Leader

Reputacija
5
Bodova
163
Analiza
227
Ocjena
753
Anketa
1239
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

07/2017
Koliko je AC Milan daleko od Juvea?

U prethodnoj tribini osvrnuo sam se na želje, mogućnosti i ciljeve klubova Serie A tijekom "mercata", a sada ide nešto više o Milanu koji je za sada bez imalo dvojbe kralj prijelaznog roka u Italiji. 

Tek smo ušli u srpanj, a u Milanu je već u potpunosti promijenjen izgled rostera. Novi igrači Milana službeno su postali vratar Gabriel (Cagliari), braniči Musacchio (Villareal) i Rodriguez (Wolsfburg), veznjaci Kessie (Atalanta) i Mauri (Empoli), te napadači Andre Silva (Porto), Zigoni (Spal), Niang (Watford) i Borini (Sunderland). Mauri, Zigoni i Niang vjerojatno će na novu posudbu ili će biti prodani, no prema talijanskim medijima pitanje je trenutka kada će se obznaniti i konačni dogovori oko beka Contija i veznjaka Calhanoglua. 

S druge strane, klub su napustili Ocampos (Marseille), Mati Fernandez (Fiorentina), Pašalić (Chelsea), Delofeu (Everton) i Honda, osim japanskog ofenzivca redom igrači koji su stizali tijekom prošle godine kako bi momčad bila donekle kompetitivna dok se čekala Berlusconijeva prodaja kluba. Htio je Milan zadržati u svojim redovima Deulofeua, no u trokutu s Barcelonom i Evertonom bili su pravno u najgoroj poziciji i na kraju su ostali bez igrača kojeg su praktično nogometno oživjeli.

Hoće li Milan s novim pojačanjima biti spreman boriti se za vrh Serie A i za naslov u Europskoj ligi prosudite sami jer slijedi analiza nove pojačane momčadi po linijama. 

TRENER 

Montella je godinama slovio za najtalentiranijeg talijanskog trenera, a otkako je popularni "Aeroplanino" sjeo na trenersku klupu njegov je rad redovito donosio rezultate. U njegovoj Romi nije dobio pravu priliku, no postepeno je trenerski rastao vodeći Cataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, te prošle sezone Milan. Postojala je u talijanskim medijima priča da će Kinezi po dolasku u klub dovesti neko zvučnije trenersko ime, no ako je netko zaslužio dobiti veliku priliku onda je to Montella koji je u svojoj prvoj sezoni u Milanu osvojio trofej (Superkup) i vratio klub na europsku scenu (plasman u Europsku ligu) iako je imao nominalno loš kadar. Dao je priliku (prisilno) nizu mladih igrača i to mu se isplatilo, no sada nakon ogromnog ulaganja u pojačanja od njega se očekuju - najveće stvari - baš kao što je to uvijek i bilo u crveno-crnom dijelu Milana.

VRATARI

Pozicija vratara nije bila očekivani problem Milana, no cijela priča oko Donnarumme i njegovog managera Raiole sve je zakomplicirala. Pred dvije sezone Mihajlović je Donnarummi dao priliku ispred veterana Diega Lopeza, a talentirani mladac u roku od godinu dana postao je najtraženiji vratar svijeta. Trebao je Donnarumma biti temelj novog Milana, no sada je to upitno. Ukoliko Donnarumma ostane upitno je kako će ga navijači primiti, a ukoliko otiđe iz kluba jasno je da će stići neki iskusniji vratar poput Keylora Navasa. U klubu je i mladi Plizarri za kojeg se priča da je i talentiraniji od Donnarumme, veteran Storari realno je kapacitet za drugog ili trećeg vratara, a s posudbe se vratio talentirani Gabriel tako da problema s vratarima Milan u nadolazećoj sezoni ne bi trebao imati bez obzira na sagu oko Donnarumme.

OBRANA

Od obrambenih igrača koji su iznjeli prošlu sezonu u novom Milanu sigurnu poziciju startera ima samo iznimno talentirani mladi stoper Romagnoli. Trebao je u istoj rečenici s njim biti i reprezentativni bek De Sciglio, no on će vjerojatno napustiti klub jer je nedavno rekao kako želi otići u Juventus a takve stvari ne toleriraju ni klupski management niti navijači. Stoperi Zapata, Gomez i Paletta, te bekovi Antonelli i Abate ipak nisu kapacitet za najveće dosege kakvima novi Milan teži, a mladom beku Calabriji treba još iskustva. Uostalom, s obzirom na navedeno pojačanje na stoperskoj poziciji postao je Musacchio dok bi bočne pozicije sljedeće sezone trebali držati Conti i Ricardo Rodriguez. Redom se radi o uistinu sjajnim igračima koji bi uz Romagnolija trebali činiti jednu od najjačih obrambenih linija Serie A. Lijevi bek Ricardo Rodriguez jedan je od najboljih igrača svijeta na svojoj poziciji (iako su ga u Wolfsburgu ove sezone zbog konfuzne situacije treneri koristili i na drugim pozicijama), Musacchio godinama u Villarrealu igra na vrhunskoj razini, a Conti je lani eksplodirao u Atalanti i traži ga pola Europe iako je on sam rekao da želi ići samo u Milan.

VEZNA LINIJA

Montella je u Milanu ove sezone koristio uglavnom 4-3-3 formaciju, no u prethodnim je klubovima preferirao 4-2-3-1 ili 3-4-2-1 formaciju pa je moguće da će vjerojatno nešto mijenjati. U svakom slučaju sada će na raspolaganju imati kadar koji će mu omogućiti više taktičkih varijanti što je svakom treneru u Serie A iznimno važno. Od aktualnog kadra u klubu bi se trebali zadržati Bonaventura i Montolivo iza kojih je višemjesečno izbivanje zbog teških ozljeda, te Bertolacci koji se još mora dokazati u Milanu. Poli, Sosa i Kučka će vjerojatno otići kao što su to već učinili Honda, Pašalić i Mati Fernandez ili će prihvatiti potpuno marginalne uloge, a mladi Mauri vjerojatno će morati na novu posudbu. Stigao je Kessie, igrač koji je ove sezone zablistao u dresu Atalante i koji je bio velika želja svih velikana Serie A. Interes za Kessiem nije čudan jer se radi o modernom veznjaku kakvog obožavaju svi treneri, defanzivno je odgovoran, trkački potentan, te opasan i u završnici. Silno u Milanu žele i Calhanoglua, igrača sa potpuno drugačijim karakteristikama od Kessievih. Bayer nakon očajne sezone mora prodavati svoje glavne zvijezde, a Calhanoglu je prvi pred vratima kluba iz Leverkusena jer ionako zbog suspenzije nije igrao posljednjih mjeseci. Bio bi Calhanoglu pravi nasljednik Montoliva budući da bi odmah preuzeo izvođenje svih prekida i ulogu "mozga momčadi". Još uvijek klub nije odustao ni od dugogodišnje želje Badelja te Lazijevog kapetana Biglije, a to znači da Montella želi 4-2-3-1 sustav s Kessiem i Badeljom/Bigliom na pozicijama centralnih veznjaka, te s Calhanogluom na poziciji razigravača. Ukoliko se te želje Montelli ostvare, onda će imati više nego respektabilan centralni trojac uz povratnike Bonaventuru i Montoliva.

NAPAD

Drastične promjene u novoj će sezoni doživjeti i napad Milana. Bacca je na izlaznim vratima iz kluba, a i drugi centralni napadač Lapadula najvjerojatnije neće novu sezonu dočekati u istom dresu. Iz Porta je stigao iznimno talentirani mladi napadač Andre Silva koji će kako sada stvari stoje biti glavna Montellina opcija za centralnu napadačku poziciju, no ukoliko otiđe Lapadula jasno je da će klub morati dovesti još jednog napadača. Hoće li to biti "klupsko dijete" Petagna koji je poput Contija i Kessiea također zablistao u Atalanti ove sezone, hoće li se Milan potruditi vratiti legendarnog Ibrahimovića ili će se realizirati dolazak Kalinića iz Fiorentine još uvijek je upitno. Od navedenih je najrealnija opcija dolazak Kalinića, a s njim i Andre Silvom u momčadi Montella bi imao dvije uistinu vrhunske napadačke opcije (jer radi se o stasom i igrom ipak dosta drugačijim centralnim napadačima). 

Što se krilnih pozicija tiče, Delofeu i Ocampos su već napustili klub a navodno je i Suso pred izlaznim vratima. Bonaventura (koji može igrati na više pozicija u veznoj liniji i na krilu) je kao povratnik ozbiljna opcija za Montellu, a za njegovu je poziciju lijevog krila iz engleskog Sunderlanda doveden i Borini. Pred Borinijem je najlakši posao glede dokazivanja jer su svi talijanski mediji taj transfer označili prvim lošim poslom Milana ovog ljeta, no očito se zaboravlja da je Borini premlad otišao iz Serie A pa da trenutno ima 26 godina, kao i da je igrajući svojedobno u Romi pokazao da može biti igrač prevage. S posudbe iz Watforda se vratio Niang, no njemu se traži novi klub a velika želja svih u Milanu je dovođenje Keite iz Lazija što navodno neće biti lako realizirati. 

MILAN

Dosadašnji transferi Milana uistinu su vrhunski odrađeni, te klub osnažen kineskim kapitalom očito zna što radi ovog ljeta. Naravno, ostaje još za vidjeti kako će se popuniti preostale pozicije i hoće li se uspješno zaključiti transferi Contija, Calhanoglua, Badelja/Biglie, Keite i Kalinića. Ukoliko svi navedeni igrači uistinu i dođu u Milan onda se bez dileme može reći da po snagi igračkog kadra Montellina momčad može razmišljati o povratku u Ligu prvaka ali i pokušaju rušenja Juventusa s trona. Naravno, s tim dolascima početni bi sastav bio vrhunski no kvalitete bi Milanu nedostajalo na klupi (što je forte Juventusa u borbi na više frontova) a s obzirom na iznimno prometni prijelazni rok velik je teret stavljen na leđa Montelle. Neće biti lako uigrati brojne nove igrače i Montella praktično kreće od nule, no to je trener koji se cijelu svoju karijeru do sada uspješno nosio s problemima i kojem je ovo - trenerski doktorat. Sada je trenutak da vidimo s kojom će ocjenom "aeroplanino" položiti ovaj izazovan ispit koji je pred njim.

Kinezi vraćaju Milan u vrh talijanskog nogometa
U prethodnoj tribini osvrnuo sam se na želje, mogućnosti i ciljeve klubova Serie A tijekom "mercata", a sada ide nešto više o Milanu koji je za sada bez imalo dvojbe kralj prijelaznog roka u Italiji. Tek smo ušli u srpanj, a u Milanu je već u potpunosti promijenjen izgled rostera. Novi igrači Milana službeno su postali vratar Gabriel (Cagliari), braniči Musacchio (Villareal) i Rodriguez (Wolsfburg), veznjaci Kessie (Atalanta) i Mauri (Empoli), te napadači Andre Silva (Porto), Zigoni (Spal), Niang (Watford) i Borini (Sunderland). Mauri, Zigoni i Niang vjerojatno će na novu posudbu ili će biti prodani, no prema talijanskim medijima ...
Kinezi vraćaju Milan u vrh talijanskog nogometa
U prethodnoj tribini osvrnuo sam se na želje, mogućnosti i ...

Respekt: Otaner, sthagon, PrvaB, ZvoneBoban,

Slažem se: Losovius,

Svaki tim bi trebao težiti da svake naredne sezone napravi rezultatsku stepenicu više. Za Romu bi to značilo da barem pritisne Juve da ne igraju 40-ak posto utakmica s drugom ekipom. Nekako ne vidim da je Karsdorp kapacitet za to,ali čekam tvoj tekst - ZvoneBoban, 1.7.17. 21:43, 0 0 0
Ja se u većini toga slažem s tobom, Milan i po meni radi odličan posao, ali nije mi jasna ova 'graja' po pitanju Rome. Dok ne odu Naingollan i Manolas, transfere su odradili odlično. Pellegrini i Karsdorp djeluju mi pravi posao... - IstraSport, 2.7.17. 12:26, 0 0 0
Tek je krenuo mercato, biti će u svakom slučaju zanimljivo i dalje :) vidim da Inter traži onog Sanchesa iz Ajaxa + Škriniar iz Samp i iskusnjara Miranda - ne izgleda loše za centar obrane... - Leader, 2.7.17. 18:51, 0 0 0
Relativno malih 100 milijuna za čini se vrhunski posao. Meni je problem Andre Silva, koji je u Portugalu dao 16 golova i zapravo mi ničim nije pokazao da je top igrač. Pazi, u ligi gdje Bas Dost postigne dvostruko više golova - Losovius, 3.7.17. 15:35, 0 0 0
Ja mislim da im je bilo pametnije uzeti Cholita iz Genoe umjesto Andre Silve (iako je Andre Silva ipak tehnički neusporedivo bolji od Lapadule), no dobro - ako uzmu Kalinića onda će imati dva različita i dobra centralna napadača - Leader, 4.7.17. 13:54, 0 0 0
06/2017
Tribina hipoteza...

Posljednjih godina Juventus dominira talijanskim nogometom pa je gotovo najuzbudljiviji dio sezone prijelazni rok. Čim je završila sezona krenule su razne špekulacije ali i potpisi, te se već sada može reći da bi Serie A dogodine trebala biti vrlo zanimljiva.

JUVENTUS - SUSTAVNO

Prvak Juventus prošle je godine odlučio kreirati momčad sposobnu napasti vrh Europe i umalo je u tome uspio. Higuain, Dani Alves, Pjanić, Pjaca, sve su to bila vrlo zanimljiva pojačanja za "Staru damu" i sada je upitno treba li uopće nešto mijenjati u ekipi koja je stigla do finala Lige prvaka, te koja je osvojila Scudetto i Coppu. Ljudi u Juventusu razmišljaju dugoročno pa su riješili pitanje produljenja ugovora s Mandžukićem i Dani Alvesom, za budućnost u obrani imaju Ruganija a sada i Caldaru, a kao Buffonova zamjena trebao bi doći prvi golman drugoplasirane momčadi Serie A Szczesny.  S obzirom na to dugoročno promišljanje uprave Juventusa klub bi mogao riješiti potpise beka De Sciglia, te ofenzivaca Bernadeschija i Schicka. Silne milijune dobivene zbog sjajnih nastupa u Ligi prvaka Juventus želi potrošiti na jednog kapitalca u veznoj liniji. Najveća je želja Verratti koji bi dolaskom vjerojatno srušio Higuainov rekordni transfer, a backup opcija je N'Zonzi. 

ROMA - KREĆE MONCHIJEVA ERA

Kako će izgledati Roma veliko je pitanje jer kreće nova era u klubu. Nema više Tottija, ugovor je produžen De Rossiju koji će napokon postati kapetan Rome, a veliko je pitanje kako će se u Serie A snaći novi sportski direktor Monchi koji je sa Sevillom napravio niz čudesnih transfera. Nema više trenera Spalletija, no još nije imenovan njegov nasljednik iako se špekulira da bi to mogao biti Di Francesco iz Sassuola. Pod Spallettijem je Roma igrala u 3-4-2-1 i 4-2-3-1 sustavu pa će biti zanimljivo kako će krenuti Di Francesco koji preferira 4-3-3 sustav igre. Za sada izgleda da su svi kod Rome na prodaju, no za itekako paprene cijene, dok s druge strane špekulacije glede dolazaka uglavnom govore o nizu relativno nepoznatih igrača. Ništa čudno za Monchija, to je bio njegov stil u Sevilli. Golman Szczesny bi trebao otići u Juventus, a za pravu cijenu klub će napustiti i ponajbolji igrači poput Manolasa, Rudigera, Nainggolana i Salaha. 

