GNKDZCFC

“I’m chasing perfection.”
Reputacija
4
Bodova
121
Analiza
19
Ocjena
374
Anketa
370
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

08/2018
Gdje je Mandžukić na listi najvećih 'vatrenih' napadača?

Prije dva dana, hrvatskim i stranim medijima odjeknula je vijest da se Mario Mandžukić oprašta od hrvatske nogometne reprezentacije. Bio sam pogođen tom viješću s obzirom da je Mandžo bio jedan od naših najvažnijih igrača posljednih malo manje od 10 godina, a meni osobno i jedan od najdražih, stoga sam mu odlučio posvetiti tekst u kojem ću se na neki način osvrnuti na njegovu važnost.

Ljeto 2007. godine loše je počelo. Kad si klinac uvijek imaš nekog uzora, nekog heroja, danas su to klincima Ronaldo i Messi, meni je bio Eduardo da Silva. I onda je otišao. Kao zamjena za njega doveden je visoki i štrkljavi dečko iz Nk Zagreba. Pogledao sam oca i upitao: "A kaj bu taj?", samo je slegnuo ramenima. Dok nije došla prelijepa amsterdamska večer. Nisam mogao ići na prvu utakmicu na Maksimiru, imao sam sate njemačkog u školi stranih jezika (ne znam više reć ni kako se zovem na njemačkom, ali dobro) i onda smo još smo na kraju izgubili, grozan osjećaj. I onda uzvrat. Igra se 32. minuta štrkljavi dečko potkrada se iza leđa obrane, sjuri se u šesnaesterac, a Gregory van der Wiel ga ruši. Penal. Modrić rutinski zabija i u egalu smo. Rezultat se više ne mijenja do isteka 90. minute i igraju se produžeci. Nije dugo trajala neizvjesnost, malo manje od 4 minute. Neumorni Mikić sjurio se po desnoj stani, ubacio u šesnaesterac, a štrkljavac, pardon, Mandžukić pogađa glavom (a kako drugačije) u gol. Europska jesen je tako blizu... I onda dvije minute kasnije Mandžukić zabija još jedan i stavlja točku na i tog susreta, koji je bio prepun svjetski renomiranih igrača (doduše to je većina postala tek kasnije). Kakav Eduardo, u tom trenutku Mandžukić je postao moj heroj.

Ovaj kratki uvod nema puno veze s Mandžukićem u reprezentaciji, ali tu je da dočara važnost Mandžukića mojoj malenkosti.

Mandžo je za reprezentaciju nastupio 89 puta i postigao 33 pogotka. Iako je svaki pogodak važan, odlučio sam izdvojiti Mandžukićevih 10 pogodaka za reprezentaciju, ujedno utakmica i trenutaka, koji su po mojem skromnom mišljenju najvažniji.  

Top 10 najvažnijih Mandžukićevih pogodaka/trenutaka/utakmica za reprezentaciju:

10. Najbolje je krenuti od početka. Hrvatska je drugi put zaredom u skupini kvalifikacija za veliko natjecanje izvukla Engleze. Smatralo se da ih možemo opet dobiti. U početku je krenulo loše i nakon manje od pola sata gubili smo 1:0. Već na startu drugog poluvremena Robert Kovač dobiva kontroverzan crveni karton i srozava nam šanse. Mladi Walcott ima svoji dan i jasno je kako će hrvatska ostati bez bodova. Mladi Mario Mandžukić smanjio je englesku prednost i dao kakvu takvu nadu, ali ni to nije dugo trajalo. Završilo je 4:1, no Mandžo je zabio svoj reprezentativni prvijenac i označio početak jedne ere, koja će zamah uhvatiti tek kasnije.

9. Utakmice sa Srbijom uvijek imaju i vjerojatno će imati veću važnost u odnosu na utakmice s drugim reprezentacijama. Datum je 6.9.2013. Hrvatska ima 16 bodova, Srbija 7, a nakon međusobnog dvoboja svatko ima po još dvije utakmice, što znači da ako Hrvatska izbjegne poraz, osigurano je drugo mjesto i dodatne kvalifikacije. Srbija je bolje ušla u susret i nije to dobro izgledalo za Hrvatsku. Sve do 53. minute kada Srna pronalazi Mandžukića, kao i kod Mandžinog prvijenca, odličnim dodavanjem, a Mandžo rutinski šalje loptu u mrežu pored nemoćnog Stojkovića. Kasnije smo primili izjednačujući pogodak, no cilj je ostvaren, drugo mjesto je osigurano.

8. Igra se europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini, godina je 2012., a datum 14.6. Hrvatska igra s uvijek neugodnim Talijanima, ali našim mušterijama, drugu utakmicu u skupini, nakon što je u prvoj utakmici uspješno svladana Irska, Republika Irska. Pobjeda znači plasman u drugi krug, remi ili poraz znači da se stvari rješavaju sa Španjolcima u zadnjem kolu. Prvo poluvrijeme Italija je bila bolji i zasluženo dolazi do vodstva pogotkom Pirla iz slobodnjaka, koji može ići i na dušu Pletikosi. Drugo poluvrijeme počinjemo bolje i u 72. minuti nakon Strinićevog ubačaja i loše procjene Chiellinija, Mandžo, tko bi drugi, malo nespretno prima loptu, ali je silovito zabija u mrežu pored Buffona. To mu je bio treći pogodak na prvenstvu i njime je postao prvi strijelac prvenstva, a nama vratio nadu da će možda i remi biti dovoljan protiv Španjolaca...

7. Opet euro 2012. Prva naša utakmica na prvenstvu protiv simpatičnih Iraca. Uvijek se na velikim natjecanjima potencira kako je prva utakmica na prvenstvu najvažnija pa su samim time i golovi na njoj važni. A Mandžo je zabio dva. Već u 3. minuti utakmice, nakon ubačaja Srne (opet), Mario zabija sretno glavom (na svoj način) nakon što se poskliznuo i već bio u padu. Irci su kasnije izjednačili, a Jelavić je vratio hrvatsku prednost malo prije kraja prvog poluvremena. I onda opet u 3. minuti, ali drugog poluvremena, Mario postiže pogodak, opet glavom i opet sretno, kojim rješava pitanje pobjednika.

6. Mjesto radnje je stadion Poljud, a vrijeme radnje je 3. lipnja 2011. Nakon što je Hrvatska poražena u prošloj utakmici od Gruzije, situacija se zakomplicirala. Grci su ispred nas, Izrael na samo 3 boda, a i Gruzija vreba. Utakmica se jednostavno ne smije izgubiti, propustiti 2 velika natjecanja zaredom bi bila velika tragedija. Nije počelo dobro. Već u 16. minuti Gruzija prelazi u vodstvo. Šok i nevjerica. Opet se provlači priča o poljudskom prokletstvu. Hrvatska je bolja, stvara šanse, ali neće lopta u gol. Sve do 76. minute. Nakon dobre suradnje Dujmovića i Klasnića, lopta dolazi do Mandžukića koji ju ležerno šalje u gol. Lakše se diše. Dvije minute kasnije Kalinić zabija za 2:1, Gruzija je rješena, euro se čini sve bližim.

5. Poraz od Grčke osudio nas je na dodatne kvalifikacije u kojima smo dobili Turke, rane iz Beča još su bile svježe. Datum simboličan: 11.11.2011. Igra se treća minuta, Ćorluka na lijevom beku, lomi Gonula, ubacuje, Mandžo ne uspijeva dobro zahvatiti loptu, ali dolazi do Olića i imamo prednost već u trećoj minuti. Dolazi 32. minuta, pokušava Olić, pokušava Modrić, lopta dolazi, gle čuda, do Srne, Srna ubacuje, a Mandžo posprema, gle čuda, glavom i Hrvatska vodi 2:0. Za kraj opet Srna ubacuje, a Čarli posprema glavom. Ćorluka se također nedavno oprostio i treba spomenuti da mu je ovo bila jedna od najboljih utakmica za reprezentaciju.

4. Ponovo Srbija. Prva utakmica sa Srbijom od osamostaljenja (ako ne računamo utakmice s Jugoslavijom u kvalifikacijama za euro 2000.), pun Maksimir, atmosfera odlična, velik pritisak na igračima. Ali ako nekog briga za pritisak to je Mario Mandžukić. Prošlo je 20 minuta, Kolarov ispucava loptu, Mandžo ju presječe, lopta dolazi do Rakitića, on je gura Oliću, Olić daje povratnu Mariu, a on to lagano posprema. Hrvatska 1, Srbija 0. Delirij na Maksimiru. Petnaestak minuta kasnije Olić posprema prsima za 2:0 i mirnu utakmicu. To je morala biti neka simbolika da baš naša dva slavonska ratnika zabiju.

3. Odlično smo krenuli u kvalifikacije za svjetsko prvenstvo u Brazilu, ali smo pred kraj sve zasrali. Štimac je otišao, došao je Niko Kovač, a u baražu nas čeka Island. Prva utakmica na Islandu završila je ništa:ništa i odlučivalo se u Maksimiru. Znamo tko je čovjek za odluke. Sredinom drugog poluvremena Rakitić na lijevoj strani lomi Islanđanina i ubacuje loptu, Perišić ju nije uspio dobro zahvatiti, lopta dolazi do jedinog čovjeka, kako Drago Ćosić kaže, koji nije smio ostati sam. Mario Mandžukić. Već se polako čuju ritmovi sambe... Ali ne bi Mandžo bio Mandžo da tu nema i nepotrebne grubosti. Borba za loptu, u trenutku kada Islanđani još uvijek nisu uputili nijedan udarac u naš gol, uz aut liniju na sredini terena, Mandžo otvorenim đonom na protivnika. Crveni karton. Šok na tribinama. Ukazao se Kovačić. Odlično je prošao kroz sredinu terena, proslijedio loptu Srni, a Srna pogodio i to je 2:0. Brazil la la la la. Šteta što Mario zbog tog crvenog nije mogao zaigrati na otvaranju protiv Brazila. Možda bi bio još koji gol za listu.

2. Bližimo se kraju, dolaze ova najrecentnija sjećanja. Mandžo je u padu forme, ne igra više špicu. Nije zabio nijedan gol na euru u Francuskoj, a sada ni u skupini na svjetskom. Je li vrijeme da netko drugi dobije priliku u napadu? Osmina finala svjetskog prvenstva, prvi put nakon 98. Ufff. Na drugoj strani su Danci, Hrvatska je favorit. Počelo je šokantno, već u prvoj minuti Danci prelaze u vodstvo. Tada se ukazao. Kada je najbitnije. Samo koju minutu kasnije, fliper u danskom šesnaestercu, lopta dolazi do Mandže i to je poravnanje. Uz puno drame s jedanaestercima prolazimo Dance i u četvrtfinalu smo. Predivno.

1. Kako smo počeli tako ćemo i završiti. S Englezima. Možda Mariov najvažniji gol u karijeri uopće. Presjekao nas je rani gol, ali igramo dobro. Perišić poravnava i idemo u produžetke. Pickford mu je dva puta već obranio, ali treći put neće. Nije ni gledao gol, samo je poslao loptu u mrežu. Reakcija legendarnog Žutog: "uff kako ga je stavio". Kad takva veličina kaže nešto takvo, onda je to to. Proslava gola u reklamama, na fotografu, nastaju legendarne fotografije. Za povijest. Jebote u finalu smo. 

Bonus: Treba spomenuti i pogodak Francuzima u finalu, pogodak kojim se upisao u povijest kao strijelac golova u dvama različitim finalima lige prvaka (od kojih je jedan možda i najljepši u povijesti) i u finalu mundijala. Treba reći i da veliki dio zasluga za prvi gol protiv Nigerije ide njemu. Ne smije se zaboraviti ni pogodak za pobjedu 1:0 u utakmici s Finskom u gostima, pogodak bez kojeg možda ne bi vidjeli Rusiju.

Tekst sam pisao sa namjerom da odam neku počast Mariu Mandžukiću i da kad me netko jednog dana pita što je Mandžo značio hrvatskoj reprezentaciji da mu jednostavno dam da pročita ovo i bit će mu jasno.

Hvala Mandžo!

Adio Mario!
Prije dva dana, hrvatskim i stranim medijima odjeknula je vijest da se Mario Mandžukić oprašta od hrvatske nogometne reprezentacije. Bio sam pogođen tom viješću s obzirom da je Mandžo bio jedan od naših najvažnijih igrača posljednih malo manje od 10 godina, a meni osobno i jedan od najdražih, stoga sam mu odlučio posvetiti tekst u kojem ću se na neki način osvrnuti na njegovu važnost. Ljeto 2007. godine loše je počelo. Kad si klinac uvijek imaš nekog uzora, nekog heroja, danas su to klincima Ronaldo i Messi, meni je bio Eduardo da Silva. I onda je otišao. Kao zamjena za ...
Adio Mario!
Prije dva dana, hrvatskim i stranim medijima odjeknula je vijest ...

