Gavran

Samo trofej je uspjeh, sve ostalo su utjehe.
Reputacija
4
Bodova
126
Analiza
43
Ocjena
584
Anketa
1176
obriši
obriši

Analize

08/2018
Tko mora otići iz Hajduka; trener, Uprava ili igrači? Ili nitko?

I površni pratitelji hrvatskog nogometa znaju da se u Hajduku gotovo svake sezone dogodi po jedna apokalipsa. Onaj trenutak kada cijeli navijački put viče kako ovako više ne ide, da trebaju otići NO, predsjednik, sportski direktor, trener i svi igrači stariji od 19 godina, a to bi trebalo rezultirati naslovom prvaka kroz 2 do 3 godine. Nevjerojatno je koliko ljudi stvarno povjeruje da bi se to bilo uistinu ostvarilo, previše da bi se cijela ta masa nazvala glupima, pa ipak...

Želim vjerovati da nisam jedan od tih. Kada god analiziram situaciju oko Hajduka dođem do zaključka tko je najslabija karika, onaj ili oni na čijoj poziciji, igračkoj ili upravljačkoj, bi se moglo više, jer ostali pokazuju višu razinu u istim radnim okolnostima. Ovog ljeta najviše je dostupnih informacija upućivalo na sportskog direktora kao najslabiju kariku, ali treba biti pošten i reći da su i njemu ruke bile svezane činjenicom da klub nije imao predsjednika uprave, a da je i on sam uskočio na funkciju ranije nego što je očekivao i očito je bio nespreman.

Zadaci koji su bili pred njim su bili očiti. Klub je ostao bez trojice golmana i morao je pronaći barem dvojicu za tu poziciju. Nekim senatorima je obećano da će ih se pustiti u inozemstvo, a takva obećanja se moraju ispuniti jer nezadovoljan igrač je loš igrač, i dovesti adekvatne zamjene. I jedno i drugo Bjelanović je solidno odradio. Zapelo je u onim situacijama koje se u normalnom i uređenom klubu ne bi smjele događati.

Uređen klub ne prodaje igrača poput Tome Bašića od kojeg se tek očekuje da osigura status standardnog člana prvih jedanaest i bude nositelj igre barem jednu ili dvije sezone, sasvim sigurno ne nakon odrađenih priprema kada je svaki odlazak daleko teže nadomjestiti. Osim ako ne gori pod petama, ali u uređenim klubovima ne gori pod petama.

U normalnom klubu igrači ne strahuju za svoju sigurnost kada odlaze u šetnju.

Napad na igrače koji se dogodio u travnju je nedopustiv i činjenica da je Hajduk od tada do danas pobijedio samo jednu prvenstvenu utakmicu dovoljno govori o magnitudi štete koju su, u nedostatku boljeg izraza, debili tim činom nanijeli Hajduku.

Sportski direktor je trebao sanirati tu štetu tako da pusti sve koji su tom incidentu bili prisutni i one koji su s žrtvama napada bili bliski, te dovesti druge igrača umjesto njih. S obzirom da se radi o 7-8 igrača, uz ranije navedene očekivane odlaske dolazimo do čitave jedne momčadi koju je trebalo zamijeniti. Šanse da sportski direktor uspješno odradi sve zadatke bila je minimalna.

Najveći krivci su oni koji su takav kontekst složili, a to je grupa koja sebe naziva najvjernijim navijačima. Od travnja 2016. Torcida je brod bez kapetana. Ploviti znaju, nekakav cilj imaju i nemaju pojma kako do tog cilja doći. Ekskluzivitet koji su vođe grupe uveli dogmom da je Torcida isključivo splitska i podjele koje su među širim navijačkim pukom nastale usljed toga nisu bile dovoljno upozorenje da se ide pogrešnim putem. Kada su prošle sezone počeli sa skandiranjem "Igrajte, pičkice" i kada se igralo dobro, zvižduci istoka i zapada bili su im još jedan pokazatelj pogrešnog smjera, pokazatelj kojeg su također ignorirali. Uporno nošenje transparenata kosa na raketi i "Đava je straj" bio je gotovo otvoreni poziv na nasilje za kojeg se moglo očekivati da će ga gore navedeni debili prihvatiti.

Kada su predsjednik uprave i sportski direktor morali otići jer im je nedostajala ta u naprednom nogometnom svijetu i za uspjeh neophodna kvalifikacija vatrenih navijača bilo je jasno da klub ostaje na vjetrometini. Tog retardiranog sustava ocjenjivanja rada nije pošteđen ni NO. Nitko nije, ili barem ne bi trebao biti, oduševljen radom ovog sastava NO-a još otkad je bez pravog objašnjenja smjenjen Brbić, ali promatranje njihova rada kroz prizmu adrese stanovanja još je gore od odluka koje taj NO donosi.

Relativno najveći udio Hajdukovih navijača je iz Splita, Hajduk je splitski i to nitko ne može niti želi promjeniti. Međutim, velika se šteta čini kada se regionalno veliki klub zatvara u svoj grad i okolicu. Hajduk može biti veliki klub kojem će baza biti svijet iz kojeg će sukladno svojoj platežnoj moći dovoditi igrače i igrati svjetski nogomet, ili može biti lokalni klub koji će preplaćivati lokalne igrače (vidi pod Caktaš) i kojeg će šamarati Rudeši i Gorice ovoga svijeta koji imaju manju platežnu moć, ali su inkluzivni prema ostatku planeta. Relativna većina će morati donijeti tu odluku. Biti veliki klub i istovremeno se dičiti time da je pola ekipe iz Dugopolja neće biti moguće.

Ako pak prevladaju oni koji vjeruju u čudotvornost dalmatinskih podzemnih voda ili nešto slično, Hajduk će i dalje propadati. Možda jednom konačno netko prizna da je pogriješio i pokuša promjeniti smjer. Pitanje je samo hoće li biti kasno, jer na Dinamovom primjeru se dobro vidi koliko je teško napuniti stadion jednom kada ljudi izgube naviku posjećivanja istog.

Kada tučeš Futacsa osuđen si na zviždanje Ivanovskom
I površni pratitelji hrvatskog nogometa znaju da se u Hajduku gotovo svake sezone dogodi po jedna apokalipsa. Onaj trenutak kada cijeli navijački put viče kako ovako više ne ide, da trebaju otići NO, predsjednik, sportski direktor, trener i svi igrači stariji od 19 godina, a to bi trebalo rezultirati naslovom prvaka kroz 2 do 3 godine. Nevjerojatno je koliko ljudi stvarno povjeruje da bi se to bilo uistinu ostvarilo, previše da bi se cijela ta masa nazvala glupima, pa ipak... Želim vjerovati da nisam jedan od tih. Kada god analiziram situaciju oko Hajduka dođem do zaključka tko je najslabija karika, ...
Kada tučeš Futacsa osuđen si na zviždanje Ivanovskom
I površni pratitelji hrvatskog nogometa znaju da se u Hajduku ...
Rješenje nije u tome da se napadnutim igračima raskine ugovor nego da se otkrije i sankcionira ekipa koja je te iste igrače napala. - baiso, 21.8.18. 13:08, 0 1 0
Tu dolazimo do problema jer Torcida se ograđuje od takvih napada (premda se, kolko ja znam, jedan od napada dogodio upravo ispred njihovog fight cluba ili čega već). - baiso, 21.8.18. 13:08, 0 0 1
Raskidom ugovora igračima Hajduk bi zapravo dao moć tim, u analizi spomenutim, debilima koji bi počeli šamarat sve i svakog... Šta će onda Hajduk ić raskidat ugovore kako će ovi mlatit? To nema smisla - baiso, 21.8.18. 13:10, 0 3 0
Pa mislim da puštanje igrača (a tu ne mislim nužno na raskid ugovora, i prodaja ispod cijene je puštanje) ne oslobađa napadače od krivnje. Slažem se da bez kažnjavanja napadača ništa drugo nema smisla, ali to nije posao Hajduka, a ja sam se ovdje - Gavran, 21.8.18. 14:24, 0 0 0
fokusirao na Hajduk. A Torcida je objesila veliki transparent "đava je straj" i više puta su skandirali "dobit ćete batina", nakon toga nikako ne mogu biti nevini promatrači u tom slučaju. - Gavran, 21.8.18. 14:26, 0 0 0
04/2018
Postoji li pozadinska priča oko Kosovog odlaska?

U 107 godina Hajduka funkciju predsjednika Hajduka obnašalo je 48 osoba, neki čak u dva navrata. Nisam toliki ekspert za Hajdukovu povijest da bih znao točne razloge odlazaka s funkcije svakog predsjednika, ali ipak sam siguran da je odlazak Kosa najbizarniji među njima.

Povijest sigurno neće pamtiti Ivana Kosa kao jednog od najvećih predsjednika. Po dolasku otjerao je one ključne ljude koji u također bizarnoj i nikad objašnjenoj smjeni Brbića nisu sami napustili klub i doveo ljude od svog povjerenja, te u već poprilično financijski konsolidiranom klubu počeo voditi klub onako kako je najbolje znao. Daleko od toga da sam se slagao sa svakim potezom, neki potezi su najvjerojatnije bili pogrešni, poput smjene Burića, neki dokazano očajni, kao dovođenje Pušnika, ali su neki bili i dobri, kao dovođenje Branca. Promjene koje je napravio u organizaciji rada s mladima su očito bile potrebne, a jesu li dovedeni pravi ljudi će tek vrijeme pokazati, pod uvjetom da se ne dogodi domino efekt poput onoga kod smjene Brbića.

To su otprilike ključni potezi, analizirati sada svaku pojedinu akciju, infrastrukturni zahvat, transfer i sukobe s HNS-om nema previše smisla, iako su za svakodnevni život Hajduka i to vrlo važne stvari. Kos je pozvan na moralnu odgovornost i koliko informacija imamo to je jedini razlog njegove smjene, pa se čini kako je i ovoliko rekapitulacije previše. Dakle za upravljanje klubom nisu važne sposobnosti, znanje i vještine, važna je religiozna pripadnost i to religiji koju će u ime Hajduka nazvati hajdučkom manja skupina ljudi, ne obazirući se pri tome jesu li to doista vrijednosti koje baštini većina hajdukovih navijača.

U svoje ime mogu reći samo toliko da mi ne smeta plaćanje ručka sucima koji dolaze suditi utakmice, dapače smatram to dobrom praksom i razinom gostoprimstva ispod koje klub veličine Hajduka ne bi trebao ići. Ako netko misli da bi se uskraćivanjem gostoprimstva pojedincima koji su po službenoj dužnosti poslani u Split mogli riješiti problemi sudačke organizacije volio bih da mi taj princip detaljnije objasni, jer moje je mišljenje da ti pojedinci, suci, koji su praktički na dnu hijerarhije u organizaciji nisu problem, problem je na višim razinama. Ako je netko na račun kluba odlučio sebe i suce izvesti na koncert onda je problem taj pojedinac, njegov mentalni sklop i njegov moral, nikako ne predsjednik kluba koji mu je dao kreditnu karticu.

A što se tiče onih koji pozivaju na moralnu odgovornost, prije nego što to učine sljedeći put bilo bi dobro da barem jednom preuzmu obvezu plaćanja kazne koja dođe na adresu Hajduka zbog njihovog bunta. Jer ne odobravaju svi koji plaćaju ulaznice i članarine taj oblik borbe protiv nepravilnosti u nogometu. A tek kada cijenu svog bunta potpuno skinu s Hajdukovog proračuna i stave na svoj onda će tek moći biti uzor i redovno dijeliti moralne packe. Ovako su samo politikanti koji svoju politiku provode na tuđi račun uz minimalna vlastita ulaganja.

Međutim, Kos kao pojedinac nije toliko važan, puno su važnije sve poruke koje ova smjena sa sobom šalje.

Prva je ta da doista ulica vodi klub. Ovom smjenom NO je dao za pravo svima koji tu frazu koriste za ocrnjivanje Hajdukova modela i pljunuo u usta svima onima koji tvrde da ta tvrdnja nije točna. Jer kako drugačije objasniti činjenicu da je predsjednik smanjen na osnovu objave na društvenoj mreži, objave koju je sastavio netko tko nije izabran da donosi odluke i tko nema nikakvu odgovornost prema članovima.

