Jerlekan

Reputacija
8
Bodova
250
Analiza
62
Ocjena
199
Anketa
129
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

21.02.
Tko će proći u Ligi prvaka?

U jedinom velikom ovotjednom derbiju Lige prvaka Chelsea i Barcelona su remizirali na Stamford Bridgeu. Utakmicu će svakako posebno pamtiti Chelseajev dvojac, Willian i Christensen, prvi zato jer je pogodio dvije stative i tek onda zabio gol, a drugi zato jer je amaterskim pasom po širini terena poklonio Barceloni gol koji ih je vratio u utakmicu, ali i na poziciju favorita za prolazak ovog dvomeča. 

Antonio Conte nikoga nije iznenadio taktičkom postavom kojom se suprotstavio Barceloni. Osnovna ideja bila je obrana kroz dva gusta bloka i brza tranzicija gdje su se bolje uklapali brzi igrači nego Morata koji je upravo zato ostao na klupi. Uz to, Hazard se nije morao previše trošiti u obrani jer su Pedro i Willian preuzeli dobar dio takvih obveza.

Valverdeova momčad igrala je gotovo po istom principu kao i u većini utakmica ove sezone, samo bez puno visokog presinga i uz minimalan rizik. U Barceloni su bili svjesni da će imati loptu većinu vremena, a i imali su ju, skoro 80% pa su odlučili igrati smireno i čekati pogrešku Chelseaja, dok je Messi imao ulogu nalik na onoj koju je igrao protiv Juventusa, neku vrstu free roaming "desetke". U suštini, cilj je bio igrati svoju igru dok se ne pokaže jedna pukotina u Chelseajevoj obrani, ali svakako nisu očekivali da će im Christensen širom otvoriti vrata šesnaesterca. 

Conteova ideja guste obrane koja bi onda po reposjedu preko Fabregasa tražila Williana i Pedra jako je slična principu po kojem PSG igra ligaške utakmice, tipičan tranzicijski nogomet. Na grafu ispod možete vidjeti kako je izgledala postavljena obrana Chelseaja u prvoj minuti, a na identičan način su djelovali i u ostatku utakmice. Hazard je konstantno vrebao u međuprostoru i bio spreman ili krenuti u napad ili glumiti mantinelu za krilo koje krene prema naprijed.

Još jedna stvar koju je Chelsea dobro radio bilo je što su pritisak u veznoj liniji fokusirali na Busquetsa koji je nekoliko puta ispao kao na ovoj slici, a Willian, neumoran i zastrašujuće brz u prvom koraku nije imao problema s time da se odvoji od njega, ali i od ostatka čuvara koji su se pogubili nakon izgubljene i iza sebe ostavili veliki prostor kakav je Chelsea samo čekao. 

Situacija ispod prikazuje sve probleme Barcelone u ovom susretu. Usprkos tome što su imali loptu, na terenu se ne vidi za njih karakteristični trokuti koji bi im omogućili da posjed pretvore u prilike ili barem da nešto lakše probiju dvostruki blok Chelseaja. Chelseajev prvi blok koji je gotovo cijelo vrijeme bio na samom rubu njihove zadnje trećine onemogućio je Barceloni da križanjima na boku probije blok i osvoji prostor. Veliki ulogu u zaustavljanju Barcelonine karakteristične igre imao je i Kante koji Messija nije puštao iz vida, a najčešće je, kao na ovoj slici, znajući da mu je Messija lakše kontrolirati ako kontrolira prostor umjesto igrača, stajao tamo gdje je trebalo da spriječi distribuciju lopte do Messija. To je sigurno još jedna stvar koja je rađena po Conteovom naputku. 

Naravno, Messi ne bi bio Messi da nije i uz takvu strogu pratnju poput Kantea uspio nekoliko puta napraviti ozbiljne probleme Chelseaju. Jedna od takvih situacija je i ova sa slike ispod u kojoj je Messi okružen trojicom, ali to ga ne sprečava da uputi ozbiljan centaršut na lijevi bok Chelseaja koji je Paulinho svojom kretnjom ispraznio i otvorio prostor za Vidalom overlap. Sve osim Messijevog pasa u ovoj akciji je zapravo mala škola nogometa, njegov pas je samo trenutak genijalnosti koji je tu akciju pretvorio u priliku. 

Još jedna situacija u kojoj je Messi bio čovjek koji je radio razliku je vjerojatno jedina situacija, uz pogodak, u kojoj je Kante potpuno izgubio nadzor nad Messijem, a to je onda rezultiralo ogromnim komadom otvorenog prostora kroz sredinu terenu i Messijevim slalomom. Braniči Chelseaja su se krenuli povlačiti i da je Messi bio samo malo brži, oni se ne bi uspjeli povući dovoljno nisko u svoju trećinu, a on bi ih, zbog svoje brzine vrlo vjerojatno izbacio iz tračnica. Ovdje treba istaknuti da je Christensen bio taj koji je pravovremeno reagirao i od njega je krenulo povlačenje obrane, tako da nije ni za njega sve bilo crno kao što je na kraju ispalo.

Zadnji izdvojeni detalj je situacija iz 81. minute u kojoj je Busquets još jednom izgubio bitku s Willianom i potvrdio da igra jednu od najlošijih partija ove sezone. Uprskos tome što je oduzeo čak 6 lopti i izgubio samo jednu, Chelsea je iskoristio činjenicu da je Rakitić bio više orijentiran na to kako razigrati nego na to kako čuvati i natjerao Busquetsa u nekoliko situacija kao što je ova na slici. U takvim situacijama on jednostavno ne može odgovoriti na pravi način, ne zato što nema dovoljno kvalitete već zato što nema adekvatnu podršku ostatka vezne linije koja bi trebala utjecati na prostor, a indirektno i na mogućnost da Willian protiv njega iskoristi svoju brzinu. 

Utakmica nam je ponudila jako puno gore istaknutih taktičkih zavrzlama i riješenja, a Conte je još jednom dokazao da je trener čija pozicija na klupi Chelseaja ne bi smjela biti upitna jer iz igrača otkad je sjeo na klupu izvlači skoro pa maksimum. Događaju se kiksevi, događaju se i problemi u svlačionici, ali ovaj susret je potvrdio da on konce svlačionice drži čvrsto u svojim rukama. S druge strane, Valverde će vjerojatno biti zadovoljniji ishodom, gol u gostima bi Barceloni trebao biti dovoljan da kod kuće završi posao, ali Chelsea je itekako pokazao da zna kako zaprijetiti. Uzvrat na Camp Nou će sigurno ponuditi još jednu taktičku bitku Valverdea i Contea, a pobjednik iste sigurno je neizvjesniji nego što se mislilo da će biti prije početka prvog susreta. 

Remi Chelseaja i Barcelone u taktičkoj poslastici
U jedinom velikom ovotjednom derbiju Lige prvaka Chelsea i Barcelona su remizirali na Stamford Bridgeu. Utakmicu će svakako posebno pamtiti Chelseajev dvojac, Willian i Christensen, prvi zato jer je pogodio dvije stative i tek onda zabio gol, a drugi zato jer je amaterskim pasom po širini terena poklonio Barceloni gol koji ih je vratio u utakmicu, ali i na poziciju favorita za prolazak ovog dvomeča. Antonio Conte nikoga nije iznenadio taktičkom postavom kojom se suprotstavio Barceloni. Osnovna ideja bila je obrana kroz dva gusta bloka i brza tranzicija gdje su se bolje uklapali brzi igrači nego Morata koji je upravo ...
Remi Chelseaja i Barcelone u taktičkoj poslastici
U jedinom velikom ovotjednom derbiju Lige prvaka Chelsea i Barcelona ...
Dobra analiza,samo jedan ispravak sa grafa,Sergi Roberto je igrao u prvoj postavi,a ne Vidal(ušao u nastavku). - Dado_M, 22.2.18. 20:35, 0 1 0
18.02.
Tribina hipoteza

Claude Makelele danas slavi 45. rođendan, a ja sam odlučio sam da je red posvetiti mu tekst i odrediti gdje je na listi legendarnih igrača. 

Kategorije kroz koje će ići ocjenjivanje su Vam već dobro poznate, ali nije na odmet ponoviti: 

1. Vrhunac igrača (high peak) - 30% krajnje ocjene.

2. Karijera igrača (koliko je dugo držao svoju najvišu razinu) - 25% krajnje ocjene. 

3. Trofeji (individualni, klupski i za reprezentaciju) - 25% krajnje ocjene. 

4. Posebnost (koliko je igrač neponovljiv) - 10% krajnje ocjene.

5. Veličina (koliko je igrač velik i van samog sporta) - 10% krajnje ocjene.


Pa krenimo...

1. Vrhunac igrača (high peak)



S obzirom na to da u velikoj većini Makeleleove karijere nije postojala napredna statistika moramo se uzdati u nekakav opći dojam, sjećanja, bilo jasvnosti i eye test. Sve to je relativno nepouzdano ako se gleda pojedinačno, ali kada se sve zbroji i odredi neka sredina vjerujem kako se može išak izreći definiran stav. Makeleleov high peak bi, uzevši navedene kriterije u obzir, svakako bio period proveden u Chelseaju, izuzev prve sezone koja mu je "otišla" na adaptaciju. Mnogi će ovoj tvrdnji kontrirati argumentom da je njegov high peak zapravo bio u Galacticosima, ali ako izuzmemu činjenicu da su uspjesi koje je postizao s Real Madridom bili uspjesi u kojima je zapravo njegova uloga bila nezasluženo najmanje prepoznata, a njegov značaj za tu ekipu u Madridu su shvatili tek nakon što su ga prodali u Chelsea. Dok za svog vremena u Realu Makelele nije bio dovoljno cijenjen, vrijeme u Chelseaju proveo je kao glavni kotač Mourinhova stroja koji je s 95 bodova srušio rekord lige i osvojio naslov. U toj sezoni Mourinho je uveo 4-3-3 formaciju među ortodoksne 4-4-2 sustave i pokorio Premiership, a glavnu ulogu imao je upravo Makelele koji je igrao defanzivnog veznog i služio kao osigurač te vezne linije. Besprijekornim igrama na toj poziciji postigao je da se ta uloga u momčadi nazove "Makeleles role" i upravo zato, usprkos činjenici da s Chelseajem nije kao s Real Madridom podigao naslov Lige prvaka, mislim da bi sve osim njegovog vremena u Chelseaju bilo pravedno zvati njegovim high peakom. Osim toga, da se John Terry nije okliznuo u finalu LP 2008. godine, do kojeg je Chelsea došao s 35-godišnjim Makelelom kao motorom momčadi, Makelele bi danas imao naslov LP i s Chelseajem. Uza sve to, te 2008. je Makelele dobrim igrama na desnog beka preselio bitno mlađeg i potenentnije Michaela Essiena. To govori u prilog tome koliko je dobro igrao za svog mandata na Stamford Bridgeu. 

U vrijeme kada je igrao najbolji nogomet Makelele je bio daleko najbolji igrač na svojoj poziciji u svijetu, a činjenica da je svojim igrama uspio zaraditi poziciju samo dodaje na težini njegove ocjene. 

High peak: 8

2. Karijera igrača



Kada je u pitanju karijera igrača, Makelele se može pohvaliti da je svoje najbolje igre pružao od 2000. do 2008. godine što bi bilo oko 9 sezona. Kada uzmemo u obzir da su desetke nogometaši koji su svoj high peak držali 15-ak godina, onda je Makelele sa svojih 8 godina taman negdje na još jednoj stabilnoj osmici zbog činjenice da je u tom periodu bio nezamjenjiva karika Reala i Chealseja, ali i Francuske reprezentacije u kojoj je s Patrickom Vierom bio temelj na kojem je Francuska 2006. godine otišla do finala. Jedina iznimka u tom periodu je sezona kada je prešao iz Reala u Chelsea, ali pitanje je smijemo li mu tu sezonu zamjeriti i računati ju kao prekid high peaka jer je problem adaptacije zapravo nešto na što sam nogometaš i ne može utjecati, ne radi se o padu kvalitete već psihološkom aspektu transfera. Također, ako bismo sada Makeleleu tu sezonu uzeli za zlo onda bismo imali problem s valoriziranjem nogometaša poput Xavija koji nikada nisu mijenjali klub pa nisu ni došli u priliku da se susretnu s promjenom okoline. Za poštenje, nećemo cjepidlačiti. 

Karijera: 8

3. Trofeji



U ovoj kategoriji Makelele ima od momčadskih trofeja jednu Ligue 1 s Nantesom; dvije La Lige, Španjolski superkup, Ligu prvaka, Svjetsko klupsko prventsvo i UEFA-in superkup s Real Madridom; dvije Premier lige, dva Liga kupa, jedan Community Shield, jedan FA Cup s Chelseajem i jedna Coupe de France s PSG-om. Od "trofeja koji to nisu" Makelele ima finale SP s Francuskom u kojoj je bio nezamjenjiv i jednakog takvog finala LP s Chelseajem 2008. godine. U oba navrata su ga od naslova dijelili penali tako da mislim da je itekako vrijedno spomenuti oba natjecanja u ovoj kategoriji. Što se tiče individualnih nagrada, portfolio bitnijih nagrada mu i nije baš krcat, zaradio je svega tri: FIFPro World XI 2005, bio je Chelseajev igrač godine 2006. godine, a 2009. je izabran u ESPN-ovu ekipu desetljeća. 

