IstraSport

Reputacija
4
Bodova
135
Analiza
147
Ocjena
197
Anketa
260
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

02.09.
Tko su pobjednici, tko luzeri HNL-a?

Već nekoliko dana čitam žalopojke kako je Rijeka lošija od lani i prvo što mi na pamet pada je onaj poznati dio monodrame Josipa Pejakovića – „Kako, bolan, Bosne nema?“ Kao i taj dramski umjetnik, tako se i ja pitam, „Kako, bolan, ova Rijeka nije jača od lanjske?“

Momčad je osvojila naslov i izgubila tri (!) igrača. Franko Andrijašević, Stefan Ristovski i Roman Bezjak. Od krucijalnih igrača samo su prva dvojica bili neizostavni dok je Bezjak korišten kada i kako je bilo potrebno.

E sad, dolasci. O Heberu nema spora, radi se o igraču koji je elitni u HNL-u, a pokazao je i da u Europi može biti konkurentan. Mavrias je definitivno kvaliteta dovoljna za borbu za naslov u HNL-u, a povratak Kvržića je dodatni „plus“ na desnoj strani.

Jason Davidson, barem prema onih par utakmica koje sam ga gledao je NEUSPOREDIV sa svime što je Rijeka proteklih par godina držala na lijevom boku. Sjetimo se Škarabota pa sve do Zute. Neusporedivo u oba smjera.

Domagoj Pavičić je „persona non grata“ u Zagrebu jer nema ugovor s kime treba imati, ali kada vam u kadar dođe igrač sa 23 godine, 95 HNL nastupa i 14 golova, nema previše dvojbe hoće li pomoći. Maxwell Acosty je desno krilo, i ako ga se bude tako tretiralo, biti će TOP 5 igrača naše lige, to tvrdim jer sam ga gledao. Uostalom, u Serie B ima 62 nastupa na krilu, 14 golova i šest asistencija. Da se razumijemo, ukoliko ga Kek bude „šetao“ po tri ofenzivne pozicije, igra će mu slabiti.

Dolazimo do Jakova Puljića. Nekako se najbolje snalazi na poziciji Andrijaševića, druga špica koja se često nađe u završnici. I tu ne postoji bolji „fit“ za Rijeku. Četiri gola i dvije asistencije u sedam nastupa pokazali su da lanjska sezona nije bila slučajnost i da Puljić raste. Pravi transfer u pravo vrijeme, i za Rijeku i za Inter.

Roberto Punčec je posebna priča. Godina 25, 121 nastup u drugoj Bundesligi i 54 u HNL-u. Dakle, iskusan, reklo bi se i „gotov“ igrač koji će skupljanjem iskustva postajati sve bolji, ako ga ozljede zaobiđu. Po dosad viđenom, potpuno je nemoguće da ne postane standardni stoper do kraja sezone.

Idemo dalje, Damjan Đoković. Igrač potekao u Nizozemskoj dosad je sakupio 35 nastupa u prvoj francuskoj ligi i još 15 u Serie A. Ako to gledamo, ovo bi trebalo biti pojačanje za Rijeku. Kek zasad vjeruje Mišiću i Bradariću, ali imati ovakvog igrača na klupi je za bilo koji hrvatski klub nevjerojatno.

Tomislav Gomelt je stigao da se proda. Mladi igrač bio je prvotimac u Cluju i sigurno očekuje da bi to želio postati i u Rijeci. Posebno mi se čini da je kompatibilan sa Đokovićem i volio bih ga vidjeti čim se oporavi na djelu.

Na kraju, stigao sam do jedinog igrača kojeg je teško nazvati pojačanjem za Rijeku. Matej Jelić mnogo je obećavao, ali ovaj već 26-godišnji napadač u svojoj karijeri konstantno je zabijao samo u slovačkoj Žilini. Može biti koristan, na račun visine i načina igre, ali vrlo je teško očekivati da će podignuti igru Rijeke.

I sada – kako, bolan, Rijeka nije jača od lani? Izgubila je tri igrača, a svaki od njih dobio je itekako ozbiljnu zamjenu. Andrijašević (Heber, Puljić), Ristovski (Mavrias, zbog dolaska Acostya i Kvržića spušta se na desni bok i Vešović), s time da igrača poput Davidsona dosad nisu imali, a pogotovo ne ovakvu širinu u veznom redu. Gdje je lani bio Šofranac, sada je Punčec. Gdje je lani bio Čanađija, danas je Đoković... Kako je Rijeka lošija od lani, što je postalo javno mnijenje, meni je u potpunosti nejasno…

Kako, bolan, Rijeka nije jača ?!
Već nekoliko dana čitam žalopojke kako je Rijeka lošija od lani i prvo što mi na pamet pada je onaj poznati dio monodrame Josipa Pejakovića – „Kako, bolan, Bosne nema?“ Kao i taj dramski umjetnik, tako se i ja pitam, „Kako, bolan, ova Rijeka nije jača od lanjske?“ Momčad je osvojila naslov i izgubila tri (!) igrača. Franko Andrijašević, Stefan Ristovski i Roman Bezjak. Od krucijalnih igrača samo su prva dvojica bili neizostavni dok je Bezjak korišten kada i kako je bilo potrebno. E sad, dolasci. O Heberu nema spora, radi se o igraču koji je elitni u HNL-u, a ...
Kako, bolan, Rijeka nije jača ?!
Već nekoliko dana čitam žalopojke kako je Rijeka lošija od ...
Imalo bi se tu što za raspravljati, ali prije svega pohvale za naslov. Jednostavno predobar... - Losovius, 2.9.17. 14:49, 1 0 0
Mislim da dobar dio objašnjenja "pojave" iz zadnje rečenice leži u porazima od Osijeka i Dinama, a je li Rijeka jača ili slabija pokazati će vrijeme. Inače sam obažavatelj lika i djela Josipa Pejakovića pa ti jednostavno moram respektirati analizu. - Gavran, 3.9.17. 16:09, 1 0 0
Da je sve ostalo na prinovama s početka ljeta, smatram da bi Rijeka bila osjetno slabija. Novac od EL poslužio je kao katalizator za sijaset pojačanja u smiraj prijelaznog roka i apsolutno se slažem da je Rijeka s ovim kadrom kvalitetnija. - DDR16, 7.9.17. 23:37, 0 0 0
Puljić, Pavičić, Mavrias, Davidson...ozbiljno produbljenje kadra i kvalitete. Predviđam da će Acosty biti u borbi s Grezdom za titulu najboljeg (najuspješnijeg) driblera lige. Genijalan naslov, respect. - DDR16, 7.9.17. 23:40, 1 0 0
19.08.
Je li Kek doista limitiran trener?

Prvo, treba imat „muda“ kritizirati Keka nakon ostvarenih rezultata. Ne mislim na Ivora (ne Ivana) Weitzera, koji može govoriti što god želi, dok god ne prelazi granicu ukusa, ali mi novinari moramo paziti. Svaka ispisana riječ stoji kao „mrlja“ u dosjeu, ako je krivo sročena.

Činjenica je da je Kek imao velikih zasluga u osvajanju prvenstva i Kupa. Jednostavno, stvorio je stroj. Jednodimenzionalan, ali stroj. I gdje je zapelo? U tome što Rijeka ne može čekati još dvije-tri godine da Kek ponovno „kreira stroj“. Jer, nakon što je izgubio nekoliko važnih „kotačića“, ovaj stroj koji je dosad „štimao“, sada škripi i „popravljanje“ istog „koštalo“ bi više nego kreiranje novog.

Dok se ne izgubim u metafori i navodnicima, da sumiram – odlaskom Ristovskog i Andrijaševića Rijeka, a samim time i Kek, izgubio je ono najbolje napadačko rješenje kojeg je njegova momčad imala. Kompletna momčad podređivala se tome da se na poziciji desnog krila stvori višak, a onda kroz centaršut ili povratnu loptu ugrozi gol. I sada, gotovo je nemoguće „izbrisati“ u glavama igrača to što se dvije-tri godine masovno radilo na treninzima i utakmicama. Treba krenuti iznova. A igra se šesto kolo lige.

Barem 70% onoga što je Weitzer napisao, potvrđeno mi je s više strana u proteklih par godina, ali to je ono što Kek je. Neće se sada mijenjati. Ima svojih dobrih strana (stvaranje obrambene discipline, uniformiziranje momčadi, stvaranje kompaktnosti i sistema), ali ima i svojih loših segmenata kao trener. To je sve jasno. Međutim, kao što Rijeka prije nije pobjeđivala isključivo radi Keka, tako ni sada ne gubi.

No, ono što također treba priznati i na što obratiti pažnju jest Kekovo ponašanje nakon što su te uvrede „proklijale“ bespućem interneta. Ako smijem, citirao bi ga:

Nisam još uspio pročitati, više sam se danas bavio Lokomotivom, ali dobio sam određene poruke. Slažem se da medalja ima dvije strane. Danas je preko društvenih mreža lako koristiti demokratsko pravo na svoje mišljenje i nemam potrebe to komentirati. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, a druga je stvar koliko su ta mišljenja utemeljena na istini ili na osobnoj frustraciji. U svemu tome je bitno da se ne prijeđe granica dobrog ukusa i da ne počne vrijeđanje. Uvijek govorim da mi konstruktivna kritika puno puta pomogne, jer me navede na pravilno razmišljanje. Mislim da nikoga ne svijetu ne veseli vrijeđanje. Ivoru prije svega želim puno uspjeha u karijeri, da ga zaobiđu ozljede i da nastavi raditi ono što najviše voli, a to je igranje nogometa.“

Jednostavno, sa strane PR-a, ova izjava ne može biti bolja. Ovo je naprosto perfekcija. Zadržan dignitet, poštivan kritičar, klub i situacija. Da sumiramo, Rijeka ima na čelu stručnog stožera trenera koji je defenzivno nastrojen, koji minimalizira bilo kakvo iskakanja sistema, što zna biti i dobro i loše, trenera koji malo rotira, što zna biti i dobro i loše, ali i velikog Gospodina. Kako biste Vi reagirali ?! Ja ne bi poput Keka. Kapa do poda, slovenski Gospodine.