Druga je ta da je Torcida iznad NH-a, članskog modela i na kraju krajeva Hajduka kao narodnog kluba. Lijepo je se pozivati na demokraciju i ocjenjivanje rada NO-a na izborima, ali ako je konstelacija odnosa takva da NO pleše kako uže vodstvo Torcide svira, koja je uopće poanta članstva i izbora i tko će uopće biti zainteresiran za glasanje na sljedećim izborima za NO? Ovaj aspekt možda je i najvažniji kada je ova smjena u pitanju, jer tek treba vidjeti kako će se ova odluka odraziti na broj članova sljedeće godine. Naravno da će to ovisiti i o sportskim rezultatima, ali oni će ovisiti o tome hoće li za predsjednikom otići i sportski direktor, te kako će igrači reagirati na novo vodstvo. Neki ključni igrači su već izrazili svoje nezadovoljstvo ovom odlukom, a jučerašnji napad na njih nikako ne pomaže situaciji.

Treća je ta da je predsjednik samo marioneta ograničenih ovlasti. Ako će se predsjednici smjenjivati zbog nekoliko ručaka plaćenih novcem kluba, teško će se itko ozbiljan uopće javiti na sljedeći natječaj, a to znači da će svaki sljedeći predsjednik biti lošiji od prethodnog. Pojedini mediji imaju svoje favorite, pa se tako spominju imena Hrvoja Maleša i Stipe Pletikose. Maleš je postao maskota jedne političke opcije i redovan je gost na njihovim skupovima, samim time bi njegov angažman značio povratak politike u Hajduk i značio bi konačnu propast ideala za koje se zadnjih godina borilo. Isto to vrijedi i za Pletikosu, kojemu je jedini adut igračka karijera, koja uopće ne bi trebala biti kvalifikacija za posao predsjednika. Naravno ako nekome riječ Kodeks još uvijek nešto znači.

Zaključno se može reći da ova smjena Hajduku kratkoročno donosi daleko više štete nego koristi, odnosno nema od nje nikakve koristi osim zadovoljavanja nečije taštine. Dugoročno donosi mnoge zamke, i trebati će puno mudrosti, ali još više sreće da se te zamke izbjegnu. A ako uvelike ovisimo o sreći, onda smo definitivno skrenuli s duge ceste. Hajduk je opet na vjetrometini.

Prokleta je violina
U 107 godina Hajduka funkciju predsjednika Hajduka obnašalo je 48 osoba, neki čak u dva navrata. Nisam toliki ekspert za Hajdukovu povijest da bih znao točne razloge odlazaka s funkcije svakog predsjednika, ali ipak sam siguran da je odlazak Kosa najbizarniji među njima. Povijest sigurno neće pamtiti Ivana Kosa kao jednog od najvećih predsjednika. Po dolasku otjerao je one ključne ljude koji u također bizarnoj i nikad objašnjenoj smjeni Brbića nisu sami napustili klub i doveo ljude od svog povjerenja, te u već poprilično financijski konsolidiranom klubu počeo voditi klub onako kako je najbolje znao. Daleko od toga da sam ...
Prokleta je violina
U 107 godina Hajduka funkciju predsjednika Hajduka obnašalo je 48 ...
Meni se isto tako ali baš sve čini, pogotovo ovaj zadnji dio - gdje ti zapravo kažeš: mjesto predsjednika - to služi da svira kako mi dirigiramo... - Losovius, 24.4.18. 10:59, 0 1 0
12/2017
Tribina nagrade za 2017. godinu!

'Zlatni petrodolar' - Manchester City

Građani su ove godine napravili nekoliko velikih transfera i uz PSG jedini koji su potrošili više od 200 milijuna €. Što se tiče dojma, City je imao više rupa u ekipi nego PSG i više ih je pokrpao, a što se tiče brojki u kompetitivnijoj ligi osvojili su više bodova i stekli veću prednost pred konkurencijom nego PSG. S obzirom da ta Cityeva konkurencija troši usporedivu količinu novca ova nagrada jednostavno mora u plavi dio Manchestera.

'Jean-Michel Aulas' - Olympique Lyon

Lyon u ovoj kategoriji nema prave konkurencije. Usporediv profit imaju Monaco i BVB, ali za razliku od Lyona koji je podigao razinu igre i nalazi se jedno mjesto više na prvenstvenoj ljestvici u odnosu na kraj prošle sezone, Monaco je za jedno mjesto pao, a BVB igra daleko neuvjerljivije i osvojila je značajno manje bodova od Lyona i Monaca. Razlog zašto se BVB uopće spominje je transfer Dembelea u Barcelonu, a bez tog transfera ne samo da bi BVB bio u minusu, nego bi Barca bila uvjerljivi pobjednik ove kategorije. A nije im taj transfer trebao…

'Massimo Moratti' - AC Milan

Jeftino prodavali i poklanjali, a skupo plaćali igrače upitnih mogućnosti. Minus od 162 milijuna € za pet mjesta slabiji plasman na ljestvici ostavlja posrnulog velikana bez konkurencije u ovoj kategoriji.

'Pippo Inzaghi/Davor Šuker' - Soudani

Za kategoriju 'Davor Šuker' zaslužuje nagradu jer doista nitko ne bi onaj pad okarakterizirao kao išta drugo osim simuliranja. Osim hrvatskih djelitelja pravde. I zato Soudaniju ide i 'Pippo Inzaghi'.

'Alan Shearer' - Harry Kane

Engleski napadač jedan je od najboljih strijelaca ove kalendarske godine i njegovi Spursi bez njega nisu ista momčad.

'Juan Sebastian Veron' - Gylfi Sigurdsson

Najskuplje pojačanje u povijesti Evertona ničime nije opravdalo sumu koja je u njega uložena. Everton je donedavno igrao očajno, a Islanđanin se više nego uklopio u sivilo momčadi.

'Rinus Michels' - Graham Potter

Engleski je stručnjak s malim švedskim klubom Östersunds FK postigao velike stvari, a za to je primjenjivao različite metode koje nisu uobičajene u trenerskom svijetu.

'Guy Roux' - Matjaž Kek

Trener koji je više vjeran svojoj ideji od Keka vjerojatno ne postoji, a ako postoji meni nije poznat. U prvom dijelu godine donijelo mu je to povijesni uspjeh s Rijekom, u drugome je daleko manje uspješan, ali Kek ostaje Kek.

'FC Wimbledon' - KF Skenderbeu

Albanski klub izbacio je Dinamo iz Europske lige u dvije vjerojatno najružnije utakmice ove godine. Ne može se reći da je doprinos Dinama bio velik (ili uopće prisutan) da bi te utakmice bile bolje, ali je Dinamo pokazao da može bolje i drugačije. Albanci nisu.

'Ajax 70-ih' - Liverpool FC

Pod uvjetom da niste navijač Redsa, u utakmicama Kloppove družine uvijek možete uživati. Liverpool igra visoki presing i uvijek želi zabiti gol više. A to im se nerijetko osvećuje, pa utakmice Liverpoola obiluju preokretima i neočekivanim rezultatima, kao i golovima.

Laureati
'Zlatni petrodolar' - Manchester City Građani su ove godine napravili nekoliko velikih transfera i uz PSG jedini koji su potrošili više od 200 milijuna €. Što se tiče dojma, City je imao više rupa u ekipi nego PSG i više ih je pokrpao, a što se tiče brojki u kompetitivnijoj ligi osvojili su više bodova i stekli veću prednost pred konkurencijom nego PSG. S obzirom da ta Cityeva konkurencija troši usporedivu količinu novca ova nagrada jednostavno mora u plavi dio Manchestera. 'Jean-Michel Aulas' - Olympique Lyon Lyon u ovoj kategoriji nema prave konkurencije. Usporediv profit imaju Monaco i BVB, ali ...
Laureati
'Zlatni petrodolar' - Manchester City Građani su ove godine napravili ...
Ako si bolje upućen neki tekst o Ostersundsu bi bio super :) - Jerlekan, 27.12.17. 16:12, 0 0 0
Nažalost ne više od onoga što sam pročitao na Telesportu. A reciklirati njihove tekstove ne bi imalo smisla... - Gavran, 28.12.17. 13:51, 0 0 0
12/2017
FC Liverpool: je li problem taktika ili kadar?

Liverpool je povijesno gledano jedan od najvećih svjetskih klubova. Uz takvu kvalifikaciju ruku pod ruku ide velik broj navijača, što u konzervativnom smislu koji se manifestira u redovno rasprodanom stadionu, što u modernom shvaćanju koji se ogleda u velikom broju internetskih sljedbenika i gledatelja koje privlače pred male ekrane. Sve to potencirano činjenicom da nastupa u najpopularnijoj nacionalnoj ligi rezultira vrlo visokim financijskim sredstvima koja omogućavaju da se pametnim ulaganjem ostvare vrhunski rezultati.

Unatoč svemu tome vrhunski rezultat izostaje barem od 2012. kada je osvojen posljednji trofej, a s obzirom da se radi o Liga kupu možemo reći da stvarnog uspjeha nema od 2006. i posljednjeg FA kupa, odnosno općenito prve polovice nultih kada su osvojeni po dva Liga i FA kupa, te Liga prvaka. Od tada pa do danas Liverpoolu je često malo nedostajalo do osvajanja velikog trofeja i gotovo uvijek je postojala perspektiva za sljedeću sezonu, ali taj sljedeći korak napretka redovno je izostao. Raditi retrospektivu posljednjih desetak Liverpoolovih sezona za ovu priču nije potrebno. Dovoljno se sjetiti posljednje bitke za naslov 2014. godine kada je Liverpool završio dva boda iza prvaka ManCitya i onog Gerrardovog proklizavanja protiv Chelsea, u njemu ima puno simbolike.

Prošlu sezonu Liverpool je završio kao četvrtoplasirani, a u kupovima je ispao u šestom kolu (FA kup) i polufinalu (Liga kup). Obe eliminacije u kupu dogodile su se krajem siječnja, u vrijeme afričkog Kupa nacija gdje je Sadio Mane, ponajbolji igrač Liverpoola prošle sezone, nastupao sa svojim Senegalom. Negdje u to vrijeme se Liverpool morao oprostiti i od mogućnosti osvajanja prvenstva jer su i u prvenstvu nizali blago rečeno prosječne rezultate i uvelike zaostali za vodećima. Na kraju sezone zaključeno je kako su odlazak Manea na Kup nacija, dvije ozljede istog igrača, te ozljeda Coutinha, uz generalno lošu defanzivnu igru glavni razlozi podbačaja, i na temelju te dijagnoze krenulo se u pripremu nove sezone.

Kao glavne mete prijelaznog roka postavljeni su Virgil van Dijk, Naby Keita i Mohamed Salah, prva dvojica kao rješenje problema obrane i defenzivne tranzicije, i Salah kao lijek za sterilnost u slučaju izostanka bilo kojeg igrača iz napadačke linije. Transfer van Dijka neslavno je propao do daljnjeg, transfer Keite dogovoren je za sljedeće ljeto, a Salaha se uspjelo dovesti odmah. Još su dovedeni Robertson, Solanke i Oxlade-Chamberlain kao rotacijski igrači. Od igrača koji su u prethodnoj sezoni imali značajniju minutažu klub su napustili Origi i Lucas.

Uz nespretnost oko transfera van Dijka, odlazak Lucasa prije nego što je osigurana adekvatna zamjena najveća je pogreška Liverpoola u prijelaznom roku. Utakmice u kojima je on nastupao prošle sezone bile su u pravilu najbolja izdanja Lovrena, jer je Lucas odlično pokrivao prostor što je Lovrenu najveća mana, pa se činilo da dovođenjem van Dijka na mjesto Matipa doista prestaju Liverpoolove obrambene bolesti. Nažalost Lucas je u svih svojih deset godina na Anfieldu bio podcijenjen i otišao je za danas smiješnih šest milijuna eura u Lazio, koji s njim u sastavu ove sezone igra odlično.