NAPOLI - MIRNO

Kod Napolija se ne očekuju veće promjene tijekom ljeta jer je Sarri složio uistinu dobru klapu u standardnoj startnoj jedanaestorci, a već sada na klupi ima talente poput Maksimovića, Zielinskog, Roga, Diaware i Milika. Poznato je da Napoli traži nasljednika za vratara Reinu, poznato je i da brojni bogati klubovi žele u svoje redove dovesti stopera Koulibalya, no Napoli nema potrebu prodavati ključne igrače već novac želi prikupiti prodajom onih koji nisu dobivali mnogo prilika kod Sarrija poput stopera Tonellija, te napadača Duvana Zapate i Pavolettija. U Napoliju se ne očekuje pretjerano zanimljiv prijelazni rok, no to je samo znak da su predsjednik De Laurentiis i trener Sarri na dobrom putu da sljedeće sezone pokušaju zaprijetiti Juventusu u borbi za naslov prvaka.

ATALANTA - RASPRODAJA U BERGAMU

Brilijantna sezona Atalante biti će bogato unovčena u Bergamu, a klupski management bi zbog toga treneru Gasperiniju trebao sagraditi spomenik. Prošle zime bogato je prodan veznjak Gagliardini u Inter, a prodan je i stoper Caldara (ostati će u klubu još sljedeće sezone) u Juventus. Milan je realizirao dolazak veznjaka Kessiea, a bogatih ponuda ne nedostaje ni za beka Contija, krila Papu Gomeza, te napadača Petagnu. Blagajna Atalante napuniti će se do vrha, a od kluba se očekuje da će već po defaultu dovesti neke veterane (Paletta?), te niz talentiranih mladih igrača (Caprari?).

LAZIO - ŠKRTOST

Lazijev je predsjednik Lotito poznat po tome da ima "zmiju u džepu", no to ga prošle sezone nije koštalo zahvaljujući Simoneu Inzaghiju koji se isprofilirao kao odličan strateg. Već tradicionalno se u plavom dijelu Rima ponajprije govori o bogatim izlaznim transferima pa se očekuje da će Lazio napustiti kapetan Biglia (Milan), mladi krilni napadač Keita, te vjerojatno i stoper De Vrij, veznjak Milinković Savić i krilni napadač Felipe Anderson ukoliko u Rim stignu nemoralne ponude. Upitno je tko će doći iako se spominju Klaasen, Papu Gomez, De Roon i Muriel koji su vrlo dobri igrači (a podosta jeftiniji od onih koje Lazio prodaje).

MILAN - OFENZIVAN START

Dolazak novih kineskih vlasnika doveo je do iznimno ofenzivnog starta prijelaznog roka za Milan. Trener Montella zadržao je povjerenje ljudi u klubu koji se ovog ljeta pokušava riješiti mediokriteta poput Palette, Kučke i Polija, a odlazak su najavili Bacca, De Sciglio, te Delofeu (mora se vratiti u Barcelonu iako želi ostati na San Siru). Donnarumma bi trebao ostati na golu, a već su stigli (ili su dogovoreni dolasci) veznjaka Kessiea i Biglie, beka Ricarda Rodrigueza, te stopera Musacchia. Navodno je vrlo blizu potpisu i bek Conti, a želje su Kalinić, Keita, Forsberg, Andre Silva i Diego Costa. Ukoliko se Milan nastavi ovim tempom pojačavati, mogao bi biti hit momčad sljedeće sezone Serie A.

INTER - ČEKANJE

Jedina promjena u Interu za sada je dolazak novog trenera Spallettija koji želi dovesti u Milano sa sobom i neke igrače Rome poput Manolasa, Rudigera, Strootmana i Nainggolana. Upitno je hoće li u tome uspjeti jer Roma za sve navedene igrače želi velike iznose, a Inter za početak mora riješiti pitanje financijskog fair playa gdje ne stoji najbolje nakon promašenih lanjskih transfera (Joao Mario, Gabigol...). U Interu se čekaju neke prodaje da se zakrpa financijska rupa, klub je objavio da su apsolutno svi u izlogu, a najbliže brzom odlasku iz su Brozović, Murillo, Perišić, Banega, Nagatomo i Medel. Za početak u Interu kreće čistka svlačionice, a biti će onda zanimljivo vidjeti koga će Spalletti dovesti i kako će izgledati njegov Inter. Priča se o bogatom ulaznom transferu Jamesa Rodrigueza, no Spalletti takve igrače na "desetki" već ima u liku Jovetića i Banege ali on na toj poziciji voli imati defanzivno odgovorne igrače kakav je Nainggolan.

FIORENTINA - ČISTKA

Velike ambicije trenera Paula Souse nisu bile u viziji vlasnika Della'Valle. Paulo Sousa htio je jačanje kadra i bolje rezultate, a obitelj Della'Valle ponajprije traži financijsku dobit kako bi se krenulo u izgradnju novog stadiona. Otišao je Paulo Sousa i na klupu je stigao Pioli, a u svlačionici se očekuje velika čistka. Kapetanu Gonzalu Rodriguezu nije produžen ugovor, a klub bi trebali napustiti i Badelj, Kalinić, Babacar, te možda i Bernadeschi ako stigne bogata ponuda iz najvećih klubova. S druge strane za vrh napada želja je mladi Simeone iz Genoe, a općenito bi cijeli roster kluba iz Firence trebao proći proces pomlađivanja.

TORINO - BELOTTIJEV ODLAZAK

Kod Torina je najveće pitanje hoće li u klub stići ponuda od 100 milijuna eura za glavnog golgetera Belottija. Ukoliko ode Belotti u Torino će stići Duvan Zapata i Falcinelli. Za sada je poznato da bi golman Hart trebao napustiti klub, a umjesto njega bi u Torino trebao stići iskusni Sirigu. Trebao bi Mihajlović pojačati obranu, naovdno je blizu dovođenja Tonellija iz Napolija, no za veće promjene i prava pojačanja cijelog rostera čeka se transfer Belottija.

SAMPDORIA - ODLAZAK NAPADAČA

Dopadljiv nogomet koji je Sampdoria igrala otkako je momčad vodi Giampaolo rezultirala je velikom potražnjom za njihovim napadačkim adutima. Hit mladi napadač Schick navodno je sve dogovorio s Juventusom (no moguće je da još godinu dana ostane u Sampdoriji), a velik interes vlada i za Murielom i Brunom Fernandesom. Klupska blagajna će se napuniti, a pojačanja će Sampdoria tražiti u slabijim Serie A klubovima i navodno po istočnoj Europi.

Ostali klubovi? Sassuolo bi mogao dobro unovčiti neke igrače poput Berardija, Defrela, Acerbija i Pellegrinija, no tamo bi trebao stići i novi trener umjesto Di Francesca pa se još ne zna tko bi mogao pojačati momčad. Udinese će ostati bez Duvana Zapate, te će vjerojatno unovčiti neke igrače poput Badua i Widmera koji su zanimljivi bogatim klubovima (to je njihov način poslovanja). S druge strane, priliku će češće dobivati mladi igrači poput naših Perice i Balića koji će biti u izlogu kluba iz Udina za koju godinu. Bologna bi mogla ostati bez Destra, Donsaha i Masine, a s druge strane navodno su dogovoreni transferi Polija i Bradarića. Chievo ima svoj specifični stil i ne očekuju se veće promjene u rosteru iako se u nekim talijanskim medijima pojavljuju lude špekulacije o želji za dovođenjem zločestih dečki Balotellija i Cassana. Cagliari bi mogao ostati bez Borriella, no Rastelliju je produljen ugovor i za očekivati je da neće biti drastičnih promjena. Crotone će gotovo sigurno ostati bez Falcinellija koji je bio ključan za njihov ostanak u ligi, a za klub je velik problem i to što su brojni igrači na jug Italije stigli na posudbu. Oni će biti osuđeni na dovođenje igrača Empolija, Palerma i Pescare koji žele i dalje igrati Serie A, te na nove posudbe. Za kraj je ostavljena Genoa u kojoj se apsolutno ništa ne zna. Predsjednik Preziosi prodaje klub, no jednu kontroverznu figuru mogla bi zamijeniti druga - Cellino koji je radio svakakve stvari u Cagliariju te potom u Leedsu. Navijačima slavnog kluba iz Ligurije nije lako jer ni ostanak Preziosija ni dolazak Cellina zbog njihovog stila nisu dobra rješenja, a ni priča o Red Bull Genoi nikako im se ne sviđa jer se radi o klubu bogate tradicije. Tržištu najzanimljiviji igrači Izzo i Simeone trebali bi napustiti Genou, no ništa konkretno se u klubu neće znati dok ne dođe do promjene na samom vrhu.

Krenuo je mercato
Posljednjih godina Juventus dominira talijanskim nogometom pa je gotovo najuzbudljiviji dio sezone prijelazni rok. Čim je završila sezona krenule su razne špekulacije ali i potpisi, te se već sada može reći da bi Serie A dogodine trebala biti vrlo zanimljiva. JUVENTUS - SUSTAVNO Prvak Juventus prošle je godine odlučio kreirati momčad sposobnu napasti vrh Europe i umalo je u tome uspio. Higuain, Dani Alves, Pjanić, Pjaca, sve su to bila vrlo zanimljiva pojačanja za "Staru damu" i sada je upitno treba li uopće nešto mijenjati u ekipi koja je stigla do finala Lige prvaka, te koja je osvojila Scudetto i ...
Krenuo je mercato
Posljednjih godina Juventus dominira talijanskim nogometom pa je gotovo najuzbudljiviji ...
06/2017
Tribina hipoteza...

Upravo se igra finale Roland Garrosa u kojem Nadal za sada razbija Wawrinku i na korak je do osvajanja nevjerojatnog desetog trofeja u Parizu. Nevjerojatan je to uspjeh, a način na koji se Nadal vratio je impresivan. Poznato je da je upravo na zemlji najteže kontinuirano ostvarivati uspjehe jer treba iznimno mnogo snage, mnogo više nego na travi ili tvrdoj podlozi koja omogućava dosta "besplatnih" poena. 

Do pojave Nadala kralj Roland Garrosa bio je Bjorn Borg sa šest osvojenih naslova, no Španjolac je napravio nešto što gotovo nitko nikada više neće moći ponoviti. Kralja zemlje u 15 godine karijere zaustavljale su uglavnom ozljede, te Soderling i Đoković. Na startu karijere Nadal je zbog ozljeda morao otkazati 2003. i 2004. nastupe na Roland Garrosu, no nakon toga je odmah na debiju 2005. otišao do kraja. Bilo je uvijek u Španjolskoj sjajnih igrača na zemljanoj podlozi, no teenager Nadal odmah je pokazao da je posebna kategorija. Prije prvog nastupa u Parizu Nadal je osvojio Monte Carlo i Rim, a na samom Roland Garrosu je pobjeđivao tadašnje zvijezde zemljanih terena Moyu, Ferrera, Coriu i Costu. Sada, 12 (DVANAEST?!?!) godina kasnije Nadal ponovno potvrđuje svoju dominaciju na zemlji i razbija Wawrinku u finalu, istog Wawrinku koji je posljednje dvije godine brilijirao na pariškoj zemlji. Do finala s Wawrinkom Nadal nije izgubio niti jedan set, dapače u sudarima s Paireom, Haaseom, Basilashvilijem, Bautistom Agutom i Carrenom Bustom odigrao je 25 setova i izgubio je samo 22 gema. U finalu je za sada Wawrinka (lanjski polufinalist, pobjednik 2015.) osvojio dva gema u prvom i tri gema u drugom setu, te ne ostavlja dojam da može napraviti čudo u nastavku meča. Nevjerojatna je to dominacija kralja zemlje koji ide po "decimu". 

Prošle godine također je dobro Nadal krenuo u Roland Garros, no nakon dvije uvjerljive pobjede morao je odustati od turnira zbog ozljede. To je iskoristio Đoković koji je uspio kompletirati Grand Slam. Wawrinkin naslov 2015. stigao je u godini kada je Nadala u Parizu savladao Đoković, a Federer treba spomenik dignuti Robinu Soderlingu koji je 2009. iznenađujuće zaustavio Nadala na njegovom Roland Garrosu. Bio je to nevjerojatan meč u kojem je Nadal bio ogroman favorit, uostalom razbio je nedugo prije Soderlinga 6-1, 6-0 u Rimu. Šveđanin je u Parizu odigrao meč karijere, a taktika protiv Nadala bila je jedina moguća - lupati winnere i nadati se da će ulaziti. Njemu je taj dan sve ulazilo, bilo je to nevjerojatno. Stigao je te godine Soderling do finala Roland Garrosa no nije imao rješenje za Federera koji ima potpuno drugačiji stil igre od Nadala, a sam Španjolac osvetio se Šveđanu već sljedeće godine pobijedivši ga u finalu uz tek šest izgubljenih gemova u tri seta. 

Odgovor na pitanje tko je najbolji igrač tenisa u povijesti dobiva novi zaplet. Nakon Federerove pobjede nad Nadalom u finalu Australian Opena 2017. većina ljubitelja tenisa definitivno je prevagnula na stranu Švicarca. Sada je Nadal uzvratio potvrdivši da je kralj zemlje osvajanjem nevjerojatnog desetog Roland Garrosa. Na drugim podlogama nije bio toliko uspješan, no osvojio je po dva Wimbledona i US Opena, te jedan Australian Open. Uz to, osvojio je po jednu zlatnu medalju na Olimpijskim igrama pojedinačno i u paru, a sa Španjolskom je stigao do četiri naslova u Davis Cupu. Za razliku od Federera koji polako ide u tenisku mirovinu, Nadal ima "samo" 31 godinu, ponovno je fizički maestralno pripremljen i nakon ovakve dominacije u Parizu za očekivati je da će biti među favoritima za osvajanje nadolazećih Wimbledona i US Opena. Federer zbog svoje profesorske igre i brojnih trofeja kod većine slovi kao najbolji igrač tenisa ikada - no na zemlji je kralj samo jedan, Rafael Nadal!

Nadal - kralj zemlje ide po 10. Roland Garros
Upravo se igra finale Roland Garrosa u kojem Nadal za sada razbija Wawrinku i na korak je do osvajanja nevjerojatnog desetog trofeja u Parizu. Nevjerojatan je to uspjeh, a način na koji se Nadal vratio je impresivan. Poznato je da je upravo na zemlji najteže kontinuirano ostvarivati uspjehe jer treba iznimno mnogo snage, mnogo više nego na travi ili tvrdoj podlozi koja omogućava dosta "besplatnih" poena. Do pojave Nadala kralj Roland Garrosa bio je Bjorn Borg sa šest osvojenih naslova, no Španjolac je napravio nešto što gotovo nitko nikada više neće moći ponoviti. Kralja zemlje u 15 godine karijere zaustavljale ...
Nadal - kralj zemlje ide po 10. Roland Garros
Upravo se igra finale Roland Garrosa u kojem Nadal za ...
05/2017
Rijeka je prvak! Mijenja li se time HNL?

Slavi se u Rijeci naveliko prošlih dana, no tako i treba biti i to nikoga ne smije čuditi budući da su navijači kluba s Rujevice/Kantride prošli posljednjih desetljeća mnoge "scile i haribde" te raznorazne nepravde u važnim trenucima klupske povijesti poput europskih okršaja s Real Madridom, te nikad prežaljene krađe naslova prvaka 1999.

RIJEKA KAO PRIMJER OSIJEKU I OSTALIMA U HNL-U

Nažalost, u dosadašnjim izdanjima HNL-a ključnu je ulogu (često i presudnu) imala politika. Dolaskom kapitala Miškovića i Volpija to se počelo mijenjati, a tim putem krenuo je i ambiciozni Osijek pa bi borba za ligaški vrh sljedeće sezone trebala biti iznimno uzbudljiva. Dinamo se ove sezone previše opustio budući da su Mamić i društvo očekivali da će im novi naslov doći sam od sebe, a skupo su platili i očajno odrađene prijelazne rokove. Nositelji igre i igrači koji donose razliku poput Roga i Pjace nisu dobili adekvatne zamjene, dogodio se slučaj Ademi, a dovođenje igrača poput Sammira pokazalo se potpunim promašajem.