Kada se sve zbroji Makelele ima jednu LP i 5 pet ligaških naslova što i nije pretjerano impresivan učinak. Samo zbog toga što je u oba spomenuta finala koja je izgubio zapravo njegova ekipa ispala na penale, a on je svoj posao odradio jednako kako bi ga odradio i da su osvojili krajnja ocjena neće biti 5. 

Trofeji: 6

4. Posebnost



Makelele je čovjek koji je vjerojatno prvi igrač modernog nogometa koji je dobio svoju poziciju. Nakon njega se to dogodilo još s Pirlom (Regista) i Mullerom (Raumdeuter), ali od njega je zapravo sve krenulo, on je bio taj koji je s pozicije "vodonoše" dokazao da je nerijetko upravo to pozicija koja je presudna za ekipu i u svijetu u kojem su popularne bile desetke i fantaziste uspio izboriti svoj mali dio povijesti čime je postao sigurno TOP 5 defanzivnih veznih igrača svih vremena. Ako je Cruyff desetka, Makelele mora biti devetka, ali ona koja bi za 10-15 godina kad na njega budemo gledali s odmakom, vjerojatno mogla postati i desetka. -

Posebnost: 9

5. Veličina



Claude Makelele je cijelu svoju karijeru bio sportaš koji je govorio na terenu. Ok, slika iznad potvrđuje da je znao koji puta izreći misao i van terena. Nije vodio turbulentan život, ne vodi ga ni danas, okušava se u trenerskim vodama. Zapravo, najturbulentniji dio njegova života bila je njegova bivša partnerica Noemie Lenoir i priča zbog koje je došlo do njihovog prekida i njenog pokušaja samoubojstva. Naime, Makelele je bio izrazito nevjeran, ali ništa zapravo što bi smjelo pretjerano utjecati na ocjenu u ovoj kategoriji jer se tu ipak više radi o žutilu nego o nekakvim jakim argumentima. Što se tiče toga koliko je bio velik van samog sporta, bio je velik taman onoliko koliko je netko tko je stvorio novu poziciju u nogometu, a da je u isto vrijeme defanzivni vezni, mogao biti - prosječno. 

Veličina: 5



I sada na kraju, kad obračunamo te ocjene prema našoj ustaljenoj skali vrednovanja Makelele ima ocjenu 7.3! Ta ocjena ga smješta kao šestog na top listu legendarnih igrača koji su dosad obrađeni! 

Rekao bih, u skladu s onime što zaslužuje. 



Gdje je Makelele na skali legendarnih igrača?
Claude Makelele danas slavi 45. rođendan, a ja sam odlučio sam da je red posvetiti mu tekst i odrediti gdje je na listi legendarnih igrača. Kategorije kroz koje će ići ocjenjivanje su Vam već dobro poznate, ali nije na odmet ponoviti: 1. Vrhunac igrača (high peak) - 30% krajnje ocjene. 2. Karijera igrača (koliko je dugo držao svoju najvišu razinu) - 25% krajnje ocjene. 3. Trofeji (individualni, klupski i za reprezentaciju) - 25% krajnje ocjene. 4. Posebnost (koliko je igrač neponovljiv) - 10% krajnje ocjene. 5. Veličina (koliko je igrač velik i van samog sporta) - 10% krajnje ocjene. Pa ...
Gdje je Makelele na skali legendarnih igrača?
Claude Makelele danas slavi 45. rođendan, a ja sam odlučio ...

Respekt: Slavkob, HAJDUK2012, niksi, Dado_M, BoskoBalaban, GNKDZCFC,

Slažem se: RayRay,

važno za napomenuti - definitivno late bloomer. Što je možda i za očekivati s obzirom na poziciju. Najveće mrelj na karijeri su uspjesi reprezentacije - 1998 i 2000. Dakle dok je Makelele imao 25, odnosno 27 godina nije bio na prvenstvima - gradim, 20.2.18. 13:44, 0 0 0
na kojima je Francuska vezala naslove. Zbog toga ne može Makelele biti ocjenom u rangu Tottija. - gradim, 20.2.18. 13:48, 0 0 0
15.02.
Tko će proći u Ligi prvaka?

Pomalo u sjeni velikog dvoboja Reala i PSG-a odigran je drugi dvoboj jučerašnjeg dana, onaj između Porta i Liverpoola. Klopp i Liverpool najavili su da dolaze po pobjedu i malo je reći da su u tome uspjeli, pomeli su Porto s 5:0 i možemo reći, već nakon prve utakmice osigurali svoje mjesto u četvrtfinalu. 

Liverpool je izašao u za sebe klasičnom 4-3-3 sustavu, a svoj debi u Ligi prvaka dočekao je Alexander Arnold koji je igrao na desnom beku. Ideja Liverpoola bila je igrati za njih tipičan pressing, zatvoriti Brahimija kao najveću Portovu prijetnju, što se vidi po načinu na koji je Arnold pozicioniran u defanzivi (o tome malo kasnije) i koristiti svoje najjače oružje - kontranapade. 

Također, jasno je da je Klopp odradio sjajnu pripremu za ovu utakmicu jer je Liverpool kroz igru prokazao sve mane Portove momčadi, a posebno onu na desnom boku gdje je Pereira bio pod stalnim pritiskom Robertsona i Manea, a preko kojeg je i došlo do većine Liverpoolovih golova. Ništa nova za Liverpool i Kloppa. 

Porto je pak odabrao izaći u pomalo nekarakterističnom sastavu u kojem su, vjerojatno pretpostavivši da će oni biti ti koji će više biti s loptom pokušali uspostaviti liniju distribucije preko Marcana do Herrere koji bi onda služio kao relay između obrane i Brahimija koji je više manje sam morao napadati Liverpool. Usprkos svemu, Porto je imao ravnopravan posjed Liverpoolovom, ali je taj isti posjed bio koncentriran kod stopera i povremeno Herrere pa je zapravo bio prepasivan da bi se išta više postiglo. Liverpool je odsjekao visokog Maregu na kojeg je porto pokušao odigrati nekoliko visokih lopti, ali najčešće je to Van Dijk riješavao bez većih problema. 

Sve dobro što je Porto sinoć napravio dogodilo se u prvih 10 minuta utakmice i oba puta je kreator bio Brahimi. Ono što je potrebno istaknuti da je uprskos stvorenoj šansi Porta, Liverpool izašao kao pobjednik iz tih situacija jer je Alexander Arnold dvjema reakcijama bez problema sanirao štetu koja je nastala privremenim probijanjem boka. 

Na slici ispod vidljivo je kako Brahimi kreće u solo prodor, ali i ono bitnije, vidljiva je kretnja Alexandera Arnolda koji nije dozvolio da ga igrač Porta koji je ispred njega izvuče, već je odmah krenuo prema svojem šesneastercu i ispratio Brahimija bez ikakve štete za Liverpool. 

Još jedna sjajna reakcija Arnolda bila je kod puno otvorenije situacije za Brahimija koji je dobio loptu u for u krenuo u probijanje boka, ali ga je Arnold dočekao i bez da ga napadne ispratio daleko od šesnesterca i uklonio opasnost. Impresivna bekovska reakcija koja nije iznimka za Arnolda, Liverpool bi u njemu mogao imati beka za budućnost. 

Na dnu slike možete vidjeti Arnolda u još jednoj situaciji, ovoga puta u napadačkoj. Liverpool je odlučio spustiti Robertsona na poziciju stopera i pokušati preko desnog boka krenuti u overload jer je očito prema slici da je lijevi bok Porta poduplan, dok je Brahimi, koji bi prema 4-4-2 formaciji koju Porto igra u obrani trebao pokrivati Arnolda nesvjestan njegove kretnje i odlazi prema sredini. To je vidio Van Dijk koji je trenutak kasnije odigrao loptu prema Arnoldu, a Liverpool je stvorio priliku. Neopreznost Brahimija na toj strani je definitivno nešto što Liverpool nije dovoljno koristio u ovoj utakmici, ali ovaj mehanizam, koji je očito uigran, Liverpoola je dobro služio i u ranijim utakmicama. 

Naravno, kakva bi to utakmica Liverpoola bila da Firmino ne napravi barem jednu stvar vrijednu spomena u ovoj taktičkoj analizi. Nakon ove situacije Liverpool je počeo forsirati igru preko Portovog desnog boka, uz svega nekoliko iznimaka. Naime, Firmino je pokupio ničiju loptu, primirio ju, izbacio Portovog veznjaka i onda povukao loptu još dobrih 15-20 metara nakon čega je proigrao Salaha. Jedini razlog zbog kojeg ova polukontra nije završila prilikom za gol je taj što se Salah pogubio jer je tek prvi puta u utakmici zamijenio krila s Maneom. 

Spominjani napadi Liverpoola po Portovom desnom boku koji su riješili utakmici su svi izgledali više manje kao ovaj iznad. Liverpool bi oduzeo loptu na sredini, Mane i Firmino bi ionako dispozicioniranu obranu Porta svojim kretnjama dodatno razvukli, a Robertson bi pojurio prema naprijed očekujući uključenje Milnera ili Manea, a nekad je, kao u ovoj situaciji sam probijao bok. Ovdje je nakon probijanja boka uslijedio centaršut kojeg je Reyes očistio s glave Firmina. 

Bez sumnje Liverpool je dominirao cijelu utakmicu i u potpunosti proveo svoj plan u djelo, a Klopp zaslužuje sve pohvale jer je svake sekunde bilo vidljivo da njegova ekipa zna točno koje igrače i u kojim situacijama treba napadati. Porto je na njihovu žalost ostao bez prilike da koristi svoje najjače adute, Brahimija je poništio Arnold, Maregu Van Dijk, a Soares je bio potpuno izgubljen jer su njegove dobre kretnje u međuprostoru bile uzaludne zbog toga što je Liverpool Portovu igru s loptom ograničio na distribuciju do Herrere koji nije imao šanse protiv Liverpoolovog visokog presinga. 

Liverpool je pokazao da će itekako biti opasan protivnik svakome s kime se sretne u vrlo izglednom četvrtfinalu, a njihov najveći dobitak je vjerojatno Alexander Arnold koji je još jednom pokazao da je igrač na kojega Klopp može računati.




Ubojice zmajeva prohujale su Dragaom!
Pomalo u sjeni velikog dvoboja Reala i PSG-a odigran je drugi dvoboj jučerašnjeg dana, onaj između Porta i Liverpoola. Klopp i Liverpool najavili su da dolaze po pobjedu i malo je reći da su u tome uspjeli, pomeli su Porto s 5:0 i možemo reći, već nakon prve utakmice osigurali svoje mjesto u četvrtfinalu. Liverpool je izašao u za sebe klasičnom 4-3-3 sustavu, a svoj debi u Ligi prvaka dočekao je Alexander Arnold koji je igrao na desnom beku. Ideja Liverpoola bila je igrati za njih tipičan pressing, zatvoriti Brahimija kao najveću Portovu prijetnju, što se vidi po načinu na ...
Ubojice zmajeva prohujale su Dragaom!
Pomalo u sjeni velikog dvoboja Reala i PSG-a odigran je ...
Alexander Arnold je igrao protiv Hoffenheima u playoffu, tako da mu nije ovo debi - GNKDZCFC, 16.2.18. 9:32, 0 0 0
Ako se playoff računa onda je i Osijek debitirao u LP :) - Jerlekan, 16.2.18. 10:10, 0 1 0
14.02.
Tko će proći u Ligi prvaka?

U prvom derbiju ovosezonske nokaut faze LP Juventus i Tottenham remizirali su 2:2 u Torinu. Juventus je krenuo furiozno, golom u 80. sekundi, a već svega osam minuta kasnije zabili su i za 2:0 i sve je izgledalo kao da će Tottenham biti potopljen. Međutim, Juve se povukao i smirivao igru, a Tottenhamovi igrači, svjesni da moraju napasti počeli su preuzimati inicijativu i već su do poluvremena, pogotkom Kanea, smanjili Juventusovu prednost. Konačnih 2:2 postavio je Eriksen pogotkom iz slobodnog udarca koji ide potpuno na dušu Gigiju Buffonu. 

Što se temeljnih taktički postavki tiče Juventus je izašao u svom standardnom 4-2-3-1 sastavu s ciljem da nametnu svoj tempo i ne prime pogodak, sve ostalo je samo bonus. Na njihovu žalost, to se ipak nije dogodilo. 

S druge strane je bio Tottenham koji je u utakmicu ušao impresioniran, ali ipak s vrlo jasnim planom igre, a glavni motori te ideje bili su Dembele i Eriksen. Trebalo im je malo da se zagriju, ali čim su ušli u ritam izbrisali su Juventusovu veznu liniju. 

Moussa Dembele je bio ključan za Tottenham u ovoj utakmici, gotovo cijelo vrijeme preuzimao je loptu u veznoj liniji i iznosio ju ili visoko prema krilima ili odmah prema Eriksenu. Ispod je samo jedan od bezbroj primjera u kojima se on vraćao među stopere po loptu i onda pokretao igru Tottenhama. 