Liverpool također u ovome trenutku igra odlično, ali gledajući čitavu sezonu igra promjenjivo. U kolovozu su bili dobri, s jednim remijem i četiri pobjede uz jako lijepu igru protiv Hoffenheima i Arsenala. Rujan je počeo katastrofom na Etihadu, a s obzirom na ispadanje iz Liga kupa, dva uvodna remija u Ligi prvaka, te remi i pobjedu u prvenstvu ne može se reći da se uspješno nastavio. Listopad se nastavio s dva remija u prvenstvu nakon čega je uslijedilo demoliranje Maribora, ali i visoki poraz od Spursa. Zadnjom listopadskom utakmicom počeo je još uvijek aktualni niz od devet utakmica bez poraza, u kojemu su remije izvukli tek Sevilla i Chelsea, iako je Liverpool vodio u obje utakmice.

Gledajući raspored do kraja godine najveća prijetnja prekidu pozitivnog niza je utakmica kod Arsenala, jedno od dva gostovanja uz utakmicu protiv Bournemoutha. Međutim niz će sigurno stati jer igra Liverpoola ne ulijeva povjerenje. Čak i kada povedu s dva gola razlike igra je i dalje nesigurna, dojam je da protivnici u svakom trenutku mogu postići gol i sve dok ne padne treći gol pobjeda je upitna. I to se vidi na rezultatima, jer Liverpool je od utakmice protiv Arsenala ostvario tri poraza, sedam remija i 10 pobjeda, a od tih 10 pobjeda samo ona protiv Leicestera nije bila od tri ili više golova razlike.

Zaključno se može reći da Liverpool u prijelaznom roku dobro postavio mete, ali je loše pucao. Van Dijk i Keita trebali bi barem u teoriji riješiti problem nesigurnosti Liverpoolove igre, ali Keita stiže tek na ljeto, a za van Dijka će još biti borbe. Može se reći da je perspektiva Liverpoola jako dobra, jer bi dovođenjem ta dva igrača postali ozbiljan konkurent u borbi za naslov prvaka, ali je problem što Liverpool u pravilu stane na dobroj perspektivi. Ako klub napuste Coutinho (osim interesa Barcelone spominje se i PSG) i Salah (Real) ova dvojica koja bi došla bili bi samo skupi kotačići u neučinkovitom stroju. Liverpool mora pronaći način za zadržati najbolje igrače dovoljno dugo da ostvare rezultat, jer to je onaj korak koji razlikuje velike od perspektivnih ekipa.

Liverpool uvijek ima perspektivu, korak dalje je problem
Liverpool je povijesno gledano jedan od najvećih svjetskih klubova. Uz takvu kvalifikaciju ruku pod ruku ide velik broj navijača, što u konzervativnom smislu koji se manifestira u redovno rasprodanom stadionu, što u modernom shvaćanju koji se ogleda u velikom broju internetskih sljedbenika i gledatelja koje privlače pred male ekrane. Sve to potencirano činjenicom da nastupa u najpopularnijoj nacionalnoj ligi rezultira vrlo visokim financijskim sredstvima koja omogućavaju da se pametnim ulaganjem ostvare vrhunski rezultati. Unatoč svemu tome vrhunski rezultat izostaje barem od 2012. kada je osvojen posljednji trofej, a s obzirom da se radi o Liga kupu možemo reći da stvarnog ...
Liverpool uvijek ima perspektivu, korak dalje je problem
Liverpool je povijesno gledano jedan od najvećih svjetskih klubova. Uz ...
11/2017
Joan Carrillo: krivac ili žrtveni jarac?

Hajduk je bure baruta. Nekada je tako malo dovoljno da situacija eksplodira i sve ode k vragu. Ili se stvori atmosfera kao da je sve otišlo k vragu, a onda po onoj kako zračiš tako privlačiš se počnu nizati loše stvari i samo nagli rezovi mogu smanjiti štetu. Hajduku se u roku od tjedan dana dogodilo upravo to, a krivcem je označen trener Carrillo koji je smirivanje situacije platio poslom.

Ako se pogleda posljednjih osam prvenstvenih utakmica (od odlaska Vlašića) Hajduk je ostvario tek dvije pobjede, te po tri remija i poraza, što je mizeran učinak za klub koji je najavio borbu za naslov prvaka. U tom razdoblju preskočene su i dvije prepreke u kupu.

Posljednje tri utakmice Hajduk je upisao po jednu pobjedu, remi i poraz, a čak i ta pobjeda je došla u kupu protiv Šibenika uz relativno lošu igru i s igračem više. Također vrijedi napomenuti i da je pobjeda bila minimalna, a samo pedesetak dana ranije druga ekipa Hajduka slavila je na istom tom Šubićevcu s 3:0, što bi trebao biti alarm za uzbunu mnogima u prvoj ekipi. Utakmica protiv Belupa bila je nalik drugom poluvremenu protiv Rudeša, ali je Belupo trenutno u puno većim problemima od Rudeša pa je i rezultat bio povoljniji.

No i prije utakmice s Rudešom nezadovoljstvo je bilo na vrlo velikoj razini, upravo zbog izdanja protiv Belupa i Šibenika, ali i ukupnog stanja na ljestvici i to je bilo dovoljno da posljednja utakmica počne u vrlo mučnom raspoloženju. Moram reći da su tome ipak najveći krvci oni koji su najavili borbu za naslov, Branco i Carrillo, jer su se stvorila velika očekivanja koja rezultati nisu ispratili. Poraz je u takvoj atmosferi visio u zraku i kada je Hajduk poveo s dva gola razlike, jer bilo je jasno da neke stvari u i oko Hajduka ne štimaju.

Sportski direktor

Na ovoj vrlo osjetljivoj poziciji Gorana Vučevića je naslijedio Mario Branco. Oni koji su pratili njihov rad u Hajduku znaju da se radi o dvojici inteligentnih ljudi, koji su u zadanim okvirima odrađivali solidan posao. Pogotovo to vrijedi za Vučevića koji je vjerojatno najpodcjenjeniji hrvatski nogometni djelatnik koji je u skromnijim uvjetima imao slične ili bolje rezultate nego Branco, što je prepoznalo i tržište pa je tako Vučević danas djelatnik Barcelone.

Kada ode iz Hajduka Branco neće dobiti posao u Barceloni.

Ipak, Brancova transferna politika ima smisla. U igračima koje je on doveo, a među njima ima i domaćih i stranih, Hajduk ima one igrače koji su garancija da se od juniora koji ulaze u prvu ekipu ne očekuje da odmah postanu nositelji igre. U zadnjih desetak godina to Hajduk nije imao, pa se tako od Marina Ljubičića očekivalo da bude Gerrard, od Tičinovića Nedved, od Vukušića Villa, od Šimića Ramos ili Pique, od Balića Pirlo… a svi ti u koje su Hajdukovi juniori trebali izrasti su povijesno veliki igrači i statistički je nevjerojatno da ih u deset godina stvori jedan klub koji radi u infrastrukturnim uvjetima u kakvima radi Hajduk. Činjenica je da su njihovi kapaciteti otprilike takvi da je Ljubičić mogao biti verzija homegrown Savvasa, Tičinović poput Memolle, Vukušić poput Saida, Šimić poput Borje, a okružen takvim igračima Balić dodana vrijednost od koje se očekuje doprinos kakav je imao Vlašić (ne u zadnjih 20 utakmica, nego u zadnje tri godine).

To što je Hajduk bio mlada ekipa u kojoj nije bilo starijih suigrača koji bi bili i štit i svjetionik mladima nije Brancova krivnja, niti je on mogao dovesti sve te igrače nazad. Doveo je koga je doveo i ti igrači ispunjavaju svrhu zbog koje su dovedeni, a ako netko misli da koštaju više nego što bi koštali hajdučki povratnici živi u zabludi. Uostalom informirajte se o Radoševićevim primanjima i bit će vam jasno.

Trener

Joan Carrillo na poziciji trenera naslijedio je Marjana Pušnika, a s obzirom da se radilo o vjerojatno najlošijem treneru u Hajdukovoj povijesti promjena je imala vrlo male izglede da ne bude pozitivna. I doista je Carrillo u proljetnoj polusezoni pokazao da ima ideju i znanje kako da tu ideju prenese igračima, Hajduk je igrao dopadljiv nogomet, pobijedio Dinamo na Maksimiru, a Vlašić je pod njegovom palicom postao igrač od 10 milijuna €.

Njegova ideja je nažalost bila gotovo potpuno ovisna o Futacsu i Vlašiću, a u kratkom je roku ostao bez obojice. Unatoč tome nastavio je gurati tu ideju procjenjujući da će mu to donijeti dovoljno dobre rezultate da ostane do zime i na zimskim pripremama prijeđe na drugu varijantu, neku od onih koje je isprobavao tijekom jeseni, a koja bi se pokazala najboljom. Radi li se o tome da je Hajdukov kadar precijenjen ili o podcjenjivanju konkurencije manje je važno, očito je da je procjena bila loša i Carrillo je morao otići.

Je li mogao već tijekom jeseni početi uigravati novi sustav i tako ostvariti bolje rezultate pitanje je bez odgovora. Devet bodova iz osam utakmica ostavlja dojam da je mogao, ali jednako realna opcija koju je teško vidjeti kroz navijačke naočale je i manje osvojenih bodova. Carrillo je bio plaćen da donese tu odluku, a rezultat je takav da sada više ne donosi odluke.

Hajduk živi vječno

Hajduk  je poslovni model na puno čvršćim temeljima nego bilo kojeg drugog hrvatskog kluba, ovisan je o navijačima, a oni su tu bili uvijek i uz ovakav model upravljanja biti će i do daljnjeg. Sve da propadne i država Hajduk će opstati, a to klubovi naslonjeni na javne proračune i politiku ne mogu za sebe reći. I taj Hajduk trenutno je u potrazi za novim trenerom.

Najbolja opcija na tržištu trenera o kojoj Hajdukovi navijači smiju sanjati je Slaven Bilić, ali pred njega bi trebalo staviti ugovor od barem milijun € po sezoni, a pitanje je hoće li se i može li se uprava upustiti u takav rizik. Po mom mišljenju manje košta Bilić sa takvim ugovorom nego novi Pušnik s volonterskim, jer normalno je očekivanje da pod trenerom kakav je Bilić vrijednost igrača poraste u prosjeku za barem 100 000 €, dok pod novim Pušnikom može stagnirati ili padati, pa vi računajte na 20 i nešto prvotimaca što se bolje isplati.

Za sve ostale kandidate koji se spominju po medijima mislim da su u najboljem slučaju rang Burića i Carrilla, a staviti pred takve trenere ovaj kadar i ova očekivanja vodi do nove promjene trenera kroz narednih 12 mjeseci.

Za kraj kratka poruka za odgovorne: Ili dovedite najboljeg, ili smanjite očekivanja.

Još jedan ključni trenutak
Hajduk je bure baruta. Nekada je tako malo dovoljno da situacija eksplodira i sve ode k vragu. Ili se stvori atmosfera kao da je sve otišlo k vragu, a onda po onoj kako zračiš tako privlačiš se počnu nizati loše stvari i samo nagli rezovi mogu smanjiti štetu. Hajduku se u roku od tjedan dana dogodilo upravo to, a krivcem je označen trener Carrillo koji je smirivanje situacije platio poslom. Ako se pogleda posljednjih osam prvenstvenih utakmica (od odlaska Vlašića) Hajduk je ostvario tek dvije pobjede, te po tri remija i poraza, što je mizeran učinak za klub koji je ...
Još jedan ključni trenutak
Hajduk je bure baruta. Nekada je tako malo dovoljno da ...
a ja sam još nakon ozljede Futacsa rekao da će morati riskirati i mijenjati sustav i da ćemo u suprotnom gledati istu sezonu kao i proteklih godina. Takav moj tekst postoji ovdje na tribini, nije da prodajem naknadnu pamet. Njegova je procjena bila - Gavran, 7.11.17. 18:57, 0 0 0
da ne mora mijenjati sustav i da s ovim može u borbu za naslov prvaka, procjena je bila kriva i njegov odlazak je stvar odgovornosti. A da u Hajduku ima kvalitete je neosporno, i u domaćim i u strancima, a valjda za svaki klub vrijedi da će s boljim - Gavran, 7.11.17. 18:58, 0 0 0
trenerom igrati bolje, pa tako i za Hajduk. Okolnost je takva da je Bilić sada slobodan, a ako postoji klub koji ga može dovesti ispod njegove realne cijene to je Hajduk. Pitanje je smatra li on to trenutno mjestom na kojem u ovom trenutku želi biti. - Gavran, 7.11.17. 18:59, 0 0 0
Sa ovim se slažem, Carillo je prihvatio visoke zahtjeve neralne uprave,ali to se događa već sa svakim trenerom u zadnjih 10 godina, nije tu krivica samo u trenerima,nego i u navijačima,novinarima i upravi koji najavljuju naslov nakon tri pobjede... - peropex, 7.11.17. 21:41, 0 0 0
A nakon što se otvori oči i shvati da nisu kalibar za naslov, svake godine nastrada samo trener i nikom ništa,kreće priprema za sljedeću sezonu već u 10 mjesecu i tako u nedogled,nije mi jasno kako nitko osim trenera svake sezone nije odgovoran??? - peropex, 7.11.17. 21:45, 0 0 0
09/2017
Hajduk - Rijeka 0:2

Hajduk je izgubio i treći derbi ove sezone. I u trećem derbiju Hajduk je izgledao isto kao u prethodna dva. Upotrijebiti neku od onih riječi i frazetina koje najčešće čujemo kada se opravdavaju porazi poput bezidejno, beskrvno ili nisu se dovoljno trudili i slično bilo bi pogrešno. Hajduk je u sva tri derbija bio loš, istina je toliko jednostavna.

