Consigliere

Reputacija
4
Bodova
93
Analiza
29
Ocjena
244
Anketa
411

Analize

07/2016
Stop lutriji! Kako biste optimizirali izvođenje penala svoje ekipe?

Gledali smo ove sezone nekoliko super-turbo-važnih utakmica koje su završile raspucavanjem s bijele točke, počevši od finala Lige prvaka između Atletica i Reala pa do jučerašnjeg finala prije finala Eura između Italije i Njemačke. Jedanaesterci su u samoj svojoj prirodi specifikum nogometne igre. U dinamičnom momčadskom sportu gdje se odluke donose u djeliću sekunde, penali su izoliran događaj koji u fokus stavlja pojedinca uz dovoljno vremena za razmišljanje o skupim posljedicama promašaja. Iako će mnogi površni poznavatelji igre (među kojima su i naši vrli TV komentatori) penale usporediti s lutrijom, čiji ishod više ovisi o sreći nego o samoj vještini, postoji ipak niz kako psiholoških, tako i tehničkih faktora koji utječu na uspješnost izvođenja udaraca s 11m. Ovisno o perspektivi, postoje odluke koje će maksimizirati vaše šanse za pobjedu, pa krenimo redom…

Perspektiva #1: Kapetan momčadi

Ako ste kapetan momčadi i nakon bacanja novčića imate pravo birati postoji samo jedna ispravna odluka: pucati prvi! Naime, čak i prije samog izvođenja penala, jedna je momčad uvijek u prednosti. Analizom raspucavanja u najvažnijim reprezentativnim i klupskim natjecanjima pokazalo se da momčad koja puca prva pobjeđuje u 61% slučajeva! Koji je razlog za to? Radi se o povećanom psihološkom pritisku na igrača koji izvodi penal u trenutku kad je njegova momčad u rezultatskom zaostatku, pogotovo ako mora pogoditi ili njegova momčad ispada. Fascinantan je podatak da u toj situaciji uspješnost izvođenja penala na velikim natjecanjima pada ispod 60%, dok s druge strane, čak 92 posto onih koji pucaju 'za pobjedu' pogađa!

Perspektiva #2: Golman

U pokušaju da obrane jedanaesterac vratari se bacaju u stranu (lijevo ili desno) 94% vremena, a pri tome pogađaju stranu u samo 40% pokušaja! Čak i kada pogode stranu uspiju zaustaviti 25-30% udaraca. U slučaju kada se vratar ne odluči baciti, a udarac također bude po sredini, golmani tada brane udarce u 60% slučajeva. S obzirom da otprilike 30% jedanaesteraca ide po sredini gola, strategija ostajanja na mjestu bitno povećava šansu za branjenje penala. Istraživanje također pokazuje da bi optimalna strategija bila ostati na mjestu kod 28% udaraca, no kao što smo vidjeli to se događa puno rjeđe (u samo 6% slučajeva). Glavni razlog tome je tzv. „action bias“ – isti ishod (primljeni gol) percipira se negativnije ako je do njega došlo nakon izostanka akcije. Konkretno u ovom slučaju ispada da se golman nije uopće potrudio obraniti udarac, a da se bacio rekli bismo da jednostavno nije imao sreće. Upravo se to dogodilo Janu Oblaku u finalu Lige prvaka, kad je odlučio stajati na mjestu. Realovi igrači izveli su vrhunsku seriju penala, Oblak nije obranio ni jednog nakon čega je uslijedila lavina kritika na njegov račun. Kao što vidimo, stvari ipak nisu tako jednostavne…

Perspektiva #3: Igrač

Zamijenili smo perspektivu, no ponavljamo argumentaciju iz prošle točke. Golmani ostaju na mjestu samo u 6% slučajeva, što će reći da u 94% slučajeva sredina gola ostaje potpuno ne branjena. Tehnički, radi se o najjednostavnijem udarcu, no psihološki faktor pucanja na mjesto gdje upravo sada stoji golman predstavlja puno veći problem, a tu leži i naša fascinacija „panjenkom“. Ipak, igrači bi trebali birati sredinu puno češće nego što to do sada rade (~30%) iskorištavajući „action bias“ kod golmana… osim ako taj golman nije Jan Oblak.

Sljedeći savjet za igrače bi bio: izaberite stranu (ili sredinu) i držite se svog izbora! Istraživanja su pokazala da su izvođači koji odaberu stranu prije izvođenja penala uspješniji od onih koji pokušavaju čitati golmana. Naime, u situacijama visokog stresa (velika natjecanja) igrači pridaju predugu pozornost vrataru te ostavljajući odluku za zadnji djelić sekunde povećavaju vjerojatnost za slabiji udarac („foot-eye coordination“).

Također, igrači bi trebali uzimati više vremena prilikom pripreme za sami udarac. Primjerice, igrači kojima treba manje od sekunde za postaviti loptu na bijelu točku pogađaju 58% jedanaesteraca, dok igrači kojima treba duže zabijaju u 80% slučajeva. Također, igrači koji nakon sučevog zvižduka pričekaju sekundu ili više u pravilu češće pogađaju penale. Kao što vidimo, igrači trebaju uzeti vremena u pripremi za udarac, smiriti se i fokusirati, a ne žuriti kako bi to obavili i maknuli stres sa sebe.

Perspektiva #4: Trener/izbornik

Navest ćemo još neke statističke pokazatelje, iz kojih možemo izvući nekoliko savjeta za trener i izbornike.

Postotak uspješnosti varira od natjecanja do natjecanja. Tako je uspješnost kod izvođenja penala na Euru 84.6%, dok je na Svjetskom prvenstvu puno manja – 71.2%, reflektirajući i na taj način razinu pritiska najvećeg natjecanja. No ono što je za trenere još bitnije, uspješnost varira i s obzirom na seriju:

Serija

Uspješnost

1.

86.6%

2.

81.7%

3.

79.3%

4.

72.5%

5.

80%

5+

64.3%

Kao što vidimo ovi podaci pokazuju kako pritisak raste, a uspješnost pada, kako serije odmiču. Podaci također pokazuje da „najbolji igrači trebaju pucati prvi“ možda i nije optimalna taktika s obzirom da su to upravo jedanaesterci kod kojih je pritisak najmanji. Istraživanja su također pokazala uspješnost kod izvođenja s obzirom na pozicije. Logično, napadači su najprecizniji (83.1%), zatim vezni igrači (79.6%) i tek onda obrambeni koji zabijaju iz 73.6% pokušaja. Osim samog stresa, umor također utječe na uspjeh kod izvođenja penala; svježi igrači koji su igrali 30 minuta ili manje zabijaju u 86.7% pokušaja, dok igrači koji su igrali više od 90 minuta zabijaju 4 od 5 jedanaesterca, ili samo u 80% pokušaja.

Kao što vidimo izvođenje penala nije puka lutrija kao što nas različiti TV komentatori pokušavaju uvjeriti. Vježbanje izvođenja penala, a i skauting navika protivnika nešto je što top klubovi i reprezentacije rade pokušavajući šanse za pobjedu podebljati na svoj račun, a te šanse je također moguće maksimizirati koristeći rezultate statističkih istraživanja i primjenjujući neka jednostavna pravila kojih smo se dotaknuli u ovoj analizi.

Znanost penala: kratki priručnik kako povećati svoje šanse u raspucavanju
Gledali smo ove sezone nekoliko super-turbo-važnih utakmica koje su završile raspucavanjem s bijele točke, počevši od finala Lige prvaka između Atletica i Reala pa do jučerašnjeg finala prije finala Eura između Italije i Njemačke. Jedanaesterci su u samoj svojoj prirodi specifikum nogometne igre. U dinamičnom momčadskom sportu gdje se odluke donose u djeliću sekunde, penali su izoliran događaj koji u fokus stavlja pojedinca uz dovoljno vremena za razmišljanje o skupim posljedicama promašaja. Iako će mnogi površni poznavatelji igre (među kojima su i naši vrli TV komentatori) penale usporediti s lutrijom, čiji ishod više ovisi o sreći nego o samoj vještini, ...
Znanost penala: kratki priručnik kako povećati svoje šanse u raspucavanju
Gledali smo ove sezone nekoliko super-turbo-važnih utakmica koje su završile ...
tako je,do tog postotka sam i ja došao preko transfermarkta, a onda sam još htio biti pošten i dodao mu 7+5 neobranjenih penala protiv PSV-a i Reala, što mu je srušilo prosjek:) ali mislim da je ovih tvojih 29.2% sasvim dobar argument, - Consigliere, 4.7.16. 17:06, 0 0 0
i dovoljan argument,jer mislim da nekakva argumentacija tipa dobro brani penale tokom utakmice ali se "izgubi" u raspucavanju nema puno smisla. mislim da su i PSV i Real imali odlicnu seriju penala. - Consigliere, 4.7.16. 17:10, 0 0 0
oblak je protiv PSV-a tri puta ostao u sredini (osim zadnja 2 još je jedan penal ranije čekao). Nije problem u čekanju, koliko u čekanju 5 udaraca za redom. Što je time mislio postići? i na k raju - što je time postigao? Ako igrači vide da ti - gradim, 5.7.16. 6:26, 0 0 0
svaki put ostaješ u sredini - jednostavno pucaju u stranu. Ne kažem da ne treba koji put golman ostati, smao to treba miksati. Ako govorimo o tome kako treba izvoditi jedaneasterce, onda je tu najbolji primjer engleska - njemačka na euro 1996 - gradim, 5.7.16. 10:08, 0 0 0
tko ne vjeruje - neka baci pogled i pokuša pobrojati koliko od 12 izvedenih udaraca uopće spada pod obranjive https://www.youtube.com/watch?v=izCKtubriis - gradim, 5.7.16. 10:09, 0 0 0
05/2016
Ivan Kos - dobar, prosječan ili loš izbor za predsjednika Hajduka?

Dugo sam razmišljao kako otvoriti analizu i koji naslov staviti, da bi se na kraju odlučio za benigniju verziju, jer budimo iskreni „pucanje u nogu“ popriličan je under-statement za ono što se zadnjih mjeseci događa u Hajduku. Da je H.M. Enzensberger navijač bijelih sasvim sigurno bi to opisao sljedećim riječima – kolektivno samoosakaćivanje, jer kako drugačije opisati poteze Nadzornog odbora kluba u zadnjih nekoliko mjeseci?

Ipak, počnimo redom… prije godinu dana napisao sam, usudio bih se reći, proročansku analizu o potrebi dovođenja najboljih kadrova u strukture kluba - od trenera pionira do predsjednika Uprave, te kompetencijski jako skromnog pool-a kandidata za NO kluba. Dok je trajala kolektivna euforija zbog izbora u klubu, trezvenijim promatračima bilo je sasvim jasno da izbor i nije baš bajan. Ako se uz to uzme u obzir i čudan statut kluba koji NO-u daje vrlo velike ovlasti dolazimo do jako nepovoljne kombinacije faktora.

Postoji mali broj sretnika na ovoj planeti koji si mogu priuštiti igrati real life verziju Football Managera. U probranom društvu arapskih šeika i ruskih oligarha nalazi se i NO Hajduka. Istina, to je poor man's FM ali jednako je slatko razmišljati treba li kadetu Krekoviću produžiti ugovor i ima li trener Vulić vaše povjerenje… pardon, trener Burić. 57 sjednica su prošle godine odradili nadzornici kluba, 57! Stavimo malo stvari u kontekst pa dodajmo da se nadzorni odbori u pravilu sastaju jednom kvartalno, ako i toliko, najčešće u ceremonijalnom tonu, no u Hajduku nadzornici ozbiljno pristupaju svom poslu. 57 sjednica ljudi moji! Dodao bih, dovoljno da nadzornik Santini zapamti ime prvog trenera kluba, no to ipak nije glavni problem u cijeloj priči. Glavni problem je taj što se NO bavi stvari kojima se ne bi trebao baviti, točnije operativnim vođenjem kluba. Imamo jako čudnu situaciju da se Uprava sastoji od jednog(!) čovjeka, te u isto vrijeme NO, koji se petlja u opseg djelovanja predsjednika, sportskog direktora, trenera a vjerojatno i oružara. Slijedom toga, pitanje Udruzi NH u dobroj vjeri, smatrate li da je ovakav modus operandi dobar i kanite li ga mijenjati? Nakon što je klub spašen, fatalna greška bi bila da klub postane igračka kojom će Udruga upravljati preko NO. Vrijeme je da ojačamo Upravu, i kvalitetom i kvantitetom, te joj prepustimo upravljanje klubom u punom smislu te riječi.

Teško je reći što su razmišljali nadzornici tog nimalo veselog prvog aprila kad su se odlučili za smjenu Marina Brbića, ali s vremenskim odmakom od dva mjeseca tvrdim da je end-result sve samo ne jačanje upravljačkih kapaciteta kluba. Sama smjena stigla je potpuno neočekivano, samo nekoliko mjeseci nakon što su istom čovjeku potvrdili drugi mandat. U prvi tren sam pomislio da imaju zakaparenog jakog kandidata, što bi svemu dalo bar neki smisao i osjećaj premeditacije, no ispostavilo se da su „odmetnuti“ nadzornici uletjeli u high-stakes igru potpuno ishitreno i bez ikakvog plana B, što su i sami priznali u intervjuima nakon samog događaja. Dakle, očito je da je u glavama određenih nadzornika ideja o smjeni bubrila već neko vrijeme, no sama egzekucija odrađena je sramotno loše izlažući klub ogromnom riziku. Ako se već razmišljalo o smjeni prethodno je trebalo osigurati zamjenu i tako omogućiti mirnu tranziciju bez novih šokova. Osim toga, čovjeku koji je vodio klub u najtežim trenucima i nemjerljivo ga zadužio trebalo je omogućiti častan uzmak.

No zašto smo uopće smijenili Marina Brbića? Na pitanje svih pitanja, osim bizarnih razloga Guste Santinija ("nije mi odgovarao na mailove") i nemuštih objašnjenja ostalih nadzornika, nismo dobili adekvatan odgovor. Osim izglasavanja nepovjerenja Brbiću, ovakav impulzivni potez i šok koji je uslijedio uzrokovao je ostavku sportskog direktora Vučevića i nadzornika Pavasovića-Viskovića, tako da je gubitak teško akumuliranog ljudskog kapitala i know-how kluba ovim višestruk. Osim gubitka znanja, ovakvim potezima pretrpjeli smo i veliku reputacijsku štetu, jer način na koji je ovo izvedeno jednostavno je kriminalan. Kakav bi to respektabilan middle/executive manager stavio svoju karijeru na čekanje i došao u klub gdje će mu se u rad miješati i sudbinu krojiti nadzornici s puno manje iskustva, znanja i referenci? Tako su čovjeka koji je prethodno vodio hotelski lanac s desetak hotela i godišnjim prihodima od nekoliko stotina milijuna kuna smijenili srednjoškolski profesor, sociolog i ekonomist s potpuno anakronim shvaćanjima. Nemojte me krivo shvatiti, sve redom hvalevrijedna zanimanja ali s gotovo 0(nula) business iskustva. Što reći, jako hrabro… ili jako glupo. Vrijedi i napomenuti da su protiv takve odluke bili Jako Andabak i Mamići, jedini u cijelom NO koji imaju skin in the game, no takvima u Splitu najmanje vjerujemo... najviše volimo one koji tuđim kurcem koprive mlate. No prijeđimo na stvari, tko je taj stručnjak zbog kojeg smo uručili otkaz Marinu Brbiću? Tko je taj čovjek koji će nas povesti u bolju budućnost?