Nakon dva osvojena Rabuzinova sunca Rijeka je počela ponirati i pred pet je godina jedva ostala u ligi koja se tada smanjivala sa 16 klubova. Bili su to općenito tužni trenuci za hrvatski nogomet budući da su financijski zahtjevi prve lige bili preveliki za brojne klubove. Uostalom, momčad Karlovca tada na Kantridu nije ni stigla zbog besparice, Varaždin je izbačen iz lige, a financijsko stanje nije bilo mnogo bolje ni u Rijeci. Momčad su na terenu predvodili Kreilach i nepredvidivi Križman, priliku su dobivali mladi domaći igrači poput Močinića, Mancea (napadača, a ne golmana), Živulića i Datkovića, bili su tu simpatični Meksikanci koji se i nisu najbolje snašli na Kantridi, te "wannabe slovenski Messi" Palibrk. Bila bi to sezona za potpuni zaborav da 20. ožujka 2012. predsjednik kluba nije postao Damir Mišković.

Miškovićeva priča pokazala se potpuno drugačijom od brojnih nesretnih HNL priča s lokalnim tajkunima kojima su nogometni klubovi bili igračke (Kamen Ingrad, Zagreb, Split itd.) i koji su u konačnici bankrotirali. Za razliku od "rođačkih/pajdaških" hrvatskih principa rada, Mišković je krenuo planski iz temelja graditi jednu novu Rijeku. Na startu je na klupu doveo osvajače Kupa Skočića i Scoriju, a dovodio je i igrače poput Drpića, Alispahića i Neretljaka koji su mu trebali kako bi i druge igrače uvjerio da je Rijeka postala ozbiljan klub u kojem je ugodno raditi i igrati, te klub koji ispunjava svoje obaveze. U poslovnom svijetu ključ uspjeha je održivi razvoj i upravo je to uz rast kluba na svim razinama bio Miškovićev cilj kojeg je u konačnici nakon pet godina i ostvario.

Mišković (zajedno s Volpijem i Social Sport fondacijom) je najzaslužniji za organizacijsko slaganje Rijeke, a sportski direktor Jurčić zadužen za slaganje momčadi napravio je ključan potez dovođenjem trenera Keka 27. veljače 2013. Od tada je organizacijski rast kluba počeo pratiti i kontinuirani napredak momčadi na terenu. 

REZULTATI - SPORTSKI I ORGANIZACIJSKI

Osvajanje Rijekinog prvog povijesnog naslova prvaka vremenski se poklopilo s izborima u Hrvatskoj. Za razliku od političara koji povjerenje građana uglavnom traže ispraznim pričama, Miškovićev petogodišnji mandat u Rijeci apsolutno se može ocijeniti izvrsnom ocjenom na temelju konkretnih učinaka.

1) Rezultati na terenu:

- Kontinuirani napredak u broju osvojenih bodova i gol razlici 

2011/12: 38 bodova (29-29); 2012/13: 53 boda (46-42); 2013/14: 73 boda (72-35); 2014/15: 75 bodova (76-29); 2015/16: 77 bodova (56-20); 2016/17: 88 bodova (71-23)

- Vraćanje Rijeke na nogometnu kartu Europe

Spretno i sretno je Kek u svojoj prvoj polusezoni na klupi Rijeke izborio treće mjesto HNL-a i plasman u kvalifikacije za Europsku ligu. Sljedeće sezone Rijeka je stigla do povijesnog plasmana u grupnu fazu Europske lige i u teškoj skupini s Lyonom, Betisom i Vitoriom Guimaraes poražena je tek dva puta. Nažalost, nije nikoga pobijedila i sa četiri je boda bila posljednja u skupini. U sezoni 2014/15 ponovila je Rijeka plasman u grupnu fazu Europske lige. U novoj zahtjevnoj skupini osvojila je 7 bodova, te zauzela treće mjesto iza Feyenoorda i Seville te ispred Standard Liegea. Te uspjehe Kek i njegova momčad nisu uspjeli ponoviti u posljednja dva kvalifikacijska ciklusa budući da su ih iz natjecanja izbacili škotski Aberdeen (drugoplasirana momčad Škotske) i turski Istanbul Basaksehir (trenutno drugoplasirana momčad Turske). Nije imala Rijeka nimalo sreće sa ždrijebom, a zbog klupske transfer politike suparnici su znali iskoristiti neuigranost Kekove obrane.

- Trofeji

2014. osvojeni Kup i Superkup

2017. osvojeno Prvenstvo (čeka se dvostruka kruna nakon finala Kupa u Varaždinu)

2) Učinak van terena

- Rujevica

Kantrida je proglašena jednim od najneobičnijih stadiona na svijetu, a za sve navijače Rijeke radi se o posebnom mjestu. Bez obzira na to, činjenica je da je zbog konfiguracije terena travnjak često bio u očajnom stanju i da su uvjeti za trening bili očajni. Riješenje za te probleme postala je Rujevica, nogometni kamp i zamjenski stadion koji je otvoren 2015. Trebala je Rujevica biti samo privremeno rješenje do izgradnje nove i moderne Kantride, no dok su se rješavali birokratski problemi dogodila se velika kriza u naftnom svijetu i za tu svrhu već osigurana financijska sredstva više nisu aktualna. Hoće li se i kada pokrenuti izgradnja nove Kantride ostaje upitno, no Rujevica je u svakom slučaju kompleks kakvog se ne bi posramili ni mnogo bogatiji europski klubovi. 

- Financijsko konsolidiranje

Rijeka se do dolaska Miškovića zahvaljujući pokojnom Komenu grčevito borila za preživljavanje. Preoblikovanje kluba u sportsko dioničko društvo omogućio je Social Sportu ulazak u klub, a Mišković je kao predsjednik brzo opravdao ulaganja stvorivši od Rijeke klub koji je financijski samoodrživ. Velik posao u cijelom tom procesu odrađuju sjajni ulazni i izlazni transferi koje vrhunski odrađuje "trijumvirat" Jurčić-Mance-Kek. Rijeka je postala poželjan klub za brojne mlade igrače ali i kvalitetne igrače koji žele oživjeti svoje karijere, a gotovo svaki igrač koji dođe u klub podiže svoju vrijednost. Izlazni transferi poput onih Kramarića, Benka, Vargića itd redovito donose plus u bilancu i omogućavaju stabilnost poslovanja kluba.

- Zajedno smo Rijeka

Iako draž odlaska na Kantridu u za klub teškim trenucima teško može zamijeniti Rujevica, činjenica je da se u gradu stvorila kohezija kluba i navijača. Klupski marketing pokrenuo je kampanju "Zajedno smo Rijeka" i uistinu je postalo tako što pokazuju i slike sa dosadašnjih slavlja na Rujevici i Korzu. Zaboravili su navijači "dječje probleme" s Rujevicom poput nedostatka parkirališta, poskupljenja ulaznica i sl. jer osjeća se duh da svi u klubu i van njega rade sve kako bi se nastavio napredak. 

SLJEDEĆI CILJ - GRUPNA FAZA LIGE PRVAKA I NOVA KANTRIDA

Mišković je po dolasku u Rijeku jasno rekao da je cilj borba za naslov u roku od pet godina. Taj rezultatski cilj je ostvaren, a uz to je izgrađen i trening kamp/zamjenski stadion Rujevica. Stagnacija i zadovoljavanje do sada ostvarenim definitivno nisu opcija za Miškovića, stoga je vrijeme za novi strateški plan Rijeke. Neće se u klubu razbacivati obećanjima, no u sljedećih pet godina klub treba težiti plasmanu u grupnu fazu Lige prvaka te izgradnji nove Kantride.

UEFA je promijenila sustav natjecanja Lige prvaka i od sljedeće će sezone manjim klubovima biti praktično nemoguće igranje grupne faze. Velika prilika je pred svima u klubu ove sezone, no i veliki izazov. Igrači su dovoljno kvalitetni da i nakon kvalifikacija za Ligu prvaka mogu ostvariti bogate izlazne transfere (uostalom financijski najizdašnije transfere Rijeka je ostvarila u zimskim prijelaznim razdobljima) i bilo bi sjajno kada bi nositelji igre i najtraženiji eksponati ostali u klubu barem do jeseni kako bi stigli do povijesnog uspjeha u Ligi prvaka. Uostalom, kvalitetni su to igrači no ne traže ih najveći svjetski klubovi i za većinu je ovo vjerojatno jedina prilika da dođu do najveće europske nogometne pozornice. Novac im neće pobjeći, no ovakva prilika kakva se sada stvorila da svi u Rijeci uživaju u Ligi prvaka zbog promjene kvalifikacijskog sustava neće se više tako lako pojaviti.

Rijekin održivi rast
Slavi se u Rijeci naveliko prošlih dana, no tako i treba biti i to nikoga ne smije čuditi budući da su navijači kluba s Rujevice/Kantride prošli posljednjih desetljeća mnoge "scile i haribde" te raznorazne nepravde u važnim trenucima klupske povijesti poput europskih okršaja s Real Madridom, te nikad prežaljene krađe naslova prvaka 1999. RIJEKA KAO PRIMJER OSIJEKU I OSTALIMA U HNL-U Nažalost, u dosadašnjim izdanjima HNL-a ključnu je ulogu (često i presudnu) imala politika. Dolaskom kapitala Miškovića i Volpija to se počelo mijenjati, a tim putem krenuo je i ambiciozni Osijek pa bi borba za ligaški vrh sljedeće sezone trebala ...
Rijekin održivi rast
Slavi se u Rijeci naveliko prošlih dana, no tako i ...

Respekt: aerDNA, Losovius, pravi,

u oil&gas sektor i tog novca kojeg je Social sport stavio sa strane više nema... znači i da se riješe papiri sada novca nema i trebao bi se naći investitor. Sad se može graditi samo stadion (bez popratnih sadržaja) koji se nikako ne može isplatiti - Leader, 30.5.17. 15:09, 0 0 0
sam od sebe... a tako Mišković ni u ludilu nema namjeru raditi, pogotovo jer bi nova Kantrida trebala imati kapacitet od cca 12.000 mjesta a Rujevica će nakon izgradnje nove tribine imati nešto više od 8.000. Jednostavno bilo bi to suludo bacanje - Leader, 30.5.17. 15:12, 0 0 0
novca, a gore iz Tribine se valjda vidi da to nije Miškovićev stil - baš naprotiv. - Leader, 30.5.17. 15:13, 0 0 0
Svi pogriješe odmah u startu analize sa konstatacijom da je Dinamo podbacio ili se opustio i sl. Dinamo je odigrao svoju drugu najbolju sezonu otkako je HNL-a što se bodova tiče, a najbolju što se broja pobjeda tiče. - Gogo7, 31.5.17. 13:36, 0 0 0
Problem je što je Rijeka odigrala vanserijsku sezonu, odnosno najbolju sezonu što je ikad itko odigrao u povijesti HNL-a. Možda je Croatia imala bolji učinak 97' ali tada se igralo 30 kola. - Gogo7, 31.5.17. 13:37, 0 0 0
05/2017
Otkaz i Pioliju! Što dalje za Inter?

Talijanski mediji (pogotovo oni poput Tuttosporta koji su skloni Juventusu) zabavljaju se na račun novog kaosa u Interu, a novog kineskog vlasnika Zhanga predstavljaju kao pravog nasljednika kontroverznog Zamparinija koji je donedavno bio predsjednik Palerma. Glavna paralela između Zhanga i Zamparinija očito je nedostatak strpljenja prema trenerima budući da je Palermo posljednjih godina mijenjao stratege kao na pokretnoj traci. Nakon 15 godina na čelu Palerma Zamparini je napustio klub (barem formalno iako se špekulira da on i dalje ima posljednju riječ), no talijanski su novinari u Interu dobili njegovog pravog nasljednika glede stila vođenja kluba. 

Od 20 klubova koji sudjeluju u Serie A ove sezone njih 4 neće završiti sezonu s istim trenerom. U Udinama je napravljen pun pogodak dovođenjem Delnerija, Pescara će sljedeće sezone povratak u Serie A tražiti s iskusnim Zemanom, a treba napomenuti i da je Genou umjesto Jurića jedno kratko vrijeme neuspješno vodio Mandorlini. Dakle, bila bi to jedna od mirnijih sezona u Serie A da nije bilo Zhanga i Zamparinija koji su mijenjali trenere i bilježili neuspjehe. Na klupi Palerma ove su se sezone kao na pokretnoj traci mijenjali Ballardini, De Zerbi, Corini, Diego Lopez i Bortoluzzi, dok su se u Interu odrekli De Boera i Piolija pa će završna tri kola odraditi privremeno rješenje Vecchi (vodio momčad i u 12. kolu nakon smjene De Boera).

Zhang se na startu svog mandata u Interu nije odmaknuo od ostavštine svog prethodnika Morattija pod čijim je vodstvom klub često mijenjao trenere i vizije, uz objektivno slabije rezultate u odnosu na kvalitetu kadra i zvijezde koje su konstantno pojačavale momčad. U posljednja dva desetljeća navijače Intere željnih trofeja oduševio je samo Mourinho (OK donekle i Mancini ali on je naslove osvajao dok je Juventus imao svojih problema) iako su momčad konstantno vodila velika imena. Upravo zbog toga Zhang dugoročno na klupi vidi takvog trenera koji je opsjednut disciplinom u igri i koji je brilijantan motivator. Jasno je da glede tih karakteristika svima u misli odmah stižu dva imena - Antonio Conte i Diego Simeone. Nažalost po Inter, oba navedena trenera za sada su odbacili mogućnost dolaska u Milano iako već godinama Argentinac u medijima ostavlja otvorenim vrata mogućnosti povratak u Inter (bio je u klubu u igračkim danima). 

CONTE I SIMEONE BI SIGURNO VRATILI INTER NA STARE STAZE SLAVE, NO MOŽE LI TO UČINITI NETKO TREĆI?

Zbog specifičnog načina vođenje momčadi i inzistiranja na disciplini u igri Conte i Simeone vjerojatno bi bili na tragu Mourinhovih uspjeha u Intera. Glavni razlog za takvo razmišljanje je činjenica da bi oni dolaskom u Inter postali vjerojatno najskuplji treneri na svijetu što znači da bi definitivno dobili potrebno vrijeme za implementaciju svojih ideja - nešto što drugi treneri nakon Mourinha nisu dobili. 

Inter luta glede odabira trenera od odlaska Mourinha nakon osvajanja "Triplette" o čemu svjedoči činjenica da su se u tih sedam godina promijenila čak deset trenera na klupi crno-plavih. Jasno je da klub glede trenera nije imao dugoročnu viziju odnosno da mu je nedostajalo strpljenja jer su tih 10 trenera potpuno drugačijih nogometnih razmišljanja. Gasperini radi čuda s Atalantom a u Interu je brzo izgorio jer nije dobio vrijeme da implementira svoj 3-4-3 sustav igre. Ranieri nije zadovoljio iako je kasnije oduševio svijet osvajanjem Premiershipa s Leicesterom, a poput njega ni Benitez nije dugo ostao. Mancini je dokazao da su trofeji u njegovom prvom mandatu na klupi Intera ipak bili plod činjenice da su konkurenti bili u velikim problemima. Probao je klub i s novim imenima u trenerskom svijetu poput Leonarda i Stramaccionija ali se nije proslavio, išao je na sigurno s Mazzarrijem koji je pokazao da je taktički ipak limitiran za dostizanje najvećih uspjeha, a ove sezone neuspješni pokušaji bili su De Boer i Pioli. Nizozemac je radio čuda u Ajaxu, no njegova lepršava igra i želja za igranjem identičnog 4-3-3 sustava kojeg je forsirao u bivšem klubu u Interu su se pokazala potpunim promašajem. Pioli je kratkotrajno posložio momčad, no posljedni katastrofalan niz brzo je rezultirao otkazom. 

PIOLI JE IONAKO BIO KRATKOTRAJNO RJEŠENJE

Bivši trener Bologne i Lazija u Interu se trebao zadržati dvije sezone, nakon čega se očekivao dolazak Diega Simeone. S obzirom da se ta informacija pojavljivala u svim medijima i Pioliju je bilo jasno da nije toliko snažno trenersko ime kakvo Zhang uistinu želi na klupi. Nije mu bilo lako raditi s obzirom na svakodnevne špekulacije o dovođenju Contea ili Simeonea, no on je prihvaćajući ponudu kluba morao biti toga svjestan. S druge strane Inter se ponio licemjerno zamjerivši Pioliju koketiranje s Fiorentinom (što je uz loše rezultate bio glavni razlog za smjenu) budući da sam klub konstantno vrbuje Contea i Simeonea nemoralnim ponudama. Pioli je dakle ionako bio kratkotrajno rješenje, no umjesto očekivanih godinu i pol u klubu se zadržao samo pola godine. Hoće li zbog toga navijači plakati? Naravno da neće iako je jasno da Pioli ni izbliza nije glavni krivac za ovosezonske neuspjehe Intera. Dapače, dugim nizom uspjeha omogućio je Interu da u jednom trenutku zaprijeti trećeplasiranom Napoliju, no zadnjih sedam utakmica sve je do tada dobro napravljeno upropašteno.

