IstraSport

Reputacija
5
Bodova
183
Analiza
137
Ocjena
186
Anketa
219
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

12.06.
Je li zbog Čačića poražena Hrvatska?

Ne znam kada je pogodno pisati ovakvu analizu – da li nakon poraza na Islandu ili nakon pobjede protiv Ukrajine?

Jer jednu stvar konstantno namjerno zaboravljamo – ova reprezentacija nema igru. Imala je rezultat, ali on može biti konstantan samo ako imaš igru. Ako nemaš – samo je pitanje vremena kada će se ogoliti problemi.

Prva stvar, u nijednoj, ama baš nijednoj ozbiljnoj utakmici (mičemo Kosovo, a trebali bi i Finsku) dosad Hrvatska nije bila nadmoćna veći dio utakmice. Ni protiv Turske, ni protiv Ukrajine, ni protiv Islanda kada su  dva „zalutala metka“ Brozovića donijela trobod. Jednostavno, pobijeđivala je, ali uvijek je protivnik bio taj koji je trebao žaliti. Do jučer.

I jučer je Hrvatska stvorila JEDNU prigodu, povratna lopta i udarac pored gola sa sedam metara. Jednu.

A ako ćemo pošteno, dio igračkog kadra nam je sličan, ako izuzmemo Modrića, Perišića, Mandžukića, Kovačića i Lovrena. Jer igrati za Swanseu i Burnley ili za Dinamo iz Kijeva i Leverkusen je u najmanju ruku podjednako. E sad, tu dolazimo do problema. Oni, koji bi morali pokazati da imamo igrače Real Madrida, Juventusa i Liverpoola, to ne pokazuju. Čačićeva ideja da Mandžukić igra lijevo krilo je otužna, druge riječi nema. On ni u Juventusu nije tu da igra ofenzivno, već da zaustavlja protivnički desni bok i pomaže svom Alexu Sandru kako bi Brazilac mogao igrati slobodnije prema naprijed. Sada, u hrvatskoj reprezentaciji Mandžukić konstantno pokriva Pivarića koji je igrač kakvog Island nema. Jednostavno, tu razinu kvalitete Island nema. Dakle, s Pivarićem gubimo lijevu stranu koju mora zatvarati Mandžukić pa nemamo ni lijevo krilo.

Dakle, micanje Perišića s te pozicije je sulud potez. Perišić  je jedini igrač koji u reprezentaciji pokazuje da je sposoban stvoriti višak i mi ga koristimo na „kontra“ strani od one koju igra cijelu sezone. Zašto, teško je reći. Dalje, što je sa Kovačićem, zaista ne znam. Po meni, igrao je na pravoj poziciji za njega, s manje obrambenih zadaća i više slobode, ali je odigrao dosta blijedo.

I tu dolazimo do Luke Modrića. Ovo je njegova reprezentacija. On nas vodi. To su konstatacije većine iole upućenih aktera. E, pa, ako zaista još uvijek netko nije shvatio – Luka nikada neće biti vođa neke momčadi. To više čak nije ni predmet za raspravu jer je već toliko puta u reprezentaciji dokazao da nije on taj. Opet, ne treba ulaziti u neke osobne frustracije pa tvrditi da se ne radi o fantastičnom igraču koji itekako može pomoći svakoj momčadi na planeti, ali ono što ovoj reprezentaciji više od sigurne distribucije i inteligentnog postavljanja treba je igrač koji će preuzeti rizik.

Jučer je Modrić pokušao dvocifren broj puta okomitom loptom pronaći suigrača. Uspio je jednom ili dvaput, ali naše kolege novinari stvaraju javno mnijenje da se to ne događa. Ako pogledate snimku jučerašnje utakmice, primijetite da komentator NIJEDNOM ne izgovori – „krivi pas Modrića“, „netočna lopta“ ili bilo koju drugu sintagmu neuspješnosti vezanu uz njegovo ime. To je problem. Naizgled mali, ali meni se čini ogroman. Jutros na najčitanijem portalu u državi čitam komentare debila koji ga vrijeđaju – jer od njega očekuju više.

Ali to više nismo nikad ni imali od njega, samo ga hvalimo i hvalimo da bi smo ga u neuspjehu vrijeđali. To je debilno, jer Modrić je onaj isti igrač iz Reala. Samo što tamo preuzimanje rizika nije problem, ni Iscu, ni Ronaldu, ni Benzemi…Kod nas jedini igrač koji to može napraviti, odnosno koji je pokazao da to može je Perišić. Ali mediji konstantno naše igrače "guraju" u krajnost - od naših nema boljih, bez naših se ne može...To jednostavno nije istina. 

Dakle, stavimo svakog igrača u okvire unutar kojih ga možemo kritizirati. Zbog čega kritizirati Modrića jer smo stvorili jednu šansu u 90 minuta? Pa nije on za to zadužen ni u repki ni u Realu. Imali smo posjed i visok postotak točne distribucije, dakle, Modrić je bio u redu. Ne sjajan, ali u redu. Za razliku od Perišića koji je potpuno podbacio, vjerojatno zbog krive pozicije. I bez obzira što mi pričali, jasno je da osim Perišića niti jedan igrač u reprezentaciji nije u svom klubu vođa. A to nas boli priznati, pa pišemo da je Modrić najvažniji igrač Reala, a da bez Mandžukića Juventus ne može. Nogomet je takav, za razliku od medijskog prostora, da bez obzira koliko puta napišeš laž, ona nikad ne postaje istina.

Pogledajte brojke našeg Modrića u Realu, pogotovo ključna dodavanja i stvorene šanse. Na uzorku od 25 utakmica to nije slučajnost.

Prihvatimo da imamo ponajboljeg svjetskog defenzivnog veznog, ali koji nikada neće biti čovjek koji će predvoditi neku momčad, pogotovo u ofenzivnom dijelu.

Što treba napraviti prije posljednje četiri utakmice? Nekakvu strategiju, prije svega. Kakva  momčad želimo biti? Ona koja će posjedom „mrcvariti“ protivnika ili „reaktivna“ sa dva brza krila? Situacija je bajna kakva je mogla/trebala biti. Moramo se prestati „pumpati“ samopouzdanjem i početi ginuti na terenu, kao što to rade talentom limitirani Islanđani. Poraz ne treba nužno biti loš, ako ga se iskoristi kao lekciju.

Stavimo se u okvire bez odlaska u krajnosti
Ne znam kada je pogodno pisati ovakvu analizu – da li nakon poraza na Islandu ili nakon pobjede protiv Ukrajine? Jer jednu stvar konstantno namjerno zaboravljamo – ova reprezentacija nema igru. Imala je rezultat, ali on može biti konstantan samo ako imaš igru. Ako nemaš – samo je pitanje vremena kada će se ogoliti problemi. Prva stvar, u nijednoj, ama baš nijednoj ozbiljnoj utakmici (mičemo Kosovo, a trebali bi i Finsku) dosad Hrvatska nije bila nadmoćna veći dio utakmice. Ni protiv Turske, ni protiv Ukrajine, ni protiv Islanda kada su dva „zalutala metka“ Brozovića donijela trobod. Jednostavno, pobijeđivala je, ali ...
Stavimo se u okvire bez odlaska u krajnosti
Ne znam kada je pogodno pisati ovakvu analizu – da ...
slažem se s dovoljno stvari da se isplati komentirati ono s čime se ne slažem. NE bih rekao da je Pivarić "igrač kakvog Island nema". Mislim da oni imaju igrača te klase. to i je za zamjeriti Čačiću. Što oni zamaskiraju te nedostatke. - gradim, 14.6.17. 21:26, 0 0 0
Možda, ali samo možda ja tu bježim u krajnost. Za mene ne postoji lošiji igrač koji je ikad zaigrao za našu reprezentaciju. A i pogledao sam momčad Islanda, takvog mi se čini da nemaju...Ali, to je samo dojam, nemjerljivo. - IstraSport, 15.6.17. 13:55, 0 0 0
11.06.
Tribina hipoteza...

Kako češće pratim talijanski nogomet nego ostale, odlučih se na analizu sezone Cagliaria, kluba koji ne znači ništa onima koji ne žive na Sardiniji i nisu ludi obožavatelji nogometa na „čizmi“.

Ove godine su se istaknuli po jednoj stvari – igri na domaćem terenu. Osvojenih 36 bodova kući u odnosu na 11 „na strani“ jasno govori na račun čega Isolani osvajaju na kraju sezone za njih visoko deveto mjesto.

I to nakon osvojenog naslova u Serie B. Neki će reći, a teško je reći da su u krivu, kako je rast počeo dolaskom Massima Rastellia. Kada netko u osam godina karijere ne doživi neuspjeh, postoje dvije opcije – ili je imao enormnu količinu sreće, ili zna šta radi.

U prvoj trenerskoj sezoni vodio je Juve Stabiu, nakon prestanka igranja u tom klubu, i odveo ju u viši rang da bi onda preuzeo Brindisi (klub zapao u velike financijske probleme pa doslovno ugašen) i Portogruaro, momčad bez velikih ambicija kojeg je zadržao van „opasne zone“, smješten u sredinu ljestvice.

Nakon toga preuzima Avellino, i da pogađate, ulazi u viši rang da bi ga to promoviralo u novog trenera Cagliaria koji je tada upravo ispao u Seriu B. Naslov sa igračima Rosoblua, a onda deveto mjesto u Serie A. To je karijera još uvijek nepoznatog trenera koji nikad u osam sezona nije smijenjen !!! Nekako to daje zaključak kako nikad nije završio sezonu bez ostvarivanja glavnog cilja.

Pričati kako takav čovjek nema „prste“ u ovom Cagliariu je neozbiljno. No, tu treba zahvaliti i stadionu Sant' Elia. Kapacitet tog zdanja je 16074, a navijači Cagliaria u prosjeku napune 15874 sjedalice, čime su su po postotku lošiji samo od Juventusa.

Dakle, navijačka baza je tu, pritisak na Sardiniji sigurno postoji, ali teško bi bilo sakupiti 36 domaćih bodova da momčad nije taktički sigurna i disciplinirana. Na golu su podjednako bili Rafael i Storari, oba preko 1200 minuta, a obranu je držao Bruno Alves odigravši čak 36 utakmica. Svoj trojici jedna je stvar zajednička – iskustvo. Kada tu dodamo 31-godišnjeg Fabia Pisacanea, 33-godišnjeg Padoina, 29-godišnjeg ofenzivca Saua, 28-godišnjeg bočnog igrača Islu, 30-godišnjeg veznjaka Dessenu i 34-godišnjeg napadača Boriella, dobijamo momčad koja zna igrati na rezultat.