Ono što je u tome najveće razočaranje što Hajdukovi igrači nisu ti koji toliko (ako uopće) kvalitetom zaostaju za tim protivnicima koliko je igra bila nekonkurentna. Jedina utakmica iznimke odigrana je protiv Evertona na Poljudu, ali ona je tu više da potvrdi pravilo, a to dobro izdanje moguće je objasniti i njihovom pozicijom u Premiershipu.

Činjenica je da su igrači Hajduka roba s greškom, to uostalom vrijedi za sve igrače koji HNL igraju više od tri sezone, jer jednom kada kvaliteta dobije priliku vrlo brzo bude i prepoznata i zamijeni pašnjake travnjacima. Ono što bi trebao biti zadatak struke je stvoriti sustav koji će pokušati sakriti te greške, a potencirati one kvalitete koje su od tih igrača stvorile profesionalce. S Hajdukom to nije slučaj.

Igra Hajduka koju je stvorio Carrillo osmišljena je tako da zablista Vlašić. U tome se naumu uspjelo i Vlašić je napustio Hajduk po vjerojatno najvećoj cijeni koju je u specifičnim okolnostima mogao postići. Iskoristiti Vlašića na taj način je bio logičan cilj na putu potpunog financijskog oporavka kluba, i sve mane koje su zbog tog cilja kod ostalih igrača izlazile na vidjelo mogle su se tolerirati. Tim više što su Vlašić i zdravi Futacs pomicali težište igre prema protivničkom golu, pa su i prilike za kardinalne greške bile rjeđe.

Međutim, Vlašić je otišao, a Futacs se ozlijedio. Memolla i Fomitschow su i dalje wing back-ovi, a ne bekovi. Na drugoj strani Juranović i Tudor i dalje su defanzivno porozni pa ni njih ne možemo smatrati bekovima. Savvas i Hamza još uvijek nisu pokazali da su više od defenzivnih veznjaka bez puno kvaliteta za igru prema naprijed. Nadalje, Said ne može nadomjestiti učinak Futacsa, Almeida u ovoj utakmici nije pokazao ni želju da to učini, Ohandzu je u takvome sustavu deplasirano i spominjati kao prvotimca. Prinove Šehić i Pešić nisu pokazali ništa, iako kod trenera još imaju kredita i još uvijek im se pruža prilika da pokažu to ništa.

Hajduk ima kvalitetnih pojedinaca. Stipica je solidan golman, Borja Lopez je protiv Rijeke pokazao prvu slabost, ali je za Hajduk svakako pojačanje, Nižić ovoj ekipi ulijeva sigurnost, Radošević nije igrač za ligu petice, ali u HNL-u može raditi razliku, Erceg je jedan od najboljih ofenzivaca u ligi. U rotaciji veliku vrijednost mogu dati Toma Bašić, Kožulj i Ohandza. I to je dovoljno za pobijediti bilo koju ekipu u Hrvatskoj koja nije Dinamo, Rijeka i Osijek, jer svi osim ta tri kluba će rijetko iskoristiti slabosti koje ostali igrači pokazuju, ali ova tri će ih iskoristiti redovno.

Već se protiv Dinama vidjelo da je ovakva obrana porozna, da se taj vezni red ne može nametnuti kvalitetom ravnopravnom suparniku, te da takva igra neće napadačima stvoriti priliku za postizanje gola. Možda se to izdanje i moglo pripisati lošem danu, ali se loš dan ponovio i u Osijeku. Ponovili su se isti problemi i ponovio se poraz. Za dašak tragikomičnosti ponovio se i Nižićev gol nakon kornera, koji je pokazao da Hajduk samo iz prekida i može zabiti takvim ekipama. Protiv Rijeke nije bilo Nižića, nije bilo ni gola Hajduka. Ali su zato dvije lopte završile iza leđa Stipice i pretvorile loš dan u loš tjedan. I potpuno ogolile trend.

No Carrillo je i dalje odan sustavu koji je imao smisla samo s Vlašićem i Futacsem. Futacs će se oporaviti, ali Hajduk će puno godina čekati igrača kakvog je imao u Vlašiću. Još dok su oba bili dostupni, Hajduku je nedostajao plan B. Sada mu treba novi plan A. Izostanci Ercega i Nižića ne smiju biti opravdanje za loše izdanje Hajduka jer je trend ovakve igre bio prisutan i s njima dvojicom na terenu.

Ono što je razlog za brigu je dojam kojeg trener ostavlja svojim vođenjem utakmice. Čini se da Carrillo do te mjere vjeruje ovom sustavu da je spreman kažnjavati svakoga tko malo iskoči iz zadane sheme. To je danas napravio Kožulj pa je na poluvremenu zamijenjen Ohandzom, iako je Kožulj bio jedini koji je stvarao situacije koje su mirisale na opasnost. Prave opasnosti nije bilo jer su se ostali držali sustava, što je dobro, ali je pokazalo da je sustav loš.

Na press konferenciji nakon utakmice Carrillo je zatražio oprost. Senyor Carrillo, tražite i pronađite rješenje za sterilnu igru, to je najbolja, ujedno i jedina validna isprika koju možete ponuditi. I isprati gorak okus poraza od najlošije Rijeke u posljednjih 20 međusobnih susreta.

Još jedna u nizu
Hajduk je izgubio i treći derbi ove sezone. I u trećem derbiju Hajduk je izgledao isto kao u prethodna dva. Upotrijebiti neku od onih riječi i frazetina koje najčešće čujemo kada se opravdavaju porazi poput bezidejno, beskrvno ili nisu se dovoljno trudili i slično bilo bi pogrešno. Hajduk je u sva tri derbija bio loš, istina je toliko jednostavna. Ono što je u tome najveće razočaranje što Hajdukovi igrači nisu ti koji toliko (ako uopće) kvalitetom zaostaju za tim protivnicima koliko je igra bila nekonkurentna. Jedina utakmica iznimke odigrana je protiv Evertona na Poljudu, ali ona je tu više da ...
Još jedna u nizu
Hajduk je izgubio i treći derbi ove sezone. I u ...
Djelomično se slažem. U vezi igre za Vlašića, u potpunosti. No, imam dojam da bi ova igra funkcionirala da nema individualnih grešaka. Hajduk odavno nije primio "pošten" gol. Sve su to bile blesave individualne greške. - pravi, 18.9.17. 10:50, 0 0 0
Smatram da Tudor može zamijeniti Niksija (dajući ekipi druačije stvari). Ali njegovoj hitrini su potrebne lopte Kožulja, a ne sterilni Savvas. - pravi, 18.9.17. 10:52, 0 0 0
Pa te individualne greske i jesu problem. Moze li ih se i koliko eliminirati treningom? Ne dovoljno. Moze li se dovesti druge igrace koji bi bili garancija eliminaciji gresaka? Malo je vjerojatno, 1:5 mozda i manje. Takticka rjesenja su jedini nacin, - Gavran, 18.9.17. 11:59, 0 0 0
Ali ocito ne u ovom sustavu. Mislim da je uzorak sad vec dovoljno velik da to mozemo zakljuciti. - Gavran, 18.9.17. 12:01, 0 0 0
Tu se slažem. Vidljivo je da je promjena sustava nužna - pravi, 18.9.17. 14:40, 0 0 0
08/2017
Everton - Hajduk 2:0

Kada bi utakmicu Evertona i Hajduka trebalo opisati jednom riječju to bi bila realnost. Utakmica je izgledala točno onako kako bi neutralan promatrač očekivao u srazu ekipe kojoj je ambicija top4 engleske lige i kluba iz hrvatskog top4.

Everton je igrao točno onako kako se od engleskog kluba očekuje: lijeno, pomalo podcjenjivački prema suparniku i onoliko koliko treba. U prvom poluvremenu su ostvarili rezultat koji ih zadovoljava, a u drugom lagano čuvali prednost i snagu za izazove najskuplje nacionalne lige svijeta.

Hajduka se tu vrlo malo pitalo. Hajduk je bio simpatični suparnik kojemu bi i domaći navijači zapljeskali kada odigra nešto konkretno, uostalom što protivnik djeluje ozbiljnije i njihova pobjeda ima veću težinu.

Vlašić je uz kapetana Nižića bio najbolji pojedinac Hajduka. Pokazao je potencijal da jednog dana zaigra na istom nivo kao i njegovi jučerašnji protivnici, ali i ozbiljne nedostatke u obrambenoj fazi koje još treba otkloniti. Da bi ih otklonio mora najprije početi razmišljati u oba pravca, jer kako drugačije objasniti čekanje lopte na 18 metara da bi s njom krenuo naprijed, nego potpunim izostankom razmišljanja o obrani. Naravno da u takvom čekanju lagano gubi loptu, a Everton tri sekunde kasnije zabija za prednost. Razlika u klasi.

S druge strane Savvas je uz Hamzu bio najlošiji pojedinac prvog poluvremena. On je pak pokazao zašto s gotovo 27 godina igra HNL, a ne neku jaču ligu. Naime njegovi fizički kapaciteti mu omogućavaju da na razini HNL-a stvara razliku, ali se takav ne može nositi s ponajboljima. Njegov smiješni pokušaj građenja protiv Klaasena u svojoj polovici u trenutku kada je ostatak ekipe već zauzeo napadački gard teško da je mogao imati drugačiji ishod od povećanja Evertonove prednosti. Precijenio je Savvas svoje mogućnosti.

Za Hamzu je teško reći je li sebe precijenio, ili je podcijenio osovinu Martina-Lookman, ali to je zapravo i manje važno. Everton je po svojoj desnoj strani sijao strah, a manjak povratne trke Hamze Barrya im je to uvelike omogućio. Izravne posljedice njegove obrambene neodgovornosti nisu velike, tek žuti karton Memolle, ali umor koji se skupljao u hajdukovcima pod stalnom opsadom sigurno je imao utjecaja na kasnije pogreške.

A izravnih posljedica nije bilo jer je kapetan Nižić odigrao jako dobru utakmicu, praktički bez greške svih 90 minuta, što ga čini najboljim Hajdukovim pojedincem sinoć. Mogu samo reći da će biti problematično za Hajduk ako ode, jer Gustavo očito nije ta razina. Na sličnom nivou kao Nižić je odigrao i Erceg, ali samo pola sata.

Od ostatka ekipe vrijedi izdvojiti Kožulja u pozitivnom smislu, jer je bio vrlo solidan u tranziciji, a uputio je i jedan nezgodan udarac prema Pickfordu, te Saida u negativnom jer je bio potpuno nevidljiv. Svi ostali odigrali su otprilike tako da ih nema potrebe posebno komentirati.

Imao je Hajduk svoje prilike, ali one su većinom došle u drugom poluvremenu kada se Everton već povukao, i jasno je da se i oni još uvijek uigravaju, što je i očekivano s obzirom na veliki broj novih igrača. Hajduk nema puno šanse u uzvratu, jer Everton i nije pokazao neke slabosti za ovu razinu igre, a Hajduk je odigrao vjerojatno najbolju utakmicu ove sezone i teško da u ovom trenutku može pružiti više od toga.