Nadzorni odbor povjerenje je dao Ivanu Kosu, 34-godišnjem diplomiranom ekonomistu iz Osijeka. Pitate se čime je on oduševio naš Nadzorni odbor? Ante Šalinović u intervju Slobodnoj kojeg možete pročitati ovdje pojasnio nam je malo stvari:

Navodno vam je rekao nešto vrlo važno kad ste ga pitali kad je spreman preuzeti Hajduk?

- Da, da, da... Pitali smo ga koliko mu treba za preseljenje iz Osijeka u Split, jer nama treba kandidat koji je spreman odmah početi raditi. On je rekao za pet sati! Mi smo se pogledali, ali to je to. Ta reakcija isto je bila bitna.

Pitate se kakav to posao Ivan Kos radi da sutra može dati otkaz i preuzeti kormilo Hajduka kad i blagajnice u Konzumu imaju otkazni rok od mjesec dana? Što to tjera čovjeka iz Osijeka, koji nije navijač Hajduka, da ostavi sve, spakira se i za pet sati dođe u Split? Paaa, Ivan Kos jednostavno nije imao što za izgubiti jer čovjek je nezaposlen. Da, dobro ste čuli.

Do prije pola godine Kos je bio CEO(!) Olt Osijeka, a od prije član NO Dimnjaka, no kao što znamo to nije full-time posao, što će reći da Ivan Kos već pola godine, od odlaska iz Olt-a, nema stalan posao. Za 30.000kn koliko bi mogao dobivati u Hajduku ne čudi energija i elan koju se pokazao mladi Osječanin.

Ivan Kos prethodno je radio 8 godina u Osimpexu, da bih zatim nakon predstečajne nagodbe krajem 2014. godine strelovito napredovao i postao predsjednik Uprave Olt Osijeka, firme koja je prethodno dugo vremena punila naslovnice crnih kronika. Niti pola godine od odlaska Kosa sa čelnog mjesta, Olt Osijek ponovno se nalazi pred stečajem.

I to bi otprilike bile reference novog predsjednika Hajduka – godina dana na čelnoj poziciji firme koja je nakon njegovog odlaska opet nalazi pred gašenjem. Nadajmo se samo da će Hajduk proći bolje. Nakon svega ostaje dojam da su nadzornici suočeni s problemom u kojem su se našli panično tražili što brži izlaz, što i sami Šalinović potvrđuje u gornjem citatu. Prvog aprila jednim ishitrenim potezom iskopali su sebi rupu u kojoj su se samo dodatno ukopavali, a seriju iznimno loših poteza zaključili jednim još gorim. Umjesto kvalitetnog dugoročnog rješenja, stručnjaka s iskustvom i referencama, dojam je da su izabrali prvog čovjeka koji je mogao popuniti poziciju. Ukoliko ste sami nezaposleni vjerujem da ostaje žal, jer možda ste upravo vi mogli biti novi predsjednik Hajduka. 

Za kraj, postoji jedna izreka koje se često sjetim posljednjih mjeseci a koja glasi – WE HAVE MET THE ENEMY AND HE IS US. Otprilike se tako osjećam prateći poteze Nadzornog odbora, uz brojne neprijatelje koje Hajduk ima, trenutno smo, čini mi se, sami sebi najveći neprijatelji. 

Kako smo si pucali u nogu
Dugo sam razmišljao kako otvoriti analizu i koji naslov staviti, da bi se na kraju odlučio za benigniju verziju, jer budimo iskreni „pucanje u nogu“ popriličan je under-statement za ono što se zadnjih mjeseci događa u Hajduku. Da je H.M. Enzensberger navijač bijelih sasvim sigurno bi to opisao sljedećim riječima – kolektivno samoosakaćivanje, jer kako drugačije opisati poteze Nadzornog odbora kluba u zadnjih nekoliko mjeseci? Ipak, počnimo redom… prije godinu dana napisao sam, usudio bih se reći, proročansku analizu o potrebi dovođenja najboljih kadrova u strukture kluba - od trenera pionira do predsjednika Uprave, te kompetencijski jako skromnog pool-a kandidata ...
Kako smo si pucali u nogu
Dugo sam razmišljao kako otvoriti analizu i koji naslov staviti, ...

Respekt: pivota, fickoo, Losovius, RayRay,

Slažem se: RayRay,

Ne slažem se: sky000,

Uopće nisam skužio da je izašlo u SD. Da mene netko pita, rekao bih da je ovo jedan od tvojih lošijih tekstova, ali eto - barem si im dao gromovit naslov... - Losovius, 22.5.16. 0:36, 0 0 0
psellus,pa to bi bio dobar rezime:D los, hrdja, ocito:) - Consigliere, 22.5.16. 10:47, 0 1 0
Ne bih u startu osudio čovjeka kao promašaj, pričekajmo da povuće prve poteze pa ćemo vidjet na čemu smo. Jasno, imamo razloga bit skeptični, ali vrijeme će pokazati. - fickoo, 22.5.16. 19:04, 0 0 0
Iako nisam to spomenuo u svojoj analizi, smeta što za sad ni Kos ni NO nisu prezentirali nikakav program ili ideje na temelju kojih je izabran novi predsjednik, a sam Šalinović kaže "Hajdukovo poslovanje je transparentno i lako se informirat". - fickoo, 22.5.16. 19:04, 0 0 0
Ako zaista žele da sve bude transparentno, onda su nam dužni objaviti nešto od spomenutog. - fickoo, 22.5.16. 19:05, 0 0 0
09/2015
NFL kreće! Tko će napraviti korak naprijed, tko unazad?

Nova NFL sezona je pred nama a na otvaranju prve NFL nedjelje čeka nas vrući među-divizijski dvoboj između Chicago Bearsa i Green Bay Packersa. Možda i najveći rivalitet u cijelom NFL-u dobit će još jednu epizodu ove nedjelje. Iako ukupno u vodstvu, Bearsi su 30 godina nakon slavne generacije Mika Ditke možda na najnižim granama svoje slavne povijesti i po svemu sudeći čeka ih nova porcija od Packersa. Što možemo očekivati od Bearsa i Packersa u ovoj sezoni, kao i ostale dvojice protagonista u NFC North diviziji pročitajte u ovoj analizi.

CHICAGO BEARS

Igrački gledano tijekom ovog offseason-a nismo vidjeli neka velika pojačanja, no ipak nije sve tako crno za navijače Bearsa; stručni kadar doživio je velike promjene i sasvim sigurno na bolje. Nakon katastrofalne sezone odletio je head coach Mark Trestman zajedno sa svojim pomoćnicima, a za kormilo je zasjeo John Fox kojeg smo prošlih sezona gledali u Broncosima. Osim Foxa koji je sigurno veliki upgrade u odnosu na Trestmana, kao pomoćnici su tu Adam Gase (ofenzivni koordinator) i Vic Fangio (defenzivni koordinator). Obojica pred sobom imaju puno posla; Gase mora naći način kako popraviti disfunkcionalni napad predvođen QB-em Jay Cutlerom, dok Fangio što prije mora osoviti obranu na noge. Fangio koji je prije ovoga radio s Harbaughom u 49ers-ima, ima vrlo dobru reputaciju ali i rezultate koji to prate (top 10 obrana u svakoj od sezona u mandatu s Harbaughom).

Gase mora razbuditi flegmatičnog QB-a Jaya Cutlera, koji je za mnoge navijače Bearsa odavno otpisan. U napadu kao glavna meta Cutlera tu su WR-a Alshon Jeffery i Kevin White, a glavna napadačka snaga i dalje je RB Matt Forte koji je prošle sezone bio fantastičan s više od 1.000 running yarda, ali i 102 hvatanja!

Obrana je sasvim druga priča i ove godine bit će zanimljivo pratiti tranziciju iz 4-3 u 3-4 kao baznu shemu. Sasvim sigurno hrabra odluka, no pitanje je ima li Fangio prave sastojke za ovu tranziciju, pa je vjerojatnije da ćemo na prave rezultate morati pričekati koju sezonu, tj. još koji draft i free agency kako bi se roster kompletirao pravim igračima.

VERDICT: zaboravimo na rezultat, ovo je godina tranzicije i prilika da se postave pravi temelji. Stručni stožer daje nadu da bi navijači Bearsa u budućnosti mogli gledati bolje igre od svojih heroja.

ŠANSE ZA PLAYOFF: gotovo nikakve. Prognoza: 4. mjesto u diviziji.

---------------------------------------------------------------------------------------------------

GREEN BAY PACKERS

Poslovično od Green Baya nismo doživjeli velike promjene u rosteru, tradicionalna home-grown ekipa nije nas iznenadila ni ovog puta. Možda najveća promjena je šok ozljeda WR-a Jordya Nelsona u predsezoni, koja će sigurno otupiti napadačku oštricu Packersa. I bez produžene ruke pravde Aarona Rodgera Packersi imaju dovoljnu dubinu na WR pozicijama. Cobb i Adams postaju tako 1. i 2. WR, dok bi ulogu trećeg mogao preuzeti mladi Ty Montgomery. Cobb koji je bio pretežno slot receiver trebati će uskočiti u široke cipele Jordya Nelsona i napraviti još jedan iskorak u svojoj karijeri, a isto čeka i mladog Davantea Adamsa koji je prošle sezone bio najveće iznenađenje. Kao running opcija tu je odlični Lacy od kojeg se i dalje očekuje visoka razina produkcije, tako da napad Packersa i u ovoj sezoni, usprkos ozljedi Nelsona, vidim u samom vrhu lige, no obrana je druga priča.

Za prave SB šanse Packersi će morat podignuti razinu igre u obrani. Nakon vrlo lošeg prvog dijela sezone, u drugom dijelu gledali smo vrlo dobre igre obrane i uspiju li Packersi graditi na tome mogli bismo vidjeti i svojevrsno malo iznenađenje. Linebackeri Mathews i Peppers nude fleksibilnost u obrani i pass rushu, a Mathewsa bi mogli opet gledati i na inside poziciji. U odnosu na prošlu godinu (23. u ligi) Packersi moraju popraviti igru protiv probijanja ukoliko misle biti contenderi za mjesto na SB-u.

VERDICT: playoff gotovo izgledan, no Seahawksi bi se još jednom mogli pokazati kao nepremostiva prepreka za SB mjesto, a ozljeda Nelsona sigurno ne pomaže.

ŠANSE ZA PLAYOFF: vrlo velike. Prognoza: prvaci divizije.

---------------------------------------------------------------------------------------------------

DETROIT LIONS

Kao i mnogo puta do sada, sve oči biti će uperene na Mathewa Stafforda. Napad predvođen Megatronom (Calvin Johnson, op.a.), sasvim sigurno ima baruta u sebi, no može li Stafford isporučiti ili će još jednom Lionsi ostati kratki glavno je pitanje  koje se nameće. Od njegovog draftiranja sada pomalo davne 2009. Lionsi su samo dva puta ugledali svjetlo playoff-a a Stafford nakon fantastične 2011. sezone nikako da se vrati na stare staze slave.

Running game-a ove sezone Lionsi će pokušati riješiti rookie RB-om Ameer Abdullahom kojie je izgledao fantastično u predsezoni. Uspije li se Abdullah etablirati kao prijetnja, pritisak na Stafforda bi mogao bar malo popustiti što bi moglo puno značiti za dosada jako nekonzistentnog QB-a Lionsa.

U obrani su Lionsi doživjeli veliki gubitak odlaskom Suha i Fairleya, no i dalje vjerujem da će to biti jedna od najboljih obrana lige. Usprkos nekim ozljedama (Ngata i Van Noy) obrana predvođena Levyem i Whiteheadom dominirala je u predsezoni.

VERDICT: čvrsta obrana i puno talenta u napadu, jedino pitanje može li ih Stafford hraniti pravim loptama? Ukoliko Stafford povrati pravu formu mogli bismo ih gledati u playoff-u, no Lionsima definitivno ne pomaže vrlo težak raspored na početku sezone.

ŠANSE ZA PLAYOFF: nisu velike, ali postoje. Prognoza: 2. mjesto u diviziji.

---------------------------------------------------------------------------------------------------

MINNESOTA VIKINGS

Vikingsi su mlada i talentirana ekipa u usponu, no ipak i dalje malo predaleko od realnih šansi protiv divizijskih teškaša kao što je Green Bay. Momčad predvodi mladi QB Terry Bridgewater, vjerojatno i najbolji QB 2014 drafta koji je izabran kao zadnji pick u prvoj rundi. Bridgewater nije imao spektakularan start u prošloj sezoni, no već u drugoj polovici vidio se osjetan napredak. Bridgewater vjerojatno nikad neće bit top QB lige, no Vikingsi su za male novce dobili kvalitetnog rostera.

Porciju salary cap-a što Vikingsi uštede na QB-u, sasvim sigurno potroše na svog star RB-a Adriana Petersona. Povratak Petersona sigurno će puno značiti za Vikingse, no pitanje je može li Peterson dohvatiti onu zvjezdanu formu koju je imao prije nekoliko sezona. Ipak, sasvim sigurno radi se o jednom od najboljih RB-a lige i napad Vikingsa ovako dobiva još jedno iznimno potentno oružje.

Obrana u prvoj sezoni pod Mikeom Zimmerom napravila je veliki napredak. Radi se o vrlo mladoj obrani (4. najmlađa prošle sezone) i nastave li graditi na uspjehu od prošle sezone moguće da Vikingsi i ozbiljnije zaprijete Lionsima u borbi za drugo mjesto.

VERDICT: Puno će ovisiti o Petersonu, ali i Bridgewateru. Obrana mora napraviti novi veliki iskorak ukoliko se misle ubaciti u borbu za playoff.

ŠANSE ZA PLAYOFF: kao i Lionsi, no ipak nešto manje. Prognoza: 3. mjesto u diviziji.

NFC North
Nova NFL sezona je pred nama a na otvaranju prve NFL nedjelje čeka nas vrući među-divizijski dvoboj između Chicago Bearsa i Green Bay Packersa. Možda i najveći rivalitet u cijelom NFL-u dobit će još jednu epizodu ove nedjelje. Iako ukupno u vodstvu, Bearsi su 30 godina nakon slavne generacije Mika Ditke možda na najnižim granama svoje slavne povijesti i po svemu sudeći čeka ih nova porcija od Packersa. Što možemo očekivati od Bearsa i Packersa u ovoj sezoni, kao i ostale dvojice protagonista u NFC North diviziji pročitajte u ovoj analizi. CHICAGO BEARS Igrački gledano tijekom ovog offseason-a nismo vidjeli ...
NFC North
Nova NFL sezona je pred nama a na otvaranju prve ...
Gase i Fangio su strašan duet koordinatora, ali talent je tako loš da su Bearsi u osnovi topovsko meso. - Losovius, 10.9.15. 13:32, 0 0 0
potpuno se slažem, no ocekujem da bi ovo mogao biti long-term project,... da sam navijac Bearsa bio bih spreman to istrpiti, alternativa je potrošit bogatstvo na upitna free agency pojacanja i opet biti mediokriteti - Consigliere, 10.9.15. 13:41, 0 0 0
Prva nedjelja i ja naravno noćnu radim bez mogućnosti ikakvog streama... Kako ti je prošla komentatorska audicija? Nisam bio nazočan veći dio ljeta pa ne znam da li je bilo govora o tome...ti dugujem kapu? :) btw analiza po običaju za 5 - pivota, 14.9.15. 11:46, 0 0 0
jucer smo Los i ja odradili GB-Chicago u live-u na SportKlubu1, dosta dobro je to zvucalo, bar iz moje perspektive:D - Consigliere, 14.9.15. 12:26, 0 0 0
ajde svaka čast, moram ulovit reprizu ovih dana. Znači moram u šoping :) - pivota, 14.9.15. 12:54, 0 0 0
09/2015
Je li Lalovac učinio dobro Hajduku odbijanjem ponude Tommyja?