Respekt: Dado_M, ivan-cro,

05/2018
Dinamo - Hajduk 1:0

Dosta se pričalo danas o derbiju u finalu kupa, komentirala se taktika, komentirale su sudačke odluke, no evo jednog teksta (putopisa) iz navijačke perspektive...

PUT PUTUJEM

Srijeda je, konačno je došao dan finala kupa, sat pokazuje 13:00... Vrijeme je za polazak... U Zagrebu vlada nesnosna sparina. Krećemo malo kasnije od planiranog jer stajemo u dućanu, ipak se treba opskrbiti za put, tko zna hoćemo li moći stati na nekom odmaralištu. U autu se prepričavaju dogodovštine sa prošlih gostovanja i vlada dobra atmosfera. Negdje na pola puta smo malo ožednili i primjećujemo da su na odmaralištu busevi i hrpa ljudi u plavim majicama, "mora da su naši", i odlučujemo stati. Na odmarlištu hrpa ljudi u Dinamovim majicama s natpisom finale kupa i slikom rabuzinovog sunca. Dolazimo od zaključka da su to uglavnom ljudi koji rade u Dinamu, rodbina igrača, dinamova druga momčad, a bilo je i sadašnjih (bivših) igrača poput Sose i Doumbie. Sosa kupuje sendviče na benzinskoj, a mi ga maltretiramo pitanjima zašto ne igra, on kaže da se čuva. Nastavljamo put, a na odmaralištu Marsonija primjećujemo boyse koji se skupljaju da mogu put nastaviti u konvoju. Dobivamo dojave da ne možemo autom u grad, nego će nas sve preusmjeriti na jedan parking i prevesti busevima do stadiona. Pokušavamo naći neki aternativni put da izbjegnemo to. Odlučujemo ići preko Đakova, ali na izlazu s autoceste i tamo nas dočekuje policajac. Kažemo da idemo na utakmicu, ali prodajemo priču da prije toga idemo u obližnje selo pozdraviti prijatelja. Policija nas pusti, ali šalje ispred nas policijsku pratnju koja nas vodi do tog sela (zaboravio sam mu ime). Na pola puta do tamo policijska pratnja ipak odlazi i ostavlja nas same, nervoza je u zraku, ali Vinkovci su sve bliže. Na ulazu u Vinkovce policajac nam ne da da uđemo u grad, jer taman dolaze boysi pod policijskom pratnjom u konvoju i spajaju nas sa njima, ipak zavrsavamo na parkingu i moramo busom...

0. POLUVRIJEME

Na parkingu nas policija tjera u buseve, htjeli bi do centra, ali nas ne puštaju, kažu da nas čeka fantastična fan zona (LOL). Nas stotinjak, ima mnogo poznanika, se tiska u busu od 50 mjesta, koji datira još iz one države, znoj se cijedi sa nas. Kaže prijatelj "sad sam se sjetio zašto više ne idem na navijačku tribinu" . Već nakon par metara vožnje, na prvom rotoru, je kafić okupiran Torcidom, cijeli bus luduje, ori se "grobari, grobari". Glavni policajac u busu mrzovoljno komentira "jebem ti državu i osiguranje kad je već na prvom rotoru sranje". Dolazimo na stadion, ali nas ne puštaju van iz busa, nitko ne zna šta se događa, nervoza je na vrhuncu. Policajac izlazi iz busa da izvidi situaciju i odmah kreće naguravanje prema van popraćeno povicima "guraj van, guraj van". Onaj policajac otprije par redaka, jedini razuman, naređuje da nas se pusti van da ne bi bilo sranja. Dolazimo pred takozvanu fan zonu koja je navodno fanatstična. Fan zona se sastoji od ograđene livade bez trunke hlada i s jednim šankom sa bezalkoholnom pivom. To zaobilazimo širokim lukom i ulazimo na stadion podno tribine zapad. Atmosfera je dobra, kafić je pun, idemo po pivu na omanji štand na kojem nema gužve. Par minuta kasnije skoro su izbili neredi jer nam je čovjek htio uvaliti bezalkoholnu pivu pod pravu. Vraćamo se u kafić i pijuckamo okruženi raznim poznatim facama. Tu su Agić (uvijek ga je "lijepo" vidjet), Peternac, Neretljak, Bilić (Mate, ne Slaven), Tomas (njemu još nisam oprostio rukomet protiv Australije 2006.), Igor Cvitanović i mnogi drugi... Dolazi Mario Pašlić sa društvom i ispraćen je salvom uvreda i zvižduka, Dinamovi navijači su tu ipak bili brojniji. Kasnije je prolazio i bivši hajdukov predsjednik Brbić koji je ispraćen povicima "Tito, partija, hajdukova armija". Prodefilirali su i mnogi drugi poznati i nogometni dužnosnici. Izdvojio bih našu NBA zvijezdu Bojana Bogdanovića, pala je i slika, iako me njegovo društvo upozoravalo da je on hajdukovac, odgovorio sam da znam jer sam vidio video, a Bojan se samo nasmijao. Poslije slikanja sam ga jednostavno morao pitati kako je to čuvati Lebrona, odgovorio je : "A to ti je ko da igraš sam sa sobom..." Sve je jasno.

UTAKMICA

Nakon dobrog zagrijavanja odlazimo na tribinu. Stadion popunjen, pjeva se Moja domovina, a nekoliko trenutaka kasnije svira himna, sve je spremno za početak. Prvo poluvrijeme obilježile su 3 odlične stipicine obrane, sudački previdi (o tome ću malo kasnije) i prečka Hajduka. U početku Dinamo bolji, ali kasnije Hajduk preuzeo inicijativu. Poluvrijeme. U tih 15 minuta pauze pozdravljaju se poznanici i komentira tekma, brzo je proletilo vrijeme. Kasnim nekoliko sekundi na početak drugog poluvremena, ali primjećujem da nisam jedini, pola našeg društva fali. Pijani duo išao je na dio zapadne tribine gdje su hajdukovi navijači, da se slika s Mirtom Šurjak. Minutu poslije prijatelj šalje sliku s Mirtom Šurjak uz komentar "bolje da ju nisam nikad vidio uživo". Televizia ipak uljepša. Ni minutu poslije na južnoj tribini gdje su navijači torcide počinju letjeti stolice na atletsku stazu i naguravanje na ogradu, a nikome od nas nije jasno što se događa. Nekoliko minuta poslije dolazi jedan od dvojca Butch Cassidy i Sundance Kid i prenosi nam vijest da su drugoga priveli jer je uletio na teren. Čovjek je nakon slikanja s Mirtom Šurjak preskočio ogradu zapadne tribine, otrčao do juga, opalio selfie ispred transparenta Torcida Zagreb i pokušao ukrasti tu krpu, no čim se približio krenulo je gađanje stolcima i naguravanje, a njega je odvela interventna. To što je gotovo uspio u svom naumu dovoljno govori o osiguranju na utakmici. Nedugo nakon toga Savvas griješi, a Gavranović ne prašta i Dinamo vodi 1:0. Ostatak utakmice prošao je bez nekih velikih uzbuđenja, osim hajdukovog pritiska u posljednjim minutama. Zanimljivije je bilo pratiti vijesti iz marice i policijske postaje. Negdje oko 20:50 Mario Zebec označava kraj. Dinamo osvaja duplu krunu, igrači Dinama su ispraćeni uz stihove evergreena Novih fosila - za dobra stara vremena, osim od boysa na sjeveru koji su ih ispratili povicima hoćemo izbore, a navijači hajduka sa zapadne tribine su ispraćeni sa jedna će torcida...

Nakon utakmice ponovno nas prevoze busevi do parkinga, samo je sada malo manje vruće. S parkinga naravno puštaju na kapaljku što smo i očekivali i htjeli izbjeći. Tu srećemo i našeg palog brata kojeg je policija pustila uz kaznu od 5000 kuna. Dok čekamo da nas puste s parkinga vrijeme kratimo prepričavanjem događaja iz zanimljivog dana, a naš prijatelj ponosno pokazuje selfie ispred juga. Oko 23:00 konačno uspijevamo otići s parkinga i uz dosadno rominjanje kiše stižemo u Zagreb oko 2 ujutro, živi i zdravi.

SUĐENJE

Sve bi to bilo lijepo i krasno da se poslije utakmice opet ne priča o suđenju. Ja sam kod obje situacije bio potpuno dijagonalno od mjesta događanja i nisam mogao dobro vidjeti šta je bilo. Odmah nakon situacije s penalom dolazile su mi poruke da penal nije bio, a na indexu koji je pisao live komentar na utakmicu je pisalo da je Zebec ispravno odlučio. Na poluvremenu dolaze vijesti da je režiser našao kut gdje se kontakt vidi i da je penal. Jebiga, očito je i sucu to bilo teško isprve vidjeti, a ni Mađar nije pomogao svojim teatralnim padom. Kod zaleđa je sve jasno, a to je da zaleđa nije bilo. Šteta šta se ovakav praznik nogometa pokvario zbog loših sudačkih odluka. 

Tekst bih zaključio jednom misli koja mi je danas prošla kroz glavu tijekom dana. Da se barem finale kupa igra svaki dan.

Finale kupa iz jednog drugačijeg kuta..
Dosta se pričalo danas o derbiju u finalu kupa, komentirala se taktika, komentirale su sudačke odluke, no evo jednog teksta (putopisa) iz navijačke perspektive... PUT PUTUJEM Srijeda je, konačno je došao dan finala kupa, sat pokazuje 13:00... Vrijeme je za polazak... U Zagrebu vlada nesnosna sparina. Krećemo malo kasnije od planiranog jer stajemo u dućanu, ipak se treba opskrbiti za put, tko zna hoćemo li moći stati na nekom odmaralištu. U autu se prepričavaju dogodovštine sa prošlih gostovanja i vlada dobra atmosfera. Negdje na pola puta smo malo ožednili i primjećujemo da su na odmaralištu busevi i hrpa ljudi u ...
Finale kupa iz jednog drugačijeg kuta..
Dosta se pričalo danas o derbiju u finalu kupa, komentirala ...
NAjbolje iskustvo ovaj s Mirtom i Maricom... - Losovius, 24.5.18. 22:18, 0 1 0
ako ovakav doživljaj završiš rečenicom da je bar tako svaki dan, skidam kapu. Gužvanje u busu, bezalkoholna piva, Jasmin Agić, to su ključne riječi koje nikako ne idu sa 'ponovilo se'. No, o ukusu dovoljno govori navijanje za Dinamo :) - Mac316, 28.5.18. 11:23, 1 0 0
bas zabavno. slobodno nastavi :) - sthagon, 30.5.18. 0:19, 0 0 0
03/2018
Zašto se bekovi teško proizvode?

Dugo nisam pisao, falilo je vremena i inspiracije, no ova tema me zainteresirala. Gotovo cijeli život sam u nogometu, prošao sam sve mlađe kategorije i još trenutno sam aktivan u seniorskom nogometu. Upoznao sam puno igrača i trenera i dobio sam neko svoje viđenje zašto je bek problem.

Većina klinaca od malih nogu mašta da će biti nogometaš jednog dana i svatko ima nekog uzora. Tu se već u samom startu javlja problem, jer nitko ne sanja da će jednog dana biti Jordi Alba, Marcelo, Azpilicueta, nego Ronaldo, Messi, Neymar... U početku, kad se djeca tek počinju baviti nogometom, igra se na pola terena i uglavnom nemaju svoju definiranu poziciju, više zonu (obrana, sredina, napad). Kada se oko 11. godine prelazi na veliki teren, trener, po karakteristikama koje su ta djeca prikazala prijašnjih godina, pokušava svakome definirati poziciju. Netko tko je pokazao da ima nos za gol će biti napadač, brzi igrači s dobrim driblingom idu na krilo, igrači s dobrom vizijom i koji imaju sposobnost da daju dobru dugu loptu idu u vezu, igrači koji su u tim godinama već dosta visoki i dobro igraju glavom idu na stopera. Tu sad dolazi do problema. Događaju se dvije stvari.

Rijetko koji klub, pogotvo u Hrvatskoj, koja je mala zemlja, ima mogućnost da svi igrači u prvih 11 svi imaju talenta. Broj talenata je limitiran i kad netko u svojoj momčadi posjeduje talentiranog igrača, onda ga se gura prema naprijed jer će prije tamo raditi razliku, nego na beku, a i takvi igrači sami žele igrati više prema naprijed jer je zanimljivije, a i bekove se uvijek smatra manje bitnima i manje talentiranima. Zbog toga se na bokove uglavnom guraju igrači koji nisu pretjerano talentirani i uglavnom su limitirani. Uvijek ima igrača koji napornim radom i treniranjem uspiju nadoknaditi nedostatak talenta, ali takvi su rijetki. Ovim problemom već je smanjen broj budućih vrhunskih bekova.