Za uzvratnu utakmicu imam tek neka nadanja. Nadam se da će Everton istrčati u kombiniranom sastavu. Nadam se da će Hajduk zabiti rani gol, a onda je, kažu, sve moguće. I nadam se da zbog ponosa i nepromišljenosti stadion neće biti prazan.

Realnost
Kada bi utakmicu Evertona i Hajduka trebalo opisati jednom riječju to bi bila realnost. Utakmica je izgledala točno onako kako bi neutralan promatrač očekivao u srazu ekipe kojoj je ambicija top4 engleske lige i kluba iz hrvatskog top4. Everton je igrao točno onako kako se od engleskog kluba očekuje: lijeno, pomalo podcjenjivački prema suparniku i onoliko koliko treba. U prvom poluvremenu su ostvarili rezultat koji ih zadovoljava, a u drugom lagano čuvali prednost i snagu za izazove najskuplje nacionalne lige svijeta. Hajduka se tu vrlo malo pitalo. Hajduk je bio simpatični suparnik kojemu bi i domaći navijači zapljeskali kada odigra ...
Realnost
Kada bi utakmicu Evertona i Hajduka trebalo opisati jednom riječju ...
08/2017
No Futacs, no party! Ima li načina da Carrillo to promijeni?

Rečenica iz naslova vjerojatno je jedna od onih koju ćete najčešće čuti kada se neki igrač ozlijedi ili odrađuje suspenziju. Rečenica iz naslova ujedno je i jako pogrešna. Oni koji redovno prate Hajduk znaju koliko Mađar Marko Futacs znači za koncept igre majstora s mora, i Hajduk bez njega ne može. Barem ne na isti način i na istoj razini kao s njim.

Igra Hajduka u proljetnom dijelu prošle sezone i na početku ove vrtila se oko Futacsa. U jednom igraču Hajduk je imao i target mana i fox in the box igrača. A nije mu bilo strano niti iskoristiti prostor ako se akcija razvijala na taj način. U nijednoj od tih uloga Futacs nije ekstra klasa, uostalom u suprotnom ga ne bismo gledali u HNL-u, ali razina na kojoj je sposoban igrati kao target man dovoljna je da tjera vodu na Hajdukov mlin protiv svakog protivnika u domaćem prvenstvu.

Preostala dva napadača, Said i Ohandza, ne mogu nadomjestiti izostanka Futacsa. Prvi je sličan tip igrača, ali nije ta razina, a drugi je potpuno drugačiji tip igrača. Trener Carrillo, ukoliko mu Branco ne dovede igrača sličnih karakteristika i razine što nije izgledno, će se morati odlučiti kojeg od dvojice promovirati u novog centralnog napadača, jer Erceg koji je cijelu karijeru odigrao na krilu ili polušpici to ne može biti.

Odlučiti se za Saida značilo bi zadržati postojeći sustav, dakle samo bi jedan igrač bio zamijenjen drugim, a mehanizmi igre i uloge ostalih igrača bi ostali isti. I jedno i drugo je plus na stranu Saida, jer upitno je ima li Carrillo vremena uigravati nove mehanizme, a odbaciti postojeće ujedno je poprilično veliki rizik. Međutim, postavljanjem Saida umjesto Futacsa svjesno bi se pristalo na razinu niže, a to bi ujedno značilo i odricanje od bilo kakvih ambicija za narednu sezonu koju će Hajduk gotovu cijelu morati bez Futacsa. Jer ni sa Futacsem Hajduk nije bio favorit ni za domaći trofej, ni protiv Evertona, premda su šanse postojale, a na razini niže samo bi se čekalo da prođe ova sezona. This time next year...

Odlučiti se za Ohandzu bio bi veliki rizik iz dva razloga. Prvi razlog, trebalo bi uigravati potpuno novi sustav. Drugi razlog, Ohandza je i sam sklon ozljedama i samim tim nepouzdan izbor. Gledajući samo ova dva argumenta nameće se zaključak da je prvi izbor jedini pravi, no je li to doista tako? Što točno Hajduk može izgubiti ako uđe u rizik promjene sustava: prvenstvo, kup, skupinu Europske lige? Niti jedno od ovo troje Hajduk nema, pa to ne može ni izgubiti. Hoće li time ugroziti top 4 poziciju? Vjerojatno ne, jer nijedan klub HNL-a izvan prošlosezonskih top 4 nema tu razinu organizacije da na duge staze ostvaruje pozitivne rezultate, čak ni Slaven Belupo kojeg će igrački opelješiti ako ne do kraja ovog prijelaznog roka, onda u zimskom sigurno. A i trener im je vruća roba koja bi mogla put Dinama ili Osijeka ako u bilo kojem dijelu sezone u tim sredinama stvari ne budu tekle po planu.

Ohandza nikako nije dobar kada treba igrati okrenut leđima prema golu, ako i primi loptu ili je odmah izgubi ili nepravilnim građenjem napravi prekršaj.  Ali okomitost i brzina, pa i solidna kontrola lopte u trku njegove su prednosti i sustav bi trebalo prilagoditi tako da te osobine mogu doći do izražaja. To se može ostvariti na dva načina, proigravanjima u prostor kroz sredinu ili stvaranjem prostora na krilu koji bi lakše odigravali iza obrane. I jedan i drugi način zahtijevaju protivničke obrane na barem 30 metara od svog gola, a Hajdukova je sreća u nesreći što više nema tu reputaciju niti u domaćim okvirima da bilo tko protiv njega igra obranu 90 minuta, pa bi se taj prostor u određenom dijelu utakmice sigurno pojavio.

U priči o mogućnostima Hajduka prvi način možemo bez puno diskusije odbaciti, jer nijedan Hajdukov vezni igrač nije pokazao tu sposobnost proigravanja. Ona se tek kod Vlašića pojavljuje na mahove, ali je toliko ne izrađena da uvijek zakasni ili dodavanje ili igrač kojemu je upućeno. Uostalom, veliko je pitanje koliko bi se i Vlašić na poziciji polušpice nauživao lopte kada u igri nema Futacsa.

Jedina nada Hajduka je otvaranje prostora na krilima i to je ono u čemu Hajduk može tražiti svoju šansu. To opet može pokušati kroz dva sustava, jedan koji bi bio baziran na obrani s četvoricom, dva stopera i dva beka, i drugi koji bi bio baziran na obrani s tri stopera i wing-backovima. Upitno je koliko je pametno zadržati postojeći temelj obrane kada se morate pomiriti s tim da će protivnik češće biti na vašoj polovici, a od bekova, ma tko ih igrao, možete očekivati da propuste barem 30% protivničkih pokušaja. Tih 30% u 90 minuta utakmice koja bi težište imala na vašoj polovici je previše.

Za Hajduk je prelazak na obranu s trojicom natrag bila nužna alternativa barem za jače utakmice kada je težište igre bliže Hajdukovom golu, upravo zbog propusnih bekova, a sada kada će se to težište svakako pomaknuti unazad je obrana s tri stopera nužnost. Uz standardne Nižića i Borju Lopeza u igru bi ušli Bosančić ili Gustavo. Prvi je veći ljubimac publike, ali Carrillo je dosada pokazo više sklonosti prema Gustavu. Koji bi od njih dvojice igrao zapravo je svejedno, jer u ovom trenutku mogu jednako doprinijeti. Za bočne pozicije favoriti su Tudor i Memolla koji su napadački pokazali puno više nego Juranović i Fomitschow koji se još nije niti prilagodio.

Veznu liniju činili bi Savvas, Radošević, Vlašić i Erceg, upravo tim redoslijedom vertikalno raspoređeni na terenu. Iz sastava bi ispao Hamza koji je dobar igrač, ali ofenzivno manje konkretan od Vlašića i Ercega, a defenzivno slabiji od Radoševića, pa čak i Savvasa koji je prije svega snažniji u duelu. Upravo Savvas bio bi i najdefenzivniji igrač jer je pokazao najmanje u igri prema naprijed. Radošević kao onaj koji može dati najviše u oba smjera bi skupa sa Savvasom činio blok ispred zadnje trojke i ujedno bio zadužen za distribuciju lopte do WB-a i ofenzivnog dijela veznog reda. Vlašić bi se morao povući malo dublje da zatvori prostor koji bi se otvorio s čovjekom manje u vezi u odnosu na trenutni sustav, a Erceg na njegovu poziciju. Vlašić i Erceg mogli bi zapravo i zadržati svoje trenutne uloge, ali bi morali biti nešto povučeniji u odnosu na ono što trenutno igraju.


Takva postava veznog reda trebala bi osigurati gustoću i čvrstoću u obrani, ali i omogućiti visoke izlaske i prostor na krilu wing-backovima, a sve to kako bi se stvorili preduvjeti da se Ohandzu izbaci u priliku ili otvori prostor Vlašiću i Ercegu koji bi se priključivali iz drugog plana. Dolazak u završnicu s 4 igrača nije bogznašto, ali Hajduk sebi u trenutnoj situaciji ne može više dopustiti.

Pa ako već pitate što bih ja u Carrillovim cipelama odgovor je riskirao. Na kojem god koraku treba, jer Hajduk zapravo i ne može puno izgubiti. Odnosno ne može izgubiti više nego što je ozljedom Futacsa već izgubio.

Koga nema bez njega se može
Rečenica iz naslova vjerojatno je jedna od onih koju ćete najčešće čuti kada se neki igrač ozlijedi ili odrađuje suspenziju. Rečenica iz naslova ujedno je i jako pogrešna. Oni koji redovno prate Hajduk znaju koliko Mađar Marko Futacs znači za koncept igre majstora s mora, i Hajduk bez njega ne može. Barem ne na isti način i na istoj razini kao s njim. Igra Hajduka u proljetnom dijelu prošle sezone i na početku ove vrtila se oko Futacsa. U jednom igraču Hajduk je imao i target mana i fox in the box igrača. A nije mu bilo strano niti iskoristiti ...
Koga nema bez njega se može
Rečenica iz naslova vjerojatno je jedna od onih koju ćete ...

Respekt: Lumbrikata, Cirohito, Ljuke, Losovius, ivan-cro,

Slažem se: Lumbrikata, Cirohito, Ljuke,

Ne slažem se: icecube,

Uigravanje trojice u zadnjoj liniji je jako teško, pogotovo kad je liga već počela. Hajduk mora riskirati, ali toliko? Također, mislim da nije dobro da se Vlašić povuče unazad jer jer je naprijed daleeeko korisniji i opasniji. - pravi, 9.8.17. 22:14, 0 0 0
All in. Teško mi je zamisliti da Hajduk u ovom sastavu izgubi od Rudeša, Cibalije, Istre, Lokomotive ili Intera, tek možda od Belupa u gostima. S druge srane ne mogu zamisliti ni da osvaja bod protiv Dinama, Rijeke ili Osijeka s igrom iz Maksimira. - Gavran, 9.8.17. 22:27, 0 0 0
A vrlo je upitno koliko će Vlašić biti opasan bez Futacsa. - Gavran, 9.8.17. 22:28, 0 0 0
Ok, ali ne znači da će Hajduk svaku utakmicu bez Futacsa odigrati kao protiv Dinama. Futacs koristi Vlašiću u vidu spuštanja lopti. I to je to. - pravi, 10.8.17. 11:27, 0 0 0
04/2017
Kreće li Hajduk konačno prema gore?

Nogomet kao ekipnu igru i nogometaše kao proizvođače te igre uvijek promatram kroz tri segmenta: taktički, tehnički i fizički. Biti bolji u dva od tri segmenta, a pri tome ne biti potpuno inferioran u trećem, znači biti bolji. U svakom od tih segmenata može se napredovati, kako individualno tako i ekipno, dakle svaki se da unaprijediti radom na treningu.

Da se fizičke sposobnosti podižu treningom je nešto što se podrazumijevalo oduvijek.

Taktičke analize sve su popularniji medijski sadržaj, i neki doista zanimljivi tekstovi i emisije posvećeni su tom segmentu igre.

U svemu tome o tehničkoj komponenti se piše i priča samo u statističkim podacima, broj ovog i onog ili postotak koječega, a sve kako bi se donio zaključak: ili jesi ili nisi. A to je pogrešno. Na tehničkoj potkovanosti se itekako može raditi i u njoj napredovati, a famozni osjećaj za loptu je nešto potpuno individualno i sigurno nije dio genetskog koda nekog naroda kako se to često voli predstavljati. Pa ipak među različitim narodima može se primijetiti različit nivo tehničke potkovanosti, a na vrhu te piramide nalaze se Španjolci.

