JoHayes13

Either write something worth reading or do something worth writing
Reputacija
9
Bodova
134
Analiza
118
Ocjena
1566
Anketa
1439
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

07/2017
Može li Konjuh postati top igračica?

Novo izdanje Wimbledona je već započelo, a za dva tjedna, po završetku svih mečeva na travi All England Cluba moguća su bila čak 4 različita čovjeka na mjestu najboljeg na svijetu. Obranom svih bodova koje je lanjskom pobjedom ostvario Andy Murray bi ostao broj jedan i nakon Wimbledona, ali ukoliko ne obrani dovoljan broj bodova velike su šanse da ispusti vodeće mjesto na ATP listi.

Ako ga Rafael Nadal nadmaši za jedno kolo nakon četvrtfinala (dijeli ih 105 bodova), to će mu biti dovoljno da osigura dovoljan broj bodova za povratak na mjesto najboljega. Na kraju bi to označilo i novi rekord između dana kada je prvi put postao i zadnjeg dana kada je bio ATP broj 1. Jimmy Connors i njegov rekord od 3262 dana postao bi povijest za samo 2 dana, barem u trenutku kada se bodovi ponovno obračunavaju nakon Wimbledona. Što nikako ne znači da bi Nadal nužno izgubio mjesto, pogotovo zbog činjenice da u ovom dijelu sezone ne brani gotovo ništa prošlosezonskih bodova.

Povratak na vrh moguć je i za Novaka Đokovića, ali osim njegovog eventualnog osvajanja potrebni su mu rani porazi i ispadanja Murrayja i Nadala. Četvrti koji se potajno nadao da će napraviti nešto čemu dosad u karijeri nije bio ni blizu, bio je Stan Wawrinka. Osvajanje Wimbledona značilo bi da preuzima primat najboljeg po prvi put u karijeri, što bi ujedno značilo da je u istom trenutku kompletirao Grand Slam osvojivši posljednji koji mu je nedostajao. Dodatna zanimljivost bi bila činjenica da bi to uspio ostvariti, a da pritom nije osvojio nijedan od turnira više od jedanput. No, već prvo kolo pokazalo se kao nepremostiva prepreka za Švicarca...

Upravo takve priče oko najboljih tenisača ogorman su dio razloga koji su nas ponukali da pronađemo način za prikazati kompletnu povijest tenisa na jednom mjestu. Ili barem od 1968. godine, kada je formirana Open Era, pa sve do danas.

O GRAFU

U graf su uključeni svi značajni ATP igrači u razdoblju od te 1968. godine do danas, a oni sigurno obuhvaćaju sve tenisače koji su osvojili preko 20 turnira u pojedinačnoj konkurenciji, koji su osvojili barem jedan Grand Slam ili su se u jednom trenutku tijekom karijere našli među četiri najbolja tenisača prema ATP listi. Svaka sezona je zasebno označena određenom gradacijom crvene boje idući od svijetlo-crvene za loše sezone, pa sve do tamno crvene za 'svevremenske' pothvate unutar jedne sezone. Ukupno je 8 kategorija unutar kojih se rangira sezona, kao što se može vidjeti u donjem lijevom kutu slike. Opisni dio služi kao svojevrsne smjernice s ciljem lakšeg predočavanja uspješnosti sezone, ali ih se nikako ne treba slijepo držati i tako koristiti.

Naime, postoje brojni primjeri sezona u kojima je igrač osvojio jednu Grand Slam titulu, ali ostatak sezone nije odigrao ni približno na toj razini, pa se zbog toga ne zaslužuje pronaći u kategoriji kod koje piše '1 Grand Slam Title, Success at Masters, 85% Wins'. Primjerice, jedna od takvih sezona je svima nama dobro poznata 2001. godina u karijeri Gorana Ivaniševića. Na Australian Openu nije prošao ni kvalifikacije, na Roland Garrosu se nije uopće pojavio, a treća runda je bila limit kada je nastupio na US Openu. Usprkos tome, wimbledonska titula ostaje neizbrisiva. Ali kada se u obzir uzme da mu je to ujedno bilo jedino finale koje je odigrao te sezone, da je pobijedio samo 33 puta u ukupno 56 odigranih susreta, a ni na jednom od Mastersa nije ostvario bolji rezultat od trećeg kola, postaje jasno zbog čega dobiva nešto slabiju nijansu.

Naravno, postoje i suprotni slučajevi, gdje se tenisač možda nađe u četvrtfinalu ili polufinalu svih Grand Slam turnira, ali konačan uspjeh na njima mu izmakne, te uz to ima par turnira Masters klase i visok postotak pobjeda. Sve su to razlozi zbog kojih bi ga se svrstalo u kategoriju višu od one namijenjene za 'neosvajače' Grand Slama. Stoga, vodičem uz gradaciju boja se služite kao smjernicama, a ne nečim što je striktno definirano i fiksno, jer uspješnost u sezoni ne ovisi o jednoj stvari ili jednoj kategoriji turnira.

DIO INTERPRETACIJE

Sve nas odmah zanima kakvo je današnje razdoblje tenisa, ili barem bliska povijest u usporedbi s ostatkom povijesti. Količina žarko crvene boje koja se nalazi kod Rogera Federera, Rafaela Nadala i Novaka Đokovića, pa čak i Andyja Murrayja na trenutke sugerira kako se radi o dobu kada igraju neki od najboljih tenisača ikad. Da se ostvari rezultat najboljeg tenisača na kraju godine gotovo su u pravilu bile potrebnu all-time great sezone, a sve koje nisu svrstane u tu kategoriju nisu tu, jer je još barem jedan igrač briljirao.

Potpunu suprotnost čine devedesete... Stefanu Edbergu su na samom početku 90-ih bile dovoljne dvije sezone s po jednom GS titulom za naziv najboljega te sezone, s dodatkom da je 1990. nedostatak uspjeha na Roland Garrosu i US Openu (ispadanje u prvom kolu) nadoknadio s 3 Masters naslova, dok je iduće sezone kontinuirano dolazio do četvrtfinala ili polufinala velikih turnira. Unutar devedesetih svoju dominaciju ostvario je i Pete Sampras kao čovjek koji sa 6 sezona zaredom kao Year-End No. 1 drži rekord, ali je pritom ostvario samo jednu sezonu najviše kategorije. O konkurenciji od sredine 90-ih do početka 2000-ih možda najbolje govori 'velika praznina', u kojoj su se kao prvi igrači svijeta nudili Patrick Rafter, Marcelo Rios, Carlos Moya ili Marat Safin. Baš 2000. sezona, u kojoj je Gustavo Kuerten bio broj jedan na kraju godine se nameće kao jedna od statistički najlošijih u povijesti tenisa (kao i one koje je okružuju).

Mada gotovo nikad nismo imali situaciju s 4 tenisača najvećeg kalibra u isto vrijeme na Touru na svom vrhuncu kao što je slučaj bio posljednjih godina, kraj 70-ih nudio je nešto jako slično tome. 'Fire & Ice' ili u prijevodu McEnroe i Borg bili su dvojac koji se pratio u stopu, ali već činjenica da ni Jimmy Connors, rekorder po broju osvojenih titula, nije rekao svoju posljednju riječ dovoljno govori o konkurenciji. Kada im još dodamo Guillerma Vilasa, Ivana Lendla na početku svoje karijere te brdo odličnih američkih reprezentativaca, razdoblje dobiva još jednu dodatnu dimenziju. Idealan scenarij bi se vjerojatno ispisao u narednim sezonama da se Björn Borg nije odlučio za mirovinu već sa 26 godina... 

Glavna ideja vodilja za izradu ovakvog grafa bilo je prikazati kakva je konkurencija vladala u kojem razdoblju, koliko je trajao vrhunac i karijera igrača, koliko su konzistentni bili u svojoj izvrsnosti, te sve to prikazati što jednostavnije na istom mjestu. Mnogo toga još uvijek nedostaje za potpuni dojam, ali okvirna slika o povijesti jednog sporta se ipak može iščitati... 

Povijest Open Ere tenisa
Novo izdanje Wimbledona je već započelo, a za dva tjedna, po završetku svih mečeva na travi All England Cluba moguća su bila čak 4 različita čovjeka na mjestu najboljeg na svijetu. Obranom svih bodova koje je lanjskom pobjedom ostvario Andy Murray bi ostao broj jedan i nakon Wimbledona, ali ukoliko ne obrani dovoljan broj bodova velike su šanse da ispusti vodeće mjesto na ATP listi. Ako ga Rafael Nadal nadmaši za jedno kolo nakon četvrtfinala (dijeli ih 105 bodova), to će mu biti dovoljno da osigura dovoljan broj bodova za povratak na mjesto najboljega. Na kraju bi to označilo i ...
Povijest Open Ere tenisa
Novo izdanje Wimbledona je već započelo, a za dva tjedna, ...

Respekt: Wizard, sthagon, Topsi, ivan-cro,

Slažem se: Gazi24,

02/2017
Koliko je Dario Šarić zaslužan za uzlet Sixersa?

„Obećao sam, odlazim u NBA ligu“, riječi su koje je 29. lipnja prošle godine izustio Dario Šarić i u trenutku podijelio domaću javnost. Inozemni mediji nisu previše energije trošili u analize i što preciznija predviđanja njegove prilagodbe, već su jednostavno iščekivali njegov konačan odlazak preko bare. U međuvremenu, u Hrvatskoj su se formirale dvije strane – mnogo skeptika i pregršt optimista. Pitanje koje je zanimalo kompletnu sportsku javnost glasilo je – može li Šarić uspjeti u NBA ligi? Jedna strana zagovarala je teorije o Point Forward poziciji, visokom igraču koji je iznimno vješt u kreiranju prilika za svoje suigrače što ga je u najoptimističnijim analizama guralo prema All-Star nastupima i brojkama kakve je imao Toni Kukoč. Ona suprotna strana rezerviranije je tvrdila kako je između pozicija, kako je prespor za vanjske, a preslab za unutarnje igrače, kako mu preostaje razviti šut i biti pomoćna stretch četvorka u slabijim franšizama.

Početak nikako nije bio bajan, no za malo kojeg početnika jest, neovisno dolazi li iz Europe ili sa amaterskih NCAA parketa. Za 76erse prošla sezona se samo nastavila, porazi su se nakupljali, dok su se navijači i simpatizeri solidalizirali sa likom i simbolom Joela Embiida. 'Vjera u proces' često je sve što ostaje shrvanim fanovima kada njihove momčadi nastave svojevoljno ili prisilno taknirati kroz dugotrajnu NBA sezonu, ali sredinom sezone nešto se promijenilo za Sixerse. S početkom siječnja kao da su na teren istrčavali neki drugi momci. Ekipa koja je dotad pobijedila u samo 7 od 31 odigrane utakmice, te se ravnopravno tukla sa Netsima za titulu najgorih u ligi počela je stavljati 'W' u kolonu s rezultatom. U konačnici se tih 17 utakmica transformiralo u 11 pobjeda i samo 6 poraza u razdoblju od 30.12. do kraja prvog mjeseca nove godine.

Naravno, uzroci su se odmah počeli tražiti. Takvo nešto se ne događa preko noći, bez logičnih i racionalnih objašnjenja, a svoje mjesto pod suncem sada su ugrabili oni optimističniji analitičari Šarićeve budućnosti. Sa hrvatskih portala počele su iskakati vijesti kako Sixersi pokretani na Darijev pogon grabe prema solidnom omjeru, penju se po Istoku te već pritišću Magic i Heat na mjestima ispred. U našim anketama, kao svojevrsni glas naroda moglo se iščitati kako većina vjeruje da Šarić preuzima sve važniju ulogu i da je sigurno napredovao u siječnju, no ostavljeno je i nešto slobodnog prostora jer su mišljenja o važnosti njegove trenutne uloge za uzlet Sixersa ipak bila podijeljena. Stoga, krenimo kroz brojke trima važnim usporedbama, ne bi li dobili jasniji odgovor na nedoumice.

Šarić vs Šarić – ili ostvareni napredak u siječnju

Najjednostavniji način da se provjeri napredak određenog pojedinca jest da se usporede dvije etape njegove karijere. Za Šarića i njegove Sixerse već smo naveli koje su to dvije – predsiječanjska patnja u odnosu na siječanjski boom. Uzorak nije idealan, ali 32 utakmice prije, odnosno 15 siječanjskih utakmica dovoljno je da nam da sliku napretka igrača, pogotovo kada se radi o čovjeku koji je u svojoj početničkoj sezoni u ligi.

Ipak, kada se provjere brojke, jasan napredak se ne može detektirati. Kao što je vidljivo iz grafike, rast za gotovo poen i pol po utakmici nije zanemariv podatak, ali upravo s njim završava nabrajanje statističkog napretka Darija Šarića u siječnju. Dok je asistencije i izgubljene lopte zadržao na istoj razini, u svim ostalim segmentima dogodio mu se određeni, ne velik pad. Budući je dobio u prosjeku minutu manje na terenu, što je također indikativno, dio pada se može svesti kao ovisnost o tome. No, neovisno o tome, sasvim je jasno da mu je šut za tricu drastično opao, što se odrazilo i na ukupan postotak šuta iz igre, a sama ekipa počela je dodatno patiti kada je on na terenu, iako je razlika u plus/minusu sa -3,6 na -3,9 gotovo pa zanemariva. Ako pobjedu protiv Denvera 30.12. kao početak serije dobrih rezultata uključimo u siječanjske rezultate dolazimo do gotovo identičnih podataka, samo uz još veću sličnost dvojice Šarića koje uspoređujemo što jasno indicira kako u njegovoj igri nije došlo do skoka u kvaliteti, već je u najboljem slučaju ostao kakav je dotad bio.

Šarić vs Suigrači – ili učinak njegovih suigrača u siječnju

Košarka je timska igra, te za provjeru individualnog učinka na ekipu trebamo provjeriti i ostatak igrača koji dobija značajan broj minuta po utakmici. Četvorica se svakako ističu, a oni su: Joel Embiid, T.J. McConnell, Robert Covington i Ersan Ilyasova.

Budući vlasnik nagrade Rookie of the Year, Joel Embiid apsolutni je gazda ove ekipe. U limitiranim minutama što odigra na njega ide što je više lopti moguće, u tolikoj mjeri da se u jednom trenutku po usage rateu mogao mjeriti čak i sa Russellom Westbrookom, pa je važno provjeriti koliko je on svojim skokom u igri pridonio skoku ekipe. Neigranje back-to-back utakmica osakatilo je konačan broj odigranih susreta, ali i s podacima koje imamo može se izvući zaključak. Dvije dodatne minute po susretu koje je dobio iskoristio je za dizanje statistike za preko 4 poena, te gotovo 2 skoka i jednu asistenciju po utakmici. Počeo je efikasnije koristiti loptu i šutirati, a rast ukupnog postotka šuta nije zadržao ni ogroman pad u tricama što je dovelo do pozitivnog skoka od preko 10 poena za ekipu kada je na terenu.