Svi smo limitirani, ali ostati Gospodin također je vrlina
Prvo, treba imat „muda“ kritizirati Keka nakon ostvarenih rezultata. Ne mislim na Ivora (ne Ivana) Weitzera, koji može govoriti što god želi, dok god ne prelazi granicu ukusa, ali mi novinari moramo paziti. Svaka ispisana riječ stoji kao „mrlja“ u dosjeu, ako je krivo sročena. Činjenica je da je Kek imao velikih zasluga u osvajanju prvenstva i Kupa. Jednostavno, stvorio je stroj. Jednodimenzionalan, ali stroj. I gdje je zapelo? U tome što Rijeka ne može čekati još dvije-tri godine da Kek ponovno „kreira stroj“. Jer, nakon što je izgubio nekoliko važnih „kotačića“, ovaj stroj koji je dosad „štimao“, sada škripi ...
Svi smo limitirani, ali ostati Gospodin također je vrlina
Prvo, treba imat „muda“ kritizirati Keka nakon ostvarenih rezultata. Ne ...
19.08.
Nastavak ili prekid dominacije Juventusa

Stigli smo lanjskog vrha. Pa završimo…

LAZIO

Od važnih igrača ostali su samo bez Biglie, a na njegovo mjesto stigao je Lucas Leiva. Da se koristim Losovom frazom, ne bih nazvao ludim onoga tko bi rekao da su tu i profitirali (Los, tuži me).

Doveli su Felipe Caiceda, napadača sa ružnom navikom. Naime, ne daje mnogo golova. U posljednje šest sezona je u 127 nastupa postigao 28 gola, što je premalo obzirom na bilo koje okolnosti. No, stigao je za odštetu manju od Pivarića, pa je to u redu.

Veliki plus mogao bi im biti Davide Di Gennaro, igrač koji je stigao bez previše „pompe“. Iskustva mu ne nedostaje i sigurno neće remetiti svlačionicu ako ne bude prvi izbor. Zahvalan igrač u najmanju ruku. Crnogorski reprezentativac Adam Marušić također će proširiti izbor u obrani, a Simone Inzaghi uz sve to ima i plejadu mladih igrača kojima daje šansu. Za naslov se ne mogu boriti, ali u vrhu će biti.

ATALANTA

Morate poštovati ovo što radi ovaj klub. Nitko ni iz bliza ne „stvara“ igrača kao Atalanta. Daju im prigodu u prvoj momčadi, a prije toga odrade sjajan skauting.

Conti, Caldara, Kessie, Zappacosta, Basseli su otišli iz kluba u zadnje dvije godine, a trenutno su „unutra“ Spinazolla, Petagna, Cristante i još nekolicina koja će nakon ove sezone gotovo sigurno prestati nositi crnoplavi dres, osim ako ne pređu u Inter.

Gasperini ponovno ima jako dobar kadar. Berisha je prvi golman, obranu drže Rafael Toloi i Caldara (ostaje još ovu sezonu na posudbi), u sredini je iznad svih Alejandro Gomez, a Iličić i Kurtić pomagati će mu u ofenzivnom dijelu. Za velikih 13.5 milijuna eura vratili su Martena de Roona za „prljavi posao“ veznog reda, a u napadu su Cornelius, Petagna, i krilo Juventusa na posudbi Ricardo Orsolini, kojem predviđaju sjajnu karijeru. Nisu se Bianconeri mnogo mislili, nema puno boljih mjesta za „odrastanje“ od Bergama. Teško će ponoviti četvrto mjesto, gotovo nemoguće, ali trebali biti u TOP 7.

ROMA

Vidi se dolazak „majstora“ iz Seville, pa su ovog ljeta odradili nekoliko fantastičnih transfera poput Gonalonsa za 5 milijuna ili Pellegrinia za 10 i potpuno suludih 77 milijuna eura za igrače o kojima nisu ovisili, Rudigera i Salaha. Leandro Paredes za 23 milijuna također je „pljačka“ po mom sudu.

Eusebio di Francesco ima dobru momčad, imali su i mnogi prije njega, ali on mora rješiti problem gubitničkog mentaliteta. Problem gubljenja ključnih utakmica prije prvog zvižduka na utakmici.

Alisson – Karsdorp, Fazio, Manolas, Kolarov – Naingollan, Pellegrini, Gonalons – El Shaarawy, Džeko, Perotti je momčad koja postaje jako neugodna kada znate da još s klupe nisu ušli Defrel, Strootman, Florenzi, Bruno Peres, Hector Moreno i ostali.  Međutim, kako god posložio momčad, Di Francesco se više mora baviti psihom.

On je trener kakav je bio i igrač – štreber, vodonoša. Ali, polako dolazi vrijeme „laptop trenera“. Napravio je odlične rezultate sa Sassuolom, ali sada po prvi put dolazi u momčad koja je češće favorit nego autsajder. Biti će zanimljivo vidjeti „novu“ Romu.

NAPOLI

Krenimo s transferima. Nitko važan nije napustio klub, a stigli su Ounas iz Bordeauxa i Mario Rui iz Rome, dok je potpisani Maksimović već bio tu.

E sad se moram osvrnuti na analizu Losa i Joe prije dan-dva. Ja ničim ne vidim da je Napoli jači nego prošlih godina kada nisu uspjeli skinuti „skalp“ prvaku. Ne treba govoriti da imaju odličnu momčad, iskusnog vratara, stabilnu obranu i raznovrstan napad, ali njihovi problemi su isti već barem dvije sezone.

Hamšik je pravi igrač, moderni ofenzivni vezni, ali tko je iza njega – Jorginho, Allan i Zielinski. To nisu igrači s kojima se napada naslov prvaka u Italiji. Par centralnih veznjaka je izuzetno bitan lokalitet za kvalitetu u svakoj momčadi, a pogotovo u Italiji gdje gotovo svako taktičko „iskakanje“ iz sistema stvara veliki problem momčadi.

Sva tri igrača niti su kvalitetom odgovarajući za taj podražaj (naslov prvaka), niti su taktički disciplinirani. I tu bi i ove godine mogao biti ključ napolitanskih problema.

Lani su bili pretposljednja momčad po oduzetim loptama i pretposljednja po presječenim, što dovoljno ukazuje – za vrhunski rezultat Napoliu treba vrhunski zadnji vezni.

JUVENTUS

Ako ove godine nitko ne sruši Juventus, tada je problem u ligi, ne u prejakom Juventusu. Naime, transferni rok je odrađen vrlo loše. Iako je na Tribini dovođen u pitanje, rekao bih da je Bernardeschi jedini logičan potez Juventusove uprave.

Mlad je još uvijek, Talijan i bio je jedan od nositelja momčadi koja je bila pri vrhu lige. Tako Juventus mora kupovati.

Sva sreća da su uspjeli „utopiti“ Leminu i Rincona koji su bili u sastavu, iako nisu mogli previše „pomoći“, ali je ostala rupa odlaskom Dani Alvesa i Bonuccia. Sve drugo će se već nekako „zakrpati“, oni neće, barem ne do zime ili ljeta.

Osim Bernardeschia, shvatljive su i kupovine mladih talenata Bentacura i Caldare, pa i dovođenje Douglasa Coste, pa čak i De Sciglia, iako je u prvih nekoliko utakmica pokazao da bi Milan mogao slaviti više nego Juventus.

Matuidi je samo nastavak nelogičnosti. Ofenzivnog veznjaka prepunog kreacije ne možeš napraviti. Špicu sa velikom konverzijom ne možeš napraviti. Možeš usmjeravati talent, ali samo to. Zadnjeg veznog zaduženog za destrukciju morao bi stvoriti. Ili pak, ne platiti 20 milijuna eura, barem to.

Jer, Matuidi je alibi igrač. U pravom smislu te riječi. Preko 90% točnih dodavanja, ali…veliko ali, nikad mu prosječno dodavanje nije bilo duže od 15 metara, s time da je rekord 13.4 metara duljine prije dvije sezone. Pazite, to znači da na svako dodavanje dugo 30 metara, on da četiri dodavanja kraća od sedam metara. Bez grama rizika i kreacije. Takve igrače se ne plaća 20 milijuna eura, pogotovo ne ako imaju 30 godina.

Po meni, Juventus je napravio veliki korak nazad i sada je samo pitanje hoće li itko drugi napraviti toliko veliki korak naprijed da premosti „jaz“ koji ih je dijelio do ovog ljeta. Superkup je pokazao da Juventus ne izgleda dobro. Inače su takve utakmice, uz dužno poštovanje neugodnom Laziu bile zanimljive do 30. minute, a ovog puta Juventus je došao "do zraka" sredinom drugog dijela. Stvari se u Italiji mijenjaju.

Čeka nas zanimljiva Serie A!