Novinske naslovnice vrište: Tommy neprijateljski preuzima Hajduk! Hostile takeover rekli bi ameri. Zvuči gadno. Situacija je dramatična. Ipak, strah je nepotreban, jer tu je naš dobri ministar. U zadnjem trenutku dolijeće naš Boris u crvenom trikou i plaštu, a na širokim plećima veliko S. Kao SDP. Zna se. A oko vrata šal Hajduka.

„Neće ići!“ – povikne naš ministar prema Tommyu – „Samo preko mene mrtva! Dok sam ja živ nećeš se domoći dionica Hajduka! One su neprocjenjive!“

Da, da, dobro ste čuli, vrijednost dionica Hajduka nemoguće je procijeniti, toliko vrijede! Više vrijedi tih 52.690 dionica (9.82% kluba) nego cijeli Apple, Google i Microsoft zajedno… ma što ja to govorim, više vrijede nego cijela američka ekonomija! Nažalost, nismo uspjeli saznati od ministra koliko bi dionice kluba stvarno mogle vrijediti, no jedno je sigurno, Tommy je pokušao jeftino ući u vlasništvo kluba a naš dobri ministar je na svu sreću osujetio taj dijabolični plan.

No stavimo sa strane ministrove floskule, pokušajmo analizirati je li cijena od 196kn po dionici stvarno bagatela.

Kod preuzimanja, jedna od klasičnih metrika koja se koristi kod evaluacije je EV/EBITDA.

EV znači 'enterprise value', tj. cijena tvrtke na burzi + sav dug koji tvrtka ima – gotovina na računu. U biti to znači, koliko vas košta firma da ju cijelu kupite na burzi i potom otplatite sav dug koji ona ima, pri čemu, naravno, možete koristiti i gotovinu koju tvrtka ima na računu.

EBITDA je zarada prije poreza, kamata i amortizacije, u biti aproksimacija za tok novca od operacija koju tvrtka generira. Znači onako pojednostavljeno, EV/EBITDA znači koliko košta cijela firma (uključivo dug koji je na njoj) u odnosu na to koliko zarađuje (od poslovanja).

Ako uzmemo kalkulator u ruke, za izvor nam može poslužiti zadnje Hajdukovo izvješće za 2014. koje možete pronaći OVDJE, dobijemo sljedeće:

Ukupan broj dionica Hajduka je 536.432, što bi značilo tržišnu kapitalizaciju (MCAP) od cca 105 milijuna (ako je Tommy spreman platiti 196kn po dionici). Ako tome pribrojimo dug, znači obveze za zajmove plus obveze prema bankama plus dugoročne obveze, te oduzmemo novac (i novčane ekvivalente) dobijemo EV(enterprise value) koji iznosi cca 141 milijuna kuna. S druge strane EBITDA Hajduka u 2014. iznosila je otprilike 4 milijuna kuna, što daje EV/EBITDA = 36. No što nam govori EV/EBITDA od 36?

Ako pojednostavimo, što manji broj to bolje, to je investicija „jeftinija“ za ulagača, to znači da tvrtka generira veću „zaradu“ s obzirom na plaćenu cijenu za nju. No koliko je zapravo EV/EBITDA od 36 puno, tj. skupo? Vjerujte mi, to je jako skupo, tako da nikako ne možemo govoriti o tome kako bi Tommy jeftino kupio dionice Hajduka. Osim toga imajte na umu da klub konstantno posluje s gubitkom, da to nije nekakva super-turbo-cool startup/growth dionica.

S obzirom na rizike, s obzirom na zahtijevani povrat u takvim okolnostima ulaganje od 196kn po dionici sasvim sigurno ne bi bilo jeftino. Za usporedbu, hrvatske turističke firme, možda najkonkurentnija i najrobusnija branša Hrvatske „industrije“, trenutno se trže po slijedećim „multiplama“: EV/EBITDA (Valamar) = 11.77, EV/EBITDA (Solaris) = 7.03, EV/EBITDA (Liburnia Riviera) = 10.82, EV/EBITDA (Arenaturist) = 15.73 itd… Kao što možete vidjeti sve su to puno isplativija i sigurnija ulaganja, koja se trže na puuuno nižim EV/EBITDA.

Htio bih se dotaknuti još jednog momenta u cijeloj priči, a to je apsolutno nepostojanje poslovnog bonton-a kod našeg ministra. Tommy je poslao ponudu za dionice, a ministar se potrudio što prije istrčati s njom u javnost i skupiti jeftine poene od neuke mase, dok je potencijalni investitor još jednom ispao bad guy. Kunemo se kako moramo olakšati investicije u ovoj zemlji, dobro je da ministar pokazuje vlastitim primjerom kako to funkcionira.

I dok mi odbijamo potencijalne investitore, pa i ove domaće (koji je btw i glavni sponzor kluba) za koje ne možemo reći da ne poznaju mentalitet, Hajdukova realnost je surova. Već više od 3 godine klub nije kupio igrača, tj. platio odštetu za nekoga, standardne prvotimce prodaje se za par stotina tisuća eura, potrebne su investicije u infrastrukturu, prije svega u omladinsku školu, no novaca nema.

I tako nas je naš dobri ministar spasio od neprijateljskog(!) preuzimanja. Pravo je pitanje što nam neprijatelji pored ovakvih prijatelja, ali zar smo uopće očekivali pametan i koristan potez politike? I budite sigurni da će država paziti na ovih 9.8% kluba, da će nastaviti ulagati i brinuti se o funkcioniranju kluba… Ili možda ipak ne?!

Što će nam neprijatelji pored ovakvih prijatelja
Novinske naslovnice vrište: Tommy neprijateljski preuzima Hajduk! Hostile takeover rekli bi ameri. Zvuči gadno. Situacija je dramatična. Ipak, strah je nepotreban, jer tu je naš dobri ministar. U zadnjem trenutku dolijeće naš Boris u crvenom trikou i plaštu, a na širokim plećima veliko S. Kao SDP. Zna se. A oko vrata šal Hajduka. „Neće ići!“ – povikne naš ministar prema Tommyu – „Samo preko mene mrtva! Dok sam ja živ nećeš se domoći dionica Hajduka! One su neprocjenjive!“ Da, da, dobro ste čuli, vrijednost dionica Hajduka nemoguće je procijeniti, toliko vrijede! Više vrijedi tih 52.690 dionica (9.82% kluba) nego cijeli ...
Što će nam neprijatelji pored ovakvih prijatelja
Novinske naslovnice vrište: Tommy neprijateljski preuzima Hajduk! Hostile takeover rekli ...
munja90, ja bi volia da napišeš analizu s tim nekim informacijama koje ja ocito neman. touchdown-a respektiram, potrudio se registrirat na Tribinu da bi opalio dislike, bitno je da mi privlacimo nove korisnike:) - Consigliere, 3.9.15. 19:30, 0 0 0
Istina! Nemamo insiderski info, pa svi mi svoje ocjene dajemo s nekog "objektivnog" stanovišta. Bilo bi jako zanimljivo čuti priču od nekoga tko je unutra i zna više detalja :) - MMaarrkkoo, 3.9.15. 20:28, 0 0 0
Pravo je pitanje zašto je jedan ekstra talenat tipa Pašalića prodan za samo 2.000.000€? Zato što nitko nije htio platiti više budući da su ljudi koji vode klub amateri u profesionalnom okruženju. Sposobnija uprava ostvarila bi bolje financijske - lamza10, 6.9.15. 13:38, 0 0 0
rezultate pa bi i bilanca bila drukčija. Raznoraznim pokušajima želi se postići da se "bond" roba na burzi prodaje skupo, dok se istovremeno "gold" daje u bescjenje. Hajduku se uvijek u nekom trenutku desi iracionalna euforija kojoj uprava podlegne - lamza10, 6.9.15. 13:43, 0 0 0
pa umjesto planske i konzistentne politike upravljanja imamo improvizacije koje generiraju gubitke. Kvalitetan menađment bi i iz ovakovog Hajduka izvukao puno više, ali prisutni amateri za to jednostavno nisu sposobni, ili svjesno ruše cijenu. - lamza10, 6.9.15. 13:46, 0 0 0
08/2015
Što moraju sada napraviti Dinamo i Hajduk za europsku jesen?

Nevjerojatno ali istinito, Hajduk je odigrao još jednu zrelu europsku utakmicu. Bio je užitak gledati to dosadno taktičko nadmudrivanje, taj splitski bunker koji je s lakoćom zaustavljao sve norveške napade. Burićeva, pragmatična all'italiana, novi je recept u Hajdukovoj taktičkoj kužini, nešto što do sada nismo imali prilike vidjeti. Upitan prije prve utakmice kakav rezultat priželjkuje Burić je odgovorio: „zadovoljio bi me dobar rezultat s kojim bi u uzvratu mogli taktizirati i ne bi morali juriti“. Trenerovu želju bili tići uspješno su ispunili, a onda u drugom ogledu njegovu inicijalnu ideju rutinerski priveli kraju. U niti jednom trenutku Hajduk nije gubio kontrolu nad utakmicom, pa čak ni nakon isključenja Nižića. Bio je to jedan novi Hajduk; Hajduk bez uvijek prisutne doze mazohizma i autodestrukcije, Hajduk kojeg možete odgledati do kraja a da vam nokti ostanu cijeli, jedno sasvim novo iskustvo za sve navijače bijelih. Bilo je to prvi put nakon 16 godina (utakmice protiv Malmoa, op.a.) da je Hajduk slavio u obje kvalifikacijske utakmice, dodat ćemo, uz clean sheet u obje utakmice i samo 4 udarca u okvir Kalinićeva gola.

Nakon utakmice novi šok, upitan koga želi za protivnika Burić kukavički odgovora: „želim protivnika kojeg možemo proći“. Što? Kako? Gdje je euforija? Dajte nam taj Liverpool! Kako mislite ne može?! (Liverpool prolazi direktno u skupine, op.a.) Dobro, dajte nam onda Borussiju ili Ajax! Mi u Splitu najviše volimo časno poginuti! Ipak, neki novi vjetrovi pušu na Poljudu. Umjesto euforije, delusions of grandeur i podcjenjivanja protivnika, taj Nijemac (nazvat ćemo ga Nijemcem ovaj put, odgovara narativu) usudio se biti realan, a onda u petak u Nyonu, možemo reći, ispunila se i ta želja. Izbjegli smo neprolazne teškaše poput Fenerbahcea i izvukli vjerojatno najslabiju momčad iz našeg pot-a, Slovan iz Libereca.

Momčad je to koja po Transfermarktu vrijedi 11 milijuna eura, upola manje od Hajduka. Vrijedi također naglasiti da su prošlu sezonu završili na 12. mjestu Češke Prve lige (od ukupno 16 ekipa), a da su se Europa lige domogli preko kupa. Momčad je to koja ne obiluje nekim talentom, no igraju jedan čvrst i prgav nogomet, i sasvim sigurno neće biti lak zalogaj. Ipak, bez podcjenjivanja protivnika, za razliku od Dnipra kojeg smo izvukli prošle godine (kasnije otišli do finala, op.a.), ovog puta nas je sreća pomazila jer Slovan je momčad koju Hajduk, uz pravi pristup, realno može proći. Ohrabruje i to da smo ovog puta ždrijeb popratili bez euforije, podcjenjivanja i onog čuvenog „al' smo pogodili“.

Jedno je sigurno, za Hajduk je ovo prilika generacije! Što na sportskom, što na poslovnom i financijskom, što na političkom planu, ovo je prilika koju Hajduk ne smije propustiti! Krenimo redom… Ove sezone UEFA je povećala nagradni fond za Europa ligu, tako da u ciklusu koji slijedi (2015.-2018.) čak 381 milijun eura se alocira za grupnu fazu natjecanja, što je povećanje od čak 65% u odnosu na ciklus 2012.-2015. kad je fond iznosio „mizernih“ 233 milijuna. Konkretno, u slučaju plasmana u grupnu fazu Hajduk bi inkasirao 2.4 milijuna eura (iznos koji je prošle sezone iznosio 1.3 milijuna eura), dok bi za svaku pobjedu u skupini dobio 360.000 eura (200k prošle sezone) a za remi 120.000 eura (100k prošle sezone). Ako još uzmemo u obzir tri utakmice na prepunom Poljudu (osim ako oni malobrojni maloumnici sa Sjevera ne uspiju navući bijes UEFA-e i kakvu kaznu, ne daj bože prazne tribine), jasno je da bi ovo bila prijeko potrebna financijska injekcija za klub. Uz transfere Kouassija (2m €), Gotala (300k €) i Maloče (200k €), te zaradu od UEFA-e i ulaznica, Hajduk bi sasvim sigurno godinu zaključio uz lijepu dobit! Posušili bi na ovaj način i raznorazne dugove koji opterećuju Hajdukovu blagajnu, što bi u budućnosti dodatno olakšalo poslovanje. No osim direktnih monetarnih efekata, postoje i oni indirektni, odgođeni; Europa liga bila bi najbolji izlog za bisere poput Vlašića, Balića i mnogih druge, te bi im podigla cijenu što bi se kad-tad reflektiralo na Hajdukovom žiro računu. Osim toga, ovakvo europsku iskustvo puno bi značilo za jednu mladu i neiskusnu momčad.

Ovakav uspjeh na sportskom planu, a posebno na financijskom (pozitivna 2015.) značio bi vindikaciju modela narodnog kluba na političkom planu. Trenutni model ima svoje mane i dječje bolesti, koje ćemo, nadam se, odrastanjem ostaviti iza sebe jer ovaj projekt je i dalje „work in progress“. Ipak, jedno je sigurno, model narodnog kluba spasio je ovaj klub od propasti i izvukao ga iz ralja politike, a na ovaj način mogao bi zadati i posljednji udarac političkim aspiracijama prema klubu. Posljednji put Hajduk je izborio skupine Europa lige 2010. godine pod vodstvom Stanka Poklepovića, no usprkos dobrim uspomenama mnogi nisu svjesni da je to bila godina koja je nanijela nesagledivu štetu i gotovo uništila klub. Predsjednik kluba (možda bolje reći grobar) tada je bio Joško Svaguša, protégé i uhljeb tadašnjeg gradonačelnika Željka Keruma. Pod njegovim vodstvom klub je završio 2010. godinu s više od 50 milijuna kuna gubitka, štetu koju do dan danas nismo uspjeli u potpunosti sanirati.