Situacija kod prvog gola Juventusa, koji je doduše postignut iz zaleđa, prikazuje Tottehamovu obranu u liniji, kako bi i trebala biti, ali isto tako prikazuje i Allija kojemu je Higuain pobjega čak i prije nego je ušao u zaleđe. Njegov obrambeni doprinost bio je minimalan, a ova greška u jednoj od rijetkih situacija kad se od njega očekuje samo da isprati igrača kojeg je dobio je Tottenham koštala gola. 

Još jedna od situacija u kojima je Dembele imao presudnu ulogu, a često su se ponavljale su njegovi izlasci naprijed. Ne samo da se često spuštao po loptu, jednako tako često je izlazio naprijed i odvlačio vezne igrače tako da otvori prostor za ulazak Diera kroz halfspace ili Auriera po boku. Nijedan ni drugi nisu na pravi način koristili prostore koje im je Dembele otvarao svojim kretanjem. 

Jedan od fortea Juventusa bili su napadi po Tottenhamovoj desnoj strani, najviše iz kontranapada, Bernardeschi je jednim ulaskom s te strane izborio jedanaesterac, a drugi puta, u situaciji ispod, bio je jako blizu pogotka. Aurier baš nije imao svoj dan. Zapravo su ti napadi bili jedini kontraški mehanizam Juventusa koji je funkcionirao, stoga je i rezultat bio takav kakav je bio. 

Oni dijelovi Juventusove igre koji nisu funkcionirali odnose se na njihovu strukturu i općenito kretanje u formaciji. Neuobičajeno za njih, ali jako često ih se moglo uloviti van formacije, što je dijelom bilo i zbog Eriksena koji se zabadao i na sebe navlačio igrače. Na slici ispod vidljiva je potpuno suluda formacija Juventusa u situaciji kada Tottenham tek gradi svoj napad, tako se ne radi o slučaju kada se nisu stigli vratiti u obrambenih 4-5-1 već jednostavno o užasno loše koordiniranom postavljanju bloka. 



Možda i najvažniji element koji je činio razliku između Tottenhama i Juventusa bio je manjak energije i općenito borbenosti kod Juventusa. Koliko god glupo zvučalo, ostaje dojam da igrači Juventusa nisu dali svojih 100%, dok su gosti iz Londona, kao što je vidljivo na grafu ispod, čak i u 82. minuti jurili reposjed i tražili igru. Naravno, logično je da oni to rade jer bi još jednim golom bili jako blizu prolasku u četvrtfinale, ali Juventus je svjedno, čak i u obrambenim zadacima izgledao nemoćno.

Ovakva nemoćna predstava Juventusa se u Londonu vrlo vjerojatno neće dogoditi jer se radi o prekvalitetnim igračima da dva puta ovako podbace, ali ne treba ni zaboraviti da su ih nogometaši Tottenhama, posebno Dembele i Eriksen napravili nemoćnima. Pochettinova ekipa je čak i kad je gubila 2:0 izgledala kao da točno znaju što rade, pokazali su da imaju plan, ali i karakter jer vratiti se sa 2:0 kod Juventusa koji prima golove "svake prijestupne" zbilja nije malen pothvat. Susret je još uvijek otvoren, Juventus je vjerojatno blagi favorit zbog svog europskog iskustva, ali Tottenham je napravio veliki korak prema četvrtfinalu i zapravo si osigurao priliku da sam odlučuje o svojoj budućnosti na domaćem terenu. 

Dembele i Eriksen pretukli Staru Damu!
U prvom derbiju ovosezonske nokaut faze LP Juventus i Tottenham remizirali su 2:2 u Torinu. Juventus je krenuo furiozno, golom u 80. sekundi, a već svega osam minuta kasnije zabili su i za 2:0 i sve je izgledalo kao da će Tottenham biti potopljen. Međutim, Juve se povukao i smirivao igru, a Tottenhamovi igrači, svjesni da moraju napasti počeli su preuzimati inicijativu i već su do poluvremena, pogotkom Kanea, smanjili Juventusovu prednost. Konačnih 2:2 postavio je Eriksen pogotkom iz slobodnog udarca koji ide potpuno na dušu Gigiju Buffonu. Što se temeljnih taktički postavki tiče Juventus je izašao u svom standardnom ...
Dembele i Eriksen pretukli Staru Damu!
U prvom derbiju ovosezonske nokaut faze LP Juventus i Tottenham ...
Generalno gledano, dobro uočenih par crtica, ali ono što mi fali je šira slika. Poredano ovako; a. ovo je bio plan, b. zato nije uspio, c. ovaj i ovaj je kriv za to. - Losovius, 14.2.18. 12:11, 0 1 0
12.02.
HNL: Favoriti uvjerljivi na početku!

Od svih gradova u Hrvatskoj sportski djelatnik je uvjerljivo najteže biti u Splitu. Posebna atmosfera i mentalitet Dioklecijanova grada čine isti najboljim i najgorim mjestom za sportsko djelovanje u Hrvatskoj. To posebno vrijedi za one koji žele djelovati u nogometu. U Splitu ima ljudi svih vjeroispovijesti, ali religija je jedna - Hajduk. Splitske okolnosti su one u kojima opstaju samo oni najjači, a Branco i njegova družina izgledaju kao ljudi koji znaju opstati u takvoj sredini. 



Domaći mediji prepuni su hvale za petardu koju je Hajduk zabio na gostovanju kod Cibalije u Vinkovcima, ali nitko ne spominje one puno važnije stvari - sjajno odrađen prijelazni rok, Kopićeve prve potpune pripreme s momčadi i činjenicu da Hajduk nakon dugo vremena financijski ne zaostaje za Rijekom. U redu, ova zadnja stvar je spominjana prije, famozna otplata duga Gradu Splitu je čak i pomalo mistificirana, ali od navijača koji u svoj klub vjeruju kao u religiju i ne može se očekivati nego da svaki njegov dobar potez slave bitno snažnije nego što bi ga slavili u Zagrebu, Rijeci ili Osijeku. I to je sasvim u redu, kao što rekoh takav je mentalitet, to treba prihvatiti. 

Pobjeda Hajduka od 5:0 u Vinkovcima nije nikakav impresivan pothvat baš kao ni što onaj poraz od Rudeša koji je skoro srušio trenutnu upravu nije bio neviđeni neuspjeh. Sve je to dio nogometa i za sve to vrijedi ona odvratna patetična i ofucana, ali savršeno točna izjava da je lopta okrugla. Ohandzina dobra predstava nakon zimske pauze sigurno imponira, ali ne mora značiti da je on sada u formi s kojom će moći taj tempo držati kroz proljeće. Ili kako je na ovim prostorima s pravom ne baš simpatizirani bivši predsjednik vlade Kraljevine SHS, Nikola Pašić, rekao - može da bidne, a i ne mora da znači. Za to nam ipak treba ozbiljniji uzorak utakmica. 



Ono što svakako možemo vidjeti je da je Hajduk nakon dugo vremena odradio sjajan prijelazni rok. Iz kluba su od bitnijih igrača otišli Ante Erceg za otprilike milijun i pol eura i Ivan Pešić koji je Split besplatno zamijenio Bukureštom, ali ja sam ipak nekako skloniji vjerovati kako su Pešićev i Filipov transfer bili na neki način vezani, ako ništa u svrhu poboljšanja odnosa dvaju klubova. Međutim, ono što je važno istaknuti su ulazni transferi. Još uvijek ne možemo ocijeniti kvalitetu Steliana Filipa i Adama Gyurcsoa koji su Rumunjsku, odnosno Mađarsku zamijenili Hrvatskom, ali ono što je sigurno je da je Hajduk kupovao igrače na pozicije na kojima im trebaju. Bekovi su dugo bili Hajdukov ozbiljan, ako ne i najozbiljniji problem, a kupovina Steliana Filipa trebala bi sanirati barem lijevu stranu. Gyurcso je došao na posudbu kao potencijalna zamjena za Ercega i o njemu zasad ne znamo ništa osim ono malo eye testa što smo mogli uloviti iz pažljivo selektiranih videa na youtubeu.

Čak i da obojica ispadnu samo prosječni nogometaši to neće biti loši transferi jer je uprava pokazala da zna detektirati probleme koje treba sanirati, a promašiti kupovinu može svatko, događa se Realu i Unitedu pa zašto se onda ne bi smjelo dogoditi i Hajduku. Baš kao što je igra nekad bitnija od rezultata, tako je u ovoj situaciji već sama činjenica da je uprava reagirala kupovinom onoga što Hajduku treba dobar pokazatelj da Branco i društvo, iako osporavani, ipak znaju što rade. 

Naravno, tu je i Mijo Caktaš koji se vratio u Hajduk nakon što je raskinuo ugovor s Rubinom iz Kazana. Koliko možemo čuti, Caktaš nije u formi života što se fizičke spreme tiče, ali mislim da je neupitno kako će on sigurno biti pojačanje za Hajduk. Možda i najbitnije pojačanje za Hajduk mogao bi biti povratak ozlijeđenog Futacsa, kada do njega dođe. Svi koji su gledali Hajduk sa i bez Futacsa vide razliku i zbilja nije potrebno potencirati koliko je on bitan za njihovu igru. 

Međutim, Hajduk je u ovom prijelaznom roku napravio i jednu veliku grešku. Naime, Hajduk je navodno odbio Širokom Brijegu platiti 800 tisuća ili milijun eura koliko su iz Širokog tražili kako bi Luka Menalo prešao u redove Hajduka. U međuvremenu je u priču ušetao Dinamo i samo je pitanje dana kada će se obaviti kako je Menalo Dinamov igrač koji će nakon završetka sezone preseliti u Zagreb. Ukoliko je tvrdnja domaćih medija da je Hajduk odbio platiti odštetu za Luku Menala točna, radi se o prilično lošoj procjeni Hajdukove uprave jer je riječ o nogometašu koji bi za sezonu dvije vrlo lako mogao odraditi višemilijunski transfer. 



Glavni problem oko tog transfera koji se nije dogodio nije u tome da je taj Menalo nogometaš koji je zbog svojih igračkih sposobnosti prijeko potreban Hajduku, već u tome da je riječ o igraču čije ime se već sada nalazi u bilježnici svakog bitnijeg europskog skauta. Nakon Vlašićevog transfera Hajduku treba jedan Menalo! I Menalu treba jedan Hajduk koji ipak ima osjetno slabiji igrački kadar od Dinama pa bi se mladi Luka pokoji puta ugurao i u prvi sastav dok će o nečem takvom u Dinamu vjerojatno moći samo sanjati s Lokomotivine klupe. Nitko ne može znati hoće li Menalo ispuniti svoj potencijal, ali 800 tisuća eura za takvog mladića, dok u isto vrijeme na platnoj listi imaš preplaćenog Huga Almeidu zbilja nije puno novca i vrijedno je rizika kojeg donosi jedan takav mladi nogometaš. 

Najbolji dokaz isplativosti takvih mladića je Dinamov Ante Ćorić koji već dugo zapravo nije Dinamov i samo je pitanje prijelaznog roka u kojem će napustiti Zagreb, a Doyen Sports kasirati višemilijunski iznos jer baš kao što bi se Hajduku isplatilo riskirati s 800 tisuća za mladića koji obećava puno tako se jednoj Romi ili kome već isplati riskirati 8,10 ili više milijuna eura za jednog Antu Ćorića koji je pokazao da zna i može, ali eto, nije baš najlucidnije glave pa se više igra nogometa nego što igra nogomet. Kako bilo da bilo, Menalo je bio Hajdukova prilika da nakon Vlašića dovedu igrača kojem bi mogli pružiti priliku da kroz njihovu prvu momčad ostvari transfer dalje. Jer, ajmo biti realni, Hajduk nema, a možda nikad neće ni imati luksuz da više godina sastavlja ekipu za nešto više i jedini biznis model u kojem oni mogu funkcionirati je upravo taj da budu stepping stone za mlade i potentne nogometaše poput Vlašića i Menala. Što prije na Poljudu takvo stanje prihvate kao realnost od koje ne mogu pobjeći, to bolje. Jer Menalo, iako još uvijek nedokazan u ozbiljnoj ligi, nije prvi koji je bio takav kad je pobjegao Hajdukovoj struci. 

Ne, Hajduk i dalje nema ekipu kojom može konkurirati Dinamu. Vjerojatno ju i neće imati u skorije vrijeme jer Dinamo osim nepresušnog bazena talenta na svojoj strani ima ozbiljnu financijsku nadmoć i reputaciju kluba iz kojeg "se može prodati". Usprkos tome, dovođenjem Kopića, saniranjem dugovanja i inteligentno odrađenim prijelaznim rokom Hajduk je pokazao da zna i može. Dinamo je nedodirljiv na vrhu, ali Rijeka i Osijek moraju početi ozbiljno razmišljati o Hajduku jer Hajduk, barem po onome što smo dosad imali prilike vidjeti, ne izgleda kao ekipa koja se tako brzo misli maknuti s drugog mjesta. U Splitu su se stvari počele raditi po pravilima struke, novca napokon ima dovoljno da se vodi ravnopravna borba s Rijekom i, ako se ne padne u neku suludu euforiju koja će sve osim Hajdukove borbe za naslov označiti neuspjehom, postoji šansa da se u preostalom dijelu ove i sljedećoj sezoni udare temelji za jednu lipu štoriju. 