Da bi mladi igrač ušao u seniorsku momčad mora biti vrhunski talent ili igrati poziciju na kojoj je seniorska momčad deficitarna. U tim godinama (16-18) koje su prijelazna faza između seniorskog nogometa, dosta igrača je primoreno promijeniti svoju poziciju jer na njihovoj poziciji nema mjesta u prvoj momčadi, ali imaju dovoljnu razinu talenta da igraju prvoj momčadi. To se pogotovo tiče ljevaka. Veliku većinu se pokušava gurati na poziciju lijevog beka. Isto tako krilni igrači koji imaju predispozicije za igranje bočne pozicije (brzina, centaršut)  se često guraju na bekovske pozicije jer su uglavnom glavni igrači prve momčadi krila i za njih nema mjesta. Većina mladih igrača, u takvim situacijama, jer su puni sebe, prepotentni, puca ih pubertet, misle da su najpametniji, odbija promijeniti poziciju i igrati beka jer nisu naviknuti na obrambene zadatke, ne sviđa im se to što moraju biti iza i ta pozicija im nije atraktivna. Dosta takvih na kraju ne uspije. Postoji i manji broj igrača koji su malo skromniji i neće nikad ništa nikome prigovoriti. Takvima nije bitno što igraju, nego da igraju i promjene poziciju. Takav je primjer, među ostalim, Pivarić koji je cijelu svoju karijeru u mlađim kategorijama igrao u vezi ili na krilu i postao bek tek kada je prešao u seniorski nogomet. Imamo i primjera kada se igrače i tijekom karijere gura na beka (Pranjić, Delph, Kimmich, Sergi Roberto,..). Problem kod takvih igrača je šta su većinu igračke karijere odgajani na drugoj poziciji i onda moraju prisilno igrati drugu poziciju i vrlo im je teško pružati vhunske partije i ispadaju prosječni igrači.

Kod nas će problem bekova uvijek postojati jer je sustav loš i monopoliziran i jedini pravi lijevi bek, koji je dostojan reprezentacije, je Sosa koji se izrodio iz generacije koja je bila puna vrhusnkog talenta. U svijetu će uvijek biti vrhunskih bekova, no teško da će itko biti među najboljima na svijetu zbog neatraktivnosti pozicije. Možda s napretkom napredne statisktike važnost bekova postane izraženija.

Tko želi biti bek?
Dugo nisam pisao, falilo je vremena i inspiracije, no ova tema me zainteresirala. Gotovo cijeli život sam u nogometu, prošao sam sve mlađe kategorije i još trenutno sam aktivan u seniorskom nogometu. Upoznao sam puno igrača i trenera i dobio sam neko svoje viđenje zašto je bek problem. Većina klinaca od malih nogu mašta da će biti nogometaš jednog dana i svatko ima nekog uzora. Tu se već u samom startu javlja problem, jer nitko ne sanja da će jednog dana biti Jordi Alba, Marcelo, Azpilicueta, nego Ronaldo, Messi, Neymar... U početku, kad se djeca tek počinju baviti nogometom, igra ...
Tko želi biti bek?
Dugo nisam pisao, falilo je vremena i inspiracije, no ova ...
Mislim da je više do specifičnosti fizičkih i taktičkih zahtjeva pozicije koje prije nisu postojale nego do faktora koje si nabrojao... - Losovius, 28.3.18. 14:37, 0 0 0
11/2017
Surfin USA; Celticsi došli do 13 u nizu...

Gledajući, nekidan, utakmicu između Boston Celticsa i Golden State Warriorsa, pod dojmom dobre igre,  počeo sam razmišljati o tome kako je Boston kroz cijelu njihovu povijest dobar u košarci. Onako na prvu sjetio sam se da nemaju loše momčadi ni u ostalim sportovima i odlučio sam malo detaljnije to istražiti. Nakon istraživanja došao sam do zaključka: Boston je najsportskiji grad u Sjedinjenim Američkim Državama!

Da malo pojasnim kako sam došao do toga zaključka. Odlučio sam uzeti u obzir četiri najpopularnija američka sporta: američki nogomet (NFL),  bejzbol (MLB), hokej (NHL), košarka (NBA). Razmišljao sam o tome da gledam i nogomet (MLS), ali on je tek u posljednje vrijeme postao popularan u americi i nema veliku važnost kroz povijest SAD-a. Imao sam dvojbu između dvije mogućnosti. Prva je bila da u obzir uzimam ukupan broj naslova koje imaju sve momčadi iz nekog grada u ta 4 sporta, a druga da u obzir uzimam najbolju momčad u gradu, po broju naslova, u svakom od 4 sporta i gledam koliko su uspješne u usporedbi s drugim gradovima. Odlučio sam se za drugu opciju, jer, primjerice, New York je grad koji ukupno ima najviše naslova u glavna 4 sporta (42), no problem je u tome što New York skoro u svakom sportu ima barem 2 predstavnika, samim time i veće šanse za naslov. Uz to, više od pola naslova (27) u New York je donijela bejzbol momčad New York Yankees. Zbog navedenih činjenica, druga metoda se činila prikladnijom, a Yankeesima se može odati počast zbog činjenice da su najtrofejnija američka momčad. Prije nego krenem na podatke, htio bi napomenuti da je i u prvoj metodi Boston bio vrlo uspješan i zauzeo je drugo mjesto sa 36 naslova.

Napomena: Kod momčadi s istim brojem naslova, gledao sam da je bolja momčad ona koja je više puta nastupila u finalima.

NFL* - NEW ENGLAND PATRIOTS

MOMČAD

   BROJ NASLOVA   

  BROJ FINALA  

Pittsburgh Steelers

             6

          8

New England Patriots

             5

          9

Dallas Cowboys

             5

          8

San Francisco 49ers

             5

          6

Green Bay Packers, New York Giants

             4

          5

Kao što vidimo u tablici, Patriotsi su druga najuspješnija NFL momčad. Posebno je zanimljiva činjenica da su svih svojih 5 naslova uzeli u 21. stoljeću pa za njih možemo reći da su najbolja NFL momčad 21. stoljeća. Najpoznatiji igrač je quarterback Tom Brady. Brady je cijelu svoju karijeru u Patriotsima i sudjelovao je u osvajanju svih 5 naslova i jedan je od dvojice igrača koji imaju 5 Super Bowlova. Mnogi ga smatraju najboljim NFL igračem u povijesti.

*Napomena: Za broj naslova uzimao sam naslove u Super Bowl eri jer ipak je Super Bowl jedan oda najvažnijih dogđaja u svijetu. Kad bi gledali i naslove i prije Super Bowl ere New England Patriotsi bi se nalazili na 6. mjestu, a najuspješnija bi bila momčad Green Bay Packersa s 13 naslova.


MLB - BOSTON RED SOX

MOMČAD

  BROJ NASLOVA  

  BROJ FINALA  

New York Yankees

           27

         40

St. Louis Cardinals

           11

         19

Oakland Athletics

            9

         14

San Francisco Giants

            8

         20

Boston Red Sox

            8

         12

Red Soxi sa 8 naslova su na samom rubu top 5 nauspješnijih momčadi MLB-a. Babe Ruth, igrač bejzbola kojeg mnogi smatraju najboljim ikada u tome sportu, počeo je karijeru u red Soxima. U 5 godina koje je proveo tamo, Red Soxi su osvojili 3 naslova. Nakon toga Ruth pod misterionim okolnostima odlazi u Yankeese i Red Soxi ne osvajaju naslov sljedećih 86 godina! Taj podatak poznat je pod nazivom prokletstvo Bambina (Ruthov nadimak)

NHL - BOSTON BRUINS

MOMČAD     

  BROJ NASLOVA  

  BROJ FINALA  

Montreal Canadiens  

           24

         33

Toronto Maple Leafs

           13

         21

Detroit Red Wings

           11

         24

Boston Bruins

            6

         19  

Chicago Blackhawks 

            6

         13

Bruinsi se nalaze na 4. mjestu najtrofejnijih NHL momčadi. Kada bi iz tablice izuzeli kanadske momčadi koje su dominantnije u hokeju, Boston bi bio druga momčad po broju Stanley kupova u SAD-u. Zanimljiva je činjenica da su, uz Detroit, momčad sa najviše poraza u finalima. Najveći igrač u povijesti kluba je Bobby Orr, koji je najbolji obrambeni igrač u povijesti NHL lige, a najpoznatiji je po takozvanom letećem golu u finalu Stanley kupa 1970. kojim je donio naslov Bruinsima.

NBA - BOSTON CELTICS

MOMČAD

BROJ NASLOVA

BROJ FINALA

Boston Celtics

17

21

Los Angeles Lakers

16

31

Chicago Bulls

6

6

Golden State Warriors 

5

9

San Antonio Spurs

5

6

Celticsi su najuspješnija NBA momčad, a sa 17 naslova su i druga najuspješnija momčad američkog sporta. Dio su jednog od najpoznatijih rivalstava u sportu zajedno s Los Angeles Lakersima, koji su se susreli čak 12 puta u NBA finalima, a Celticsi su bili uspješniji sa 9 pobjeda. Kroz Boston je prošlo mnogo vrhunskih igrača kroz povijest, a neki od njih smatrani su jednima od najbolij koji su igrali košarku (Bill Russell, Larry Bird,...)

Kao što se vidi u tablicama, Boston je jedini grad u SAD koji ima momčad među pet najtrofejnijih momčadi u svakoj od četiri lige. Samim time Boston možemo smatrati najuspješnijim gradom Sjedinjenih Američkih Država po pitanju sporta. Ta činjenica postavlja pitanje: Kako je Boston tako uspješan?

Uspješnost Bostona ne možemo pripisati broju stanovnika, a ni veličini grada jer je Boston sa 673 184 stanovnika tek 22. grad po broju stanovnika u SAD (primjerice Zagreb ima 790 017 stanovnika), a po površini kopna (125.41 m2) nije ni u top 150 gradova. Također Boston nije ni jedan od turističkih središta SAD-a. Što je onda doprinijelo tome da Boston bude toliko uspješan kao grad? Dio zasluga možemo pripisati vrhunskim igračima koji su nastupali u bostonskim momčadima, ali i te igrače trebao je netko draftirati i voditi. Dugo promišljajući došao sam do 2 teze.

Prva teza je posljedica činjenice da je Boston vrlo europski grad pošto četvrtinu stanovništva čine ljudi irskog i talijanskog podrijetla i da zbog toga im je sport više u genima, no ta teza mi nije baš uvjerljiva jer Europljani nisu baš uspješni što se tiče američkog sporta. Druga teza, meni realnija, je posljedica toga da se u okolici Bostona nalaze dva, možda i najprestižnija sveučilišta, Harvard i MIT. Samim time više pametnijih i sposobnijih ljudi studira i obitava u okolici Bostona i samim time posljedica toga je da pametniji i sposobniji ljudi rade u gradu, vode grad, a samim time i momčadi u tom gradu.

Da zaključim, prilično je nevjerojatno, da je jedan takav grad poput Bostona toliko uspješan u tako velikoj i bogatoj zemlji poput SAD-a i to je jedan vrlo zanimljiv fenomen.

Fenomen zvan Boston
Gledajući, nekidan, utakmicu između Boston Celticsa i Golden State Warriorsa, pod dojmom dobre igre, počeo sam razmišljati o tome kako je Boston kroz cijelu njihovu povijest dobar u košarci. Onako na prvu sjetio sam se da nemaju loše momčadi ni u ostalim sportovima i odlučio sam malo detaljnije to istražiti. Nakon istraživanja došao sam do zaključka: Boston je najsportskiji grad u Sjedinjenim Američkim Državama! Da malo pojasnim kako sam došao do toga zaključka. Odlučio sam uzeti u obzir četiri najpopularnija američka sporta: američki nogomet (NFL), bejzbol (MLB), hokej (NHL), košarka (NBA). Razmišljao sam o tome da gledam i nogomet (MLS), ...
Fenomen zvan Boston
Gledajući, nekidan, utakmicu između Boston Celticsa i Golden State Warriorsa, ...

Respekt: Drop24, BruceWayne, Cirohito,

Slažem se: Cirohito,

Volio bih da netko tko se možda više razumije u američki sport i ameriku kao zemlju podijeli svoje mišljenje jer mi je ovo stvarno zanimljivo, a nisam otkrio ništa baš što bi moglo objasniti fenomen. - GNKDZCFC, 20.11.17. 19:01, 0 0 0
10/2017
Hajduk - Dinamo 2:2

Loša atmosfera

Dinamo već duže okružuje loša atmosfera. U zraku je osjećaj kao da su svi protiv Dinama i njegovi i suparnički navijači. Najveći krivac za nju je Zdravko Mamić, no nije jedini. Dinamo je početkom dvijetisućitih bio u teškim govnima zbog raznih dugova iz doba Canjuge i Mamić je bio taj koji ih je iz tih govana izvukao. U to doba Hajduku je dosta pomagao Sanader i Hajdukov pad je većinom počeo i kad je počeo Sanaderov pad. U očima Torcide je Mamić najveće zlo i najveći kriminalac na svijetu, a sa Sanaderom, koji je uvalio našu državu u govna, radi se zajebancija, Ćaća se vraća, a nitko njemu i njegovoj obitelji ne prijeti smrću.