Drugi važan čimbenik uspjeha bez ikakve dvojbe je bilo davanje više minuta playmakeru T.J. McConnellu. Praktično je dobio još jednu cijelu četvrtinu na korištenje, a brojke su mu eksplodirale. Gotovo je poduplao broj poena, skokova i asistencija koje je bilježio prije siječnja, uz porast od samo jedne izgubljene lopte svaku drugu utakmicu. Pohvalno je da su postoci šuta pratili povećanje uzetih šuteva, a McConnell osim izgubljenih lopti nema nijedan negativan trend u odnosu na razdoblje koje je prethodilo siječnju. Iako je njegov plus/minus učinak doživio duplo manji skok od Embiidovog, brojka od +5,1 ne zvuči nimalo loše.

Definitivno najveći i najznačajniji iskorak napravio je vječni potrošač lopti Robert Covington. Njegov rast u produktivnost je nezapamćen – porasti u postocima šuta iz igre, za tri poena i slobodna bacanja su redom za 9.1%, 8.8% i 6.8% uz dodatan broj uzetih šuteva. Obranu je digao na novu razinu, praćenu sa osjetnim porastima u sve tri bazične statistike. Poene je digao na 14 po utakmici, a skok i pol, te pola asistencije po utakmici dali su dodatan impuls njegovoj all-around igri. Uz to je zabilježio najveći skok u Sixersima kada je riječ o koš razlici kada je na terenu (+11,6).

Čak je i Ilyasova, s kojim Šarić dijeli mjesto krilnog centra doživio određene pozitivne pomake, ali i neke negativne. Primjerice, njegov šut je doživio lagan pad u odnosu na ono što je pružao u mjesecima prije, ali ni to ga nije spriječilo da digne svoje poene na gotovo 17 po utakmici. Također, i on je pozitivnije djeluje za ekipu kada je na parketu, iako značajno manje nego netom navedena trojka. Takvi su i ostali igrači Sixersa poput Hendersona (digao sve brojke) i Stauskasa koji su postali pozitivniji faktor za ekipu, usprkos tome što se Stauskas ne može pohvaliti sa efikasnih mjesec dana.

Ako se odmaknemo od takvih usporedbi i poslužimo se naprednim statistikama da vidimo tko je ustvari koliko važan za igru ekipe, dolazimo do još frapantnijeg podatka. Od 13 igrača 76ersa koji su odigrali barem 300 minuta ove sezone Šarić se prema većini nalazi na jednom od posljednja dva mjesta! Win Shares i WS/48 (daje prikaz utjecaja igračevog nastupa za nastup ekipe), BPM i VORP (o kojima kasnije) te prema True Shootingu Šarić se nalazi ili na zadnjem ili na predzadnjem mjestu unutar jedne od najlošijih ekipa u NBA ligi. Player Efficiency Rating stavlja ga na 10. mjesto u Sixersima, dok je prema kombinaciji Offensive Ratinga (13. u ekipi) i Defensive Ratinga (6. u ekipi) bolji od samo Timotheja Luwawu-Cabarrota. Jedna napredna statistika može griješiti i možda se može osporiti, ali da baš sve govore pogrešno...

Šarić vs Rookies – ili poslije Embiida je najbolji rookie generacije

Često se kaže kako Sixersi imaju dva najbolja rookieja generacije, a treći koji je jedini biran ove sezone se tek treba priključiti, no kada se pogledaju bazične brojke nije teško shvatiti zbog čega vlada takvo mišljenje. Šarić prema broju poena i skokova po utakmici prati jedino svog suigrača Embiida, ali kada se u obzir uzme činjenica da njih dvojica jedini (uz Buddyja Hielda) imaju preko 20 minuta po utakmici i usage rate preko 20% stvari dolaze u domenu onoga što se očekuje. Bila to privilegija ili ne, igrajući u jadnoj ekipi dobivaju dovoljno prostora i lopte da pokažu ono najbolje što mogu ponuditi, a zahvaljujući naprednim statistikama možemo i ocijeniti koliko je dobro njihovo najbolje.

Šarić je zahvaljujući dobrom šutu za tricu (pozamašan dio sezone postotak za tricu bio veći nego šut za dva) uspio donekle popraviti svoj True Shooting Percentage, no čak i sa tim boostom nalazi se tek na 37. mjestu od ukupno 50 rookieja koji su odigrali barem 100 minuta tijekom sezone. PER ga je smjestio točno na polovicu rookie klase, odnosno na 25. mjesto, dok mu ostale napredne statistike nisu toliko naklonjene. Boxscore Plus/Minus (BPM) je statistika koja izračunava igračevu kvalitetu i korisnost za ekipu ne uzimajući u obzir koliko je minuta proveo na terenu. Prema njoj je Dario na 34. mjestu među rookiejima. S druge strane, Value Over Replacement Player (VORP) je vrlo slična statistika koja dodatno uzima u obzir koliko je vremena igrač proveo na terenu, te u odigranim minutama pomogao svojoj ekipi. Ona mu je još manje naklonjena budući da ga je smjestila na katastrofalno 46. mjesto među 50 rookieja. Ni Wins Above Replacement (WAR) preuzet iz baseballa koji mjeri kompletan doprinos igri ga ne voli, a Šarića cijeni za samo jedno mjesto bolje od VORP-a.

Nakon što su brojke rekle svoje, jasno je da Šarić još uvijek nije dosegnuo razinu koju mu svi priželjkujemo, te da je prilično daleko od najsvjetlijih All-Star najava. Naravno, jedno je stvar želje, dok je nešto sasvim drugo stvarnost. Ipak, to ni izbliza ne znači da se Šarića treba ocijeniti kao promašaj ili da se možda u budućnosti neće pretvoriti u respektabilnog igrača na rosteru dobre ekipe, ali sasvim sigurno znači da je ona skeptična grupa s početka teksta po svemu sudeći imala osnovan razlog zbog čega je takva kakva jest.

76ersi krenuli pobjeđivati, no gdje je tu Šarić?
„Obećao sam, odlazim u NBA ligu“, riječi su koje je 29. lipnja prošle godine izustio Dario Šarić i u trenutku podijelio domaću javnost. Inozemni mediji nisu previše energije trošili u analize i što preciznija predviđanja njegove prilagodbe, već su jednostavno iščekivali njegov konačan odlazak preko bare. U međuvremenu, u Hrvatskoj su se formirale dvije strane – mnogo skeptika i pregršt optimista. Pitanje koje je zanimalo kompletnu sportsku javnost glasilo je – može li Šarić uspjeti u NBA ligi? Jedna strana zagovarala je teorije o Point Forward poziciji, visokom igraču koji je iznimno vješt u kreiranju prilika za svoje suigrače što ...
76ersi krenuli pobjeđivati, no gdje je tu Šarić?
„Obećao sam, odlazim u NBA ligu“, riječi su koje je ...
da se radi o klasičnom rookieu sa godinom-dvije-tri sveučilišta ili još bolje, iz srednje škole, učinak bi bio odličan, a rookie koji nije igrao profesionalnu košarku se niti ne ocjenjuje toliko po advanced statsima. No, Šarića se mora gledati kao... - Mac316, 3.2.17. 13:28, 0 0 0
...barem poluzavršeni proizvod, nakon njegovog iskustva u Europi on manje-više igra kako igra, može doći do napretka, ali puno teže će usvojiti neke elemente koje nije do sad. - Mac316, 3.2.17. 13:29, 0 1 0
11/2016
Surfin USA; koliko vrijede Westbrookove nestvarne brojke?

NBA liga proizvodi zvijezde, ona je organizacija koja ljudima pruža show i na tome bazira sav svoj marketing. Nije to loša stvar, dapače, NBA liga je možda i najbolja svjetska sportska liga, ali to ne prikriva činjenicu da konstantno pokušavaju pronaći nova lica koja bi preuzela titulu najboljeg košarkaša na svijetu. Ne pobjeđuju slučajno Karl Anthony Towns ili godinu ranije Anthony Davis u anketama svih GM-ova lige, no niti glavne nagrade poput one za MVP-ja sezone ne uspijevaju pobjeći od toga. Ne treba ići unatrag do Michaela Jordana u devedesete da bi se pronašle otete i poklonjene MVP nagrade iz jednostavnog razloga što se liga zasitila dominacije jednog čovjeka. Sve je to dio iste kulture, baš kao pumpanje brojki današnjih bekova. Predvodnici tog trenda bez ikakve dvojbe su James Harden i Russell Westbrook, dvojica nesumnjivo odlični pojedinci, ali i sljedeći igrači koje se nasilu pokušava progurati na mjesto koje im ne pripada – ono najboljeg pojedinca u ligi.

Biti na triple-double prosjecima ili barem blizu, pa makar i ne završe sezonu na tim brojkama je svakako fantastičan pothvat, ali i debelo precijenjen gledajući što oni daju svojim ekipama. Koliko god se u široj javnosti konstantno protezala priča o visokom broju izgubljenih lopti, u njihovom slučaju ne spominje se ni približno dovoljno, a evo i zašto. Naime, prošle sezone, James Harden je srušio rekord NBA lige po broju izgubljenih lopti u jednoj sezoni (postoje i veće brojke u ABA ligi, ali to je neka totalno druga priča). Spomenuti negativni rekord gospodin Artis Gilmore je držao gotovo 40 godina, postavivši ga davne 1978. godine igrajući za Chicago Bullse uz 23 poena, 13 skokova i 3 asistencije po utakmici, te blago negativnim omjerom. Da bi situacija bila dodatno zanimljiva, Top 10 sezonskih pothvata u toj kategoriji pronalazimo čak 7 igrača iz razdoblja kasnih sedamdesetih godina.

Između ostalog, dva su osnovna razloga za inflaciju turnovera tih godina. Prvi je da su se ABA i NBA liga odlučile udružiti, te formirati jedinstvenu ligu, pa su se ABA-ini igrači morali priviknuti na drugačiji stil, svrsishodniju i naposljetku kvalitetniju košarku, a to je ujedno značilo velike promjene i igračima koji su već bili u NBA-ju. Drugi, nešto suptilniji razlozi mogu se tražiti u činjenici da je NBA ligom počeo harati kokain. Bez pretjerivanja se pola igrača u ligi moglo povezati s upotrebom kokaina, a nije slučajno da se neka od imena koja se najglasnije spominju u skandalima s drogom ujedno mogu pronaći među imenima igrača koji su najviše 'prodavali' loptu. Osim Hardena, koji je nedavno preuzeo titulu, samo je još jedan igrač iz modernog doba na toj listi – Allen Iverson iz 2005. godine.

Njegov osobni rekord iz te sezone je zanimljiv jer je liga netom prije odbacila glupa pravila o zabranama zone, što je njega posebno pogodilo. Za igrača njegove stature, fizičke inferiornosti i stila igre to je značilo da će mu brutalno opasti učinkovitost, te se bio prisiljen prilagoditi, ali pratila ga je tvrdoglavost. Uz činjenicu da je za 76erse prešao s pozicije beka-šutera na playa crpio se je igrajući preko 42 minute u prosjeku (!), pa je za 31 poen i 8 asista trošio previše lopti, što je i sam shvatio već naredne sezone. Idući 'moderan' igrač na listi? Pogađate, lanjski Russell Westbrook… I onda se netko pita zašto je Durant otišao… No, to nije cijela priča. Mada se pokazalo kako je povijesno teško imati toliki broj izgubljenih lopti, te da se stvari unutar lige moraju dosta poklopiti da dođe do njih, ova sezona je još veća strahota nego prošla. Ako zadrže trenutni prosjek izgubljenih lopti, James Harden će svoj rekord srušiti za nekih 100 lopti, dok će Russell pomesti onu njegovu prošlosezonsku ‘jadnu’ brojku od 374 turnovera u sezoni.

Nadalje, kada se priča o MVP nagradama, u pravilu se radi o igračima koji su najbolji u ekipama koje su među prve dvije momčadi u konferencijama, tj. radi se o tri-četiri momčadi. Naravno, kako svako pravilo ima iznimku, tako i ovo nepisano pravilo selekcije za najkorisnijeg igrača. Posljednji igrač koji ga je srušio zvao se Michael Jordan, a to je napravio davne 1988. godine. Da bi se u potpunosti shvatilo kakvu sezonu je tada igrao MJ treba navesti par stvari. Zabijao je preko 35 poena po utakmici uz šut iz igre preko 53%, imao je 5.5 skokova, skoro 6 asistencija, te je gubio 3.1 loptu po utakmici za preko 40 minuta na terenu. Uz to, treba navesti još dvije važne stavke: vodio je Bullse do 50 pobjeda, te je bio proglašen obrambenim igračem godine s nestvarnim brojkama. Čini li Vam se da netko od ove dvojice može dostići navedeno?

Time smo došli i do za njih dvojicu mistične igre u obrani… Hardenova obrambena nezainteresiranost toliko je opjevana da se uopće ne isplati zadržavati na tom segmentu, iako je čak i ona u nekim situacijama bila prenapuhana. Posebno je neugodno kada čujete obrazloženje fanova Houston Rocketsa kako prihvaćaju njegovo odmaranje u obrani, da može u napadu odigrati kvalitetno. Igranje jedne faze bi bilo u redu da igra u NFL-u, ali u NBA ligi takav igrač nema što tražiti u razgovorima o najboljima/najkorisnijima. No, koliko god Harden bio igrač manje u obrani, Westbrook nije ništa bolji, samo odaje drugačiji dojam. Dojam koji se stječe činjenicom da je u ligi atletičnih freakova, upravo on najveći freak. Zbog toga se čini da prati svog igrača, da pomaže u obrani ili da je barem prosječan obrambeni igrač, a pomaže i što u medijima nije razapet kao njegov bivši kolega iz Thundera. Primjerice, Thunder je protiv Lakersa izgubio doslovno u posljednjoj sekundi, otvorenim šutem igrača kojeg je trebao čuvati Westbrook. Victor Oladipo rekao je poslije utakmice: “Osjećao sam se kao da čuvam tri igrača u toj zadnjoj akciji”, a kada se pogleda snimka tako se čini i ostalima. Btw, koraci…

Mada se radi o pojedinim utakmicama i u jednoj utakmici se svašta može dogoditi, čovjek je dopustio da mu Elfrid Payton skoro ostvari triple-double učinak, što je umalo uspio i Jeff Teague usput mu sasuvši 30 poena u lice. Čak svojim brojkama ili lovom na njih nekad više uništava svoju ekipu, nego joj pomaže. Tako je Andre Roberson, njegov mladi suigrač na bekovskoj poziciji u jednom intervjuu rekao kako je teško igrati s njim jer ostavlja svoje igrače da bi išao na obrambeni skok, usput srušivši cijeli koncept obrane Thundera, iako je on svoju izjavu malo više ‘cenzurirao’. Koliko mu je uopće stalo do ekipe možda najbolje govori nedavna izjava, na pitanje kako se sprema za utakmice, gleda li snimke drugih igrača i ekipa ili radi nešto potpuno drugo. Odgovor je bio jednostavan: “Man, I don’t watch films! I’d rather play videogames!” Zahvaljujući bolesnim fizikalijama zasad nema problema sa stvaranjem razlike u napadu, ali ta nepremostiva mentalna prepreka dijeli ga od onih stvarno najboljih. Usporedbe radi, razina do koje je Draymond Green raščlanio nedavni posljednji napad Bucksa i pokušaj Giannisa da donese pobjedu je zapanjujuća, a enciklopedijsko znanje LeBrona Jamesa o svim ekipama i igračima u ligi dosad je već poprimilo status legende. Pa Kevin Love je u svom postu na Instagramu dao naslutiti da im James nekad tijekom timeouta crta akcije!