Trener Hajduka Joan Carrillo je Španjolac.

Dominantna nogometna filozofija u Španjolskoj je posjed. Da bi se loptu držalo u posjedu potrebno je biti tehnički izrazito potkovan i to je nešto na čemu Španjolci inzistiraju već generacijama, a sa usavršavanjem nečega na treningu usavršavaju se i metode treninga. I tako te metode treninga postaju dio nacionalne trenerske škole, odnosno znanje koje njihovi treneri nose sa sobom i prodaju po svijetu. Pa tako i Carrillo.

Promatrajući Hajduk od dolaska Španjolca na mjesto trenera niti je vidljiv pomak na području fizičke pripremljenosti (to ionako rade kondicijski treneri), niti su se taktički mehanizmi igre promijenili više od onoga koliko uvjetuje promijenjeni prostorni raspored igrača na terenu. Ali je zato itekako vidljivo da svaki prijem lopte i svako dodavanje igrači odrađuju s više samopouzdanja, rutiniranije nego prije. I to vrijedi za svakog igrača, a najviše se primijeti kod onoga koji je bio najnesigurniji, a to je Jefferson.

Jefferson se u zadnjih nekoliko utakmica ustalio kao središnji defanzivni vezni, i uz već uobičajeni doprinos u obrambenoj igri postao je i igrač kojeg stoperi traže u ofenzivnoj tranziciji, a to više nije put u nepoznato i prilika za protivnički kontra presing. Ako znamo da je Hajduk većinu golova ove sezone primio nakon individualnih pogrešaka i nesigurnih reakcija, onda možemo shvatiti važnost napretka u ovom segmentu.

Naravno da napredak nije nešto što dolazi preko noći, niti se prezentira isključivo uzlazno iz utakmice u utakmicu. Amplitude su prisutne i očekivane, ali je utakmica protiv Dinama u kojoj Hajduk nije napravio niti jednu kardinalnu tehničku pogrešku jedan lijepi milestone koji pokazuje da je trener Carrillo na dobrome putu. I ta pobjeda nije došla slučajno, niti kao trenutak slabosti Dinama, nego je rezultat rada. Dinamo je igrao onako kako igra cijele sezone, pa i više sezona unazad: taktički slabo, nepovezano, ali dovoljno dobro da nešto bolja fizička pripremljenost i tehnička premoć donesu rezultat. Carrillo je u relativno kratkom roku uspio smanjiti jaz u tehničkom segmentu dovoljno da odnese pozitivan rezultat s Maksimira i za to mu treba odati priznanje.

Osim tehničkog napretka, vidljive su i zanimljive promjene u odnosu na prethodnika u taktičkom smislu. Istina je da je najčešći napadački mehanizam i dalje kontra, odnosno duga lopta na napadače, ali u onome što se događa prije toga, a to je obrambeno postavljanje, te u balansiranosti ekipe koja istrčava na teren napredak je očit.

Hajduk pod Carrillom igra u pravilu s tri defanzivna vezna, Jeffersonom, Hamzom i Savvasom, čime se dobiva gustoća u središnjem dijelu obrambenog bloka, što za rezultat ima manje od jednog primljenog gola po utakmici u deset proljetnih kola uz čak četiri čiste mreže, ali i ofenzivnim bekovima Tudorom (Juranovićem) i Memollom (Kvesićem) čime se dobiva širina pri iznošenju lopte. U varijanti kada se na desnom beku nađe defanzivniji Ismajli, tada u veznom redu na toj strani umjesto Savvasa igra nešto ofenzivniji Toma Bašić, te se tako ne narušava balans ekpe. Tek jednom je Carrillo pogriješio stavivši na istu stranu Ismajlija i Savvasa, u trećem proljetnom kolu protiv Osijeka u Gradskom vrtu, a to je ujedno i jedina utakmica koju je izgubio na proljeće. U sljedećih sedam utakmica takvu grešku nije ponovio.

Napredak u tehničkom smislu i nešto bolji osjećaj za balans ekipe u odnosu na svog prethodnika učinio je od Carillla jednog od najuspješnijih trenera Hajduka u proljetnom dijelu sezone u zadnjih pet godina. Iako nisam obožavatelj uspoređivanja trenera u HNL-u po učinku zbog velike kvalitativne varijabilnosti lige, ipak sam se malo poigrao i s tim brojkama. U deset proljetnih kola Hajduk pod Carrillom osvaja 1,9 bodova po utakmici, a učinak usporediv tome imao je samo Igor Tudor u proljeće 2014. kada je Hajduk u prvih deset utakmica osvojio bod više, ali je zato u posljednjih šest utakmica upisao četiri poraza i tek jednu pobjedu čime je pao na 1,5 bodova po utakmici, gotovo jednako kao Burić (1,47 u 15 utakmica, 1,6 nakon deset kola). S tim da je potrebno naglasiti da su i Tudoru i Buriću kao "prvim pratiteljima" te polusezone došle nakon drugih priprema, dakle bolje su poznavali ekipe i imali su daleko više vremena za uigravanje.

Zaključak je isti kao i naslov: Carrillo treba ostati. Radi se o stručnjaku zanimljivog profila, kakvog u domaćoj ligi nismo vidjeli zadnjih barem deset godina. Brojke kažu da je najbolji trener Hajduka u posljednjih pet sezona. Dojam koji ostavlja je istini za volju nešto slabiji od brojki, ali ipak dovoljno dobar da bi se ulazak u rizik promjene trenera mogao smatrati suludim. A za rezultate prve ekipe Hajduka bi se teško mogla dogoditi lošija stvar od još jednog Marjana Pušnika.

Carrillo treba ostati
Nogomet kao ekipnu igru i nogometaše kao proizvođače te igre uvijek promatram kroz tri segmenta: taktički, tehnički i fizički. Biti bolji u dva od tri segmenta, a pri tome ne biti potpuno inferioran u trećem, znači biti bolji. U svakom od tih segmenata može se napredovati, kako individualno tako i ekipno, dakle svaki se da unaprijediti radom na treningu. Da se fizičke sposobnosti podižu treningom je nešto što se podrazumijevalo oduvijek. Taktičke analize sve su popularniji medijski sadržaj, i neki doista zanimljivi tekstovi i emisije posvećeni su tom segmentu igre. U svemu tome o tehničkoj komponenti se piše i priča ...
Carrillo treba ostati
Nogomet kao ekipnu igru i nogometaše kao proizvođače te igre ...
...ovoj i dalje pomalo limitiranoj momčadi Hajduka u odnosu na konkurente za vrh. Samo pogledajte Keka, prema "splitskim postulatima", mogao je biti smijenjen već pet puta. Ali, Riječani su pogodili čekanjem. Nadam se da će i Hajduci. - IstraSport, 1.5.17. 18:18, 0 0 0
Tnx Los. Ako si nešto pisao ili snimao na tu temu volio bih to vidjeti, pa bi bilo dobro da daš link, jer generalno mislim da nije svejedno, pa da vidim zašto u slučaju Hajduka jest. @Istra Carrillo nije potvrđen za sljedeću sezonu. I mene smeta što - Gavran, 1.5.17. 20:25, 0 0 0
je Burić smijenjen, pa ne bih volio da se s Carrillom dogodi isto. Analiza je sada možda blago promašena kada je Hajduk u nizu od 4 pobjede od čega je jedna na Maksimiru, ali ja sam ovo mislio napisati prije Maksimira. Prije te utakmice su još uvijek - Gavran, 1.5.17. 20:26, 0 0 0
stavljani upitici oko Carrilla, a čak je HRT-ov stručni analitičar Joško Jeličić omalovažio njegov rad izjavom nakon te utakmice. Sada kritičari šute, ali prije te utakmice nisu. A ja sam tad izvačio brojeve, samo što nisam uhvatio vremena uobličiti - Gavran, 1.5.17. 20:27, 0 0 0
te brojeve i svoja zapažanja u analizu. U međuvremenu sam ažurirao podatke i eto jučer prije utakmice sam uhvatio vremena za pisanje. - Gavran, 1.5.17. 20:29, 0 0 0
11/2016
Ohandza odlazi iz Hajduka jer misli da vrijedi isto kao i Said i Futacs!

Odluku o produžetku suradnje s igračem klub bi trebao donijeti imajući u vidu i sportski i financijski aspekt. Iz sportskog aspekta važan je trenutni doprinos igrača kolektivu i procjena potencijalnog doprinosa u budućem razdoblju. Što se tiče financijskog aspekta, u uređenom klubu se vrlo dobro znaju okviri unutar kojih se pregovara i izlaženje iz tih okvira nije dopušteno, što zbog potencijalnog financijskog sloma, što zbog stvaranja nepoželjnog disbalansa između igrača. Također, potrebno je procijeniti rast/pad vrijednosti igrača za slučaj prelaska u drugi klub. Problem svakog kluba, a pogotovo Hajduka, je u tome što je u sportskom aspektu vrlo lako pogriješiti, što Hajduk nije uređen klub i što "igrač Hajduka" nije brend za kojeg je lako procijeniti tržišnu vrijednost (npr. igrač Dinama jest). Oba su aspekta u slučaju Ohandze i Hajduka zbog specifičnih okolnosti dodatno komplicirani, pa je najbolje svaki od njih promatrati zasebno u onoj mjeri u kojoj je to moguće.

Sportski aspekt

Neka malo brojke govore

Nastupi

Minute

Golovi

Asistencije

 Min./Nastupu

Min. za gol

Ahmed Said

19

1173

5

5

61,74

234,60

Franck Ohandza

16

717

8

4

44,81

89,63

Márkó Futács

11

628

8

3

57,09

78,50

Letimičnim pogledom na tablicu možemo lako zaključiti da Ohandzin doprinos nije ništa veći od doprinosa drugih napadača, ali nije ni manji. Ako netko odudara onda je to Said i to u negativnom smislu.

Jedna stvar u ovoj tablici jako bode oči, a to je minutaža po nastupu. Ako pretpostavimo je za tako mali broj minuta po utakmici razlog taj da niti jedan od njih nije u stanju nositi ekipu 90 minuta (niti 80), onda je jak igrač na klupi imperativ. U takvim okolnostima činjenica da je Ohandza igrač za zadnjih pola sata nije mana, nego nasušna potreba Hajduka, a on se u tome pokazao kao jako dobar igrač.

Subjektivna digresija: Ova tablica potvrđuje jednu stvar, da je Said za Ohandzu i Futácsa druga liga. Ima najviše nastupa i minuta i najmanje golova, a za asistenciju u kojima je najbolji mu treba u prosjeku cca. 55 minuta više nego Ohandzi. Podatak koji nažalost nisam našao je broj udaraca na gol, ali pamtim dovoljno Saidovih loših pokušaja da budem uvjeren da je najlošiji i u kategoriji "udaraca za gol". Svaka čast na doprinosu kombinatorici, ali u igri bez igre kakvu prikazuje Hajduk ta kvaliteta u vrhu napada je nepotrebna. Nervoza koju pokazuje u zadnje vrijeme, a koja se ogleda u 5 žutih kartona u 19 nastupa (od toga 4 u listopadu), mu također ne ide u prilog. Novac koji se izdvaja za njegovu plaću sigurno bi bilo bolje potrošiti na Ohandzu.

Financijski aspekt

U ovom aspektu ključna je stvar ta što je Hajduk ove godine promijenio predsjednika uprave. Bivši predsjednik Brbić na toj je poziciji proveo gotovo 4 godine, a to znači i napunio isto toliko godišnjih proračuna. U tom je vremenu uspio u određenoj mjeri uspostaviti okvire unutar kojih igrači mogu dobiti ugovore, a s obzirom na dob, staž u klubu, razinu igara, status itd. Novi predsjednik Kos, valjda iz potrebe za dokazivanjem, promijenio je gotovo sve što se promijeniti dalo u prekratkom vremenu, time narušivši i hijerarhiju uspostavljenu iznosima plaća. Problem sa Ohandzom stvorio je on sam onoga trenutka kada je dvojici igrača, od kojih će se jedan pokazati Ohandzinim rangom i jedan slabiji, dao značajno bolje ugovore nego što ga ima Ohandza. Uspoređujući brojke od ove sezone, Ohandza sigurno zaslužuje biti u istom platnom razredu kao i dvije prinove.