Ako se glave ne užare Hajduk bi mogao udariti temelje za jednu lipu štoriju!
Od svih gradova u Hrvatskoj sportski djelatnik je uvjerljivo najteže biti u Splitu. Posebna atmosfera i mentalitet Dioklecijanova grada čine isti najboljim i najgorim mjestom za sportsko djelovanje u Hrvatskoj. To posebno vrijedi za one koji žele djelovati u nogometu. U Splitu ima ljudi svih vjeroispovijesti, ali religija je jedna - Hajduk. Splitske okolnosti su one u kojima opstaju samo oni najjači, a Branco i njegova družina izgledaju kao ljudi koji znaju opstati u takvoj sredini. Domaći mediji prepuni su hvale za petardu koju je Hajduk zabio na gostovanju kod Cibalije u Vinkovcima, ali nitko ne spominje one puno važnije ...
Ako se glave ne užare Hajduk bi mogao udariti temelje za jednu lipu štoriju!
Od svih gradova u Hrvatskoj sportski djelatnik je uvjerljivo najteže ...

Respekt: Wenger, Laganes, Gavran, draxy, kav97,

Slažem se: Essien1950,

jer ako nije u pitanju vanserijski talent, a moje je mišljenje da nije, jednake su šanse za neuspjeh. Samo što je neuspjeh s igračima iz vlastite akademije puno jeftiniji. - Gavran, 13.2.18. 14:49, 0 0 0
Mogu se složit, ali ne nisam mislio da je talent razine Roga, ali sigurno je igrač koji bi se za sezonu do dvije mogao prodati za 4-5 milijuna nekom Genku, Anderlechtu ili ekipi tog ranga. Kažem, možda sam ga krivo procijenio, vrijeme će reći. - Jerlekan, 13.2.18. 14:55, 0 0 0
Sve u svemu. Moram pohvaliti analizu jer poanta i je da pokrene ovoliko diskusije :) Meni je problem sa Menalom što mu fali motoričke moći, fizikalija i atleticizam što zahtjeva današnji nogomet. - Essien1950, 13.2.18. 14:59, 0 0 0
Šut, dolazak iz drugog plana, dribling su iznaprosječni za naše uvjete ali recimo fali mu fizičke moći koju posjeduju Bašić, Hamza, cijela riječka vezna linija, Olmo, Gojak, Moro... da ne nabrajam dalje - Essien1950, 13.2.18. 15:02, 0 0 0
Taj dio bi trebao izbrusiti u nekoj boljoj ligi, jer kad imaš ove dobre stvari koje si naveo na razini na kojoj ih on ima onda je jako teško izbrusiti ostale jer automatski si manje u duelu, općenito ti manje treba da budeš bolji od ostalih. - Jerlekan, 13.2.18. 15:08, 0 0 0
11.02.
Tribina hipoteza

Kada je prije 40 godina Sacchi odlučio objesiti cipele o klin i ozbiljno krenuti u trenerski posao nije se mogao ni nadati da će temelji njegove filozofije živjeti i danas. Ne samo da žive, već na tim temeljima Napoli igra najljepši nogomet u Serie A i s bodom prednosti pred Juventusom drži vrh tablice. 

Sacchijeve ideje su bile radikalne za to vrijeme. Vjerovao je da je moguće igrati presing u 4-4-2 formaciji, da je moguće u svim fazama igre zadržati bazičnu formaciju i da je uz pomoć bekova moguće nadbrojati svaku ekipu i preuzeti kontrolu na terenu. 



- "Kad sam započinjao svoju karijeru sav fokus je bio na defanzivnoj fazi igre. Imali smo sweepera i man-markere. Napadačka faze je svedena na individualnu kvalitetu pojedinca i kreativnost desetke." - Sacchi za Inverting the Pyramid.

Najistaknutije obilježje njegovih ekipa bila je visoko podignuta defanzivna linija i visoki presing. To mu je omogućavalo da događanja na terenu umjeri u srednju trećinu terenu, a da u isto vrijeme, razmak između njegov najisturenijeg i najpovučenijeg napadača nikad ne bude veći od 25 metara. 



- "Imalo smo djelomični presing koji je bio više u svrhu dispozicioniranja protivnika, totalni presing za osvajanje lopte i lažni presing koji je samo tako izgledao, ali nam je zapravo dozvoljavao da uhvatimo zraka i odmorimo se za ono pravo." - podcrtava Sacchi. 

Sve to o čemu je Sacchi govorio Jonathanu Wilsonu dok je ovaj pisao Inverting the Pyramid, danas ima Napoli, samo modificirano vremenu u kojem postoji. Sarrijev Napoli je, bez sumnje, potomak Sacchijeve filozofije. 

Napoli je jedna od malo ekipa u Serie A (uz Juventus možda i jedina) koja može promijeniti tri ili više formacije za vrijeme utakmice bez da im to poremeti ritam, dapače, te promjene formacija je zapravo ono što stvara ritam u njihovoj igri i pretvara ga u prednost. Glavna formacija, ona od koje sve kreće, je ortodoksni 4-3-3 sa ustaljenih 10 igrača uz minimalne rotacije u veznom redu. U obrani se taj 4-3-3 transformira u 4-5-1, a u napadu dosta često u 4-4-2 zbog prebrojavanja protivničkih igrača u sredini. 



*screenshot preuzet s Googlea

Iznad se nalazi screenshot situacije u kojoj se Jorginho spušta po loptu između dva stopera i tom kretnjom navlači igrače Cagliarija bliže svome golu što znači da dva veznjaka Napolija ostaju potpuno nečuvana, a to Napoliju omogućava da jednim preciznim pasom razbije presing i u napad krene s brojčanom prednošću. Dva stopera stoje široko da se ponude kao riješenja za dodavanje, ali i da također privuku igrače Cagliarija prema naprijed. 



Ovdje je vrlo važno spomenuti Jorginha o kojem se ne govori dovoljno, a riječ je o jednom od najboljih dodavača lopte, ne samo u Serie A, već u Europi. Njegov pregled igre i osjećaj za prostor koji mu dozvoljavaju da se nerijetko nađe nečuvan na četrdesetak metara od protivničkog gola čine ga posebnim veznim igrače, čovjekom za čije sus e državljanstvo tukli Italija i Brazil. 

Još jedan vrlo važan detalj njihove igre, ako ne i najvažniji, je ranije spomenuto zadržavanje formacije koje je bilo karakteristično za Sacchijeve ekipe. Napolijevi igrači su kolektiv koji se kreće u cjelini, kretnja svakog igrača praćena je kretnjom drugog igrača, a to im omogućava da u svakom trenutku imaju nekoliko formiranih trokuta (vidjeti graf ispod) koji neodoljivo podsjećaju na Barceloninu tiki-taku, ali ipak poštuju neke druge zakonitosti. 

Zbog navedenih trokuta protivnici Napolija imaju jako težak zadatak kontrirati njihovom presingu, čim protivnici krenu na jedno igrača, drugi ostaje slobodan i ako nema greške u strukturi, a najčešće je nema, dobiva loptu i omogućava ekipi da brojčano nadmoćnija krene u napad. Jako ih je teško pritisnuti jer su sposobni naizgled benignim dodavanjima rasteretiti dio terena na kojem je protivnik izvršio pritisak i na drugom dijelu, iza leđa protivničkih igrača koji idu u presing, stvarati priliku. 

Iznad vidimo situaciju iz sinoćnje utakmice Napolija i Lazija u kojoj je Napoli navukao osam igrača Lazija na jednu stranu i onda s nekoliko kraćih dodavanja rasteretio presing u koji je Lazio došao s čak četvoricom igrača i samim time omogućio pas za beka koji dolazi u overlap sa gotovo 40 metara praznog prostora ispred sebe. Mario Rui je iskoristio situaciju koja mu je stvorena i nakon sprinta zabio treći Napolijev gol. 

Također, Napoli je sinoć (kao i uvijek) sjajno koristio činjenicu da protivnički igrači mogu pokrivati ili loptu ili igrača, nikako oboje. Ovdje vidimo primjer u kojem Allan vraća loptu u sredinu, a Mertens, koji se izvukao prema pozicije veznjaka odmah odigrava na bok i upošljava Callejona. U takvoj situaciji, kada preopterete protivničku stranu svojim igračima, Napoli jednostavno ima previše igrača koje protivnik ne može pokriti i pitanje samo trenutka kada će se dogoditi nešto poput ovakvog pasa koje će Callejona ili bilo kog drugog izbaciti u izglendu priliku za udarac ili centaršut. 

Odlika Napolijevog presinga je i u tome što su sposobni anticipirati protivničke poteze pa puno češće pritišču koridore kroz koje bi moglo ići dodavanje nego igrača s loptom. Jer igrač s loptom koji nema kome dodati tu loptu zapravo nije opasan. 

Na slici iznad se po kretnjama igrača savršeno jasno može zaključiti da svaki ima svoju zadaću i da svaki zna točno kamo ide i što pokriva, a glavni fokus su upravo one rupe kroz koje bi igrač Lazija mogao potražiti izlaz iz ovog visokog presinga s koim ga je susreo Napoli. 

Osim presinga na zonu i presinga na igrača Napoli gotovo u svakom trenutku kad je to moguće prakticira i presing na zadnju liniju protivnika, a najčešće to rade kao na slici iznad, s dva napadača od kojih jedan ide na igrača s loptom, a drugi prema njegovoj najbližoj i najizglednijoj opciji za pas pod pritiskom kako bi isto smanjio vrijeme koje ima za reakciju i potencijalno ga natjerao na pogrešno dodavanje ili mu, u idealnom slučaju, oduzeo loptu. 

Cijela svrha njihovog presinga, koji jako podsjeća na Liverpoolov, ali s puno manje agresivnosti i s puno više strukture, je oduzimanje lopte kako bi se ond au napad krenulo sa već nekoliko puta spomenutom, brojčanom prednošću ili da se barem protivničke braniče uhvati van njihovih pozicija pa da se pokuša jednom loptom kroz obranu pronaći nekog iz napadačkog trozuba.

Spomenuta situacija vidljiva je na slici iznad, četiri igrača okupila su se oko veznjaka Napolija kako bi mu oduzeli loptu, ali je njemu ipak ostalo dovoljno prostora da dodavanjem pronađe Insignea koji je nakon sjajnog primanja za svega nekoliko centimetara promašio vrata Lazija. Obrana Lazija ovdje ne stoji kako bi trebala, jedan igrač je ostao preduboko i omogućio Insigneu da utrči bez straha od zaleđa, a vezni igrač koji je trebao doći u pomoć kasni i uopće ne sudjeluje u obrani ovog napada. 

Najvažnija figura Napolijeva napada je Dries Mertens kojeg su zapravo slučajno otkrili u 28 godini života. Njegov posao je da igra moderniju i kompletniju verziju onoga što smo, dok se taj naziv nije počeo paušalno koristiti za sve napadače koji sudjeluju u igri, zvali lažnom devetkom. Spušta se u vezni red i stvara višak, a samim te stvara prostor za svoje suigrače. Naravno, njegov doprinos jasno se očituje i u golovima, ove sezone ih je već zabio 19, uz 12 asistencija. 

Dok je Mertens zapravo napadač koji kreira i svojevrsna nadogradnja na Sacchijeve temelje, a Jorginho profinjeni regista koji uz sebe ima vjernog Allana koji sjajno ispunjava sve zadaće tipičnog box to box veznjaka, jednu od najvažnijih uloga u igri Napolija ima Marek Hamšik. Hamšik je ono što mnogi vole zvati "agresivnim ofanzivnim veznim", ali nerijetko i polušpica zbog očitog razloga, Napoli ne igra s klasičnim napadačem. To je još jedna sličnost s ranije spomenutim Liverpoolom u kojem Firmino igra centralnog napadača, ali je također i izrazito bitan za samu izgradnju napada. Kada se svemu nabrojenom dodaju bokovi koji idu u overlap kad god je to moguće i tako prebrojavaju protivnika, ubojita krila u vidu Insignea i Callejona čije su sposobnosti maksimalno optimizirane u ovom sustavu i Pepe Reina, čovjek od kojeg nerijetko kreću Napolijevi napadi, dobiva se jedna kohezivna cjelina koja može bez straha istrčati na megdan bilo kojem protivniku i igrati svoj nogomet. 

Sva je prilika da će Napoli u sezonama koje dolaze doživjeti pad, što zbog toga što sada već imaju nekoliko vremešnih igrača koje će teško zamijeniti bez da naruše koheziju momčadi koja je presudna za stil igre koji igraju, što zbog činjenice da su i dalje financijski tek četvrti ili peti klub Italije pa je samo pitanjae vremena kada će se naći neka zvijezda koja neće biti strpljiva i puna ljubavi prema Napulju kao Hamšik ili Insigne već će otići u klub koji ih može platiti. Usprkos tome, moramo uživati u Napoliju dok možemo jer jedno je sigurno, njihove utakmice su uvijek u najmanju ruku atraktivne i zabavne. 