Međutim, Rastelli u momčadi ima i četiri nešto manje iskusna, ali i dalje zrela igrača. Nicola Murru slovio je za veliki talent, ali dosad sa svoje 22 godine nije napravio veliki transfer. Bez obzira na to, na lijevom boku mu nema konkurencije u Cagliariu. Veznjak Tachtsidis ima 26, a ove sezone je gotovo bez dvojbe najbolji igrač Cagliaria, neki će reći i ključ uspjeha, obzirom na način koji igraju Rastellieve momčadi. Treći je 25-godišnji Brazilac Joao Pedro koji cijeloj momčadi, inače podosta rigidnoj kada je u pitanju kreacije, daje notu „vica“ u igri, a četvrti je Luca Cepittelli, stoper koji iza sebe ima lošu sezonu i teško da će ostati na minutaži koju je imao dosad.

Nakon pregleda najkorištenijih igrača, stižemo do taktike, a nju je Rastelli ove sezone mijenjao, s time da je uvjerljivo najviše koristio 4-3-1-2. U toj varijanti ključna su tri vezna igrača, od kojih su dva, koja god to dvojica od sljedeće trojke bila: Padoin, Barella ili Dessena, imali dosta blijedu sezonu. No, sve je to izvlačio svojim fantastičnim nastupima Grk Tachtsidis. Igrač koji krade preko 5 lopti po susretu, sezonu sa pozicije zadnjeg veznog završava sa pet asistencija i ima 1.4 ključna pasa po susretu mora se okarakterizirati kao odličan. Nadalje, Rastelliu se treba dati plus u kategoriji „psihe“ jer je uspio probuditi Marca Boriella, koji je dosad u karijeri samo triput postigao dvocifren broj pogodaka u sezoni, a posljednji puta prije pet godina.

Zanimljiv je i Davide De Gennaro, „dijete“ Milana koje tamo nikad nije dobilo pravu šansu, a proteklih pet godina igrao je u drugom rangu da bi u ovoj sezoni odigrao vrlo dobro. Preko dva ključna dodavanja po odigranih 90 minuta i pet asistencija govori da je bio itekako koristan Cagliariu.

Što se tiče momčadske taktike, Cagliari je ove sezone u potpunosti prepuštao posjed protivniku te kada tome dodamo treće ligaško mjesto u broju poslanih dugih lopti, dobijemo da su momci sa Sardinije igrali u globalu „kontraški“ nogomet. No, to je jedini način na koji je Rastellieva momčad mogla biti deveta u ovoj konkurenciji. Disciplinirana obrana, kvalitetna tranzicija i visoka konverzija.

U redu, fun facts su zanimljivi, ali već se polako pitate – ma dobro, čemu ova kolumna/analiza? Zbog toga što Massimo Rastelli je netko za kojeg tek rijetki znaju. Taj ne daje pompozne izjave, ne glupira se, ne stavlja sebe u prvi plan. A radi „vraški“ posao. Samozatajni „kuhar“ koji već osmu godinu bez ukusnih namirnica radi ukusna jela. A ovo pišem jer je s klubom ovih dana potpisao ugovor do 2019. godine. Klubu koji s ovim budžetom i igračkim kadrom ne može previše iznad devetog mjesta. Zaista ne bih volio da ovaj trenerski talent ne propadne…Zaslužuje da se za njega čuje/pročita.

Za kraj, još  jedna lijepa priča. Rastelli je u posljednjoj utakmici sezone, protiv Milana, ničim izazvan, na gol stavio još  jedno Milanovo „dijete“, 19-godišnjeg Lucu Crostu, a ovaj je utakmicu završio sa šest obrana i sa titulom najboljeg igrača susreta.

Tko zna, možda Rastelli bez obzira na financije i renome kluba (samo Pescara, Crotone, Empoli i Chievo imali su manji wage budget ove sezone), uspije ovakvim potezima stvoriti momčad koja može „pucati“ na europska natjecanja. Zasad zvuči suludo, ali Rastelli bez dvojbe zna kuhati i bez namirnica…

Može li samozatajni kuhar bez namirnica stvoriti i za Europu ukusno jelo ?!
Kako češće pratim talijanski nogomet nego ostale, odlučih se na analizu sezone Cagliaria, kluba koji ne znači ništa onima koji ne žive na Sardiniji i nisu ludi obožavatelji nogometa na „čizmi“. Ove godine su se istaknuli po jednoj stvari – igri na domaćem terenu. Osvojenih 36 bodova kući u odnosu na 11 „na strani“ jasno govori na račun čega Isolani osvajaju na kraju sezone za njih visoko deveto mjesto. I to nakon osvojenog naslova u Serie B. Neki će reći, a teško je reći da su u krivu, kako je rast počeo dolaskom Massima Rastellia. Kada netko u osam godina ...
Može li samozatajni kuhar bez namirnica stvoriti i za Europu ukusno jelo ?!
Kako češće pratim talijanski nogomet nego ostale, odlučih se na ...

Respekt: sthagon, BruceWayne, Leader,

04.05.
U čemu je tajna Juventusove obrane?

U čemu je tajna Juventusove obrane – pita se autor naslova…pa dokle ljudi ?! Dokad ćemo Juventus smatrati Leicesterom ili Leipzigom da tražimo „tajne“ unutar njihove svlačionice?

Pa Buffon je na golu, nećemo se valjda sporiti oko toga da je u TOP 3 najbolja vratara svijeta. Na lijevom boku je Alex Sandro, slobodno navedite petoricu boljih na njegovoj poziciji na svijetu, ako znate. Ako je i Chiellini u posljednje vrijeme svakakav, ali nikako ne loš, onda moramo priznati da ovaj 30-godišnji Bonucci djeluje kao vrhunski stoper. Obrambeno u najmanju ruku solidan, a tehnički potkovan. Bio na desnom beku Barzagli ili Dani Alves, poanta je jasna – nema tajne, ova obrana odiše kvalitetom. Kvalitetom grupe braniča koju nemaju ni Atletico, ni Real, ni Monaco, ni bilo koji od četvrtfinalista. 

ALLEGRI SAVLADAO I ŽESTOKOG KRITIČARA

Aplauz. Samo to imam ovog puta za Allegria. Fantastično je vidio odakle je Monaco najopasniji – sa bočnih pozicija i onda zbog toga Barzaglia vratio na beka, a Dani Alvesa nominalno postavio na krilo, svjestan kako Alves ne može preko noći iz glave „izbrisati“ obrambenu obavezu sa kojom igra 90% sezone. Za Mandžukića ne treba ni govoriti, on i jest dodatna pomoć lijevom beku, to mu je u ovom Juventusu jedina zadaća. Nju obavlja odlično. Napomenimo da su Dirar i Lemar sami uputili 21 (!) centaršut prema u šesnaesterac Juventusa.

Dobro pogledajte sliku, bokovi Juventusa su duplirani. Mandžukić sprječava ulazak u šesnaesterac, a na centaršut Monaca četiri Juventusova igrača (Barzagli, Pjanić, Bonucci i Chiellini) su spremna za skok, dok su Marchisio i Alex Sandro zaduženi za „drugi plan“. Iako je Marchisio u ovom slučaju „zlu ne trebalo“, da pokupi eventualni otpadak, Alex Sandro je sjajno pozicinioran i zatvara prostor za eventualni ulazak Bernarda Silve ispred obrane Juventusa. Dani Alves je na drugoj strani isključivo kao osigurač, ili kao pomoć u slučaju gužve. Da su Mandžukić i Dani Alves u tom trenutku na nekih 30 metara od gola, gdje im je nominalno pozicija kao krilnim igračima, u šesnaestercu bi bila kudikamo veća "borba". Možda je baš to ta – „tajna“ – Juventusa, višak igrača u šesnaestercu. Slavna „occamova britva/oštrica“ kaže da je najjednostavniji najčešće točan odgovor.

PRVI GOL – SVI ZABORAVLJAJU NJIH DVOJICU

Fantastična akcija Juventusa vrištala je s naslova većine medija, ali nitko nije ugledao ključna dva poteza. Na stranu genijalnost Dania Alvesa i Higuaina, ali krenimo od početka.

Claudio Marchisio, udaljen 25 metara od svog gola i okružen trojicom protivnika šalje preciznu loptu za Dybalu. Marchisiov potez je promišljen, inteligentan i ne suviše teško izvediv, dakle, mnogi bi pogodili tu loptu, ali bi rijetki vidjeli toliko dobar izlaz iz takve situacije. Međutim, potez Dybale nije ni promišljen ni lako izvediv – on je jednostavno genijalnost. Spuštanjem lopte suigraču u trku ostavio je čak osam igrača Monaca na krivoj nozi, odnosno nespremnih da se momentalno krenu braniti. Rezultiralo je to kontrom koja je dala enormno puno prostora, a dva majstora s početka priče ne treba više hvaliti.

Inače, zaboravljamo da je kod drugog gola Dani Alves napao igrača, a Dybala „namirisao krv“ kada je vidio da se Bakayoko ponaša sa loptom kao slon u štiklama, oteo mu je, povukao korak u sredini i onda uposlio Dani Alvesa na strani. Dybala mu je stvorio prostor, a ovaj mu se ružno „odužio“ – loptom nakon koje su svi zaboravili sve prije toga.

SUSTAV KAO PODSJETNIK, NIŠTA VIŠE ?

U tijeku svoje po svim parametrima neuspješne nogometne karijere, imao sam jednog trenera koji je sustav igre opisivao samo kao podsjetnik gdje se otprilike moraš nalaziti na terenu, ali da se krećeš kako lopta, protivnici i prostor u datom trenutku sugeriraju.

Siguran sam da taj stručnjak tada nije ni znao za Allegria, ali mi se čini da je Allegri na tragu toga. Kad sam danas drugi put pogledao utakmicu, i dalje mi je teško reći da li je Juventus igrao sa tri u zadnjoj liniji ili sa četiri. Naime, te dvije varijante se toliko često i neprimjetno mijenjaju, da je teško procijeniti što je primarno. Da bi stvar bila gora, na početku utakmice, dok se Monaco postavio u klasičnih 4-4-2, Juventusovi igrači stoje kao da je lopta roštilj, a samo Bonucci, Alex Sandro i Mandžukić vegetarijanci.

