogotka, u Hrvatskom kupu u isto toliko nastupa ostao je bez pogotka, kao i u Europskoj ligi u kojoj je zabilježio 4 nastupa(333 minuta). U Superkupu također nije zabio gol. Iduće je sezone u kvalifikacijama za LP postigao 2 pogotka u 4 nastupa(291 minuta), u EL-u zabio je 3 pogotka u 8 nastupa(626 minuta), dok je u nacionalnom prvenstvu u 23 nastupa(1789 minuta) ostvario 11 pogodaka. U Hrvatskom kupu u 3 nastupa(201 minuta) nije zabio gol. U sezoni 2015/2016 u Ligi prvaka nastupio je 11 puta(305 minuta) i postigao 3 pogotka, u domaćoj ligi postigao je 8 pogodaka u 21-om nastupu(1413 minuta), dok je u nacionalnom kupu upisao 3 pogotka u 5 nastupa(308 minuta). U tekućoj je sezoni u kvalifikacijama za LP i u grupnoj fazi postigao ukupno 2 pogotka(959 minuta)  dok je u HNL-u postigao 11 pogodaka u 20 nastupa(1629 minuta). U Hrvatskom kupu još nije nastupio. Ukupno je Soudani za Dinamo nastupio 152 puta i postigao 62 pogotka u svim natjecanjima. Statistika uopće nije loša, pogotovo u odnosu na statistiku nekih napadača stranaca koje smo gledali prethodnih godina u Dinamu, kao što su Dodo i Anderson Costa.

No od statistike je važnija činjenica da je Soudani zabijao pogotke u presudnim utakmicama. Ne mislim samo na utakmice protiv Hajduka i Rijeke, nego i na one koje su završile minimalnom pobjedom Dinama, kao i na one koje su klubu donosile prijeko potrebne milijune u blagajnu(ulasci u LP)

Bitni golovi Soudanije za Dinamo

Sezona 2013/2014

Fola Esch 5:0 (prvi golovi za Dinamo)

RNK Split 1:0

Osijek 1:0

Rijeka 1:0

Hajduk 2:2

Slaven 3:0 (hattrick)

Sezona 2014/2015.

Žalgiris 2:0,  i 2:0

Lokomotiva 4:3 (2 gola u preokretu)

Astra Giurgiu 5:1 (hattrick)

Rijeka 2:1 (2 gola)

Sezona 2015/2016.

Hajduk 1:1

Osijek 1:1

Skenderbeu 2:1 i 4:1 (3 gola, ulazak u skupinu LP)

Hajduk 2:1 (za pobjedu)

Rijeka 3:0 (2 gola, borba za naslov)

Hajduk 2:0 (kup)

Hajduk 4:0 (kup) (1 gol)

Sezona 2016/2017.

RB Salzburg 2:1 (pobjednički gol, ulazak u skupinu LP)

Osijek 2:0

Hajduk 1:0

Na temelju iznesenoga definitivno možemo reći da je Soudani igrač koji bez problema može igrati u prosječnom klubu liga petice u prvoj jedanaestorici. Zaslužio je ugovor od milijun eura, takvim ugovorom Dinamo odaje priznanje igraču koji je svojim pogocima donio mnogo više novca nego što je u njega uloženo. Podsjećam da je Soudani doveden za samo 765 000  eura, za toliko novca boljeg napadača nismo mogli dobiti. Prije nego što je potpisao novi ugovor zarađivao je pola milijuna eura godišnje, a svojim je pogocima uveo Dinamo 2 puta u LP i time u 2 godine klubu donio otprilike 20 mil. eura.

Postavlja se pitanje može li to Dinamo plaćati? Rekao bi da može, bez obzira na to uđe li klub u LP ili ne. Za usporedbu, Junior Fernandes zarađuje 900 eura po sezoni, a ima lošiju statistiku od Soudanija i povrh toga pokazuje nonšalanciju i nezalaganje na terenu, nedostatak igre u oba smjera, itd. Upravo zbog toga je i završio na posudbi u turskom Alanyasporu. Turci plaćaju Fernandesa, ali imaju pravo na otkup ugovora na kraju sezone. Ukoliko se to i dogodi, Dinamo bi se trajno riješio njegove ogromne plaće i uz to dobio koji milijun eura na ime odštete. Tim novcem bez problema se može namiriti Soudanijev ugovor!

*Brojčani podaci preuzeti sa službene stranice GNK Dinamo Zagreb, Transfermarkta i portala Goal.com.