Dok Russell igra za sebe i svoje brojke u sustavu dizajniranom za njega s dosta mana i rupa, Harden uživa u barem dvostruko ugodnijem sustavu igre. Mike D’Antoni, trenutni trener Rocketsa toliko je dobar napadački trener da je tijekom ljeta vezan s nacionalnom selekcijom, te njima slaže napadačke kombinacije, ali barem isto toliko je loš u defenzivnom dijelu. Zajednička točka svih njegovih ekipa je uvijek bila ta da je razigravač najveća zvijezda. Njegovi ‘7-seconds-or-less’ Phoenix Sunsi proizveli su dvostrukog MVP-ja u liku i djelu Stevea Nasha, a dok je bio u Knicksima za vrijeme silnih ozljeda je uspio od Jeremyja Lina napraviti globalni fenomen tijekom kojeg je Lin zabijao gotovo 30 poena, uz gotovo 10 asistencija i šutem iz igre od preko 50%. Njegovi bekovi uvijek su imali napuhane brojke, a nimalo iznenađujuće nije da se Harden u tome odlično snašao, jer se ipak radi o vrhunskom napadačkom talentu, a za potrebe savršenog uklapanja u taj sustav Harden je čak prešao na poziciju razigravača (ove sezone 98% minuta provedenih na razigravaču, lani 2% vremena). Uz to, još je nešto zajedničko svim D’Antonijevim ekipama i igračima – usprkos silnom talentu nisu nikad ni blizu osvajanja naslova.

Najčešći argument o snazi njihovih ekipa svakako stoji, ne igraju okruženi samom elitom, ali gledajući imena koja se nalaze u rosterima ne može se baš ni reći da su kao Brooklyn Netsi. Uostalom, ako žele da ih se smatra ozbiljnim pretendentima na mjesto najboljeg igrača u ligi neka se uspoređuju s najboljim u ligi. LeBron James je Cavse u svoje dvije posljednje sezone u prvom mandatu vodio preko 60 pobjeda u sezoni, a startna petorka prve te dvije sezone je otprilike glasila: Mo Williams, Delonte West, LeBron James, Zydrunas Ilgauskas i Anderson Varejao, te povremeno oronuli Ben Wallace. Iduće godine, kada su išli do omjera 66 – 16, u sastav su uletjeli J.J. Hickson, te penzioneri Anthony Parker, Antawn Jamison i Shaq O’Neal. Ako idemo malo dalje, oni Cavsi koje su Spursi sweepali u finalu imali su uz Jamesa i Ilgauskasa još 5 igrača s preko 20 minuta u prosjeku – Larry Hughes, Drew Gooden, Anderson Varejao, Eric Snow i Sasha Pavlović… Svaka od tih ekipa je individualno lošija od trenutnog Thundera i Rocketsa, osim jedne ključne komponente. Loši jesu, ali ne toliko.

Iverson, Kobe, James, Wade i mnogi drugi uvijek su navodili Jordana kao smjernicu što žele biti i postići u NBA ligi, to ih je oblikovalo kao igrače, što je posljedično oblikovalo ligu. Dodjeljivanjem nagrade za najkorisnijeg igrača nekom dvojca Westbrook-Harden budućim naraštajima daje se potpuno krivi primjer onoga čemu trebaju težiti. Hipotetski, neka u njihove ekipe dođe netko s liste James, Durant, Curry ili Leonard – njih dvojica automatski postaju drugi najbolji igrač te momčadi. Iako bi se popis mogao i proširiti, ostavimo ga zasad popunjenog s ova 4 igrača. Ako nakon dovođenja jednog pojedinca više ne bi bio najbolji ni u svojoj ekipi, kako onda tog igrača možemo nazivati najboljim na svijetu?

Daleko su Harden i Westbrook od titule najboljih
NBA liga proizvodi zvijezde, ona je organizacija koja ljudima pruža show i na tome bazira sav svoj marketing. Nije to loša stvar, dapače, NBA liga je možda i najbolja svjetska sportska liga, ali to ne prikriva činjenicu da konstantno pokušavaju pronaći nova lica koja bi preuzela titulu najboljeg košarkaša na svijetu. Ne pobjeđuju slučajno Karl Anthony Towns ili godinu ranije Anthony Davis u anketama svih GM-ova lige, no niti glavne nagrade poput one za MVP-ja sezone ne uspijevaju pobjeći od toga. Ne treba ići unatrag do Michaela Jordana u devedesete da bi se pronašle otete i poklonjene MVP nagrade iz ...
Daleko su Harden i Westbrook od titule najboljih
NBA liga proizvodi zvijezde, ona je organizacija koja ljudima pruža ...

Respekt: Igy77, draxy, Mac316, crosby87, Otaner, sthagon, Leader, Kanransha, Losovius, Sylar, Puvlin,

Slažem se: baiso, Puvlin,

Ne slažem se: Mac316,

Udvajaju imaju i najviše grešaka. No,ono što je meni bitno je da Westbrook unatoč tome što svi protivnici znaju da treba čuvati samo njega svejedno dominira i čini smiješnim sve čuvare. Najveća zamjerka tekstu mi je da uopće trpa hardena i russa u - Mac316, 27.11.16. 11:07, 0 0 0
Isti koš. Russ se dokazao u momčadi sa durantom da nije nimalo inferiorniji,dapace. Btw prošle sezone je Russ imao bolji defenzivni rating od Duranta ako već pljujemo njegovu obranu. Smiješno je izolirati jednu akciju i tvrditi da je Russ rupa u - Mac316, 27.11.16. 11:09, 0 0 0
Obrani. Westbrook se dokazao u ligi kao top igrač bilo da je u konkurentu za naslov okružen superstarovima ili kao danas sam na svijetu. Harden nije ni blizu takvih dosega u karijeri - Mac316, 27.11.16. 11:11, 1 1 0
Video akcije sam stavio samo zato jer se dogodio nedavno i što je natjeralo Oladipa da nešto o tome kaže. Onakve situacije se događaju dosta često u njegovoj igri. Dovukao je i Harden Rocketse do finala konferencije, tako da daleko od tih dosega - JoHayes13, 27.11.16. 12:02, 0 0 0
i nije baš... Russell je bolesna životinja, nitko ga ne može čuvati, ali to ne briše činjenicu da je barem 30% svake utakmice idiot koji se štedi u obrani. Nije lako, ali je puno lakše igrati samo jednu fazu i loviti brojke. - JoHayes13, 27.11.16. 12:07, 0 0 0
11/2016
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Iako smo kroz komentare na nizu analiza, kroz obavijesti i svaki drugi vid poziva, korisnike na Tribini pokušavali gurati prema korištenju taktičkih grafova, shvatili smo da nigdje nije dostupan nekakav vodič i opis elemenata da bismo svi mogli ‘crtati iste’ grafove. Kao što znate tribinini taktički grafovi zamišljeni su kao stil grafičkog prikaza kojim bi se prikazivali stil, mentalitet i kompletan taktički sklop pojedinih ekipa, gdje se jasno mogu odmah nakon letimičnog pogleda spaziti eventulane slabosti, ali i snage ekipa. Kasnije se uspostavilo da mogu poslužiti kao izvrstan alat da bi se prikazala razlika između onoga što je prije utakmice očekivano i onoga što je na kraju odigrano, razlika u stilu igre između dvaju poluvremena, koliko ustvari nedostaju neki igrači koji bi inače bili u početnoj postavi ili neka potpuno četvrta situacija.

Među nekoliko važnih aspekata i/ili koncepata igre cijele momčadi, te svakog individualca ističu se tri najvažnije stvari. U našim taktičkim grafovima želimo prikazati koliko je POJEDINI IGRAČ UTJECAJAN, što je prije svega prikazano NJEGOVOM POVRŠINOM na terenu. Iako ima sličnosti s tradicionalnim heat mapom, ne prikazuje nužno prostor gdje igrač ima najviše dodira sa loptom, iako se kod nekih igrača to zna podudarati. Njegov cilj je prikazati kolike igrač ima ovlasti i obujam zadataka unutar ekipe, te na kojem dijelu terena ih ima, što se radi pomoću različitog opsega njihovog polja. Što više ekipa ima povjerenja u njega, što više dodira ima tijekom susreta to mu je veća ‘obojana površina’.

Drugi aspekt koji se prikazuje je koliko je IGRAČ OPASAN I KVALITETAN, prikazano kroz različit INTENZITET BOJE. On nam govori koliko igrač dobro obavlja svoj posao, što ne ide nužno u paru sa veličinom polja. Naravno, jači intenzitet boje pokazuje igrača koji zadatke obavlja bolje od suigrača, a jače intenzitete boje osim kod iznimno kvalitetnih igrača možemo vidjeti kod preklapanja polja, koja sugeriraju zonu opasnosti kada dva ili više igrača međusobno surađuju.

Posljednji zasebni element na kojeg se treba obratiti pozornost je KOJIM STILOM IGRA igrač, što prikazujemo koristeći ŠILJASTI ILI ZAOBLJENI OBLIK, te naravno gradaciju između ta dva oblika. Tako razlikujemo igrače koji preferiraju zonski nogomet baziran na suradnji sa svojim suigračima sa vrlo malo individualnih pokušaja, u usporedbi s onima koji igraju direktnije, okomitije ili agresivnije, te pokušavaju situacije riješiti prolaskom svog čuvara. Samim time, većim površinama dodatno naglašavamo igranje na posjed lopte, dok za igrače i ekipe koji nemaju toliku tendenciju zadržavanja lopte stavljamo manje površine. Radi olakšavanja usporedbe jedne ekipe s drugom i općenito dobivanja dojma koliko velike površine crtati napraviti ćemo taktičke grafove za neke od najboljih europskih momčadi.

Što se tiče samog modeliranja izgleda igračevih ‘balončića’ prethodna tri paragrafa je sukus onoga što se traži, ali prva stvar na koju se treba obratiti pozornost kada se započinje sa izradom taktičkog grafa je samo POZICIONIRANJE IGRAČA na terenu. Želja je da na našem grafu prikažemo stanje na terenu ili ono što pretpostavljamo da će biti stanje na terenu u napadačkoj fazi igre, prilikom izgradnje napada kada ekipa ima posjed lopte. Često se događa da ljudi upadaju u zamke klasičnog prikaza formacija, kako smo to možda viđali u Football Manageru, gdje zadnja obrambena linija stoji na svojih 20 metara, što baš i ne viđamo po nogometnim terenima, uz časne iznimke.

Osim vlastitih očiju i utiska koji Vam daje momčad ili pojedinac, postoji niz alata kojima se možemo poslužiti da bismo dali što precizniju sliku onoga što smo gledali i što želimo prikazati. Osim klasičnog heat mapa koji WhoScored nudi na svojoj stranici, dosta korisnim se može pokazati i njihov Chalkboard, u kojem se može vidjeti lokacija na kojima je igrač oduzimao, dodavao lopte, odakle je pucao, gdje je ulazio u driblinge i sl. Aplikacije poput SofaScore također mogu biti iznimno korisne, a njihova nova mogućnost prikaza prosječne pozicije nekog igrača može Vam u neku ruku olakšati smještanje igrača na terenu, posebno posljednje linije.

Uzmimo primjerice graf ovogodišnjeg Arsenala. Sudeći prema intenzitetu boja odmah je jasno da se Alexis Sanchez, Mesut Özil, Theo Walcott i Santi Cazorla ističu, što znači da su oni naznačeni kao napadački najkvalitetniji pojedinci, te se od njih najviše očekuje da donesu prevagu na terenu. Što se tiče oblika, desna strana Arsenalove formacije vidno je drugačije naznačena od ostatka. Dok ostatak (lijeva strana i veznjaci) ekipe ima svoje površine u zaobljenim oblicima što znači da teže kombinatorici i međusobnoj suradnji, ta desna strana je prilično pravocrtna. Na toj strani se uz Walcotta nalazi i Hector Bellerin, pa njih dvojica čine jedan od najbržih tandema u nogometu, ako ne i najbrži, te se sasvim jasno prikazalo da oni igraju maksimalno okomito koristeći dominantnu karakteristiku igru jedan na jedan. Nešto između ta dva stila igraju Alexis i Özil, dvojac koji ima najveću individualnu kvalitetu od kojih je jedan glavni playmaker, a drugi glavni strijelac.

Činjenicu da Arsenal igra nogomet sa visokim postotkom posjeda naglasila se dodatno pomoću veličine površina dvojice stopera i veznjaka, kao što se suptilno naznačila i razlika u njihovom stilu igre. Granit Xhaka je čovjek zadužen za prijenos lopte iz obrane prema naprijed i njenu distibuciju, dok je Cazorla više agresivan prema naprijed, te okvirno ima zadatak olašati posao Özilu u povezivanju napadačkih linija. Razlika između bekova je naglašena već ranije, baš kao i između dva krila. Iako na danoj grafici u sastavu nema vratara, nekad je potrebno naglasiti njegov utjecaj, posebno ako se radi o Neueru, ter Stegenu ili Bravu, od kojih njihovi treneri traže sudjelovanje u izgradnji napada i čitanje dugih lopti u prostor iza obrambene linije.

Cilj taktičkih grafova je da čak i bez puno ili imalo teksta u neku ruku bude jasan osnovni napadački plan igre neke ekipe, da se prikaže tko s kim najviše surađuje, kome se daju izolacijske situacije, kako netko dolazi do prilika, tko su ključni igrači, a tko ‘rupe’, itd.