Pozicije 5-1: Hoće li itko iskoristiti pad Juventusa ?
Stigli smo lanjskog vrha. Pa završimo… LAZIO Od važnih igrača ostali su samo bez Biglie, a na njegovo mjesto stigao je Lucas Leiva. Da se koristim Losovom frazom, ne bih nazvao ludim onoga tko bi rekao da su tu i profitirali (Los, tuži me). Doveli su Felipe Caiceda, napadača sa ružnom navikom. Naime, ne daje mnogo golova. U posljednje šest sezona je u 127 nastupa postigao 28 gola, što je premalo obzirom na bilo koje okolnosti. No, stigao je za odštetu manju od Pivarića, pa je to u redu. Veliki plus mogao bi im biti Davide Di Gennaro, igrač koji ...
Pozicije 5-1: Hoće li itko iskoristiti pad Juventusa ?
Stigli smo lanjskog vrha. Pa završimo… LAZIO Od važnih igrača ...
Ma gle, Bruce, ne mogu reći da to vidim kad gledam Napoli, ali činjenica je da uzimaju nevjerojatno malo (svi ostali klubovi s vrha su u gornjoj polovici u tom segmentu) tih "ničijih" lopti na sredini terena. Za to ja krivim vezni red, ne znam... - IstraSport, 19.8.17. 18:00, 0 0 0
Jerlekan, da se u svemu slažemo u ovako širokim temama, osnovao bih stranku :) - IstraSport, 19.8.17. 18:02, 0 0 0
Istina da svi igrači osim Diaware su više playmaker ili igrači u oba smjera..vjerovatno će dovesti nekog ako Diaware ne napreduje. - BruceWayne, 19.8.17. 18:09, 0 0 0
Svaka čast, Istra! Kad bi ovako imali za svaku ligu, Tribina bi bila fantastična! - pravi, 19.8.17. 19:57, 0 1 0
Vidim da ste dosta toga rekli, zanimljivo je sve. Ima tu nekih krivih podataka i stvari s kojima se baš ne slažem, ali respect! Bruce mislim da si fulao ovo oko playa u Napoliju i Diaware. Čekirajte moju analizu ujutro. :D - DDR16, 19.8.17. 21:28, 0 0 0
19.08.
Nastavak ili prekid dominacije Juventusa

Treći dio, pozicije od 10. mjesta lani do 6. mjesta

SASSUOLO

„Stvoreni“ Lorenzo Pellegrini u protekloj sezoni ovog je ljeta napustio klub i otišao u Romu za 10 milijuna eura. Osim njega, u istom smjeru otišao je i Defrel.

„Naplatili“ su taj transfer ljudi iz Sassuola i sa sjajnim mladim stoperom Marchizzom kojeg su dobili za 2.5 milijuna eura, a za duplu sumu stigao je mladi talent Davide Fratessi za kojeg je teško očekivati da će odmah dobiti prigodu jer ima 17 godina. Veznjaka Cassatu preplatili su Juventusu, tko zna zašto (oni su im filijala), ali 20-godišnji veznjak koji je lani bio standardni član Ascolia u Serie B sigurno može pomoći, makar kroz rotaciju.

Stigao je i Edoardo Goldaniga, za osnaživanje obrane. Kada se na postojeći kadar (Berardi, Acerbi, Missiroli, Duncan, Magnaneli, Politano…) nadodaju ti igrači, Sassuolo opet smije razmišljati u gornjoj polovici ljestvice.

TORINO

Već nekoliko godina ovaj je klub „avangarda“ Serie A. Nitko ne dovodi engleskog reprezentativca na gol, nitko od „manjih“ klubova ne prodaje kao oni…U ovom prijelaznom roku „uprihodovali“ su 49 milijuna eura.

Belotti izgleda ostaje, stigao je Tomas Rincon iz Juventusa, Salvatore Sirigu na gol iz PSG-a, a iz Lyona došao je nekad veliki talent Nicolas N'Kolou.

Najviše, 7.5 milijuna eura, potrošili su na brazilsko-srpskog stopera Lyanca Evangelistu Silveiru Neves Vojnovića. Za srpske korijene zaslužan je djed Jovan Vojnović, a za dolazak u Torino Siniša Mihajlović.

No, treba reći i da su ovog ljeta izgubili Iturbea, Brunu Peresa, Benassia, Rosettinia, Padellia i Harta pa neće biti „goropadni“, dolascima usprkos. Ipak, ostati će avangarda. Ne znamo što očekivati.

FIORENTINA

Nema mjesec dana od teksta na jednom hrvatskom portalu koji je tvrdio – Fiorentina se rasipa. U tim trenucima bili su otišli Iličić, Gonzalo Rodriguez, Borja Valero i u najavi je bio odlazak Bernardeschia koji se na kraju i dogodio. Osim njih, na Artemio Franchi više nema ni Vecina, Tatarusanua ni Milića.

I da, Violice su se promijenile. To sigurno. Oslabile ? To ćemo tek vidjeti. Iz Betisa je na posudbu stigao German Pezzela, stoper koji je bio standardan u Primeri, a sa Riverom je osvojio sve što je mogao. Osim njega, tu je i dosadašnji veznjak Nice, Valentin Eysseric, polivalentni talijanski veznjak pristigao iz Torina, Marco Benassi, zatim Giovanni Simeone, sin poznatijeg Diega, ali pravi napadač za Serie A te Nikola Milenković, standardni stoper Partizana u prošloj sezoni. Iz Palmeirasa stigao je branič Vitor Hugo, a iz Milana vratio se Mati Fernandez.

Pioli ima renoviranu momčad, i gotovo sigurno ostaje bez Kalinića, ali mjesta za uzbunu nema. Kvalitete Fiorentina i dalje ima, samo će trebati proći vrijeme uigravanja.

INTER

Pet pobjeda u pet pripremnih utakmica iza sebe ima Inter. Desni bok ostaje „rak rana“, ali Dalberta koji je stigao iz Nice na lijevi podosta hvale. Miranda i Škriniar morati će zatvoriti stoperske pozicije, a nekakve alternative i nema.

Ako se odlazak Murilla na posudbu u Valenciu može smatrati problemom, onaj Medela u Bešiktaš je sigurno plus. Izgubili su i Banegu, ali su vezni red „napunili“ sličnim igračima – Vecino, Valero, Joao Mario i Gagliardini su u kadru, a samo će dvojica moći biti u prvom planu.

Napad će i dalje predvoditi Icardi, uz pomoć Jovetića. Spaletti ima tri ključna problema. Prvi je nedostatak pobjedničkog mentaliteta, drugi je vezan uz to, a zove se nepostojanje kapetanske figure dok je treći kvaliteta i širina obrambenog dijela momčadi.

MILAN

O Rossonerima pisao sam već „naširoko“ i „nadugo“, ali da sumiramo. Pojačali su se jako, na ključnim pozicijama, a sa transferom Bonuccia poručili su „velikan se diže“. Predstoji im faza uigravanja, a kao jedini „minus“ vidim napadačke opcije. Cutrone teško da je već spreman biti udarna igla, a za Andre Silvu tek treba vidjeti kako će se snaći. Ukoliko Montella to posloži, ni Juve ni Napoli nemaju zašto mirno spavati.

Pozicije 10-6: Avangardni Torino predvodi petorku od koje ne znamo što očekivati
Treći dio, pozicije od 10. mjesta lani do 6. mjesta SASSUOLO „Stvoreni“ Lorenzo Pellegrini u protekloj sezoni ovog je ljeta napustio klub i otišao u Romu za 10 milijuna eura. Osim njega, u istom smjeru otišao je i Defrel. „Naplatili“ su taj transfer ljudi iz Sassuola i sa sjajnim mladim stoperom Marchizzom kojeg su dobili za 2.5 milijuna eura, a za duplu sumu stigao je mladi talent Davide Fratessi za kojeg je teško očekivati da će odmah dobiti prigodu jer ima 17 godina. Veznjaka Cassatu preplatili su Juventusu, tko zna zašto (oni su im filijala), ali 20-godišnji veznjak koji je ...
Pozicije 10-6: Avangardni Torino predvodi petorku od koje ne znamo što očekivati
Treći dio, pozicije od 10. mjesta lani do 6. mjesta ...

Respekt: Jerlekan, BruceWayne,

Slažem se: Raul10,

Fiorentina ima finu ekipu sad, ove sezone neće ništa napraviti, možda iduću ili za dvije se bore za Europu. E sad Inter, ovo se slažem za pobjednički mentalitet, ali za kapetana ne. Icardi je sazrio i postao je pravi kapetan, dugoročan je projekt. - BruceWayne, 19.8.17. 16:32, 0 0 0
Sa Cancelom bekovske pozicije su duplirane, ostao je još jedan ili 2 stopera i to bi bilo to ako Candreva ne ode. Ja očekujem stopera i barem jednu ekstra klasu na desnom krilu. - BruceWayne, 19.8.17. 16:33, 0 0 0
Za Icardia će vrijeme pokazati, ja mu ne vjerujem. :) Po meni je Interu zasad najveći problem širina. - IstraSport, 19.8.17. 17:58, 0 0 0
Osim na stoperu i desnim krilu sve je ok sa rotacijom po meni. - BruceWayne, 19.8.17. 18:06, 0 0 0
19.08.
Nastavak ili prekid dominacije Juventusa

Drugi dio, pozicije od 15. mjesta lani do 11. mjesta...

BOLOGNA

Momčad Roberta Donadonia izgleda „zrelije“ od lani 15. mjesta. Na golu iskusni Mirante, u obrani Gonzalez, Gastaldello, Torosidis, De Maio te jedan od podcijenjenijih lijevih bočnih u ligi, Adam Masina garant su solidne obrane.

Potrošili su ovog ljeta 10 milijuna eura, što je mnogo za dno talijanske lige, a kada im se pogleda kadar u kojem „iskaču“ Poli, Crisetig, Taider i napadač Destro, mogla bi Bologna također skočiti prema sredini ljestvice.