A ne vjerujem da bi bilo što osim ekipe koje generira atraktivan i zabavan nogomet bilo dostojno nositi naziv potomka Sacchijeve filozofije. 



Sarrijev Napoli je potomak Sacchijeve filozofije!
Kada je prije 40 godina Sacchi odlučio objesiti cipele o klin i ozbiljno krenuti u trenerski posao nije se mogao ni nadati da će temelji njegove filozofije živjeti i danas. Ne samo da žive, već na tim temeljima Napoli igra najljepši nogomet u Serie A i s bodom prednosti pred Juventusom drži vrh tablice. Sacchijeve ideje su bile radikalne za to vrijeme. Vjerovao je da je moguće igrati presing u 4-4-2 formaciji, da je moguće u svim fazama igre zadržati bazičnu formaciju i da je uz pomoć bekova moguće nadbrojati svaku ekipu i preuzeti kontrolu na terenu. - "Kad sam ...
Sarrijev Napoli je potomak Sacchijeve filozofije!
Kada je prije 40 godina Sacchi odlučio objesiti cipele o ...

Respekt: Dado_M, baiso, HAJDUK2012, Lepakis, Jezda,

Slažem se: Jezda,

06.02.
Koliko je jaka Valverdeova Barcelona?

Ernesto Valverde sigurno spada u kategoriju trenera koji čak ni kada preuzmu jedan od najvećih klubova na svijetu ne postaju zvijezde pod reflektorima. On nije jedan od onih koji će se svađati na press konferenciji, nije ni od onih koji će sukob tražiti u tunelu nakon utakmice, rijetko će zapravo izgubiti mirnoću jer ako izgubi mirnoću, izgubio je temelj svoje igre. Mrav ili Txingurri, kako ga zovu Baski, izrazito je taktički potkovan trener kod kojeg disciplina i inteligencija u igri idu prije svega ostalog. Upravo zato je doveden u Barcelonu da nakon neuspješne sezone pod Enriqueom uvede disciplinu i izvuče maksimum iz postojećeg kadra, koji je, složit ćete se, možda i igrački najinteligentniji kadar na svijetu. Tjedan dana smo u veljači, a Barcelona još nije poražena u La Ligi, dapače, srušila je rekord od 21 utakmice bez poraza koji je postavila s Guardiolom. Očito da Mrav zna što radi. 

Igra Valverdeove Barcelone temelji se na posjedu lopte, ali ne na jednak način na koji se temeljila igra Guardioline Barcelone. Ovoj Barceloni posjed lopte nije nužnost, njihova igra se ne temelji na tome da u svakoj utakmici oni moraju biti ti koji će izaći na teren i dominirati s loptom. Naravno, često se događa da bude upravo tako jer se ipak radi o jednoj od najboljih ekipa na svijetu, ali kada se dogodi da s druge strane bude druga ekipa koja želi posjed Barcelonina vezna linija je itekako sposobna napadati prostor i po oduzetoj lopti odvagnuti situaciju. Za razliku od Enriqueovog "kreiraj kad god možeš" pristupa, Valverde je nogometaše Barcelone natjerao da promišljaju svaku loptu i da ne forsiraju ako nisu sigurni da će lopta koju upute prema naprijed sigurno doći do svog cilja. 



Na slici iznad vidljiva je situacija kod Barceloninog napada kojeg vuče Jordi Alba, Suarez vidi trk beka kojeg je Rakitić uposlio i odmah kreće u prostor između stopera i beka Valencije kako bi mu ovaj mogao uputiti loptu, a Alba pregledom situacije zaključuje da tim pasom ne može stvoriti kvalitetnu situaciju za svoju ekipu i vraća loptu u sredinu. Nakon situacije sa slike Alba će gestikulacijom ruke pokazati Suarezu da ga je vidio, ali da to u tom trenutku pas prema njemu nije bio najbolji izbor. 

Ni cijelu minutu nakon prethodne situacije lopta je nakon što ju je Alba poslao u sredinu ubrzana, a promjenom tempa i pomicanjem bekova visoko na protivničku polovicu Valencijini igrači su prebrojani jer je Barcelona tako dobila na brojnosti u sredini terena, a Messi je ostao sam sa savršenim pregledom igre ispred sebe. Tri najisturenija Barcelonina igrača odmah kreću utrčavati u prostor, a isto radi i Paulinho koji se našao na poziciji ofenzivnog veznog i Valencija je u problemima. 

Cijela poanta Barceloninog posjeda je u tome da se brzim promjenama tempa protivnika izbaci iz balansa, a nakon toga naprijed dolaze ionako istureni bekovi i dozvoljavaju Barceloni da brojčano nadjača protivnika u veznoj liniji.



Također, ozljede (Dembele) i loše igre nekih igrača (Deulofeu) su Barcelonu lišile širine pa je i zato potreban visok izlazak bekova, što se zapravo pokazalo vrlo dobrim jer je Alba odlaskom Neymara procvjetao i sjajno surađuje s Messijem. Na slici iznad vidljivo je kako Barcelona u svojim izlascima na protivničku polovicu više nema opciju dijagonale prema krilu jer su se klasična krila pogubila, barem dok se Dembele ne vrati, a Coutinho (ako ga se Valverde odluči koristiti kao krilo) ne aklimatizira. 

Naravno, koliko god modificirali igru Barcelone jedna stvar će uvijek biti beskrajno važna, a to je pressing. Valverdeova Barcelona ne igra konstantan pressing (u većini utakmica) kao što je igrala Guardiolina zato jer je Valverde svjestan limita svoje ekipe. U pressing se ide, ovisno o protivniku ili nakon izgubljene lopte, da se ostvari reposjed, ili u ranoj fazi utakmice kada je potrebno nametnuti svoj stil igre, ali taj pressing nikada ne traje dugo. 



Razlog zbog kojeg pressing Barcelone ne traje dugo kao što je trajao kad ih je Guardiola trenirao je zapravo vrlo logičan. Valverdeu je jasno da se Suarez, a pogotovo Messi jako puno troše i zbog toga su sitaucije kao ovo sa slike nešto što se događa gotovo isključivo u jako izglednim situacijama. Naravno, u početcima utakmica Messi i Suarez isprate pokoju loptu koju možda i ne bi trebali i odsprintaju koji sprint koji inače ne bi trebali, ali u ranoj fazi utakmice isplati uložiti malo jer se može dobiti jako puno. Zato Valverde na pressingu inzistira prvenstveno u ovakvim situacijama kada taj pressing znači pokušaj reposjeda, ali ga eliminira u situacijama kada je manje izgledno da će Barcelona doći do lopte i spušta Suareza i Messija prema natrag kako bi od njih počeo ne pressing, već neformalni prvi zid obrane.

 

Izuzev gore navedenih situacija događa se i ono što je vidljivo na slici iznad, a to je skupljanje Barceloninih igrača prilikom prve distribucije lopte kako bi igraču pod pritiskom dali više opcija. Upravo zato Barcelona gubi jako malo lopti u svojoj trećini terena. Naravno, ne smije se zaboraviti ni doprinos vratara, Ter Stegen je osim što je popravio igru nogom, svojim obranama udarao temelje današnje stabilnosti obrane.

Veliki Valverdeov forte je što je taktički fleksibilan i, za razliku od Enriquea, ne traži da se igrači prilagode njegovom sustavu, već on sustav prilagođava igračima. Svjestan je da ima prilike raditi s ponajboljim igračima na svijetu i da svatko od njih ima neki svoj forte koji on mora znati potencirati kako bi iz te ekipe izvukao maksimum. 

Uzmimo za primjer graf Barcelone u domaćoj utakmici protiv Juventusa ove sezone kada su pobijedili 3:0. S grafa se jasno može isčitati kako je Messi imao slobodnu "free roam" ulogu, a ostali su zapravo bili tu da distribuiraju loptu do njega i uigrnaim mehanizmima otvaraju prostor iz kojeg bi on mogao stvarati prilike ili eventualno zabiti gol. To je uspjelo i Messi je praktički sam riješio Juventus. 

Osim toga Valverde je u obzir uzeo i da Iniesta ima sada već 33 godine i da ne može više trčati kao što je nekad mogao pa je od Jordija Albe uspio napraviti "ispušni ventil" za Iniestu. U situacijama kada Barcelona kreće u napade iz kontre ili polukontre Iniesta se uvlači u sredinu, a Alba uzima cijeli lijevi bok što onda Iniesti dozvoljava da odigra ulogu veznjaka bez sve one silne trke koja uz tu ulogu dolazi, ali mu osigurava i vrijeme koje mu je potrebno da razigra i odluči što je u datom trenutku najbolje. Jer, svi to vidimo, Iniesta nije brz kao nekad. 

Paulinho je još jedan igrač koji je pod Valverdeom pokazao koliko zapravo može, usprkos tome što je dočekan kao promašena i precijenjena kupovina. Mrav je uspješno prepoznao Paulinhov jedinstveni skillset kakvog do tog trenutka u Barceloni nije bilo i od njega napravio modificiranu verziju ofenzivnog veznog koji često puta stoji jako visoko i na račun svoje visine i konstitucije osvaja zračne duele i izgubljene lopte, a nerijetko odlazi i prema naprijed (Rakitić i Busq mu čuvaju leđa) pa je tako već upisao nekoliko golova ove sezone. 

Međutim, usprkos svemu gore napisanom vjerujem kako najbolje od ove Barcelone još nismo vidjeli jer se u tom mravinjaku krije još puno rezervi. Coutinho se tek mora prilagoditi i početi doprinositi, a isto vrijedi i za Dembelea koji se mora konačno oporaviti od ozljede i uhvatiti konstantu nastupa kako bi opravdao uloženo. Ukoliko bi Valverde uspio na pravi način uklopiti Coutinha, a ja vjerujem da hoće, mogao bi si priuštiti da u samom finišu sezone bude imao luksuz doziranja Messija, što će svakako dobro doći i Barceloni i njemu, jer osim što će biti odmorniji za važne utakmice u LP, neće se potpuno istrošiti prije odlaska u Rusiju. Osim njih, tu je i Yerry Mina koji bi mogao pomoći u rotaciji obrane nakon odlaska Mascherana, a ne vjerujem ni da će Denis Suarez u istoj mjeri grijati klupu kao što je to bio slučaj dosad. 

Bilo kako bilo, Valverde radi odličan posao, a po onome što vidimo, tek je počeo!


Valverdeova Barcelona je svjesna svojih limita i mudro ih zaobilazi!
Ernesto Valverde sigurno spada u kategoriju trenera koji čak ni kada preuzmu jedan od najvećih klubova na svijetu ne postaju zvijezde pod reflektorima. On nije jedan od onih koji će se svađati na press konferenciji, nije ni od onih koji će sukob tražiti u tunelu nakon utakmice, rijetko će zapravo izgubiti mirnoću jer ako izgubi mirnoću, izgubio je temelj svoje igre. Mrav ili Txingurri, kako ga zovu Baski, izrazito je taktički potkovan trener kod kojeg disciplina i inteligencija u igri idu prije svega ostalog. Upravo zato je doveden u Barcelonu da nakon neuspješne sezone pod Enriqueom uvede disciplinu i izvuče ...
Valverdeova Barcelona je svjesna svojih limita i mudro ih zaobilazi!
Ernesto Valverde sigurno spada u kategoriju trenera koji čak ni ...
Ja ti ne mogu reći kako će oni uklopiti Coutinha, da mogu, ne bih pisao ovdje nego bih imao neki šator i kuglu. Ono na što mogu ukazati sam napravio, spekulacije su više za razgovore nego za analize. - Jerlekan, 6.2.18. 14:25, 0 0 0
Obzirom da je odigrao već ponešto, mogla se neka informacija izvući, ili što bi trebao statistički pridonijeti, prostora je bilo.. - BruceWayne, 6.2.18. 14:30, 0 0 0
Ne volim takve spekulacije. Vjerujem da će ga Valverde uklopiti, a kako, to ću pisati kad ga uklopi. - Jerlekan, 6.2.18. 14:33, 0 0 0
Ok. Razumijem da si se u tekstu odnosio na ono što se već dogodilo, ali kada si u zadnjem odlomku načeo potencijalnu budućnost.. Kažem, to je samo jedna od subtema koje su se mogle spomenuti. - BruceWayne, 6.2.18. 14:36, 0 0 0
Ovo je odlično, Iniestu treba čuvati sve više kao i neke ključne pojedince tipa Umtiti, Busquets, Rakitić, Suarez, a materijala na klupi za to ima sigurno! Barca je u konkurenciji za tipletu iako su pretpostavke na početku sezone bile katastrofalne! - tomy97, 6.2.18. 18:20, 0 0 0
22.01.
Tribina hipoteza

U derbiju 22. kola Ligue 1 Lyon je dočekao PSG na svom Groupama stadionu i kasnim golom Memphisa Depaya upisao pobjedu rezultatom 2:1.