Budite sigurni, pijano političko orgijanje sasvim sigurno neće se ponoviti, štoviše ovim plasmanom, dobar dio mračne političke prošlosti u obliku nagomilanih dugova i visokih kamata mogli bismo ostaviti iza sebe. Hajduk protiv Slovana ima priliku za veliki iskorak. Mnogi navijači orijentirani isključivo na sportski aspekt, zaboravljaju da Hajduk već godinama najveće bitke vodi na financijskom planu. Ovim plasmanom dobili bismo priliku za novi početak, mogli bismo konačno uhvatiti malo zraka i stati na noge. Ulog je strašno veliki. Veliko je to breme na leđima ove mlade i neiskusne momčadi, no poetski ništa slađe od toga da klub spase njegova dica, golobradi Balići, Vlašići, Tudori…

Ufff, strah me i pomisliti što bi prolaz značio…

Prilika generacije!
Nevjerojatno ali istinito, Hajduk je odigrao još jednu zrelu europsku utakmicu. Bio je užitak gledati to dosadno taktičko nadmudrivanje, taj splitski bunker koji je s lakoćom zaustavljao sve norveške napade. Burićeva, pragmatična all'italiana, novi je recept u Hajdukovoj taktičkoj kužini, nešto što do sada nismo imali prilike vidjeti. Upitan prije prve utakmice kakav rezultat priželjkuje Burić je odgovorio: „zadovoljio bi me dobar rezultat s kojim bi u uzvratu mogli taktizirati i ne bi morali juriti“. Trenerovu želju bili tići uspješno su ispunili, a onda u drugom ogledu njegovu inicijalnu ideju rutinerski priveli kraju. U niti jednom trenutku Hajduk nije gubio ...
Prilika generacije!
Nevjerojatno ali istinito, Hajduk je odigrao još jednu zrelu europsku ...
Odlicna analiza, puno zanimljivih cinjenica, posebno ovo za novcani font - Sylar, 9.8.15. 20:04, 0 0 0
Stromsgodset je najlošija momčad koju sam gledao u zadnjih par godina.Odgovorno tvrdim da su Lokomotiva,Radnički,Siroki i Hajduk Kula jaci od Stromsa.Slovan je doveo par reprezentativaca sad cemo vidit Hajdukovu snagu. - Lwave, 9.8.15. 20:38, 0 0 0
di je Hajdukov bedž molim lijepo. Ako nemaš Vingde nabavit ćemo. - duje_kh, 9.8.15. 21:13, 2 0 0
duje, ima vingda, ali nije mi se dalo customizirat pojavu:D - Consigliere, 12.8.15. 12:03, 0 0 0
07/2015
Split na vrhu lige: Što se može zaključiti nakon utakmica trećeg kola?

Još jednom su Istra, ili bolje reći Igor Pamić, otišli s bodovima u srazu protiv Hajduka. Možda se nećete složiti sa mnom, ali nitko, ni Dinamo, ni Rijeka, ne ogole sve Hajdukove boljke tako efikasno kao što to redovito radi Istra. Od sezone 2012-2013 u 12 utakmica odigranih kontra bijelih od maksimalnih 36 Istra je inkasirala čak 21 bod (naspram Hajdukovih 11) uz pozitivnu gol razliku (17 postignutih, 15 primljenih). Složit ćete se, impresivan je to score za momke Igora Pamića, a recept je tako jednostavan, mourinhovski: bunker + kontra. „Pobjeđuje ona ekipa koja napravi manje grešaka“, rekao bi Jose, pa dodao, „umjesto da pokušavaš biti superioran u odnosu na protivnika, bolje je provocirati i poticati njihove greške“, a protiv Hajduka nema ništa lakše od toga, dodao bi Igor Pamić.

Istina, Hajduk je u Istru otišao poprilično oslabljen i poraz ne bi bio iznenađenje, ali ono u nedjelju nije bio poraz, bilo je to gaženje. Ne boli poraz, boli način na koji smo izgubili. Što je najgore, prodali smo te bodove prilično jeftino, žuto-zeleni skoro da se nisu ni oznojili, a najveći tragičar utakmice zasigurno je Lovre Kalinić. Nekoć reprezentativni kadar i vrlo perspektivni mladi golman već godinama praktički stagnira, a ove sezone polako postaje najveći liability za bijele. Već i prije se znalo koje su glavne boljke Lovre Kalinića, redom su to izlasci na visoke lopte (čovjek se ne uspijeva odvojiti od crte, nogometna verzija Velimira Bujaneca) i katastrofalna igra nogom, posebno ispucavanja. U ovih nekoliko sezona pod trenerskom palicom Mahagonija (Tonči Gabrić, op. a.) Kalinić u spomenutim segmentima nije napredovao niti milimetra, a posebno je to bilo vidljivo ove sezone u kvalifikacijama za EL i 3 primljena gola koja mu dobrim dijelom idu na dušu. Što je najgore, Kalinić je izgleda nazadovao i u segmentu u kojem je inače bio odličan, shot-stopping, jer intervencije kod prva dva gola Istre bile su jednostavno kriminalne.

No to nije sve, ispred nesigurnog golmana tu je i emmentaler obrana, dugogodišnja boljka bijelih koju struka još nije uspjela riješiti. Sasvim je jasno koju kvalitetu Hajduk tu posjeduje kad dugogodišnje prvotimce (Maloća i Mikanović, op. a.) prodajemo za jedva par stotina tisuća eura, a nemojmo lagati sami sebe, ni ova trenutna garnitura nije puno bolja. Jasno je da s obzirom na trenutnu financijsku situaciju Hajduk nema puno izbora na tržištu, odštetu za nekog iole kvalitetnijeg stopera ne možemo platiti, no usprkos ovim ograničenjima mislim da je struka u ovom segmentu katastrofalno odradila svoj posao prethodnih godina a rješenja kao što vidimo još nema. Hajdukova obrana ove sezone, ako je sudeći po ovih 7 utakmica do sada, možda je i najgora u zadnjih 5 godina. Kako bi zbunio protivnike Hajduk u posljednje vrijeme koristi taktiku da kapetansku traku nosi najlošiji igrač u momčadi, pa je od Maloće istu preuzeo Goran Milović, čovjek koji je s loptom na Vi, čije tijelo odbacuje loptu poput nekog stranog tijela. Zatim je tu Marko Pejić, koji je, a teško mi je to i staviti na papir, možda i lošiji od neprežaljenog miljenika publike Gorana Demejane Jozinovića. Tu je i mladi Fran Tudor, bek koji to nije, možda i može postati ali trenutno ipak nije na toj razini. I na kraju, Zoran Nižić, bog nogometa za Maloću i Milovića, stoper koji zna nešto s loptom, čija dodavanja imaju smisla i kojeg kao i baby-face Tudora još ne bih otpisivao. Sve u svemu, obrana će ove sezone biti veliki uteg u igri Hajduka i teško uopće mogu zamisliti način na koji Burić može zamaskirati ovu očitu rupu u oklopu bijelih. Gorana Vučevića, kojeg ove sezone s razlogom možemo pohvaliti (akvizicija Burića, Jeffersona i Ohandze), nasušno mora poraditi na ovom problemu s trenerom Burićem. Možda rješenje (ili bar dio) dolazi u liku i djelu Hrvoja Milića, no isto tako to bi mogao biti još jedan od brojnih Hajdukovih Godota.

Kao što sam već rekao, i prije utakmice s Istrom nisam očekivao bog-zna-što, nadao sam se da bi eeeventualno sve te zamjene željne dokazivanja i mjesta u prvoj momčadi možda mogle i iznenaditi, no Istrani su se poigrali s njima poput male djece. To je još jedan gorak okus koji ostaje nakon ove utakmice, jer osim Sušića za kojeg znamo da ima tu kvalitetu (kad hoće) i Juranovića koji zanatski dobro odrađuje svoj posao, svi ostali koji su dobili priliku debelo su razočarali i djeluju kao da su miljama udaljeni od prve postave. Bašić, 0 bodova, Radčenko, 0 bodova, Bencun, 0 bodova, Anton Panjica, 0 bodova, Mujan, ajde dobio je priliku tek u zadnjih pola sata pa ćemo se ovog puta suzdržati od komentara. Ono što još više zabrinjava, trener Burić morao je odmarati ekipu za norvežane, no postavlja se pitanje što ako zaista prođemo u skupine EL, što kada krene tempo četvrtak-nedjelja? S obzirom na klupu koja izgleda kao potpuno nedorasla izazovima prve HNL porazi poput ovoga protiv Istre mogli bi postati redovita pojava. Postavlja se pitanje, imali Hajduk uopće kvalitetu boriti se na dva fronta? I koliko smo spremni žrtvovati prvenstvo radi euforije i novaca koje donosi EL?

Nisam jedan od onih koji lako potpada pod euforiju, i prije početka sezone isticao sam kako valja pričekati i više od pola godine kako bi osjetili prave plodove rada trenera Burića, no Hajduk je u ovu sezonu posebno u obrambenom segmentu ušao potpuno krnjav. Prije nekoliko dana mogli smo čitati odličnu gastro-nogometnu kolumnu Aleksandra Holige, o hajdučkoj euforiji koja se konzumira polako, no bojim se da će poljudski chef Burić morati dati apsolutno sve od sebe kako bi uz trenutne sastojke skuhao kakvu mediteransku deliciju. U četvrtak nas čeka Strømsgodset, neugodni Norvežani koji će biti kvalitetan test za bijele i još jedna prilika da provjerimo što se to kuha u Hajdukovoj kužini.

Istra - lakmus papir za sve Hajdukove boljke
Još jednom su Istra, ili bolje reći Igor Pamić, otišli s bodovima u srazu protiv Hajduka. Možda se nećete složiti sa mnom, ali nitko, ni Dinamo, ni Rijeka, ne ogole sve Hajdukove boljke tako efikasno kao što to redovito radi Istra. Od sezone 2012-2013 u 12 utakmica odigranih kontra bijelih od maksimalnih 36 Istra je inkasirala čak 21 bod (naspram Hajdukovih 11) uz pozitivnu gol razliku (17 postignutih, 15 primljenih). Složit ćete se, impresivan je to score za momke Igora Pamića, a recept je tako jednostavan, mourinhovski: bunker + kontra. „Pobjeđuje ona ekipa koja napravi manje grešaka“, rekao bi Jose, ...
Istra - lakmus papir za sve Hajdukove boljke
Još jednom su Istra, ili bolje reći Igor Pamić, otišli ...
Sta mislis o Zizicu s druge strane? On je bio jedno od financijskih prihvatljivijh rjesenja. - M_Tsigalko, 28.7.15. 13:54, 0 0 0
znam ja par igraca iz zg dubrave koji su stvarno odlicni igraci par ljevih bekova koji su za pejica izmislili nogomet a i juranovic je iz dubrave - HAJDUK2012, 28.7.15. 14:55, 0 0 0
Koju pozicjiju je igrao Heister, nisam gledao utakmicu? Odlična lijeva strana.u sam mao pisao o njemu. http://www.tribina.hr/topics/slug/tko-je-najvise-napredovao-a-tko-stagnirao-u-prolje/ - mrkino, 28.7.15. 15:34, 0 0 0
lagao bih kad bih rekao da išta znam o Zizicu,stvarno nemam pojma:) veci problem je što smo mi zbog Maloce žrtvovali Antonia Milica,koji je za klasu bolji od M&M dvojca,a i bilo koga na lijevom beku. - Consigliere, 28.7.15. 15:49, 0 0 0
Koliko sam skužio taj se Milić nije proslavio u Belgiji, koliko bi njegovo vraćanje koštalo? - M_Tsigalko, 28.7.15. 16:27, 0 0 0
06/2015
Kojim bi potezima Hajduk mogao zatvoriti rupu od 3 milijuna eura?

U posljednje vrijeme živo je među navijačima Hajduka, moglo bi se reći ona karakteristična predsezonska euforija. Verzija dva-nula-jedan-pet. Dok se prate izvještaji s priprema u Austriji, analizira igra voljenih pulena, posebno trojca VBR (višecijevni bacač raketa iliti jednako opasni Vlašić-Balić-Roguljić) i predviđa postava koja će krenuti u boj za Europu, u isto vrijeme slaže se roster za Nadzorni odbor, zaokružuju se kandidati na izbornim listićima i bira se novih Sedam veličanstvenih nadzornika koji će između ostalog stati i u obranu časti i vrijednosti splitskih bijelih. U isto vrijeme jedna druga vijest prošla je relativno nezapaženo ili navijači Hajduka jednostavno nisu htjeli kvariti euforiju? Portal Nogometplus prije nekoliko dana objavio je sažetak godišnjeg financijskog izvještaja splitskog kluba za 2014. godinu.

Iako su se početkom ove godine redali naslovi kako Hajduk ulazi u 2015. s 40 milijuna kuna duga, a kako se u 2016. planira biti na nuli, realnost je ipak malo drugačija. Dinamika konsolidacije kluba i rješavanja dugova ipak je sporija nego što se očekivalo. Dug u odnosu na kraj 2013. smanjen je za 11 milijuna kuna i sada iznosi 80 milijuna kuna (kratkoročne + dugoročne obveze + rezerviranja).  Što? Kako? 80 milijuna?! Nemoguće! Zar dug nije 40tak milijuna kuna? A što kad odbijemo kratkoročna potraživanja? Da, to je nešto što Uprava kluba često radi u svojim medijskim objavama a što je svojevrsno mazanje očiju i uljepšavanje situacije. Sasvim je jasno da vlastite dugove nužno moramo vratiti (jer alternativa je ključ u bravu, što zapravo i nije alternativa), dok potraživanja nužno ne moramo naplatit jer sasvim je moguća opcija da neki od dužnika bankrotira i dugovi budu otpisani. Iako na prvu ovaj tempo rješavanja dugova izgleda spor, pogotovo s obzirom na prethodne euforične izjave nekih aktera, može se reći da je on u ovim okolnostima manje-više realan a podaci iz samog GFI-a očekivani (bar svima onima koji su i malo dublje zagrebali po izvještaju za prvih 9 mjeseci prošle godine a koji je objavljen netom prije gradskog vijeća u studenom). Ono što je problem je konstantno uljepšavanje situacije i mazanje očiju. Postavlja se pitanje kad će nam više dosaditi „činjenica“ da već zadnje 3-4 godine upravo sljedeće godine izlazimo iz „krize“, tj. dolazimo na nulu po pitanju dugova? Sasvim je jasno da ta godina još neće doći, bar ne bez pozamašnog transfera no više o tome kasnije.