CHIEVO

Treneru Rolandu Maranu nema se zašto „smijati“ brk. Nositelji momčadi, igrači sa preko 2500 tisuće minuta u protekloj sezoni, vratar Sorrentino i Massimo Gobbi, odavno su zaboravili kako je imati 35 godina, a i klupska legenda Sergio Pellisier ulazi u 39. godinu života.

Mlađih nema, kostur čine Radovanović sa 28 godina i Valter Birša sa 31 godinom. Momčad koja je lani imala 19 igrača preko 30 godina nije doživjela rekonstrukciju pa je jasno što ih čeka ove sezone – malo teži zadatak nego lani.

Ipak, treba spomenuti Roberta Inglesea, 187 cm visokog napadača koji bi mogao biti otkriće sezone, barem što se tiče Chieva.

UDINESE

Nisu jaki, ali su jako zanimljivi. Krajnje je vrijeme da Luigi Del Neri na gol pusti Simone Scuffeta, talentiranog vratara, umjesto već „istrošenog“ Grka Karnezisa, a obrana je dobila pojačanja.

Bram Nuytinck stigao je iz Anderlechta, a Giovanni Pezzela iz Palerma. Potonjeg neki drže za najpotentnijeg lijevog beka Italije do 19 godina. Biti će zanimljivo i vidjeti napredak Bochniewicza, mladog Poljaka pristiglog iz „bratske“ Granade gdje je igrao drugu španjolsku ligu.

Važno je spomenuti i dva najveća transfera. Za  5.5 milijuna eura iz Konyaspora stigao je 23-godišnji Rijad Bajić. lani strijelac 17 golova u 32 nastupa, a za milijun manje u klub je stigao najbolji strijelac Carpia u Serie B lani, Kevin Lasagna (14 golova u 47 nastupa).

Dodajmo nadu da će svoje minute ove sezone pametno iskoristiti Stipe Perica i Andrija Balić.

CAGLIARI

Već sam pisao o ovoj momčadi koju vodi „kuhar“ Massimo Rastelli, neobičan tip kojem ništa nije poklonjeno. Cagliari je ove sezone doveo prvog golmana Beneventa, Alessia Cragna i na njegovim krilima izbacio Palermo iz Kupa.

Imaju jako zanimljiv spoj iskustva (Andreolli, Cigarini, Padoin, Cossu, Dessena, Boriello, Sau) i mladosti (Cragno, Barella, Romagna, Capuano), a jedino što im nedostaje je pravi strijelac. Sau je sistemski igrač, Boriello ima preveliki teret godina, a Čop nije napadač kojeg se trebaju bojati obrane Serie A. Jedini koji preostaje jesu Diego Farias (21 gol u 54 nastupa u posljednje dvije sezone).

Posebno je zanimljiva kupovina Fabia Romagne iz Juventusa za čak 7.5 milijuna eura. Radi se o interesantnom „dvosmjernom“ desnom bočnom za kojeg su neki tvrdili da bi ga trebalo zadržati u crno-bijelom dresu. Moguće da postoji „buy back“ klauzula, a ako ne, čini se da Juve nije donio pravu odluku.

SAMPDORIA

Dojam je da su više izgubili nego dobili. Škriniar, Muriel i Bruno Fernandes napunili su „kasicu-prasicu“ sa 50 milijuna eura, ali i znatno oslabili momčad Sampe.

Kupljen je poljski napadač Kownacki koji je zabio devet golova u 27 nastupa zadnje sezone, te Gaston Ramirez za nevjerojatnih (!) devet milijuna eura iz „ispadajućeg“ engleskog prvoligaša Middlesbrougha. Da bi stvar bila gora, Ramirez je posljednju dobru prvoligašku sezonu odigrao sa 21 godinom, a 02. prosinca navršiti će 27. U najmanju ruku „upitna“ kupnja.

Zalog budućnost su i Schick, Kownacki, Bonazzoli (iako ni dva teoretski ne mogu igrati zajedno), Linetty, Baumgartner i Murru, ali sve je to premalo za gornju polovicu ljestvice. Barem se tako sada čini.

Od 15. do 11. pozicije - Zanimljivi Cagliari i Bologna, (pra)stari Chievo
Drugi dio, pozicije od 15. mjesta lani do 11. mjesta... BOLOGNA Momčad Roberta Donadonia izgleda „zrelije“ od lani 15. mjesta. Na golu iskusni Mirante, u obrani Gonzalez, Gastaldello, Torosidis, De Maio te jedan od podcijenjenijih lijevih bočnih u ligi, Adam Masina garant su solidne obrane. Potrošili su ovog ljeta 10 milijuna eura, što je mnogo za dno talijanske lige, a kada im se pogleda kadar u kojem „iskaču“ Poli, Crisetig, Taider i napadač Destro, mogla bi Bologna također skočiti prema sredini ljestvice. CHIEVO Treneru Rolandu Maranu nema se zašto „smijati“ brk. Nositelji momčadi, igrači sa preko 2500 tisuće minuta u ...
Od 15. do 11. pozicije - Zanimljivi Cagliari i Bologna, (pra)stari Chievo
Drugi dio, pozicije od 15. mjesta lani do 11. mjesta... ...

Respekt: Raul10, Jerlekan, knez343, Cirohito, BruceWayne,

Slažem se: Cirohito,

19.08.
Nastavak ili prekid dominacije Juventusa

Dvanaest je sati do početka nove sezone Serie A pa krećemo sa šest najslabije plasiranih momčadi, ako izmemo u obzir prošlu sezonu.

BENEVENTO

Momčad je to koja je lani nakon 42 kola Serie B držala petu poziciju na ljestvici. Ipak, golom Rumunja Puscasa pobijedili su Carpi 1:0 i postali prvoligaši.

Za njih postoji jedna izreka koja se godinama vuče našim lokalitetom – „ako sve bude kako treba, bit će čupavo.“ Naime, momčad Marca Baronia ne izgleda spremno za Serie A. Nisu previše izgubili, standardni momci iz protekle sezone ostali su u klubu, ali osim Danila Cataldia iz Lazia i golmana Vida Beleca, nisu doveli ništa vrijedno spomena, barem zasad. Lani su, a trebali bi i ove godine „živjeti“ od Fabia Ceravola, napadača koji ima iskustvo igranja najjače lige u Italiji, a u prošloj sezoni postigao je 21 gol.

HELLAS VERONA

Lani viceprvak Serie B znatno je posloženija momčad od prethodne. Caceres, Bianchetti, Cherubin, Souprayen, Romulo, Zuculini, Valoti, Buchel, Cerci i Pazzini dobro su poznati čak i osrednjim pratiteljima Serie A.

Vodi ih bivši igrač Juventusa, Fabio Pecchia, a ambicije im nisu prevelike, samo ostanak u ligi, i to bi trebali ostvariti sa „pola gasa“.

SPAL

Kod ove momčadi najzanimljiviji su vratari, a ako pogledamo ostatak momčadi, vjerojatno će oni i najviše biti „pod svjetlima reflektora“. Za „jedinicu“ će se i dalje boriti Gabriele Marchegiani, poznat po tome što mu je otac Luca branio u više od 200 nastupa za Lazio te Alex Meret koji je jedan od talentiranijih vratara u Italiji.

Osim čuvara mreže, vrijedni spomena su i veteranski napadači. Mirko Antenucci ima 32 godine, a Sergio Floccari 35. Tu je i nešto mlađi Alberto Paloschi koji će gotovo sigurno biti prvi izbor.

CROTONE

Veliki problemi za Crotone. Ovog ljeta u svoje klubove vratili su se igrači koji su „iznijeli“ prošlu sezonu, a koja ni sa njima nije bila najbolja. Ferrari, Falcinelli, Crisetig i Rosi bili su važan dio momčadi i vjerojatno da su mogli, bili bi ih zadržali.

Ipak, doveli su talentiranog Mandragoru iz Juventusa, braniča Faraonia iz Udinesea, Mariana Izca i Marcela Trottu iz Chieva, odnosno Sassuola. Ako se vodimo po logici da momčad sigurno nije bolja od lani, a sezona 2016/2017 je bila za njih loša, onda im budućnost ne izgleda baš najbolje.

GENOA

Lanjsko 16. mjesto za Genou je gotovo sigurno bila incidentna sezona. Imaju solidan kadar, nekoliko provjerenih imena, i momčad Ivana Jurića ove bi sezone morala skočiti prema sredini ljestvice gdje joj je i mjesto.

Perin na golu, Izzo, Gentiletti, Zukanović i Rosi u obranu, Bertolacci, Laxalt, Miguel Veloso, Lazović, Taarabt i ostali veznjaci, kao i napadači Lapadula, Pandev i Palladino bi uz Gakpea, morali biti garant mirne sezone.

Od 20. do 16. pozicije - Genoa bježi iz posljednje petorke
Dvanaest je sati do početka nove sezone Serie A pa krećemo sa šest najslabije plasiranih momčadi, ako izmemo u obzir prošlu sezonu. BENEVENTO Momčad je to koja je lani nakon 42 kola Serie B držala petu poziciju na ljestvici. Ipak, golom Rumunja Puscasa pobijedili su Carpi 1:0 i postali prvoligaši. Za njih postoji jedna izreka koja se godinama vuče našim lokalitetom – „ako sve bude kako treba, bit će čupavo.“ Naime, momčad Marca Baronia ne izgleda spremno za Serie A. Nisu previše izgubili, standardni momci iz protekle sezone ostali su u klubu, ali osim Danila Cataldia iz Lazia i golmana ...
Od 20. do 16. pozicije - Genoa bježi iz posljednje petorke
Dvanaest je sati do početka nove sezone Serie A pa ...
08/2017
r3 s5 k2
Je li Rijeka bila poražena i prije početka?