EUROPSKA LIGA - NAGRADA ILI KAZNA?

S obzirom na očajne rezultate u posljednjih 7 kola Serie A momčad Intera vjerojatno će ostati bez plasmana u Europsku ligu. Sada ostaje upitno tek da li Inter namjerno bojkotira natjecanje koje mu je financijski neisplativije od prijateljskih utakmica po Aziji tijekom ljeta. Činjenica je da upravo Inter, Milan i Fiorentina koji se "bore" za šestu poziciju Serie A posljednjih tjedana bilježe redom neočekivane posrtaje pa je jasno da se postavljaju pitanja žele li ti klubovi uopće u Europsku ligu. Niti jednom od navedenih klubova ne isplati se ranije od predviđenog započeti sljedeću sezonu, financijski motiv nije ni izbliza snažan kao kada se igra Liga prvaka, a mogućnost ozljeda važnih igrača mnogo je veća zbog igranja tri utakmice tjedno što se vidi na ovosezonskom primjeru Sassuola. Uostalom, Inter je ove sezone igrao u Europskoj ligi koristeći uglavnom rezerviste i poprilično se izblamirao. Gledajući stvari u Interu na taj način, Pioli je trebao ostati na klupi još ovih nekoliko utakmica do kraja sezone jer možda je klubu napravio i uslugu.

INTEROV DUGOROČNI MANJAK VIZIJE

Glavni Interov problem nisu treneri već oni koji ih dovode. Manjak vizije je očit samo gledajući već navedene smjene trenera koji su u potpunosti različiti. Od Benitezovog klasičnog španjolskog 4-2-3-1, preko Gasperinijevog 3-4-3, Mazzarrijevog 3-5-2 do De Boerovog 4-3-3 sustava, da se ne nabrojava dalje. Već nakon odlaska Mourinha bilo je jasno da "starog psa ne možeš naučiti nove trikove", a to znači da je klub napravio ogromnu pogrešku kada s novim trenerom nije napravio ni pravu čistku u momčadi bez pravog motiva nakon povijesne sezone. 

Istu stvar klub dugoročno radi. Ukoliko je prošloljetna odluka bila da se krene u dugoročni projekt s De Boerom, onda se trebalo odraditi prijelazni rok na način da se formira roster koji zadovoljava trenerove zahtjeve. Inter je trebao odraditi vrhunsku sezonu na tri fronta, a De Boer je na raspolaganju imao samo jednog klasičnog centarfora iako mu takav igrač konstantno treba u momčadi s obzirom na 4-3-3 sustav igre. Transfer politika Intera ponovno je bila u potpunosti promašena. Poznato je da su bočne pozicije ranjiva točka Intera godinama, jasno je da Icardi nema pravu zamjenu, a klub odrađuje neshvatljive transfere gomilanjem niza krilnih napadača koji ne mogu igrati u isto vrijeme. S druge strane, osim bokova nedostaje i pravi četvrti stoper pa je Pioli odlučio defanzivnog veznjaka Medela postaviti u centar obrane. U Serie A ne možeš dugoročno doći do uspjeha bez čvrste i kompaktne obrane što Juventus godinama demonstrira, a Inter se zbog loše kadrovske politike cijele sezone ponovno morao oslanjati na trenutke inspiracije sjajnog vratara Handanovića.

INTER 2017./2018.

Ova sezona trebala je s obzirom na novu veliku financijsku injekciju označiti povratak Intera u sam vrh Serie A, no to se nije dogodilo pa navijači ponovno željno čekaju sljedeću sezonu. Već godinama je kod Intera od same igre momčadi zanimljiviji prijelazni rok. Ponovno se priča o dovođenju velikih imena, no upitno je što će se od svega toga na kraju realizirati. Prvi posao kluba trebao bi biti novi trener, no ne novo privremeno rješenje već netko tko će dobiti vrijeme. Već sada je dosta izvjesno da se to neće dogoditi jer prve opcije Conte i Simeone konstantno u medijima šalju odbijenice Interu, a Mourinhov povratak također nije izgledan. Posljednje špekulacije u medijima dovode na klupu Intera mladog stratega Di Francesca što nema previše smisla. Di Francesco forsira 4-3-3 kao i De Boer, trener je koji u Sassuolu ima autoritet jer vodi relativno mladu momčad, a uz to na primjeru sličnih prethodnika Leonarda i Stramaccionija jasno je da klub iza trenera nedokazanih na velikoj sceni ne stoji. Uz to, dovođenje nekoga poput Di Francesca značilo bi da klub ponovno neće dobiti trenera koji ima autoritet da lupi šakom o stol i zatraži igrače s karakteristikama koje su potrebne za njegovu viziju nogometa. Špekulira se i o dolasku Spallettija, sam trener Rome to nije opovrgnuo - no teško je reći ima li on kapacitet da skine Inter s trona. Uglavnom to znači ponovno lutanje tijekom "mercata" i novo gomilanje igrača na pogrešnim pozicijama.

Kako sada stvari stoje bliska budućnost Intera nije blistava. Nominalno će ponovno klub imati kadar dostojan uključiti se u utrku s Juventusom, no na terenu bez pravog trenera to ne može biti presudno. Navijače Intera stoga upravo ime novog trenera  za sljedeću sezonu najviše zanima.

"Zhang-parini" još traži pobjedničku formulu
Talijanski mediji (pogotovo oni poput Tuttosporta koji su skloni Juventusu) zabavljaju se na račun novog kaosa u Interu, a novog kineskog vlasnika Zhanga predstavljaju kao pravog nasljednika kontroverznog Zamparinija koji je donedavno bio predsjednik Palerma. Glavna paralela između Zhanga i Zamparinija očito je nedostatak strpljenja prema trenerima budući da je Palermo posljednjih godina mijenjao stratege kao na pokretnoj traci. Nakon 15 godina na čelu Palerma Zamparini je napustio klub (barem formalno iako se špekulira da on i dalje ima posljednju riječ), no talijanski su novinari u Interu dobili njegovog pravog nasljednika glede stila vođenja kluba. Od 20 klubova koji sudjeluju ...
"Zhang-parini" još traži pobjedničku formulu
Talijanski mediji (pogotovo oni poput Tuttosporta koji su skloni Juventusu) ...
Pa lošije od ovog sad s obzirom na najavljena igračka pojačanja neće biti ALI imperativ je dovođenje pravog trenera i to na vrijeme (a ne kao De Boera pred sam početak prvenstva). Spalletti bi ih mogao dovesti do borbe za 4 mjesto - Leader, 16.5.17. 16:43, 0 0 0
što sljedeće sezone donosi LP ali on prema mojem mišljenju nije kapacitet za rušenje Juventusa s trona. Dolaskom Monchija u Romi se mijenja strategija i njima odgovara Di Francesco s obzirom na najavljene promjene u rosteru. Interu treba trener koji - Leader, 16.5.17. 16:46, 0 0 0
je prije svega vrhunski motivator i koji je sposoban biti pravi autoritet već afirmiranim igračima (Mourinho, Conte, Simeone...) a to mi nekako ne ide uz Spallettija... po meni (šta se ne priča nigdje) bi za ovakvu pat situaciju do dolaska Simeonea/ - Leader, 16.5.17. 16:50, 0 0 0
Contea još najbolje rješenje bilo dovođenje ili neke stare iskusnjare tipa Reja. Ne znam zašto nikome u Interu nije palo na pamet ime Jurgena Klinsmanna (kao bivše legende kluba) - Leader, 16.5.17. 16:58, 0 0 0
Jer bi Klinsmann u Italiji dobio otkaz nakon 10 utakmica s obzirom na specifične potrebe te lige. On je više američki tip trenera - Losovius, 18.5.17. 14:18, 0 0 0
05/2017
U čemu je tajna Juventusove obrane?

Ne postoji vjerojatno niti jedan imalo ozbiljniji pratitelj nogometnih prilika kojeg je iznenadio uspjeh Juventusa, pogotovo što se tiče čvrstine obrane. Upitno je tek koliko zasluga za aktualni europski iskorak Juventusa ima trener Allegri.

OBRANA JUVENTUSA GRADILA SE GODINAMA

Taktički, ključ učvršćivanja obrane Juventusa bio je dolazak Contea na klupu. Pokazao je Conte da je vrstan strateg već u Atalanti i Sieni kada je isprobavao često razne taktičke varijacije od 3-5-2 do potpuno različite 4-2-4 formacije, a sva saznanja koja je dobio fenomenalno je primijenio kada je preuzeo "staru damu" iz Torina. U igračkim danima Conte nije pokazivao preveliku nogometnu inteligenciju pa su brojni njegovi bivši suigrači bili iznenađeni činjenicom da je postao jedan od najboljih trenera današnjice, no bio je i još uvijek je uporan i fanatičan u svom poslu. 

Prije Contea Juventus je vodio Gigi Delneri, trener koji se proslavio vodeći Chievo no koji poslije nigdje nije ostavio ni izbliza podjednako dobar dojam iako je recimo imao priliku raditi u Romi, Portu, Atalanti i Sampdoriji. Delneri je uvijek u svojim klubovima forsirao 4-4-2 sustav igre koji ga je i proslavio, no nije sklon odstupanjima od svojih ideja pa nije ni čudno da je pod njegovim vodstvom Juventus rezultatski podbacio. Tek sad u Udineseu već trenerski veteran Delneri odlučio je prilagoditi sebe momčadi pa koristi 4-3-3 formaciju, no to nisu drastične taktičke promjene koje je uveo Conte dolaskom u Juventus.

Conte je Juventus vodio od 2011. do 2014., a tamo su ga dočekali vratar Buffon, te stoperi Barzagli, Bonucci (došli godinu prije u Torino) i Chiellini. Nije Conteu problem bila obrana koja je djelovala sasvim solidno i pod Delnerijem (još su tu bili tada vrlo dobri bekovi Grosso i De Ceglie), no o veznoj liniji s igračima poput Krasića, Felipe Mela i Pepea dalo bi se diskutirati. Contea je dočekao sjajan "materijal" u obrani, a on ga je samo dobro posložio u sustav s tri braniča i brilijantno uigrao i učvrstio. Conteova obrana Juventusa bila je brilijantna i Allegri tu jednostavno ne može i ne smije primiti zasluge. Uostalom, nije li Allegri na Nou Campu vratio Conteovu formaciju s tri braniča u liniji kako bi u potpunosti otupio najjači napadački trozubac na svijetu? 

ALLEGRIJEVA OSTAVŠTINA U JUVENTUSU

Aktualnu obranu Juventusa posložio je Conte, a onda ostaje upitno koja je Allegrijeva ostavština u Torinu. Taktički se u Juventusu Allegri "probudio" i osamostalio tek u 2017. iako je u klubu još od 2014. Jednostavno Allegri nije bio lud da mijenja sustav koji je Conte doveo do savršenstva u defanzivi iako je od dolaska iz Milana govorio kako mu je omiljena taktička formacija s četiri braniča u liniji, točnije 4-3-1-2. Tek nakon gubitka Superkupa upravo od Milana, Allegri je krenuo eksperimentirati i postavio je momčad u 4-2-3-1 sustav s Mandžukićem i Cuadradom na krilima, Higuainom u vrhu napada, te iznimno talentiranim Dybalom kao allrounderom u napadu (bez fiksno zacrtane pozicije u napadu) jer on nije klasičan razigravač kakav bi trebao biti u tom sustavu, već je povučeni napadač. Odvažio se Allegri i definitivno se može reći da je uspio jer je Juventus napokon s novim sustavom igre zaigrao dopadljiviji nogomet, a opet odgovoran u obrani s obzirom na Mandžukićevu požrtvovnost u defanzivnom dijelu igre. Upravo tim sustavom Juventus je razbio Barcelonu u Torinu, no u uzvratu na Nou Campu Allegri se vratio Conteovom 3-5-2 sustavu koji je s obzirom na najjaču svjetsku obranu idealan ako ti je primaran cilj zatvoriti sve prilaze Buffonu.

PROMJENE U ROSTERU JUVENTUSA

Posljednjih su se tjedana u medijima radile brojne usporedbe Juventusa koji je izgubio finale Lige prvaka 2013., te ovog koji je razbio tu istu Barceolonu i onda je Allegri govorio kako se njegova momčad kompletno drugačija sada. E sad, dalo bi se o tome raspravljati. Činjenica je da je Barceona ostala identična, odnosno da je od ekipe koja je tada osvojila Ligu prvaka ostala samo bez Dani Alvesa koji je završio upravo u Juventusu. Istina je i da su za Juventus od tadašnjih prvotimaca u početnom sastavu bili samo Buffon, Barzagli i Bonucci. Je li taj Juventus potpuno drugačiji? Ukoliko gledamo isključivo imena onda definitivno, no ukoliko gledamo sustav i imena onda i nije previše.

Allegri je u tom finalu kojeg je Juventus izgubio 1-3 koristio 4-3-1-2 sustav. Buffon je bio na golu, stoperi Bonucci i Barzagli, bekovi Evra i Lichtsteiner, veznjaci Pogba, Pirlo i Marchisio, nešto ofenzivnije Vidal, te u vrhu napada Morata i Tevez. Bio je to jedan od rijetkih susreta u kojem je Allegri koristio već spomenutu "Milanovsku" 4-3-1-2 formaciju, no danas se ne ističe da je on to učinio samo zato jer nije imao na raspolaganju Chiellinija. Da je Chiellini mogao igrati siguran sam da bi Juventus igrao u 3-5-2 formaciji koja bi praktički bila 5-3-2 budući da su Evra i Lichtsteiner bekovi fokusirani primarno na defanzivu. Nije bilo Chiellinija pa površni pogled uistinu govori da je to bio Allegrijev Juventus, no realno današnji Juventus i dalje niže uspjehe na ostavštini Contea a s novim i uglavnom boljim igračima Allegri je tek nedavno dao svoj štih s već spomenutim taktičkim manevrom uz 4-2-3-1 sustav.

Allegri može biti zahvalan za brilijantno odrađene prijelazne rokove jer kvalitetom kadar Juventusa raste iz sezone u sezonu. Conte nije imao ni mogućnosti nešto pretjerano rotirati, no Allegri itekako može. Istina je da Buffon, Bonucci, Chiellini i Barzagli nisu više u cvijetu mladosti, no danas Allegri u rosteru ima Ruganija i Benatiju s kojima ih može u svakom trenutku odmoriti u manje važnim utakmicama. Bekovi? Lichsteiner je i dalje tu a Evra je otišao, no stigli su Dani Alves i Alex Sandro koji su neusporedivo kvalitetniji u napadačkoj fazi igre (a ako treba Allegri uvijek može vratiti 3-5-2 sustav u kojem oni ni ne moraju previše brinuti o obrani s obzirom na granitnu obranu koja ih pokriva). Vezna linija? Pogba, Pirlo, Marchisio i Vidal klasni su igrači, no sada Allegri u Pjaniću ima igrača dostojnog zamijeniti Pirla glede kontrole igre, a u Khediri ima pitbulla koji zna doći u završnicu kao što je to prije njega činio Vidal. Marchisio je i dalje tu ali teško dobiva pravu priliku (kod Contea je igrao i na poziciji razigravača recimo) zbog promjene sustava 4-2-3-1 u koji se ne uklapa, a nema više Pogbe koji je klasan igrač iznimno dobro unovčen. Higuain i Dybala bolja su i ubojitija verzija Morate i Teveza, a Allegri sada ima i luksuz da može Mandžukića koristiti kao drugog napadača uz Higuaina ali i na krilu, te da u Cuadradu i Pjaci ima brzonoge krilne napadače za novi sustav kojeg je počeo koristiti.