Soudani je zaslužio svaki euro!
Kada je Hilal Soudani u ljeto 2013. godine došao u Dinamo, očekivao sam da će biti pojačanje jer ga je ipak preporučio Vahid Halilhodžić, zasigurno najbolji nogometni trener s prostora bivše Jugoslavije u zadnjih nekoliko godina. Soudani danas, ne samo da je vitalan igrač prve momčadi nego je, usudio bih se reći jedan od najboljih stranaca u Dinamovoj povijesti. Najbolje to potvrđuje statistika. Krenimo kronološki. U sezoni 2013/2014. Soudani je u HNL-u postigao 16 pogodaka u 31-om nastupu (ukupno 2117 minuta) a u kvalifikacijama za LP nastupio je 5 puta (410 minuta) i zabio 3 pogotka, u Hrvatskom kupu u ...
Soudani je zaslužio svaki euro!
Kada je Hilal Soudani u ljeto 2013. godine došao u ...

Respekt: draxy, ivan-cro,

Slažem se: draxy,

Potkrala mi se jedna pogreška, trebalo je pisati da Fernandes zarađuje 900 000 eura po sezoni umjesto 900. - Cirohito, 8.4.17. 10:39, 0 0 0
03/2017
Hrvatska - Ukrajina 1:0; rezultat je tu, a kakva je igra?

Hrvatska je protiv Ukrajine istrčala u očekivanom sastavu; na golu Subašić, na bočnim pozicijama Pivarić i Jedvaj, stoperi Mitrović i Vida, dva zadnja vezna Badelj i Modrić, ispred njih Rakitić, na krilima Mandžukić i Brozović, a u špici Kalinić. Odmah ću reći da se u startu ne slažem s nekim stvarima u sastavu momčadi. Riječ je zapravo o stvarima koje nisu karakteristične samo za ovu utakmicu, nego i za cijeli Čačićev mandat, a to su postavljanje Brozovića na desno krilo i Pivarića na lijevog beka. Potajice sam se nadao da će Pjaca krenuti od prve minute umjesto Brozovića. Brozović po mom mišljenju nije i nikad neće biti dobro krilo, nego isključivo vezni igrač. Ponadao sam se Pjaci i zato što se Brozović tek nedavno oporavio od ozlijede i za očekivati je da nije baš u najboljem fizičkom stanju. Problem za Čačića još prije EURA sastojao se u tome što Badelj i Brozović ne mogu igrati istovremeno u veznom redu u njegovoj omiljeno 4-2-3-1 formaciji. S obzirom da se nije mogao odlučiti koga od ove dvojice će preseliti na klupu, najjednostavnije mu je bilo staviti Brozovića na desno krilo uz opravdanje da je dotični na toj poziciji za Inter odigrao par dobrih utakmica krajem protekle sezone. Deblji kraj u toj rošadi izvukao je Pjaca, a ja sam sad još jednom ispao naivac što sam pomislio da će Čačić dati priliku Marku, jer poznato je da se svi naši treneri drže svog početnog sastava kao nekakve svetinje. Zagovaram Pjacu na desnom krilu jer je svima dobro poznata njegova prodornost, brzina tehnika, dribling i povrh toga fizička moć. On je igrač koji je sposoban proći nekoliko igrača i sam sebi napraviti priliku za gol. Druga je zamjerka forsiranje Pivarića na lijevom beku iako potonji u jučerašnjoj utakmici i nije bio katastrofalno loš, barem ne u ofenzivnom smislu. Umjesto Pivarića zagovaram Marina Leovca koji je nažalost opet dobio samo pretpoziv, a znamo još iz Rijeke da se radi o igraču koji je dobar i ofenzivno i defenzivno, taktički discipliniran i što je najvažnije trenutno igra standardno u PAOK-u za razliku od recimo Strinića koji grije klupu u Napoliju. S ostatkom sastava se slažem, pogotovo sa stavljanjem Mandžukića na krilo u ovoj utakmici jer je odrađivao defenzivne zadaće koji Pivarić ne može i ne zna odraditi u skladu sa svojim igračkim limitima.

No, ostavimo sada to i usredotočimo se na utakmicu. Prvu su priliku imali Ukrajinci u osmoj minuti utakmice kada je Jarmolenko pobjegao upravo Pivariću, ali je Jedvaj bio na mjestu. Hrvatska je uzvratila u 11. minuti, Modrić je ubacio, ali Kalinić nije uspio uputiti udarac u okvir gola. U 15. minuti pokazalo se ono što dobro radimo još od EURA, a to je visoki pritisak na protivnika. Mandžukć je oduzeo loptu neopreznom Kovalenku, ali je pogodio stativu. Ubrzo potom Kalinić ima još jednu šansu, ali je neprecizan. Jarmolenko zatim još jednom bježi Pivariću i puca, ali Subašić brani. U 23. minuti zaplivala je cijela naša obrana nakon kornera, ali je Jedvaj izbacio s gol crte. Potom je inače odlični Modrić krenuo u kontru, ali ga je Rotan zaustavio grubim faulom. U 34. minuti isti čovjek odlično daje loptu Pivariću koji se ubacio naprijed i pokušao proslijediti Mandžukiću. Odbili su to Ukrajinci, a nakon toga je Rakitić pucao preko gola iz teške pozicije. U 38. minuti uslijedio je pogodak. Modrić je dao loptu Rakitiću, ovaj je proslijedio Kaliniću koji pogađa mrežu s 12 metara. Do poluvremena više nije bilo prilika. Što se igre u prvom dijelu tiče, mislim da možemo biti zadovoljni. Osim nabrojanih prigoda treba reći da je i Pivarić imao 2-3 solidna ubačaja koja nisu rezultirala velikim prilikama samo zato što naši ofenzivni igrači imaju običaj čekati da ih lopta pogodi u glavu, umjesto da sami idu glavom na nju.