Više sam puta u javnim istupima pisao da će odlazak Ristovskog, ma kad to bilo, biti veliki udarac u Rijeku. Ne samo zato jer je makedonski moderni bek kvalitetom neusporediv s bilo kojim drugim igračem Rijeke, nego jer Kek nema „plan B“.

U svakoj utakmici znalo se odakle Rijeka prijeti. Lopta sa lijeve strane ili preko stopera, ili preko dva zadnja vezna „putuje“ do desnog boka gdje loptu primaju ili Ristovski ili Vešović, a onaj koji ne prima od te dvojice kreira situacija „2 na 1“ protiv lijevog beka protivničke momčadi. Varijacije postoje, ali su em rijetke, em ih je malo.

Jedino što se opasno pred protivničkim golom Rijeke dogodilo u posljednjih šest mjeseci došlo je na ovaj način, uz tri iznimke – Matei individualnom kvalitetom stvara višak na lijevom krilu ili prekid.

Protiv slabijih momčadi (Rudeš, Istra 1961…) može proći i nešto van dosad opisanog, ali čim je protivnik malo jači, Rijeka je imala samo jedan plan – onaj iz drugog odlomka.

Kek to više nema, Martić nije ni sjena Ristovskog i sada je pred Riječanima težak period. Treba uigrati nove postulate igre ili pak dovesti na mjesto Ristovskog igrača koji može „uskočiti“ u njegove cipele. Poznavajući Rijeku i Keka – dogoditi će se prva solucija.

Rijeka je izgubila "plan A", a drugog nije ni imala
Više sam puta u javnim istupima pisao da će odlazak Ristovskog, ma kad to bilo, biti veliki udarac u Rijeku. Ne samo zato jer je makedonski moderni bek kvalitetom neusporediv s bilo kojim drugim igračem Rijeke, nego jer Kek nema „plan B“. U svakoj utakmici znalo se odakle Rijeka prijeti. Lopta sa lijeve strane ili preko stopera, ili preko dva zadnja vezna „putuje“ do desnog boka gdje loptu primaju ili Ristovski ili Vešović, a onaj koji ne prima od te dvojice kreira situacija „2 na 1“ protiv lijevog beka protivničke momčadi. Varijacije postoje, ali su em rijetke, em ih je ...
Rijeka je izgubila "plan A", a drugog nije ni imala
Više sam puta u javnim istupima pisao da će odlazak ...

Respekt: Cirohito, ktm686, Gazi24,

Slažem se: Cirohito, JohnKyve, ivan-cro, draxy, Raul10,

Odlazak Ristovskog se mogao ocekivati.mozda ne sad, nego za 2 tjedna. U svakom slucaju, imali su kad u Rijeci se pripremiti za plan b. Za sad jos nisu - gradim, 12.8.17. 12:05, 0 0 0
U potpunosti se slažem. Koliko god je uigravanje samo jedne koncepcije učinkovito, s druge strane postoji ovakva situacija u kojoj preko noći dolaziš do velikog problema... - IstraSport, 12.8.17. 17:44, 0 0 0
07/2017
Tko su najbolje kupovine dosad?

Ove redove piše osoba kojoj je Juventus drag, najdraži klub na svijetu i to „skrivati“ ne bi imalo smisla. Međutim, jako mi je zanimljiv transfer Bonuccija u Milan iz više razloga.

ASPEKT MILANA

Tu je sve jasno. Kada za 40 milijuna eura možeš dovesti igrača poput Leonarda Bonuccija, daješ ih i ako su ti zadnji. Pogotovo ako on upotpunjuje četvorku sa Contijem, Romagnolijem i Rodriguezom. Općenito, ovaj transferni rok Milana je čudo. Teško se sjetiti tko je posljednji put doveo toliko igrača raspoređenih pametno, na pozicijama koje su nužne. Zlobnici će reći da to i nije bilo teško, obzirom da im je trebalo gotovo sve.

Pustimo to: Donnarumma – Conti, Bonucci, Romagnoli, Rodriguez – Biglia, Kessie – Suso, Calhanoglu, Bonaventura – Andre Silva; je momčad koja se može boriti za naslov ako za „backup“ ima Montoliva, Baccu, Borinija, Mussachija i ostale. Teško je reći da li su sposobni srušiti „sustav“ poput Juventusovog, ali je sigurno da je Serie A dobila nazad svog velikana.

ASPEKT JUVENTUSA

Cijena je ono što „para“ uši. Da, Leo ima 30 godina, ali to je za stopera otprilike najbolji omjer iskustva i snage. U redu, neće na ovoj razini igrati još pet godina, ali recimo da dvije-tri hoće, što dovodi ovaj transfer znatno „ispod cijene“. No, izgleda da je Bonuccijeva želja da nastavi karijeru u Italiji napravila baš to, drastično smanjila cijenu. Međutim, osim par engleskih klubova, 30-godišnje stopere nitko ni neće platiti mnogo više. Pa je primjerice Inter doveo mladu slovačku zvijezdu Škriniara za 25 milijuna eura, ali koji ima 22 godine. Nije razina Bonuccia, ali definitivno može biti. Lindelof je doveden za 35 milijuna eura, i to je nekakva gornja cifra za stopera. Nažalost, oni nisu na cijeni, sa izuzetkom bolesnih transfera Cityja ili PSG-a.

Bez obzira što svakog normalnog Juventusovog navijača žalosti odlazak Bonuccija, on može biti i prava odluka. Prvo, nije da vjerujem u apsolutno sve napisano vezano s poluvremenom Lige Prvaka, ali morate priznati da gotovo sve iz cijele te epizode djeluje logično. Bonucci je i prije iskazivao autoritet kad nije trebalo, Dybala je i prije iskazivao indolentnost, a Dani Alves je oduvijek u svom filmu, i biti će i dalje. Manje je važno radilo se o svađi, šamaru ili aperkatu, šteta je napravljena, a Allegri ju je odlučio „počistiti“. Kako? Micanjem dva standardna igrača.

Ali, koliko je zaista izgubio? Prvo, Alves je odigrao odličnu sezonu, ali 35. godina je na vratima, i svaka sljedeća malo ozbiljnija ozljeda značiti će kraj ili približavanje istog „na pedalj“. Zbog toga, svakako je trebalo pronaći zamjenu, a Lich je ionako tu, kad zagusti. Inače, kupovina desnog „beka“ krucijalna je za Juventus u ovom prijelaznom roku, ali to je već tema druga.

S Bonucciem je druga stvar, on je sa Chiellinijem tvorio stoperski par kojeg su mnogi nazivali ponajboljim na svijetu i tu je „rez“ bilo teže napraviti. Ali, treba pogledati klupu. Benatia možda nije vrhunski stoper, ali je definitivno odličan „backup“. Obzirom da je Rugani u 23 utakmice prošle sezone pokazao da je vrijeme da dobije pravu šansu, kompletnu sezonu, a da Caldara sljedećeg ljeta postaje Juventusov član svlačionice, bilo je jasno da jedan od „iskusnih“ stopera mora otići. Točnije, nije trebao, ali za godinu dana cijena bi im se još spustila.

A biranja između Chiellinija i Bonuccija nije bilo. Chiellini je profesionalac do srži, akademski obrazovan i čovjek koji je već sada sa preko 400 nastupa za klub njegova legenda. I sada, ove sezone trebao bi Rugani zamijeniti Bonuccija i sve ostaje isto. Benatia pomaže sa klupe. Sljedeće sezone, Rugani i Caldara sa svojih 24 godine i preko stotinjak Serie A nastupa mogu postati prvi stoperi kluba, a Chiellini će postati ono što je Barzagli u protekle dvije godine – osigurač.

Koliko god cifra djelovala malom, za 30-godišnjeg stopera je velika, a i Juventusova odluka ima smisla, čak i ako zanemarimo kompletan sistem vrijednosti prema kojem se nitko ne smije uzdizati iznad kluba.

ASPEKT LIGE

Ovaj transfer je stav. Serie A je dosad bila igrališta za jednog velikog dečka i 19 malih koji pobjegnu kada se veliki naljuti. Sada je jedan mali dobio dvocifren broj kilograma i centimetara i velikom „zapalio“ šamar. Veliki nije pao, ali definitivno mora pažljivije krenuti u novu sezonu i znati da kada se sljedeći put naljuti, taj koji je narastao više neće samo ustuknuti. Serie A napokon dobija pravu borbu za prvaka, barem tako izgleda u srpnju.

Transfer kao stav !
Ove redove piše osoba kojoj je Juventus drag, najdraži klub na svijetu i to „skrivati“ ne bi imalo smisla. Međutim, jako mi je zanimljiv transfer Bonuccija u Milan iz više razloga. ASPEKT MILANA Tu je sve jasno. Kada za 40 milijuna eura možeš dovesti igrača poput Leonarda Bonuccija, daješ ih i ako su ti zadnji. Pogotovo ako on upotpunjuje četvorku sa Contijem, Romagnolijem i Rodriguezom. Općenito, ovaj transferni rok Milana je čudo. Teško se sjetiti tko je posljednji put doveo toliko igrača raspoređenih pametno, na pozicijama koje su nužne. Zlobnici će reći da to i nije bilo teško, obzirom da ...
Transfer kao stav !
Ove redove piše osoba kojoj je Juventus drag, najdraži klub ...
Milan će na kraju Bonuccija platiti 30 zbog transfera De Sciglia. Juveu je De Sciglio pun pogodak, Allegri zna koliko dobrog igrača kupuje. I jedna stvar s kojom se ne slažem, a to je da Škriniar može postati kao Bonucci. - Jerlekan, 18.7.17. 19:02, 0 0 0
Ne može ni Škriniar ni bilo koji drugi Ruropljanin koji nije Talijan koji je prošao njihovu školu nogometa. Za druge je ta razina stoperske kvalitete nedostižna. - Jerlekan, 18.7.17. 19:03, 0 0 0
Iako se nominalno mogu složiti, gledao sam prije koji mjesec Talijane na UEFA U17 i zaista imaju već kao klinci nevjerojatno razmišljanje. Ipak, Škriniar mi se jako sviđa. Ako već ne može postat ko Leo, može biti vrhunski... - IstraSport, 18.7.17. 20:00, 0 0 0
07/2017
Koliko je AC Milan daleko od Juvea?