Ima li Allegri zasluge za uspjeh Juventusa? Naravno. Je li najzaslužniji? Naravno da nije. On je pokazao trenersku inteligenciju (za razliku od Delnerija npr.) i nije forsirao sustav koji ga je proslavio u Milanu, već je nastavio nadograđivati nešto što je već bilo odlično pod Conteom. Pokazao je tu Allegri trenersku zrelost i to mu treba priznati, no nije napravio čudo. Najveće zasluge za europski iskorak Juventusa nakon odlaska Contea definitivno trebaju ići klupskom managementu koji je brilijantno odradio prijelazne rokove posljednjih godina. Lako je nastaviti dominaciju u Serie A kada svoju brilijantnu obranu ne mijenjaš, a kada s druge strane dovedeš najbolje igrače glavnih suparnika (Pjanića iz Rome i Higuaina iz Napolija) te kada mudro dovodiš iznimno talentirane mlade igrače poput Dybale i Pjace koje možeš trpiti i forsirati dok ne zabljesnu jer si oslabio konkurenciju. 

BUDUĆNOST JUVENTUSA I ALLEGRIJA

Razmišlja Juventus o budućnosti pa konstantno godinama kupuje igrače koji bi trebali zamijeniti već vremešne Buffona, Barzaglija, Chiellinija. Na "listi čekanja" i za sljedeću sezonu su između ostalih vratar Leali, stoper Caldara, bek Pol Lirola, veznjaci Kastanos i Tello, te napadači Orsolini, Thiam i Donis koji skupljaju iskustvo na posudbama. Mogao ih je Allegri i sada priključiti prvoj momčadi, no tu su već stoper Rugani, veznjaci Mattiello i Lemila, krilni napadač Pjaca i napadači Kean i Mandragora koji ionako rijetko dobivaju priliku za nastupima. U svakom slučaju Juventus je spreman za sljedeću, te i onu sezonu nakon toga. Klub ima talente na koje može računati sutra, no upitno je hoće li ih voditi osporavani Allegri. Za njegov "legacy" bilo bi sjajno da ostane u Juventusu i posloži svoju momčad nakon što se zahvali "starcima", no ukoliko osvoji "triplettu" vjerojatnije je da će napraviti isto što i pred sedam godina Mourinho - otići dok je na vrhu. Pokazao je već Allegri da je "ziheraš" objeručke prihvativši sastav i sustav kojeg mu je ostavio Conte, a otići sa slavom i trofejima prije velike i jasno potrebne rekonstrukcije kompletne obrane bio bi baš potez "ziheraša" koji ne bi trebao nikoga iznenaditi. 

Conte je posložio a Allegri tek modificirao Juve
Ne postoji vjerojatno niti jedan imalo ozbiljniji pratitelj nogometnih prilika kojeg je iznenadio uspjeh Juventusa, pogotovo što se tiče čvrstine obrane. Upitno je tek koliko zasluga za aktualni europski iskorak Juventusa ima trener Allegri. OBRANA JUVENTUSA GRADILA SE GODINAMA Taktički, ključ učvršćivanja obrane Juventusa bio je dolazak Contea na klupu. Pokazao je Conte da je vrstan strateg već u Atalanti i Sieni kada je isprobavao često razne taktičke varijacije od 3-5-2 do potpuno različite 4-2-4 formacije, a sva saznanja koja je dobio fenomenalno je primijenio kada je preuzeo "staru damu" iz Torina. U igračkim danima Conte nije pokazivao preveliku nogometnu ...
Conte je posložio a Allegri tek modificirao Juve
Ne postoji vjerojatno niti jedan imalo ozbiljniji pratitelj nogometnih prilika ...

Respekt: IstraSport, pazzomario, draxy,

Slažem se: Losovius, pravi, Wenger,

Ne slažem se: draxy,

Zasluge za uspjeh Juventusa ima Allegri i ljudi koji su ga doveli u klub.Bez obzira na formaciju Juventus danas izgleda puno drugacije nego u vrijeme Contea a neki igraci zahvaljujuci trenerovim postavkama igraju bolje nego ikad prije. - draxy, 8.5.17. 11:09, 0 0 1
"Neki igrači igraju bolje nego ikad prije" - Conteovi igrači iz 2013-14 su: Buffon, Chiellini, Barzagli, Bonucci (+Lichtsteiner, Asamoah i Marchisio koji pod Allegrijem imaju epizodne uloge) - svi ostali koji su tada igrali više nisu u Juventusu. - Leader, 8.5.17. 22:02, 0 0 0
Leader,mislio sam na Pjanica koji nikad dosada nije igrao tako odgovorno,Mandzu koji se odlicno snasao na krilu,Khediru ...Upravo je igracima koje si naveo Allegri pomogao dupliranjem bekova i povlacenjem veznog reda pa ne vidim gdje je tu Conte.... - draxy, 9.5.17. 17:41, 0 0 0
Samo jedna stvar, koja je možda i tehnički lapsus - Mandragora je veznjak, ne napadač. - IstraSport, 9.5.17. 18:09, 1 0 0
04/2017
I. Perišić; bolji fit za Chelsea ili United?

Nema navijača Intera koji bi htio da Perišić napusti Milano sljedećeg ljeta, no za očekivati je da će on sljedeće godine ipak zaigrati u Premiershipu. Inter mora ispoštovati financijski fair play ukoliko želi realizirati zacrtana igračka pojačanja, a potrebne brojne milijune definitivno ne mogu dobiti prodajom igrača poput Biabianya ili Edera, već ga mogu isposlovati samo ukoliko prodaju Perišića ili Icardija. S obzirom da ipak nije realno da će kapetan Icardi napustiti Inter, znači da se izlazna vrata ipak moraju otvoriti Perišiću. Situacija bi se glede mogućnosti realizacije ovog transfera eventualno mogla promijeniti ukoliko se uskoro potvrdi dolazak Simeonea na klupu Intera jer se aktualni trener Atletica sigurno neće tek tako odreći igrača koji odgovara njegovim traženim karakteristikama.

INTER BEZ PERIŠIĆA

U turbulentnoj sezoni nevjerojatne oscilacije u igri koštale su mnogo bodova Inter, a Perišić je bio uz Icardija praktično jedina konstanta. Je, ponekad je promašivao dobre prilike za postizanje golova, no s njim u momčadi lijeva strana bila je u potpunosti pokrivena bez obzira koja "rupa" igrala iza njega na bočnoj poziciji. Nije čudno da su Mourinho i Conte "zaljubljeni" u Perišića jer se radi o velikom radniku, neumornom trkaču i krilu koji u službi momčadi pokriva i dvije pozicije po potrebi a upravo takve igrače obožavaju navedeni treneri bogatih Premierligaša Manchester Uniteda i Chelsea. 

Sportska politika slaganja rostera u Interu je ove sezone (da ne kažem "već duže") nevjerojatno loša. Gotovo je nevjerojatno da klub koji u sezonu ulazi igrajući "na tri fronta" nema zamjenu za Icardija. OK, Icardi je kapetan momčadi i glavni centralni napadač, no uistinu je čudno da klub nema apsolutno niti jednog igrača ni izbliza sličnih karakteristika. S druge strane, krilnih napadača ima za izvoz. Osim Perišića i Candreve, Inter u rosteru ima još Edera (kojem je doduše prirodnija pozicija povučenog napadača u sustavu s dva napadača), Joao Maria (koji može igrati mnogo pozicija u momčadi od centralnog veznjaka, krila, polušpice - no ni na jednoj od njih se za sada nije isprofilirao da bi dokazao silne milijune uložene u njegov dolazak), Brozovića (može igrati u sredini ali i na krilu), Biabianya (zašto je on i dalje u Interu velika je enigma), Palacia (veteran koji je ove sezone glumio Icardijevu zamjenu u vrhu napada iako je on poput Edera klasičan povučeni napadač koji može igrati i na krilu), te Gabigola (pompozno najavljenu veliku mladu zvijezdu koji bi trebao predstavljati budućnost Intera, a koji uopće ne dobiva priliku da pokaže što zna).

Dakle, odlazak Perišića brojčano ne bi previše uzdrmao roster Intera, a klub bi mogao dobiti navodno 60-ak milijuna eura za reinvestiranje u pojačanje kadra. Paradoksalno je da su Interove glavne želje za ljetni prijelazni rok - novi krilni napadači, velike mlade talijanske nade Berardi i Bernadeschi. Uz to, spominje se i mogućnost nastavka uzimanja napadača iz Sampdorije, nakon Icardija i Edera navodno bi prema Milanu mogli krenuti Muriel i Schick. Novo gomilanje igrača sličnih karakteristika a vjerojatno Inter neće igrati u Europi, stoga ostaje pitanje tko će igrati. 

PERIŠIĆ - 60 MILIJUNA EURA

No dobro, o Interovoj promašenoj transfer politici dalo bi se naširoko diskutirati a to nije tema ova tribine. Tema je Perišić, da li on vrijedi 60 milijuna eura, te koji bi mu od navodno zainteresiranih "udavača" bio najbolji fit. Dakle, za početak iznos od 60 milijuna eura apsolutno nije previše za Perišića. Istina je da Ivan nije u cvijetu mladosti za nogometaša, no radi se o igraču brilijantnih fizičkih predispozicija koji definitivno može odraditi još barem tri vrhunske sezone bez padova. Mourinho i Conte u Engleskoj su za sada pokazali da ne uzimaju talente, već gotove isprofilirane igrače koji odmah i sada mogu uskočiti u momčad kako bi preuzeli glavne uloge. Perišić je upravo takav igrač - on može sutra doći u Chelsea ili Manchester i zaigrati, a treneri znaju točno što od njega mogu očekivati. Prošle sezone pričalo se o 100 milijuna eura za Pogbu i Higuaina, a sada se cifre od 60ak milijuna eura spominju za iznimno talentirane ali još nedokazane igrače poput Bernadeschija i Keite, čak i za Kalinića, a gdje su još 100+ milijuna za Belottija. Gdje vode sve te cifre teško je reći, baš kao i to ima li sve to skupa smisla, no ponovno - priče o nekom salary cap-u i financijskom fair playu nisu tema ove tribine. 

PERIŠIĆ - BEST FIT ZA CHELSEA

Kada se stiglo do zaključka da je cijena od 60 milijuna eura realna za igrača Perišićeve kvalitere, treba vidjeti tko to može platiti. Naravno, među kandidatima ne treba ni spominjati klubove iz Serie A u koje Interovi bogati Kinezi sigurno neće pustiti svoju zvijezdu, te klubove koji imaju potpuno različite transfer politike poput Borussije Dortmund koja ganja mlade igrače, te Arsenala koji očito i dalje ostaje uz škrticu Wengera. 

U Primeri takve transfere mogu odraditi Real, Barcelona i Atletico Madrid, no nije realno da će Perišić sa Apenina preseliti na Pirineje. Real sigurno ne traži zamjenu za Cristiana Ronalda, a Barcelona na krilu ne želi radnike i trkače već marketinške megazvijezde (iako bi Perišić zbog svoje igre u defanzivi bio odličan fit za novu Barcelonu). Atletico i Simeone definitivno bi bili odličan fit za Perišića, no Atletico za 60 milijuna prodaje a ne kupuje igrače i ovaj dvojac može biti sjajan tandem u budućnosti samo ako Cholo dođe u Inter (to bi bio sjajan fit, a može i sina dovesti da bude backup Icardiju - no ponovno se radi o priči za neku drugu tribinu).

Bundesliga i Perišić mogu se ponovno spojiti isključivo ukoliko ga poželi Ancelotti u Bayernu, no to nije realno s obzirom da će Ribery i Robben odigrati još barem jednu sezonu, a oni već imaju dobre backupove u Douglasu Costi i Comanu. 

PSG si može priušititi ovakav transfer, no ako ostane Emery (nerealno) na klupi onda mu Perišić ne treba. Naravno, ako dođe Simeone, moguća je rekonstrukcija momčadi.

Realno, ukoliko se Inter i Perišić raziđu onda je odlazak u Englesku jedina prava realna varijanta. Škrti Wenger sigurno neće slomiti bogate Interove Kineze nemoralnom ponudom, Guardiola u Cityu namjerava dovoditi mlade igrače i graditi novu momčad, Tottenham ima svoju transfer politiku, stoga ostaju - Manchester United i Chelsea, te treneri Mourinho i Conte kojima bi Perišić odmah postao ključan prvotimac. Mourinho još slaže svoj Manchester United i treba vidjeti kako će odraditi izlazne transfere no dovođenje Perišića bilo bi pojačanje za lijevu stranu momčadi. Još bolji fit za Perišića bio bi Chelsea i Conte. Sljedeće sezone Chelsea će igrati Ligu prvaka i Conteu silno trebaju prava pojačanja, a Perišić je za njega idealan s obzirom da može itekako zaoštriti konkurenciju za Willianovu ili Pedrovu poziciju. Nije zagrizao Conte bez veze za Perišića jer itekako dobro zna da svaka presječena Kanteova lopta s igračem Ivanovih karakteristika postaje još vrijednija za brzu tranziciju kojoj Chelsea teži. Za Abramovića 60 milijuna eura nije velik iznos, no ne treba sumnjati da će Conte itekako pažljivo birati pojačanja za sljedeću sezonu. Vrhunski stoper, brzo krilo, te centralni napadač glavne su želje Contea, a Perišić bi bez dvojbe trebao biti jedan od njegovih prvih pickova. 

Hoće li Perišić otići u Chelsea pitanje je koje će ipak pričekati imenovanje novog trenera Intera. Ukoliko dođe Cholo Simeone, ovaj tekst mogao bi biti suvišan jer Perišić onda gotovo sigurno neće napuštati Milano.

Perišić kao Conteov europski adut
Nema navijača Intera koji bi htio da Perišić napusti Milano sljedećeg ljeta, no za očekivati je da će on sljedeće godine ipak zaigrati u Premiershipu. Inter mora ispoštovati financijski fair play ukoliko želi realizirati zacrtana igračka pojačanja, a potrebne brojne milijune definitivno ne mogu dobiti prodajom igrača poput Biabianya ili Edera, već ga mogu isposlovati samo ukoliko prodaju Perišića ili Icardija. S obzirom da ipak nije realno da će kapetan Icardi napustiti Inter, znači da se izlazna vrata ipak moraju otvoriti Perišiću. Situacija bi se glede mogućnosti realizacije ovog transfera eventualno mogla promijeniti ukoliko se uskoro potvrdi dolazak Simeonea na ...
Perišić kao Conteov europski adut
Nema navijača Intera koji bi htio da Perišić napusti Milano ...
Odlicna analiza. Daj jos :) - sthagon, 27.4.17. 1:25, 0 0 0
11/2016
SKAUTING; Nova velika europska bijela nada...

Start nove sezone Serie A obilježile su neočekivano sjajne igre Lazija, Atalante i Torina. Bilo je mnogo skepsi glede igre ovih ekipa s obzirom da su Atalanta i Torino doveli trenere Gasperinija i Mihajlovića koji su u potpunosti promijenili sustav i sastav svojih prethodnika na klupi, dok je u Laziju priliku sasvim slučajno dobio i iskoristio Inzaghi. U Atalanti su zablistali do sada široj javnosti nepoznati Caldara, Kessie i Petagna, u Laziju se među žive ponovno vratio osporavani Immobile, a u Torinu brilijira "Gallo" (pijetao) Belotti koji svojim ovosezonskim izvedbama pokazuje da je trenutno najbolja talijanska "devetka". 

Malo je poznato da je Belotti na startu svoje karijere imao neuspješnu probu u Atalanti. Momčad iz Bergama poznata je kao jedna od najjačih nogometnih škola Italije, no njihove zahtjevne standarde teenager Belotti nije zadovoljio. Nije zbog toga Belotti odustao već je svoje mjesto pod suncem pronašao u obližnjem Albinoleffeu gdje se priključio Primaveri. U mladoj momčadi Albinoleffea Belotti je bio najbolji strijelac čime je zaslužio poziv u U19 reprezentaciju Italije ali i priključenje A momčadi te debi u Serie B 2012. Ispao je te sezone Albinoleffe iz Serie B, no to je Belottiju išlo u korist budući da je u Legi Pro dobio ulogu glavnog napadača. Igre mladog napadača nisu prošle nezapaženo od skauta Palerma koji itekako znaju prepoznati talentirane igrače, no i oni su imali dozu skepse prema Belottiju budući da ga nisu otkupili već su da najprije doveli na posudbu pa tek kasnije otkupili od Albinoleffea. 