Drugo je poluvrijeme s naše strane bilo mnogo oskudnije prigodama nego prvo. Prvi dio naslova ove analize pokazuje stav naših igrača u drugom dijelu. Odigrali smo u prvom onoliko koliko je trebalo i potom je bilo važno primiriti utakmicu i čekati kraj. Ukrajinci su zbog takvog stava naših u drugom dijelu bili dominantni u posjedu lopte i imali su prigode kojima su nam mogli zakomplicirati život. Konopljanka je u 78. minuti pucao iz slobodnjaka, a Subašić odbio do Jarmolenka koji je, na našu sreću, neprecizan. Modrić je u 88. minuti imao priliku zapečatiti sudbinu Ukrajinaca kada je pobjegao Kučeru, ali je Pjatov obranio. Zbog naše loše igre u drugom dijelu Ukrajina je na kraju utakmice imala jedan više udarac u okvir(ukupno 4) i više točnih dodavanja(85% u odnosu na naših 82%) Na kraju je i ukupan posjed preselio na ukrajinsku stranu (54% ). Mnogi će kao glavni razlog očitog pada igre navesti izostanak pravovremene reakcije izbornika kad su u pitanju zamjene, ali s tim se mogu samo djelomično složiti. Mislim se ovdje više radi o našem mentalitetu. Stvarali smo prigode i vršili visoki presing dok nismo zabili pogodak. Kad smo ga zabili krajem prvog dijela, opustili smo se od samog početka drugoga dijela i očekivali da će protivnik mirno stajati i zajedno s nama čekati kraj. Ukrajinci nisu bili dovoljno kvalitetni da bi to iskoristili, neka jača reprezentacija sigurno hoće. Stoga ubuduće, oprez!

Hrvatska – Ukrajina: Odigrali smo koliko je trebalo, ali, oprez!
Hrvatska je protiv Ukrajine istrčala u očekivanom sastavu; na golu Subašić, na bočnim pozicijama Pivarić i Jedvaj, stoperi Mitrović i Vida, dva zadnja vezna Badelj i Modrić, ispred njih Rakitić, na krilima Mandžukić i Brozović, a u špici Kalinić. Odmah ću reći da se u startu ne slažem s nekim stvarima u sastavu momčadi. Riječ je zapravo o stvarima koje nisu karakteristične samo za ovu utakmicu, nego i za cijeli Čačićev mandat, a to su postavljanje Brozovića na desno krilo i Pivarića na lijevog beka. Potajice sam se nadao da će Pjaca krenuti od prve minute umjesto Brozovića. Brozović po ...
Hrvatska – Ukrajina: Odigrali smo koliko je trebalo, ali, oprez!
Hrvatska je protiv Ukrajine istrčala u očekivanom sastavu; na golu ...

Respekt: MARIOLJETA, draxy, ivan-cro,

Ne slažem se: ivan-cro,

Ne slazem se u dijelu gdje kazes da je drugi dio bio losiji zazo jer smo se zadovoljivili vodstvom. Tako bi mozda i bilo da se radi o 20, ali mi cijeli drugi dio nismo ozbiljnije zaprijetili Ukrajini. - ivan-cro, 25.3.17. 20:48, 0 0 0
Klasična kvalif. utakmica naših. Prvo poluvrijeme ne odlično, nego ipak vrlo dobro. - ivan-cro, 25.3.17. 20:52, 0 0 0
Meni je upravo to što nismo uopće zaprijetili u drugom dijelu potvrda toga da smo se zadovoljili vodstvom. Jer da nije tako, pad u igri bi možda bio zadnjih 20 minuta zbog umora umjesto cijelog poluvremena. - Cirohito, 25.3.17. 20:56, 0 0 0
Jer mi je teško povjerovati u to da smo zbog taktičke i tehničke nemoći odigrali tako slabo drugo poluvrijeme. - Cirohito, 25.3.17. 20:57, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.