Je li bilo moguće Ohandzu prodati već ovo ljeto? Odgovor je ne. Ohandza je prošlu sezonu proveo na bolovanju i na osnovu ljetnog bljeska ga ne bi kupio nitko tko može izdvojiti milijun eura. Kada je trebalo početi pregovore s Ohandzom oko novog ugovora? To je tek komplicirano odgovoriti. Ako uprava nije bila spremna Ohandzi ponuditi više od ovih iznosa koji se spominju u medijima onda je to trebala nuditi prije angažmana Saida i Futácsa. S druge strane da su to nudili tada, kada se nije znalo hoće li se uopće oporaviti i moći igrati u najmanju bi ruku bilo mnogo podignutih obrva. Ljetos kada je igrao odlično cijena mu je bila vjerojatno i veća nego sada kada je potvrdio sklonost ozljedama. I onda se vraćamo na grešku s iskakanjem iz otprije zadanih okvira, odnosno uspostavljanja novih prije nego što se stekao pravi pregled situacije.

Zaključak

Scenariji u kojemu Ohandza napušta Hajduk kao slobodan igrač je najlošiji po klub. Više od samog propusta da na račun sjedne nekoliko stotina tisuća eura smeta to što se nastavlja jedan jako loš trend. Već nekoliko ljeta igrači na taj način odlaze iz Hajduka, neki opravdano neki ne, ali je ta pojava simptom ozbiljnog nedostatka vizije, a to je očito najveći problem Hajduka. Svaka čast demokraciji i demokratskim izborima i transparentnom upravljanju i svim naoko lijepim idejama za budućnost Hajduka, ali ako se nastavi praksa u kojoj novi ljudi mijenjaju sve što su zatekli po dolasku u klub Hajduk nikada neće krenuti naprijed nego će se vječno vrtiti u krug. A to je loše jer drugi idu naprijed, prije 4 godine Rijeka, sada Osijek, za 4 godine vjerojatno još netko, a Hajduk je nakon svakih demokratskih izbora jedno mjesto niže na ljestvici. A s promjenama su krenuli upravo iz udruge Naš Hajduk kada su promjenama uvjeta onemogućili jednog Antu Majića da se ponovo kandidira za NO. Na osnovu jednog glasa smijenjen je Brbić i izgubljen je kontinuitet. Ili je sačuvan kontinuitet glavinjanja. Način rastanka s Ohandzom samo je simbol lošeg odlučivanja u Hajduku. Zato će ovaj rastanak biti lošiji od samog gubitka jednog kvalitetnog igrača.

Ohandza kao simbol
Odluku o produžetku suradnje s igračem klub bi trebao donijeti imajući u vidu i sportski i financijski aspekt. Iz sportskog aspekta važan je trenutni doprinos igrača kolektivu i procjena potencijalnog doprinosa u budućem razdoblju. Što se tiče financijskog aspekta, u uređenom klubu se vrlo dobro znaju okviri unutar kojih se pregovara i izlaženje iz tih okvira nije dopušteno, što zbog potencijalnog financijskog sloma, što zbog stvaranja nepoželjnog disbalansa između igrača. Također, potrebno je procijeniti rast/pad vrijednosti igrača za slučaj prelaska u drugi klub. Problem svakog kluba, a pogotovo Hajduka, je u tome što je u sportskom aspektu vrlo lako pogriješiti, ...
Ohandza kao simbol
Odluku o produžetku suradnje s igračem klub bi trebao donijeti ...

Respekt: Consigliere, Losovius, Sylar, Sanel, mrkino, baiso,

Slažem se: Radnik1950, mrkino,

Jako dobra analiza! - baiso, 19.11.16. 11:58, 1 0 0
NE slažem se da je Ohandza bolji od Saida. Ne slažem se da ga se nije moglo prodati na ljeto, jer ima sasvim dovoljno istočnih klubova koji će kupiti igrača i na temelju manje viđenog. Slažem se sa svim oko upravljanja Hajdukom. - Losovius, 19.11.16. 14:31, 0 0 0
Baiso, hvala na komplimentu. Los, da parafraziram velikog mislioca koji je komentirao moju prošlu analizu, prva rečenica tvog komentara ne ide dalje od dojma :D Barem si ti fan statistike, nabaci neke brojeve kojima ćeš potkrijepiti tezu. - Gavran, 19.11.16. 15:39, 1 0 0
Pa prije svega mislim da je Said puno korisniji u fazi obrani i razigravanja. Dakle, ima više asista, ali trebalo bi doći do ukupnih dodavanja, važnih dodavanja i sve statistike obrambene faze. Kada smo to imali, brojke su bile na njegovoj strani - Losovius, 19.11.16. 22:44, 0 0 0
Ok, to je već pitanje zadataka koje trener stavi pred napadača, koliko napadač sudjeluje u kreaciji, a koliko ulazi u prazan prostor i/ili odvalači braniče. Moj je dojam, kada bi zamijenili uloge, da bi Ohandza bio bolji u prvom nego Said u drugom. - Gavran, 20.11.16. 11:56, 0 0 0
11/2016
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Ovo je tekst o Marijanu Pušniku. Treneru koji je preuzeo Hajduk prije početka sezone, preuzevši palicu od Damira Burića. Burić je bio trener s bundesligaškim pedigreom, premda nikada prije Hajduka nije radio kao samostalni trener, dobar dio igračke i cijelu stručnu karijeru je proveo u Njemačkoj. Pušnik je pak slovenski trener koji je zanat pekao u Japanu i rodnoj Sloveniji. Zbog toga mi je u startu ta promjena djelovala suludo, ali sam ipak čekao s ovim tekstom evo punih pet mjeseci ostavljajući otškrinuta vrata maloj mogućnosti da se ne radi o promjeni nagore.

Na samom predstavljanju Pušnik je najavio da će prvi rezultati biti rezultat rada njegova prethodnika i da ćemo njegov Hajduk upoznavati kako vrijeme bude odmicalo. Stoga ne škodi malo kronološki pogledati što se kroz tih pet mjeseci događalo s igrom i rezultatima Hajduka.

U srpnju su krenule službene utakmice, Europska liga i HNL, ritam četvrtak-nedjelja. Hajduk je odradio 5 utakmica, prvu je remizirao na gostovanju u Rumunjskoj, da bi do kraja mjeseca nanizao četiri pobjede, dvije gostujuće u HNL-u, protiv Cibalije i Splita, te po jednu domaću i gostojuću pobjedu u Europskoj ligi protiv rumunjskog odnosno ukrajinskog predstavnika. Dakle, ostvarenje je bilo maksimalno, prolazak jedne kvalifikacijske runde i velika gostujuća pobjeda u drugoj, te 6/6 bodova u HNL-u.

Prvi tjedan kolovoza prošao je u istom tonu kao srpanj, potvrdom prolaza protiv Oleksandrije i pobjedom nad Istrom, ali bez ikakvih naznaka izgradnje prepoznatljivosti igre, dapače, sve više su se gubile konture igre koju je Hajduk imao u vrijeme Burića. U sljedećih 5 utakmica Hajduk je popio dvije gorke pilule protiv Dinama i Rijeke na Poljudu, remizirao u Gradskom vrtu, izgubio u Izraelu protiv Maccabija i ostvario Pirovu pobjedu protiv istog protivnika na Poljudu u konačnici ispavši na jedanaesterce. Da se na reprezentativnu stanku ode u koliko-toliko pozitivnom ozračju pobijeđena je Lokomotiva u Zagrebu. Učinak polovičan 7/15 bodova, te prolaz jedne i ispadanje u sljedećoj rundi Europske lige. Olakotna je okolnost ritam utakmica koji je za igrače Hajduka objektivno prenaporan.

Rujan je donio lakše utamice i lakši ritam za Hajduk od srpnja i kolovoza, ali to nije omogućilo Pušniku da ponovi maksimalan uspjeh iz srpnja. Slaven i Cibalija punih mreža napustili su Poljud, u kupu je preskočena je prva prepreka, ali na gostovanju u Zaprešiću osvojen je tek bod.

Zadnja utakmica prije nove reprezentativne stanke bila je ujedno i prva u listopadu, na Maksimiru protiv Dinama izmučenog nastupima dva puta tjedno i našamaranog u Ligi prvaka i na Rujevici Hajduk nije uspio zabiti gol i vratio se tek s bodom protiv ekipe koja se samo dva dana uigravala s novim trenerom. Nakon stanke osvojeno je 7/9 bodova čime je zaostatak za vodećim dvojcem povećan, a u kupu je na jedvite jade izbačen Solin, prosječan drugoligaš koji je dobar dio utakmice vodio protiv "moćnog" Hajduka.

Kada podvučemo crtu rezultat je sljedeći, očekivano četvrtfinale kupa, očekivano ispadanje iz Europe u play-off rundi i treće mjesto u HNL-u s 4 boda zaostatka za Dinamom i čak 10 za vodećom Rijekom nakon tek nešto više od trećine odigranih utakmica, a samo jednim prednosti u odnosu na četvrtoplasirani Osijek. U silnim proljetnim smjenama od predsjednika preko sportskog direktora do trenera prve i druge momčadi razlog je stalno bio isti - novi iskorak. Možda sam slijep, ali ja taj iskorak ne vidim, osim u rezultatima druge momčadi koju je Osibov očito loše vodio kada s igračima koji su ulazili u prvu ekipu i donosili treće mjesto prve lige boravio na sredini trećeligaške ljestvice.

No vratimo se na Pušnika. U ruke je od Burića dobio ekipu s afirmiranom jezgrom (Kalinić, Nižić, Milić, Jeff, Sušić), nekoliko igrača na dobrom putu da ove sezone steknu potpunu afirmaciju (Šimić, Juranović, T.Bašić, Kalik, Vlašić) te oporavljenim Ohandzom kao najvećim pojačanjem. Dovedeni su mu Ćosić, Memolla, Kvesić, Savvas, Maganto, Kožulj, Barry, Erceg, Futacs i Said, od kojih se redom očekivalo da budu pojačanja. U međuvremenu su otišli Sušić i Milić, ali je ukupna individualna kvaliteta ipak podignuta i realno je bilo očekivati ravnopravniju utrku s Rijekom koja je puno tržila i zadržala prošlosezonsku razinu kvalitete kadra i Dinamom koji je odradio jedan od najlošijih prijelaznih rokova u zadnjih 10 godina. No očito s Pušnikom za kormilom o ravnopravnosti Dinamu i Rijeci možemo samo sanjati, a realnost je borba za treće mjesto s Osijekom. Ako je ekipa u odnosu na prošlu sezonu pojačana, a izdvajanja za plaće igrača sugeriraju da je, onda je takav rezultat neprihvatljiv.

Ako postoji nešto što je još veće razočaranje od rezultata to je igra. Pušnik svakako puno priča, njegove su presice zanimljivije od Burićevih koje su imale šprancu i svodile su se na nabrajanje ozlijeđenih/kartoniranih, izražavanje dobrih želja za nadolazeću utakmicu i povremenih žalopojki na uvjete rada. Ali Burić je imao igru, taktika je bila postavljena tako da su rijetke tehničke i taktičke vrline igrača dolazile do izražaja, mane su uglavnom vješto skrivane i utakmice Hajduka bile su zanimljive. Pušnikovom Hajduku lijepa akcija dogodi se samo kao slučajnost, prečesto provjeravam koja je minuta, a količina servirane dosade može konkurirati najjačim tabletama za spavanje.

Nažalost, danas je Burićeva ostavština bolje iskorištena u drugoj ekipi u kojoj je nekolicina igrača (Grbić, Pejić, Kalik, Mastelić) učilo od stručnjaka bundesligaškog kalibra i pod palicom Marka Loze grabe prema drugoj ligi, a u prvoj ekipi umjesto iskoraka gledamo polagani harakiri stručnjaka japanskog kalibra. Nadam se da sportski direktor i predsjednik imaju na obzoru novo rješenje za mjesto trenera jer Hajduk ovaj vikend putuje u Rijeku po vjerojatno najveći poraz ove sezone i novi pad na četvrto mjesto, a poslije toga dolazi nova reprezentativna stanka kao stvorena za promjenu trenera. Jer s ovim trenerom, a po prvi put otkad pratim Hajduk, ne vidim svjetlo na kraju tunela.