Milan je potrošio 130 milijuna eura na pojačanja ovog ljeta. Pričati o tome da li su se pojačali je debilno. Samo je pitanje – koliko?

KOLIKO JE MOGUĆ SKOK?

Priče o napadu na Juventus su teško moguće, jer se radi o uigranom sistemu koji je stigao na razinu da kvalitetom utakmice najčešće pobjeđuje na automatizam. Milan je jaaako daleko od toga. Ipak, s Napoliem i Romom se sada definitivno mogu boriti.

POJAČANJA

Prije svega, Milan lani nije imao veliki problem u kreiranju prigoda za gol, odakle i samo 57 golova. Obrana čak i nije bila problem, iako je bila otužna kadrovski gledano. Ipak, Montella je to odlično složio, nije suviše puštalo, a velike zasluge ima i Donnarumma.

Prvi problem je kreacija igre, i zbog toga je dovođenje Calhanoglua prava stvar. Naime, od 57 golova Milan je iz prekida (uključeni i penali) postigao 22 gola ?! Postotkom označeno – 38%, za razliku od Napolievih 18% ili Rominih 27%. Ne treba biti naučnik da se vidi da je lopta milanskih veznjaka jako loše osvajala prostor, pa je sve palo na „leđa“ Deulofeua i Susa koji su znali utakmice završavati sa po 20-tak driblinga što označava potpuno forsiranje krila na individualnu kvalitetu.

Sada se situacija mijenja, Montella vjerojatno želi kroz kombinatoriku stvoriti veći posjed te se samim time približiti protivničkom golu. Stigao je Kessie, da „počisti“ izgubljene lopte kojih će biti nesumnjivo, ali ipak, najvažniji segment kojeg su pojačali su bokovi.

Sjetimo se, lani su na milanskim bokovima igrali igrači poput Calabrie (možda bi i mogao, ali još uvijek nezreo), Vangionia, Abatea…To ne prolazi u Serie A. Jednostavno, proći može De Sciglio, ali ni njega nije „naodmet“ zamijeniti. Sada, ukoliko su tu Conti i Rodriguez, Milan je samo na račun toga jači za 30%. Mala digresija, ista stvar se događa i sa Interom, na možda i najvažnijim pozicijama u današnjem nogometu igraju im gotovo pa nogometni diletanti.

Dalje, Mateo Mussachio. Nije to vrhunski stoper, ali u usporedbi sa Palletom, on je kombinacija Terrya i Ferdinanda iz najboljih dana. Palleta je prošlu sezonu završio sa pet crvenih kartona, pri čemu onemogućava da se konsolidira stoperski par jer Romagnoli konstantno ima novo „društvo“. Osam utakmica je Palleta pauzirao na račun kartona, a opet stavimo u kontekst – 21% utakmica. Na ozljede se ne može utjecati, ali na kartoniranje bi trebalo. Primjerice, Roma kompletna ima jedan crveni karton u sezoni, Napoli dva. Milan 12.

Borinia ne treba previše ozbiljno shvaćati, nije to kalibar koji može pomoći Milanu samostalno, u najbolju ruku to je igrač sistema.

Zaboravljamo još jednu stvar. Carlos Bacca odigrao je vrlo, ali vrlo lošu sezonu. Trinaest golova u 29 utakmica znači da je zabijao svake 163 minute, što je gore i od Lapadule. Uz to, Bacca apsolutno ne sudjeluje u igri. Po susretu ima samo 11 dodavanja, što je premalo po svakom kriteriju, a 0.6 ključnih dodavanja to samo pojačava.

S druge strane, Andre Silva je sigurno preplaćen za ovo što je sada, ali ne drugačiji tip igrača u odnosu na Baccu. On možda nema takav „killer“ instikt kao što ga je Bacca nekad imao, ali točno dvostruko više ima gore spomenutih parametara pa laički povežimo – točno dvostruko sudjeluje u igri od Bacce. Obzirom da bi se u narednoj sezoni trebala smanjiti igra po krilima, doima se taj transfer kao ciljan. Gotovo identične parametre sa Andreom Silvom, malo preko 20 dodavanja u prosjeku i malo preko jednog ključnog dodavanja po susretu imaju i ostali elitni napadači u ligi – Higuain, Džeko i Immobile, tek Belloti ima 1.6 ključnih paseva po susretu.

KOLIKO MOŽE OVAJ MILAN?

Transferni rok odrađen je više pametno nego glupo, a Conti i Rodriguez mogli bi se pokazati ključnima. Uz pravog Donnarummu, Susa, Bonaventuru i Romagnolia, stvorio se kostur koji može uz bok Napoliu i Romi. Po meni, Milan je napravio najvažnije – ne to što je doveo neka zanimljiva imena, nego što je igrače poput Pallete, Vangionia, Abatea pa čak i Bacce, gurnuo na marginu kadra, gdje im je nažalost i mjesto ako se momčad želi boriti za sam vrh.

Treba im se poklopiti mnogo stvari za LP sljedeće sezone, ali tko zna…

Bitnije je tko će manje igrati od toga tko je stigao u klub
Milan je potrošio 130 milijuna eura na pojačanja ovog ljeta. Pričati o tome da li su se pojačali je debilno. Samo je pitanje – koliko? KOLIKO JE MOGUĆ SKOK? Priče o napadu na Juventus su teško moguće, jer se radi o uigranom sistemu koji je stigao na razinu da kvalitetom utakmice najčešće pobjeđuje na automatizam. Milan je jaaako daleko od toga. Ipak, s Napoliem i Romom se sada definitivno mogu boriti. POJAČANJA Prije svega, Milan lani nije imao veliki problem u kreiranju prigoda za gol, odakle i samo 57 golova. Obrana čak i nije bila problem, iako je bila otužna ...
Bitnije je tko će manje igrati od toga tko je stigao u klub
Milan je potrošio 130 milijuna eura na pojačanja ovog ljeta. ...

Respekt: tomy97,

06/2017
Tribina Hipoteza... za sve stvari koje nemaju svoju temu

Pri kraju smo UEFA U21 Europskog Prvenstva. Pisati o Saulu Niguezu, Danieleu Ruganiju, Maxu Arnoldu, Jordanu Pickfordu ili Marcu Asensiu, nema smisla – tko ih ne poznaje, ne prati suviše lige petice. Donosim nekakvu četvorku koja ne plijeni toliko medijske pažnje, a mogla bi ih javnost ubrzo upoznati, ako ništa, u smislu da postanu standardni članovi prvih momčadi ozbiljnih klubova.

LORENZO PELLEGRINI

Dijete Rome izgleda da se vraća u svoje dvorište, gdje su ga kao devetogodišnjaka doveli roditelji, usprkos tome što je na početku karijere imao ne baš bezazlenih srčanih problema. Iako je i u prošloj sezoni uperio svjetla reflektora prema sebi, na ovom je EURO-u pokazao da mu nije mjesto u Sassuolu.

Sezonu je okončao sa 36 nastupa, osam golova i sedam asistencija, što dovoljno govori koliko ovaj srednji veznjak sudjeluje u završnici. Osvaja više lopti od Radje Nainggolana, koji bi iz Rome mogao otići, ali su tehnikalije nešto što mora dignuti na višu razinu. Samo 75% točnih dodavanja nije dovoljno za vrhunskog igrača.

Ipak, visina (186 cm) mu daje snagu u skoku, a osjećaj za prostor dovodi ga u veći broj prigoda u odnosu na ostale veznjake. Zasad je nebrušeni dijamant, ali nema dvojbe da je dijamant.

MILAN ŠKRINIAR

I on je prije dva dana ostvario veliki transfer, drugi u tri godine. Inter ga je kupio od Sampdorie za 18 milijuna eura pa je priča o njemu kao „tajnovitom“ talentu podosta labava.

Ukratko, kada na 187 centimetara dodate nogometnu inteligenciju i tehničku potkovanost, dobijete vrhunskog stopera. Statistički, bio je u prošloj sezoni pri samom vrhu, a u dresu Slovačke na ovom EURO-u izgledao je jako dobro, pa je Inter transfer maksimalno požurivao. Od prvih je dana svoje nogometne karijere prozivan velikim talentom, a sezona pred njim novi je početak. Sretno Milanu u Interu!

BERO MATUŠ

Kudikamo manje poznat igrač od prve dvojice, ali veoma zanimljiv. Dijete Trenčina sa kojim je dvaput osvojio i ligu i kup, od prošlog ljeta član je turskog Trabzonspora. Bio je to šok za slovačke poznavaoce prigoda, jer je svojedobno Bero bio na meti engleskih velikana čiji su skauti bili prisutni na više Trenčinovih utakmica…

Predviđali su transfer za pamćenje, na kraju je turski klub inkasirao samo 2.5 milijuna eura za njega, ali to „samo“ se mijenja kada se zna da je Trenčin osim njega, najviše odjednom uprihodovao 500 000 eura, i to prije šest godina.