Pozitivna strana ovog izvještaja je daljnje povećanje prihoda (koji ne uključuju transfere igrača), kao i smanjenje rashoda, no ipak i dalje smo 23 milijuna kratki da bismo mogli govoriti kako operativne troškove pokrivamo iz redovnog poslovanja kluba. I tu dolazimo do još jedne porcije mazanja očiju, točnije najava Uprave da će klub već u 2016. biti potpuno neovisan o transferima igrača. Lijepa želja, no teško ostvariva, osim ako svi u Dalmaciji (i šire) ne razvijemo cirozu jetre od ispijanja Hajdučkog piva. Sasvim je jasno da lagano dolazimo do zasićenja; nemoguće je smanjivati plaće igrača i radnog osoblja zauvijek, kao što je nemoguće sponzorstva i komercijalne prihode u vrlo kratkom roku toliko povećati s obzirom da ovise o potrošnji građana za koju je iluzorno očekivati da ima tako nagle skokove. Dakle, za očekivati je da će Hajduk bar u dogledno vrijeme itekako ovisiti o prodaji igrača, i tu zapravo i leži razlog vrlo teške prethodne godine. Kratko i jasno, nikoga nismo prodali. No postavlja se još jedno pitanje, s obzirom na financijsko stanje koje nije ni približno ružičasto, s obzirom da smo još jednu godinu završili ispod nule, je li moguće da je Uprava odbila 6 milijuna eura za Balića? Možemo se zapitati koliko je to bio pametan potez, a oni skeptičniji među nama će se zapitati da li je takva ponuda uopće postojala?

Bijeli brod polako plovi prema sigurnoj luci, no brzinom puno, puno manjom no što se to inače kroz euforične novinske članke i izjave Uprave da zaključiti. Transferi i dalje ostaju kao jedini način spašavanja kluba, no biti će potrebno puno više od standardnih par milijuna eura godišnje. Hajduku nisu dovoljni Pašalići i Kuoassiji, Hajduku treba novi Nikola Kalinić. S Kouassijem smo kupili malo vremena, zbog toga bi apsolutni imperativ u ovoj sezoni trebao biti daljnji razvoj Balića i Vlašića. Nikako se ne smije dogoditi da umanjimo sjaj ove dvojice dragulja, jer upravo u njima Hajduk ima najbolju priliku za konačno stati na noge. Toga je svjesna i Uprava, a to je bio i jedan od glavnih razloga zbog kojeg je pedalu dobio Igor Tudor koji je u lovu na rezultat zaboravio na prioritete. Balić i Vlašić najveći su „asseti“ ovog kluba, u ovoj sezoni potrebno je napraviti sve kako bi se taj kapital dodatno oplodio i osigurala mirnija budućnost. Propusti li Hajduk ovu priliku izlazak iz krize dodatno će se produljiti.

No vratimo se malo i na izbore za Nadzorni odbor koji ovaj tjedan ulaze u završnu fazu. Zanimljivo je da dobar dio potencijalnih nadzornika barata sličnim euforičnim i nerealističnim brojkama kad se razgovara o Hajdukovoj financijskoj situaciji, a dojam je da neki od njih niti ne znaju čitati financijska izvješća. Tako neki spominju da je ukupan dug 127 milijuna kuna, što zapravo u pasivi odgovara stavci „Preneseni gubitak“ a koja zapravo nema veze s dugom, već se radi o „pojedenoj“ supstanci/kapitalu društva. Ovakvo nekritičko promatranje situacije i „prepisivanje“ podataka iz novina ne ulijeva preveliko povjerenje u buduće nadzornike, osobe koje bi danas-sutra trebale obnašati svojevrsnu „advocatus diaboli“ ulogu.

Još jedan problem kojeg vidim, a vezan uz cijelu ovu priču izbora za NO, je uloga foruma i drugih neformalnih kanala (pa čak i SMS kampanja koja traje), na kojima bi oni vještiji, uporniji i navijačima bliži kandidati mogli imati veliku prednost. Ljudi se trude, ništa loše u tome, no postavlja se pitanje može li Hajduk na ovaj način u budućnosti računati na iole ozbiljnije kandidate? Tko bi od hrvatskih top menadžera danas-sutra imao volje voditi kampanje po forumima, slati SMS-ove i slično (a vjerujte mi u top menadžmentu naših firmi ima veliki broj simpatizera bijele boje)? Želi li Hajduk stremiti prema modelu Bayerna, jedne od najboljih nogometnih organizacija na svijetu…

https://www.fcbayern.de/en/club/company/members/supervisory-board-members/index.php

…sasvim je jasno da još moramo unaprijediti izbore za NO i napravite sve kako bismo privukli još kvalitetnije kandidate u budućnosti.

Često govorimo kako za trenera kluba ne smijemo dovoditi neprovjerene kadrove koji će peći zanat na Hajduku, postavlja se pitanje po čemu je pozicija nadzornika drugačija? Zašto bi smo tu prihvaćali išta manje? Vidjeli smo iz intervjua Majića i Hrabara koliko je sama pozicija zahtjevna, koje teške odluke su se donosile i koplja lomila. Za neku uhodanu korporaciju uloga u NO možda i nema takav značaj, no u ovoj fazi razvoja Hajduka bitno je imati najkvalitetnije ljude u Nadzornom odboru, prave igrače. Mislim da je prijeko potrebno u budućnosti još dodatno unaprijediti izborni proces, možda organizirati sučeljavanja kandidata, a možda osim natječajem kandidate tražiti i na neki drugi način, head-hunting je također jedna od opcija.

Zanimljivo je da su mnogi od kandidata na pitanje o izboru Uprave također spomenuli head-hunting, no postavlja se pitanje da smo na isti način tražili članove za NO koliko bi od trenutnih kandidata isplivalo u izboru nekakve recruitment agencije? Mjesto nadzornika nije bitno drugačije od mjesta trenera, trebaju nam stručni ljudi, ljudi top kalibra, to je uostalom jedino što Hajduk zaslužuje. Nemojte me krivo shvatiti, i među trenutnim kandidatima ima kvalitetnih ljudi, iako bih volio da ih ima još više, no za takvo nešto ćemo trebati unaprijediti cijeli proces i raditi na privlacenju još jačih kandidata. U subotu je veliki dan za sve navijače Hajduka, biramo nadzornike u vlastitom klubu. Velika je to čast, ali i velika odgovornost. Budimo pametni. HŽV.

Povratak u realnost - prilika za bolju budućnost
U posljednje vrijeme živo je među navijačima Hajduka, moglo bi se reći ona karakteristična predsezonska euforija. Verzija dva-nula-jedan-pet. Dok se prate izvještaji s priprema u Austriji, analizira igra voljenih pulena, posebno trojca VBR (višecijevni bacač raketa iliti jednako opasni Vlašić-Balić-Roguljić) i predviđa postava koja će krenuti u boj za Europu, u isto vrijeme slaže se roster za Nadzorni odbor, zaokružuju se kandidati na izbornim listićima i bira se novih Sedam veličanstvenih nadzornika koji će između ostalog stati i u obranu časti i vrijednosti splitskih bijelih. U isto vrijeme jedna druga vijest prošla je relativno nezapaženo ili navijači Hajduka jednostavno nisu ...
Povratak u realnost - prilika za bolju budućnost
U posljednje vrijeme živo je među navijačima Hajduka, moglo bi ...
Stvarno odlična analiza... meni također nije jasno zašto je sramota reći da dio proračuna ide iz transfera kada to rade tako manje-više svi klubovi osim engleskih i par onih koji imaju vlasnike milijardere - Losovius, 30.6.15. 12:27, 0 1 0
06/2015
Ja sam Max Allegri; kako zaustaviti napadački arsenal Barcelone?

Po mnogočemu veliki dan u povijesti, 6.lipnja će u subotu još jednom potvrditi svoju važnost. Bit će to nogometni Dan D za Juventus, ili bolje reći cijeli talijanski nogomet koji je već odavno na euro marginama, ali i Barcelonu koja je pošto-poto naumila dokazati da je Mes que un Pep. Dolaskom Enriquea dobila je Barca sasvim sigurno jednu dimenziju više. Posjed je i dalje dio Barcinog DNA, no igraju mnogo brže i direktnije nego prije, a na mahove su sposobni prepustiti loptu i igrati kao prava kontraška momčad. Prošetali su se playoff fazom Lige prvaka, pregazivši redom prvake Engleske, Francuske i Njemačke, a kao šećer na kraju čeka ih prvak Italije. Juve, dark horse ovogodišnje Lige prvaka i veliki underdog u ovom susretu, mogao bi biti sve samo ne laki zalogaj za Luisa Suareza, pardon, goropadnu Barcu. Zadnje finale Lige prvaka protiv Talijana, unatoč sličnim najavama i ulozi favorita, završilo je totalnom blamažom za Barcelonu. Trupe Fabia Capella razvalile su ih kao beba zvečku. Istina, igrački, a i taktički, ipak je malo teže uspoređivati tadašnji Milan i današnji Juve, no nemojte ih prerano otpisati, Stara dama usprkos godinama i dalje posjeduje mnoge adute. Koja oružja na raspolaganju ima Max Allegri i kako može zakomplicirati život Španjolcima pročitajte u nastavku analize!

Sasvim je jasno da nas u subotu čeka klasičan match-up; tehnički superiorna ekipa koja favorizira posjed i igra jedan nevjerojatno lepršav i ubojit napadački nogomet protiv...  hm, Talijana. No sve ono što Barca predstavlja u napadačkom segmentu, to su Talijani u obrani. Doduše, rijetko ćete pročitati hvalospjeve o obrambenoj igri određene momčadi, no Juventusova obrambena organizacije ove sezone bila je briljantna. Za razliku od Barce koja uspješno miksa nekoliko „stilova“, Juve je predvidljiv poput snijega na Grenlandu, a ništa revolucionarno novog nećemo vidjeti ni u subotu. Ipak, pozabavimo se detaljima, na koji način Allegri može maksimizirati šanse Juventusa i pokušati isprovocirati sreću (koja će im itekako trebati) u subotu?

Neki su predložili 4-4-2 dijamant formaciju s ciljem ostvarivanja brojčane nadmoći u sredini terena (4-na-3) i odsjecanja terceta MSN-a od lopte, no iako na papiru sasvim legitimna opcija mislim da u ovom trenutku to nije i najbolja opcija za Juve. Istu ideju Talijani su pokušali u finalu EP-a prije 3 godine (dijamant su tada činili Pirlo, De Rossi, Marchisio i Montolivo), Španjolci su odgovorili spuštanjem falše devetke (Fabregasa) i wingera(krila) što je onda efektivno bitku u sredini terena pretvorilo u 6-na-4 za Španjolce, ili 4-0 u konačnom rezultatu. Istu taktičku fleksibilnost danas posjeduje i Barca; Messi, Neymar i Suarez sposobni su se spustiti i napraviti overload na bilo kojem dijelu terena i iskreno ne očekujem da ih Allegri može uhvatiti na ovu foru. Osim toga značilo bi to da Juve igra puno otvorenije i s puno razmaktnutijim linijama nego što je to realno izvedivo protiv Barcelone. Recept koji Allegri može primjeniti više je na tragu Mourinhovog poučka i utakmice protiv Barcelone u polufinalu Lige prvaka 2010., ili ako ćemo se referirati na još jednu utakmicu između Italije i Španjolske bilo bi to polufinale Kupa Konfederacija od prije dvije godine. Mislim da će na istom tragu Allegri odigrati u subotu, što ne bi bilo nešto novo za njega, s obzirom da je istu taktiku Juve uspješno primjenio i protiv Borussije i protiv Reala. Znači, plitka obrana, poznati low-block i maksimalno kompaktno pozicioniranje kako vertikalno tako i horizontalno. U obrani ćemo vjerojatno na momente gledati i petoricu i četvoricu u zadnjoj liniji, segment igre u kojem je Juve maestralan. Polivaletni bočni igrači igraju u triangulaciji s stoperom i veznjakom i sposobni su spustiti se u zadnju liniju po potrebi te na taj način činiti četvorku, petorku ili igrati visoko ako je potrebno što mislim da ćemo u subotu ipak rijetko imati priliku vidjeti.

Kao što znamo, Juve primjenjuje pozicijski orijentiranu obranu u zoni. U ovoj varijanti zonske obrane igrači nastoje ostati u strogo definiranom rasporedu u odnosu na svoje suigrače dok se cijela momčad unisono pomiče prema prostoru gdje je lopta. S obzirom da su u ovom tipu obrane igraču primarne referentne točke njegovi vlastiti suigrači, tj. pozicija u odnosu na njih, forma i kompaktnost bloka je zadržana.

Upravo je ta kompaktnost ono čemu Juve mora težiti u subotu, kako vertikalno tako i horizontalno, kako bi maksimalno zagušili centralne dijelove terena dok će sasvim sigurno puno manje pozornosti davati prostoru na bokovima koji je od puno manjeg strateškog značaja. Kako je to otprilike izgledalo protiv Borussije i kako će to po svojoj prilici izgledati u subotu možemo vidjeti na sljedećem videu isječku, tj. ilustraciji:

Kao što možemo vidjeti famozna Zona 14 od maksimalne je važnosti i ako Juve potpuno začepi ovaj dio terena, te prisili Barcelonu na kruženje okolo može se nadati čudu. U slučaju da Alba i Alves probiju bok, stoperski par ili trio Juventusa (Chiellini/Bonucci/Barzagli) sasvim će sigurno imat premoć u zračnom prostoru ispred Buffona. Zbog navedenog je teško za očekivati da ćemo vidjeti previše visokih nabacivanja od Barcelone. U cijeloj ovoj priči napadački par Tevez-Morata također će imati bitnu ulogu. Njih dvojica u fazi obrane morat će odigrati usko jedan uz drugog (ne razdvajati se previše), operirati centralno i na taj način usmjeravati loptu/igru na stranu. Juventus će posebno morati pripaziti na brzu promjenu strana i tu će obrana morati pokazati veliku dozu sinkronizacije.

Puno smo pričali o obrani a gotovo ništa o napadu, a za dobiti utakmicu potrebno je i zabiti gol (osim ako ste sposobni braniti se 120min i preferirate rulet jedanaesteraca). Iz svega do sada navedenog, sasvim je jasno da će Juventus prepustiti loptu Barceloni, pozvati ih u svoju polovicu a zatim priliku tražiti iz kontri. Samoubojstvo bi bilo pokušati držati loptu i napadati u velikom broju jer Barcelona je iznimno ubojita iz kontre. S druge strane, Alba i Alves su vrlo agresivni bekovi koji vole ulaziti visoko i upravo u prostoru kojeg oni ostavljaju iza sebe vidim veliku šansu za Juve. Ukoliko ih Juventus uhvati u tranziciji, te izolira Barcin stoperski par na brisanom prostoru, imaju veliku šansu i ozbiljno zaprijetiti. Naravno, puno toga će ovisiti i o taktičkoj disciplini Busquetsa i Rakitića koji će morati čuvati leđa svojim bekovima i paziti upravo na ovakve situacije.

Jedno je sigurno, Juventusova jedina šanse je da kontrolira ovu utakmicu kroz vrhunsku igru u obrani, a ne kroz posjed, jer to protiv Barcelone jednostavno nije moguće. Nakon osvajanja lopte, bit će primorani bez zadrške odigravati prema naprijed kako bi izbjegli inicijalni pressing Barcelone, dok napadači moraju biti maksimalno spremni upravo za ovakve trenutke i pametno tražiti prostor koji će biti slobodan. I Morata i Tevez odlično ulaze u kanale, a posebno je Tevez odličan u link-up igri i vrlo vjerojatno će prva lopta ići upravo na njega. Nikako, ali nikako se igračima Juventusa ne smije dogoditi da oklijevaju na lopti i dozvole turnovere u opasnim zonama blizu svog gola, a to posebno vrijedi netom nakon što osvoje loptu kada će Barcin counterpressing bit i najjači. Da rezimiramo, Talijani moraju odigrati najbolju obrambenu partiju života, nadati se da će Messi imati lošiji dan i tko zna, možda u Berlinu vidimo čudo.