S obzirom na mrtvu trku koja se vodi iza PSG-a (Lyon, Marseille i Monaco su u 2 boda) Lyon je morao ovdje pobijediti da zadrži drugo mjesto. Uspjeli su to u zadnjim minutama utakmice prekrasnim pogotkom Depaya, a oni koji su gledali znaju i da su sva tri gola bila prava poslastica za ljubitelje nogometa.

Obje ekipe odlučile su se za malo izmijenjene sastave, ali i taktičke postavke, što silom prilika, što s ciljem da iznenade suparnika. 

Genesio je odlučio ionako rudimentarnu taktiku svoje ekipe dodatno pojednostaviti pa je potpuno zaustavio križanja koja su u dosadašnjem dijelu sezone radili Diaz i krilni napadači Lyona. Time je dokinuo pretjeranu kombinatoriku u kojoj se Lyon znao gubiti protiv jačih protivnika i smanjio šanse za gubljenje lopte, što je protiv PSG-a koji ima jednu od najboljih kontri na svijetu jako važno.



Također se moglo primijetiti kako Lyonovi bekovi, a posebno Rafael nisu ulazili u zadnju trećinu terena za overlap onako često kao što to inače rade i to im se isplatilo, PSG nije imao niti jednu otvorenu kontru iz koje se Lyon morao spašavati, a napad nije puno izgubio jer je ekipa Lyona imala sreću da od 2. minute igra s golom prednosti zahvaljujući sjajnom Fekiru, ali i lošem postavljanju Areole koje je pomoglo Lyonu da povede. 



Kao što se može vidjeti na priloženom screenshotu, Lyon je igrao visoki pressing kako bi pokušao natjerati stopere PSG da preskoče veznu liniju u kojoj je ionako nedostajao Motta i riskantnim pasevima potraže svoje napadače. To je bio slučaj u prvom poluvremenu, funkcioniralo je prilično dobro, ali ono što je bilo možda i bitnije je to što je Lyon istim pressingom odgovarao i na izgubljenu loptu pa su nekoliko puta uspjeli napraviti brzi reposjed i spriječiti PSG-ov izlazak u kontru. Kao što sam i ranije pisao, kontra je najjače PSG-ovo oružje, a ako im ga oduzmete ostaje im igra na postavljenu obranu u čemu su dobri kao individualci, ali kao ekipa imaju još puno posla. Točno to je Lyon uspio, zatvorili su Verrattija, zatvorili su bokove tako što je Rafael na desnoj strani ograničen u izlasku, a na lijevoj je Aouar puno pomagao Mendyju što je značilo da će njegov napadački učinak biti žrtvovan. Važno je napomenuti i kako je Lyon imao puno sreće u ovoj utakmici, što zbog greške Areole kod slobodnog udarca, što zbog pola sata s igračem više. Međutim, tri boda su tu, to se piše. 

S druge strane, PSG je bio prisiljen raditi taktičke promjene jer su ostali bez Neymara za ovaj susret, a Motta također nije na raspolaganju. Neymarovu poziciju popunio je Di Maria, a Mottinu Lo Celso. Ni jedan ni drugi nisu odradili ne znam kako dobar posao, ali s obzirom na to da je Lyon anulirao PSG-ovu kontru može se reći da Di Maria ima opravdanje za ispodprosječnu predstavu. 

PSG-ova ideja je bila ista kao i u prošlom susretu ove dvije ekipe, nametnuti se i kontrolirati igru, bokovima sužavati prostor Lyonovim veznjacima kad dolaze u drugu trećinu terena i onda po oduzetoj lopti krenuti u kontru. Prošli puta im je taj plan dobrano pokvario Ndombele koji je u toj utakmici bio fenomenalan i neprolazan u sredini, a ovaj puta je utakmicu prelomila dobra Genesiova taktička priprema, ali i pola sata koliko je Lyon imao s igračem više nakon što je Alves dobio crveni karton zbog nesportskog ponašanja. Još jedna očita slaba karika u PSG-ovoj ekipi bio je Areola, koji je lošim postavljanjem omogućio da ionako briljantan slobodan udarac  Fekira završi u golu, a to nije prva Areolina greška u velikoj utakmici, vjerojatno je to glavni razlog zbog kojeg Parižani aktivno traže zamjenu. 



Screenshot prikazuje trenutak prije izjednačujućeg gola PSG-a, Alves je s loptom na rubu šesnaesterca i nakon toga slijedi ubačaj, a Kurzawa, broj 20 lijevo od suca, ostaje sam i strašnim udarcem posprema loptu u mrežu. Kurzawin potez je fenomenalan, ali pravi krivac za taj gol je Marcelo koji se povukao preduboko i zaboravio pokriti "povratnu". Rafael ima Cavanija, Morel ima svog igrača, ali Marcelo stoji u sredini čekajući ubačaj prema Cavaniju koji bi on mogao presjeći. Zapravo, ovo je greška u koordinaciji Lyonovog stoperskog para, Morel je (zato što je niži) trebao pokriti povratnu loptu, a Marcelo preuzeti igrača koji nadire. Ova situacija je samo još jedan dokaz toga što PSG može kada izađe u kontru i kada si protivnik dozvoli samo trenutak nepažnje. 

Pobjeda Lyona u ovoj utakmici znači da su zadržali drugo mjesto, ali i da su zaostatak za PSG-om smanjili na i dalje ogromnih osam bodova. Međutim, već u sljedećem kolu PSG dočekuje najbolju obranu lige, Montpellier, a nakon toga im slijedi gostovanje kod Lillea dok Lyon ide u goste Bordeauxu, a nakon toga i na noge Monacu. Sljedeća dva kola mogla bi pokazati puno o obje ekipe, a najviše o Lyonu koji tek mora otkriti ima li dovoljno kvalitete za odvojiti se od pratećeg dvojca ili ćemo do kraja prvenstva imati mrtvu trku za europske pozicije. 

Genesio i Fortuna zaustavili moćni PSG
U derbiju 22. kola Ligue 1 Lyon je dočekao PSG na svom Groupama stadionu i kasnim golom Memphisa Depaya upisao pobjedu rezultatom 2:1. S obzirom na mrtvu trku koja se vodi iza PSG-a (Lyon, Marseille i Monaco su u 2 boda) Lyon je morao ovdje pobijediti da zadrži drugo mjesto. Uspjeli su to u zadnjim minutama utakmice prekrasnim pogotkom Depaya, a oni koji su gledali znaju i da su sva tri gola bila prava poslastica za ljubitelje nogometa. Obje ekipe odlučile su se za malo izmijenjene sastave, ali i taktičke postavke, što silom prilika, što s ciljem da iznenade suparnika. ...
Genesio i Fortuna zaustavili moćni PSG
U derbiju 22. kola Ligue 1 Lyon je dočekao PSG ...

Respekt: Dado_M, Biscione94,

13.01.
SKAUTING: Tko je Malcom?

Vjerujem da se svatko od Vas koji pratite Tribinu barem jednom u životu našao u situaciji da stoji kraj nekog lokalnog nogometnog terena i gleda djecu kako igraju, bilo to zato što Vaš podmladak tamo negdje trči ili ste jednostavno u prolazu pa da vidite "jel' znaju oni šta ili trče bezveze". E, tako sam ja uobičavao kad god sam imao priliku, promatrao sam moju i mlađe generacije kako igraju nogomet (za što sam ja totalni antitalent) i razmišljao o njihovoj igri kroz prizmu zaljubljenika u Football Manager. Gledaš te klince i misliš si "jebote, šta ako jedan od njih jednom istrči na Bernabeu, bilo bi lijepo prepoznat ga već sada". Naravno, razvojni put mladog nogometaša strašno je kompleksan i tek se pred punoljetnost mogu donositi ozbiljniji zaključci i pretpostavke o tome kakav će netko nogometaš biti, ali jebiga, kad sam već tamo, aj da probam pogoditi. 

Danas sam tako, kao da stojim pred igralištem na kojem trče pioniri nekog lokalnog kluba, pogledao maloprije završenu utakmicu između Troyesa i Bordeauxa. Fokusirao sam se na čovjeka koji je dobio ovu temu, Malcoma, ali trudio sam se da mi ne promakne ni netko drugi tko bi mogao biti "zvijezda". I baš kao što je često puta situacija na tim malim lokalnim igralištima, na terenu su 22 igrača, a jedan od njih, u ovom slučaju Malcom, izgleda kao da ne pripada među njih. Toliko odskače kvalitetom da na prvu izgleda kao nogometaš koji bi za nekoliko godina mogao postati novi Neymar. Naravno, realnost je drugačija, jer baš kao i na tim terenima koji se provlače kroz analogiju i na Stade de l'Aubeu se stječe dojam da ipak taj koji odstupa, dribla i koji je naočigled najbolji nije zapravo toliko dobar, već su ostali loši. Utakmica Troyes - Bordeaux jako je loša za scouting, ali na temelju onog što sam u dosadašnjem dijelu sezone vidio u čini mi se dvije Bordeauxove utakmice koje sam pogledao i ovoj najnovijoj, mogu zaključiti da je Malcom zbilja čovjek kojeg treba pratiti. 

Prije nego prijeđem na njegove karakteristike htio bih samo naglasiti kako je riječ o čovjeku koji je plod brazilske nogometne kulture, osjeti se to i kad ga se gleda, nema joga bonito elemente u igri, ali vuče taj miris Brazila. Prošao je Corinthiansovu nogometnu školu, a sa 17 godina je ušao u prvu momčad za koju je postigao 10 golova u 76 nastupa. Na zimu 2016. došao je u Bordeaux za oko 5 milijuna eura i od onda nije prestao privlačiti skaute na stadione. 

Prošle sezone se još privikavao na Europu, ali bilo je jasno da se radi o talentiranom nogometašu. Brojke koje su postavljene u sklopu teme, a koje opisuju njegovu prošlu i trenutnu sezonu u Bordeaxu lijepo ilustriraju promjene koje su se dogodile. Naime, kako sam saznao istražujući (da ne bi mislili da sam pratio Bordeaux) Malcom je profitirao od promjena u kadru ekipe. Valentin Vada koji je lani bio glavni motor Bordeauxa završio je na klupi, a zamijenio je ga manje kreativni Lukas Lerager. Ta promjena rezultirala je time da je Malcom preuzeo dio obaveza koje je do tada imao Vada pa je već i po gore istaknutoj statistici vidljivo da Malcom ove sezone puno više igra s loptom nego prošle sezone, sada nije fokusiran samo na to kako doći u gol priliku već misli i na suigrače, stvara i zabija.

Na priloženom videu možete vidjeti kontru Bordeauxa iz koje je postignut jedini gol na utakmici, a glavni akter iste i asistent bio je Malcom. 

https://streamable.com/8s0wa

Ali koja su mu konkretna obilježja? 

Plusevi: 

- polivalentan, može igrati na oba krila, centarfora i polušpicu
- sposoban zaprijetiti i iz daljine
- eksplozivan u prvom koraku 
- iznimna pravocrtna brzina s loptom i bez nje
- vješt dribler, 2.8 driblinga po utakmici na koliko je sada nikako nije zanemarivo
- dobar centaršut, što se vidi i kog priloženog gola
- preferira igru s loptom u nogama
- voli kombinatoriku
- mrtva lopta je njegova, to mu je možda i najizraženija vrlina
- idealan za 4-3-3 kontraški sustav, slično onome što PSG igra, noćna mora za obrane u tranziciji
- kao što statistika prikazuje, zna proigrati, ima zadnji pas
- moćan u završnici


Minusi: 

- nema igru u zraku, gotovo da ne može osvojiti duel
- još uvijek nedovoljno fizički jak za duele općenito
- obrambeno neodgovoran, ali to je dijelom i zbog taktike u Bordeauxu
- fali mu igračke inteligencije u izgradnji napada, za završnicu uvijek ima riješenje, ali kada treba razigrati često krivo tempira dodavanja, to će doći s iskustvom
- tvrdoglavog karaktera, također stvar iskustva

Osim pet navedenih minusa ne vidim neke ozbiljne probleme kod Malcoma, brz je, tehnički nadaren kao i svaki Brazilac, inteligentan taman koliko bi netko s 20 godina u nogometu i mogao biti, pitanje je samo može li bolje od toga. Ja bih rekao da može, ali mora ostati u Bordeauxu barem do kraja ove sezone, a bilo bi dobro i dulje jer ovdje ima razinu odgovornosti s kojom se očito može nositi, a standardan je u prvoj postavi što je za razvoj ovakvog nogometaša, kojemu su svi problemi u igri riješivi kvalitetnim mentoriranjem i stjecanjem iskustva, presudno. 

U redu za Malcoma stoje United, Arsenal, Liverpool i mnogi drugi, ali najbolja opcija i za Malcoma i za Bordeaux sigurno je njegov ostanak, jer osim što će mu porasti cijena, dobiti će minute koje su mu potrebne da sazrije i postane ono što on može postati, a to je igrač poput Douglasa Coste ili Memphisa Depaya. Odnosno, Malcom ima priliku postati ono što Depay, barem zasad još uvijek nije uspio postati, a mnogi su očekivali da hoće, krilo svjetske klase. 