Dinamu se spočitava odnos s Lokomotivom i da je to zapravo Dinamova druga momčad i da kao takva ne može igrati prvu ligu. U odnosu Lokomotive i Dinama nema ništa ilegalno, možda nije totalno fer, ali nije ilegalno. Lokomotiva je Dinamova filijala i u takvom odnosu Dinamo može lakše dovesti njihove igrače i lakše im slati igrače na posudbu. Između dva kluba može se sprovesti određen broj posudba pa se zna dogoditi situacija, da kad Lokomotiva više ne može posuditi igrača Dinama, u kojoj igrač raskine ugovor s Dinamom pa kao slobodan igrač potpiše s Lokomotivom. U neku ruku to i je prevara, ali nije ilegalno. Uostalom kao da nitko od nas nije varao u nekoj situaciji. Isto tako tko brani Hajduku da takav odnos uspostavi sa Dugopoljem ili Solinom ili nekim trećim? No zbog te Lokomotive se stvara atmosfera da je prvenstvo neregularno i da je Dinamo za to krivac. Stoga si Dinamo treba postaviti pitanje je li Lokomotiva vrijedna tog svega i je li vrijeme da se od tog odnosa odustane.

Nedavno sam vidio komentar u kojem se osoba osvrnula na Mamićevo (Dinamovo) pomaganje ostalim hrvatskim klubovima i usporedila Mamića s Escobarom, da je i Escobar pomagao pa je svejedno bio kriminalac. Ljudi moji, gdje je Mamić od Escobara pa Escobar je srušio avion pun ljudi, samo da bi ubio jednu osobu, a ta osoba na kraju se nije ni ukrcala na avion. Mamića se može usporediti s Berlusconijem. Berlusconi je bio osebujna osoba koja je netransparentno vodila klub, ali klub je bio uspješan i nije zbog njega bilo bojkota, prosvjeda i ne znam ja sve čega. Berlusconi je kao i Mamić klub spasio od dugova kad ga je preuzeo. Isto tako kad je vidio da više ne ide, pokupio je kofere. Mamić treba vidjeti da je on s Dinamom dosegnuo maksimum i da će teško moći nešto više i da Dinamo trenutno zbog njega pati. Mamiću je vrijeme da pokupi kofere i prepusti klub nekom drugom. Pogotovo sad kad je tu u funkciji savjetnika i više je u sudnici nego u klubu.

Velika se drama radi i oko suđenja i sudačkih pogrešaka, ali nije Mamić kriv za to. Ja sam završio tečaj za suca, ali sam se isto tako povukao iz toga. Zašto? Zato jer da bi uspio moraš se uvlačiti određenim ljudima u guzicu, moraš tu i tamo primiti naknadu i "pošteno odsuditi". Zato mi nikad nemamo suca koji će suditi na velikim natjecanjima. Nije za to Mamić kriv, nego naš sustav i naše okruženje jer nije tako samo u nogometu, nego i u ostalim područjima. Uostalom sudačkih pogrešaka ima svugdje, pogotovo u Španjolskoj gdje se skoro svako kolo pomogne Barci ili Realu pa se ne rade tolike drame kao kod nas.

Sad će ispasti da ja branim Mamića, ali to nije istina. Mamić je čovjek koji je napravio dosta toga dobroga, ali je napravio dosta toga lošeg i služi se krivim sredstvima. Mamić je krivac za dosta toga, ali se ne slažem da je on izvor svega lošega u nogometu i da je sav ta hajka oko njega i Dinama zaslužena i čisto sumnjam da kad on ode da će situacija biti drugačija u hrvatskom nogometu, jer sustav je izrodio ovog Mamića, izrodit će i nekog drugog.

Ove tri nabrojane stvari čine Dinamov bermudski trokut u kojem se Dinamo izgubio. Da bi Dinamo izašao iz njega treba popraviti kadar i trenera pa će samim time i atmosfera biti bolja jer će igra i rezultati (pogotovo u europi) biti bolji. Problem je što bez bolje atmosfere teško da će se moći popraviti kadar i trener jer su to vrlo teški uvjeti za rad i rijetko ko bi bio voljan ući u to. Pogotovo zato što je atmosfera sve lošija i lošija. S obzirom na sve, u svakom slučaju, Dinamova budućnost je zanimljiva i nepredvidljiva.

Dinamov bermudski trokut 2. dio
Loša atmosfera Dinamo već duže okružuje loša atmosfera. U zraku je osjećaj kao da su svi protiv Dinama i njegovi i suparnički navijači. Najveći krivac za nju je Zdravko Mamić, no nije jedini. Dinamo je početkom dvijetisućitih bio u teškim govnima zbog raznih dugova iz doba Canjuge i Mamić je bio taj koji ih je iz tih govana izvukao. U to doba Hajduku je dosta pomagao Sanader i Hajdukov pad je većinom počeo i kad je počeo Sanaderov pad. U očima Torcide je Mamić najveće zlo i najveći kriminalac na svijetu, a sa Sanaderom, koji je uvalio našu državu u ...
Dinamov bermudski trokut 2. dio
Loša atmosfera Dinamo već duže okružuje loša atmosfera. U zraku ...
Poanta je vise bila na 1. dijelu, u 2. sam se malo borio s vjetrenjacama. My bad. - GNKDZCFC, 24.10.17. 15:57, 0 0 0
Ne moze stajati usporedba Mamic je izvukao Dinamo, a Sanader Hajduk. Mamicu je netko iz politike oprostio dugove jer ga je on zicao ( potplatio?). Sanadera je netko iz Hajduka zicao oprost duga (pardon pribatizaciju). Dakle znak jednakosti ide - gradim, 24.10.17. 17:21, 0 0 0
Izmedju uprave kluba (mamic= tko je tad.vodio hajduk) odnosno Sanadera i tko je vec otpisao dug Dinamu ( cini mi se isto Sanader) - gradim, 24.10.17. 17:23, 0 0 0
"Uostalom kao da nitko od vas nije varao u nekoj situaciji" - postoji velika razlika kad varaš na nebitnom ispitu i kad varaš ligu s 50 igrača koje su izmijenili Dinamo i Lokomotiva. - pravi, 25.10.17. 10:33, 0 0 0
sudačke pogreške se događaju svugdje, ali samo se kod nas događaju stalno u korist iste ekipe. ne u 100 posto slučajeva, ali u 90. - pravi, 25.10.17. 10:34, 0 0 0
10/2017
r2 n4
Hajduk - Dinamo 2:2

Dinamo je nakon 13 odigranih kola na 1. mjestu sa 6 bodova više od prvog pratitelja i još uvijek neporažen. Bez obzira na to, još od prošle sezone, Dinamo ne izgleda ujerljivo kao prijašnjih godina. Dinamo više ne pobjeđuje momčadi s dna tablice sa 3,4 gola razlike i bez muke, više ne pobjeđuje Rijeku i Hajduk bez problema s potpunom dominacijom. Koji su razlozi tome? Bez sumnje je da su se ostali podigli kvalitetom. Osijek je od momčadi koja se borila za ostanak, postala momčad koja se bori u najmanju ruku za europu, Rijeka je već nekoliko godina glavni Dinamov suparnik, svake godine je sve konkurentnija i prošle godine mu je uspjela i oteti naslov, dok je Hajduk stabilizirao financije i bodovna razlika između Dinama i Hajduka, koja je znala biti dosta velika, je sve manja. Ove sezone bi također bilo izjednačenije da Rijeka ne igra europu, da Hajduk nije igrao s Evertonom i zbog te dvije utakmice ostao bez Vlašića i da se Futacs nije ozlijedio te da Osijek nije dva puta prosuo bodove protiv Rudeša. Uz sve to, Dinamo ima i neke svoje probleme. Koji su to?

Kadar

Dinamo je uvijek prijašnjih godina imao par klasnih igrača (Modrić-Dudu, Modrić-Mandžo, Sammir-Mandžo, Sammir-Vida/Tonel, Junior-Soudani) u kombinaciji sa mladim igračima koji imaju veliki potencijal (Vrsaljko, Brozović, Kovačić, Halilović, Rog, Pjaca). Dinamo je sada ostao samo na klasi Soudanija, dok bi mladi potencijal trebao biti Ante Ćorić, no on sve manje i manje pokazuje da ga čeka svjetla budućnost. Benković je u neku ruku taj, ali on je ipak stoper i pošto se ne igra europa, taj njegov potencijal u hrvatskoj ligi, gdje Dinamo u većini utakmica nema puno opasnosti prema zadnjoj liniji, ne dolazi toliko do izražaja. Stojanović je došao u Dinamo kao igrač koji ima puno potencijala (svi koji igraju FM znaju kakvu perspektivu bi on trebao imati), no on u Dinamu nije pokazao gotovo ništa. Sosa je predstavljen kao budući lijevi bek reprezentacije, ali prilike dobiva rijetko. Olmo i Moro su pokazali da nešto može biti od njih, ali vrlo su inkonzistentni. Hodžić je tip napadača kao što je Mandžukić (s razlikom da je Hodžić sporiji, manje borben, nije dobar u pressingu, a ni defanzivno), napadač koji si ne može sam kreirati šansu, nego su mu potrebni drugi koji će ga ubaciti u šansu ili ako dodje do neke greške protivnika koju će iskorititi. S obirom na činjenicu da je dinamo dosta loš po bokovima, on nema dosta centaršuteva sa bokova i lopta rijetko dolazi do njega, a on je napadač kojem treba više šanši da zabije gol. Zato Hodžić većinu vremena izgleda izgubljen na terenu, pogotovo protiv jačih momčadi. Henriquez je u svojoj prvoj sezoni pokazao zašto je na platnom spisku Manchester Uniteda. Nakon te prve sezone Angelo je dobivao manje prilika, bio je i ozlijeđivan, a i kad je igrao djelovao je nekako nezainteresirano, što je vjerojatno posljedica toga da se on u prvoj sezoni htio dokazati i nadao se povratku u United, no nakon što ga je Dinamo otkupio, izgubio je motivaciju (sigurno nije od malih nogu sanjao da će igrati za Dinamo Zagreb).

Sve je to problem bio i prošle sezone, a po tom pitanju nije napravljeno ništa. Činjenica da je povratak Ademija najveće pojačanje, dovoljno govori o tome kako je odrađen prijelazni rok. Dinamo se konačno riješio Pivarića i umjesto da se pruži prilika Sosi, doveden je Lecsjaks koji nije pokazao apsolutno ništa. Fernandes je otišao, što je dosta veliki udarac s obzirom na činjenicu da je bio najbolji igrač Dinama u početku sezone. Njegov odlazak je u neku ruku i razumljiv s obzirom na činjenicu da je imao veliku plaću, da se ispalo iz europe i da mu je ugovor isticao. Doveden je Doumbia, koji za sad djeluje dobro, ali njegov tip igrača ne dolazi do izražaja protiv slabijih protivnika kada treba kreirati. Dinamo, da bi popravio svoju situaciju, treba dovesti nekog od najboljih mladih igrača u ligi (Majer, Ivanušec, Bočkaj, Mudražija) i nekog klasnog napadača (kao što su probali sa Gavranovićem).

Trener

 

Dinamo danas nema igru. Cvitanović je krivac, ali nije jedini. Od odlaska Zorana Mamića, pod kojim je Dinamo igrao dosta dobro i smisleno, Dinamo je promijenio tri trenera. Pod Cicom je Dinamo u početku igrao solidno, ali kasnije nakon što su Rog i Pjaca otišli, Cico nije uspio naći način da ih zamijeni i pogodila ga je katastrofa i sramota na Rujevici. Njegova zamjena Petev predstavljen je kao da je u najmanju ruku Mourinho, no Bugarin nije napravio ništa, Dinamo je pod njim izgledao još lošije i on Dinamu nije donio apsolutno ništa i izgubio je sve šta je mogao. Nakon što je Petev iznenadno smijenjen, njegovu rolu preuzeo je Mario Cvitanović. Cvitanović je prije prve momčadi Dinama trenirao samo Dinamove juniore i Dinamovu drugu momčad. Dinamo je pod njim neporažen, ali ne djeluje dobro. Posebno upada u oči činjenica da u svim većim utakmicama ove sezone (Skenderbeu, Osijek, Hajduk) Dinamo odigra očajno prvo poluvrijeme, dok u drugom dominira. Cvitanović poslije svake te utakmice kaže da ne zna šta se dogodilo prvo poluvrijeme, da je on rekao sve igračima u prvom poluvremenu, ali ga nisu slušali pa je u poluvremenu morao korisiti svakakve riječi. Istina je da je u svim tim utakmicama Cvitanović griješio s postavom. Kao što sam već rekao, Hodžić je vrlo limitiran igrač i kao takav ne može igrati takve utakmice. Cvitanović ga je svaki put mijenjao Henriquezom, koji je puno bolji igrač, i on ga je potom u zadnjim minutama spašavao od poraza. Protiv Hajduka je Cvitanović u 1. poluvremenu pogriješio time što je u vezni red postavio Doumbiu i Antolića kao zadnje vezne, koji su obojica spori igrači koji ne mogu brzo prenijeti loptu sa svoje polovice na tuđu, a ispred njih je postavio Moru koji je na toj poziciji izgubljen jer on nije igrač driblinga i poteza, nego vezni igrač s dobrim udarcem i pasom. Na toj poziciji bi puno bolje djelovao Olmo ili Ćorić.