Zaključak ? Njega ipak donesimo nakon druge polufinalne utakmice...

Allegri dupliranjem bokova ušutkao ionako rijetke kritičare
U čemu je tajna Juventusove obrane – pita se autor naslova…pa dokle ljudi ?! Dokad ćemo Juventus smatrati Leicesterom ili Leipzigom da tražimo „tajne“ unutar njihove svlačionice? Pa Buffon je na golu, nećemo se valjda sporiti oko toga da je u TOP 3 najbolja vratara svijeta. Na lijevom boku je Alex Sandro, slobodno navedite petoricu boljih na njegovoj poziciji na svijetu, ako znate. Ako je i Chiellini u posljednje vrijeme svakakav, ali nikako ne loš, onda moramo priznati da ovaj 30-godišnji Bonucci djeluje kao vrhunski stoper. Obrambeno u najmanju ruku solidan, a tehnički potkovan. Bio na desnom beku Barzagli ili ...
Allegri dupliranjem bokova ušutkao ionako rijetke kritičare
U čemu je tajna Juventusove obrane – pita se autor ...

Respekt: draxy, bokivt,

Slažem se: draxy,

04/2017
El Clasico: najbolji ili najgori u ovoj eri?

Derbi je bio fantastičan, nema dvojbe. Priče kako je bio taktički na nedovoljno visokom nivou su neopravdane, jer to je La Liga. Ne možeš ući u mesnicu i biti ljut što nije poriluk na akciji. Ako ti se gledaju taktičke začkoljice, gledaj Zemanovu Pescaru...

Nominalno, što je individiualna kvaliteta igrača veća, taktika je manje važna. Ne postoji šablona kojom će se zaustaviti Neymar, Messi, Ronaldo ili netko četvrti tog ranga. Naravno, bilo je u ovom derbiju (mnogo) zakonitosti koje se nisu poštovale, ali ima toga u svim derbijima ova dva kluba, nedjelja nije bila iznimka. I prije nego što netko kaže da je Allegri „taktičkim odlukama“ zaustavio MSN, unaprijed moj odgovor bi bio: „To bi stajalo kad bi Allegri to mogao napraviti i sa Kolarovom, Mathieuom, Ramosom i Sergi Robertom.“

RAMOS – KONAČNA POTVRDA

Nekako sebi tepam da sam prvi koji sam detektirao javno da je izrazito loš obrambeni igrač i čini mi se da se to sa svakom utakmicom u kojoj Real igra protiv ozbiljnog protivnika i potvrđuje. Kada se uzmu u obzir dvije utakmice s Bayernom i ova s Barcelonom, dakle tri u 15 dana, Ramosova statistika je nevjerojatna: 2 presječene lopte, 4 osvojena skoka i 4 osvojena duela u 270 minuta nogometa. Pročitajte još jednom, to može biti lijevo krilo, ali ne stoper. Prema WhoScoredu, u dvije od tri te utakmice bio je najgore ocijenjeni igrač dok je u trećoj lošiji od njega bio trojac Navas-Isco-Benzema. Nevjerojatno.

PROBLEM BARCELONE – VEZNA LINIJA

Netko će reći da je Busquets odigrao lošu utakmicu s čime će se mnogi složiti, ali vezni red Barcelone već neko vrijeme izgleda jako loše. U međuprostoru ispred obrane imaju enormnu rupu koju nikako ne uspijevaju zaustaviti. Na njihovu sreću, trenutno Real ima tu većih problema jer Casemiro, kao i Ramos, susret protiv ozbiljnog protivnika ne može završiti bez sudačkog razumijevanja, a Modrić i Kroos su statisti u nijemom filmu.

No, dok će Real vrlo lako to promijeniti, dovođenjem obrambeno orijentiranog zadnjeg veznog uz čiju će odgovornost ponovno proigrati i navedeni njemačko-hrvatski dvojac, Barcelonini problemi tu su dublji.

Prije svega, 29-godišnji Busquets sigurno će biti u planu i sljedeće sezone kao prvotimac. Doima se da je bio bolji kao osigurač kada je momčad bila znatno sigurnija i jača (loigčno). Sada, kada Iniesta i Rakitić ne mogu niti igrati obranu na visokom nivou, niti držati loptu toliko vremena koliko su to mogli mlađi Iniesta i Xavi, stvaraju se ogromne rupe koje Busquets ne zatvara, a veliko je pitanje da li uopće može. Naime, njegove brojke nisu pale, on je uvijek bio isti igrač, samo je okolina bila drugačija.

KADAR MOMČADI

Krenimo s Barcelonom. Paco Alcacer i Andre Gomes. Postoji li luđe potrošenih 80 milijuna eura? Jednostavno, nisu se snašli u Barceloni i mislim da je nužna revitalizacija njihove karijere koja je u Barceloni teško moguća. Gomes je konstantno jako blijed i nema smisla analizirati njegove igre dok me Alcacer iznenadio u onom „ziceru“ kojeg je dobio pred Navasom u 55. minuti. Ono može promašiti samo igrač koji ima ozbiljnih problema sa samopouzdanjem. Igrač je to koji je davao 15 golova u sezoni, dakle nije Zaza ili Pantelić, ali ima ozbiljnih problema.

Uz dva minusa, dodajmo i jedan plus. Jordi Alba. Ne mogu se oteti dojmu da bi polufinale LP igrala Barcelona da je on bio na mjestu Mathieua u prvom polufinalu protiv Juventusa. Ozbiljan kalibar za igru u oba smjera ovog je puta bio junak zbog asistencije, ali i inače je izuzetno racionalan, što je nužnost za sigurnost kompletne obrane.

Kod Reala je stvar jasna – bez dovođenja dva ozbiljna stopera u najboljim godinama na ljeto, imati će velikih problema. Štoviše, moglo bi se tad i koristiti Ramosa na boku, iako to dugo nije igrao, kako ga se ne bi potpuno izgubilo. Bale bi dobio kakvu-takvu sigurnost iza leđa, a Ramos bi i dalje bio u igri na ofenzivnom skoku. Varane ostaje sigurno, ali nedostaje mu „društvo“. To je imperativ.

Iako me ne bi čudilo da Casemiro ostane kao prvi izbor za „prljavca“ u veznom redu, djeluje jasno kako na ovoj razini još uvijek ne može igrati. Samo je ludim čudom, odnosno milošću sudaca ostao na terenu protiv Bayerna i Barcelone, jer ulazi u duel sa žestinom, a rijetko ne zakasni. Protiv Barce se dogodio slučaj da je sa žutim kartonom „na leđima“ zaustavio kontru 4 na 3, gotovo s leđa. Sva sreća da igra za Real, u protivnom bi rijetko dočekao trenerov govor na poluvremenu.

Zbog njegove igre, odnosno zbog jako malo čisto oduzetih lopti, pate i Kroos i Modrić koji igraju vjerojatno najlošija dva mjeseca u svojim životima. Ali, kod njih je kvaliteta neupitna, njihova igra je posljedica, ne uzrok problema.

PRESUDA ?

Real je i dalje u velikoj prednosti. Ipak, psihički su uzdrmani i to bi mogao biti problem. Međutim, iako im je igra daleko, daleko ispod rezultata (kandidati za naslov i polufinale LP), i dalje imaju toliko količinu individualne kvalitete da se ih nikad ne može otpisati. James Rodriguez ulazi u 80. minuti, a Morata ni ne ulazi u El Clasicu, treba li dalje objašnjavati tko je favorit za osvajanje naslova? No, ukoliko Real kiksa, vrlo je vjerojatno da će On pogurati Barcelonu do naslova, jer je raspored Blaugrane jako lagan.

Mesnica ne prodaje poriluk
Derbi je bio fantastičan, nema dvojbe. Priče kako je bio taktički na nedovoljno visokom nivou su neopravdane, jer to je La Liga. Ne možeš ući u mesnicu i biti ljut što nije poriluk na akciji. Ako ti se gledaju taktičke začkoljice, gledaj Zemanovu Pescaru... Nominalno, što je individiualna kvaliteta igrača veća, taktika je manje važna. Ne postoji šablona kojom će se zaustaviti Neymar, Messi, Ronaldo ili netko četvrti tog ranga. Naravno, bilo je u ovom derbiju (mnogo) zakonitosti koje se nisu poštovale, ali ima toga u svim derbijima ova dva kluba, nedjelja nije bila iznimka. I prije nego što netko ...
Mesnica ne prodaje poriluk
Derbi je bio fantastičan, nema dvojbe. Priče kako je bio ...

Respekt: NKKOCERIN, sthagon, Sylar, Gogo7, Losovius,

Ne slažem se: MattRM, Lwave, Losovius,

Nemam ništa protiv kritika na tekst, ali mora biti na nešto što sam ja napisao, ne što ste vi pomislili da ja želim reći. Prvo, Ramos nije jedini krivac, to ama baš nigdje ne piše. - IstraSport, 25.4.17. 21:55, 0 0 0
Dalje, sve što piše za Casemira je da na ovaj način neće moći igrati. Proteklih 180 minuta Reala što sam gledao, u obje utakmice je do 50. minute trebao biti isključen po najblažim kriterijima. Samo to kažem. PS-Los, jedna od jačih karika - po čemu ? - IstraSport, 25.4.17. 21:58, 0 0 0
Maldini je imao prosjek od 0.5 duela po utakmici kroz karijeru. Ni jedan obrambeni igrač ne izgleda dobro u ovakvoj igri. Usporedi npr. talijansku obranu kad su bili bez potpore veznog reda i u poziciji da se brane od igrača koji trče na njih na SP-u - psellus, 25.4.17. 23:58, 0 0 0
Ili Chelsea često prije i nakon Makelelea. A da je Ramos izrazito sklon crvenima, je. - psellus, 26.4.17. 0:01, 0 0 0
Osim toga, to je La Liga? Ne, nije. Španjolske momčadi su u pravilu smisleno posložene, a ovo je bio potpuni kaos. Od kojeg obje momčadi koje su igrale pate već neko vrijeme. - psellus, 26.4.17. 0:16, 0 0 0
04/2017
U čemu je tajna Juventusove obrane?