Ostaje za vidjeti hoće li se kada dođe do transfera u neki od velikih klubova pokazati da je Malcom zapravo bio samo "onaj klinac s igrališta" ili je zbilja riječ o momku koji se može nositi i s najvećim igrači. Ako pričeka i ako si uzme vremena za stasanje, mogao bi biti ovo drugo. 

"Onaj klinac s igrališta" ili buduća zvijezda?
Vjerujem da se svatko od Vas koji pratite Tribinu barem jednom u životu našao u situaciji da stoji kraj nekog lokalnog nogometnog terena i gleda djecu kako igraju, bilo to zato što Vaš podmladak tamo negdje trči ili ste jednostavno u prolazu pa da vidite "jel' znaju oni šta ili trče bezveze". E, tako sam ja uobičavao kad god sam imao priliku, promatrao sam moju i mlađe generacije kako igraju nogomet (za što sam ja totalni antitalent) i razmišljao o njihovoj igri kroz prizmu zaljubljenika u Football Manager. Gledaš te klince i misliš si "jebote, šta ako jedan od njih ...
"Onaj klinac s igrališta" ili buduća zvijezda?
Vjerujem da se svatko od Vas koji pratite Tribinu barem ...
nisam ga nikad gledao, ali znam da na manageru ubija, to mi je dosta haha - GNKDZCFC, 13.1.18. 23:05, 0 0 0
12/2017
Tribina hipoteza

Bayern je izborio plasman u četvrtfinale njemačkog Kupa nakon što je s 2:1 pobijedio Borussiju Dortmund. Strijelci za Bayern bili su Boateng i Muller, a za Borussiju je zabio Yarmolenko. Ovom pobjedom je Bayern iz natjecanja izbacio glavnog konkurenta za naslov DFB Pokala, a prilično je sigurna oklada da im nitko drugi do kraja natjecanja neće uspjeti pomrsiti račune. 

Utakmica je dočekana bez puno najave u našim medijima, što je ponajviše zbog loše forme u kojoj se BVB nalazi i iz koje još nisu u potpunosti uspjeli izaći. Ono što je najvažnije za znati prije nego uđemo u dublju analizu same utakmice je činjenica da je Borussija u ovaj susret ušla s jako puno ozljeđenih igrača i zapravo, nikada nije ni imala puno šanse. Naravno, čak i Borussija u punom sastavu nije ekipa protiv koje Bayern ne bi bio favorit, ali kada ekipi nedostaju redom: Gotze, Rode, Phillip, Castro, Pisczek, Durm, Reus, Larsen i Aubameyang, onda je jasno da je ekipa u nezavidnoj poziciji. 


Zbog gore spomenutih razloga Borussija je izašla ovako: 

A Bayern ovako: 

Bayern je u susret ušao furiozno i umalo u prvih 10 minuta napravio situaciju u kojoj bi svaka analiza bila besmislena. Naime, do 10. minute Bayern je imao četiri izgledne gol prilike, a u 12. je konačno i pao gol, nakon što je prvo pogođena prečka, a tek onda je Boateng loptu pospremio u gol. Jedini problem Bayernovog prvog poluvremena je bio "kako loptu ugurati u gol", jer prilika su imali napretek. 

Na grafu iznad bi se trebalo vidjeti, ali se ne može baš najpreciznije prikazati jer je dosta specifično,  da je Bayern imao liniju distribucije preko od Boatenga do Jamesa koji je onda doslovce radio nered. Nerijetko je Boateng pokušavao i dugom loptom prema Mulleru i Lewandovskom kako bi se preskočila igra, posebno u drugom poluvremenu kada je ušao Dahoud kod Borrusije umjesto Bartre pa je Borussija "izgubila na visini", a automatski je i duga lopta postala manje rizična. Također je važno istaknuti da je Kimmich u ovoj utakmici jako puno kombinirao, na trenutke čak i razigravao s te desne strane jer je Schmelzer imao prilično benignu ulogu u Borrusijinom sustavu pa su ga Kimmich i Muller dosta lako mogli izbaciti. Što se tog dijela igre tiče Heynckesu je vjerojatno sada krivo što od prve minute na desno krilo nije stavio Comana jer je Schmelzer bio očita točka pucanja za Borussiju samo Bayern to nije na vrijeme prepoznao i iskoristio. Iako, ruku na srce, curilo je svuda. 

Na screenu iznad se vidi na koji način je Bayer vršio pritisak na Borrusiju pri samom iznošenju lopte. Kagawa (s loptom) se morao spustiti po loptu, a Martinez ga je pratio i pritisnuo čim je došao u kontakt s loptom. Prostor oko lopte napadaju još James i Muller, a Kimmich je također tu, tek toliko da se Kagawa ne može lopte riješiti prema boku, gdje je Guerreiro. Savršen pritisak Bayerna, uzeli su loptu i prebrojavanjem umalo stvorili gol šansu. 

Malo više od minute nakon situacije s prvog screena Bayer juri u kontru sa pet igrača i Vidalom u pozadini, a Borussiji se u obranu vraća cijela obrana i vezna linija. Vezna linija kasni, a Ribery (s loptom) ima bezbroj opcija, Alabu koji mu dolazi u overlap iza leđa, povratnu za Vidala ili neku loptu prema Jamesu i Lewandovskom koji su gotovo pa nečuvani u prostoru između vezne linije i obrane. Kad Bayernu dozvolite ovoliko prostora, sve osim poraza je veliki, veliki uspjeh. 

Najveća prednost Bayerna, a ogroman problem Borrusije (koji će ih i dalje pratiti) je vezna linija. Jedini igrač Borussije koji je u svakom trenutku izgledao kao je točno tamo gdje bi trebao biti i da svoj dio radi kako treba je Weigl. Ostatak vezne linije je jednostavno potonuo, Vidal i Martinez su ih neutralizirali do te mjere da ih praktički nije ni bilo cijelo prvo poluvrijeme. Negdje oko 70. minute Bayern se povukao pa su i oni malo prodisali, a tome je puno doprijenio i Dahoud koji je, čini se, napokon došao u natjecateljsku formu. 

Dok je Guerreiro jednostavno kvalitetom potpuno inferioran Bayernovim igračima, Kagawa se pogubio u tih 70 minuta prvenstveno zato što je on najbolji kad igra kao "spojka", kad visi između vezne linije i napada. Kad povezuje ta dva dijela. A problem je biti spojka kad nemaš što povezati. Borussijina vezna linija je u ovoj utakmici bio Weigl, a napad Yarmolenko. Često puta se Kagawa vraćao po loptu gotovo do centra, a čim se to događa jasno je da igra ne funkcionira. Međutim, sve bi bilo u redu da je napad iskoristio ono malo šansi što je Kagawa uspio "stvoriti". Stvoriti pod navodnicima jer ništa od toga nije završilo ni udarcem, a trebalo je, da Yarmolenko ne carini loptu. Svojom sebičnošću osigurao je sebi da zabije gol, ali je isto tako još barem jedan potratio. Njegov kolega u napadu, Pulisic, se totalno pogubio u sistemu. Nije to bilo zbog toga što nešto s postavkama igre koje je Stoger odabrao nije valjalo, nego zato što je Alaba jednostavno bio toliko dobar da je svako izvlačenje Pulisica na bok bilo gotovo jednako kao da je čovjek otišao van terena i sjeo na travu. 

U zadnjih 20 minuta bilo je očito da je Heynckes procijenio kako je vrijeme da se Bayern povuče i utakmicu mirno privede kraju. Pretpostavljam da je to učinio s namjerom da smiri intenzitet utakmice jer se moglo primjetiti da su neki igrači Borrusije počeli s riskantnim startovima na njegove igrače, a nitko ne želi u kup utakmici izgubiti igrača zbog ozljede. Međutim, taj plan se baš i nije ostvario jer je Bayern svojim povlačenjem otvorio Borussiji dovoljno prostora da nametnu pressing i pokušaju sustići tih 2:0. Kagawa je tu bio ključan, asistirao je za gol Yarmolenka, ali i nekoliko puta jasno pokazao koliko je dobar igrač, kada mu se ostvare uvjeti da radi ono u čemu je najbolji. Nekoliko centimetara nedostajalo je da Borussija i izjednači, ali Isak ipak nije bio dovoljno precizan i na kraju je utakmica koju je Bayern mogao riješiti u prvih 10 minuta ispala dosta napetom, ali ipak s očekivanim završetkom. U tom periodu dominacije Borussije jako dobro se vidjelo koliko Bayernu fali Neuer kao onaj sweeper-keeper koji bi mogao biti pouzdani odušak za obranu, ali i čovjek koji može dozvoliti Bayernu da izađe još više i preseli pritisak pred Borussijin gol. S Ulreichom Bayern to ne može pa Boateng mora biti taj čovjek, a to onda mijenja i plan distribucije lopte jer je Boateng u tim trenutcima predaleko od napadača i u gužvi pa se njegove sjajne duge lopte ne može iskoristiti. 

Ne vjerujem da će Heynckes izgubiti previše sna zbog tih 20 minuta u kojima Bayern nije izgledao baš najbolje, vidjelo se od početka da ishod može biti samo jedan. Da je trebalo, siguran sam da bi Bayern još malo stisnuo i riješio tu utakmicu do kraja jer Borussija jednostavno nije imala alate kojima bi se nametnula prije nego se Bayern povukao. 

Ova utakmica ukratko je sažela priču njemačkog nogometa - drugi mogu biti bolji samo ako im Bayern to dozvoli. 

Pobjeda Bayerna i potvrda nedodirljivosti
Bayern je izborio plasman u četvrtfinale njemačkog Kupa nakon što je s 2:1 pobijedio Borussiju Dortmund. Strijelci za Bayern bili su Boateng i Muller, a za Borussiju je zabio Yarmolenko. Ovom pobjedom je Bayern iz natjecanja izbacio glavnog konkurenta za naslov DFB Pokala, a prilično je sigurna oklada da im nitko drugi do kraja natjecanja neće uspjeti pomrsiti račune. Utakmica je dočekana bez puno najave u našim medijima, što je ponajviše zbog loše forme u kojoj se BVB nalazi i iz koje još nisu u potpunosti uspjeli izaći. Ono što je najvažnije za znati prije nego uđemo u dublju analizu ...
Pobjeda Bayerna i potvrda nedodirljivosti
Bayern je izborio plasman u četvrtfinale njemačkog Kupa nakon što ...

Respekt: Dado_M, Slavkob,

Slažem se: Slavkob,

12/2017
Tribina hipoteza

U utakmici 18. kola Ligue 1 Lyon je ugostio Marseille na svom Groupama stadionu, a ulog je bio velik, priključak s Monacom na drugoj poziciji. Osim uobičajenih tenzija koje pobuđuje ovaj derbi, utakmica je bila od posebne važnosti za Lyon i zbog toga što je na njoj obilježeno 30 godina otkad je Aulas preuzeo klub, 30 godina od osnutka navijačke skupine "Bad Gones", ali i oproštaj od Joela Batsa, trenera vratara, koji nakon 17 godina u Lyonu odlazi u Montreal Impact. U nekim drugim klubovima odlazak trenera vratara ne bi bio velika stvar, ali u Lyonu su takvi događaji prilično važni pa su navijači osim transparenta s kojim su proslavili svoj rođendan razvili i transparent u čast Joelu. Igrači su pobjedom od 2:0 ispisali čestitku za Aulasa i Bad Gonese i ispratili Joela koji će nakon sljedećeg kola odletjeti za Kanadu. 

Lyon je izašao u vrlo sličnom sastavu kao i inače: 




Marseille je izašao u pomalo neočekivanom, napadački orijentiranom sastavu: 

Prije utakmice su komentatori i analitičari očekivali suprotne planove igre, rezervirani Marseille i otvoreni Lyon koji lovi pobjedu. Međutim, Genesio i Garcia iznenadili su svojim planovima igre i ponudili jednu zbilja zanimljivu utakmicu, dostojnu derbija. 

Glavni adut Lyonove igre ovoga puta nije bio visoki pressing kao u nekim ranijim utakmicama ove sezone, odabrali su drugačiji pristup i pokušali su igrati na posjed očekujući povučeni Marseille. U početku utakmice to je funkcioniralo relativno dobro, Mandanda im je poklonio gol i olakšao situaciju. Međutim, Marseille se nije došao braniti, a i da je, rani gol bi im uništio te planove pa su se otvorili i napali Lyon. Marseille je do kraja prvog poluvremena stvorio nekoliko prilika, ali sve to je bilo nakon centaršuteva, a za obje prilike je "kriv" Morel koji nije dobro markirao igrača. Najbolji taktički potez Lyonova trenera bilo je postavljenje Tousarta kao markera na najboljeg igrača Marseillea, Floriana Thauvina, kojeg Tousart u oba poluvremena potpuno anulirao i izbrisao s terena. Tousartove obaveze prema naprijed pokrpali su Fekir i Ndombele koji je odigrao možda i najbolju utakmicu dosad za Lyon. 