U Turskoj se nije previše snašao, iako je dojam ne svojom krivicom. Naime, kada je igrao u veznoj liniji, u centrali, igrao je jako dobro, ali na njegovu žalost, najveći je broj utakmica odigrao na krilu, desnom, gdje se nije isticao. Mana mu je zadržavanje lopte, kada to pokušava, u pravilu je gubi, dok s druge strane, kada svoju igru pojednostavni i igra sa malo dodira, pravi je moderan veznjak kojem tada nedostaje samo skok igra za vrhunsku razinu. Biti će zanimljivo vidjeti kako će se razvijati njegova karijera.

IURI MEDEIROS

Sportingova škola jedna je od najboljih u Portugalu, a Iuri je jedan od posljednjih „izdanaka“ koji na sebe skreće pažnju. Nije uspio nametnuti se u Lavovima, pa je već tri sezone na posudbama, i to u Arouci, Moreirenseu te Boavisti gdje je sve zajedno postigao 21 gol u 82 utakmice.

Nije to neka statistika hvalevrijedna, ali ne zaboravimo da govorimo o portugalskoj ligi, a da su sve to momčadi koje su se borile za ostanak u ligi, osim Boaviste koja se tek ove godine popela u sredinu ljestvice, a Medeiros je sa sedam golova bio najbolji strijelac momčadi. Kada dodamo da je bio Boavistin i najbolji asistent, onda je jasno da govorimo o igraču koji ih je „podignuo“.

Dojam je da bi ga Sporting ove sezone mogao zadržati u svojim redovima – pa da vidimo koliko ovaj brzonogi mladić može napraviti na svom desnom krilu.

Zapamtimo ovu četvorku!
Pri kraju smo UEFA U21 Europskog Prvenstva. Pisati o Saulu Niguezu, Danieleu Ruganiju, Maxu Arnoldu, Jordanu Pickfordu ili Marcu Asensiu, nema smisla – tko ih ne poznaje, ne prati suviše lige petice. Donosim nekakvu četvorku koja ne plijeni toliko medijske pažnje, a mogla bi ih javnost ubrzo upoznati, ako ništa, u smislu da postanu standardni članovi prvih momčadi ozbiljnih klubova. LORENZO PELLEGRINI Dijete Rome izgleda da se vraća u svoje dvorište, gdje su ga kao devetogodišnjaka doveli roditelji, usprkos tome što je na početku karijere imao ne baš bezazlenih srčanih problema. Iako je i u prošloj sezoni uperio svjetla reflektora ...
Zapamtimo ovu četvorku!
Pri kraju smo UEFA U21 Europskog Prvenstva. Pisati o Saulu ...
Dobar izbor. Trebao bih i ja nešto slično kad sam već pogledao 90% utakmica na prvenstvu. P.S. Iznenadila me anketa, očekivao sam da se u prosjeku više gleda ovaj turnir, a i da ga se gleda prije nego Kup konf. jer su utakmice bile kvalitetnije. - DDR16, 30.6.17. 11:51, 0 0 0
Iako sam prvo mislio da je Skrinar mlađa verzija Ranochie, mislim da će biti jako dobro pojačanje za Inter. Pelegrini je već par godina vrlo solidan u ligi, zamjena za De Rossija.. - BruceWayne, 30.6.17. 13:04, 0 0 0
Pellegrini je odličan igrač, a bome mi se i Škriniar svidio iako također nisam imao neko mišljenje o njemu gledajući Samp ove sezone. Kod Engleza mi je Ward-Prowse bio dobar, a kod Švaba je Toljan potvrdio dobru formu iz Hoffenheima - Leader, 30.6.17. 13:35, 0 0 0
06/2017
Je li zbog Čačića poražena Hrvatska?

Ne znam kada je pogodno pisati ovakvu analizu – da li nakon poraza na Islandu ili nakon pobjede protiv Ukrajine?

Jer jednu stvar konstantno namjerno zaboravljamo – ova reprezentacija nema igru. Imala je rezultat, ali on može biti konstantan samo ako imaš igru. Ako nemaš – samo je pitanje vremena kada će se ogoliti problemi.

Prva stvar, u nijednoj, ama baš nijednoj ozbiljnoj utakmici (mičemo Kosovo, a trebali bi i Finsku) dosad Hrvatska nije bila nadmoćna veći dio utakmice. Ni protiv Turske, ni protiv Ukrajine, ni protiv Islanda kada su  dva „zalutala metka“ Brozovića donijela trobod. Jednostavno, pobijeđivala je, ali uvijek je protivnik bio taj koji je trebao žaliti. Do jučer.

I jučer je Hrvatska stvorila JEDNU prigodu, povratna lopta i udarac pored gola sa sedam metara. Jednu.

A ako ćemo pošteno, dio igračkog kadra nam je sličan, ako izuzmemo Modrića, Perišića, Mandžukića, Kovačića i Lovrena. Jer igrati za Swanseu i Burnley ili za Dinamo iz Kijeva i Leverkusen je u najmanju ruku podjednako. E sad, tu dolazimo do problema. Oni, koji bi morali pokazati da imamo igrače Real Madrida, Juventusa i Liverpoola, to ne pokazuju. Čačićeva ideja da Mandžukić igra lijevo krilo je otužna, druge riječi nema. On ni u Juventusu nije tu da igra ofenzivno, već da zaustavlja protivnički desni bok i pomaže svom Alexu Sandru kako bi Brazilac mogao igrati slobodnije prema naprijed. Sada, u hrvatskoj reprezentaciji Mandžukić konstantno pokriva Pivarića koji je igrač kakvog Island nema. Jednostavno, tu razinu kvalitete Island nema. Dakle, s Pivarićem gubimo lijevu stranu koju mora zatvarati Mandžukić pa nemamo ni lijevo krilo.

Dakle, micanje Perišića s te pozicije je sulud potez. Perišić  je jedini igrač koji u reprezentaciji pokazuje da je sposoban stvoriti višak i mi ga koristimo na „kontra“ strani od one koju igra cijelu sezone. Zašto, teško je reći. Dalje, što je sa Kovačićem, zaista ne znam. Po meni, igrao je na pravoj poziciji za njega, s manje obrambenih zadaća i više slobode, ali je odigrao dosta blijedo.

I tu dolazimo do Luke Modrića. Ovo je njegova reprezentacija. On nas vodi. To su konstatacije većine iole upućenih aktera. E, pa, ako zaista još uvijek netko nije shvatio – Luka nikada neće biti vođa neke momčadi. To više čak nije ni predmet za raspravu jer je već toliko puta u reprezentaciji dokazao da nije on taj. Opet, ne treba ulaziti u neke osobne frustracije pa tvrditi da se ne radi o fantastičnom igraču koji itekako može pomoći svakoj momčadi na planeti, ali ono što ovoj reprezentaciji više od sigurne distribucije i inteligentnog postavljanja treba je igrač koji će preuzeti rizik.

Jučer je Modrić pokušao dvocifren broj puta okomitom loptom pronaći suigrača. Uspio je jednom ili dvaput, ali naše kolege novinari stvaraju javno mnijenje da se to ne događa. Ako pogledate snimku jučerašnje utakmice, primijetite da komentator NIJEDNOM ne izgovori – „krivi pas Modrića“, „netočna lopta“ ili bilo koju drugu sintagmu neuspješnosti vezanu uz njegovo ime. To je problem. Naizgled mali, ali meni se čini ogroman. Jutros na najčitanijem portalu u državi čitam komentare debila koji ga vrijeđaju – jer od njega očekuju više.

Ali to više nismo nikad ni imali od njega, samo ga hvalimo i hvalimo da bi smo ga u neuspjehu vrijeđali. To je debilno, jer Modrić je onaj isti igrač iz Reala. Samo što tamo preuzimanje rizika nije problem, ni Iscu, ni Ronaldu, ni Benzemi…Kod nas jedini igrač koji to može napraviti, odnosno koji je pokazao da to može je Perišić. Ali mediji konstantno naše igrače "guraju" u krajnost - od naših nema boljih, bez naših se ne može...To jednostavno nije istina. 

Dakle, stavimo svakog igrača u okvire unutar kojih ga možemo kritizirati. Zbog čega kritizirati Modrića jer smo stvorili jednu šansu u 90 minuta? Pa nije on za to zadužen ni u repki ni u Realu. Imali smo posjed i visok postotak točne distribucije, dakle, Modrić je bio u redu. Ne sjajan, ali u redu. Za razliku od Perišića koji je potpuno podbacio, vjerojatno zbog krive pozicije. I bez obzira što mi pričali, jasno je da osim Perišića niti jedan igrač u reprezentaciji nije u svom klubu vođa. A to nas boli priznati, pa pišemo da je Modrić najvažniji igrač Reala, a da bez Mandžukića Juventus ne može. Nogomet je takav, za razliku od medijskog prostora, da bez obzira koliko puta napišeš laž, ona nikad ne postaje istina.

Pogledajte brojke našeg Modrića u Realu, pogotovo ključna dodavanja i stvorene šanse. Na uzorku od 25 utakmica to nije slučajnost.

Prihvatimo da imamo ponajboljeg svjetskog defenzivnog veznog, ali koji nikada neće biti čovjek koji će predvoditi neku momčad, pogotovo u ofenzivnom dijelu.