Kao vjerojatno jedini živi kritičar Massimiliana Allegria, ja ću i ovaj put pokušati prezentirati nekakvu drugu stranu. Stranu koja tvrdi kako je mnogo više Juventus dao Allegriu, nego obrnuto.

Ovih dana nakon što je izboreno polufinale LP, drugo u tri godine, mediji ne prestaju pisati o tome kako je Allegri stvorio momčad koja je kompaktna, posložena i kvalitetna. Odmah uz to, uspoređuju tko je napravio više za Juventus, Conte ili Allegri.

Antonio Conte je preuzeo Juventus na početku sezone 2011/2012 i odmah u toj sezoni osvojio ligu, iako je godinu ranije Luigi Del Neri okončao kao sedma momčad lige sa 58 bodova. Conteov Juventus osvojio je 84 naredne godine i osvojio ligu. E, to se zove napredak.

S time da nije ni Conteov „skok“ stigao na račun nekakve egzotične taktike, već nakon što su u klub stigli Pirlo, Vidal, Vučinić, Matri i Barzagli, igrači koji kvalitetom odgovaraju vrhu Serie A u to vrijeme, za razliku od „preiskusnog“ Salihamidžića, „vječnog talenta“ Aquilania, Krasića, Pepea, De Cegliea, Sorensena i ostalih koji su godinu ranije bili prvotimci Juventusa.

Nastavio je Juventus nakon toga rasti, najviše zahvaljujući direktorima Marotti i Paraticiju koji su pravili vrlo malo transfernih pogrešaka. Recimo da su Bendtner i Zaza realno „pomračenja uma“, pogotovo u vrijeme kada je Berardi bio još mladić kojeg se itekako moglo dobiti za tih 18 milijuna eura.

No, momčad je jačala, i to drastično, pa usporedimo dva Juventusa, Allegriev 2015. koji je igrao finale i ovaj danas koji je prošao Barcelonu na Nou Campu. Samo su dva igrača igrala obje utakmice – Buffon i Bonucci. Prvi bi trebao biti lošiji danas nego tada, ali jako je teško to ustvrditi, a drugi je sada definitivno u najboljim godinama, prepun iskustva, ali i mirnoće.

Bokove ne treba uspoređivati, Evra je neusporediv sa ovakvim Alexom Sandrom kojeg je Juventus platio 26 milijuna eura, a danas to izgleda smiješno jer se radi o lijevom bočnom kojeg bi vjerojatno i najveći mrzitelji Juventusa proglasili TOP 5 u svijetu na svojoj poziciji, a na drugoj strani tada je bio Lichsteiner koji sa Daniem Alvesom ima zajedničko samo – poziciju.

Možda najbolji pokazatelj koliko se momčadi razlikuju jest Claudio Marchisio. Nema navijača Juventusa koji ne obožava „Il Principina“, igrača koji je potekao u klubu, ali činjenica kako je tad bio sastavni dio prvih 11, a danas zdrav ne uspijeva ući među 18, dovoljno govori o jačini današnjeg Juventusa.

Čak i ako tadašnjeg Teveza označimo dovoljno dobrim da ga usporedimo s današnjim Dybalom, ostaje nam Morata-Higuain dilema koja to ustvari i nije.

Zbog toga, Allegri sigurno drži momčad pod kontrolom, ima svojih zasluga, ali dajte ljudi prestanimo trenere gurat' u prvi plan. Juventus nije imao ovoliko kvalitete – ne pamti se. I to je primarni razlog zbog čega je u polufinalu LP. Ne Conte, ne Allegri.

Primarni razlog Juventusovog (uz)leta je kvaliteta
Kao vjerojatno jedini živi kritičar Massimiliana Allegria, ja ću i ovaj put pokušati prezentirati nekakvu drugu stranu. Stranu koja tvrdi kako je mnogo više Juventus dao Allegriu, nego obrnuto. Ovih dana nakon što je izboreno polufinale LP, drugo u tri godine, mediji ne prestaju pisati o tome kako je Allegri stvorio momčad koja je kompaktna, posložena i kvalitetna. Odmah uz to, uspoređuju tko je napravio više za Juventus, Conte ili Allegri. Antonio Conte je preuzeo Juventus na početku sezone 2011/2012 i odmah u toj sezoni osvojio ligu, iako je godinu ranije Luigi Del Neri okončao kao sedma momčad lige sa ...
Primarni razlog Juventusovog (uz)leta je kvaliteta
Kao vjerojatno jedini živi kritičar Massimiliana Allegria, ja ću i ...

Respekt: Lumbrikata, crosby87, Lefe1, marko_marcus, sthagon, draxy,

Slažem se: Lumbrikata,

Ne slažem se: draxy, ZvoneBoban,

To mi smeta, što se konstatno provlači teza da Allegri radi čuda sa prosječnom momčadi. Primjerice, tek nakon izbacivanja Barce, o Juventusu se govori kao o momčadi koja može osvojiti naslov. Fakt je da Barcelona ima mnogo "rupa" u momčadi, a Juve... - IstraSport, 20.4.17. 21:52, 0 0 0
...slabe pozicije kad igraju najbolji - nema. Ponekad je nogomet sličan onoj priči s lancima - lanac je jak koliko i najslabija karika. Uostalom, pitaj Tuchela. :) - IstraSport, 20.4.17. 21:53, 0 0 0
Eh, dvije stvari su konstantne. Mediji uvijek vole gurati trenere u prvi plan, a istraživanja pokazuju kako je igračka kvaliteta ono što je presudno za dugoročni uspjeh. To ne znači da nisu bitni, ali malo perspektive je potrebno. - psellus, 23.4.17. 16:20, 0 0 0
U ovoj utakmici nije Juventus imao baš najbolju obranu. Spasio ih je Buffon i pobijedili su na greškama igrača Monaca, a i suđenje je bilo djelomično u korist Juventusa​. Monaco ih može pobjediti i u Torinu 2:0 ili 3:1, pa proći dalje... - Lumbrikata, 5.5.17. 21:29, 0 0 0
Uglavnom još se igra 90 minuta, pa i duže, a da li će se dogoditi sudačke pogreške u korist Monaca, ili će biti poštenog suđenja. Sad je Juventus malo psihički opušten, a Monaco napet.Monaco se može raspasti, a Juve može i popucati i kolo se vrti??? - Lumbrikata, 5.5.17. 21:42, 0 0 0
04/2017
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

„Derby della Madonina“ već jedno duže vrijeme nije najveći talijanski derbi, štoviše, upitno da li je igrački uopće u TOP 3. Međutim, kao veliki pristalica talijanskog nogometa odgledao sam derbi koji je još jednom pokazao da „čizma“ još uvijek ima štošta ponuditi. Čak 73 328 gledatelja imalo je što vidjeti.

Najprije, osvrnimo se na to što je konačni rezultat donio. Kad je u pitanju Inter, već početkom godine sam rekao da će im travanj odrediti sezonu jer su im tu počele „ozbiljne“ utakmice. Kako sad stvari stoje, do Europe mogu jako teško. Još imaju gostovanja kod Fiorentine i Lazio, a u Milano stiže Napoli pa su favoriti tek u tri od preostalih šest susreta u ligi. Milan ima nešto lakši raspored od Atalante, ali gostuju baš kod njih 13. svibnja i to bi moglo dati odgovor na pitanje tko će u Europa ligu. Postoji mogućnost i da uđu oba navedena kluba jer Lazio sa 60 bodova ima „paklen“ raspored – u posljednja četiri kola igraju sa Romom, gostuju kod Fiorentine, a na svom terenu dočekuju nimalo slabu Sampdoriu te Inter. Bilo kako bilo, sa današnjim bodom, točnije izbjegavanjem poraza, najsretniji iz ove skupine klubova treba biti Milan.

Međutim, zadovoljni trebaju biti i predstavom danas protiv Intera koji je poput „ose“ dvaput „ubo“ i to je više-manje bilo sve od njih. Donnarumma obranio je tek udarce Mirande i Perišića, dok je Milan imao nekoliko izglednih situacija, daleko više od domaćina.

Interu nisu trenutno problem rezultati, koliko igra. Bokove ne treba previše ni secirati, jednostavno Nagatomo i D'Ambrosio su par koji može predstavljati klub na ivici prvoligaškog društva, ako i to. Bez kompliciranja, manjak igračke kvalitete za igranje na ovom nivou.

Par zadnjih veznjaka Intera danas je odigrao jako dobru utakmicu i oni su najzaslužniji zato što je konstantna dominacija Milana najčešće bila jalova. Kondogbia odigrao je „modrićevsku“ utakmicu, čijih je svih 37 dodavanja bilo kraće od 15 metara, odnosno laički rečeno – odigravao je prvom do sebe bez trunke rizika, ali kao takav bio koristan današnjem Interu. Njegov „kolega“ Gagliardini je uvjerljivo najveći razlog zbog čega se Neroazzuri mogu veseliti. Mlad, potentan i kvalitetan. Prvi gol je njegovo remekdjelo. No, postoji tu i veliki problem, ta su dva igrača danas izgubila čak devet lopti, što je previše za toliko odgovorne pozicije.

Pisao sam već kako je Interov problem to što nema tri vrhunska i osam solidnih igrača, nego četiri sjajna, tri solidna i četiri očajna. Jedan od ovih potonjih bez daljnjeg je Gary Medel. Možda bi se ga moglo „sakriti“ na zadnjem veznom gdje bi njegova neumornost došla do izražaja, ali na stoperu to je jednostavno nevjerojatno loše. Utakmicu je završio bez ijedne presječene lopte, i naravno, bez osvojenog skoka. Stoper. Primjerice, Miranda je presjekao pet lopti i uzeo dva skoka, a Zapata presjekao tri lopte i uzeo čak osam skokova. Dakle, za napredovanje na rezultatskom planu Inter će morati uložiti u slabe pozicije u momčadi te zadržati vedete. A sa D'Ambrosiom, Medelom, Nagatomom i sličnima u Europu ne zaslužuju, čak i ako ju nekako uspiju izboriti.

Okrenimo se Milanu koji je danas odigrao dobru utakmicu, pogotovo na taktičkom planu. Međutim, kao i Inter, i njihovi bokovi su Serie B razina, pogotovo Calabria koji Perišića može zaustaviti samo vatrenim oružjem.