Palermo je te sezone ispao u Serie B, kontroverzni predsjednik Zamparini rasprodao je klupsko blago i okrenuo se mladim nadama. S Belottijem je u potpunosti pogodio budući da je on zabijao i u Serie B i kasnije u Serie A, no ni Zamparini koji je poznat kao "kockar" nije bio sto posto siguran koliko Belotti vrijedi pa ga je prodao u Torino. Nedavno je Zamparini priznao da mu je prodaja Belottija jedna od većih pogrešaka u karijeri i da jednostavno nije vjerovao da će postati tako dobar napadač kakav je sada. Napustio je Belotti Siciliju za nemalih 7,5 milijuna eura, no trenutno vrijedi pet puta više pa je jasno zašto se Zamparini grize zbog njegove prodaje.

Trenutno je Belotti najbolji golgeter Italije s 10 golova na kontu (kao Džeko i Icardi) nakon 13 odigranih susreta Serie A. Belotti je bolji od rivala jer je te golove postigao u 11 utakmica (10 igrao od prve minute), a o tome koliko je važan za Torino govori činjenica da je ta dva preostala susreta bez njega Mihajlovićeva momčad odigrala bez da su se mreže tresle protiv slabašnih ekipa Empolija i Pescare. Iako se tek sada naveliko priča o Belottiju treba napomenuti da na njegovom dolasku u Torino nije inzistirao aktualni trener Mihajlović, već njegov prethodnik Ventura koji je sada izbornik Italije.

Venturin je Torino igrao u 3-5-2 sustavu, najčešće s mladim Belottijem i iskusnim Maxi Lopezom od prve minute u vrhu napada. Pod Venturom je Torino igrao specifičan nogomet u kojem je teško postizao i još teže primao pogotke. Nakon odrađene faze prilagodbe na Venturin sustav i ideje igre, Belotti je eksplodirao u drugom dijelu prošle sezone. Postigao je 11 pogodaka na proljeće (još jedan u prvom dijelu prošle sezone), a navijače je osvojio golom mrskom gradskom rivalu Juventusu kojim je zaključio rekordni Buffonov niz uzastopnih minuta bez primljenog pogotka. Na startu nove sezone još je efikasniji i ubojitiji po suparničke obrane, a sjajne igre dovele su i debi za A reprezentaciju Italije nakon što je prethodno bio standardan u U19, U20 i U21 izabranoj vrsti.

Debi za Azzurre Belotti je imao pod novim izbornikom Venturom, trenerom koji ga je i doveo u Torino. Nije Belotti u reprezentaciju stigao kako bi kao mlad igrač popunio mjesto već je odmah postao stožerni napadač koji je postigao tri gola u dosadašnja tri kvalifikacijska nastupa, te koji je igrao odlično i pogodio vratnicu u nedavnom prijateljskom susretu s Njemačkom. Pelle je otišao za novcem u Kinu i posvadio se s Venturom, no nitko više u Italiji ni ne spominje napadača koji je bio neizostavan prvotimac na Europskom prvenstvu u Francuskoj jer je stigao nezaustavljivi Belotti.

Teško je pronaći nogometnog djelatnika u Italiji koji trenutno opisujući Belottija ne koristi hvalospjeve. Ništa čudno jer radi se o napadaču koji je ujedno i prva fronta obrane, igraču koji imponira snagom i brzinom, te koji itekako zna savladati suparničke vratare. Teško je uopće pronaći neke mane u trenutnoj igri Belottija. Za klasičnu devetku nije pretjerano visok no unatoč tome djeluje opasno u igri glavom, imponira fizičkom spremom i snagom, a iako je klasični golgeter nije mu strano ni asistirati suigraču u boljoj poziciji pa je ove sezone već sakupio 3 asistencije u Serie A. 

Koliko vrijedi Belotti teško je reći s obzirom na aktualnu situaciju napumpanih cijena vrhunskih nogometaša. Činjenica je da Belotti s obzirom na samo 22 godine itekako vrijedi mnogo jer njegove najbolje igre tek trebaju stići. Ujedno je činjenica i da defanzivno ima bolju statistiku od trenutno najpotentnijih Serie A napadača Džeke i Icardija, da statistički više od njih pomaže svojoj momčadi u defanzivi, da ima isti broj golova kao i oni uz manji broj udaraca po utakmici, te da ima više ključnih dodavanja. Statistički se radi o trenutno najboljem allround napadaču Serie A, taktički najzahtjevnije lige, a to se cijeni s obzirom na njegove godine i više od 50 milijuna eura. Uostalom, malo stariji Icardi je procijenjen na minimalno 70 milijuna eura a Belotti za razliku od njega nije problematičan igrač već baš naprotiv - igrač kojeg trenutno voli cijela Italija i u kojem vidi devetku Azzurra na duže vrijeme. 

Belotti - nova devetka Azzurra
Start nove sezone Serie A obilježile su neočekivano sjajne igre Lazija, Atalante i Torina. Bilo je mnogo skepsi glede igre ovih ekipa s obzirom da su Atalanta i Torino doveli trenere Gasperinija i Mihajlovića koji su u potpunosti promijenili sustav i sastav svojih prethodnika na klupi, dok je u Laziju priliku sasvim slučajno dobio i iskoristio Inzaghi. U Atalanti su zablistali do sada široj javnosti nepoznati Caldara, Kessie i Petagna, u Laziju se među žive ponovno vratio osporavani Immobile, a u Torinu brilijira "Gallo" (pijetao) Belotti koji svojim ovosezonskim izvedbama pokazuje da je trenutno najbolja talijanska "devetka". Malo je poznato ...
Belotti - nova devetka Azzurra
Start nove sezone Serie A obilježile su neočekivano sjajne igre ...
Belotti je cudo od igraca, nije klasicni centarfor kakve je Italija godinama proizvodila;drago mi je sto se njegova eksplozija nastavila pod Mihajlovicem...i uskoro ocekujem neki tvoj tekst o njemu i Gasperiniju:) - johnny08, 21.11.16. 15:20, 0 0 0
Mogao bi i Montellu obraditi sa njima...kao neko trojstvo najimpresivnijih trenera danas u Italiji. - johnny08, 21.11.16. 15:22, 0 0 0
Super analiza. Odmah se osjećam da ga bolje poznajem... - Losovius, 21.11.16. 15:37, 0 0 0
Gasperini radi sjajan posao u Atalanti - tko je gledao kako su ubili Romu (ali i prije toga Sassuolo, Genou itd) zna o cemu pricam. Mislim da nema igraca kojem tamo nije narasla cijena - a Petagni, Caldari, Gomezu, Kurtiću i Kessieu pogotovo... - Leader, 21.11.16. 17:14, 0 0 0
Montella je po meni najperspektivniji trener tamo... Gasp ima svoj djir koji prolazi ovisno o sredini u kojoj se nalazi ali on od svoga nimalo ne odstupa, a Mihajlović je jednostavno našao klub po mjeri i igrače kod kojih može uspostaviti autoritet - Leader, 21.11.16. 17:17, 0 1 0
10/2016
Uspjeh Rijeke; je li se promijenio Matjaž Kek ili su se promijenile okolnosti?

Lijepo je svakom navijaču Rijeke pogledati tablicu HNL-a nakon 12 odigranih kola budući da Kekova momčad čvrsto drži sam vrh uz ugodnih 6 bodova prednosti nad Dinamom, te još više nad Osijekom i Hajdukom. Osijek je ojačan ulaskom kapitala u klub postao najugodnije iznenađenje sezone a Hajduk djeluje dobro pod Pušnikom, no realno je utrka za naslovom prvaka Hrvatske dvoboj između Rijeke i Dinama.

Što se promijenilo naspram prethodnih sezona? Ponajprije činjenica da Rijeka ima kontinuitet za razliku od Dinama. Pod kontinuitetom tu se smatra dobro poznata Miškovićeva klupska politika, te pružanje apsolutne podrške treneru Keku. Dinamo je nakon odlaska Mamića u Saudijsku Arabiju ove sezone već imao tri trenera na klupi, a osim trenera Maksimir su napustili uvjerljivo najbolji igrači Pjaca i Rog. Radilo se o ponajboljim igračima lige za koje nisu dovedena adekvatna pojačanja i to se očito vidi na igri Dinama koji ove sezone igra vjerojatno najlošiji nogomet u posljednjem desetljeću. Imaju Dinamovi klinci talenta, ali ovaj je put Mamić pretjerao mislivši da se može prošetati do novog naslova prvaka s klincima i preplaćenim strancima koji biraju utakmice. Uz to, Dinamo trenutno nema širinu kadra za uspješno igranje na dva fronta i ekipi sigurno teško padaju nastupi u Ligi prvaka gdje im suparnici redom pune mreže.

S druge strane Rijeka je ostala bez Europske lige zbog pravila gola u gostima, no to je zapravo vrlo dobro za put prema prvom naslovu prvaka Hrvatske budući da se Kek žali da nema preveliku širinu momčadi. Otišla je s Rujevice jedna kompletna momčad u posljednjih godinu dana, no to se na igri momčadi ne vidi jer Kek nije mijenjao svoj rukopis. Pred godinu dana Rijeka je pobijedila Dinamo s 2-1 a igrali su Vargić - Vešović, Samardić, Mitrović, Žuta - Maleš, Moises, Močinić - Tomasov, Bezjak, Sharbini, a s klupe su ušli Roshi, Radošević i Bradarić. Godinu dana kasnije Rijeka ponovno pobjeđuje Dinamo i to na mnogo impresivniji način a od navedenih igrača u klubu su i dalje samo Vešović (koji je s pozicije beka uspješno prekvalificiran na krilo), Mitrović (koji je iskoristio odlazak Leškovića i postao standardni stoper), Žuta, Maleš i Bradarić. 

Odlazak Vargića jedan je od najboljih poslova Rijeke budući da je priliku dobio ništa lošiji Prskalo. Vargić je imao fenomenalne reakcije u situacijama jedan na jedan, ali bio je mnogo skloniji pogreškama od Prskala. Uz Prskala, tu su mladi Sluga i Nevistić kojima talenta ne nedostaje. Novi Kekov stoperski dvojac čine 22-godišnjaci Elez i Mitrović, a na bokovima su makedonski reprezentativci Žuta i Ristovski. Kao backup su tu crnogorski reprezentativni stoper Šofranac, mladi Ikić, te Martić koji je igrao u Serie A. Vezni je red također vrlo dobro posložen budući da su tu Maleš, Bradarić i Mišić, te Čanađija kao dobar backup. Pozicije ofenzivnih veznjaka (fantazista) drže Andrijašević i Matei, a Kek na raspolaganju ima vrlo dobra krila Črnica, Gorgona, te otkrića sezone Vešovića. Gavranović se sve bolje snalazi na za njega netipičnoj poziciji prve špice, a njegova zamjena Handžić još nije dobio pravu priliku. Sve u svemu Kek na raspolaganju ima vrlo dobro posloženu momčad koja nije toliko široka kao prethodnih godina, no u kojoj su igrači koji su dobro unovčili izlazne transfere dobili više nego dostojne zamjene.

Posljednjih godina Rijeka je imala zvijezde u momčadi poput Sharbinija, Benka i Kramarića, no sada je najveća zvijezda sama momčad. Rijeka ima statistički uvjerljivo najbolji napad i najbolju obranu lige, no ono što navijače najviše veseli - ima igru kojom gazi sve suparnike. Ove sezone samo po bod protiv Intera i Cibalije ne bole previše jer je u obje utakmice Rijeka dominirala i jer joj je u obje nedostajalo samo malo sportske sreće da pobjedi. Teško je istaknuti pojedince kada cijeli tim igra odlično, no ove sezone igru Rijeke definitivno je oplemenio Franko Andrijašević koji je poveznica između vezne linije i samog napada. Sharbini je imao i veću kvalitetu od njega, ali on je uporno bježao prema out liniji što Franko ne radi već igra na svojoj prirodnoj poziciji između samog napada i defanzivno orijentiranih veznjaka. Nakon Hajduka, Dinama i Lokomotive očito je pronašao sredinu u kojoj može razmišljati samo o nogometu. Treba se spomenuti i Mitrovića koji je bio na pragu odlaska iz kluba tijekom ljeta. Nestrpljiv je bio Mitrović jer je smatrao da nije dobio dovoljno prilika pored Leškovića i Samardžića, no definitivno mu se isplatilo ostati na Rujevici jer je postao najbolji stoper lige i reprezentativac Hrvatske. Vrhunski djeluje i desna strana na kojoj se savršeno nadopunjuju Vešović i Ristovski koji bi vrlo lako mogli postati sljedeća imena u rubrici "odlasci" jer s aktualnom formom bili bi pojačanja za sve klubove Serie A osim Juventusa (te eventualno Napolija i Rome koji su na desnoj strani dobro pokriveni).  

Kek je napravio vrhunski posao u Rijeci. Jasno je da mu se kao treneru ne sviđa to što konstantno najbolje igrače mora prodavati, no svjesno je ušao u Miškovićevu priču i dobro zna kakva je politika kluba. Dobro je što mu Jurčić i Mance konstantno donose "pravi materijal" u svlačionicu i da nivo kvalitete ne pada zbog izlaznih transfera. Sportski management kluba radi uistinu vrhunski posao. Planski su na startu Miškovićevog mandata dovođena poznata nogometna imena koja su se možda kratkoročno pokazala kao promašaji, no koja su bila neophodna da Rijeka postane poželjna destinacija za igrače koji žele steći igračku afirmaciju ili se žele vratiti nakon pada. Jedno je bilo svojedobno dovođenje Fredija Bobića da odradi bezbrižno prijelaz u veteranske vode na suncem okupanoj Kantridi, no dolazak imena poput Gavranovića (bivši reprezentativac Švicarske koji je igrama u Rijeci zaslužio ponovno pretpoziv u reprezentaciji) i Gorgona koji je bio kapetan bečke Austrije i koji je u najboljim igračkim godinama jednostavno je dokaz da Rijeka konstantno raste u svim segmentima. Upravo je to sada slučaj pa Rujevica postaje pusta prilikom reprezentativne stanke. Nije na odmet napomenuti ni da nitko u kadru Rijeke nema još 30 godina, da je najstariji Prskalo koji ima za vratara malih 29 godina, a da su od igrača u polju najstariji 27-godišnjaci Maleš i Gorgon. 

Biti će naravno i u budućnosti izlaznih transfera jer je to neminovno za klub poput Rijeke, ali dok Kek nastavlja sa svojim radom i dok u svlačionici postoji disciplina za očekivati je da će se uspon Rijeke nastaviti. Prednost nad Dinamom je velika ali itekako dostižna pa prostor za opuštanje ne postoji. Kratkoročni cilj definitivno mora biti povećanje razlike do zimske stanke i iskorištavanje Dinamovog igranja u Ligi prvaka, a dugoročni cilj je jasan - prvi (priznati) naslov prvaka Hrvatske za Rijeku.