Što treba napraviti prije posljednje četiri utakmice? Nekakvu strategiju, prije svega. Kakva  momčad želimo biti? Ona koja će posjedom „mrcvariti“ protivnika ili „reaktivna“ sa dva brza krila? Situacija je bajna kakva je mogla/trebala biti. Moramo se prestati „pumpati“ samopouzdanjem i početi ginuti na terenu, kao što to rade talentom limitirani Islanđani. Poraz ne treba nužno biti loš, ako ga se iskoristi kao lekciju.

Stavimo se u okvire bez odlaska u krajnosti
Ne znam kada je pogodno pisati ovakvu analizu – da li nakon poraza na Islandu ili nakon pobjede protiv Ukrajine? Jer jednu stvar konstantno namjerno zaboravljamo – ova reprezentacija nema igru. Imala je rezultat, ali on može biti konstantan samo ako imaš igru. Ako nemaš – samo je pitanje vremena kada će se ogoliti problemi. Prva stvar, u nijednoj, ama baš nijednoj ozbiljnoj utakmici (mičemo Kosovo, a trebali bi i Finsku) dosad Hrvatska nije bila nadmoćna veći dio utakmice. Ni protiv Turske, ni protiv Ukrajine, ni protiv Islanda kada su dva „zalutala metka“ Brozovića donijela trobod. Jednostavno, pobijeđivala je, ali ...
Stavimo se u okvire bez odlaska u krajnosti
Ne znam kada je pogodno pisati ovakvu analizu – da ...
slažem se s dovoljno stvari da se isplati komentirati ono s čime se ne slažem. NE bih rekao da je Pivarić "igrač kakvog Island nema". Mislim da oni imaju igrača te klase. to i je za zamjeriti Čačiću. Što oni zamaskiraju te nedostatke. - gradim, 14.6.17. 21:26, 0 0 0
Možda, ali samo možda ja tu bježim u krajnost. Za mene ne postoji lošiji igrač koji je ikad zaigrao za našu reprezentaciju. A i pogledao sam momčad Islanda, takvog mi se čini da nemaju...Ali, to je samo dojam, nemjerljivo. - IstraSport, 15.6.17. 13:55, 0 0 0
06/2017
Tribina hipoteza...

Kako češće pratim talijanski nogomet nego ostale, odlučih se na analizu sezone Cagliaria, kluba koji ne znači ništa onima koji ne žive na Sardiniji i nisu ludi obožavatelji nogometa na „čizmi“.

Ove godine su se istaknuli po jednoj stvari – igri na domaćem terenu. Osvojenih 36 bodova kući u odnosu na 11 „na strani“ jasno govori na račun čega Isolani osvajaju na kraju sezone za njih visoko deveto mjesto.

I to nakon osvojenog naslova u Serie B. Neki će reći, a teško je reći da su u krivu, kako je rast počeo dolaskom Massima Rastellia. Kada netko u osam godina karijere ne doživi neuspjeh, postoje dvije opcije – ili je imao enormnu količinu sreće, ili zna šta radi.

U prvoj trenerskoj sezoni vodio je Juve Stabiu, nakon prestanka igranja u tom klubu, i odveo ju u viši rang da bi onda preuzeo Brindisi (klub zapao u velike financijske probleme pa doslovno ugašen) i Portogruaro, momčad bez velikih ambicija kojeg je zadržao van „opasne zone“, smješten u sredinu ljestvice.

Nakon toga preuzima Avellino, i da pogađate, ulazi u viši rang da bi ga to promoviralo u novog trenera Cagliaria koji je tada upravo ispao u Seriu B. Naslov sa igračima Rosoblua, a onda deveto mjesto u Serie A. To je karijera još uvijek nepoznatog trenera koji nikad u osam sezona nije smijenjen !!! Nekako to daje zaključak kako nikad nije završio sezonu bez ostvarivanja glavnog cilja.

Pričati kako takav čovjek nema „prste“ u ovom Cagliariu je neozbiljno. No, tu treba zahvaliti i stadionu Sant' Elia. Kapacitet tog zdanja je 16074, a navijači Cagliaria u prosjeku napune 15874 sjedalice, čime su su po postotku lošiji samo od Juventusa.

Dakle, navijačka baza je tu, pritisak na Sardiniji sigurno postoji, ali teško bi bilo sakupiti 36 domaćih bodova da momčad nije taktički sigurna i disciplinirana. Na golu su podjednako bili Rafael i Storari, oba preko 1200 minuta, a obranu je držao Bruno Alves odigravši čak 36 utakmica. Svoj trojici jedna je stvar zajednička – iskustvo. Kada tu dodamo 31-godišnjeg Fabia Pisacanea, 33-godišnjeg Padoina, 29-godišnjeg ofenzivca Saua, 28-godišnjeg bočnog igrača Islu, 30-godišnjeg veznjaka Dessenu i 34-godišnjeg napadača Boriella, dobijamo momčad koja zna igrati na rezultat.

Međutim, Rastelli u momčadi ima i četiri nešto manje iskusna, ali i dalje zrela igrača. Nicola Murru slovio je za veliki talent, ali dosad sa svoje 22 godine nije napravio veliki transfer. Bez obzira na to, na lijevom boku mu nema konkurencije u Cagliariu. Veznjak Tachtsidis ima 26, a ove sezone je gotovo bez dvojbe najbolji igrač Cagliaria, neki će reći i ključ uspjeha, obzirom na način koji igraju Rastellieve momčadi. Treći je 25-godišnji Brazilac Joao Pedro koji cijeloj momčadi, inače podosta rigidnoj kada je u pitanju kreacije, daje notu „vica“ u igri, a četvrti je Luca Cepittelli, stoper koji iza sebe ima lošu sezonu i teško da će ostati na minutaži koju je imao dosad.

Nakon pregleda najkorištenijih igrača, stižemo do taktike, a nju je Rastelli ove sezone mijenjao, s time da je uvjerljivo najviše koristio 4-3-1-2. U toj varijanti ključna su tri vezna igrača, od kojih su dva, koja god to dvojica od sljedeće trojke bila: Padoin, Barella ili Dessena, imali dosta blijedu sezonu. No, sve je to izvlačio svojim fantastičnim nastupima Grk Tachtsidis. Igrač koji krade preko 5 lopti po susretu, sezonu sa pozicije zadnjeg veznog završava sa pet asistencija i ima 1.4 ključna pasa po susretu mora se okarakterizirati kao odličan. Nadalje, Rastelliu se treba dati plus u kategoriji „psihe“ jer je uspio probuditi Marca Boriella, koji je dosad u karijeri samo triput postigao dvocifren broj pogodaka u sezoni, a posljednji puta prije pet godina.

Zanimljiv je i Davide De Gennaro, „dijete“ Milana koje tamo nikad nije dobilo pravu šansu, a proteklih pet godina igrao je u drugom rangu da bi u ovoj sezoni odigrao vrlo dobro. Preko dva ključna dodavanja po odigranih 90 minuta i pet asistencija govori da je bio itekako koristan Cagliariu.

Što se tiče momčadske taktike, Cagliari je ove sezone u potpunosti prepuštao posjed protivniku te kada tome dodamo treće ligaško mjesto u broju poslanih dugih lopti, dobijemo da su momci sa Sardinije igrali u globalu „kontraški“ nogomet. No, to je jedini način na koji je Rastellieva momčad mogla biti deveta u ovoj konkurenciji. Disciplinirana obrana, kvalitetna tranzicija i visoka konverzija.

U redu, fun facts su zanimljivi, ali već se polako pitate – ma dobro, čemu ova kolumna/analiza? Zbog toga što Massimo Rastelli je netko za kojeg tek rijetki znaju. Taj ne daje pompozne izjave, ne glupira se, ne stavlja sebe u prvi plan. A radi „vraški“ posao. Samozatajni „kuhar“ koji već osmu godinu bez ukusnih namirnica radi ukusna jela. A ovo pišem jer je s klubom ovih dana potpisao ugovor do 2019. godine. Klubu koji s ovim budžetom i igračkim kadrom ne može previše iznad devetog mjesta. Zaista ne bih volio da ovaj trenerski talent ne propadne…Zaslužuje da se za njega čuje/pročita.

Za kraj, još  jedna lijepa priča. Rastelli je u posljednjoj utakmici sezone, protiv Milana, ničim izazvan, na gol stavio još  jedno Milanovo „dijete“, 19-godišnjeg Lucu Crostu, a ovaj je utakmicu završio sa šest obrana i sa titulom najboljeg igrača susreta.

Tko zna, možda Rastelli bez obzira na financije i renome kluba (samo Pescara, Crotone, Empoli i Chievo imali su manji wage budget ove sezone), uspije ovakvim potezima stvoriti momčad koja može „pucati“ na europska natjecanja. Zasad zvuči suludo, ali Rastelli bez dvojbe zna kuhati i bez namirnica…

Može li samozatajni kuhar bez namirnica stvoriti i za Europu ukusno jelo ?!
Kako češće pratim talijanski nogomet nego ostale, odlučih se na analizu sezone Cagliaria, kluba koji ne znači ništa onima koji ne žive na Sardiniji i nisu ludi obožavatelji nogometa na „čizmi“. Ove godine su se istaknuli po jednoj stvari – igri na domaćem terenu. Osvojenih 36 bodova kući u odnosu na 11 „na strani“ jasno govori na račun čega Isolani osvajaju na kraju sezone za njih visoko deveto mjesto. I to nakon osvojenog naslova u Serie B. Neki će reći, a teško je reći da su u krivu, kako je rast počeo dolaskom Massima Rastellia. Kada netko u osam godina ...
Može li samozatajni kuhar bez namirnica stvoriti i za Europu ukusno jelo ?!
Kako češće pratim talijanski nogomet nego ostale, odlučih se na ...

Respekt: sthagon, BruceWayne, Leader,

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.