Međutim, Milan ima dva „strašna“ krila, Španjolce Susa i Deulofeua koji su danas „isprebijali“ Interove bekove. Suso tri uspješna driblinga, asistencija i čak četiri ključna dodavanja dok je Deulofeu utakmicu završio sa šest uspješnih driblinga i čak četiri blokirana Interova centaršuta. Zanimljivo je da su ubačaje sa strane redom blokirali Deulofeu (4), Fernandez (3) i Sosa (2), što dovoljno govori koliko se ofenzivni bočni igrači u Milanu troše na račun obavezne pomoći lošim bekovima.

Milan u veznoj liniji ima dva odlična kreativca, Matiasa Fernandesa i Josea Sosu, igrače kojima su samo došli u problem tijekom karijere, ali definitivno posjeduju kvalitetu. I Juraja Kučku.  

Vjerujem da je Dino Merlin pri stvaranju stihova „odakle to i kako dođe“ mislio baš na transfer Kučke (iako je identičan i onaj Sturara). Dakle, toliko jeftino dovođenje destruktora u zadnjoj liniji doima se kao da tu poziciju ne smatraju važnom. Da bi stvar bila gora, Kučka je lanjsku sezonu u Milanu odigrao dosta solidno, da bi ove sezone strašno „pao“. No, u nedostatku boljih rješenja, Montella ga trpi.

I za kraj proglasimo igrača utakmice – Cristian Zapata danas je imao uvjerljivo najviše dodavanja na kraju utakmice, osam osvojenih zračnih duela (više nego kompletna momčad Intera), dva udarca u okvir pa je gol u 97. minuti utakmice ustvari stigao kao nagrada. 

Rezime - Derby della Madonina: Milan je u najmanju ruku zaslužio bod!
„Derby della Madonina“ već jedno duže vrijeme nije najveći talijanski derbi, štoviše, upitno da li je igrački uopće u TOP 3. Međutim, kao veliki pristalica talijanskog nogometa odgledao sam derbi koji je još jednom pokazao da „čizma“ još uvijek ima štošta ponuditi. Čak 73 328 gledatelja imalo je što vidjeti. Najprije, osvrnimo se na to što je konačni rezultat donio. Kad je u pitanju Inter, već početkom godine sam rekao da će im travanj odrediti sezonu jer su im tu počele „ozbiljne“ utakmice. Kako sad stvari stoje, do Europe mogu jako teško. Još imaju gostovanja kod Fiorentine i Lazio, a ...
Rezime - Derby della Madonina: Milan je u najmanju ruku zaslužio bod!
„Derby della Madonina“ već jedno duže vrijeme nije najveći talijanski ...

Respekt: bokivt, sthagon,

Slažem se: ZvoneBoban,

...možda je pali nespretna riječ. Nakon što vodiš 2:0 sredinom drugog dijela, teško je psihički ostati budan, ako nisi znatno kvalitetnija momčad. A oni od Milana nisu. Nesvjesno su se povukli, i to ih je koštalo. - IstraSport, 16.4.17. 14:39, 0 0 0
Ne bi se složio da Inter nije kvalitetnija momčad.I na papiru i terenu ima ima bolju ekipu,ali ono je Pioli kriv. Negdje sam ga usporedio sa Čačićem, čini mi se da je ono jučer pravi dokaz tome. Dobro postavljena utakmica, ali loše završena. - BruceWayne, 16.4.17. 14:47, 0 0 0
Uvođenje Biabianya na kraju je bilo epsko :) ... Inter nikako da pogodi s trenerom u post-Mourinho eri... nadam se da ce Cholo Simeone doći (a može i sina dovesti da bude backup Icardiju) - Leader, 16.4.17. 16:35, 0 0 0
Milan nema igru prema naprijed. Imao je i u ovoj utakmici neku prividnu dominaciju, ali kad dođu u protivničku trećinu tu više ne znaju što bi s loptom. Nedostaje Bonaventura, rekao bih da je on ključni igrač Milana. - ZvoneBoban, 17.4.17. 13:03, 0 0 0
Jednostavno nisam dovoljno velik čovjek da se ne pohvalim ovom prognozom - "Kad je u pitanju Inter, već početkom godine sam rekao da će im travanj odrediti sezonu jer su im tu počele „ozbiljne“ utakmice." - Ljudi su osvojili 1/15 bodova... - IstraSport, 1.5.17. 18:25, 0 0 0
02/2017
S. Ramos: loš u obrani ili žrtva sustava?

Odlučio sam se na ovu analizu jer oduvijek smatram Sergia Ramosa jednog od defenzivno najlošijih stopera u „moru“ onih koje nazivaju vrhunskim. Ponukan sam činjenicom da je Ramos u nedjelju ponovno napravio nepotreban i nelogičan jedanaesterac, ali kao i mnogo puta dosad, na temelju „imena“, ostao nekažnjen.

Krenimo od pozitive – Sergio Ramos je veoma, veoma opasan na ofenzivnom skoku. Stasit, silovit, ali i pravovremen, prava je napast na korneru ili „skraćenoj“ verziji toga, puno bolji kada dolazi na centaršut iz punog trka.

No, možda još bitnije od velikog broja pogodaka za stopera – osam dosad u sezoni, jesu utakmice u kojima je zabio, odnosno „tajming“ golova. Prvi gol sezone, Superkup Europe, gol u 92. minuti. Drugi gol bio je nevažan, iz kornera Osasuni, utakmica završila 5:0. Treći gol, iz kornera, za 1:1 i bod protiv Villareala u rujnu. Četvrti gol u El Clasicu, iz prekida ponovno za 1:1 u 94. minuti.

Peti gol protiv Deportiva, pogađate iz kornera u nadoknadi, sada za 3:2 Reala. U Kupu je pogodio iz penala protiv Seville u 83., na kraju je Real poravnao na 3:3. Sedmi i osmi gol sezone zabio je protiv Malage u pobjedi 2:1, oba glavom nakon prekida.

Dakle, bez dileme najopasniji branič kada se nalazi na prekidu u protivničkom šesnaestercu na svijetu. To ne može poreći nitko.

No, defanziva…

U 11 godina u Realu zaradio je 187 žutih kartona i 21 crveni karton. U isto vrijeme „siledžija“ Pepe ima ih pet, Diego Godin osam, Pique osam, Rami sedam…(podaci su uzeti sa Soccerwaya i iz jačih klubova u La Ligi zbog kriterija i vjerodostojnosti).

I sve bi to bilo puno da Ramos nema veliko ime u svijetu nogometa i da mu se počesto dogodi da sa žutim kartonom „složi“ nekoga na tlo, ili zakasni u duel pa sudac ostaje nijem. Sva je sreća da Real Madrid nema previše jakih utakmica u La Ligi pa je brojka „samo“ (?) tolika.

Nažalost, ne gledam često španjolski nogomet, ali El Clasico rijetko propuštam, od proteklih deset odgledao sam devet i uvijek imam dojam da Ramos ostane (kad ostane) na terenu do kraja samo i isključivo na račun imena.

No, da ne bi se ovo svelo na „bitku“ Reala i Barcelone, sjećam se ogleda LP između Borussie i Reala u kojem Ramos, očekivano, ima najviše prekršaja na utakmici, a dva ozbiljna pravi već sa žutim kartonom.

Protiv Villareala u 77. minuti dobija karton, a onda staje na nogu protivnika i radi ružan prekršaj kojeg sudac ne evidentira. Dakle, to govori čovjek koji je ove godine pogledao tri ili četiri utakmice Reala, a gotovo u svakoj Ramos je trebao biti isključen. Potvrđuje to i činjenica da, čim je došao u Real kao mladi igrač bez renomea, u prvi tri sezone zaradio je osam crvenih kartona.

Jednostavno, doima se da silinom kojom ulazi u napadački skok, u kojem je pravovremen, ulazi i u defanzivna postavljanja, u kojima zna kasniti. To često izgleda nezgrapno i grubo pa odatle i kartoni.

I taman kada sam pomislio da možda stvarno imam nešto osobno protiv njega ili da mi podsvjesno smeta, ušao sam na WhoScored kako bih pogledao njegove defenzivne brojke. Usporedio sam ga većinom sa stoperima iz iste lige, a većinom jedino što ima bolje od svih ostalih je konačna ocjena, u koju ulaze i ofenzivni doprinosi.

Kako slike govore više od riječi, ja ću se ovdje zaustaviti…

Napadač, a ne branič
Odlučio sam se na ovu analizu jer oduvijek smatram Sergia Ramosa jednog od defenzivno najlošijih stopera u „moru“ onih koje nazivaju vrhunskim. Ponukan sam činjenicom da je Ramos u nedjelju ponovno napravio nepotreban i nelogičan jedanaesterac, ali kao i mnogo puta dosad, na temelju „imena“, ostao nekažnjen. Krenimo od pozitive – Sergio Ramos je veoma, veoma opasan na ofenzivnom skoku. Stasit, silovit, ali i pravovremen, prava je napast na korneru ili „skraćenoj“ verziji toga, puno bolji kada dolazi na centaršut iz punog trka. No, možda još bitnije od velikog broja pogodaka za stopera – osam dosad u sezoni, jesu utakmice ...
Napadač, a ne branič
Odlučio sam se na ovu analizu jer oduvijek smatram Sergia ...

Respekt: ktm686, draxy, MattRM, Losovius, ipsi13, Favre, tomy97,

Slažem se: Wenger, Franko14, Favre, tomy97,

Ne slažem se: MattRM, Losovius,

..te protiv njih svi ovi klubovi iz pokrajina poput Andaluzije, Katalonije i sl. igraju na 110% svojih mogućnosti. Za Ramosa se u globalu slažem da ima dosta kikseva, ali rijetko koji stoper u današnjoj jakoj konkurenciji bude bez njih. - MattRM, 28.2.17. 13:28, 0 0 0
Teza je zanimljiva i ne bih nužno rekao pogrešna (ako pravilno definiramo što znači biti precijenjen), ali argumentacija je dosta, dosta manjkava... - Losovius, 1.3.17. 12:45, 0 0 0
Ako je i insinuacija o broju kartona koji mu se ne dodijeljuju samo moja perspektiva, brojke koja jednog Savića ili Mangalu stavljaju iznad njega, potvrda su precijenjivanja... - IstraSport, 1.3.17. 14:54, 0 0 0
Pogledaj Varanea i Pepa... Time vidiš da je to očekivani broj obrambenih reakcija za braniča Reala. Potpuno su usporedive brojke - Losovius, 1.3.17. 18:26, 0 0 0
Los, nažalost nisam dovoljno velik čovjek da u ovim trenucima ne napišem komentar. :) - IstraSport, 1.3.17. 23:00, 0 0 0
02/2017
HNL vikend; o ljudima i sucima...