Ako postoji neki dio koji nije jasan u vezi izrade grafova u komentarima slobodno pitajte, pa ćemo i taj dio dodati i opisati. Isto tako, ako mislite da nešto nedostaje ili imate ideju kako ih poboljšati u bilo kojem aspektu, komentirajte, pa ćemo se potruditi to dodati ili izmjeniti ukoliko je koristan dodatak. Ubrzo ćemo pronaći mjesto na stranici gdje ćemo držati par primjera, te kratke upute kako najbolje prikazati željno.

Kratko o Tribina taktičkim grafovima
Iako smo kroz komentare na nizu analiza, kroz obavijesti i svaki drugi vid poziva, korisnike na Tribini pokušavali gurati prema korištenju taktičkih grafova, shvatili smo da nigdje nije dostupan nekakav vodič i opis elemenata da bismo svi mogli ‘crtati iste’ grafove. Kao što znate tribinini taktički grafovi zamišljeni su kao stil grafičkog prikaza kojim bi se prikazivali stil, mentalitet i kompletan taktički sklop pojedinih ekipa, gdje se jasno mogu odmah nakon letimičnog pogleda spaziti eventulane slabosti, ali i snage ekipa. Kasnije se uspostavilo da mogu poslužiti kao izvrstan alat da bi se prikazala razlika između onoga što je prije utakmice ...
Kratko o Tribina taktičkim grafovima
Iako smo kroz komentare na nizu analiza, kroz obavijesti i ...
Mislim da trebamo uzeti ove taktičke grafove koje imamo te na stranici postaviti graf za svaku ekipu/reprezentaciju. Onda kada netko želi napraviti ono kako su igrali tijekom utakmice, može uzeti taj graf i promijeniti ga. - Losovius, 22.11.16. 14:52, 0 0 0
Također, tu se onda može napraviti i sljedeće usporedbe; što se dobilo ubacivanjem kojeg igrača, što je trener taktički promijenio i koja je bila namjera a to nije uspjelo. U tri grafa može se ispričati kompletna priča o utakmici. - Losovius, 22.11.16. 14:53, 0 0 0
11/2016
Tko može kratkoročno, a tko dugoročno zamijeniti Andresa Iniestu?

Prije nekoliko dana, točnije 29. listopada za sve ljubitelje Barcelone, ali i nogometa općenito, bila je važna obljetnica. Naime, prošlo je trinaest godina otkad je Andres Iniesta po prvi put obukao dres seniorske ekipe Barcelone, a bilo je to u utakmici Lige prvaka protiv belgijskog Club Bruggea. U tih 13 godina osvojio je doslovno sve što je mogao, na klupskoj i na reprezentativnoj razini, većinom po nekoliko puta. Najsjajnije individualne nagrade izmicale su, ali njegov utjecaj i sposobnosti svaki pratitelj nogometa jasno je vidio i cijenio. Ipak se radi o jednom od najboljih playmakera u povijesti ovog sporta, no i njega polako sustižu godine.

Omaleni veznjak zagazio je u 33. godinu života, ali konstanto igranje do samih završnica svih europskih i nacionalnih kupova, te svako drugo ljeto s reprezentacijom nakupilo je puno veću kilometražu nego je to slučaj kod prosječnog europskog veznjaka. Samim time jasno je da je pad u njegovoj igri bio neizbježan, ali kada se tome doda ozbiljna ozljeda koljena zbog koje trenutno izbiva sa terena nije iznenađujuće što se počele priče o njegovom nasljedniku u Barceloni, kao i potencijalnom velikom udarcu na kvalitetu igre jednom kada se vrati na teren.

Sportski direktor Barcelone, trener i ostatak struke u klubu već odavno računa na tu mogućnost, pa su dovođenjem Suareza i stvaranjem nevjerojatno talentiranog napadačkog trojca što više pokušali umanjiti ovisnost o Iniestinim vanserijskim partijama na koje je naviknuo ljude tijekom proteklih sezona. Već nakon, ali i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu moglo se vidjeti da se nakupilo jednostavno previše utakmica da bi Iniesta mogao držati konstantno visoku razinu svoje igre, a počele su stizati i male ozljede.

No, pojavom MSN-a i potencijalnom promjenom uloge očekivale bi se dvije stvari, pomoću kojih javnost često pokušava opravdati pad u produktivnosti vjerojatno najboljeg španjolskog nogometaša ikad. Prva je da se povukao bliže sredini terena i da preuzima dio igre kojom je Xavi dominirao europskim nogometom, koja vuče i drugu – da je to uzrok nešto konzervativnijoj igri koju gledamo zadnje dvije i pol sezone. To bi značilo da bi mu se morale povećavati brojke vezane za dodavanja, no to nije slučaj. I količina ukupna dodavanja, kao i postotak dodavanja u kontinuiranom je padu što je suprotno onome što bi pratilo njegovo prekomandiranje u srce vezne linije.

Luis Enrique, kao i treneri prije njega svjesni su da Iniesta nema toliko izražene kvalitete kontrole ritma i distribucije lopte kao Xavi, da bi ga se u toj ulozi koristilo. On je izvanredan talent na manjem prostoru sa fenomenalnim osjećajem za podvaliti loptu koji se kao takav mora koristiti bliže suparničkim vratima. Upravo zato je veoma bitan pad takvih lopti koje vode do udaraca prema vratima i gol prilika za Barcelonu. Monopol kojeg sada MSN ima na golove i asistencije donekle ga mogu pravdati, ali pad sa 16 ligaških golova i 35 asistencija u svoje najbolje četiri sezone, na 1 pogodak i 5 asistencija u iduće tri je ogroman. Pogotovo je zabrinjavajuće da mu ostatak statistike koji bi manjkom napadačke odgovornosti trebao rasti ustvari također pada.

Bilo bi suludo očekivati da i nakon 30-te godine, te nekoliko sezona na samom europskom vrhu i dalje proživljava svoj vrhunac. Daleko smo od toga da Iniesta nije još uvijek sjajan igrač, ali oporavak od ozljede, te vraćanje u dostatnu igračku formu mogao bi na duže staze biti težak zadatak. Iako možda nije gorući problem, dugoročno bi Barcelona već trebala početi gledati prema izlogu drugih europskih klubova u potrazi za njegovim nasljednikom, a čini se da na obzoru postoji mladić koji se odlično uklopio.

Barcelona bi komotno mogla nastaviti sa tradicijom koju su pokrenuli skupa sa Real Madridom o dovođenju najboljeg igrača na Otoku u svoje redove. Nastavak na Luisa Suareza i Garetha Balea mogao bi biti Liverpoolov Brazilac Coutinho. Razina nogometa koji on pokazuje u početna tri mjeseca nove sezone pripada samom europskom vrhu. Čovjek je glavni igrač i pokretač svega dobrog u Kloppovom Liverpoolu koji polako prikuplja bodove iza Cityja i Arsenala, i zasad ozbiljno prijeti glavnim pretendentima za naslov prvaka u Engleskoj.

Igra na visok posjed i broj dodavanja, te postupno i mirno građenje napada te atomska završnica koja krasi Liverpool ove sezone savršeno mu odgovara, a upravo je to ono što bi ga čekalo i u Barceloni, sa doduše nešto drugačijom ulogom i ovlastima. Čak i ako usporedimo Iniestinu individualno vjerojatno najbolju sezonu sa dosadašnjim uzorkom Coutinhove ove sezone vidimo da se radi o dva igrača usporedivog stila igre. Naravno, određena odstupanja i razlike postoje jer Coutinho igra rolu u kojoj se od njega zahtjeva veći utjecaj u završnici napada, ali daleko je od nezamislivog da bi se mogao prilagoditi onome što bi Barcelona zahtjevala od njega.

Tehnički se radi o besprijekornu igraču i na tom segmentu ne treba previše trošiti riječi, ali što je dosta važno radi se o igraču koji ima što za reći i u defenzivnoj fazi igre. Klopp ne bi bio Klopp da od svojih igrača ne zahtjeva određu dozu agresije, pravovremenog presinga i oduzimanja lopte u opasnoj zoni, a Coutinho je taj zadatak objeručke prigrlio. Sa 1,5 uspješnih startova na suparnika i 0,8 presječenih lopti nalazi se u samom vrhu ofenzivnih veznjaka, krila i napadača u Premierligi.

S druge strane, gubitak takvog igrača ponovno bi osakatio Liverpool, čiji navijači polako gube strpljenje zbog prodaja najboljih igrača. Činjenica da je na klupu doveden Jürgen Klopp sugerira kako je klub napokon odlučio pucati na više od povremenih nastupa u Ligi prvaka i općeprihvaćenoj borbi za Europu. Prodajom televizijskih prava i ogromnim priljevom novca engleski nogometni klubovi možda nisu napredovali jedni u usporedbi s drugima, ali svakako su načinili korak naprijed u borbi za očuvanje talenta unutar vlastite lige i kluba.

Ukoliko se Liverpool stabilizira kao klub koji uz to može računati na pozornicu Lige prvaka, a s obzirom da je United svoje mjesto ponudio već prije nekoliko godina to je realna opcija, dovođenje Coutinha bi ubrzo mogao postati puno teži zadatak nego je sada. Redsi bi mu mogli ponuditi ugovor koji potpuno zadovoljava njegove apetite, a i nešto što Barcelona ipak ne može – mjesto ključnog čovjeka u ekipi oko kojeg se sve vrti. 

Coutinho kao legitiman nasljednik Inieste u Barceloni, ali...
Prije nekoliko dana, točnije 29. listopada za sve ljubitelje Barcelone, ali i nogometa općenito, bila je važna obljetnica. Naime, prošlo je trinaest godina otkad je Andres Iniesta po prvi put obukao dres seniorske ekipe Barcelone, a bilo je to u utakmici Lige prvaka protiv belgijskog Club Bruggea. U tih 13 godina osvojio je doslovno sve što je mogao, na klupskoj i na reprezentativnoj razini, većinom po nekoliko puta. Najsjajnije individualne nagrade izmicale su, ali njegov utjecaj i sposobnosti svaki pratitelj nogometa jasno je vidio i cijenio. Ipak se radi o jednom od najboljih playmakera u povijesti ovog sporta, no i ...
Coutinho kao legitiman nasljednik Inieste u Barceloni, ali...
Prije nekoliko dana, točnije 29. listopada za sve ljubitelje Barcelone, ...
Barca mora dovesti Coutinha i Bellerina, ne pitat koliko koštaju. - Gogo7, 1.11.16. 19:50, 0 2 0
Nažalost se slažem :) - Shankly96, 2.11.16. 15:35, 0 0 0
10/2016
Čiji BVB igra bolji nogomet; Kloppov ili Tuchelov?

Jürgen Klopp će zauvijek ostati jedan od najboljih trenera Borussije Dortmund. To je činjenica, i svakome tko je poslije njega dolazio nije bio nimalo lagan zadatak preuzeti kormilo ekipe. Njegova ostavština nisu samo osvojene dvije Bundeslige i uspjesi u kupovima, europskim i nacionalnim, već međusobna povezanost kluba i trenera seže puno dublje. Kada je preuzimao klub, dortmundska Borussia bila je srednje kvalitetan bundesligaš sa izrazito nesigurnom financijskom budućnosti, koja je skupa s njim rasla i došla do vrha. Nije jedan od ključnih ljudi samo za razvoj kompletne infrastrukture oko kluba, već i samih igrača. Pod njegovim vodstvom stasali su igrači poput Lewandowskog, Gündogana, Hummelsa ili Kagawe – ljudi koji su bili u ranoj fazi karijera odbačeni od svojih klubova, a ne treba ni spominjati razvoj igrača iz vlastitih omladinskih redova.

Kloppo je u Dortmundu puno više od imena koje se sedam sezona upisivalo u povijesne knjige na mjesto predviđeno za trenera momčadi, pa je samim time njegovom nasljedniku postavljeno veliko breme na leđa. No, čak je i on u jednom trenutku postao teret svojoj momčadi. Ekipa koja je na svim frontovima zalazila u krajnje faze razigravanja počela se raspadati, a stil igre koji je neprestano iz njih pokušavao crpiti energiju koje tu više nije bilo postao je problem. Njegov gegenpressing nije više bio toliko učinkovit, druge ekipe su počele primjećivati njegove nedostatke, a zamjene za ozljeđene igrače teško su odgovarale na svoje zadatke. Javnost je počela pritiskati da se mijenja stil igre, a zadnja ligaška sezona pokazala je da Klopp tada još nije bio spreman učiniti taj korak.

Srećom po Dortmund, Thomas Tuchel nije prezao pred redizajniranjem momčadi, makar sa gotovo identičnim kadrom kakvog je imao i njegov prethodnik. Uvidio je da Borussia ima igrače i kvalitetu da prestanu ovisiti o načinu na koji igra njihov protivnik, da brojne priče o preuzimanju potpune kontrole nad utakmicom nisu prazne, te da bi se time riješili neki očiti problemi koje je naslijedio. Jedan od njih svakako su bile ozljede. Kloppov stil atomskog nogometa u Dortmundu koji se često uspoređivao sa heavy metalom uzimao je svoj danak na igračima. Bezbrojni dueli, agresivnost i ogromni udari na tijelo postupno su iz momčadi eliminirali jednog po jednog ključnog igrača. Tako se više nije moglo.

Rješenje je bilo jednostavno. Nema potrebe konstantno trčati za protivnikom i ulijetati u rizične pokušaje oduzimanja lopte ako lopta nije kod protivnika. Nova stepenica na koju se žuto-crna momčad morala popeti značila je da moraju preuzeti kontrolu ritma utakmice, samim time i protivnika, a to se najefikasnije postiže posjedom lopte. U svojoj prvoj sezoni odmah je počeo postavljati postulate takvog stila igre, a igrače nije trebao tražiti dalje od svog dvorišta pošto su pod ugovorom s klubom bili igrači poput Hummelsa, Gündogana ili Sahina. Direktan nogomet kakvog smo gledali pod Kloppom nije nestao, samo je doživio preobražaj. Cilj je bio odstraniti ovisnost o protivniku i bazirati se na vlastitim tehničkim kvalitetama.

Problemi koji su se javljali protiv najzatvorenijih ekipa sada su se enormno lakše riješavali. Borussia je počela igrati igru u kojoj ovise sami o sebi, a pošto se kostur ekipe nije pretjerano mijenjao mogućnost da se visoka razina posjeda kombinira sa povremenim naznakama Kloppovog gegenpressinga činila je Borussiju nevjerojatno opasnim protivnikom. Upravo ta taktička fleksibilnost koju je Tuchel donio u klub najveći je iskorak u odnosu na Kloppov rad. Pravi pokazatelj da je Tuchel, kojeg nazivaju taktičkim genijalcem, odlično baratao i tempirao između ta dva stila jest činjenica da je počeo obarati klupske rekorde po broju osvojenih bodova.