Rijeka mirno plovi prema prvom naslovu prvaka
Lijepo je svakom navijaču Rijeke pogledati tablicu HNL-a nakon 12 odigranih kola budući da Kekova momčad čvrsto drži sam vrh uz ugodnih 6 bodova prednosti nad Dinamom, te još više nad Osijekom i Hajdukom. Osijek je ojačan ulaskom kapitala u klub postao najugodnije iznenađenje sezone a Hajduk djeluje dobro pod Pušnikom, no realno je utrka za naslovom prvaka Hrvatske dvoboj između Rijeke i Dinama. Što se promijenilo naspram prethodnih sezona? Ponajprije činjenica da Rijeka ima kontinuitet za razliku od Dinama. Pod kontinuitetom tu se smatra dobro poznata Miškovićeva klupska politika, te pružanje apsolutne podrške treneru Keku. Dinamo je nakon odlaska ...
Rijeka mirno plovi prema prvom naslovu prvaka
Lijepo je svakom navijaču Rijeke pogledati tablicu HNL-a nakon 12 ...
Vidjet ćemo za par mjeseci :) - Leader, 16.10.16. 19:13, 0 0 0
Ne, nego tako razgovaraj na nekom šrot forumu. Na Tribini objasni zašto tako misliš pa ću to respektirati. - Topsi, 17.10.16. 9:49, 1 0 0
NEkako mi je ovo analize iz domene 'to već sve znamo'. Vrlo općenita i pregledna. BOlje bi bilo da si samo ušao u jednu točku ali kako treba. Bilo da je to odlična desna strana, raspored ili nešto treće. - Losovius, 17.10.16. 11:44, 0 0 0
Možda mi je najzamiljiviji ovaj dio o odlascima, pa vjerojatno je već moguće spekulirati koji bi igrači mogli otići na zimu (Ristovski) i koliko bi momčad patila. - Losovius, 17.10.16. 11:45, 0 0 0
S obzirom da se klupska blagajna dobro napunila tijekom ljeta nije imperativ nikoga prodavati na zimu - ali sigurno će ponuda biti za Ristovskog, Vešovića i Mitrovića. Idealno bi bilo da ih se zadrži još godinu dana jer će im cijena samo rasti - Leader, 17.10.16. 17:07, 0 0 1
10/2016
Što mora napraviti De Boer da bi Inter prestao biti 'one-man' momčad?

U Interu se tijekom ljeta okrenula nova stranica u klupskoj povijesti budući da su novi kineski vlasnici odlučili znatno ojačati kadar kako bi vratili momčad u vrh europskog nogometa. Bogati ulazni transferi nisu ništa novo za Inter budući da je bivši predsjednik Moratti svojedobno rušio rekorde dovodeći velika imena u svlačionicu pa su u crno-plavom dresu igrale legende poput Mattheusa, Klinsmanna, Baggija, Ronalda, Vierija, Ibrahimovića i Eto'oa.

KINESKI PLAN BEZ PRAVOG PLANA

Teško je reći kakav plan imaju novi kineski investitori osim što im je jasan cilj da u klub žele dovesti velika imena. Potezi Intera posljednjih mjeseci u najmanju su ruku čudni. Trener Mancini odradio je pripreme i dobio otkaz da bi ga De Boer zamijenio tik pred početak nove sezone. Odlazak preplaćenog i precijenjenog Mancinija navijače definitivno nije razočarao, a dolazak nesumnjivo talentiranog De Boera naizgled izgleda kao odličan potez. Zašto naizgled? Zato jer u klubu očito nisu pretjerano razmišljali o tome da će njihovom novom treneru definitivno biti potrebno vrijeme da se asimilira na talijanski nogomet i da svoje ideje prenese igračima. De Boer je u Ajaxu preferirao 4-3-3 taktički sustav kojeg je htio implementirati i u Interu, no to se pokazalo neuspješnim jer je klub tijekom ljetnog prijelaznog roka dovodio igrače idealne za 4-2-3-1 sustav kojeg je preferirao De Boerov prethodnik Mancini. Navijačima Intera sigurno je lijepo čuti da je klub tijekom ljeta uspio privući velika imena poput Candreve, Joao Marija i Gabigola, no jesu li kineski investitori svjesni da su kupili tri igrača za istu poziciju desnog krila koju mogu igrati osim ljetnih pojačanja i Biabiany i Brozović. OK, Joao Mario može igrati i povučenije na desnoj strani veznog reda ali jasno je vidljivo da se nije kupovalo planski već oportuitetno.

De Boer s aktualnim kadrom Intera ne može igrati svoj omiljeni 4-3-3 sustav budući da je momčad pretrpana sličnim igračima. Za tu formaciju ključno je imati režisera igre, a Inter takvog igrača jednostavno nema. Banega je nesumnjivo veliko ljetno pojačanje, no on je u Sevilli igrao sjajno na poziciji fantaziste a ne režisera i u Interu se vidi razlika u kvaliteti njegove igre ovisno o tome za kakvu se formaciju De Boer odluči. Drugi problem za De Boera je činjenica da ima niz igrača istih ili jako sličnih karakteristika. Medel, Felipe Melo, Kondogbia, Brozović i Gnoukouri su redom igrači koji su sami sebi konkurencija za dvije pozicije veznjaka (jedna je po defaultu Banegina) u 4-3-3 formaciji. Dakle, zaključak je da De Boer trenutno nikako ne može prilagoditi momčad sebi već da se on definitivno mora prilagoditi igračima koje ima na raspolaganju.

INTEROV TRENUTNI ROSTER

U Italiji nema trenera-managera kao u Engleskoj, što znači da bi svaki sportski direktor u suradnji s trenerom trebao dovoditi pojačanja na način da se momčad posloži tako da se svakog igrača može bezbolno zamijeniti u slučaju potrebe. U Interu se taj posao nije najbolje odradio tijekom ljeta jer je apsolutno jasno da kapetan Icardi nema dostojnu zamjenu na poziciji centralnog napadača, a da su se kao što je već navedeno na nekim drugim pozicijama igrači gomilali bez ikakvog plana. Apsolvirano je da De Boer mora igrati u 4-2-3-1 sustavu pa nije na odmet pogledati koje su mu glavne opcije i alternative za pojedine pozicije. Handanović je nedodirljiv na golu, a dobre alternative su mu iskusni Carrizo i iznimno talentirani Radu (naravno tu je još uvijek i vječiti talent Bardi koji je ponovno na posudbi). Stoperski par čine vrlo dobri Miranda i Murillo kojima su alternative Ranocchia i Andreolli. Na papiru to izgleda jako dobro iako bi svi ljubitelji Intera čim dalje od kluba voljeli vidjeti kiksera Ranocchiju. Bočne pozicije godinama su najveći problem Intera i još uvijek se ne vidi dugoročno rješenje. Ansaldi, D'Ambrosio, Santon, Nagatomo i mladi Miangue su dobri igrači ali ne i svjetske klase kakve bi na raspolaganju volio imati De Boer. Na pozicijama centralnih veznjaka uvijek bi trebao biti jedan pitbull poput Medela ili Felipe Mela ali i jedan kompletniji igrač koji bi trebao sudjelovati i u ofenzivnom dijelu igre. Za tu poziciju konkuriraju Kondogbia, Brozović i Gnoukouri iako je jasno da će se s obzirom na aktualni kadar tu morati snaći Joao Mario. Na krilima su prve opcije Candreva i Perišić, a osim njih na tim pozicijama mogu igrati Gabigol, Eder, Palacio, Biabiany, Brozović i Joao Mario. Za pozicije razigravača De Boeru su na raspolaganju Banega i Jovetić. Ederu i Palaciju su doduše prirodne pozicije povučenih napadača u formacijama s dva napadača pa ne čudi da je njihov doprinos u posljednjih godinu dana skroman jer ako i dobiju priliku za igru oni moraju biti na za njih neprirodnim pozicijama. Dolazimo do pozicije "prime punte" koju zauzima kapetan Icardi koji jednostavno nema prave zamjene u klubu. Mogu njegovu poziciju odigrati Palacio ili Jovetić kao "lažna devetka" ali dosadašnje su utakmice Intera bez Icardija pokazale da kada on ne igra nema ni prave igre u napadačkom dijelu kao ni golova.

ICARDI - INTEROV PROJEKT

Umirovljenjem legendarnog Javiera Zanettija Inter je ostao bez kapetana i vođe na terenu. Ranocchia je kratko imao kapetansku vrpcu, a onda ju je klub dodijelio mladom napadaču Icardiju oko kojeg želi graditi momčad u budućnosti. S obzirom da je Icardi pred dvije sezone bio uz Tonija najbolji strijelac Serie A ta je odluka igrački opravdana, a glede osobnosti jasno je da će teško klub u današnje vrijeme iskrivljenih vrijednosti u nogometu pronaći osobu poput Zanettija. Poznata je priča da je Icardija po dolasku iz Barcelone u Sampdoriju zaštitnički prihvatio iskusni sunarodnjak Maxi Lopez, a da je godinu dana kasnije Interov golgeter završio s njegovom suprugom Wandom Narom. Oženio se Icardi Wandom Narom, istetovirao imena djece Maxi Lopeza, a suprugu je imenovao i managericom. Upravo mu je ona proteklih dana ispregovarala iznimno bogat dugoročni ugovor s Interom koji ima i rekordnu odštetnu klauzulu. Trenutak za provociranje bogatijeg ugovora Icardiju nije mogao biti bolji zato jer aktualna statistika kaže da se apsolutno sve u igri Intera trenutno vrti upravo oko njega.

Zbog cijele priče s Wandom Narom Icardi nije najpopularniji nogometaš Italije, a navodno mu je zbog toga onemogućen i pristup reprezentaciji Argentine. Voljeli ga ili ne, neosporno je da se radi o jednom od najboljih "devetki" svijeta u ovom trenutku. Igrač koji je rođen poput Messija u Rosariju prošao je Barceloninu školu nogometa, no nije se dugoročno vidio na Nou Campu pa je odlučio sreću potražiti u Sampdoriji. Odmah je zabljesnuo Icardi u Sampdorijinoj Primaveri i brzo je dobio priliku zaigrati u najjačem rangu talijanskog nogometa. U debiju je zabio gol mrskom rivalu Genoi, nedugo zatim zatresao je mrežu Juventusa i bilo je jasno da je Serie A obogatio veliki igrač. Jednu sezonu odradio je Icardi u Sampdoriji i u 33 utakmice postigao je 11 golova, a od 2013. redovito trese mreže u dresu Intera. U dosadašnjih 96 nastupa postigao je 53 gola, a navijače je odmah osvojio činjenicom da mu itekako "leži" Juventus. Ove sezone Icardi nije sudjelovao u samo jednom od svih golova koje je Inter postigao.

TREBA LI INTER RIJEŠITI "OVISNOST O ICARDIJU"

Trenutno se sve glede napadačke igre Intera vrti oko Icardija, a s obzirom na bogati dugoročni ugovor kojeg je isposlovala Wanda Nara očito je da se to neće mijenjati u skoroj budućnosti. S obzirom na Icardijev doprinos to i nije loš plan, no čim prije klub mora imati pravu zamjenu za svog glavnog golgetera. Imaju u klubu pravu zamjenu u mladom Manaju kojeg su poslali na posudbu u Pescaru, no takav potez su napravili i s Livajom koji je bio backup za Milita pa su žalili što su ga poslali na posudbu kada se iskusni argentinski napadač ozlijedio. Palacio jednostavno nije "prima punta" i u aktualnom kadru Intera za njega jednostavno mjesta nema. Ozbiljno bi klub trebao pristupiti zimskom prijelaznom roku jer kadar definitivno nije ujednačen na svim pozicijama. Uz Palacija u budućnosti Intera teško se može naći mjesto za Biabianya, Felipe Mela, Brozovića, Edera i Jovetića, a klub bi se definitivno napokon trebao ozbiljno posvetiti problemu bekova. Uz ljetna pojačanja i najavljene nove dolaske, te zdravog Icardija - Inter bi se morao vratiti u borbu za sam vrh Serie A.

Icardi u Interu nema konkurenciju
U Interu se tijekom ljeta okrenula nova stranica u klupskoj povijesti budući da su novi kineski vlasnici odlučili znatno ojačati kadar kako bi vratili momčad u vrh europskog nogometa. Bogati ulazni transferi nisu ništa novo za Inter budući da je bivši predsjednik Moratti svojedobno rušio rekorde dovodeći velika imena u svlačionicu pa su u crno-plavom dresu igrale legende poput Mattheusa, Klinsmanna, Baggija, Ronalda, Vierija, Ibrahimovića i Eto'oa. KINESKI PLAN BEZ PRAVOG PLANA Teško je reći kakav plan imaju novi kineski investitori osim što im je jasan cilj da u klub žele dovesti velika imena. Potezi Intera posljednjih mjeseci u najmanju ...
Icardi u Interu nema konkurenciju
U Interu se tijekom ljeta okrenula nova stranica u klupskoj ...

Respekt: Sylar, Gavran,

09/2016
Transfer deadline: Koji su igrači bili najbolje, koji najlošije kupovine?

Mercato je službeno gotov, engleski klubovi su se pokazali kao rastrošni milijarderi i cifre koje su određeni igrači postizali bile su nevjerojatne, Talijani se ojačani stranim kapitalom polako vraćaju na veliku scenu, no sada je sve to do zime gotovo. Odnosno nije - jer još je mnogo vrlo zanimljivih igrača koji se mogu dovesti besplatno - a dobrih prilika ima na svim pozicijama.

GOLMANI

Vladimir GABULOV

Gabulov je vratar koji je dobro poznat u Rusiji budući da je godinama branio boje CSKA Moskve, Kubana Krasnodara, Anži Makhachkale i Dynama Moskve. Uz to, godinama je bio član reprezentacije iako kraj Akinfejeva nije dobivao previše prilika. Nakon kraha moskovskog Dinama ostao je bez kluba, no s obzirom na kvalitetu i činjenicu da ima samo 32 godine to tako ne bi trebalo dugo ostati.

Alexandros TZORVAS

Radi se o iskusnom vrataru koji je svoje najbolje dane imao pred 5-6 godina dok je branio za Panathinaikos i reprezentaciju Grčke. Uslijedio je transfer u Serie A gdje nije previše branio za Palermo i Genou iako su očekivanja bila velika (trebao je zamijeniti Sirigua koji je tada išao u PSG). Vratio se Tzorvas u Grčku kako bi ponovno postao reprezentativac i to mu je uspjelo, no onda je uslijedila čudna odluka i avantura u Indiji. Sada je bez kluba, za vratara je u odličnim godinama, a ni novca mu nakon Indije ne bi trebalo nedostajati. 

OBRANA

Martin CACERES

Najveće ime na tržištu slobodnih braniča je urugvajski reprezentativac Martin Caceres kojem je istekao ugovor u Juventusu. U talijanskom gigantu je uglavnom grijao klupu, imao je nekih privatnih problema, uslijedila je ozljeda i konačno rastanak s klubom. S 29 godina itekako je atraktivan igrač i za one najveće klubove.

Juan VARGAS

Vargas je tzv. "last minute slobodan igrač" budući da je posljednjeg dana prijelaznog roka raskinuo ugovor s Betisom. Polivalentan igrač koji pokriva sve pozicije na lijevoj strani, ima kvalitetu u obrani i napadu, a pogotovo dobri su mu centaršutevi. Igrač koji je godinama bio važan kotačić u igri Fiorentine i Perua definitivno neće dugo imati status slobodnog igrača.

Felipe SANTANA

Još jedan igrač za kojeg je pomalo čudno da nema kluba. Stasiti stoper afirmirao se u europskom nogometu igrajući pet godina za Borussiju iz Dormunda nakon čega se nije najbolje snašao u redovima Schalkea. Uslijedile su kratke epizode u Olympiakosu i Kuban Krasnodaru kojeg napušta budući da ga nije spasio od ispadanja iz lige. 

Danilo SOARES

Ovaj lijevi bek ima samo 24 godine i u posljednje je 3 godine bio neizostavan kotačić u Ingolstadtu, ekipi koja je prošle sezone oduševila granitnom obranom u Bundesligi. Kao standardan prvotimac čvrste Bundesligaške obrane već je trebao pronaći klub, pogotovo kada se zna da igra na poziciji koja je u brojnim klubovima deficitarna.

Lorik CANA

Kapetan Albanije nije se proslavio na Europskom prvenstvu budući da je odmah u prvoj utakmici zaradio direktan crveni karton, no bez obzira na to radi se o igraču s bogatim iskustvom igranja u velikim klubovima. Nakon standardnog igranja u redovima PSG-a, Marseillea, Sunderlanda, Galatasaraya, Lazia i Nantesa traži novi klub i posljednji bogati ugovor. 

ALEX

Ako je Cana iskusan stoper s bogatim iskustvom u velikim klubovima što onda reći za bivšeg brazilskog reprezentativca Alexa koji je oduševljavao u Chelsea, PSV-u, PSG-u, te ne previše u Milanu. Istina je da je ušao u pozne igračke godine za stopera, ali itekako može pomoći svojim znanjem i iskustvom.