Prije pola sata dovršio sam intervju s čovjekom koji je zadužen za fizičku spremu u NK Istra 1961. Ponukale su me na to dvije stvari, točnije dva poluvremena, naravno ona druga, protiv Lokomotive i Hajduka.

Protiv Zagrepčana je Istra 1961 imala vodstvo na predahu i u nastavku je „letila“ po terenu, doduše ponajviše po svojoj polovici kako bi zatvorila „rupe“ koje je Lokomotiva pokušavala stvarati brzim proigravanjima na principu – lopta je brža od svakog igrača.

Protiv Hajduka Puljani su na poluvremenu već bili u velikom minusu, doduše zbog individualnih pogrešaka Ivušića (prvi gol) te Pavića i Gojkovića (drugi gol), ali u nastavku su „pregazili“ Hajduka, pogotovo do 80. minute kada gosti kao da su shvatili da neće stići napraviti senzaciju pa su domaći na krilima efektnog pogotka Saida nadodali „nokautiranom“ protivniku još jedan.

Kao netko tko prati Istru 1961 već godinama, uvidio sam enormnu razliku u pokrivanju prostora pulskih igrača, iako su kvalitetom znali biti i „jači“. Pod Panadićem i Pamićem, momčad je najčešće izgledala ovako:

Dakle, potpuno zbijeni u svoju polovicu s time da su tri igrača odsječena i rijetko korisna. Takvo postavljanje daje za pravo razmišljati samo o jednoj strategiji – oduzimanje lopte i brza tranzicija, odnosno klasična kontra.

Sada Istra 1961 drugačije izgleda. Postavljena jednako, u 4-2-3-1, ali kao s dva igrača više. I potpuni laik vidi da je riječ o fizičkoj spremi, odnosno da igrači pokrivaju daleko više prostora nego što su prije šest mjeseci.

Sugovornik mi je bio Miro Petrić, suradnik Zvonka Komesa u Kaiserslauternu, Bayern Münchenu, Bayer Leverkusenu, NK Dinamu i švicarskoj reprezentaciji koji sada vrši dužnost kondicijskog trenera Istre 1961 i koji je napravio svojevrsnu revoluciju u tom klubu. Slika je karikirana kako bi naglasio promjene, ali Puljani trenutno izgledaju ovako:

„Kao sto sam već prije napomenuo, kondicijski trening se planira prema specifičnoj nogometnoj igri (taktici). Vi ste vidjeli da su igrači bili pravovremeno na pozicijama na kojim trebaju biti i da cijela momčad djeluje kompaktno. To se sve postiže kada tijekom cijelih priprema točno znate svoj cilj“, kaže Petrić koji je ponudio jedan novi nivo suradnje glavnog i kondicijskog trenera, barem za istarske prilike.

Pojednostavljeno, ne spremaju se fizički svi jednako. Veznjaci mnogo manje imaju sprinteva od bočnih igrača, a puno više laganog trčanja kojima se pozicioniraju kako bi zatvorili prostor.

Upravo to daje Istri 1961 nadu da će moći parirati svima u ligi osim Dinama i Rijeke, što dosad definitivno nije bio slučaj. Onaj tko nije gledao susret Hajduk-Istra 1961, vjerojatno se pita sa kakvih je tableta autor ovih redaka skinut', ali vrijeme će pokazati da li je Petrić u Pulu donio revolucionarne promjene sadržane u kondicijskom programu KomeSistem ili su prve dvije utakmice tek "svježina" koju Puljani imaju nakon nominalno nešto lakših američkih priprema...

I zapad i istok to već rade, u Puli novi režim rada revolucija
Prije pola sata dovršio sam intervju s čovjekom koji je zadužen za fizičku spremu u NK Istra 1961. Ponukale su me na to dvije stvari, točnije dva poluvremena, naravno ona druga, protiv Lokomotive i Hajduka. Protiv Zagrepčana je Istra 1961 imala vodstvo na predahu i u nastavku je „letila“ po terenu, doduše ponajviše po svojoj polovici kako bi zatvorila „rupe“ koje je Lokomotiva pokušavala stvarati brzim proigravanjima na principu – lopta je brža od svakog igrača. Protiv Hajduka Puljani su na poluvremenu već bili u velikom minusu, doduše zbog individualnih pogrešaka Ivušića (prvi gol) te Pavića i Gojkovića (drugi gol), ...
I zapad i istok to već rade, u Puli novi režim rada revolucija
Prije pola sata dovršio sam intervju s čovjekom koji je ...

Respekt: ktm686, Losovius, ipsi13,

Bilo bi zanimljivo pročitati malo više i detaljnije od samim metodama... - Losovius, 1.3.17. 12:25, 0 0 0
02/2017
Otkaz Ranieriju; opravdano ili ne?

Lani sam za jedan strani portal na dan Leicesterovog osvajanja naslova napisao kolumnu naslova: „Ranieri vs history“. Dakle, u vrijeme kada je kompletan nogometni svijet „aplaudirao“ talijanskom čarobnjaku, kako su ga zvali, ja sam pisao rezime njegove karijere.

A on je, do tog dana, bio katastrofalan. Ne loš, ne solidan, nego katastrofalan. Trenerska karijera započela mu je 1988. godine i zaključno sa 2015. godinom osvojio je Seriu C, Seriu B, Kup i Superkup Italije, Intertoto Cup, Kup Kralja, europski Superkup i drugu francusku ligu s Monacom.

Nitko ne govori da to nije vrijedno hvale, ali za „čarobnjaštvo“ treba mnogo više. Da ne spominjemo da je sigurno jedan od trenera koji su itekako priznati, a s velikim brojem fijaska. Atletico Madrid doveo je do ispadanja, ali se kukavički povukao (nije dobio otkaz, nego ga dao) nekoliko kola prije kraja. U Valenciji je bio dvaput, a drugi put je nakon osvajanja SuperKupa zaredao sa takvim rezultatima da su mu u klubu 2004. godine (!) isplatili tri milijuna funti za raskid ugovora.

Slična stvar dogodila se sa reprezentacijom Grčke. Tu je dobio otkaz nakon par mjeseci, a presudio mu je poraz protiv Farskih Otoka. Da, Farskih Otoka. Nakon toga izjavio je kako nije mogao ništa napraviti sa 12 dana treninga sa reprezentacijom. Grčke. Protiv Farskih Otoka.

Ali, sumirajmo. Trenirao je 12 klubova, od čega je u njih četiri dobio otkaz nakon manje od godine dana. Ne računamo grčku reprezentaciju, tu je srušio svaki svoj rekord što se negativnosti tiče.

No, onda je došla ta sezona 2015/2016 i Leicester je iskoristio nekoliko čimbenika koji su mu svi išli na ruke, prije svega manjak ozljeda i katastrofalna sezona svih ostalih pretendenata na naslov.

Jednostavno, dogodila se nekakva kemija, pravo sportsko čudo, i momčad je osvojila Premiership. Da se razumijemo, izuzevši tu sezonu, Vardy ima u Premier Ligi 54 nastupa i 10 golova, a Mahrez 53 nastupa i sedam pogodaka. Dakle, to nisu igrači koji posjeduju kvalitetu da bi zadržali kontinuitet, jednostavno te je sezone lavina dobrih stvari krenula u smjeru Leicestera. Nisam niti spomenuo igrače tipa Morgan, Drinkwater i ostale, koji zaista jesu igrači za opaku borbu za ostanak u prvoj engleskoj ligi.

Samo je jedan igrač bio „iznad“ kada je u pitanju Leicesterov kontinuitet, a bez da ga imenujem, spomenimo da je klub lani bio vodeći u ligi po presječenim loptama (21.6), a da ove sezone ima 14. Da je Ranieri sustavom igre ili načinom zatvaranja prostora to „radio na treninzima“, razlika bi bila mnogo manja.

Zaključak – Ranieri je samo prosječan trener koji je imao prigodu biti dijelom jedne fantastične bajke, u kojoj je sigurno dao svoj obol, ali ni pod razno nije glavni „krivac“ za naslov.

Sada otkaz? Na toj razini nema mjesta emocijama i zahvalama. Osjetili su to na svojoj koži Raul i Del Piero, pa da neće Ranieri. A realno, da je bilo koji drugi trener u ovoj poziciji smijenjen, nitko ne bi okom trepnuo. Momčad mu igra katastrofalno, lavini sada loše sreće ne vidi se kraja i logično je da će uprava pokušati probuditi momčad iz letargije.

Jedino, nejasno je zašto su to napravili prije susreta sa jakim Liverpoolom, kada bi smjena trenera nakon te utakmice novom treneru donijela debi protiv Hulla na svom stadionu.

Kao čovjeku čovjeka, samo mi je žao da Ranieri nije raskinuo ugovor na ljeto i otišao u povijest kao gospodin. Nažalost, ovaj je scenarij bio podosta očekivan…

Smjena je logična, samo je tajming upitan
Lani sam za jedan strani portal na dan Leicesterovog osvajanja naslova napisao kolumnu naslova: „Ranieri vs history“. Dakle, u vrijeme kada je kompletan nogometni svijet „aplaudirao“ talijanskom čarobnjaku, kako su ga zvali, ja sam pisao rezime njegove karijere. A on je, do tog dana, bio katastrofalan. Ne loš, ne solidan, nego katastrofalan. Trenerska karijera započela mu je 1988. godine i zaključno sa 2015. godinom osvojio je Seriu C, Seriu B, Kup i Superkup Italije, Intertoto Cup, Kup Kralja, europski Superkup i drugu francusku ligu s Monacom. Nitko ne govori da to nije vrijedno hvale, ali za „čarobnjaštvo“ treba mnogo više. ...
Smjena je logična, samo je tajming upitan
Lani sam za jedan strani portal na dan Leicesterovog osvajanja ...