Sve dok je trajala utrka sa Bayernom za naslov prvaka Borussia je bila na putu da sruši rekord koji je Klopp postavio u svojoj drugoj šampionskoj sezoni, no kada je Bayern osigurao prvo mjesto posljednje dvije utakmice nisu bili ni bitne. Poraz od Eintrachta i remi sa Kölnom posljedica su čuvanja za DFB Pokal čiji je finale dolazio na kraju sezone, jer nije velika razlika biti 18 ili biti 20 bodova ispred trećeplasiranog Bayer Leverkusena. Sama činjenica da se nije osvojio naslov ne smije umanjiti uspjeh te Borussije, jer kada tvoje rekorde na jednoj višoj razini nadmašuju drugi rekordi Pepovog Bayern Münchena malo je toga što se može učiniti.

S druge strane, raspad momčadi bio je neizbježan. Ključni su igrači otišli u najbolje europske klubove, a brdo mladog vrhunskog talenta kojeg se dovelo u Dortmund jasno je dalo na znanje da se planira dugoročan uspjeh, a ne se na silu pokušati suprostaviti Bayernu njegovim metodama. Na Tuchelovu žalost to je ponovno značilo da se sustav mora malo izmijeniti kako bi se izvuklo ono najbolje iz njega. Skok na 61% posjeda u svojoj prvoj sezoni na Westfallenu sa Kloppovih 53% dobilo je dodatan katalizator ove sezone kada je Dortmund od ovog kola bila ekipa sa najviših posjedom od svih klubova u ligama petice. A napredak sa 61% za još dodatnih 3,5% je puno veći iskorak nego se čini.

Naravno, posjed lopte ništa ne znači ako se ne zna iskoristiti, ali iako još postoji pozamašna doza spontanosti koje uvijek ima kada se radi o ovako darovitim pojedincima, Tuchelova momčad sve se manje mora oslanjati na nju. Igrače poput Dembelea nikada se neće moći 'zavezati', ali Tuchel je toga svjestan, a ako obratite pozornost tijekom utakmica, on to ni ne pokušava. Upravo suprotno, mada su svi svjesni da su oscilacije kod tako mladih igrača neizbježne.

Svi gledamo sport drugačijim očima, no upravo to je njegova ljepota i draž. Nije važno jeste li osoba koja više uživa u taktičkim nadmudrivanjima trenera ili individualnoj briljantnosti igrača, volite li otvorenu ili zatvorenu igru, pa kraju krajeva preferirate li Kloppov heavy metal ili Tuchelovu simfoniju. Za pokazatelj uspješnosti i kvalitete neke momčadi nisu važne te stvari, već dolazi li se njima sustavno do uspjeha. Uspjeh sam po sebi nije pravi uspjeh ako se do njega došlo slučajno, neplanski ili čistom nekvalitetom protivnika.

Što napraviti u narednim utakmicama, ako treneru nije jasno kako se do uspjeha došlo u prethodnoj pobjedi, ili kako naučiti nešto novo u slučaju poraza? Dva protagonista ovog teksta s tim problemima se nisu previše hrvala, no nekako se čini kako je budućnost ispred Tuchelove Borussije blještavo svijetla. Uvijek se naglašavalo da je između njih dvojice Tuchel taj koji odnosi pobjedu u taktičkom pogledu na nogomet, ali nije sve ni u tome. Klopp se dokazao kao vrhunski trener koji je da dobrom putu i sa Liverpoolom, preuzevši misao vodilju koju je svojevremeno trebao usaditi i u Dortmundu, onu koju tamo zasad uspješno pokušava integrirati Thomas Tuchel.

Zbog svih navedeni stavki i osobnih pogleda na nogometnu igru veoma je teško složiti se u ocjeni čiji je BvB bolji – onaj Kloppov ili Tuchelov? Rezultatski nema nikakve dvojbe i bilo bi suludo o tome uopće raspravljati, ali iako je ova nova Borussia izgubila kostur, čak i većoj mjeri nego kada je Klopp gubio Sahina, Götzea ili Lewandowskog pred njom je jasan plan i način kako ga provesti. Igrački će se morati još malo pričekati, hrpa mladih igrača kojima Tuchel trenutno upravlja nije ni blizu onom prošlogodišnjem kadru ili onom Kloppovom, ali sustav unutar kojeg će igrači imati priliku napredovati nikada nije bio bolji i čvršći. Je li to dovoljno da bi se ovoj Borussiji dala bolja ocjena u usporedbi sa nekom ranijom? Odgovor na to pitanje sasvim sigurno nije puko 'da' ili 'ne'.

Tuchelov BvB na dobrom putu da s vremenom nadmaši onaj Kloppov
Jürgen Klopp će zauvijek ostati jedan od najboljih trenera Borussije Dortmund. To je činjenica, i svakome tko je poslije njega dolazio nije bio nimalo lagan zadatak preuzeti kormilo ekipe. Njegova ostavština nisu samo osvojene dvije Bundeslige i uspjesi u kupovima, europskim i nacionalnim, već međusobna povezanost kluba i trenera seže puno dublje. Kada je preuzimao klub, dortmundska Borussia bila je srednje kvalitetan bundesligaš sa izrazito nesigurnom financijskom budućnosti, koja je skupa s njim rasla i došla do vrha. Nije jedan od ključnih ljudi samo za razvoj kompletne infrastrukture oko kluba, već i samih igrača. Pod njegovim vodstvom stasali su igrači ...
Tuchelov BvB na dobrom putu da s vremenom nadmaši onaj Kloppov
Jürgen Klopp će zauvijek ostati jedan od najboljih trenera Borussije ...
Što se tiče bodova protiv direktnih protivnika, slobodno to napravi. Iako je uzorak i dalje mali, Tuchel je i tu prilično dobar. Ali ti nisi pisao o tome, nego o probijanju bunketa. A tu treba uzeti broj bodova protiv Darmstadta i sličnih... - Losovius, 30.10.16. 12:29, 0 0 0
S obzirom da svi gledamo sport drugim očima, jedino objektivno mjerilo uspješnosti je rezultat. Da Tuchelov BvB stigne Kloppov morao bi igrati finale LP-a, a da prestigne u istom i pobijediti. Ne mogu se složiti s tim da ovaj BvB ide ka tome. - Gavran, 30.10.16. 14:06, 0 0 0
Drugim rijecima, Pedro je jedan od najboljih igraca u povijesti? - cehtunger, 30.10.16. 14:30, 1 0 0
Titule nisu bitne bitni su ideali.lol - Lwave, 30.10.16. 15:04, 0 0 0
Ceh ako smatraš individualne titule primjerenim za ekipni sport onda možeš reći za Pedra da je jedan od najboljih igrača u povijesti. Za mene je to jednako pogrešno kao i reći da bi bez njega uspjeh bio isti. Bio je dio tima, kome se sviđalo kome ne. - Gavran, 30.10.16. 15:24, 0 0 0
10/2016
Kevin de Bruyne; novi član nogometnog Olimpa ili tek najbolji među ostalima?

Utakmica protiv Tottenhama u sklopu sedmog kola engleske Premier lige otkrila je da City ipak nije preko noći postao nepobjediva momčad, usprkos nizu od 10 pobjeda na početku sezone. Tijekom njega, Građani su se susretali sa klubovima vidno slabe kvalitete, a ekipe poput West Hama ili Gladbacha u Europi, od kojih se očekuje da budu respektabilne prepreke nisu sezonu otvorile na dobar način. Najteži protivnik sasvim sigurno im je bio gradski rival United, no čak i oni su ekipa koja se tek spojila i u fazi su izgradnje, no bez obzira na to jedini su veliki skalp kojeg je Guardiola uzeo na klupi Cityja.

Naravno, to ne znači da su oni krivi za svoj raspored, da ih je sreća pomazila ili da su prosječna momčad. Naprotiv, kladionice kao i mnogi nogometni poznavatelji daju im najbolje šanse za osvajanje titule u Engleskoj ove sezone, a to nije bez razloga. Stvar je u tome da, baš kao i velika većina klubova koja imaju vrhunske igrače/igrača uvelike ovise o njihovom učinku, posebno u dvobojima sa najboljima. Donedavno to je za City predstavljao dvojac Yaya Toure – Agüero, ali ove, te prethodne sezone Yayino mjesto zauzeo je Kevin De Bruyne.

Bez njega u sastavu City je prisiljen mijenjati svoj stil nogometa, zbog čega trpe udare na obje strane terena, ne samo u napadačkoj fazi. Iako u spomenutnom porazu od Spursa (2:0) nisu imali značajnijih izostanaka (osim Kompanyja koji je već duže vremena tjelesno nepouzdan) samim njegovim izostankom morali su prepustiti inicijativu Pochettinovoj momčadi. Tottenham živi od kvalitetnog posjeda i od intenzivnog presinga karakterističnog za njihova trenera, a sa pravom Guardiolinom ekipom sasvim sigurno ne bi mogli računati na prvi spomenuti segment.

No, to se nije dogodilo. Pep nije vjerovao da je Gundogan dovoljno spreman za započeti utakmicu, već mu je plan bio pod njegovom komandom ući u posljednjih pola sata igre u nadi da će rezultat biti u najmanju ruku neizvjesan, dok je bez De Bruynea on je trebao biti ključni čovjek koji bi se borio protiv pritiska ekipe iz Londona. No, pomalo očekivano, nedostajala je De Bruyneova pokretljivost i suradnja sa centralnim veznjacima, a David Silva je bio prisiljen pomaknuti se bliže Llorisovim vratima.

Dvije utakmice u kojima City ove sezone nije uzeo puni plijen upravo su dvije u kojima nije igrao Kevin De Bruyne. Mada je uzorak premalen da bi se vadili zaključci, dovoljno je pogledati prošlu sezonu da bismo dobili uvid kako su slabiji rezultati Cityja u velikoj korelaciji sa njegovim izostancima. Lani je na Etihad stigao kada su već bila odigrana prva 4 kola Premiershipa, pa u računicu ulaze preostale 34 ligaške utakmice.

Sa njim u momčadi Manchester City lani je odigrao 25 utakmica, te odnio 44 boda (gotovo 60% mogućih bodova) uz 5 poraza, dok su jednak broj poraza upisali u 9 utakmica koje su igrali dok je on bio ozljeđen. Osvojenih 10 bodova samo je 37% od maksimalnog broja bodova, a te tri pobjede i jedan remi su upisali protiv Sunderlanda, Aston Ville i Norwicha, tri ekipe koje su u tom trenutku bile plasirane 19. ili 20. u ligi, dok je Stoke City bio na devetom mjestu. Svi porazi koji su im se dogodili su upisani protiv ekipa iz gornjeg dijela tablice, u utakmicama kada je učinak najboljih igrača presudan.

Gledajući te brojke jasno je da se radi o jednom od najvažnijih igrača Cityja, a svoj učinak od 7 golova i 9 asistencija u prvoj sezoni u klubu ove sezone će prema svemu sudeći premašiti. U uvodnih 6 utakmica nametnuo se kao najbolji igrač Premierlige, a razina igre koju je pružao u tom razdoblju došla je jako blizu onim najboljima na svijetu. U Guardiolinom sustavu on je igrač o kojem ovisi stvaranje razlike na terenu, a za razliku od ostalih velikana (Messi, Ronaldo, Neymar…) to ne čini isključivo igrom jedan na jedan, te nabijajući nevjerojatne brojke postignutih golova.

U svim Guardiolinim ekipama posjed je bio sredstvo otvaranja slobodnog prostora, a upravo je on taj koji svojim kretnjama i odlukama otvara koridore po kojima operiraju ostali članovi prve postave. Nije slučajno Sterling odjednom postao iznimno koristan i efikasan, jer baš kao što je to postavljao u Bayernu, Guardiola zna iskoristiti brze pravocrtne igrače sa sjajnim driblingom, iako je način dovođenja lopte do takvih krila nešto drugačiji. Sterling je uvijek imao to u sebi, a uz pomoć De Bruynea otvara mu se dovoljno prostora da bi maksimalno iskoristio svoju nevjerojatnu fizičku nadaranost.

Njegovom instalacijom iza centralnog napadača, sa potpunom slobodom kretanja na obje strane profitirao je i David Silva. Dok se čeka Gundogan, Silva je pomaknut nešto dalje od gola gdje dobiva više kontakta s loptom, no gdje se također može zamaskirati prirodni fizički pad u igri. On nema više brzine i prvog koraka da bi se rješavao čuvara u posljednjoj trećini terena, ali u sredini sada do izražaja više dolaze njegove playmakerske sposobnosti, kretanje između linija i konstantna otvaranja.

Među onim najboljima rijetko koji ofenzivac čini svoje suigrače boljima kao što je to slučaj kod De Bruynea, što nikako ne znači da u individualnom nogometu zaostaje. U utakmici protiv Tottenhama njegova smirenost i jednostavnost rješenja pomogla bi Fernandinhu demistificirati suparnički pritisak, a samim time i stabilizirati kontrolu nad posjedom, što je s Fernandom ekstremno teško. Ne samo da je u odličan u izlasku iz presing zamki, već po samom bijegu iz njih postaje jedan od najopasnijih igrača svijeta. Belgijska nogometna reprezentacija posljednjih godina bezbroj puta je profitirala zahvaljujući njegovim vještinama u tranzicijskom nogometu - koliko zbog brzine donošenja dobrih odluka, toliko i zbog njihove preciznosti.

Mesut Özil je prihvaćen u široj javnosti kao čovjek-asistencija, ali pod naletom 25-godišnjaka iz Drongena ubrzo bi mogao izgubiti svoju titulu. Sa već 4 asistencije ove sezone nalazi se samo iza Francka Riberyja u Ligama petice, to je samo nastavak na protekle sezone, jer teško je zaboraviti posljednju sezonu u Wolfsburgu; ‘double-double’ učinak i 20 asistencija na njegovom kontu. Kada se u obzir uzme da je u gotovo svim esencijalnim statističkim pokazateljima za razigravače među najboljim svjetskim pojedincima, postaje sasvim jasno kako govorimo o igraču koji kuca na vrata nogometnog Olimpa.