Pozitivno je to što Cvitanović uspijeva prepoznati pogreške pa je situaciju u veznom redu spasio Ademijem koji je svojom trkom donio premoć u veznom redu. Također pohvalno je što je Dinamo dosta popravio igru iz prekida, no u neku ruku to treba i pripisati činjenici da Dinamo ima dva izvrsna skakača - Benkovića i Doumbiu. Cvitanovića ne treba otipisati, zaslužuje dobiti priliku da prođe pripreme s momčadi, no nekako sumnjam da će dugo ostati trener Dinama.

 

Dinamov bermudski trokut 1. dio
Dinamo je nakon 13 odigranih kola na 1. mjestu sa 6 bodova više od prvog pratitelja i još uvijek neporažen. Bez obzira na to, još od prošle sezone, Dinamo ne izgleda ujerljivo kao prijašnjih godina. Dinamo više ne pobjeđuje momčadi s dna tablice sa 3,4 gola razlike i bez muke, više ne pobjeđuje Rijeku i Hajduk bez problema s potpunom dominacijom. Koji su razlozi tome? Bez sumnje je da su se ostali podigli kvalitetom. Osijek je od momčadi koja se borila za ostanak, postala momčad koja se bori u najmanju ruku za europu, Rijeka je već nekoliko godina glavni Dinamov ...
Dinamov bermudski trokut 1. dio
Dinamo je nakon 13 odigranih kola na 1. mjestu sa ...

Respekt: domac277, pravi,

Ne slažem se: konjokradica, ilmambanegro, Mac316, Jerlekan,

10/2017
Osim ozljeda, tko može zaustaviti GSW?

Sljedeći utorak kreće NBA sezona. Opet će biti mnogo neprospavanih noći probdijenih uz najbolju košarku. Među 30 momčadi NBA lige, izdvojio bih dvije momčadi s velikom perspektivom i mogućnošću da iznenade svojim rezultatima: Philadelphia Sixers i Los Angeles Lakers i jednu momčad koja bi mogla ozbiljno ugroziti Warriorse: Oklahoma City Thunder. Također u najjačoj ligi na svijetu sudjeluje i 6 Hrvata: Bojan Bogdanović, Dario Šarić, Ivica Zubac, Dragan Bender, Mario Hezonja te Damjan Rudež. U analizi ću se baviti mogućnostima te 3 momčadi i perspektivom šestorice Hrvata

Los Angeles Lakers

Lakersi su prošlu sezonu prvi puta nakon 20 godina sezonu započeli bez Kobea Bryanta. Klupu je preuzeo mladi trener pun potencijala, Luke Walton, bivši igrač šampionskih Lakersa i asistent Steveu Kerru u Warriorsima. Momčad je počela dobro i u prvih 20 utakmica imala je 50% učinak i uzeli su skalp Warriorsima. Nakon tih prvih 20 utakmica počele su stizati ozljede. Redom su se ozlijeđivali Russel, Nance Jr., Zubac, Young,... S tim ozljedama i rezultati su pali i playoff je bio sve dalje, stoga se vjerjoatno odlučilo tankirati i dobiti što veći pick da se uzme Lonzo Ball, što se na kraju i dogodilo i Lakersi su završili 14. na zapadu ispred Sunsa.

Koje su mogućnosti Lakersa u novoj sezoni? Lakersi su napravili dosta dobar posao off seasonu. Riješili su se Mozgovovog velikog ugovora, cinkaroša Russella i ludog Nicka Younga. Kao njihove zamjene dovedeni su odlični Brook Lopez koji je za klasu bolji od Mozgova, draftiran je Lonzo Ball koji bi trebao biti buduća zvijezda i vođa te ekipe i Caldwell-Pope koji je možda lošiji šuter od Younga, ali je puno pouzdaniji i bolji u obrani. Uz to kao free agent doveden je iskusni Andrew Bogut koji uz doprinos u igri može doprinjeti i kao mentor Ivici Zubcu, a draftiran je Kyle Kuzma koji svojim odličnim brojkama i u ljetnoj ligi (MVP ljetne lige) i u predsezoni (19.2 prosjek poena) pokazuje da bi mogao biti krađa ovogodišnjeg drafta. Lakersi bi trebali na teren izlaziti sa ovom startnom petorkom: Ball-Caldwell Pope-Ingram-Randle-Lopez. Druga petorka bi trebala biti: Ennis-Clarkson-Brewer-Nance Jr.-Bogut. Još bi dobru minutažu trebali imati Deng, Kuzma i nadam se Zubac. Ako se želi napredovati u odnosu na prošlu sezonu Lonzo ne smije biti bust, mladi/stari igrači poput Clarksona, Randlea, Ingrama i Nancea Jr. moraju pokazati napredak u odnosu na prošlu sezonu. To se pogotovo tiče Ingrama koji igrom prošle sezone (28.9 minuta, 9.4 poena, 40% postotak šuta) nije pokazao da zaslužuje biti 2. pick. Ako Lakersima sve bude po planu, trebali bi se boriti za mjesto u playoffu, no postoji i veliki šansa da stvari pođu u krivom smjeru i ovo bi mogla biti još jedna sezona tankiranja, ali mišljenja sam da će napredovati u odnosu na prošlu sezonu.

Perspektiva Ivice Zubca? Što se Zubca tiče, njemu će biti teško izboriti se za minutažu jer je konkurencija velika, ali tako se mislilo i prošle sezone pa je uspio. Ovo ljeto nije se priključio reprezentaciji i ostao je raditi na sebi. U ljetnoj ligi i u predsezoni nije briljirao, no dosta je smajnio postotak tjelesne masti. Uglavnom pred Zubcom je ponovo sezona dokazivanja.

Philadelphia Sixers

Philadelphia je u prošlu sezonu krenula po starom. Odmah u početku su ostali bez 1. picka Bena Simmonsa i krenuli su sa 24 poraza u 32 utakmice. Uglavnom to nisu bili teški porazi, a i bio je to napredak u odnosu na prijašnje sezone. Onda je počeo 1. mjesec. Embiid je bio u formi, Šarić se aklimatizirao na NBA i ostvareno je 10 pobjeda u 15 utakmice. Ozljedom Embiida rezultati su pali, a na kraju sezone malo se i tankiralo i završili su 14. na istoku ispred Netsa.

 Koje su mogućnosti Sixersa u novoj sezoni? Sixersi nisu ostali bez nikog bitnog, a u momčad su dodani odličan iskusni šuter J.J. Reddick te solidni igrači rotacije Kris Humphries i Amir Johnson. Sixersi su imali 1. pick na draftu i izabrali su Markellea Fultza. Fultz je odličan playmaker i veliko je unapređenje u odnosu na TJ McConella. Sixersi bi trebali igrati u sljedećoj petorci: Fultz-Reddick-Covington-Simmons-Embiid. Druga petorka bitrebala biti: Bayless-Anderson-Luwawu Cabarrot-Šarić-Okafor. Još bi minutažu trebali imati Stauskas, Johnson i Humphries. Ova ekipa ima veliku perspektivu ako ozljede izostanu. Embiid i Šarić igraju odlično u predsezoni, Simmons igra dobro, ali vidi se da još treba ući u formu. Najveći problem je Fultz koji muku muči s ozljedama i propustio je velik dio ljetne lige i predsezone. S obzirom na potencijal i kvalitetu momčadi i činjenicu da je istok dosta oslabljen ove sezone, Sixersi bi mogli napasti 3. ili 4. mjesto istoka. No da bi se to ostvarilo Simmons i Embiid moraju ostati zdravi.

Perspektiva Darija Šarića? Iza Šarića je još jedno frustrirajuće reprezentativno ljeto. Pokušao je napraviti nešto s reprezentacijom, ali nije išlo. Nakon što je u prošloj sezoni bio kandidat za rookiea godine, u novoj sezoni Šarić će imati novi zadatak i malo drugačiju ulogu. Ove sezone Darijo bi trebao biti šesti igrač Sixersa, ono što je Kukoč bio Jordanovim Bullsima. Dariju bi ta uloga trebala pasati i trebao bi napraviti još veći pomak u odnosu na novu sezonu i biti. Sigurno će biti jedan od ključnih igrača Sixersa ove sezone.

Oklahoma City Thunder

Oklahoma je prije početka prošle sezone ostala bez svog najboljeg igrača Kevina Duranta. Oklahoma je imala solidnu sezonu u razini očekivanja, a u sezoni se istaknuo Westbrook. U ekipi ne baš satkanoj talentnom Russ je preuzeo stvari u svoje ruke i u sezoni stvario triple double prosjek i odveo Oklahomu u prvu rundu playoffa gdje su ispali od Houstona. Možda su mogli i proći da D'Antoni nije odlično iskoristio Robertsonovu netalentiranost što se tiče slobodnih bacanja. 

Koje su mogućnosti Thundera u novoj sezoni? Ostali su bez Taja Gibsona koji je vrlo dobar obrambeni igrač, ali su zato osnažili momčad sa dva superstara, u liku Paula Georgea i Carmela Anthonya, te nekoliko rotacijskih igrača. Startna petorka Thundera bi trebala biti: Westbrook-Robertson-George-Anthony-Adams. Druga petorka bi trebal biti: Felton-Abrines-Grant-Patterson-Johnson. Još bi minutažu trebali imati Canaan, Singler i Huestis. Oklahomi se složila nova velika trojka koja postavlja veliko pitanje kako će oni funkcionirati. Ako Billy Donovan uspije postaviti igru tako da se od svce trojice iskoristi ono najbolje i da svi imaju ni previše ni premalo loptu, onda bi Oklahoma mogla napraviti veliki posao i ozbiljno ugroziti Warriorse. Za sad u predsezoni to izgleda dobro, a treba istaknuti činjenicu da Westbrook u prosjeku uzima manje od 10 šuteva. Uglavnom, Oklahoma ima kvalitetu skinuti Warrirorse, samo je pitanje hoće li tu kvalitetu iskoristiti.

Ostali Hrvati u NBA

Bojan Bogdanović - Bojan bi trebao biti starter u oslabljenoj Indiani i trebao bi zauzeti Georgeovo mjesto. Bojan ne može nadomjestiti Georgea i nitko to od njega ni ne očekuje. Od njega se očekuje da bude šuter i da odradi svoj posao. Bojan bi trebao imati svoju klasičnu sezonu sa prosjekom od oko 14 koševa. Ako Indiana ne uđe u playoff postoji mogućnost da će biti tradean u neku playoff momčad

Dragan Bender - Dragan Bender prošle sezone je bio 4. pick na draftu, ali svojim igrama nije to opravdao. Nije loše krenuo u sezonu, no zaustavila ga je ozljeda. Ove sezone očekuje se napredak i borba za startnu petorku Sunsa. Ovo ljeto je igrao dobro i u ljetnoj ligi i na eurobasketu (šteta šta nije dobio više prilike), a tako je i nastavio u predsezoni tako da ako ne bude ozljeda napredak bi trebao biti ostvaren

Mario Hezonja- Ova sezona je biti ili ne biti za Maria Hezonju. Prije 2 godine odabran je kao 5. pick na draftu, ali u te dvije godine to nije ni čime opravdao. Prošle godine nije napredovao, štoviše unazadio je svoju igru. U međuvremenu je postao i predmet sprdnje. Ovo ljeto odbio je reprezentaciju da bi mogao raditi na sebi. Ako ni ove sezone napredak ne bude vidljiv, vrijeme je da se Mario zapita koje su njegove mogućnosti jer teško da će moći opstati u NBA-u.

Damjan Rudež - Rudež si je uspio osigurati ugovor na još jednu godinu u NBA-u. Od njega se puno ne očekuje. Vjerojatno neće dobiti puno prilike i uskočit će u slučaju nekih ozljeda. Od njega se ne očekuje napredak i uspjeh će biti ako sebi osigura još jednu godinu ugovora.

Mogući overachieveri i perspektiva Hrvata u NBA
Sljedeći utorak kreće NBA sezona. Opet će biti mnogo neprospavanih noći probdijenih uz najbolju košarku. Među 30 momčadi NBA lige, izdvojio bih dvije momčadi s velikom perspektivom i mogućnošću da iznenade svojim rezultatima: Philadelphia Sixers i Los Angeles Lakers i jednu momčad koja bi mogla ozbiljno ugroziti Warriorse: Oklahoma City Thunder. Također u najjačoj ligi na svijetu sudjeluje i 6 Hrvata: Bojan Bogdanović, Dario Šarić, Ivica Zubac, Dragan Bender, Mario Hezonja te Damjan Rudež. U analizi ću se baviti mogućnostima te 3 momčadi i perspektivom šestorice Hrvata Los Angeles Lakers Lakersi su prošlu sezonu prvi puta nakon 20 godina sezonu ...
Mogući overachieveri i perspektiva Hrvata u NBA
Sljedeći utorak kreće NBA sezona. Opet će biti mnogo neprospavanih ...