Juventusov plan napada na Berlin
Po mnogočemu veliki dan u povijesti, 6.lipnja će u subotu još jednom potvrditi svoju važnost. Bit će to nogometni Dan D za Juventus, ili bolje reći cijeli talijanski nogomet koji je već odavno na euro marginama, ali i Barcelonu koja je pošto-poto naumila dokazati da je Mes que un Pep. Dolaskom Enriquea dobila je Barca sasvim sigurno jednu dimenziju više. Posjed je i dalje dio Barcinog DNA, no igraju mnogo brže i direktnije nego prije, a na mahove su sposobni prepustiti loptu i igrati kao prava kontraška momčad. Prošetali su se playoff fazom Lige prvaka, pregazivši redom prvake Engleske, Francuske ...
Juventusov plan napada na Berlin
Po mnogočemu veliki dan u povijesti, 6.lipnja će u subotu ...

Respekt: psellus, Agent007, pazzomario, MMaarrkkoo, Gavran,

Slažem se: cehtunger,

Ne slažem se: MMaarrkkoo,

Pobijanje slikama :D Ne slažem se, ali poštujem. Mislim da će ipak ići na varijantu Pirlo; Marchisio, Pogba; Vidal - ili čak 3 CM u liniji ispred Pirla. Osim toga, Chiellini navodno otpada zbog ozljede, pa obrana 3 isto neće biti prva opcija. - MMaarrkkoo, 4.6.15. 18:36, 0 0 0
A overload 6 na 4 ovdje isto tako neće biti moguć jer će se Tevez vjerojatno igrati trequartistu više nego napadača. Također, tada su Španjolci i igrali sa 3 veznjaka u napadu tj. bez napadača. Barca igra sa 3 napadača koji često ne igraju obranu. - MMaarrkkoo, 4.6.15. 18:39, 0 0 0
mislis da Juve stvarno ima sanse u igri na posjed i da ce ici na otvoreni fajt u sredini terena, a ne na parkiranje autobusa? istina je da ozljeda chielinija nazalost dosta toga mijenja. tesko mi je to reci,ali mislin da cu morat navijat za juve:) - Consigliere, 4.6.15. 19:13, 0 0 0
05/2015
Priča o '12. igraču'; je li mit ili publika doista utječe na ishode utakmica?

U svijetu nogometa, ali i sporta općenito, prednost domaćeg terena tema je stara koliko i igra sama. Od onog trenutka kad smo napuhali mješinu i podigli golove krenula su pitanja i rasprave koje i dan danas traju. U međuvremenu smo poslali čovjeka na Mjesec, iskorijenili određene bolesti, štoviše čak su i Englezi postali svjetski prvaci, no problematika domaćeg terena i dalje predstavlja nerješivu zagonetku. Prednost domaćeg terena statistička je činjenica, no uzroci, ili bolje reći razlozi za to su i dalje svojevrsni misterij.

Ekipa sa fivethirtyeight.com, websitea fantastičnog Nate Silvera, pozabavila se ovom problematikom i došla do vrlo zanimljivih opažanja. Sljedeći grafovi prikazuju postotak pobjeda domaćih ekipa, gostiju te neriješenih rezultata od osnivanja Engleske nogometne lige u 1888. godine. Radi se o 126 godina podataka, rezultata svih odigranih utakmica u ligama iz gornja četiri doma engleskog nogometa ili nešto manje od 200.000 utakmica!

U ranim danima engleskog nogometa u čak 60% utakmica pobjeđivali su domaćini, dok je ostatak bio podijeljen ravnomjerno: 20% pobjeda gostiju i 20% neriješenih. Danas, domaćini pobjeđuju u samo 40tak % utakmica, gosti u otprilike 30% dok ostatak otpada na neriješene rezultate. Kao što možemo vidjeti, ovakav trend ne pokazuje znakove usporavanja i sasvim je jasno da prednost domaćeg terena u engleskom nogometu polako ali sigurno nestaje!

Ok, to je engleski nogomet no što je s drugima? Profesor Bernd Strauss sa sveučilišta u Muensteru (Njemačka) napravio je mega-analizu na globalnom nivou uzevši u obzir podatke iz 194 zemlje (od 208 koliko ih je u FIFA-i). Koristeći sample od ukupno 684.162 utakmica došao je do istog zaključka – globalno gledano prednost domaćeg terena se smanjila od 1980tih na ovamo i danas postotak pobjeda domaćina čini negdje oko 60% svih odlučenih(!) utakmica (znači, bez neriješenih). Taj postotak je nešto veći od onog kojeg danas imamo u Engleskoj a koji iznosi 57%, no i dalje je nevjerojatno malen u usporedbi s onim iz perioda samih nogometnih početaka kada je iznosio strahovitih 75%!

Iz samih rezultata utakmica iskače jedna zanimljiva činjenica – domaće ekipe postižu puno manje golova nego prije. Dok broj postignutih golova gostujućih ekipa fluktuira između 1.0 i 1.3 po susretu, broj golova domaćina je pao sa više od 2.5 po susretu na samo 1.5.

No postavlja se pitanje što je uzrok ove prednosti domaćina? Postoje mnoge teorije. Jedni će reći da je velika prednost za domaćina upravo publika, njihovi vatreni navijači koji su 12. igrač i poseban motivator. Osim toga takva atmosfera sigurno utječe na protivničke igrale, ali i na suce reći će isti, posebno ako sudite u trećoj Županijskoj ligi jer jedno je sigurno, ne želite se zamjeriti agresivnim lokalcima. Drugi će reći da je to zbog komoda igranja kod kuće, a da je gostima otegotna stvar upravo putovanje na utakmicu. Potvrdit će vam to pripovjetkom kako su europske ekipe na prvo Svjetsko prvenstvo u Urugvaju putovale brodovima i po nekoliko tjedana, a da je SP osvojio nitko drugi nego domaćin. Reći će vam da Barcelona ne bi izgubila polufinale Lige prvaka protiv Intera da nije bilo erupcije islandskog vulkana Eyjafjallajokull-a (ne, nisam pustio dijete za tipkovnicu) zbog čega je morala putovati autobusom do Milana. Treći će reći da je to zbog uvjeta na stadionu, od dimenzija terena, šišanja trave do samih svlačionica. Reći će vam kako su nekoć štokovi od domaće svlačionice na Celtic Parku bili poprilično uži i da su domaći igrači izgledali mnogo veći kad bi izlazili. Napomenut će vam kako je gostujuća svlačionica na Kinnick Stadium (University of Iowa) obojana u rozo, i to ne bilo kakvu roza boju već Baker Miller Pink, posebnu nijansu roze koja dokazano smiruje i poništava agresivnost.

Ok, mnogo je razloga zašto domaćini imaju prednost, no zašto se prednost domaćeg terena topi? Teorije je jednako mnogo kao i u prethodnom slučaju; jedni će reći da sve više gostujućih navijača prati svoje ljubimce, osim toga reći će da je putovanje postalo lakše a smještaj bolji za gostujuće igrače. Osim toga, uvjeti za suce su se popravili kao i edukacija i njihovo nadgledanje reći će drugi pa sada domaćini uživaju manju naklonost sudaca. Treći će reći da su bolji uvjeti na stadionima, ukidanje stajaćih tribina i veće cijene ulaznica dovele do smanjivanja broja ultrasa, dok utakmice sve više posjećuju roditelji s djecom kao i starija populacija, što je dovelo do slabije podrške domaćim ekipama.

No da ne bi sve ostalo na špekulacijama nogometnih entuzijasta pobrinili su se znanstvenici koji su se također odlučili pozabaviti ovim problemom. Ekonomisti Koyama i Reade tvrde da uloženi trud igrača ovisi o tome koliko ih „prate“ njihovi navijači, točnije igrači se više trude ako znaju da ih njihovi navijači gledaju. Naravno, domaćini su tu u prednosti, no situacija se drastično promijenila pojavom televizije jer na ovaj način navijači danas vrlo lako mogu pratiti igre svojih ljubimaca gdje god da igraju. Koyama i Reade upravo sportske prijenose vide kao glavni uzrok u smanjivanju prednosti domaćina. Teorija je vrlo zanimljiva, no kako onda objasniti pad koji je bio prisutan i prije pojave TV-a?

Mnogi znanstvenici tvrde da je na smanjenje prednosti domaćeg terena najviše utjecalo poboljšanje u kvaliteti suđenja. Nažalost, kao što znamo, suci u nogometu imaju ogroman utjecaj, možda i veći nego u bilo kojem drugom sportu. Jedan od razloga je i činjenica što je nogomet igra s relativno malim brojem golova i u tom slučaju poništeni gol ili (ne)dosuđeni penal drastično mijenja cijelu priču. Ako analiziramo kaznene udarce u Premiershipu u posljednja dva desetljeća bias (sklonost) prema domaćinima je itekako vidljiv. Od 1666 penala njih čak 1051 (ili 63%) bilo je u korist domaće ekipe, a ista sklonost vidljiva je i kod dodjele žutih i crvenih kartona (Boyko, 2007). Osim toga Boyko je utvrdio da su neki suci podložniji utjecaju publike od drugih, a da taj utjecaj slabi s duljim stažem i većim iskustvom samih sudaca. Štoviše, Boyko je zaključio da za svakih 10.000 dodatnih ljudi u publici prednost domaćina raste za 0.1 gol! Ako se vratimo na kaznene udarce zanimljivo je pogledati trendove; dok je u sezoni 1992-1993 čak 74% kaznenih udaraca dosuđeno za domaćina, taj broj u prošloj sezoni bio je samo 55%!

Vrlo zanimljivu studiju napravili su i Nevill, Balmer i Williams 2001. godine. Nogometnim sucima prikazivali su snimke nogometnih utakmica sa i bez zvuka publike te su ih pitali što bi dosudili u određenim situacijama. Kao što možemo vidjeti, grupa koja je gledala utakmicu bez zvuka bila je sigurnija u svoje odluke, više prekršaja dosudila je protiv domaćina a manje protiv gostiju od grupe sudaca koja je gledala utakmicu sa zvukom s tribina.

No možda i najzanimljiviji eksperiment proveli su Petterson-Lidbom i Priks u Italiji 2007. kada je talijanska vlada zbog neadekvatnih sigurnosnih standarda naložila nekim ekipama da domaće utakmice igraju pred praznim tribinama. Ukupno 24 utakmice odigrane su bez publike i to je omogućilo Petersson-Lidbomu i Priksu da usporede te utakmice s onima odigranim pred punim tribinama. Kao bitne parametre uzeli su broj dosuđenih prekršaja, žutih i crvenih kartona te kaznenih udaraca i došli do sljedećeg zaključka: talijanski suci kažnjavali su goste puno strože a domaćine puno blaže kad su se utakmice igrale pred publikom!

Kao što možemo vidjeti mnogo je teorija, no sasvim je jasno da ne postoji jedan jedinstveni faktor koji objašnjava ono što kolokvijalno zovemo prednost domaćeg terena, već je ista rezultat kombinacije mnogih faktora, od kojih smo se mnogih dotakli u ovoj meta-analizi. Ipak, od svih faktora utjecaj publike na suce znanstveno je možda najutemeljeniji i najznačajniji. Ipak, razvojem nogometa, a posebno povećanjem ulaganja u sport došlo je do profesionalizacije na svim nivoima. Tako je zbog bolje organizacije, edukacije i nadzora sudaca došlo i do osjetnog povećanja kvalitete suđenja, te je utjecaj publike na suce osjetno smanjen. Vjerojatno se pitate što je s Hrvatskom u cijeloj ovoj priči?

Zbog čestih promjena u formatu natjecanja i ograničenog skupa podataka vrlo je teško provesti smislenu analizu. No jedno je sigurno, u Hrvatskoj se ne moramo bojati utjecaja publike na suce, iste na žalost već duže vrijeme nema na našim stadionima, no postoje mnogi drugi, puno gori i perfidniji utjecaji na suđenje koji su već duže vrijeme prisutni u našem nogometu. Nažalost, dok se hrvatski nogomet ne očisti od ove pošasti smiješno je pričati o prednosti domaćeg terena u kontekstu hrvatskog nogometa.

Meta-analiza: Prednost domaćeg terena
U svijetu nogometa, ali i sporta općenito, prednost domaćeg terena tema je stara koliko i igra sama. Od onog trenutka kad smo napuhali mješinu i podigli golove krenula su pitanja i rasprave koje i dan danas traju. U međuvremenu smo poslali čovjeka na Mjesec, iskorijenili određene bolesti, štoviše čak su i Englezi postali svjetski prvaci, no problematika domaćeg terena i dalje predstavlja nerješivu zagonetku. Prednost domaćeg terena statistička je činjenica, no uzroci, ili bolje reći razlozi za to su i dalje svojevrsni misterij. Ekipa sa fivethirtyeight.com, websitea fantastičnog Nate Silvera, pozabavila se ovom problematikom i došla do vrlo zanimljivih opažanja. ...
Meta-analiza: Prednost domaćeg terena
U svijetu nogometa, ali i sporta općenito, prednost domaćeg terena ...
Hvala na odlično potkrijepljenoj i cjelovitoj analizi! - Ogmiy, 31.5.15. 22:38, 0 0 0
05/2015
Tribina-komentator: Traži se pravi ekspert i komentator za NFL

Pratiti free-agency period Green Bay Packersa otprilike je jednako zanimljivo kao i gledati boju dok se suši na zidu, a ni ova godina po tom pitanju nije bila ništa drugačija. Ted Thompson, generalni manager Packersa, čovjek je nesklon prevelikim avanturama i zagriženi propovjednik draft&develop filozofije koja je osnova njegovog modus operandija i nakon 10 godina na čelu sportskog programa Green Baya. Mnogi površni promatrači NFL zbivanja skloni su ocijenjivati free agency na temelju zvučnih tradeova i big name potpisa, no u slučaju Green Baya vrijedi ona narodna - tiha voda brege dere. Ipak, usprkos poslovičnom nedostatku bombastičnih vijesti iz Green Baya i tek kozmetičkim promjenama u rosteru, u zadnjih nekoliko mjeseci Ted Thompson imao je i više posla nego što bi se to na prvu dalo zaključiti kao i nekoliko vrlo škakljivih odluka. Zato premotajmo film nekoliko mjeseci unatrag i ocijenimo kako su Packersi odradili free agency...