De Bruyne je najbolji veznjak Svijeta, možda i više od toga!
Utakmica protiv Tottenhama u sklopu sedmog kola engleske Premier lige otkrila je da City ipak nije preko noći postao nepobjediva momčad, usprkos nizu od 10 pobjeda na početku sezone. Tijekom njega, Građani su se susretali sa klubovima vidno slabe kvalitete, a ekipe poput West Hama ili Gladbacha u Europi, od kojih se očekuje da budu respektabilne prepreke nisu sezonu otvorile na dobar način. Najteži protivnik sasvim sigurno im je bio gradski rival United, no čak i oni su ekipa koja se tek spojila i u fazi su izgradnje, no bez obzira na to jedini su veliki skalp kojeg je Guardiola ...
De Bruyne je najbolji veznjak Svijeta, možda i više od toga!
Utakmica protiv Tottenhama u sklopu sedmog kola engleske Premier lige ...
Odlična analiza. Zanima me misliš li da bi se mogao lako uklopiti i u druge top momčadi na svijetu? Gdje bi mu bilo najteže? - sthagon, 6.10.16. 8:36, 0 0 0
Stvarno odlična analiza. Kad pogledam indeks snage, čini mi se da ga na tribini i dalje pomalo podcjenjujemo, pošto mislim da je baš on igrač na kojem će Guardiola temeljiti svoj put prema vrhu Engleske i Europe. Čisti top! - Losovius, 6.10.16. 9:51, 0 0 0
06/2016
Koje taktičke zamke mogu Česi postaviti Hrvatskoj?

Dvoboji protiv Španolske budućim suparnicima obično ne služe kao orijentir i baza ono što se može očekivati u međusobnom ogledu. Španjolci su jednostavno predominantna ekipa posjeda protiv koje ste osuđeni na jedan ili dva, manje ili više uspješna plana igre. Rijetko koja ekipa može pokušati nametnuti svoj ritam igre, gotovo nitko ne može parirati individualnom kvalitetom, a definitivno nitko sposobnošću zadržavanja lopte. Stoga, Češku koju smo gledali protiv Španjolske neće biti Češka koju ćemo gledati protiv Hrvatske.

Potpuno očekivano, u utakmici protiv Španjolske sredina Češke je bila odsječena od ostatka ekipe. Kvalitativno i kvantitativno su bili nadjačani brojnim španjolskim igračima iz sve tri linije. Osim tri izrazito sposobna dodavača lopte u veznom redu (Cesc, Iniesta, Busquets) na protivničkoj polovici konstantno je boravio Jordi Alba, ali i Juanfran koji su uporno pružali dodatnu opciju za dodavanje, a svojim ulascima iza linija su izluđivali Čehe. Na kraju krajeva, obojica su imala priliku zatresti mrežu suparniku, ali su loše reagirali u ključnim trenucima. Naravno, dodajmo na to enormnu pomoć koju je pružao David Silva, te dvojica napadača sklonih kombinatorici jasno je da drugog scenarija za ovu utakmicu nije bilo.

Veznjaci su provodili minimalnu količinu vremena s loptom u nogama, i odmah pritisnuti su morali na brzinu tražiti najbolje rješenje za proslijeđivanje lopte prema naprijed. Protiv Hrvatske sasvim sigurno nećemo gledati takav razvoj situacije. Osim što Hrvatska ne napada toliko visoko, ona nema problema sa predajom posjeda suparničkoj ekipi, čime će češka vezna linija dobiti više vremena za donošenje odluka, neće biti zgusnuti u uske prostore na svojoj polovici, pa bi do izražaja trebale doći playmakerske sposobnosti njihovih veznjaka. To dalje vodi do vjerojatnih kadrovskih modifikacija postojećeg sustava igre.

Iako protiv Španjolske nije bio u početnom sastavu, Pavelka je najbolji češki zadnji vezni i u sustavu u kojem se cijela momčad postavlja ofenzivnije i dosta više na terenu profilira se u veoma važnog igrača. On bi trebao biti radilica koja čuva leđa Tomaša Rosickog i Vladimira Daride – dvojici tehnički najkvalitetnijim igračima Češke od kojih se očekuje obavljanje kreativnog dijela posla u napadačkoj fazi igre. Sa njim u ekipi, Rosicky će dobiti potpunu autonomiju i razrješenje u defenzivnim zadaćama, a s obzirom da je u fazi karijere kada mu je svaka minuta odmora esencijalna, mogu se očekivati opasnije lopte prema napadaču i krilima.

Kada je sredina zgusnuta, automatski se otvara više prostora bliže aut-linijama, pogotovo kada bekovi zbog plana igre igraju ekstremno visoko kao što je slučaj sa Španjolskom. To je udjedno bio i jedini prostor kojeg su Česi mogli iskoristiti, stoga nije iznenađujuće da su svoje napade isključivo temeljili na iskorištavanju tog dijela terena. Do prilika za pogodak pokušavali su doći brzom tranzicijom temeljenom na učinku Krejčija lijevo i Gebre-Selassieja na desnoj strani. Dodatan uteg natovarila im je ozljeda Dočkala, koji je trebao zauzeti mjesto na desnoj strani, a upitan je i za nastup protiv Hrvatske. No kako bilo, u toj utakmici iskorištavanje krila svakako neće biti jedini mogući alat za napadanje, neće biti osuđeni samo na takve pokušaje, a vrlo vjerojatno niti desno krili neće opet igrati prirodni desni bek.

Važan detalj je činjenica da se nakon odrađene suspenzije u prvi sastav vraća najbolji obrambeni igrač ove reprezenzacije Marek Suchy, stoper švicarskog Basela. U zadnju liniju Češke će osim visoke kvalitete također unijeti sigurnost i potrebnu dodatnu aktivnost i agresivnost u stoperski tandem. Sivok, dok je bio fizički sjajan, je igrao zadnjeg veznog, no opadanjem fizičke moći postupno se prekomandirao u posljednju liniju. Bilo da mijenja njega ili Hubnika, ili čak u slučaju da starta u stoperskom paru sa Kadlecom, sasvim sigurno će upravo na njemu počivati obrana češke reprezentcije.

Češka protiv Španjolske vs. Češka protiv Hrvatske
Dvoboji protiv Španolske budućim suparnicima obično ne služe kao orijentir i baza ono što se može očekivati u međusobnom ogledu. Španjolci su jednostavno predominantna ekipa posjeda protiv koje ste osuđeni na jedan ili dva, manje ili više uspješna plana igre. Rijetko koja ekipa može pokušati nametnuti svoj ritam igre, gotovo nitko ne može parirati individualnom kvalitetom, a definitivno nitko sposobnošću zadržavanja lopte. Stoga, Češku koju smo gledali protiv Španjolske neće biti Češka koju ćemo gledati protiv Hrvatske. Potpuno očekivano, u utakmici protiv Španjolske sredina Češke je bila odsječena od ostatka ekipe. Kvalitativno i kvantitativno su bili nadjačani brojnim španjolskim igračima ...
Češka protiv Španjolske vs. Češka protiv Hrvatske
Dvoboji protiv Španolske budućim suparnicima obično ne služe kao orijentir ...
06/2016
Skupina C; imaju li Istočnjaci lijek za Njemačku?

Njemačka

Nijemci nisu bezrazložno jedni od glavnih favorita. Kada glavne elemente premise Bayerna i Borussije Dortmund spojite u jednu momčad sigurni ste da imate ekipu za osvajanje trofeja. No, ako pogledamo što dva najveća Bundesligaša nude u usporedbi sa reprezentacijim dolazimo i do prvih problema. Igrači koji bi rade izravnu razliku svojim driblingom i individualnošću su Coman, Robben, Ribery i Douglas Costa za Bayern, a Mhkitrayan, Kagawa i Aubameyang za Dortmund. Naravno, u taj kratak popis bi se svrstao i Marco Reus, ali njegova nesreća sa ozljedama prije velikih turnira zaista je fascinantna. Ono što je dostupno Löwu svejedno je sama krema europskog nogometa, ali se njihova individualna kvaliteta očituje na drugačijem polju. Svi su redom fantastični igrači prostora, koji svojim kretnjama omogućuju čovjeku s loptom da uvijek ima barem dva različita rješenja u napadu. To je vidljivo i na grafu – mnogobrojna žarišta u zoni tik ispred šesnaesterca nijedan protivnik ne želi vidjeti, a svojim kretnjama Nijemci upravo tu ostvaruju najveću prednost. Napadači u svakom trenutku mogu očekivati loptu, budući da su u kadru dodavači poput Kroosa i Özila, koji imaju sposobnost podvaliti loptu iza i između linija.

Problem su svakako i bekovske pozicije. Hector na lijevoj strani je vrlo dobar bek sa, za Njemačku važnom vrlinom igre u sredini terena (gdje je igrao dosta ove sezone u Kölnu) i univerzalnosti čemu se Njemačka najviše okreće od svih momčadi na prvenstvu. Kada je na drugoj strani Emre Can, onda obojica imaju takav mentalitet i preplavljuju suparnika u sredini terena zbog čega gotovo u svakoj situaciji imaju rješenje na eventualni presing. No, i u slučaju Cana, kao i Höwedesa i ostalih mogućih rješenja na desnoj strani, nitko od njih nije prirodni bočni igrač. Naravno, obojica su to već igrali – Can je u Liverpoolu igrao svaku moguću poziciju, a Höwedes je čak na prošlom velikom natjecanju (koje je Njemačka osvojila) igrao beka, ali na lijevoj strani.

Ogromna snaga Elfa, koja im omogućuje visoki presing i traženje povrata posjeda, je u stoperskom paru. Mats Hummels i Jerome Boateng, osim što su tehnički besprijekorni i vrlo pokretljivi obrambeni igrači sjajno čitaju igru i izvrsni su u predviđanju protivničkih poteza, pa je sa takvim osiguračima iza leđa puno lakše veznjacima igrati agresivniju obranu i pokušati oduzeti loptu već na njihovoj polovici. Veoma važan su faktor i u izgradnji napada. Na stoperskoj poziciji na svijetu nema boljeg playmakera od Hummelsa, te Njemačka nije ovisna o Kroosovoj kreaciji, ako ga se u kojem slučaju uspije zatvoriti. Njegova ozljeda otvara brojna pitanja izgradnje napada i upitno je koliko uspješno ga može zamijeniti Mustafi. S druge strane, Jerome Boateng ima jednu od najboljih dugih i dijagonalnih lopti, koja će svakako biti vrijedno oružje u nadomještanju Hummelsa u izlasku iz obrambene faze.

Ukrajina

Ukrajina je jedna od onih reprezentacija koja nije trebala smišljati poseban plan igre, nije se trebalo kopati da bi se pronašao način kako uklopiti igrače i izvući njihov maksimum. Talent dvojice krilnih igrača toliko premašuje ostatak momčadi da su ga bili primorani iskoristiti i igru podrediti upravo Konoplyanki na jednoj i Yarmolenku na drugoj strani. Činjenica da su pretrpili najviše prekršaja u kvalifikacijama od svih reprezentacija na Europskom sugerira kako se oslanjaju na individualnu igru i prolaske jedan na jedan. Takav plan igre nije imalo čudan, ni iznenađujuć budući da su oba krilna igrača vrhunski dribleri sposobni pretrčati ili barem pružiti pakao i najboljim bekovima. Ukrajinski napad možda neće počinjati s njima, ali će završnica svakako biti ovisna. Za izgradnju napada paralelno su zaduženi Garmash i Khacheridi – ovisno o tome koliko uspješno protivnik zatvori sredinu. Khacheridi je odličan stoper sa loptom u nogama, a njegova kvaliteta i eventualni prelazak u veću ligu često zablokira težak karakter i temparament, no njegova važnost za Ukrajinu je neosporna.

Upravo njegove točne duge lopte trebale bi olakšavati tranziciju i traženje brzih krila kada je manjak protivnika u obrambenoj fazi igre. Na već postavljenu obranu njegov utjecaj će blago padati, a glavnu ulogu u kreiranju za suigrače će preuzeti Garmash. On se tim zadacima može lakše posvetiti jer uz njega Fomenko ima običaj stavljati Stepanenka, zadnjeg veznog koji ima ulogu čuvati mu leđa i ostajati povučen u fazi napada, dok u fazi obrane patrolira u zoni ispred svojih braniča. On je praktično jedini igrač koji ne napada protivnika, no nije ni on 'kamilica'. Ta defenzivna agresivnost ima i svoje nuspojave. U kvalifikacijama je samo Mađarska dobila više žutih kartona od Ukrajina, uz važan dodatak da su imali značajno manje loptu u svojim nogama, a samim time i više prilika za napraviti prekršaj.

Podatak da je od važnijih igrača samo Konoplyanka izvan Ukrajine također je iznimno važan, a čak je i on tek donedavno bio važna karika Dnipra. Međusobno se iznimno dobro poznaju, igrali su međusobno bezbroj puta, a mnogo ih i igra skupa u istom klubu. Ne treba dodatno naglašavati koliko je to bitna stavka za momčadsku kompaktnost i podjelu uloga unutar ekipe.

Poljska

Poljaci su stilom igre, a i profilom igrača slični svojim susjedima i suparnicima iz skupine Ukrajincima, sa određenim izmjenama, ovisno o mjestima gdje je talent najopipljiviji. Jasno je da Poljaci svog najvećeg aduta imaju u vrhu napada. Robert Lewandowski bio je prvi strijelac kvalifikacija sa 13 pogodaka, i mada se najviše raspucao na Gibraltaru, pokazao je da nema problema s prebacivanjem svoje forme iz kluba u reprezentaciju. U obrani će dobivati koliko god mu je potrebno slobode i odmora, da bi imao snage i koncentracije u završnici, a pokrivati bi ga trebao Milik. Kao što je vidljivo iz grafa, Poljaci su prilično direktna momčad, sa brzim krilima i pokretljivim bekovima. Ekipa su koja ne ovisi o posjedu, štoviše, samo je šest reprezentacija s Eura imalo loptu manje u nogama tijekom kvalifikacija, a nije teško nabrojati koje bi to bile.

Blaszczykowski je prilično pravocrtan igrač koji igra na svojoj prirodnoj strani duž linije, a ponovno ćemo na djelu gledati njegove kombinacije sa Lukaszom Piszczekom, s kojim je navikao igrati još iz Dortmunda. Njegov pandan s druge strane je Grosicki s tendencijom većeg ulaska prema sredini i  iza leđa Lewandowskom. Dok je Krychowiak izniman obrambeni igrač koji diktira pristup cijele vezne linije u toj fazi igre, Zielinski je 'finiji' veznjak koji se voli priključiti napadu i završetku akcije. Ove sezone pokazao je na posudbi u Empoliju da može biti opasan, praktično je jedini koji loptu može donijeti do Lewandowskog, te je svakako igrač kojeg se treba čuvati u dolasku iz drugog plana.

Sličnosti između Poljske i Ukrajine nastavljaju se i obrambenoj fazi igre. Već spomenuti Krychowiak okosnica je ekipe, on je taj koji dirigira postavljanjem obrane i koji vodi glavnu riječ u toj fazi igre. U trokutu Krychowiak-Piszczek-Glik na desnoj strani krije se većina poljskog obrambenog potencijala, a njima, baš kao i ostatku ekipe neće preteško pasti zaustavljanje protivnika prekršajima ukoliko za to bude potrebe.