Na screenu se vidi jedan od mnogih pokušaja Marseillea da izađe u napad u kojem je sredina terena zatvorena od strane četiri Lyonova igrača, Payet je zbog razlomljenih linija odvojen od ostatke veze, a Luiz Gustavo koji dolazi po loptu svakako nije najbolja opcija za distribuciju. U tim situacijama bi Lyon prvo držao sredinu terenu, a onda kad bi Marseille bio prisiljen preko Gustava ili Anguisse tražiti Payeta kreta naprijed s napadački trozubom i Fekirom kao poveznicom kako bi pritiskom oduzeli loptu ili barem natjerali jednog od njih dvojice na pogrešno odigranu dugu loptu. Često puta se događalo da je Lyon ovako osvajao loptu. 

Na screenu iznad možete vidjeti ključan razlog Marseilleova poraza, uz lošu reakciju Mandande kod prvog gola i niz fenomenalnih reakcija Lopesa kojima je obranio neke zicere. Glavni problem u njihovoj igri bio je što nisu uspjeli povezati napad i veznu liniju. Ovdje možete vidjeti Luiza Gustava na mjestu Payeta, a on je odvučen sa svoje pozicije i nalazi se između dvojice stopera. Lyonov 4-3-2-1 blok stoji gotovo pa savršeno i potpuno neutralizira dva ionako napadački loša veznjaka Gustava i Anguissu ne ostavljajući Marseilleu prostora za ništa drugo osim napada preko boka i centaršuteve. To prekomandiranje fokusa njhovih napada potpuno je poremetilo njihovu igru, a kako nemaju pravog napadača koji bi bio designated scorer (pokušat će u siječnju dovesti Girouda) nisu mogli ozbiljnije prijetiti osim preko centaršuteva. Previše su nada polagali u Payeta koji više nije što je bio, a i da je, ne može sam nositi ekipu. 

Mogao bih sada izdvojiti još koji screen da potkrijepim napisano, ali mislim da nema potrebe duljiti jer su taktički grafovi u suštini dovoljni da pokažu što se događalo, tekst je samo dodatna interpretacija. 

Ukratko, Lyon je ovom pobjedom zadržao priključak za Monacom i ako u zadnjem ovogodišnjem kolu ne bude iznenađenja oni će novu godinu dočekati na drugom mjestu s Monacom, a Marseille će to promatrati s udaljenosti od 3 boda. PSG se odvojio, ali iza njega se vodi ozbiljna borba i moram priznati da se veselim nastavku prvenstva jer se ne sjećam kada je zadnji puta bilo ovoliko ekipa u samom vrhu s konkurentnim nogometom. 

Čestitka za Aulasa i Bad Gonese, pozdrav Joelu
U utakmici 18. kola Ligue 1 Lyon je ugostio Marseille na svom Groupama stadionu, a ulog je bio velik, priključak s Monacom na drugoj poziciji. Osim uobičajenih tenzija koje pobuđuje ovaj derbi, utakmica je bila od posebne važnosti za Lyon i zbog toga što je na njoj obilježeno 30 godina otkad je Aulas preuzeo klub, 30 godina od osnutka navijačke skupine "Bad Gones", ali i oproštaj od Joela Batsa, trenera vratara, koji nakon 17 godina u Lyonu odlazi u Montreal Impact. U nekim drugim klubovima odlazak trenera vratara ne bi bio velika stvar, ali u Lyonu su takvi događaji prilično ...
Čestitka za Aulasa i Bad Gonese, pozdrav Joelu
U utakmici 18. kola Ligue 1 Lyon je ugostio Marseille ...
12/2017
Treba li Dani Olmo hrvatskoj reprezentaciji?

Hrvatska javnost i logika žestoko su posvađane strane koje se jako rijetko susretnu i ujedine. Prosječan hrvatski navijač je kao mačić koji se tek uči na nešto nepoznato, pijesak naprimjer, pa se onda, u neznanju ili strahu od nepoznatog, sukladno ranijoj analogiji, posere tamo gdje ne bi trebao. Tako se prosječnom hrvatskom navijaču ideja Danija Olma u reprezentaciji ne sviđa jer Dani Olmo nije Hrvat. Sjećam se da je bilo onih koji su isto govorili i za Eduarda. Za Sammira pogotovo. Obojica su dobri primjeri, koliko god se Sammir pokazao nebitnim za reprezentaciju, a i svi znamo, bio je tamo samo zato da se proda. Eduardo je sjajan primjer. I on je osporavan, iako će se mnogi praviti da nije tako bilo jer nitko neće priznati da je osporavao takvog nogometaša. S Eduardom se vraćamo na analogiju o mačiću. Dudu je "uzeo" sve one kojima nije odgovarao zbog svoje nacionalnosti i natrljao im nos u govno, baš kao što gazde natrljaju mačićima da ih nauče gdje nije u redu unerediti se.

Nažalost, čini se da je trljanje nosa u govno jedini način da prosječan navijač naše reprezentacije shvati da je nacionalnost samo nešto što nam je prišiveno lutrijom rođenja, a trud i poštovanje prema dresu koji netko nosi ne mora nužno biti u korelaciji s time kako se netko identificira. Također, Eduardo je svakim svojim korakom na terenu, ali i van njega, pokazao da poštuje dres koji nosi, ali i naciju koja navija za njega. Fraza "ostavljao je srce na terenu" zvuči jako otrcano, ali Dudu je bio takav igrač. Možda nije trčao najviše, ma možda se nije ni trudio najviše, ali je uvijek 100% unutra. On je jedan od onih koje nije ulovila amnezija kad je trebalo. Zamislite da je tada netko u HNS-u rekao "nećemo njega, nije naš", zamislite koji bi to grozan gubitak za našu reprezentaciju bio? Ogroman. 

Isto tako je, možda najneuspješniji "pripitomljeni Hrvat" Sammir, podnio nadnaravnu količinu hejta. Istina, uopće nam nije trebao. Našao se u kockastom dresu samo zato jer mu je trebalo dići cijenu, ali kad se već to dogodilo, a prošlost ne možemo mijenjati, hajmo se zapitati jesmo li mi zbilja nešto izgubili time što je on dobio državljanstvo? Nitko nije iz repke otpao zbog njega. On je bio kocka koja je mogla i uspjeti da je svoje najbolje partije čuvao za teren, a ne za šank. Probali smo, nije uspjelo, jebiga. Ali ako ćemo realno, nije kraj svijeta. Lijepo smo se našalili na Damirov račun, bacili ga u vatru, on ju je ugasio votkama u Shambali i ok. Nema biznisa u kojem nema rizika, a nogomet je prvo biznis, a onda sve ostalo, koliko god neki to negirali i odbijali prihvatiti. Sammir je bio marioneta, ali ujedno i poslovni rizik. Rizik se nije isplatio, ozbiljnih reperkusija za taj promašaj nema i odlično. Da je kojim slučajem Sammir "pronašao Boga" ili nešto slično pa okrenuo obraz od šanka i u inat hejterima igrao u skladu svojih mogućnosti imali bismo solidnog veznjaka. Opet odlično. Mi ne možemo izgubiti u toj priči. Osim na semantičkoj razini jer će krenuti priče da "svatko može biti Hrvat" i slično, ali mi koji ovdje živimo znamo da to i nije neki luksuz. 

Jedini argument koji Olmovi kritičari koriste kako bi objasnili zašto ne smije dobiti državljanstvo je isti onaj o kojem sam pisao i iznad - nije Hrvat. Ima i onda drugi, puno rjeđi, koji kaže: ne uklapa se u našu nogometnu kulturu! Ja bih volio da mi netko tko zagovara taj argument objasni koja je to naša nogometna kultura koju se ne smije ugroziti jednim potencijalno sjajnim mladim igračem. Koja je to kultura koju netko takav uopće može ugroziti? 

Idemo biti realni, Olma ne da trebamo pozvati u reprezentaciju, nego moramo, to je potpuni imperativ. Možemo samo profitirati. Isti ti koji se protive Olmu objeručke bi prihvatili naprimjer Christiana Pulisica ili Toljana, jer eto, oni imaju naše krvi. Tih par krvnih zrnaca ih automatski čini legitimnim kandidatima. Apsurdno i potpuno suludo. Posebno zato što je baš taj Pulisic odabrao SAD ispred naše reprezentacije. 

A zamislite da damo državljanstvo Olmu i da nam se kocka isplati, da on postane ono što, barem ja smatram da može biti, igrač kvalitativno za klubove ranga Rome, Seville i sličnih, a možda i više, tko zna? Pa zar ne bi to bila dobra reklama za našu reprezentaciju? Prepoznali smo talent i dali mu šansu. Kada bismo tako postupali, kada bismo nogomet promatrali kao biznis, a ne kao nekakvu suludu nacionalnu strast i odluke donosili racionalno, možda bi nam se rizik poput Olma, koji je zapravo minimalan rizik, mogao i isplatiti. Mogli bismo dobiti zahvalnog reprezentativca jer Olmo je, ajmo biti realni, svjestan da možda ni na svom vrhuncu neće imati mjesta u Španjolskoj reprezentaciji jer je konkurencija zastrašujuća. A u Hrvatskoj ipak ima bitno veće šanse da bude čak i prvotimac u daljoj budućnosti. 

Još jedna važna stvar je način na koji bi drugi mladi igrači gledali na našu reprezentaciju nakon jednog takvog pogotka, ako bi do njega došlo. Siguran sam da bi onda imali puno veće šanse da neki Pulisic odabere nas ispred SAD-a ili neki Ibrahimović ispred Švedske. Naravno, tu svoj dio igra i struka koja kod nas kaska pa nekad ni ne uoči one od kojih bismo potencijalno mogli imati itekakve koristi, ali to je nešto što ništa u ovom tekstu ne može popraviti. Usprkos tome, zamislite samo koliko nam se tržište otvara ako malo zažmirimo na to gdje je nekoga lutrija života odredila da bude rođen.

Zamislite da danas imamo Toljana na lijevom beku. Zamislite da su nam napad činili Dudu i Ibrahimović. Zamislite da sada u napadu na raspolaganju imamo i Pulisica. Zamislite da smo kao rotacijske ili ine opcije dobili nekakve Sertiće koji bi kod nas možda skupili nastup ili dva, a drugdje ne bi imali nikakve šanse. Ne bismo mi od njih imali igračke koristi, ali bismo imali reputaciju onih koji su voljni pružiti šansu. A Dani Olmo se od svih tih ljudi razlikuje samo po tome što nema koje zrnce "naše krvi"...

Pa hajmo mu dati šansu, on nema što izgubiti jer za Španjolsku gotovo sigurno neće zaigrati, a mi nemamo što izgubiti jer najgore što se može dogoditi je da otkrije diskografiju Mile Kitića i da dobijemo novog Sammira. A mislim da se takav rizik, kad uzmemo u obzir sve što možemo dobiti, može preživjeti lakše nego prosječan Sammirov mamurluk. 

Nemamo što izgubiti
Hrvatska javnost i logika žestoko su posvađane strane koje se jako rijetko susretnu i ujedine. Prosječan hrvatski navijač je kao mačić koji se tek uči na nešto nepoznato, pijesak naprimjer, pa se onda, u neznanju ili strahu od nepoznatog, sukladno ranijoj analogiji, posere tamo gdje ne bi trebao. Tako se prosječnom hrvatskom navijaču ideja Danija Olma u reprezentaciji ne sviđa jer Dani Olmo nije Hrvat. Sjećam se da je bilo onih koji su isto govorili i za Eduarda. Za Sammira pogotovo. Obojica su dobri primjeri, koliko god se Sammir pokazao nebitnim za reprezentaciju, a i svi znamo, bio je tamo ...
Nemamo što izgubiti
Hrvatska javnost i logika žestoko su posvađane strane koje se ...
Kvaliteta igrača ne ovisi o tome tko ga gura. Olmo ju ima. Benković ju ima. Sosa ju ima. Moro ju ima. Svi oni imaju i perspektivu i logično je da se nađu blizu repke. Hajduk nema proizvode za repku, a nema ni Rijeka. - Jerlekan, 14.12.17. 13:30, 0 0 0
A to nije slučaj zbog Dinama, već zbog njihovih poslovnih modela. Hajduk je odustao od Bilih Tića, a Rijeka je stepping stone klub i ne razvija mlade igrače. Prije je za očekivati da će Osijek stvoriti nekoga tko će jednog dana doći u repku. - Jerlekan, 14.12.17. 13:31, 0 1 0
Ponavljam, ne može se Olma promatrati izvan konteksta iz kojeg dolazi. Riječ je o Mamićevom igraču i on zbog toga mora biti baš osjetno bolji od konkurencije da bi njegovo pozivanje bilo prihvatljivo javnosti. Sve dok je on tu negdje, nedokazan na... - thomas, 14.12.17. 13:39, 0 0 0
...malo ozbiljnijim pozornicama od polunamještenog HNL-a, bolje je dati prednost igračima koji nisu proizvod najvećeg zla u povijesti hrvatskog nogometa. - thomas, 14.12.17. 13:40, 0 0 0
Slažem se u potpunosti, zapravo je poanta moje i tvoje analize ista, samo što sam ja to izrekao na malo drugačiji način. - Cirohito, 14.12.17. 15:13, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.