Respekt: iverson, ivan-cro, Losovius, Shankly96, Cirohito, BruceWayne, Drop24, Puvlin,

Slažem se: Cirohito,

Ne slažem se: baiso,

Samo sam nabrojao bolje ekipe, nisam predvidao - Puvlin, 14.10.17. 10:02, 0 0 0
Zato sto si napisao redom pa sam zato tako shvatio - GNKDZCFC, 14.10.17. 11:39, 0 0 0
Lakersi nikako. NIKAKO! - baiso, 16.10.17. 13:50, 0 0 0
Hahahah kao navijac moram se nadati, postoji mogucnost da se dogodi, ali vjerojatno ce opet na lottery mjestu - GNKDZCFC, 16.10.17. 14:13, 0 0 0
ne postoji nikakva mogućnost da momčad prepuna iznajmljenih igrača na jednu godinu, sa glavnim igračem koji još nije odigrao NBA minutu, na kvalitetom prepunom Zapadu igra playoff - Mac316, 16.10.17. 14:17, 0 2 0
10/2017
Je li Grčka najgori ždrijeb?

Jučer su završene južnoameričke i europske kvalifikacije za svjetsko prvenstvo. Poznate su 23 reprezentacije koje će sudjelovati, ostalo je još 9 mjesta od čega 4 za europske reprezentacije. Hrvatska je u bitnoj utakmici protiv Ukrajine osigurala mjesto među 8 reprezentacija koje će se boriti za ta 4 mjesta. Pošto je dosta tog već rečeno, samo da se kratko osvrnem na utakmicu. Hrvatska je prvo poluvrijeme bila ista kakva je bila i pod Čačićem. Igralo se bez neke ideje, a Ukrajina je radila dosta problema, pogotovo Konoplyanka Vidi. Drugo poluvrijeme kao da je počela neka druga ekipa. Igrači su djelovali napaljenije, a i preuzeli smo konce igre. Najviše je tome pripomogla zamjena pozicija Kramarića i Mandžukića. Kramarić konačno nije djelovao izgubljeno, a Mandžo je dosta pomogao defanzivno po toj desnoj strani. Uglavnom napredak je vidljiv. Takvom igrom trebali bi proći baraž. Pitanje, koje se postavlja, je s kime možemo igrati i kolike su nam šanse protiv koga?

Hrvatska kao nositelj može izvući Švedsku, Irsku, Sjevernu Irsku, Grčku.

Švedska

Švedska je završila 2. u skupini iza Francuske i ispred Nizozemske. Ostvarili su 6 pobjeda, 1 remi i 2 poraza. Zabili su 26 golova i primili 9. Posebno su bili dobri kod kuće gdje nisu izgubili i primili su samo 2 gola. Najbolji strijelac bio je Marcus Berg sa osam golova. Najvjerojatnije će igrati u sastavu 4-4-2:

Obrana im je najstandardniji dio momčadi i rijetko ju mijenjaju. Problem bi im mogao biti što Lindelof trenutno ne igra baš u Unitedu. Što se ostatka momčadi tiče, nitko posebno ne iskače osim Forsberga koji je imao odličnu sezonu u Leipzigu, no tamo igra na malo drugačijoj poziciji. Šveđani nemaju ekstra kvalitetu, ali igraju vrlo dobro i igraju najljepši nogomet od sve 4 reprezentacije s kojima možemo igrati i jedino bi se oni mogli s nama nadigravati. Što se Šveđana tiče s njima smo igrali 4 puta i tri puta pobijedili. Vjerujem da se svi sjećaju pobjeda u kvalifikacijama za svjetsko 2006., a pogotovo Srnina gola. Poraz smo doživjeli u posljednjem susretu na prijateljskoj utakmici na Maksimiru 29.2.2012. kada su nas razbili 3-1 i Ibra je imao svoji šou. Švedska je dobra ekipa, ali nakon Ibre nemaju neku svjetsku klasu za razliku od nas. Bit će opasni kod kuće, ali bi to trebali proći. Šanse: Hrvatska 60%-40% Švedska.

Irska

Ispred Iraca u grupi je bila samo Srbija. Irci su u posljednjem kolu igrali u gostima protiv Walesa i trebala im je pobjeda za ulazak u baraž i uspješno su to odradili. Irska je u kvalifikacijama zabila samo 12 golova, a primila ih je 6. Najbolji strijelac je bio McClean sa 4 gola. Posebno je zanimljiva činjenica da su samo u jednoj utakmici imali veći posjed, protiv Austrije u gostima, a Gruzija je kod kuće protiv njih imala posjed od čak 73%! Dakle možemo reći da su Irci prava otočka momčad kojoj umiranje u ljepoti nije bitno. Irci će vjerojatno istrčati u nekoj 4-3-3 ili 4-2-3-1* formaciji, u sljedećem sastavu ako ne bude nekih ozljeda:

 

*u slučaju ako će igrati 4-2-3-1 na polušpici će biti Hendrick, a dva zadnja vezna će biti Arter i Meyler

Irci su momčad satkana od igrača većinom iz druge engleske lige i klubova iz donjeg doma Premier lige. Najveće zvijezde su Seamus Coleman i Shane Long, no problem je što je Coleman ozlijeđen, a Long je potpuno izvan forme. Momčad im nije satkana od zvijezda no vrlo su taktički disciplinirani i njeguju svoju igru tako da sigurno nisu lak protivnik. S njima smo do sada igrali 7 puta od čega su 4 bile prijateljske utakmice. Pobijedili smo 2 puta, isto toliko puta izgubili, a 3 puta remizirali. U lijepom sjećanju je ostala posljednja utakmica na Euru 2012. kad asmo ih u Poznanu dobili sa 3-1. Šanse: Hrvatska 65%-35% Irska.

Sjeverna Irska

Sjeverna Irska završila je druga iza Njemačke koja je gazila sve u skupini i ispred Češke i Norveške koje im nisu predstavile neku veliku opasnost. Sjeverna Irska je zabila 17 golova, a primila 6. Veliku većinu svojih golova su zabili Azerbajdžanu i San Marinu (12 od 17) stoga ta brojka malo vara. Najbolji strijelac je bio Magennis sa 3 gola. Sjeverni Irci bi trebali igrati u 4-3-3 fomaciji, no protiv nas bi mogli igrati u 5-3-2* formaciji kako su igrali protiv Njemačke:

*u slučaju kad bi igrali 5-3-2 Dallas bi ispao iz momčadi, Magennis i Lafferty bi bili napadači, McLaughlin bi se povukao više u sredinu na desnog stopera, a Hodson bi zauzeo poziciju desnog wing backa

Sjeverni Irci su vrlo slična momčad Republici Irskoj. Također bez velikih zvijezda (osim Will Grigga), ali zato vrlo disciplinirana i taktički dobro potkovana. To dokazuje i činjenica, kao i kod Republike Irske, da ne vole posjed. U utakmici protiv Azerbajdžana kada su ih dobili u gostima, Azertbajdžan je imao 66% posjeda lopte u nogama, a u domaćoj pobjedi od 2:0 protiv Češke, Češka je imala posjed lopte od čak 77%!! Mislim da ovi podaci dovoljno govore o tome kakav nogomet igraju. Od Sjeverne Irske bi trebali biti puno bolji, što smo i pokazali u jedinom susretu protiv njih prije gotovo godinu dana kad smo ih razbili 3:0 u gostima. Šanse: Hrvatska 70%-30% Sjeverna Irska.

Grčka

Grčka kao baklava na kraju. Grci su kao i ostale tri reprezentacija pa kao i mi bili drugi sa 19 bodova. Imali su jednak broj postignutih  (17) i primljenih (6) golova kao i Sjeverna Irska. Najbolji strijelac bio je Kostas Mitroglou sa 6 golova. Grci su većinu svojih utakmica igrali u sastavu 4-2-3-1, no protiv nas bi mogli igrati defanzivnijih 4-4-1-1:

O Grcima ne treba trošiti puno riječi. Za njih možemo reći da, od sve četiri reprezentacije, imaju najveću individualnu kvalitetu. Imaju dva odlična stopera, vrlo dobrog playmakera u Fortounisu i klasnog napadača Mitrogloua. Grci su možda kvalitetniji od drugih, ali nemaju neku igru. Igraju klasično grčki. Što je i problem jer smo u prošlosti često imali problema s njima kako u klupskom nogometu tako i u reprezentativnom. Još su svježa sjećanja na poraz u kvalifikacijama za euro 2012., a i Dinamovi i Rijekini porazi od Paoka, Olympiakosa, Aeka... Od svih reprezentacija Grčka bi bila najgora opcija jer ne igraju nogomet kakav nama paše, a imaju kvalitetu odigrati ga na najvišoj razini za razliku od Irske i Sjeverne Irske koje igraju takav nogomet, ali smo individualno puno jači. Šanse: Hrvatska 55%-45% Grčka.

Da zaključimo, u baražu nas ne čeka lagan posao, no kvalitetniji smo od sva četiri protivnika i ako ćemo igrati u skladu s našom kvalitetom ne trebamo se nikoga bojati.

Kolike su nam šanse u dodatnim kvalifikacijama?
Jučer su završene južnoameričke i europske kvalifikacije za svjetsko prvenstvo. Poznate su 23 reprezentacije koje će sudjelovati, ostalo je još 9 mjesta od čega 4 za europske reprezentacije. Hrvatska je u bitnoj utakmici protiv Ukrajine osigurala mjesto među 8 reprezentacija koje će se boriti za ta 4 mjesta. Pošto je dosta tog već rečeno, samo da se kratko osvrnem na utakmicu. Hrvatska je prvo poluvrijeme bila ista kakva je bila i pod Čačićem. Igralo se bez neke ideje, a Ukrajina je radila dosta problema, pogotovo Konoplyanka Vidi. Drugo poluvrijeme kao da je počela neka druga ekipa. Igrači su djelovali napaljenije, ...
Kolike su nam šanse u dodatnim kvalifikacijama?
Jučer su završene južnoameričke i europske kvalifikacije za svjetsko prvenstvo. ...
Volio bih da izvučemo Grčku zato što je to najjači protivnik, pa da vidimo gdje smo... Jer ako ne možemo pobijediti Grčku onda nismo ni zaslužili SP. Glupo bi bilo da razbijemo Sjevernu Irsku pa da se stvori euforija i napumpaju nerealna očekivanja. - Cirohito, 13.10.17. 13:08, 0 1 0
U pravu si, ja isto vise volim kad igramo protiv jacih jer tu se vidi jesi li pravi, da bi bio prvak moras pobijediti sve - GNKDZCFC, 13.10.17. 14:18, 0 1 0
10/2017
Hrvatska - Finska 1:1

Bit ce ovo jos jedna neprospavana noc kroz koju cu vrtiti film kako i zasto.

Opet smo odigrali nasu klasicnu utakmicu. Dominirali smo posjedom, ali bili smo jalovi u napadu. Vecina nasih napada isla je preko desne strane kao i zadnjih x utakmica, a na toj desnoj strani tih zadnjih x utakmica igraju Brozovic i Vrsaljko i svaki put su kriminalni. Vrsaljko je totalno izvan forme, ne moze centrirati, ne moze pretrcati igraca, vrhunac njegove igre je vracanje stoperu, a uz to sve izgleda kao kolumbijski narkoboss. Brozovic na desnom krilu izgleda totalno izgubljeno i nezainteresirano i kao da jedva ceka da ga se zamijeni. Jos jedan primjer igraca koji isijava nezainteresiranoscu je Ivan Rakitic. Raketa u Barci djeluje odlicno, trudi se, proigrava, puca, bas djeluje kao raketa, a kad igra za Hrvatsku djeluje kao raketa, ali raketa bivseg Sovjetskog saveza koja stoji vec 40 godina u nekom hangaru u Sibiru i sluzi sa skupljanje inja. Danas je opet odigrao utakmicu u kojoj nije napravio apsolutno nista, a apsolutno nista nije htio ni napraviti, samo je cekao da utakmica zavrsi i da moze pobjeci u svlacionicu. Ne shvacam taj stav, ti bi prvo trebao igrati zbog sebe, ne zbog Cacica ili bilo kog drugog, tebi bi trebalo biti u interesu da budes na svjetskom prvenstvu jer to bi trebala biti velika cast i privilegija, jedan Ryan Giggs nikad nije uspio ostvariti priliku da zaigra na svjetskom prvenstvu, a ti imas potancijal, ako se svi posloze u glavi, da na tom svjetskom nesto i napraviš. Cacic je ovaj put dobro mijenjao. Uzasnog Brozovica je zamijenio razigrani Rog i bas je on nekoliko minuta poslije ulaska sudjelovao kod gola. I onda se dogadja neobjasnjivo. Mi se zadnjih 15 minuta kod kuce protiv Finske povlacimo kao da igramo u najmanju ruku sa Spanjolskom i cuvamo tih 1:0 kao da je povijesni rezultat. Meni jedino logicno objasnjenje tog povlacenja, jer sam 99% siguran da to nije bio Cacicev plan, je da su se igraci usrali. Nasim igracima, zbog recentnih neuspjeha i primanja golova u zadnjim dijelu utakmice, se uvukao strah. Strah od kiksa, strah od toga da ce ih svi razapeti ako ne pobjede i da ce o njima biti pisano sve najgore. I bas to im se desilo.