Hajduk sve lošiji
Ovo je tekst o Marijanu Pušniku. Treneru koji je preuzeo Hajduk prije početka sezone, preuzevši palicu od Damira Burića. Burić je bio trener s bundesligaškim pedigreom, premda nikada prije Hajduka nije radio kao samostalni trener, dobar dio igračke i cijelu stručnu karijeru je proveo u Njemačkoj. Pušnik je pak slovenski trener koji je zanat pekao u Japanu i rodnoj Sloveniji. Zbog toga mi je u startu ta promjena djelovala suludo, ali sam ipak čekao s ovim tekstom evo punih pet mjeseci ostavljajući otškrinuta vrata maloj mogućnosti da se ne radi o promjeni nagore. Na samom predstavljanju Pušnik je najavio da ...
Hajduk sve lošiji
Ovo je tekst o Marijanu Pušniku. Treneru koji je preuzeo ...
Lokomotiva je tradicionalno očerupana i nikada ne znaš kakva je sezona pred njima, što Glover radi u Istri je isto upitno jer su jedini klub u stranom vlasništvu koji u ničemu ne napreduje, Split grca kao nikad, i u odnosu na prošlu sezonu solidna... - Gavran, 3.11.16. 5:30, 0 0 0
ekipa Zagreba zamijenjena je lošom Cibalijom. Izuzev tri najbolja kluba jedini se Osijek pojačao i rupa na tablici između 4. i 5. ti jasno pokazuje koliki se jaz u kvaliteti stvorio. Mislim da je u takvim okolnostima čak i dojam bolje mjerilo od... - Gavran, 3.11.16. 5:31, 0 0 0
osvojenih bodova. Što se tiče SD-a, njegova greška može biti i ako ekipi ne osigura trenera koji će maksimalno iskoristi njihove kvalitete, što mislim da je ovdje slučaj, jer je ekipa bolja od prošlosezonske, a igra lošija. - Gavran, 3.11.16. 5:33, 0 0 0
Dobro, ali u kojim to elementima lošija? Koji su neiskorišteni potencijali? Što se može drugačije? Netko poput mene koji ne prati Hajduk a to ga zanima rado bi saznao nešto o tome... - Losovius, 3.11.16. 9:29, 0 0 0
Pročitaj zadnju rečenicu teksta. Kako da analiziram koji element popraviti kada nema nikakvog temelja? Igra je postavljena tako da se mane pojedinaca bolje uočavaju od vrlina. Sve treba drugačije, a Pušnik je najlošiji trener u Hajdukovoj povijesti. - Gavran, 3.11.16. 17:28, 0 0 0
09/2016
Kako optimizirati format natjecanja; treba li Liga postati opet Kup prvaka?

Nakon uvjerljivih pobjeda nekih velikih klubova na startu ovogodišnje Lige prvaka ponovno se postavlja pitanje o sustavu natjecanja i neki zagovaraju povratak eliminacijskog sustava.

U današnje vrijeme popularnosti nogometa rano ispadanje manjih klubova odrazilo bi se na gledanost natjecanja u državama iz kojih ti manji klubovi dolaze. Tu ne pričamo o vjernoj nogometnoj publici, nego o onima, puno brojnijima, koji nogomet gledaju samo u posebnim prilikama kada njihov lokalni klub/reprezentacija igra protiv velikog protivnika. Vraćanjem eliminacijskog sustava UEFA bi taj dio publike izgubila, a to bi se itekako negativno odrazilo na sponzorske ugovore i financije krovne europske nogometne organizacije. Dakle, povratak na taj sustav ne dolazi u obzir.

Osim dva sustava natjecanja koja su uvriježena u nogometnoj tradiciji, ligaškog u kojemu igra svatko protiv svakoga i eliminacijskog u kojemu samo pobjednik međusobnog dvoboja igra sljedeći krug i tako sve dok se ne dobije konačni pobjednik, postoje i drugi sustavi natjecanja. Jedan od njih je švicarski sistem koji se koristi između ostalog na šahovskim turnirima, a ime je dobio upravo po tome što je prvi puta korišten na cijenjenom šahovskom turniru u Zürichu. Za one koji ne znaju kako funkcionira švicarski sistem evo kratkog objašnjenja:

"A Swiss-system tournament is a non-eliminating tournament format which features a predetermined number of rounds of competition, but considerably fewer than in a round-robin tournament. In a Swiss tournament, each competitor (team or individual) does not play every other. Competitors meet one-to-one in each round and are paired using a predetermined set of rules designed to ensure that each competitor plays opponents with a similar running score, but not the same opponent more than once. The winner is the competitor with the highest aggregate points earned in all rounds. All competitors play in each round unless there is an odd number of them."

Treba još dodati da se u slučaju istog broja bodova dvaju takmaca za određivanje plasmana koriste različiti koeficijenti o kojima više možete pročitati ovdje, s tim da bi se u nogometnom natjecanju mogla koristiti i dobra stara gol razlika.

Švicarski sistem koristi se u natjecanjima u kojima je broj sudionika prevelik da bi igrali svatko protiv svakoga, a želi se izbjeći eliminacijski sustav kako nitko u turniru ne bi bio prekratko. Upravo to je današnja Liga prvaka i ono što joj je potrebno.

Najavljene izmjene kvalifikacijskog sustava su manje-više kozmetičke prirode kako je to u svojoj analizi odlično objasnio cehtunger, i može ih se provesti, ali i ne mora. Broj sudionika može se i povećati, to u švicarskom sistemu ne bi smanjilo atraktivnost natjecanja, dapače, ako bi to velikanima istočne i južne Europe koji tek sporadično nastupaju u Ligi prvaka (Zenit, Fener, Panathinaikos…) omogućilo redovitije nastupanje atraktivnost i gledanost samo bi rasla.

Uobičajeno je, ali ne i nužno, da se u prvih nekoliko kola koristi sustav nositelja i nenositelja, a s ciljem da se što prije izdiferenciraju bolji od lošijih, a u Ligi prvaka za određivanje nositelja koristili bi se klupski koeficijenti. Istina je da bi broj mismatch-a u prvom kolu bio maksimalan, ali je sustav zamišljen tako da se isti smanjuje kako natjecanje odmiče. To u praksi znači da bi veliki klubovi već kroz 3-4 kola igrali svoju superligu, a mali i srednji se borili za što bolju poziciju, dakle veću čast i više novaca od tv-prava. Naravno tv-prava bi se isplaćivala prema konačnoj poziciji.

To je sustav koji bi trebao odgovarati i velikima i malima, velikima jer bi dobili svoju superligu, a malima jer bi povezujući 2-3 dobra rezultata čak i u sredini natjecanja kao nagradu dobivali okršaj sa renomiranim protivnikom. Svakom po zaslugama, a sve u okviru istog natjecanja.

Naravno, nijedan sustav nije savršen. Najveći problem je što prostora ima samo za odigravanje jedne utakmice s jednim protivnikom, a to znači da će jedan takmac neminovno imati prednost domaćeg terena, a u nogometu je prednost domaćeg terena često veliki faktor za konačni ishod utakmice. Da to ne bi bilo presudno kod odluke o konačnom pobjedniku, može se nakon odigravanja dogovorenog broja kola organizirati finale na neutralnom terenu između prvog i drugog, ili final four po dosadašnjem konceptu polufinala i finala. Broj kola ovisio bi upravo o toj završnici. Finalisti u ovome formatu odigravaju 13 utakmica, a to znači da u kalendarima natjecanja ima prostora upravo za toliko kola. Uobičajena je praksa u švicarskom sistemu da broj kola bude neparan, a to znači ako je završnica samo finale prvi dio turnira mogao bi imati 11 kola, a ako se radi o final four-u 9 kola.

U scenariju u kojemu bi se igralo 9 kola, a koji se čini prihvatljivijim, i pod pretpostavkom da broj sudionika ostane isti, broj utakmica skočio bi sa sadašnjih 125 na 149, a to znači daleko veću mogućnost zarade kako za UEFA-u tako i za same sudionike. Ako bi se broj sudionika povećavao, i/ili odabrala opcija s 11 kola prostor za zaradu samo bi rastao.

U očekivanoj distribuciji domaćinstava (jedno kolo kući, jedno u gostima) najbolji klubovi bi i dalje imali pet domaćih utakmica (nositelji su domaćini u prvom kolu), ali bi se vjerojatno povećao broj utakmica s najatraktivnijim protivnicima, a to znači i veći prihod od ulaznica. Kao potencijalni problem pojavljuje se mogućnost namještanja ždrijeba, jer prije ili kasnije netko poveže dva domaćinstva odnosno gostovanja, ali to se čini kao manji problem od sadašnjeg kada se sumnja u namještanje najlakšeg mogućeg puta do finala određenim klubovima, odnosno nezaslužen napad na titulu. Jedno je sigurno, u ovakvom sistemu nitko ne bi imao lagan put do završnice.

Opcija sa švicarskim sistemom sada se čini kao najidealnija i za najbogatije klubove željne još veće zarade, i za one manje bogate koji žele odmjeravati snage s najboljima (ali i imati dobar izlog za podizanje cijene svojih talenata koji će neminovno otići), i za UEFA-u koja želi udovoljiti svima i nikome se ne zamjeriti.

I konačno, sa švicarskim sistemom Liga prvaka bi napokon postala liga, barem svojim najvećim tijekom, a ne kup sustav sa osmodijelnim ligaškim intermezzom.

Najmanje važno, ali ću i to spomenuti, konačno bismo saznali je li Dinamo uistinu najlošiji klub u Ligi prvaka, i konačno bi Dinamo dočekao svoje proljeće u Europi, pod uvjetom da nastavi dominirati HNL-om.

Švicarski sistem u Ligi prvaka
Nakon uvjerljivih pobjeda nekih velikih klubova na startu ovogodišnje Lige prvaka ponovno se postavlja pitanje o sustavu natjecanja i neki zagovaraju povratak eliminacijskog sustava. U današnje vrijeme popularnosti nogometa rano ispadanje manjih klubova odrazilo bi se na gledanost natjecanja u državama iz kojih ti manji klubovi dolaze. Tu ne pričamo o vjernoj nogometnoj publici, nego o onima, puno brojnijima, koji nogomet gledaju samo u posebnim prilikama kada njihov lokalni klub/reprezentacija igra protiv velikog protivnika. Vraćanjem eliminacijskog sustava UEFA bi taj dio publike izgubila, a to bi se itekako negativno odrazilo na sponzorske ugovore i financije krovne europske nogometne organizacije. Dakle, ...
Švicarski sistem u Ligi prvaka
Nakon uvjerljivih pobjeda nekih velikih klubova na startu ovogodišnje Lige ...
bi sustav bio zanimljiv tv gledateljima, jer oni su jedino mjerilo. KO fazu isto treba zadrzati jer ona jako doprinosi atraktivnosti, tako da mislim da bi trebalo zadrzati i cetvrtfinale, mozda uves i wild-card rundu kao u NFL-u. Meni je ok bilo koji - cehtunger, 20.9.16. 12:04, 0 0 0
sistem dok god se ne pokusava nasilno u njega smjestiti velike i male klubove, a za sto nema nikakve potrebe. To je cisto parazitiranje malih klubova. - cehtunger, 20.9.16. 12:05, 0 1 0
Slažem se da KO ima svoju draž, ali mi se čini da je preko 70% meni zanimljivih dvoboja odigrano u polufinalu ili finalu. Ja sam švicarac igrao u šahu i najbolja stvar kod njega mi je dinamičnost izmjene pozicija, na svojoj sam koži osjetio da čak i - Gavran, 20.9.16. 15:11, 0 0 0
u zadnjem kolu razlika između pobjede i poraza može biti 10 mjesta u plasmanu. To bi eliminiralo mogućnost kalkuliranja bilo koga sa žutim kartonima, odmaranjima ili remijima, a već to bi za atraktivnost bilo velika stvar. Mislim da švicarac rješava - Gavran, 20.9.16. 15:12, 0 0 0
i taj problem parazitiranja, jer daje malima priliku da zasluže novac od tv-prava, a ako se ne izbore za veći dio kolača sami su si krivi. - Gavran, 20.9.16. 15:13, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.