Sjeverna Irska

Nitko na prvenstvu nema igrače po tako slabim klubovima kao što to imaju Sjeverni Irci. Sama činjenica da članovi engleskih trećeligaša konkuriraju za prvu momčad govori dovoljno o potencijalu ekipe, a par njih ćemo vjerojatno i gledati na travnjaku. Ono što je važno za njihov stil igre jest to da najbolje igrače imaju tamo gdje im je najpotrebnije – u obrani. McCauley, Jonny Evans i Cathcart nisu neka kvaliteta, ali sva trojica su standardni članovi svojih premierligaških ekipa i potpuno se uklapaju u zamisao i ideju starog otočkog nogometa, koji možemo očekivati od njih. 'Bunker', kompaktne linije i puno nabijanja i izbijanja je realnost koju ćemo gledati na ovogodišnjem Euru, barem u režiji Sjeverne Irske.

Relativno svijetla točka je Steven Davis, veznjak koji je važan igrač Southamptona. U klubu ima nešto rezerviraniju ulogu od onoga što se očekuje od njega u zelenom dresu, pogotovo u izostanku Chrisa Brunta. Čovjeku koji je čisti igrač zadatka sada se na leđa natovarila cijela reprezentacija, on bi trebao biti ta spona između ekstremno razdvojenih linija napadača i obrane. Onaj kome bi te lopte trebao slati je Kyle Lafferty, koji ove sezone nije uživao na posudbi u Birminghamu. Usprkos lošoj sezoni i maloj minutaži, on je igrač koji u potpunosti odgovara zamislima izbornika. Napadač kojeg se često opisuje kao mješavinu napadača i stopera je vrlo snažan u zračnim duelima, solidan je realizator i najopasniji igrač kojeg Sjeverni Irci mogu ponuditi.

Taktički grafovi za skupinu C
Njemačka Nijemci nisu bezrazložno jedni od glavnih favorita. Kada glavne elemente premise Bayerna i Borussije Dortmund spojite u jednu momčad sigurni ste da imate ekipu za osvajanje trofeja. No, ako pogledamo što dva najveća Bundesligaša nude u usporedbi sa reprezentacijim dolazimo i do prvih problema. Igrači koji bi rade izravnu razliku svojim driblingom i individualnošću su Coman, Robben, Ribery i Douglas Costa za Bayern, a Mhkitrayan, Kagawa i Aubameyang za Dortmund. Naravno, u taj kratak popis bi se svrstao i Marco Reus, ali njegova nesreća sa ozljedama prije velikih turnira zaista je fascinantna. Ono što je dostupno Löwu svejedno je ...
Taktički grafovi za skupinu C
Njemačka Nijemci nisu bezrazložno jedni od glavnih favorita. Kada glavne ...

Slažem se: Losovius,

Odlična analiza. Volio bih samo da su malo bolje objašnjene uloge Hummelsa u Njemačkoj i Khacherijia u Ukrajini. I malo matchupa ne bi bilo loše :) - Losovius, 11.6.16. 14:19, 0 0 0
06/2016
Skupina A; na koji način mogu Francuzi podići igru?

Francuska

Kasnom ozljedom Lassane Diarre već osakaćena francuska nogometna vrsta morala se dodatno prilagoditi nastalom stanju, što je pogotovo osjetljivo u napadačkom dijelu igre, no smisao njihove igre ostaje isti. Ukratko, Francuzi su momčad koja može igrati bilo koju vrstu nogometa, ali ključ je da je baziraju na visoko energetičnoj igri, čije je Pogba igračko utjelovljenje. Početna izgradnja napada ozljedama Diarre i Varanea uvelike pada na Koscielnog koji sada mora računati na slabiju potporu zadnjeg veznog igrača u tom segmentu igre. Zbog ogromnog prostora kojeg pokrivaju Pogba i Matuidi, problem bi mogao biti manji nego se čini na prvu, jer ionako je glavni cilj bio samo prenijeti loptu, što je Lass odlično radio. Dva 'lažna krila' ulascima u sredinu otvaraju prostor za priključivanje bekova, a automatski se nudi kao opcija za završetak akcije što se jasno može vidjeti preko zašiljenosti njihovih polja. To je iznimno važno ako se pogleda kretanje Girouda. Iako je vrlo loš realizator, on je jedan od najboljih 'mantinela' među napadačima, čime osigurava dovoljan broj prilika za svoje veznjak.

Energični pristup u napadu prenosi se i u obrambenu fazu igre. Njihova obrambena formacija djeluje pomalo razlomljeno na dva dijela, što je posljedica načina na koji veznjaci pokušavaju doći do lopte. Važno je primjetiti mnoga preklapanja koja nam govore da nitko ne ide samoinicijativno, neplanski i individualno u oduzimanje lopte. Kante je statistički najbolji defenzivni veznjak u ligama petice ove sezone, te može uz vrlo aktivnu igru pokriti velik dio prostora. Kada mu se dodaju i ostali brzi i snažni suigrači jasno je da prolazak kroz sredinu ne dolazi lagano. Osim Kantea, njima leđa čuva i Koscielny, pokretljiviji od stoperskog dvojca, a na slici se može vidjeti kako u zadnjoj liniji uz Ramija povučeni ostaju bekovi. Jedan na jedan su teško prolazni, no s godina su postali mnogo konzervativniji u svojim izletima i izravnim pokušajima oduzimanja posjeda. Sa Varaneom u prvih 11 puno manje rizično je igrati sa visokom zadnjom linijom, mada se očekuje da i u ovakvoj postavi budu pozicionirani relativno visoko.

Ova reprezentacija je favorit Eura, ali izostanci su problem. Benzema je isključen iz reprezentacije zbog svojih marifetluka, i svakako će nedostajati prije svega njegova sposobnost kombinatorike i realizacije. Giroud je možda još bolji kao ‘šponda’, ali nema Benzemine kvalitete u individualnoj igri, a kamoli u završnici. Izostanak Lassa Diarre se podcjenjuje. Iako je bio suspendiran godinu dana bez nogometa (spor s Lokomotivom Moskva), prošle je sezone u Marseille bio 15-ti najbolji dribler Europe te uvjerljivo najbolji od igrača koji igraju na mjestu zadnjeg veznog. Ima ‘modrićevske’ vještine da može osjetiti igrača koji će ga pritisnuti te ga proći prilikom primanja lopte ili u drugom koraku. Osim toga, distribucija mu je sigurna i time gradi bolju poziciju za suigrače. Iako je Kante bolji obrambeni igrač (i vjerojatno top 5 obrambenih igrača među veznjacima), nedostaje mu profinjenosti koju ima Diarra, što bi mogao biti problem protiv jačih reprezentacija. Ozljeda Varanea i postavljanje Ramija u momčad učinilo je zadnju liniju značajno više statičnom. Rami niti ima Varaneovu mobilnost niti tehničke kvalitete, pa se tako Koscielnijev posao udvostručio. Protiv visokog pritiska, to može biti ozbiljan problem.

Švicarska

Slabije je poznato da su u kvalifikacijama samo dvije momčadi imale prosječno veći posjed lopte od Švicaraca – naravno, Španjolci i Nijemci, a takav stil igre pokušati će zadržati i na prvenstvu. Tehnička potkovanost Djouroua i Schära, koji mogu igrati i zadnje vezne, olakšava zadržavanje lopte kada veznjaci dođu pod pritisak. Djourou je nešto aktivniji od stoperskog dvojca, što je dijelom povezano sa pozicijom na lijevoj strani gdje se nalazi Ricardo Rodriguez. Ponajbolji lijevi bočni svijeta ima dozvolu po svojoj strani raditi što želi, stoga ga nerijetko imamo prilike vidjeti u samoj završnici napada. Vođa u sredini terena je Granit Xhaka, čovjek sposoban na vrhunskoj razini obavljati sve napadačke zadatke, ali koji primarno teži kombinatorici, a ne individualnosti – baš kao i preostala dva veznjaka. Individualci se nalaze u napadu, s tim da Shaqiri uz veću odgovornost u ekipi ipak više sudjeluje u kreaciji i izgradnji nego okomitiji Mehmedi.

Kao i većina momčadi koje vole imati loptu u svom posjedu, glavna premisa obrambenog dijela je visoko postavljene linije i pravovremeni presing na protivnika. U tome Švicarska najviše profitira u sredini terena, u trokutu kojeg čine Xhaka, Dzemaili i Behrami. Dzemaili im služi kao podrška i više je koncentriran na zonsku obranu i patroliranje ispred zadnje linje, dok se Behrami nameće kao obrambeno najbolji pojedinac reprezentacije. Najslabiji dio u obrambenoj formaciji je bez ikakve dvojbe Shaqiri, koji većinu vremena ulascima prema sredini pokušava zamaskirati svoju lošu defenzivu. Time utječe i na Lichtsteinera, beka na njegovoj strani, koji je primoran igrati nešto rezerviraniju ulogu od Rodrigueza na lijevoj strani.

Rumunjska

Rumunjska je jedna od reprezentacija koja nema nijednog vrhunskog pojedinca, pa se stoga oslanjaju na preskakanje igre i relativno pravocrtno kretanje svojih najbržih igrača. Dvojac zadnjih veznih Hoban (Prepelita) i Pintilii nisu toliko kvalitetni igrači da bi se moglo na njih oslonuti za uloge iznošenja lopte i diktiranja ritma. Zbog toga, ali i zbog fantastične duge lopte Vlada Chirichesa tu zadaću mora preuzeti on. Naravno, to definira i cijeli ostatak plana igre, pa im je svakako korisno što u špici imaju odličnog skakača Keserüa, koji bi te okomite duge lopte trebao osiguravati zračnim duelima. Najkvalitetniji individualac je bez dvojbe Gabriel Torje, ali niti on nije na tolikoj razini da može samostalno rješavati probleme, već ovisi o suradnji sa Keserüom.

U obrani stanje s kvalitetom za nijansu je bolje, mada je rumunjski plan igre stati iza lopte i zonskom obranom pokrivati prilaze svojim vratima. Chiriches odrađuje dominantnu ulogu u defenzivnoj fazi igre, ne samo po količini posla, već i kvalitetom kojom ga obavlja, dok mu Grigore u tome pomaže. Važan dio pada na dva zadnja vezna koji pravi doprinos daju na svojih 30-ak metara pokrivajući cijeli taj prostor. To znači da su napadi preko krila najveća šansa za protivnike, što je jedan od razloga zbog čega im je Ukrajina (Yarmolenko, Konoplyanka) dala 4 pogotka. Vremešni Razvan Rat i Sapunaru (možda Dinamov Matel) će biti na udaru, a ukoliko Torje i Stancu ne pomognu udvajanjima na bočnim pozicijama počet će se otvarati ogromne rupe.

Albanija

Albanci su na Europsko došli preko najkompetitivnije skupine u kvalifikacijama, a uspješno su ih prošli na krilima izvrsnog početka ciklusa i divljanja srpskih navijača. No, koliko god izvukli dobre rezultate na početku, toliko je drugi dio utakmica u skupini otkrio nedostataka u igri Albanije, ili ako hoćete – nijhovo očekivano lice. Granitov brat Taulant nije krenuo njegovim stopama u Švicarsku, ali za Albaniju predstavlja upravo ono što je Granit za njihovog prvog protivnika na prvenstvu. Od njega bi trebala krenuti svaka opasnost, a u korist Albanije ide da je okružen Hysayem i Canom, dvojicom igrača koji ipak imaju određenu dozu znanja i iskustva igranja u dobrim klubovima. Sami napadački arsenal je poznat hrvatskoj javnosti budući da su Cikalleshi, Balaj i Roshi igrali ili igraju u MAXtv Prvoj ligi, no o njihovim napadačkim ambicijama dovoljno govori činjenica da je krilo Lenjani prvenstveno lijevi bek, dok se na desnoj strani nerijetko zna smjestiti veznjak Lila.

Ono gdje će oni tražiti svoju šansu je ipak obrana. Objektivno, ne mogu računati na bodove protiv Francuske i Švicarske, ali protiv Rumunja bi mogli uzeti neophodne bodove da ulove jedno od najboljih trećih mjesta. Da ostvare taj naum, esencijalno je da obrana odlično funkcionira, a ona će biti vrlo zgusnuta na svojoj polovici. Cana i Mavraj u takvom stilu obrane nemaju ni dovoljno prostora aktivno igrati, dok je Kukeli ipak nešto agresivniji u pomaganju Xhaki i Abrashiju. Napolijev Hysay na desnoj strani njihov je najveći obrambeni adut, ali pitanje je može li napraviti osjetnu razliku.

Taktički grafovi za skupinu A
Francuska Kasnom ozljedom Lassane Diarre već osakaćena francuska nogometna vrsta morala se dodatno prilagoditi nastalom stanju, što je pogotovo osjetljivo u napadačkom dijelu igre, no smisao njihove igre ostaje isti. Ukratko, Francuzi su momčad koja može igrati bilo koju vrstu nogometa, ali ključ je da je baziraju na visoko energetičnoj igri, čije je Pogba igračko utjelovljenje. Početna izgradnja napada ozljedama Diarre i Varanea uvelike pada na Koscielnog koji sada mora računati na slabiju potporu zadnjeg veznog igrača u tom segmentu igre. Zbog ogromnog prostora kojeg pokrivaju Pogba i Matuidi, problem bi mogao biti manji nego se čini na prvu, jer ...
Taktički grafovi za skupinu A
Francuska Kasnom ozljedom Lassane Diarre već osakaćena francuska nogometna vrsta ...
Francuska odlično opisana, Albanija nešto lošije. Volio bih kada bi se netko uključio tko bi dao više informacija za Rumunjsku i Albaniju... - Losovius, 2.6.16. 14:25, 0 0 0
05/2016
r8 k4
Koje taktičke zamke mogu Česi postaviti Hrvatskoj?

Ostatak skupine D, u kojoj se nalazi hrvatska reprezentacija čine Španjolska, Turska i Češka. Nakon predstavljanja Vatrenih pomoću grafike napadačkog i obrambenog dijela igre, vrijeme je da pogledamo što nam to nude naši protivnici na Europskom prvenstvu.