Najgore od svega je sta ni izbornik ni igraci, nitko, nece reci da smo igrali lose i bezidejno, nitko nece reci igrali smo bez srca, bez volje, odigrali smo za kurac, ispricavamo se sta smo se od lezerne situacije prije pola godine doveli do toga da su nam sanse za plasman male. Oni i dalje vrte svoje, nije bilo srece, realizacija je losa, falilo nam je par igraca. Pa nama da fali pola momcadi trebamo dobiti Finsku. Ta Finska ima dva i pol dobra igraca. Danas poslije utakmice pricam s navijacem Finske, on u soku zbog boda, kaze da oni o igracu poput Modrica mogu samo sanjati. Bitno da smo mi odigrali korektnu utakmicu i falilo je srece, nema veze sto je odlazak na svjetsko vrlo upitan.

Problem je sto to nije samo u nogometu. Mi ispadnemo od Rusije, Dario Saric odigra kriminalno, ali je on zadovoljan svojom igrom i mi nismo kalibar za nesto bolje. Pa s tim s stavom nikad necemo napredovati i nikad necemo nista napraviti. Treba se znati posut pepelom. Sve dok se to ne promijeni, dok se ne pojavi netko s mudima, netko kao Ivano Balic i rec da igramo ko kurac. Da barem igramo ko kurac. Referirao bih se na Moneyball i malo modificirao poznati citat: "Ima ekipa koje igraju dobro, ima ekipa koje igraju za kurac, onda ima 50 metara sranja i onda tek dolazimo mi."

Djelomicno je to jer nema navijaca i atmosfera je losa, ali nisu navijaci glupi. Mozda prvi put popuse pricu da smo igrali dobro, ali nam je malo falilo, mozda popuse i 2. put i 3.,4.,5. put, ali 6. put bome nece. Sve dok se ne prizna da nije dobro i ne pokusa se nesto promijeniti, podrske nema. Ako ti svaki put vrtis pricu da je dobro, samim time se nista ne treba mijenjat, a nije dobro i treba mijenjati i zato se stalno ponavlja isto i ponavljat ce se dok brko i vecina njegovih igraca ne priznaju sami sebi da nije dobro.

Koliko dugo mozes samog sebe lagati?
Bit ce ovo jos jedna neprospavana noc kroz koju cu vrtiti film kako i zasto. Opet smo odigrali nasu klasicnu utakmicu. Dominirali smo posjedom, ali bili smo jalovi u napadu. Vecina nasih napada isla je preko desne strane kao i zadnjih x utakmica, a na toj desnoj strani tih zadnjih x utakmica igraju Brozovic i Vrsaljko i svaki put su kriminalni. Vrsaljko je totalno izvan forme, ne moze centrirati, ne moze pretrcati igraca, vrhunac njegove igre je vracanje stoperu, a uz to sve izgleda kao kolumbijski narkoboss. Brozovic na desnom krilu izgleda totalno izgubljeno i nezainteresirano i kao da jedva ...
Koliko dugo mozes samog sebe lagati?
Bit ce ovo jos jedna neprospavana noc kroz koju cu ...
Mislis da igraci ne znaju da je ovo losa igra? Svatko tko se bavio sportom zna prepoznat kada dobro igra kada ne. Oni su svega svjesni,i svoje igre i situacije u kojoj igraju. Možda bi trebali pogledat s tog aspekta na ovaj problem. - Puvlin, 7.10.17. 11:46, 0 0 0
Pa vjerojatno jesu, ali to ne pokazuju nicime - GNKDZCFC, 7.10.17. 11:50, 0 0 0
Što oni imaju od nastupa ze reprezentaciju kad ih veliki broj ljudi blati, pare su male ili nikakve, a uvijek postoji opasnost od ozljede? - Puvlin, 7.10.17. 22:52, 0 0 0
10/2017
'Sve izgubili dabogda': je li samo do Mamića i Šukera?

Mnogi će reći, da neuspjehom u kvalifikacijama ili na svjetskom, ovo postaje izgubljena generacija. Možda i je tako, ali po meni prava izgubljena generacija je navijačka generacija. Za glavne probleme zbog kojih navijača nema u 99% slučajeva su navedeni Zdravko Mamić i Davor Šuker, no problem je puno dublji. Naša brončana generacija je najuspješnija generacija i imala je veliku podršku s tribina. I tada je u savezu bilo svega, a predsjednik države je bio "savjetnik" izborniku. Razlika je šta je tada navijačka podrška bila velika. Većina tadašnjih navijača je bila u ratu i borila se za Hrvatsku i činjenica da mogu navijati za nešto za što su se borili im je bila dovoljna. Navijača koji navijaju za Hrvatsku unatoč svim problemima ima i uvijek će biti. Problem je što većina ljudi koji su bili navijači devedestih i početkom dvijetisućitih su već u godinama i ne mogu biti ti koji će biti na svakoj tekmi, voditi navijanje, skakati cijelu utakmicu, uz izuzetke, njihovo vrijeme za to je prošlo. Njih bi trebala zamijeniti nova generacija navijača. Tu nastupa problem. Nova generacija navijača je većinom ne navijački odgojena, a i ne krasi ju ta ljubav prema domovini. Dvijetisućite su obilježili mnogi navijački neredi od strane hrvatskih navijača, bilo to kad je igrala repka ili neki naš klub. Navijači su tad prikazani kao huligani i postali su nepoželjni. Djeca su odgajana u svijetu u kojem, ako si navijač ti si propalica i kriminalac. Navijača ove generacije ima, ali nije to to. Današnji boysi, čast izuzecima, su uglavnom klinci 16-21 godina koji su problematični, imaju probleme s drogom, upleteni u sitni kriminal, itd. i njima se uglavnom manipulira i glave su im isprane svakavim glupostima. Boysi imaju onu jednu pjesmu: "Igrači prolaze, uprave odlaze, u dobru i u zlu, sjever je uvijek tu." Bilo je i dobra i zla, ali sjevera do nedavno nije bilo. I sada kad ih i ima to nije podrška klubu, nego vrijeđanje Mamića. Što se tiče Torcide, većina mlađih generacija se ne sjeća kad je Hajduk zadnji put bio prvak i odgajani su u svijetu gdje su svi protiv njih i svi ostali su krivi za njihove probleme i oni ne mogu biti prvaci jer im Mamić ne da. Oni su u krivu. Rijeka je dokazala da sustavnim radom i dobrim planom možeš uzeti naslov u Hrvatskoj usprkos svemu. Dinamo je znao imati "poguranac" prošle sezone, no Rijeka je igrala nogomet i svoju igru i zasluženo osvojila naslov i pokazala da je bolja. Hajduk, vjerojatno, u takvoj situaciji da se bori za naslov i da se pomoglo Dinamu bi počeo s pričama o istupanju iz lige.

 Većina lige je tijekom proslih godina zapala u financijske probleme i mnogi klubovi sa barem nekakvom navijačkom bazom su propali (Varteks, Zadar, Marsonia,...), dosta klubova koji su se uspjelo spasiti su u rezultatskim problemima i samim time nemaju neku podrsku. Rijekina Armada i Osijekova Kohorta su se recentnim dobrim rezultatima uzdigle, no prije Volpija i inih, dok su rezultati bili loši, podrška nije bila bajna, rijetko je na gostovanju bilo više od 100 navijača, a ni kod kuće stadioni nisu bili puni.

Uz sve to problem je i što smo navikli na rezultate. Cibona i Split (jugoplastika) su krajem osamdesetih dominirali europom, RK Zagreb je krajem devedestih također dominirao europom, VK Mladost je bio prvak europe, a pocetkom dvijetisucitih su svi oni kotirali dobro. U zadnje vrijeme je Medveščak bio dosta praćen dok su igrali u ebelu i borili se za naslov i u prvoj sezoni u KHL-u kada se koketiralo s doigravanjem i kada subu klubu bili igrači poput Cheechooa. Onda su uslijedili financijski problemi i Cibona danas gubi od klubova kojima Dražen sam zabio 50 poena, a ni ostali nisu puno bolji. Mnoge stvari u Jugi nisu bile dobre, ali odgoj sportaša je. Većina naših zlatnih generacija devedestih i u klubovima i u reprezentacijama su bile sportski odgajane u Jugoslaviji. Tadašnji rad s mladim igračima je bio daleko bolji, treneri su bili učeniji i klubovima nije bila bitna lova, nego razvoj.

Općenito postoji problem što se tiče sporta u svijetu i navijanja jer je sport postao preglobalan. Danas ce se više na stadionu vidjeti blic fotoaparata, nego koreografija. Na događanja poput finala se ide da se bude viđen i da se vide najbolji, a ne da se bodri svoje. Tako je bilo na finalu Davis cupa u Zagrebu. Argentinski navijači nisu došli u prevelikom broju, ali su bilo glasni. Da, imali su dobra mjesta, ali da na našim dobrim mjestima nisu bilo ljudi koji su došli tu da budu viđeni, nego pravi navijači, koji su usput bili u zadnjim redovima, dobro da ih nisu stavili van dvorane. Mnogi kažu da bi negdje drugdje bilo bllje, ali ne bi. Početkom godine u Osijeku se igralo protiv Španjolske, karte su dosta dobro prodale, no onda su dosli otkazi naših najboljih i Nadala. Mnogi navijači su tada svoje karte smatrale bezvrijednim i odlučili ne otići. E tada sam ja odlučio otići u Osijek. Karte sam nabavio dosta jeftino i lako jer su svi ispred dvorane prodavali. U dvorani nije bilo puno ljudi, par tisuca, ali navijanje je bilo dobro, jer su bili navijači kojima je stalo i kojima je svejedno jel igra Škugor ili Čilić i jesmo prvi ili zadnji.

Isto tako općeniti je problem što je sport dostupniji, nego prije, bez problem možeš gledati sve utakmice lige petice, a prije se čekala Petica ponedjeljkom i to je bilo to. Danas mnogi neće otići na utakmcu naše lige "jer je loša, a i Barca igra danas u to vrijeme, rađe ću to pogledati". Mnogi danas u Hrvatskoj ne prate našu ligu i ne navijaju ni za kog, nego im je bitan Real, Juve, United,... Mi smo HRVATI i imamo jednu ligu, jednu reprezentaciju koja je naša, ma kakva ona bila i treba ju cijeniti, jer uvijek može biti lošije, a liga i reprezentacija može napredovati samo ako se prati.

Mnogi se neće složiti s ovim tekstom, ali ne možemo za sve kriviti druge, nisu za sve krivi Mamić i Šuker, dio krivnje snosimo mi sami i zato treba početi od sebe. Zato ja sutra idem na Rujevicu, jer ko zna kad ćemo opet moći opet gledati našu reprezentaciju kod kuće, možda će opet biti zabrana, a možda počnemo domaće utakmice igrati u Njemačkoj ili Australiji, tamo bi sigurno više ljudi došlo na utakmicu.

Izgubljena generacija
Mnogi će reći, da neuspjehom u kvalifikacijama ili na svjetskom, ovo postaje izgubljena generacija. Možda i je tako, ali po meni prava izgubljena generacija je navijačka generacija. Za glavne probleme zbog kojih navijača nema u 99% slučajeva su navedeni Zdravko Mamić i Davor Šuker, no problem je puno dublji. Naša brončana generacija je najuspješnija generacija i imala je veliku podršku s tribina. I tada je u savezu bilo svega, a predsjednik države je bio "savjetnik" izborniku. Razlika je šta je tada navijačka podrška bila velika. Većina tadašnjih navijača je bila u ratu i borila se za Hrvatsku i činjenica da ...
Izgubljena generacija
Mnogi će reći, da neuspjehom u kvalifikacijama ili na svjetskom, ...