Packersi su u veljaču ušli prilično neopterećeno s nekih 30tak milijuna $ prostora u salary cap-u za 2015., no ipak 11 unrestricted free agenta bližili su se kraju svojih ugovora a među njima bilo je i nekoliko vrlo zvučnih imena kao što su Cobb, Bulaga i Williams. Ipak, prvi značajniji potez Thompsona bilo je otpuštanje A.J. Hawka, što je zapravo bila i logična posljedica prošlosezonskih taktičkih promjena u defenzivnom setup-u Packersa. Guranjem Matthewsa na poziciju inside linebacker-a minutaža A.J. Hawka drastično se smanjila, a čini se da su ovim potezom Packersi definitivno odlučili nastaviti u istom smjeru koji je prošle sezone donio mnoge pozitivne promjene u igri obrane. Postojala je mogućnost umirovljenja Juliusa Peppersa koja bi možda zakomplicirala situaciju i spasila Hawka, no to se nije dogodilo i A.J. Hawk morao je napustiti Green Bay nakon dugih 9 godina u zeleno-žutom dresu. Sretno mu bilo u Bengalsima.

Ipak, po pitanju free agency-a ožujak je bio vrlo bitan mjesec za Green Bay Packerse. Sigurno glavno pitanje koje je mučilo Thompsona bilo je kako produžiti ugovor s Randallom Cobbom koji je u zadnjih par sezona postao iznimno važna karika u napadačkom stroju Packersa i uz Jordya Nelsona omiljena meta Aarona Rodgersa. S obzirom na izdašni ugovor ovog potonjeg (Nelsona. op.a.) Thompson si također nije mogao dozvoliti bacanje novaca i postojala je realna bojazan da Cobba ne ugrabi konkurencija s ponudom koja se ne odbija. Ipak, Thompson je uspio osigurati Cobbov potpis, a cifra je za Packerse prihvatljivih 10m $ po sezoni. Uzevši u obzir da je Cobb imao i veće ponude od konkurencije ovo je vrlo pozitivan ishod događaja za Green Bay i još jedna potvrda snage i reputacije koju organizacija Packersa ima. Osim toga, činjenica da vas loptama hrani (po)najbolji QB lige sigurno je pomogla Cobbu u donošenju odluke o produženju ugovora s Packersima.

Drugi bitan re-sign za Teda Thompsona bio je produžetak ugovora s Bryanom Bulagom. Kao i Cobb, i Bulaga je imao lukrativnijih ponuda od konkurencije, ali je ipak pristao na svojevrsni pay-cut i produžio s Packersima. 5-godišnji ugovor vrijedan 33.75 milijuna $ dobar je deal za Packerse, usudio bih se čak reći jeftino produženje usluga jednog od najboljih RT-a lige. Osim toga, samo 8 milijuna $ garantiranog novca dodatno je osiguranje za Packerse s obzirom na sklonost ozljedama koju je Bulaga do sada pokazivao (propustio cijelu 2013 i polovicu 2012 zbog rupture križnih ligamenata, op.a.). Ovim ugovorom Bulaga postaje 24. najplačeniji tackle u ligi, što zapravo i nije loš plasman za jednog RT-a s obzirom da ljestvicom logično dominiraju LT-ovi.

Kao što možemo vidjeti, Packersi kao i svih godina do sada prioritet su stavili na produženje ugovora s vlastitim igračima. Na taj način Packersi zadržavaju najvažnije i već uigrane komponente momčadi, a činjenica da ne bacaju novac na ostala zvučna imena u free agency-u upravo je ono što im to omogućuje. Umjesto da riskiraju s nekim zvučnim i često preplaćenim zvijezdama, da se troše u nadbidavanju s konkurencijom, Packersi se drže stare mantre: if ain't broke don't fix it. To im omogućava zadržavanje igrača koji su već potvrdili kao prokušana i kvalitetna rješenja, koji se uklapaju u mentalitet i svlačionicu Packersa a naravno i shemu trenera McCarthy-a. Činjenica da mnogi od tih igrača pristaju i na nešto niže ugovore u odnosu na one koje im nudi konkurencija omogućuje Packersima odličan value-for-money i vrlo kvalitetno popunjavanje rostera.

No nisu to bili i jedini produžeci ugovora u rosteru Packersa. Nakon što je B.J.Raji potrgao biceps odmah na startu prošle sezone Packersi su rupu u obrambenoj liniji popunili s Letroyem Guionom. Od Guiona se nije očekivalo bog zna što, no dečko je odigrao jednu vrlo dobru sezonu, a s obzirom da je i njemu i Rajiu isticao ugovor Thompson se našao u dvojbi – potpisati s legendom kluba koji već dugo ne uspjeva uhvatiti pravu formu (Raji) ili relativno osrednjim igračem koji je odradio sezonu iznad očekivanja (Guion)? Sigurno to nisu bile slatke brige za Thompsona, no solomunski je odlučio zadržati obojicu. S druge strane to se ne može reći za cornerback trio – Tramon Williams, Jarret Bush i Davon House koji su svi dobili pedalu. Od spomenute trojke, Williams je igrač koji je kvalitetom sigurno zaslužio mjesto u postavi Packersa, no 9 milijuna $ po sezoni ipak je bilo previše za Thompsona. Opće je poznato da Thompson ne preplaćuje igrače koji su prošli svoj peak, a 31-godišnji Williams spada upravo u navedenu kategoriju. Razlaz je zbog toga bio neminovan, a Williams je sreću potražio u Brownsima.

Nakon free agency-a, na red je došao draft. Bilo je jasno da će odlaskom spomenutog terceta Packersi morati popuniti rupu u backfield-u i tu nije bilo velikih iznenađenja. Kao 30. pick na draftu Packersi su izabrali Damariousa Randalla. Istinabog, ne radi se o pravom cornerbacku, no safety s Arizona State-a potvrdio se kao polivaletni igrač, koji je osim kvalitetnom igrom u secondary-u zadovoljio i u man-coverage ulogama. Ipak, bit će potreban period prilagodbe prije nego sasvim savlada cornerback trikove i prgrli crtu kao majku. Ukratko, radi se o jednom talentiranom i polivaletnom mladiću, a samo će vrijeme pokazati da li su Packersi dobili novog Charlesa Woodsona. U drugoj rundi, kao 62. pick Packersi su izabrali Quintena Rollinsa sa Sveučilišta Miami iz Ohio-a (ne dajte da vas zbuni). Radi se o pravom cornerbacku, nekoć košarkašu koji je u samo jednoj godini sveučilišne football karijere napravio ime za sebe. Rollins možda nije najbrži cornerback, no ima dobre ruke i nos za interceptione. U trecoj rundi, Packersi su izabrali wide receivera/kick returnera Ty Montgomerya sa Stanforda, dok su u četvrtoj uzeli ILB/OLB-a Jake Ryana s Michigana. Stao bih inače ovdje, no mala zanimljivost dogodila se u petoj rundi. Packersi su trgovali za 19 mjesta prema gore kako bi izabrali QB-a Bretta Hundleya s UCLA-a. To je tek 6. QB kojeg je Thompson izabrao na zadnjih 11 draftova i postavlja se pitanje dobija li Rodgers pravog mladog padawana u svoje ruke. Da li je Sila jaka u Hundleyu tek predstoji za vidjeti.

Ukratko, Packersi ni ove godine nisu iznenadili. Draft&develop i dalje ostaje moto Packersa, najdominantnije homegrown ekipe NFL-a. Održivost salary cap-a neće biti problem i mislim da se Thompson i ovoj off-sezoni nije razbacivao ciframa kako bi idućih godina mogao zadržati vlastite igrače. Tu će zasigurno imati više posla u predstojeće dvije sezone kada ugovori istiću Nealu, Danielsu, Crosbyu, Haywardu, Sittonu, T.J. Langu, Lacyu, Bakhtiariu i Hydeu. Neki će možda i kritizirati ovakav pristup i filozofiju Teda Thompsona, no rezultati govore za sebe. Packersi su posljednjih 5 sezona dograbili playoff, od toga 4 puta kao pobjednici svoje divizije, a prošle sezone samo zahvaljujući nevjerojatno ludom spletu okolnosti nisu zaigrali u Super Bowl-u, no možda ipak bolje ne otvarati stare rane. Što želim reći, Packersi ulaze jednako jaki i godinu iskusniji u ovu sezonu, i pravo je vrijeme da ih opet vidimo u Super Bowlu. Go Packers, go!

A sad poslušajte mladog Consiglierea i njegov komentar frapantne završnice ovogodišnjeg Super Bowla. Disclaimer: Link otvarate na vlastitu odgovornost!:D

Green Bay Packers
Pratiti free-agency period Green Bay Packersa otprilike je jednako zanimljivo kao i gledati boju dok se suši na zidu, a ni ova godina po tom pitanju nije bila ništa drugačija. Ted Thompson, generalni manager Packersa, čovjek je nesklon prevelikim avanturama i zagriženi propovjednik draft&develop filozofije koja je osnova njegovog modus operandija i nakon 10 godina na čelu sportskog programa Green Baya. Mnogi površni promatrači NFL zbivanja skloni su ocijenjivati free agency na temelju zvučnih tradeova i big name potpisa, no u slučaju Green Baya vrijedi ona narodna - tiha voda brege dere. Ipak, usprkos poslovičnom nedostatku bombastičnih vijesti iz Green ...
Green Bay Packers
Pratiti free-agency period Green Bay Packersa otprilike je jednako zanimljivo ...
Maxime, hvala, slažem se i s tim:) pivota, istina, nadam se da ce bit prilike i za nove i nepoznate situacije:D - Consigliere, 25.5.15. 21:37, 0 0 0
Videozapis ti je privatan. - BestOne, 26.5.15. 11:25, 0 0 0
pokušaj ponovo, sad bi trebalo biti ok. - Consigliere, 26.5.15. 13:16, 0 0 0
Previše anglizama. Svaka je druga riječ čisti anglizam izgovoren u maniri prosječnog Rusa. Zar ne postoje hrvatska rješenja za situacije koje opisuješ engleskim riječima? Što se tiče naglašavanja - ono je OK, ali naglasne cjeline nisu. Najlakše... - BestOne, 26.5.15. 22:34, 0 0 0
...objašnjeno, čovjek koji te sluša mora imati osjećaj da je s druge strane čovjek, a ne onaj Googleov robot iz njihova prevoditelja. Ne sijeci toliko riječi, neka teku. :) - BestOne, 26.5.15. 22:35, 0 0 0
05/2015
'Anti-Pep' nogomet koji uspijeva; kako to čine Schmidt i Leverkusen?

Uspon Die Mannschafta i njemačka tvornica trenera

Prošlogodišnjim osvajanjem Svjetskog prvenstva Die Mannschaftse vratio na nogometni tron nakon duge 24 godine izbivanja. Ipak, u kolektivnoj svijesti generacija možda i više od samog finala ostat će zapamćeno polufinalno demoliranje Brazila, a način na koji su se Njemci poigrali s domaćinom bio je takav da je neutralnom promatraču na momente bilo neugodno. Ipak, njemački uspjeh bio je sve samo ne slučajan. Bio je to trijumf jedne vizije, točka na i projekta koji je započeo prije 15 godina a koji je svoju kulminaciju doživio u Brazilu.

U rujnu 2000. godine, odmah nakon vrlo neugodnog kraha na Europskom prvenstvu (završili posljednji u skupini s Portugalom, Rumunjskom i Engleskom s osvojenim samo jednim bodom, op.a.), okupila se sedmeročlana radna skupina Njemačkog nogometnog saveza (DFB) predvođena Karl-Heinz Rummeniggeom kako bi pronašla odgovor na pitanje koje je mučilo zemlju: kako spasiti njemački nogomet?

Svima je bilo jasno da je njemački nogomet zaglavio u prošlosti i da igrom, kako klubova tako i reprezentacije, dominiraju zastarjeli taktički koncepti, no kako cijeli sustav modernizirati bilo je glavno pitanje. Kuća se gradi od temelja, a Njemci su problem odlučili riješiti ulaganjem u edukaciju trenera, na svim razinama, kao i otvaranjem omladinskih škola širom zemlje. U zadnjih 15 godina izgradili su 52 centra izvrsnosti kako bi osigurali najbolje moguće uvjete za razvoj najvećih talenata, a osim toga podigli su i 366 regionalnih trenerskih baza gdje 1300 profesionalnih trenera uči nadolazeće generacije fundamentima moderne igre. U 2002. kad je ovaj masivni poduhvat pokrenut DFB i klubovi su godišnje izdvajali 48 milijuna eura za spomenuti program, brojka koja je u međuvremenu narasla na današnjih 120 milijuna!

Rezultat svega su igrači poput Mullera, Kroosa, Reusa, Goetzea i mnogih drugih koji su već tu ili će tek doći. No ništa od toga ne bi bilo moguće bez vrhunskih trenera na svim razinama. U posljednjih nekoliko godina u Njemačkoj stasa jedna posve nova generacija mladih i progresivnih njemačkih trenera predvođenih sada već etabliranim Jurgenom Kloppom. Jedan od njih, možda i najprogresivniji od svih, je Roger Schmidt. Prije 8 godina običan inženjer strojarstva, danas manager top prvoligaškog kluba. Rezultat je to sirovog trenerskog talenta, no i već opisanog njemačkog sustava koji je takav talent prepoznao i dodatno ga izbrusio.

Pričali smo o centrima izvrsnosti, o trenerskim školama i omladinskim pogonima, no creme de la creme, njemački trenerski Ivy League je Hennes-Weisweiler-Akademie. Roger Schmidt, Joachim Low, Jupp Heynckes i mnogi drugi posjeduju titulu Fusball-Lehrer s ove prestižne trenerske škole. Ako mislite da je Schmidtov uspjeh slučajan, bacimo oko na neke od ostalih diplomaca iz klase 2011:

Sedam trenera iz klase 2011 treniraju ili su trenirali klubove u Bundesligi: Frank Schmidt, Tayfun Korkut, Roger Schmidt, Sascha Lewandowski, Markus Gisdol, Thomas Schneider, Markus Weinzierl i Michael Wiesinger.

No kako je inženjer strojarstva i trener lokalnog trećeligaša uopće završio na prestižnoj trenerskoj akademiji? Koliko god čudno zvučalo zamišljeno je da škola daje priliku i trenerima poput njega, pa tako niželigaški treneri kao i treneri u omladinskim pogonima redovito pronalaze svoje mjesto među klupama. Nemojte me krivo shvatiti, minimalni kriteriji postoje, pa tako prijavljeni treneri moraju posjedovati UEFA-inu A licencu i godine trenerskog iskustva, no to vam svejedno ne garantira upis.

Svake godine 80tak prijavljenih trenera prolazi rigoroznu trodnevnu provjeru dok ih ne ostane samo 24 koji se i zaišta upišu. Inicijalna provjera se sastoji od tri dijela; u prvom treneri imaju pisanu provjeru o nogometnoj logici. Daje im se određena situacija na ploči ili kratki isječak s utakmice te ih se pita kako bi taktički „napali“ određeni problem. Zatim slijedi praktični dio, simulirani trening, na kojem se od prijavljenih trenere traži da pripreme momčad za određenog protivnika na temelju definiranog skauting izvještaja. Nakon toga slijedi još jedna pisana provjera, a tijekom cijelog procesa prijavljeni treneri su pod budnim okom psihologa koji također daju preporuke na temelju svojih opažanja.