Respekt: Gavran, draxy,

Slažem se: Losovius, Gavran,

Ne slažem se: draxy,

Svaka čast! Svaki bi vlasnik svom menadžeru dao otkaz nakon ovakvih rezultata. A tajming je stvarno loš, ne samo zbog sljedeće nego i prethodne utakmice. Minimalan poraz (uz gol u gostima) protiv kluba koji se bori za naslov u Primeri je dobar rezz. - Gavran, 25.2.17. 11:11, 0 0 0
02/2017
Inter; kada će moći skinuti Juventus?

Lanac je jak koliko i njegova najslabija karika. Rečenica je to koja odgovara na svako pitanje vezano uz Inter. To je njihov najveći problem trenutno, ali osvrnimo se najprije na niz od deset utakmica i 27 bodova.

Samo su Lazio i Juventus od tih deset klubova oni iz gornje polovice lige. U gostima su išli 15., 10., 18., i 14. momčadi lige i to pobijedili, a valjda slavlja protiv Genoe, Chieva, Pescare i Empolia na svom stadionu nisu razlog za euforiju.

Bez obzira na raspored koji je iza njih, činjenica je da igraju dobro, doduše samo na trenutke. Inter do kraja sezone ugošćuje kompletnu plejadu jačih talijanskih momčadi na svom terenu: Romu, Atalantu, Milan i Napoli s time da u goste mora Torinu, Fiorentini i Laziu, momčadima koje im mogu nauditi. Nakon derbija s Milanom 15. travnja biti će jasnije gdje je Inter trenutno.

Vratimo se na priču o lancu i karikama. Dvojiti kvalitetu Icardia, Perišića, Candreve pa čak i sjajnog novog pojačanja Gagliardinia je neozbiljno, ali Interu nisu problem najbolji igrači, već njegovi najgori.

Gary Medel je prosječan veznjak, a kada se ga pokuša gurnuti na stopera, problemi su odmah iza ugla, protiv ozbiljne momčadi. Miranda, Murillo, Joao Mario i Kondogbia su solidni igrači, ali ne klasa koja će nadomjestiti puštanje bokova kojih Inter ove godine nema. Protiv Juventusa bilo je to najizraženije vidjeti, D'Ambrosio je izgledao potpuno izgubljen, a ni „vječiti talent“ Santon ne briljira ove sezone. Slične izvedbe pruža i Cristian Ansaldi.

Dakle, manjak kvalitete pojedinih igrača Interu naškodi u utakmicama u kojima je protivnik dovoljno racionalan da to iskoristi. Protiv Pescare, Palerma, Chieva i sličnih nije toliko problem ako u prvoj jedanaestorki istrče Medel, D'Ambrosio i Miangoue ili Nagatomo. Inter postaje slab lanac jer su im najslabije karike vrlo brzo vidljive ili već unaprijed poznato pa protivnik, ukoliko ima kvalitetu, to iskoristi.

Nadalje, problem je i taktičke prirode kada je vezni red u pitanju. Defenzivne karakteristike Brozovića, Kondogbie, Banege i Joao Maria su upravo katastrofalne ako je vjerovati statistici, a kada su treneri u postavu stavili tri umjesto dva srednja vezna, to je sredina bila „propusnija“.

Ne čudi zato da igra Intera drugačije izgleda od dolaska Roberta Gagliardinia. Taj veznjak ima presječenih lopti po utakmici više nego Brozović, Banega i Joao Mario zajedno te je prema WhoScoredu daleko najbolje ocijenjeni igrač Nerazurra.

Dakle, plan za Inter bi trebao biti sljedeći: kupovina nekoliko (ne jednog) bočnih igrača koji, ako već nisu kvalitetni u oba smjera, onda barem osiguravaju pouzdan obrambeni dio, i zatvaranje sredine sa provjerenim defanzivcem u kojoj su nagomilani igrači kojima je forte ofenziva.

Još jedna stvar nedostaje, a to je izgubljeno odlaskom Zanettia te će biti vrlo teško "stvoriti". Ovaj Inter nema vođu. I tu dolazimo do toga da je kapetan osoba koju Englezi opisuju kao onu koja ima „history of poor judgement“. Interu, kao i svakom uspješnom klubu, trebaju veličine u koje će se ostali suigrači ugledati i pozitivna atmosfera kada stvari ne idu najbolje. To sa Icardiem neće dobiti.

Iluzorno je trenutno stavljati Inter u jednadžbu s Juventusom, ali moguć je itekakav napredak, pogotovo kada su „ugrabili“ sjajnog mladog Brazilca Gabriela koji može nositi Inter na svojim leđima, ali ne još. Do tog trenutka trebali bi proći još jedan uspješni prijelazni rok ili dva…A onda, tko zna!

Lanac je jak, koliko i njegova najslabija karika
Lanac je jak koliko i njegova najslabija karika. Rečenica je to koja odgovara na svako pitanje vezano uz Inter. To je njihov najveći problem trenutno, ali osvrnimo se najprije na niz od deset utakmica i 27 bodova. Samo su Lazio i Juventus od tih deset klubova oni iz gornje polovice lige. U gostima su išli 15., 10., 18., i 14. momčadi lige i to pobijedili, a valjda slavlja protiv Genoe, Chieva, Pescare i Empolia na svom stadionu nisu razlog za euforiju. Bez obzira na raspored koji je iza njih, činjenica je da igraju dobro, doduše samo na trenutke. Inter do ...
Lanac je jak, koliko i njegova najslabija karika
Lanac je jak koliko i njegova najslabija karika. Rečenica je ...

Respekt: sthagon, bokivt, draxy, BruceWayne,

Slažem se: mrkino, draxy,

02/2017
Max Allegri: elita ili tek solidan trener?

Prije nego zaronim duboko u temu, molim Vas da odmah na ovom početnom peronu iz ovog teksta „iskoče“ svi oni koji smatraju da su treneri važniji od igrača. Prestanite čitati, ima boljih štiva od ovog.

Max Allegri za moj je pojam upravo potvrda te rečenice. Prije svega, to je trener koji je u potpunosti bez karizme. Definicijski to je skup osobina koje čovjeka čine sposobnim da pridobije i druge za svoje ideje i da ih predvodi. Jednostavno, on ovaj Juventus ne predvodi ni u kojem slučaju.

Primjera radi, prva asocijacija na Chelsea je Conte, a tek onda igrači, kao i u slučaju Manchester Uniteda, pa čak i u slučaju nesretnog Arsenala. Dalje primjer, Rijeka-Kek, West Ham-Bilić, Liverpool-Kloop, Atletico-Simeone…

Što se tiče njegove karijere, on je trener koji je vodio manje klubove pa njegov do Juventusa loši postotak pobjeda ne treba uzimati previše u obzir, ali pojasnimo naslov iz 2011. godine s Milanom.

Te je godine Milan imao samo jednog konkurenta, milanski Inter. Napoli je bio treći, a četvrto Udinese. Udinese je osvojilo gotovo 20 bodova manje od prvaka, pa ih je teško okarakterizirati kao konkurenta, a Napoli je bila momčad koja je „živjela“ od Cavania i Lavezzia, sa smiješnim veznim redom u kojem su, uz Hamšika, preko 20 nastupa sakupili Hasan Yebda (od tada do danas 46 utakmica kao prvotimac), Michele Pazienza (49 od tada do danas u prvih 11) i Jose Sosa koji je glavninu karijere od tada odigrao u Metalistu i Bešiktašu.

To nisu igrači koji će osvojiti Serie A, ma koliko ona oslabila. Inter? Sezonu prije toga osvojili su tripletu i nakon odlaska Mourinha klub je preuzeo Rafa Benitez. Ne treba napominjati koliki je to bio šok za momčad koja je, usput rečeno, na dan njegovog otkaza, iza Milana bila velikih 13 bodova. I da, spomenimo kadar koji je Milanu osvojio naslov te godine: Abiatti, Zambrotta, Nesta, Thiago Silva, Seedorf, Pirlo, Gattuso, Ronaldinho, Boateng, Van Bommel, Pato, Ibrahimović, Cassano i Robinho…

Allegri pravog protivnika, kvalitetnog i posloženog, nije imao. Ne u toj mjeri kao sada, ali slična situacija. Sada situacija odaje dojam kao da bi sa Juventusom naslov osvojio i doslovno bilo tko.

Poseban odlomak zaslužuje i odluka da se riješi Andree Pirla, što je jedna od najvećih pogrešaka u talijanskom nogometu. Ovaj mu se revanširao na najbolji mogući način, tjeranjem da ga gleda u leđa.

Allegri je, ničim izazvan, stigao i u Juventus. Pogba, Tevez, onakav Pirlo (kojeg je sada odlučio zadržati), Chiellini, Marchisio, Vidal, Bonucci, Barzagli, Buffon, Morata, Llorente. Morate priznati da osvajanje Serie A te godine nije bio baš pohod na Everest. Ipak, ako mu treba nešto priznati, to je dvomeč polufinala LP protiv Reala.

Rijetki se sjećaju tada blijedog Juventusa u skupinama, ali za bod ispred Olympiakosa i ulazak u osminu finala svih je umirio. BVB i Monaco prođeni su teže nego što izgleda, ali dojam i nije toliko bitan koliko rezultat.

No, taj dvomeč Allegri će uvijek imati na svojoj strani. To je bilo prvo veliko ostvarenje njegovo u klubu. No, tepali su mu da je maestralno postavio Sturara u sredinu. A na klupi su sjedili Storari, Pepe, Llorente, Barzagli, Padoin, Matri i Pereyra. Koga biste Vi stavili, polupokretnog Pereyru protiv momčadi s najbržim protokom lopte na svijetu, ili Simonea Padoina. Dakle, odradio je jedino što je mogao.

Ipak, i u te dvije utakmice, bez obzira na to što se inače trenera slavi u takvim situacijama, Juve je imao drugog junaka. Morata je dvaput „zaledio“ navijače Real Madrida koji je u drugoj utakmici imao 22 udarca na gol Juventusa. Obrambeno kontinuirano odlični, prema naprijed „uboli“ tri puta, poljubac sreće i finale LP-a je tu. I da, nemojmo zaboraviti – Ramos je u prvoj polufinalnoj utakmici igrao zadnjeg veznog, bilo je to 12 Juventina na 10 Realovaca tog dana.