Modibo DIAKITE

Stasiti stoper iznimnih fizičkih karakteristika još nije ušao u tridesete, no trenutno je bez kluba iako iza sebe ima bogato iskustvo igranja u Serie A. Snažan stoper iznimne skočnosti, može igrati i desnog beka iako to baš i nije pretjerano pozitivno s obzirom da nije neki tehničar. Prošle sezone igrao je za Frosinone i Sampdoriju, no sada traži novi klub.

Dalo bi se tu pronaći još zanimljivih imena - Philippe Mexes, Ricardo Carvalho, Maicon, Danijel Pranjić, Marco Motta, Djamel Mesbah...

VEZNI RED

Mathieu FLAMINI

Najveće ime među slobodnim veznjacima definitivno je Flamini, radilica koja je nakon debija u Marseilleu ostavila značajan trag igrajući za Arsenal i Milan. Sa 32 godine još uvijek itekako ima što za reći iako je poznato da je pametno ulagao svoj novac i da mu je motiv sada samo igranje nogometa.

SIMAO

Ne, ne radi se o Simao Sabrosi već o onom stasitom defanzivnom veznom koji je godinama igrao odlično za Pahathinaikos. Nakon toga je otišao po novce u Kinu da bi se brzo vratio i tri godine igrao uspješno za Levante. Reprezentativac Mozambika, fizički snažan igrač koji s 28 godina itekako još ima što reći.

Zakaria LABYAD

Na listi free agentsa svoje je ime našao i jedan veliki neostvareni talent. Labyad je eksplodirao u PSV-u kao teenager da bi ga kupio Sporting u kojem se nije snašao. Slali su ga na posudbe i očito odustali od njega s obzirom da je slobodan naći novi klub. Ima 23 godine i sada mu je pravo vrijeme da dokaže da može iskoristiti svoj potencijal.

Sulley MUNTARI

Reprezentativac Gane i iznimno zahvalan veznjak koji je svoje kvalitete pokazao igrajući godinama u Serie A (Udinese, Inter, Milan), te Premiershipu (Portsmouth, Sunderland). Ima 32 godine, iza njega je avantura u Ittihadu, te vrijeme da se vrati na europsku scenu.

Raul MEIRELES

Bilo je pomalo čudno prošlog ljeta gledati reprezentaciju Portugala bez njega s obzirom da je godinama bio standardan u veznoj liniji. Agresivac osebujnog izgleda, ali igrač kojem nogometne kvalitete ne nedostaje. Iza njega su četiri godine u Fenerbahceu (prethodno Porto, Liverpool, Chelsea), a ispred njega je još jedan pravi nogometni ugovor s obzirom na 33 godine.

Urby EMANUELSON

Polivalentan i iznimno zahvalan igrač za svakog trenera. Njegov možda najveći problem bio je što ga je svaki trener vidio na različitim pozicijama (od beka preko krila, do centralnog veznjaka i napadača) pa se na kraju nije isprofilirao kao vrhunski igrač. Ipak, bogata karijera je iza njega (Ajax, Milan) i lagani pad u posljednje dvije godine budući da se nije naigrao u Romi i Veroni.

Piotr TROCHOWSKI

Izniman talent potvrdio je igrajući godinama vrhunski za HSV i Sevillu, no prošlosezonski transfer u Augsburg pokazao se promašajem. Konstantno je Trochowski bio ozlijeđen, a kako je klub općenito imao problema s brojnim ozlijeđenim igračima zbog igranja na tri fronta onda ga se forsiralo nedovoljno spremnog i to sve u svemu nije dobro izgledalo. Sada Trochowski traži novi klub, a onaj tko ga uzme može napraviti pun pogodak ukoliko ga poštede ozlijede.

NAPAD

Miroslav KLOSE

Fredi Bobić je svoju bogatu karijeru zaključio na Kantridi, e što bi lijepo bilo da jedan od najboljih golgetera posljednjih 20 godina zaključi svoju karijeru na Rujevici. To se naravno neće dogoditi, ali Klose će i ove godine tresti mreže. Očekivalo ga se u Wolfsburgu, no to još nije potvrđeno. Posljednjih godina je legendarni njemački golgeter u Laziju dokazao da za njega godine nisu bitne i da on i dalje itekako može tresti u kontinuitetu suparničke mreže.

Daniel OSVALDO

Potpuno drugačija priča od Klosea. Talent je neosporan, ima samo 30 godina, ali je upitno što se njemu događa u glavi. Konstantne svađe i problemi u svlačionici svrstavaju ga tik uz Balotellija na listi nepoželjnih igrača od strane trenera. Trebao bi pronaći klub ovih dana, no pitanje je tko je toliko očajan s napadačima da će u svlačionicu dovesti pravu tempiranu bombu.

Emmanuel ADEBAYOR

Miks prethodnog dvojca - igrač nezgodnog temperamenta ali i igrač koji itekako ima kvalitetu i zna zabijati. Uostalom, nije li mu najbolja referenca lista klubova za koje je igrao: Metz, Monaco, Arsenal, Man City, Real Madrid, Tottenham, Crystal Palace. Očekuje zadnji ozbiljan ugovor stoga mu se ne žuri u pregovaranju.

Ishak BELFODIL

Belfodil je svojevremeno bio jedna od najvećih nada talijanskog nogometa. Igrač ponikao u Lyonu zablistao je igrajući za Parmu, izborio je bogati transfer u Inter gdje se nije dokazao. Nakon financijskog kraha Parme išao je po novce na Bliski istok, no sada je spreman da se vrati na veliku scenu. Ne treba zaboraviti da ima samo 24 godine.

Niklas BENDTNER

Lord Bendtner ponovno je bez kluba. Nevjerojatna priča o sjajnom talentu, najboljem danskom nogometašu koji bi mogao zaključiti karijeru s 28 godina. Eksplodirao je u Arsenalu pa igrao u Birminghamu, Sunderlandu, Juventusu i Wolfsburgu. Nije se naigrao u klubovima posljednjih godina, no u reprezentaciji Danske je uvijek bio dobar i efikasan. Ako je uzimanje Osvalda kocka, što onda reći za onog trenera koji u svlačionicu dobije lorda Bendtnera?

FEDERICO MACHEDA

Ako uživate u nogometnoj eksploziji Rashforda u Man UTD onda treba znati da je takav igrač već postojao na Old Traffordu. Bio je to Macheda koji je u klub stigao sa samo 16 godina. Brilijirao je prvih godina Macheda za mladu momčad Manchestera i dobio je priliku u prvoj momčadi da bi - stao. Slao ga je Man UTD na posudbe u Sampdoriju, QPR, Stuttgart, Doncaster i Birmingham da bi na kraju osutao. Uzeo ga je Cardiff kojeg vodi Solskjaer (bivši trener u rezervama Man UTD) da bi ponovno završio na posudbi u Nottinghamu gdje je odigrao samo tri utakmice u polusezoni. Solskjaer dobro zna kakav je Macheda talent bio, no ni on mu nije uspio oživiti karijeru. Za momka od 25 godina još nije kasno da zablista, samo je pitanje tko će mu dati novu priliku nakon silnih razočarenja.

Dalo bi se tu izdvojiti još mnogo zanimljivih imena: Marouane CHAMAKH, Stephane SESSEGNON, Peter ODEMWINGIE, Kevin KURANY, Bobby ZAMORA, Gonzalo BERGESSIO, Boško JANKOVIĆ...

Gotov je "mercato" ali ima još zanimljivih "free agentsa"
Mercato je službeno gotov, engleski klubovi su se pokazali kao rastrošni milijarderi i cifre koje su određeni igrači postizali bile su nevjerojatne, Talijani se ojačani stranim kapitalom polako vraćaju na veliku scenu, no sada je sve to do zime gotovo. Odnosno nije - jer još je mnogo vrlo zanimljivih igrača koji se mogu dovesti besplatno - a dobrih prilika ima na svim pozicijama. GOLMANI Vladimir GABULOV Gabulov je vratar koji je dobro poznat u Rusiji budući da je godinama branio boje CSKA Moskve, Kubana Krasnodara, Anži Makhachkale i Dynama Moskve. Uz to, godinama je bio član reprezentacije iako kraj Akinfejeva ...
Gotov je "mercato" ali ima još zanimljivih "free agentsa"
Mercato je službeno gotov, engleski klubovi su se pokazali kao ...
Ovi svi igrači imaju jednu zajedničku karakteristiku. Redom su ili premašili 30-te ili su najbolje godine iza njih, a i dalje bi htjeli sličnu plaću. I onda čekaju do kraja da im netko da lovu kao neki potez očajnika zbog ozljeda ili forme - Losovius, 1.9.16. 11:34, 0 0 0
Evo Osvaldo otpada s liste - odlučio je postati glazbenik :D :) Pa ima nekih zanimljivih koji nisu očekivano eksplodirali iako su bili ekstra talenti kao što su Belfodil, Macheda i Labyad... nije mi jasan samo Danilo Soares - lijevi bek, mlad, dobar - Leader, 1.9.16. 12:04, 0 0 0
da netko iz Dinama pročita ovo i dovede Labyadiu ili Belfodila uz neku manju plaču , naravno ako je njima to ok, jer ovo bi im bila prilika da ožive karijeru, ps zaboravio si Radoševća - Wenger, 1.9.16. 16:39, 0 0 0
Pisao sam kad je Radošević već potpisao za RB Salzburg... recimo našao sam da je slobodan i Semir Štilić za kojeg su se ne tako davno pisali hvalospjevi... a i Bandalovski sta je igrao za Bugarsku protiv nas, 29 godina igrao za Partizan - Leader, 2.9.16. 8:31, 0 0 0
Štilić bi mogao biti zanimljiv igrač poprlično, koliko se sjećam on je igrao s Lewandovskom u Lech-u i bio 1. asistent lige - Wenger, 5.9.16. 0:52, 0 0 0
07/2016
Može li se Pjaca uklopiti u Juventusovih 3-5-2? Gdje će igrati?

Juventusova 3-5-2 taktika je ostavština Allegrijevog prethodnika Contea, a kako sada stvari stoje - to će se promijeniti u sljedećoj sezoni. Samo lud čovjek bi mijenjao dobitnu kombinaciju koju je imao Conte jer Chiellini, Barzagli i Bonucci činili su neprobojan bedem ispred Buffona. Juventus je bio posložen u 3-5-2 formaciju, momčad se od dolaska Allegrija vrlo malo mijenjala ako se gledaju igrači koji su u njegovoj eri dovedeni, no sada se situacija ipak mijenja ako se Juventusove kupnje uzmu u taktički kontekst.

Ne treba zaboraviti da Allegri u prethodnim klubovima nije koristio 3-5-2 formaciju već 4-2-3-1 i 4-3-3 i da je igru s četiri braniča u liniji pokušao nametnuti i kada je stigao u Torino. Bio je inteligentan pa nije forsirao promjene jer "starog konja je teško naučiti nove trikove", a uostalom bio je i sam svjedok kako je prošao njegov tadašnji gradski rival Inter kada je Gasperini nakon Mourinha na silu htio promijeniti sustav igre s istim igračima u 3-4-3. Tada se u Interu dogodio raspad sistema, a Allegri si to nije dozvolio po dolasku na klupu Juventusa pa je nakon početnih taktičkih avantura i sam shvatio da lanjski kadar "stare dame" najbolje funkcionira kada igra u 3-5-2 sustavu koji se tu i tamo po potrebi uvođenjem Cuadrada mijenjao u nešto ofenzivnijih 4-3-3. 

Do sada su u Juventus stigli stoper Benatia, centralni veznjak Pjanić, krilo Pjaca i bek Dani Alves. Benatia je tu kao prirodna zamjena za Barzaglija kojeg godine više ne maze ali i Bonuccija koji navodno treba ići u Manchester City (ali i kao igrač koji uz Chiellinija ili Ruganija može biti dugoročna opcija za sustav s četiri braniča u liniji). Dani Alves je stigao kao ofenzivno orijentirani desni bek tako da sada Allegri ima na obje strane obrane po dva beka različitih preferencija (Lichsteiner i Evra su defanzivniji a Alex Sandro i Dani Alves ofenzivniji). Pjanić je doveden kao zakašnjeli nasljednik Pirla, odnosno konkretno kao zamjena za Hernanesa koji nije oduševio. Pjaca je pak stigao umjesto Cuadrada, odnosno ako gledamo i prethodnu sezonu može se reći i da je zamjena za Comana. U svakom slučaju dosadašnje kupnje Juventusa omogućavaju da Allegri polako ali sigurno sve češće krene mijenjati 3-5-2 sustav u 4-2-3-1 ili 4-3-3 koji su njemu ipak draži.

Kako će se snaći Pjaca? Pa mladi igrač kojem kvalitete ne nedostaje ne bi trebao imati problema uklopiti se u vrhunski posložen klub u kojem se rijetko brza s odlukama o transferima. Pjacu je Juventus za talijanske prilike jako puno platio što znači da od njega i Dybale očekuju da budu nositelji napadačke igre u sljedećim godinama. Ako je obrambeno neodgovorni Cuadrado mogao igrati desnog beka u 3-5-2 formaciji onda može i Pjaca iako bi njemu nedvojbeno više odgovarao 4-2-3-1 sustav ili 4-3-3 gdje bi ipak mogao igrati ofenzivnije i gdje ne bi trebao previše mariti zbog obrane. Moguće je i da Allegri Pjacu vidi kao opciju za backup isturenog napadača jer fizički podosta posdjeća na Moratu koji je napustio klub, no to ipak ne bi trebao biti slučaj s obzirom da mladi hrvatski ofenzivac najbolje djeluje kada ima prostora blizu out linije. 

Iako ne volim niti Milan ni Juventus, moram priznati da mi se jako svidjelo to što je Pjaca odbio financijski bolje uvjete u raspadnutom Milanu gdje se još uvijek ne zna ni tko pije ni tko plaća, te da se pridružio posloženom klubu s najvećim mogućim ambicijama. Je, u Milan je stigao Montella koji je vrlo talentiran trener i Pjaca bi imao zagarantiranu poziciju u početnom sastavu - ali za njega je ipak bolje da je odabrao Juventus jer i tamo će sigurno dobiti pregršt prilika za igru (s obzirom na nastupe u Ligi prvaka i Serie A) i jer će se tamo sigurno lakše uklopiti s obzirom da dolazi u sređen sustav. U Juventusu ga čeka sustav u koji se on mora uklopiti, u kojem će taktički nedvojbeno iznimno mnogo napredovati, te u kojem mu se definitivno neće moći dogoditi opuštanje jer samo uz mnogo rada i discipline u klubu kao Juventus može doći i zadržati status prvotimca. Za daljnji igrački napredak nije mogao izabrati bolji klub - a ako se i u Juventusu dokaže onda je jasno da će ga moći kupiti samo neki financijski bolje stojeći klub - dakle - Real Madrid, Barcelona, Bayern, te engleski bogataši. Ukoliko Pjaca do toga dođe, to će značiti da je poput Pogbe izrastao u jednog od najboljih igrača svijeta. Put prema tome mu je transferom u Juventus širom otvoren - sada je samo na njemu da iskoristi nevjerojatnu priliku koja mu se pružila i da zablista.

Allegri slaže svoju momčad
Juventusova 3-5-2 taktika je ostavština Allegrijevog prethodnika Contea, a kako sada stvari stoje - to će se promijeniti u sljedećoj sezoni. Samo lud čovjek bi mijenjao dobitnu kombinaciju koju je imao Conte jer Chiellini, Barzagli i Bonucci činili su neprobojan bedem ispred Buffona. Juventus je bio posložen u 3-5-2 formaciju, momčad se od dolaska Allegrija vrlo malo mijenjala ako se gledaju igrači koji su u njegovoj eri dovedeni, no sada se situacija ipak mijenja ako se Juventusove kupnje uzmu u taktički kontekst. Ne treba zaboraviti da Allegri u prethodnim klubovima nije koristio 3-5-2 formaciju već 4-2-3-1 i 4-3-3 i da ...
Allegri slaže svoju momčad
Juventusova 3-5-2 taktika je ostavština Allegrijevog prethodnika Contea, a kako ...
Slažem se sa svim osim da Pjaca može isto tako igrati u 3-5-2 ako je mogao Cuadrado, jer Kolumbijac ima strašnu pravocrtnu brzinu, a kod Pjace je to najveći problem - Losovius, 21.7.16. 11:06, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.