Jednom kada upadnete na Akademiju postajete dio povijesti. Akademija koja je tu od 1947., šesnaest je godina starija od same Bundeslige, no treneri nisu tu zbog same reputacije. Fusball-Lehrer titula koju dobijete na Akademiji ekvivalentna je UEFA PRO licenci, najvišem stupnju trenerskog naukovanja kojeg nudi UEFA. U Njemačkoj da bi ste vodili bundesligaški klub potrebna vam je PRO licenca, no ista vam je potrebna i za vođenje drugoligaških pa čak i trećeligaških klubova. Osim toga sve one omladinske škole koje smo spominjali u uvodu na platnom spisku moraju imati bar dvojicu trenera s PRO licencama dok mnoge od njih imaju i više njih. Ukratko, trenerski posao u Njemačkoj standardiziran je na najvišem nivou što nije slučaj u ostalim zemljama. Tako primjerice u Engleskoj savez propisuje UEFA-A licence (stupanj niže od PRO) za drugoligaške i trećeligaške klubove. U Hrvatskoj je situacija još bolja, za biti prvoligaški trener formalno vam je dovoljna tek UEFA-B licenca (dvije razine ispod PRO!), no praktično čak ni to, pa se često koristi rupa u propisima gdje je u zapisniku dovoljno biti „predstavnik kluba“, pa smo do sada u tom svojstvu mogli gledati Dražena Medića i Zorana Mamića.

No PRO licenca nije ono što Hennes-Weisweiler-Akademie čini posebnom, postoji još 45 akademija i školi u Europi akreditiranih u istu svrhu. Ono što Akademiju izdvaja od sličnih ustanova je razina do koje su doveli svoj program; dok UEFA zahtjeva minimalno 240 sati edukacije za dobivanje PRO licence, a program engleskog nogometnog saveza traje 256 sati, na Akademiji za dobivanje diplome potrebno je odraditi preko 800 sati programa!

Na kraju svega trener mora odraditi i 8 tjedana stažiranja koji se ne ubrajaju u ovih 800 sati trajanja programa. Svaki od trenera odlazi u jedan od bundesligaških klubova gdje iz bliza u praksi promatra i primjenjuje ono što je do tada naučio na Akademiji. Na taj način mladi, večinom neetablirani treneri dobivaju osjećaj kako je raditi na top nivou, a klubovi priliku da se upoznaju s nadolazećim trenerskim nadama. Na isti način je i Roger Schmidt dobio svoju priliku u Paderbornu, a sve ostalo je povijest, ili bolje reći budućnost.

Kao što možemo vidjeti njemački sustav edukacije trenera savršeno je uštimani mehanizam i jedan od razloga dominacije njemačkog nogometa na globalnom nivou. Njemačka polako oduzima primat Španjolskoj i postaje svjetsko središte nogometne inovacije, gdje osim Pepa  i Jurgena, možemo slušati i Evanđelje po Rogeru. Ipak, o tome više u drugom dijelu analize.

Evanđelje po Rogeru (part 1)
Uspon Die Mannschafta i njemačka tvornica trenera Prošlogodišnjim osvajanjem Svjetskog prvenstva Die Mannschaftse vratio na nogometni tron nakon duge 24 godine izbivanja. Ipak, u kolektivnoj svijesti generacija možda i više od samog finala ostat će zapamćeno polufinalno demoliranje Brazila, a način na koji su se Njemci poigrali s domaćinom bio je takav da je neutralnom promatraču na momente bilo neugodno. Ipak, njemački uspjeh bio je sve samo ne slučajan. Bio je to trijumf jedne vizije, točka na i projekta koji je započeo prije 15 godina a koji je svoju kulminaciju doživio u Brazilu. U rujnu 2000. godine, odmah nakon vrlo ...
Evanđelje po Rogeru (part 1)
Uspon Die Mannschafta i njemačka tvornica trenera Prošlogodišnjim osvajanjem Svjetskog ...
Inače, analiza brutalna, kao i sve do sada. Ovako nešto bi volio pročiati u Sportskim novostima, ovako nešto je pitanje za HNS.. - M_Tsigalko, 2.5.15. 23:25, 0 0 0
da, kad to tako postaviš vidi se sav jad hrvatske trenerske scene... uvijek pricamo o lošoj ligi, lošim igracima, pitanje bi što bi bilo da imamo iole bolje trenere, na klupskom a i nacionalnom nivou. - Consigliere, 4.5.15. 22:13, 0 0 0
Gledam malo okolne zemlje, Srbija ima par trenera vani, Mađari isto, čak se i Baždarević uspio izborit za priliku u Francuskoj, a gdje su naši? Sve legende nekog kluba, a najviše su stigli do komentatorskih pozicija.. I onda Kljuno Jurčić piše - M_Tsigalko, 5.5.15. 16:04, 0 0 0
tugaljke i poslanice u večernjem da kako nekog nije sram prozivat njih da ne ulažu u sebe, da oni znaju više jer su zasukali rukave.. Potražnja dovoljno govori gdje su i šta su i to je veliki problem.. - M_Tsigalko, 5.5.15. 16:05, 0 0 0
Fantasticna analiza. Losovius, bez sredstava ne mozemo ni sanjati to sto rade Nijemci. Sa tih par mil. u kasi HNS-a i praznim kasama u klubovima.. samo volonterski.. tim vise cijenim rezultate koje postize Hr. nogomet - donjuan, 13.5.15. 9:41, 0 0 0
05/2015
'Anti-Pep' nogomet koji uspijeva; kako to čine Schmidt i Leverkusen?

Schmidtova nogometna avangarda

Svi oni koji redovito prate igre Leverkusena reći će vam da su Apotekari best kept secret europskog nogometa. Možda ste u pravu kad kažete da pretjerujem, jer ipak nisu to nekakvi anonimusi već momčad iz druge faze Lige prvaka, no svejedno smatram da družina Rogera Schmidta ni blizu ne dobiva zasluge koje zaslužuju. Taktički gledano radi se o nevjerojatno zanimljivoj momčadi, a nogomet koji igraju teško je usporediti s bilo čim drugim. Ako baš moram, rekao bih: Borussija Dortmund – na steroidima.

Gegenpressing kojeg je Klopp popularizirao s Borussijom, Schmidt je dodatno nabrijao i podigao na jednu još luđu razinu. Možda nije loše pojasniti što točno gegenpressing jest. Gegenpressing (eng. counterpressing) možemo definirati kao obrambenu (re)akciju ODMAH nakon gubitka lopte koja je usmjerena prema njenom što bržem ponovnom osvajanju (za razliku od povlačenja prema nazad, konsolidacije i zauzimanja obrambenog položaja).

Faze tranzicije (napad->obrana i obrana->napad) postale su možda i najvažniji aspekti u modernom nogometu, a mnoge od top momčadi svoj forte pronalaze upravo u ovim segmentima igre (Atletico, Borussija, Chelsea...). Jedan od prvih koji je uvidio važnost tranzicije bio je Jose Mourinho: “Transitions have become crucial. When the opponent is organised defensively, it is very difficult to score. The moment the opponent loses the ball can be the time to exploit the opportunity of someone being out of position. Similarly when we lose the ball we must react immediately. Everybody says that set plays win most games, but I think it is more about transitions. When you lose the ball, you are most vulnerable, when you win it, you have your best chance to score.Games are won and lost in transition.

Gegenpressing je naglavačke okrenuo neke to tada uvriježene standarde u fazi obrambene tranzicije. Prirodni instinkt brzog povratka u obranu i zauzimanja obrambene forme zamijenio je pristup po kojem je napad najbolja obrana (u spriječavanja protivničkih kontranapada). Glavne prednosti gegenpressinga su te što napadate protivnika dok još nije ofenzivno organiziran, protivnika koji je i dalje mahom u obrambenom setup-u s manjkom slobodnih igrača i opcija za dodavanje. Osim toga, napadajući protivnika visoko oduzimate mu prostor, otežavate razvoj posjeda i maksimalno kažnjavate eventualni gubitak lopte (već se nalazite u neposrednoj blizini protivničkog gola). U tom smislu gegenpressing je jedna strašno efikasna napadačka taktika, kojeg sam Klopp naziva najboljim playmakerom na svijetu: Gegenpressing is the best playmaker there is. The best moment to win the ball is immediately after your team just lost it. The opponent is still looking for orientation where to pass the ball.”

Ipak, pogrešno je misliti kako je gegenpressing magično rješenje svih vaših problema. Gegenpressing je high risk-high gain strategija, jer ukoliko protivnik izbjegne prvi nalet i uspije iznijeti loptu vi ste taj koji je u tom trenutku neorganiziran i na krivoj nozi. Rizik eksponencijalno raste s protokom vremena od gubitka lopte, a Pepova Barcelona u tom pogledu primjenjivala je Pravilo 5 sekundi – ukoliko ne uspiju osvojiti loptu unutar 5 sekundi od njezinog gubitka vraćaju se u obranu i konsolidiraju redove.

Koliko su Apotekari agresivni u primjeni gegenpressinga najbolje govori sljedeća statistika koja mjeri uspješnost razbijanja protivničkog posjeda unutar 7 sekundi nakon gubitka lopte. Kao što možemo vidjeti, nakon Leverkusenovog gubitka lopte u nevjerojatnih 60% slučajeva njihovi protivnici će izgubiti loptu (Bayer je osvoja natrag) ili će zaraditi tek aut.

Zanimljivo je primjetiti da je Leverkusen u istoj kategoriji prošle godine bio na začelju poretka s postotkom uspješnosti od tek 44%, ali bilo je to prije nego se u Leverkusenu ukazao Schmidt a njegova filozofija zarazila do tada mirni gradić na obalama Rajne. Koliko je njihov pressing efikasan govore i podaci o kreiranim šansama i postignutim golovima nakon turnovera, kategorije u kojima Bayer također predvodi Bundesligu.

Ako ste čitajući prethodnu statistiku pomislili da ste dobro prošli ako osvojite aut, razmislite ponovo, jer radi se samo o odgađanju neizbježnog, a koliko su Schmidt i njegova družina manijakalno posvećeni pressingu, možda najbolje govori ova apsolutno bizarna slika (ubacivanje iz auta, utakmica protiv Freiburga):

U ovom segmentu možemo vidjeti mnoge sličnosti sa Simeoneovim Atleticom. Obje momčadi trude se igrati maksimalno kompaktno, oduzeti protivniku prostor a zatim agresivnim pressingom doći do lopte. Međutim dok Simeoneove momčadi najčešće igraju u low-blocku, Schmidtove momčadi napadaju jako visoko (tzv. Angriffspressing), prakticirajući jedan vrlo riskantan pristup.

No turbogegenpressing tek je jedna od odrednica Schmidtove filozofije, ono što njegove momčadi rade nakon osvajanja lopte još je zanimljivije. Dok druge momčadi nakon osvajanja lopte imaju i duže periode posjeda i cirkulacije, momčad Rogera Schmidta najčešće igra kao da sutra ne postoji. Nakon osvajanja lopte glavni cilj je poslati istu naprijed i po mogućnosti opaliti po golu što je prije moguće, a ukoliko izgube loptu, nema problema, osvojit će je ponovo ili napraviti faul pokušavajući. Ako mislite da pretjerujem, pogledajmo sljedeće statistike: s tek 68% točnih dodavanja Leverkusen je jedna od najlošijih momčadi u ligi, ali po broju šansi/udaraca na gol druga su momčad lige, odmah iza Bayerna (a drugi su i po broju napravljenih prekršaja).

Kako uopće jedna momčad može biti toliko dobra u kreiranju šansi a imati tako loš postotak dodavanja? Paaa, Leverkusenov nizak postotak proizlazi iz njihovog direktnog pristupa i forsiranja ultra-brze tranzicije. Schmidtovoj nabrijanoj družini nije u interesu usporiti igru, držati loptu i polako graditi napad, lopta jednostavno MORA ići naprijed. Kao u filmu Brzina (nove generacije će možda trebati pomoć Googlea), ovog puta s Rogerom Schmidtom u ulozi vozača Bayerovog autobusa, usporavanje jednostavno nije opcija. Postotak uspješnih dodavanja kao i selekcija šuta kolateralna su žrtva ovoga pristupa, kojeg bi lako mogli nazvati nazvati i APP – ako prođe prođe, a s obzirom na ludi pressing i broj osvojenih lopti po zakonu velikih brojeva budite sigurni da će i dalje prolaziti.

Kao što možemo vidjeti Schmidtov Leverkusen nemoguće je ukalupiti u niti jedan od mainstream stilova koji trenutno vladaju svjetskom nogometnom scenom. Radi se o jednom sasvim novom pristupu, statističkoj anomaliji koja je potpuno
razrušila etablirane nogometne postulate. Rađa li se u Leverkusenu nova nogometna avangarda i hoće li Schmidt uskoro dobiti priliku u nekom od top klubova pitanja su koja se logično nameću, no nažalost na odgovore ćemo ipak morati pričekati. Slijedeće godine, vjerojatno će ih voditi u još jednom pohodu na vrh. 

Evanđelje po Rogeru (part 2)
Schmidtova nogometna avangarda Svi oni koji redovito prate igre Leverkusena reći će vam da su Apotekari best kept secret europskog nogometa. Možda ste u pravu kad kažete da pretjerujem, jer ipak nisu to nekakvi anonimusi već momčad iz druge faze Lige prvaka, no svejedno smatram da družina Rogera Schmidta ni blizu ne dobiva zasluge koje zaslužuju. Taktički gledano radi se o nevjerojatno zanimljivoj momčadi, a nogomet koji igraju teško je usporediti s bilo čim drugim. Ako baš moram, rekao bih: Borussija Dortmund – na steroidima. Gegenpressing kojeg je Klopp popularizirao s Borussijom, Schmidt je dodatno nabrijao i podigao na jednu ...
Evanđelje po Rogeru (part 2)
Schmidtova nogometna avangarda Svi oni koji redovito prate igre Leverkusena ...
jesi gledao?:) nažalost bez jacanja igrackog kadra teško da mogu konkurirat Bayernu, vjerojatnije da ce Schmidt naslove osvajati baš sa Bayernom za koju godinu. ali Jedvaj, taj momak ce bit vrhunski igrac ako ga zdravlje posluži. - Consigliere, 2.5.15. 20:54, 0 0 0
Jesam, jesam. :) U tome se slažem, rado bih vidio da Bayer L. dovede par pojačanja, kako bi konkurirao za vrh. - pazzomario, 2.5.15. 22:57, 0 0 0
A Jedvaj me zbilja pozitivno iznenadio ove sezone. Mali ima muda i kvalitetu, mogao bi se etablirati kao vođa reprezentativne obrane u budućnosti. - pazzomario, 2.5.15. 23:00, 0 0 0
Ne vidim razloga zašto se Bayer ne bi pojačao. Rolfes odlazi na kraju sezone ako se ne varam, Kisling mi nikad nije sjeo u ovaj Bayer, Spahić je oslobodio mjesto.. Imaju i oni love, pametna selekcija i pomalo, doći će.. - M_Tsigalko, 2.5.15. 23:33, 0 0 0
mogu se pojacati i vjerojatno hoce, ali za Bayerna su sve to patuljci...dakle, pitanje je mogu li se pojacati dovoljno da zaprijete, po meni teško, pogotovo s Pepom u Bayernu. - Consigliere, 4.5.15. 22:15, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.