Zbog svega navedenog, smatram da se vrijednost Allegria ne može mjeriti ostvarenjima u Milanu i Juventusu. To je još uvijek nedokazan trener, a rečenica u uvodu Tribine.hr: „Gledajući njegov učinak, on je ne samo najbolji trener u povijesti Juventusa, nego i cijele talijanske lige...“, toliko je nezgrapna, iako statistički nije nitko bio toliko uvjerljiv, ali uzevši u obzir sve okolnosti (moć konkurenata, jačina kadra…) staviti ga uz bok Lippia ili Trappatonia je svetogrđe. Nitko ne tvrdi da Allegri nije kvalitetan trener, ali da ga je dosad u karijeri pratila velika količina sreće, kako u klubovima koji su ga angažirali, tako i u nizu popratnih okolnosti, to je teško poreći...

Bolje se rodit bez njega, nego bez sreće...
Prije nego zaronim duboko u temu, molim Vas da odmah na ovom početnom peronu iz ovog teksta „iskoče“ svi oni koji smatraju da su treneri važniji od igrača. Prestanite čitati, ima boljih štiva od ovog. Max Allegri za moj je pojam upravo potvrda te rečenice. Prije svega, to je trener koji je u potpunosti bez karizme. Definicijski to je skup osobina koje čovjeka čine sposobnim da pridobije i druge za svoje ideje i da ih predvodi. Jednostavno, on ovaj Juventus ne predvodi ni u kojem slučaju. Primjera radi, prva asocijacija na Chelsea je Conte, a tek onda igrači, kao i ...
Bolje se rodit bez njega, nego bez sreće...
Prije nego zaronim duboko u temu, molim Vas da odmah ...

Respekt: Bobich, Losovius,

Slažem se: Bobich, MattRM, ipsi13,

Netko tko u šest godina u Italiji osvoji 7 trofeja možda ima sreće, ali baš da je nedokazan trener, ne bih rekao. - Mozzie, 20.2.17. 21:20, 0 0 0
Stvarno dobra analiza. Slažem se da su Allegrijeva Serie A i ona Lippijeva/Capellova neusporedive, ali trebalo bi osmislit neku formulu weighted vrijednosti. Do tad, možemo samo spekulirati koja je vrijednost svakog boda. - Losovius, 21.2.17. 14:31, 0 0 0
Da, sa Milanom superkup (jedna utakmica) i ligu te sa posloženim Juventusom pet komada u dvije godine. Ako baš moram' bit toliki debil, ponajveći krivac za gubljenje tog šestog, one revije u Dubaiu je baš on... - IstraSport, 21.2.17. 18:45, 0 0 0
07/2015
Koji je klub zasad pobjednik prijelaznog roka?

Evo, s osobnog bloga, kopiram tekst napisan jutros, kao da sam znao, povezano uz Interove transfere...

Na kraju prošle sezone, na jednoj press konferenciji, novinari su upitali Roberta Mancinia koliko mu igrača treba za novu sezonu. Fakinski je odgovorio „osam ili devet“, a salom je zavladao smijeh…

No, dva mjeseca kasnije, u Interovoj svlačionici su Miranda, Murillo, Kondogbia i Montoya, a danas bi se trebao dovršiti i transfer Jovetića. Ako se ostvare prognoze oko Ivana Perišića, Mancini će u novu sezonu zaista krenuti sa šest novih igrača od kojih svi mogu u prvih 11.

Sezona 2014/2015

Inter je završio kao osmi u ligi, ali to ne treba čuditi obzirom na sastav, odnosno kadar kojim je raspolagao. U prvih 11 bilo je nekoliko „rupa“, poput Dodoa, ili Nagatoma, ili Brozovića, ili D’Ambrosia…uvijek je netko tih kvaliteta morao igrati, što se naravno osjeti na protivniku jače kvalitete.

Ali, sve postaje kristalno jasnije kada se pogleda statistički dio Interove sezone. Prema postignutim pogocima, bili su šesta momčad lige. Napad nije bio ni upola kritičan koliko obrana, najviše zbog individualne kvalitete Kovačića, Palacia ili vrlo dobrog „nosa“ za gol Icardia.

No, kada su se „uparili“ na stoperima tromi Rannochia i „ne više mladić“ Vidić (iako najbolji među njima), ili sa njima još i Brazilac Jesus, tu je nastao problem. Iako, mogao bi se on sakriti da je svaki od tih stopera „do sebe“ imao kvalitetnog „beka“ koji će pomoći u obrambenim zadacima. No, D’Ambrosio i Dodo/Nagatomo to definitivno nisu i svi njihovi krediti su potrošeni.

Da je Inter u Hernanesu, Guarinu, Kovačiću i Medelu imao ozbiljne veznjake, govori i podatak kako su najviše od svih ligi imali loptu u nogama, čak 59.9 % vremena. Pas igra navedenim mladićima sigurno nije problem i zato ne čudi činjenica kako je Inter lani imao najviše „ključnih dodavanja“, odnosno dodavanja za gol u cijeloj ligi, 10.9 po utakmici. No, sve to nije bilo dovoljno za više od osmog mjesta.

Što se napada tiče, Palacio i Icardi igrali su gotovo sve, treći je bio Osvaldo s pet pogodaka u 12 utakmica, ali njega više nema u klubu. Icardi se, barem malo, smirio i počeo je biti ekstra učinkovit. Njegova statistika je fantastična, 22 pogotka i šest asistencija u 36 utakmica, više od napadača Inter ne može tražiti, pogotovo ako šutira u prosjeku samo 3,4 puta na gol. Klasični „killer“ koji je u Serie A uvijek na cijeni.

S druge strane, Rodrigo Palacio je drugačiji tip igrača, u potpunosti. U 35 nastupa ubilježio je osam pogodaka i pet asistencija, dojam je premalo za standardnog igrača. Ipak, Palacio je nešto što u Italiji zovu „trequartista“, igrač koji nije ni napadač ni veznjak, već nešto između.

Omaleni Argetinac protekle sezone na gol je pucao tek 1.6 puta po utakmici, ali je zato poznat po tome da mu nije strano „uprljati se“, odnosno odraditi i obrambene zadatke, netipične za poziciju koju igra.

SEZONA 2015/2016

No, ukoliko u Milanu ostane Jovetić, gotovo je sigurno da će on zauzeti tu poziciju, a radi se o igraču koji je igrao Serie A i koji je tu stvorio svoje ime, jer sve kasnije u Engleskoj bilo je – loše. U 35 nastupa za City postigao je osam pogodaka, ali uz malu minutažu.

Sigurno su relevantnije posljednje dvije sezone u Fiorentini gdje je u 58 nastupa mrežu tresao 27 puta. Bez obzira na Jovetićevu kvalitetu, mediji nekako, s pravom, kao najveće pojačanje, označavaju Geofreya Kondogbiu. Dvadeset i dvije godine na leđima, u francuskoj ligi imao je 55 paseva po utakmici, od čega 86% točnih i sigurno je da će se, što se tog parametra tiče, lako uklopiti u Interov sastav.

Iako je tehnički solidan, primarno je defenzivni vezni pa je tako u prošloj sezoni imao prosjek od 3 osvojena duela i 2.5 ukradene lopte po utakmici. Za pretpostaviti je da će „zasjesti“ na mjesto Garya Medela.

O Murillu i Mirandi ne treba previše, oni će sigurno sa Vidićem držati obrambeni dio za koji je nasušno potreban da bude na višoj razini od protekle sezone. Kada se lijevo „instalira“ Santon koji može to sigurno „pokriti“ odgovornije od Doda ili Nagatoma, a na desno postavi Montoya, Inter ima obranu za vrh Serie A. Sve ovo ostalo imao je i dosada.

Mancini, na tebi je red…

Mancini, na tebi je red...
Evo, s osobnog bloga, kopiram tekst napisan jutros, kao da sam znao, povezano uz Interove transfere... Na kraju prošle sezone, na jednoj press konferenciji, novinari su upitali Roberta Mancinia koliko mu igrača treba za novu sezonu. Fakinski je odgovorio „osam ili devet“, a salom je zavladao smijeh… No, dva mjeseca kasnije, u Interovoj svlačionici su Miranda, Murillo, Kondogbia i Montoya, a danas bi se trebao dovršiti i transfer Jovetića. Ako se ostvare prognoze oko Ivana Perišića, Mancini će u novu sezonu zaista krenuti sa šest novih igrača od kojih svi mogu u prvih 11. Sezona 2014/2015 Inter je završio kao ...
Mancini, na tebi je red...
Evo, s osobnog bloga, kopiram tekst napisan jutros, kao da ...

Respekt: mrkino, arian_frlan, Gavran,

Slažem se: pazzomario,

Ne slažem se: Wizard, AntonioBuby,

Što misliš kako će naš trojac izgledati u Interu? - arian_frlan, 31.7.15. 19:10, 0 0 0
Prvo,Kovacic nece igrati ovu poziciju niti on to može igrati.Mancini je to srećom,nakon 5 mjeseci,krajem prošle sezone shvatio.Gore može igrati Hernanes ili pak Shaqiri kojeg se na sramotan način pokušava riješiti i dovesti Perišića.Wolfsburg trazi - SiamoNoi, 1.8.15. 19:18, 0 0 0
previše pa moguće da to propadne.Čemu se i nadam.Onda,ne vjerujem da će Guarin biti starter...Medel,Melo (jos jedan nepotreban transfer ako se ostvari) ili Brozović će zauzeti zadnje slobodno mjesto u vezi. - SiamoNoi, 1.8.15. 19:20, 0 1 0
Što se tiče nove sezone...nisam nešto optimističan.Mancini me ničime do sada nije uvjerio da je sposoban nešto napraviti od ove ekipe,užasno precijenjen trener i ni sekunde ne vjerujem da će ova ekipa ići iznad 4.mjesto što će s obzirom na ulozeno - SiamoNoi, 1.8.15. 19:22, 0 0 0
biti katastrofa epskih razmjera.Jedinu,malu šansu,vidim u tome što se ne igra Europa pa je moguće da tipa Roma zbog LP odigra slabiju ligašku sezonu i Inter se tu ubaci među tri. - SiamoNoi, 1.8.15. 19:24, 0 0 1
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.