Španjolska

Izostavljanjem Diega Coste sa konačnog popisa Vicente del Bosque ostavio je upražnjeno to mjesto centralnog napadača koje je za potrebe predstavljanja Španjolske popunjeno sa Adurizom, no realne šanse za početnih 11 imaju i ostali napadači, ali i veznjaci. Mada te promjene mijenjaju stanje u samom vrhu napada, ostatak ekipe je prilično uhodan, uz moguće preinake (Pedro primjerice), stoga znamo što se može očekivati od Furije. Njihova snaga dolazi iz mogućnosti zadržavanja posjeda lopte i ogromne suradnje igrača što se jasno vidi brojnim preklapanjima u sredini terena. Trojac u samom srcu vezne linije ključan je za taj stil igre, s naglaskom na izraženu okomitost Andresa Inieste i Busquetsovu iznimnu sposobnost diktiranja tempa. Njima se u međuprostoru i prostoru između linija konstantno nudi David Silva dajući dodatnu opciju u sredini. U stvaranju viška u zadnjoj trećini terena veoma važan igrač je Jordi Alba, koji ima veću napadačku odgovornost od svog kolege s druge strane.

Kao ekipa koja ima najveći posjed lopte u Europi (samo još Njemačka na toj razini) jasno je da im je glavna obrambena taktika što duže imati loptu i pružiti protivniku manje prilika za kreiranje vlastitog napada. Zbog toga je veoma važno po gubitku loptu pokušati što prije doći ponovno u njen posjed, a izuzev Busquets i Piquea koji su više zonski igrači, Španjolska ima igrače koji takav plan mogu provesti u djelo. Iako pojedinačno nisu sjajni obrambeni igrači, prednja linija Španjolske dovoljno je kvalitetna i pokretna da pritiskom prisile protivnika na predaju lopte. Čak i slučaju njihovog neuspjeha u Busquetsu imaju vjerojatno najboljeg obrambenog veznog igrača svijeta koji drži cijelu sredinu, a na bočnim pozicijama praktički neprelazne bekove. Sve to iz pozadine dodatno osigurava Sergio Ramos, igrač uvijek spreman uskočiti u epicentar protivničkog napada.

Turska

Poput ostatka skupine D, i Turska je najjača u svojoj veznoj liniji. Definitivno najjače oružje su dva krilna igrača, Arda Turan i Hakan Calhanoglu. Njih dvojica su ustvari ofenzivni veznjaci prekomandirani na lijevu i desnu stranu, no ne mogu biti dalje od klasičnih pravocrtnih krila. Kao što se može vidjeti na napadačkom grafu obojica traže ulazak u sredinu odakle bi iz drugog plana mogli ugroziti suparnička vrata. Dok je Özyakup spona između njih dvoje, ali i odlična poveznica napadača sa ostatkom, igrom dirigira Selcuk Inan (ili Nuri Sahin). Njegova uloga je da zadrži loptu, nametne tempo i uspješno transformira igru sa svoje na protivničku polovicu, budući da od stopera ne može očekivati gotovo nikaku pomoć, a Tufan je pretežno obavlja sitne zadatke. Njihova skrivena snaga nalazi se na lijevom bek. Erkin nije igrač koji koji je previše poznat široj javnosti, ali na toj strani može u suradnji sa Calhanogluom napraviti dosta nereda.

Kada nemaju loptu, jedan od glavnih ciljeva je što više suziti teren, vršiti pritisak na protivnika i brojčanom nadmoći doći željenog rezultata. Zbog toga je važno naglasiti da oba beka imaju naviku ulaziti prema sredini terena, te izlaziti daleko od svoje statične zadnje linije. Postoji velika opasnost da tada dva stopera ostanu na velikom prostoru protiv brzih napadača, budući da ispred sebe imaju samo Tufana, koji jedini nije toliko agresivan u oduzimanju lopte. Baš kao i u napadačkoj fazi, Calhanoglu i Arda Turan su ekstremno važni igrači u turskom presingu. Jedan je tajne zanata naučio od Rogera Schimdta u Leverkusenu, a drugi od Simeonea u Atleticu – dvije najagresivnije presing momčadi u vrhunskom nogometu, što ih čini ponajboljim defenzivcima među ofenzivnim veznjacima.

Češka

Česi su ekipa koja se najmanje slaže sa standardnim profilom ekipa u ovoj skupini. Ekipa su koja najmanje ovisi o posjedu lopte i kreaciju kroz njega. Pogled na ekipu sasvim je dovoljan da se vidi da jednostavno nema dovoljno kvalitetnih igrača da prihvate takav stil nogometa, a situacija se pretjerano ne poboljšava čak ni dodavanjem vječno ozljeđenog Rosickog u prvu ekipu. Vladimir Darida i Jaroslav Plašil dvojac je u veznoj liniji sposoban za teže zadatke, mada su im potpun različiti. Darida je centralni motor ekipe i igrač koji diktira napadom Češke, posebno kada igraju na postavljenu obranu. Udaljenost svih suigrača i nepovezanost igrača sugerira kako su njegova rješenja često i duge lopte na jedno ili drugo krilo. Oni, baš kao i bekovi su većinom jednodimenzionalni igrači rođeni za pravocrtno kretanje, brzu tranziciju i kontranapade, što im je glavni napadački plan. Sličnu ulogu, ali kroz sredinu terena obnaša Plašil, koji ima dopuštenje uputiti udarac prema golu kada zaželi.

Koliko su jednostavni u napadu, toliko su jednostavni i u obrani, što nužno nije loše. Pojedinačno igrački nemaju neku kvalitetu, ali svjesni su svojih limita i kompaktnošću pokušavaju riješiti probleme koji bi im se mogli izroditi iz toga. Ne ostavljaju previše prostora između linija, a vjerojatno najvažniji igrač je Pavelka na kojeg pada da bude 'čistač' između obrane i vezne linije. Osim Kaderabeka, vrlo dobrog bundesligaškog beka njihovi igrači su sličnog profila, solidni defenzivci koji preferiraju držati svoju poziciju i potpuno su spremni biti u službi ekipe.

Taktički grafovi za skupinu D
Ostatak skupine D, u kojoj se nalazi hrvatska reprezentacija čine Španjolska, Turska i Češka. Nakon predstavljanja Vatrenih pomoću grafike napadačkog i obrambenog dijela igre, vrijeme je da pogledamo što nam to nude naši protivnici na Europskom prvenstvu. Španjolska Izostavljanjem Diega Coste sa konačnog popisa Vicente del Bosque ostavio je upražnjeno to mjesto centralnog napadača koje je za potrebe predstavljanja Španjolske popunjeno sa Adurizom, no realne šanse za početnih 11 imaju i ostali napadači, ali i veznjaci. Mada te promjene mijenjaju stanje u samom vrhu napada, ostatak ekipe je prilično uhodan, uz moguće preinake (Pedro primjerice), stoga znamo što se može ...
Taktički grafovi za skupinu D
Ostatak skupine D, u kojoj se nalazi hrvatska reprezentacija čine ...
Španjolski graf izgleda ko sisati robot - Lwave, 1.6.16. 1:21, 1 1 0
http://i.kinja-img.com/gawker-media/image/upload/dyvdpopktknlfqisazag.jpg - JoHayes13, 1.6.16. 8:40, 0 0 0
Česi igraju 4-2-3-1.Darida je siguran,a dvojba je Plašil ili Pavelka.Suchy ima suspenziju i turnir će započet Sivok ili Hubnik.U napadu je čak moguć i Necid iako je Lafata vjerojatno bolja opcija.Kod Španjolaca ne vjerujem da je Pedro starter.To bi - SiamoNoi, 8.6.16. 23:05, 0 0 0
trebao biti Nolito.Morata također ispred Aduriza.Kod Turaka je Arda lijevo i uz ovu opciju gore ima i ona sa Senom na krilu gdje bi Ozyakup isao na klupu,a Calhanoglu u sredinu. - SiamoNoi, 8.6.16. 23:06, 0 0 0
04/2016
Prognozirajmo Euro 2016; tko su vaši izbori u borbi za naslov?

Groznica pred Europsko nogometno prvenstvo ne doseže razinu Svjetskog, ali dolaskom Paninijevih albuma i zaključivanjem nacionalnih prvenstava pažnja se polako okreće prema ogledima najboljih reprezentacija Starog kontinenta. Konačan popis putnika za mnoge reprezentacije se tek nazire, plan igre je također na pola puta do konačne uigranosti, stoga nam ne preostaje ništa drugo osim površnog pogleda na šanse pojedinih momčadi.

Najveće iznenađenje

Austrija je kvalifikacije završila kao prvoplasirana momčad prilično izjednačene skupine, barem na prvi pogled. Iako su Rusija i Švedska redoviti sudionici posljednjih smotri najboljih, Austrija je premoćno osvojila skupinu ispustivši samo dva boda, remijem na domaćem terenu protiv Šveđana u prvoj utakmici kvalifikacija. Nakon toga su zaredali sa 9 pobjeda, tijekom kojih su primili samo 4 pogotka (5 ukupno). Predvođena jednim od najuniverzalnijih nogometaša današnjice, Davidom Alabom, austrijska reprezentacija ne pati od nedostatka talenta. Stoper Aleksandar Dragović, brdo standardnih bundesligaša i sa švicarskim izbornikom koji zna kako iz ekipe izvući maksimum dovoljna su potpora da dosegnu visoke ciljeve na Euru. Upitno je koliko će njihov plasman u četvrtfinale biti iznenađenje, ali mogući ulazak u polufinale bio bi fantastičan podvig.

Najveće razočarenje

Talijani su uvijek bila nezgodna turnirska momčad, ali sadašnja generacija zasigurno konkurira za jednu od najlošijih generacija u povijesti talijanskog nogometa. Obrana je uvijek bila jači dio momčadi, pa niti ovo prvenstvo nije iznimka sa Buffonom na vratima, te tandemom Bonucci - Chiellini ispred njega, no problem je postavljen nešto više na terenu. Izuzev Verrattija, Talijani nemaju relevantnog igrača na svjetskoj skali. Reprezentacija kojoj su ne toliko davno napad predvodili igrači poput Vierija, Tottija, Del Piera ili Inzaghija sada je spala na Simonea Zazu, Stefana Okaku i slične. Naravno, dio napadački orijentiranih igrača igra na vrlo dobrom nivou, ali pomalo bljutav nogomet, prepun preskakanja igre kao inicijalni plan igre nije idealan plan, pogotovo kada se u ekipi nalaze ipak blijede kopije Andree Pirla.

Najlakši ždrijeb

Španjolska je smještena u neizvjesnu skupinu, ali ne za njih. Borba za drugo mjesto između Češke, Hrvatske i Turske je pred nama, ali koliko god neuvjerljivi mogli biti, Španjolci će vrlo vjerojatno odnijeti sve tri pobjede u skupini. Nakon toga se križaju sa (prema mom izboru) Poljacima koji su limitirana ekipa sa par odličnih individualaca, koje bi Španjolska trebala uspješno zatvoriti. Pobjedom nad njima dolaze na noge Švicarcima, za njih uvijek neugodnoj reprezentaciji. Bez obzira kakva ih prošlost veže, i u tu utakmicu ulaze kao očiti favorit, s dosta velikom šansom da se utakmica riješi u produžecima ili na kaznene udarce. Idući korak bi im mogla biti Austrija, sudeći po ovoj pro-Austrija prognozi. Njima će to biti treća zaredom iznimno tvrda utakmica, nakon dvoboja sa Italijom i Engleskom, te za nju više jednostavno neće imati snage, niti dovoljno dugu klupu. Zadnji korak – ipak nepremostiv.

Prvaci

Finale prije finala se igra u polufinalu - Njemačka i Francuska su dva najveća favorita za osvajanje naslova prvaka. Francuzi igraju doma, prepuni su trkačke moći i mladog talenta, ali Njemačka je jednostavno preduboka ekipa nakrcana genijalnim pojedincima sposobnima igrati više uloga diljem terena unutar jedne utakmice. Takav luksuz ne posjeduje nijedna druga reprezentacija. Ozljedom Schweinsteigera, zbog koje se nagađa da propušta Euro dodatno je podignula njihove šanse za ujedinjavanje titula europskih i svjetskih prvaka, pothvat koji bi ponovili odmah nakon Španjolske. Čak ni činjenica da je Mario Gomez (uz Krusea) jedini istinski napadač vrijedan spomena ne diže previše koeficijent na titulu. Müller, Götze, Reus i ekipa i u svojim klubovima je naviknula igrati lažne devetke ili različite varijante u kojima ulaze iz drugog plana, a sa genijalnim dodavačima u veznom redu svako njihovo kretanje će biti iskorišteno.

Kratka predviđanja za Euro
Groznica pred Europsko nogometno prvenstvo ne doseže razinu Svjetskog, ali dolaskom Paninijevih albuma i zaključivanjem nacionalnih prvenstava pažnja se polako okreće prema ogledima najboljih reprezentacija Starog kontinenta. Konačan popis putnika za mnoge reprezentacije se tek nazire, plan igre je također na pola puta do konačne uigranosti, stoga nam ne preostaje ništa drugo osim površnog pogleda na šanse pojedinih momčadi. Najveće iznenađenje Austrija je kvalifikacije završila kao prvoplasirana momčad prilično izjednačene skupine, barem na prvi pogled. Iako su Rusija i Švedska redoviti sudionici posljednjih smotri najboljih, Austrija je premoćno osvojila skupinu ispustivši samo dva boda, remijem na domaćem terenu protiv Šveđana ...
Kratka predviđanja za Euro
Groznica pred Europsko nogometno prvenstvo ne doseže razinu Svjetskog, ali ...

Respekt: cehtunger, Mac316, sthagon, Gavran,

Ne slažem se: Leader,

Ma znam. Samo Englezi i dobro natjecanje jednostavno ne ide jedno s drugim. Ali slažem se ako ikad onda sad - Losovius, 26.4.16. 20:52, 0 0 0
Austrija i meni izgleda kao momčad koja može iznenaditi - ali za Talijane se ne slažem, složiti će Conte to dobro za EP, ipak su oni natjecateljska momčad, Juventusova obrana, taktičke varijacije, vratio se Veratti i svi sumnjaju u njih (kao i 2006) - Leader, 26.4.16. 22:49, 0 0 0
nema mi logike gledati Talijane kao slabe, a Austriju kao jake zbog imena igrača. Austrijski napadači sigurnno nisu jača imena od talijanskih, a iako Austrija ima dobru igru, ima ju i Italija, samo drugačiju, ona koja je karakteristična njima - Mac316, 27.4.16. 8:03, 0 1 0
"Ozljedom Schweinsteigera, zbog koje se nagađa da propušta Euro dodatno je podignula njihove šanse za ujedinjavanje titula europskim i svjetskih prvaka" - nesto je ocito "awfully wrong" u danasnjem nogometu :) - cehtunger, 27.4.16. 10:15, 0 0 0
Nije ništa awfully wrong nego su izbornici i treneri ljudi koji se vežu uz igrače pa se ponekad ne znaju riješiti mrtvog tereta kakav su Šveini ili Totti - Losovius, 27.4.16. 10:26, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.