Respekt: Dado_M, draxy, ivan-cro, Cirohito, Losovius,

Slažem se: draxy,

Ne slažem se: JohnSmith, Cirohito, konjokradica, Mac316,

Ma pisao sam ga u busu na mobitelu na putu do faksa pa nisam imao mogućnosti dobro to sve strukturirati i pregledati, a htio sam napisati dok mi je misao svježa u glavi - GNKDZCFC, 5.10.17. 13:06, 0 0 0
Problem je sta su ti koji zele da Reprezentacija ispadne u vecini zbog toga sto ima malo ljudi kojima je do nogometa stalo, a ovi koji zele da ispadnemo su tako navijacki odgojeni - GNKDZCFC, 5.10.17. 13:12, 0 0 0
Primjer je promjena domacinstva, Osjecani su zo shvatili kao neki potez protiv njih, ali zapravo je napravljeno to da reprezentacija jednu od bitnijuh utakmica igra u najboljim uvjetima, u petak se najavljuje lose vrijeme - GNKDZCFC, 5.10.17. 13:14, 0 0 0
Samo nam treba da se ponovi kao protiv Kosova pa da prije Ukrajine moramo razmišljati ocemo igrati ili ne ili da se netko ozlijedi, poput Pjace u Estoniji, zbog loseg terena - GNKDZCFC, 5.10.17. 13:15, 0 0 0
Suker i Mamic nece biti tu vjecno, no ako mi ovako nastavimo s bojkotima izgubit ce se kult navijanja i za buducnost i onda kad njih nece biti svejedno ce malo ljudi dolaziti na utakmice - GNKDZCFC, 5.10.17. 13:16, 0 0 0
09/2017
Tribina hipoteza

Kao veliki navijač Chelsea, a i veliki fan Contea i njegovog rada i svega što je napravio za Chelsea prošle sezone, teška srca ovo pišem, ali Conte je najveći krivac za današnji poraz. Conte je i u novoj sezoni nastavio sa svojom formulom u kojoj nema puno rotacija. U prvih 11 utakmice sezone, Conte je u prvih 11 koristio 20 igrača, s time da su dvije od tih 11 utakmice bile protiv dosta slabijih protivnika (Nothingham Forrest u kupu i Qarabag u ligi prvaka) i u te dvije utakmice mogao je dobiti i s kompletnom drugom postavom. Od tih 20 igrača, njih 16 je igralo više od 99 minuta (10% od ukupnog broja minuta), a samo 12 igrača je igralo više od 445 minuta (50% od ukupnog broja minuta), a vjerojatno da Hazard nije bio ozlijeđen taj broj bi bio i manji. Takav pristup bez rotiranja doveo je do toga da je Chelsea danas izgledao ispuhano i bez snage, a uveliko je i doprinjelo da se dogodi Moratina ozljeda. Alvaro Morata je odličan igrač, visok, odličan u skoku, inteligentan i iznenađujuće brz s obzirom na svoju visinu. Baš zbog tog potonjeg je podložan ozljedama ako ga se preforsira, jer visoki i brzi igrači su često pogođeni ozljedama mišića. A Moratu se preforsiralo. Morata je relativno mlad igrač i u svojim prijašnjim sezonama je više bio igrač rotacije i biti stožerni igrač je nešto novo za njega, a i za njegovo tijelo koje nije naviknuto na to. Potvrdu toga možemo vidjeti u tablici:

  broj nastupa odigrano svih 90 minuta postotak ukupno minuta minuta po utakmici
17/18*      9               2    22%      645           72
16/17     43               5    11%     1872           44
15/16     47               8    17%     2477           53
14/15     46              10    22%     2302           50

*Napomena: ako ne gledamo prve dvije utakmice dok je Morata bio u fazi prilagodbe i gledamo utakmicu protiv Aresnala, kada je uzašao u 89. minuti, kao da je igrao cijelu utakmicu, dolazimo do podataka da je od 7 utakmica 3 utakmice odigrao svih 90 minuta (43%), a prosjek minuta po utakmici u tih 7 utakmica je 87 minuta

Da pridodam, Morata je u posljednjih 22 dana (4 utakmice za klub i 1 za repku) odigrao 441 minutu. Takva razdoblja imao je još samo 2 puta u karijeri. U sezoni 14/15 kada je u 18 dana odigrao 342 minute te u sezoni 16/17 kada je u 16 dana odigrao 340 minuta (nakon toga je uslijedila ozljeda)

Chelsea je solidno počeo utakmicu. Vidjelo se da je Conte Cityu prepustio inicijativu i da će pokušati prijetiti preko Hazardove individualne kvalitete i preko dugih lopti na Moratu. Već u drugoj minuti je Morata imao odličnu priliku koju je propustio. Prvih 30 minuta City je većinom imao loptu, no nije bilo neke velike prijetnje. Problem se događa u 33. minuti. Zbog svega navedenog u prvom dijelu teksta, Morata osjeća zadnju ložu i mora napustiti igru. Tu Conte radi veliku grešku. Umjesto da ubaci Batshuayia, koji je klasičan napadač i pun je samopouzdanja zbog gola za pobjedu protiv Atletica u zadnjim minutama, on ubaci Willliana koji igra jako loše ove sezone i gotovo bez učinka (asistencija u prvom kolu i asistencija protiv slabašnog Qarabaga). Willian odmah u prvih 10 minuta igre zapucava slobodnjak koji je mogao biti prijetnja, griješi u predaji lopte i gubi jednu loptu u aut. Njegovim ulaskom je Hazard morao biti špica čime se gubila njegova kreativa i više se trošio što je problem jer je bio ozlijeđen i još je igrao više od 80 minuta protiv Atletica prije 3 dana. Baš zbog toga Conte je morao vaditi Hazarda nakon 70 minuta kada je Chelsea već gubio utakmicu, a Hazard je jedini u momčadi koji je sposoban napraviti nešto svojom individualnom kvalitetom. 

Nažalost nakon ove utakmice Chelsea vrlo vjerojatno ispada iz utrke za naslov i gotovo sa sigurnošću možemo reći da će sljedeći prvak Engleske biti iz Manchestera. Toplo se nadam (ne znam da li se itko hladno nada) da Morata neće dugo izbivati i da će Conte naučiti na svojim greškama.

Teško će plava zastava vijoriti visoko ako vjetra nema
Kao veliki navijač Chelsea, a i veliki fan Contea i njegovog rada i svega što je napravio za Chelsea prošle sezone, teška srca ovo pišem, ali Conte je najveći krivac za današnji poraz. Conte je i u novoj sezoni nastavio sa svojom formulom u kojoj nema puno rotacija. U prvih 11 utakmice sezone, Conte je u prvih 11 koristio 20 igrača, s time da su dvije od tih 11 utakmice bile protiv dosta slabijih protivnika (Nothingham Forrest u kupu i Qarabag u ligi prvaka) i u te dvije utakmice mogao je dobiti i s kompletnom drugom postavom. Od tih 20 ...
Teško će plava zastava vijoriti visoko ako vjetra nema
Kao veliki navijač Chelsea, a i veliki fan Contea i ...
Conte je jednostavno takav, ne voli rotacije i točka.S tim da je jučer on izgubio utakmicu sa tim manevrom Hazarda u špici, gdje nakon toga City preuzima potpuno kontrolu utakmice,a Chelseave kontre bez Hazarda na krilu i Morate u napadu su bezopasne - peropex, 1.10.17. 10:45, 0 1 0
Lako je bilo igrat bez rotacija u Italiji kad su Milan i Inter bili u rasulu, a Napoli i Roma tek u usponu i prave konkurencije nije bilo, sad je malo drugacija situacija - GNKDZCFC, 1.10.17. 12:07, 0 0 0
Pa slažem se u potpunosti, prošle sezone je sa minimalnom rotacijom osvojio ligu, samo ove sezone neće ići tako, jer se troše u LP, ali Conte je jednostavno takav tip, tvrdoglav kao i Ancelotti, drže se svojih principa pa makar i poginuli sa njima. - peropex, 1.10.17. 12:30, 0 0 0
09/2017
Ancelotti je bivši - što dalje?

Glavna vijest današnjeg dana, u svijetu sporta, je da je Carlo Ancelotti dobio otkaz na klupi Bayerna. Bayern nije dobro ušao u sezonu, već je dva puta u ligi gubio bodove, igrao je neriješeno sa Wolfsburgom i izgubio je od Hoffenheima. Kulminacija lošeg starta sezone je bio jučerašnji poraz od PSG-a u kojem je Bayern imao inicijativu, no u u napadu je bio bez ideje i PSG ih je uništio kontrama i fantastičnom individualnom kvalitetom napadačkog trojca. Otkaz je posljedica tog lošeg starta. Ovaj događaj otvara dva pitanja: 1. Zašto Carlo nije uspio u Bayernu? i 2. Što je sljedeći njegov korak?


Carlo nije uspio u Bayernu jer je Bayern momčad s dosta problema. Bayern je prošlih sezona dominirao s trojcem Ribery-Lewandowski (prije Mandžukić)-Robben. Najveći je problem šta taj trojac više nije toliko dominatan, odnosno njega nema. Ribery i Robben su sve stariji, sve više imaju problema s ozljedama i protekle dvije sezone su više proveli po bolnicama, nego po terenu. Isto tako Lewandowski je izrazio nezadovoljstvo i želi otići iz kluba, a i istraživanje je pokazalo da on nije igrač za velike utakmice. Pep, dok je bio u Bayernu, je također imao taj problem, no on je to riješio tako da je Riberya i Robbena, u situacijama kad nisu mogli biti na terenu, zamijenio Douglasom Costom i Kingsleyem Comanom koji su svoj posao odradili odlično. I jedan i drugi su kod Ancelottija imali preko 600 minuta manje, a Coste se čak Ancelotti ovo ljeto i riješio. Bayern ima potencijala opet biti stroj, imaju dosta mladih igrača u obrani i vezi (Kimmich, Sule, Tolisso, Coman) i igrače kojima najbolje godine počinju (Alaba, Bernat, Rudy, James), no da bi mogli biti konkurentni u ligi prvaka trebaju naći pravu zamjenu za Riberya i Robbena, trebaju im igrači koji će za par godina biti zvijezde ili koji su sad već zvijezde. Njima bi trebao jedan Mbappe ili Dembele, no sad je za njih kasno. Za nasljednika Ancelottija nema boljeg fita od Nagelsmanna. Čovjek radi čuda s Hoffenheimom, Nijemac je, mlad je i pun potencijala, igra odličan nogomet koji bi pasao Bayernu, voli mlade igrače i uz sve to nedavno je izjavio da bi volio jednog dana trenirati Bayern. Opcija B je Tomas Tuchel. Tuchel je u Borussiji imao težak posao naslijediti Jurgena Kloppa, koji je Borussiju vratio u elitu europskog nogometa. Tuchel je taj posao odlično odradio, uveo je u prvu momčad dosta mladih i igrao je odličan i atratktivan nogomet. Dobar je fit za Bayern i dolaskom u Bayern bi mogao napakostiti Borussiji za nezasluženi otkaz.

Prošlo je osam godina od kad je Don Carlo napustio Milan. U Milanu je imao jebačku ekipu i osvojio je sve i svašta. Nakon Milana radio je u Chelseau, PSG-u, Realu i Bayernu. U svakom klubu je osvajao trofeje, no u nijednom se nije zadržao duže od dvije sezone. Ako se za Mourinha govori da je kralj 2. sezone, za Ancelottija možemo reći da mu je 2. sezona prokleta. U svakom klubu je najbolje rezultate ostvarivao u 1. sezoni (osim u PSG-u, ali tamo je u 1. sezoni došao na polovici sezone) i u svakom je odlazio u 2. sezoni. Čak se i u klubovima koje je vodio prije Milana nije nikad zadržao duže od dvije sezone. Sve to insinuira da je Milan Carlu najbolji fit. Milan se ove sezone dosta pojačao u namjeri da se vrati na staze stare slave. Usprkos tome Milan nakon 6 kola već ima dva poraza i to dva uvjerljiva poraza. Mnogi za to krivca pronalaze u treneru Montelli. Montella je solidan trener, ali ništa više od tog. Nema velikih rezultata u svojoj karijeri, nema neku prepoznatljivu igru, a i nema karizmu. Milanu, da opet postane gospodski klub kakav treba biti klub sa sedam osvojenih liga prvaka, treba jedan gospodin na klupi, gospodin koji zna kako se vode zvijezde i osvajaju trofeji. Vrijeme je da se Don Carlo vrati kući.

Auf wiedersehen Carlo! Benvenuto Carlo!
Glavna vijest današnjeg dana, u svijetu sporta, je da je Carlo Ancelotti dobio otkaz na klupi Bayerna. Bayern nije dobro ušao u sezonu, već je dva puta u ligi gubio bodove, igrao je neriješeno sa Wolfsburgom i izgubio je od Hoffenheima. Kulminacija lošeg starta sezone je bio jučerašnji poraz od PSG-a u kojem je Bayern imao inicijativu, no u u napadu je bio bez ideje i PSG ih je uništio kontrama i fantastičnom individualnom kvalitetom napadačkog trojca. Otkaz je posljedica tog lošeg starta. Ovaj događaj otvara dva pitanja: 1. Zašto Carlo nije uspio u Bayernu? i 2. Što je sljedeći ...
Auf wiedersehen Carlo! Benvenuto Carlo!
Glavna vijest današnjeg dana, u svijetu sporta, je da je ...

Respekt: domba031, Cirohito,

Slažem se: fila1310, Cirohito,

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.