Leader

Reputacija
5
Bodova
199
Analiza
223
Ocjena
744
Anketa
1207
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

14.05.
Otkaz i Pioliju! Što dalje za Inter?

Talijanski mediji (pogotovo oni poput Tuttosporta koji su skloni Juventusu) zabavljaju se na račun novog kaosa u Interu, a novog kineskog vlasnika Zhanga predstavljaju kao pravog nasljednika kontroverznog Zamparinija koji je donedavno bio predsjednik Palerma. Glavna paralela između Zhanga i Zamparinija očito je nedostatak strpljenja prema trenerima budući da je Palermo posljednjih godina mijenjao stratege kao na pokretnoj traci. Nakon 15 godina na čelu Palerma Zamparini je napustio klub (barem formalno iako se špekulira da on i dalje ima posljednju riječ), no talijanski su novinari u Interu dobili njegovog pravog nasljednika glede stila vođenja kluba. 

Od 20 klubova koji sudjeluju u Serie A ove sezone njih 4 neće završiti sezonu s istim trenerom. U Udinama je napravljen pun pogodak dovođenjem Delnerija, Pescara će sljedeće sezone povratak u Serie A tražiti s iskusnim Zemanom, a treba napomenuti i da je Genou umjesto Jurića jedno kratko vrijeme neuspješno vodio Mandorlini. Dakle, bila bi to jedna od mirnijih sezona u Serie A da nije bilo Zhanga i Zamparinija koji su mijenjali trenere i bilježili neuspjehe. Na klupi Palerma ove su se sezone kao na pokretnoj traci mijenjali Ballardini, De Zerbi, Corini, Diego Lopez i Bortoluzzi, dok su se u Interu odrekli De Boera i Piolija pa će završna tri kola odraditi privremeno rješenje Vecchi (vodio momčad i u 12. kolu nakon smjene De Boera).

Zhang se na startu svog mandata u Interu nije odmaknuo od ostavštine svog prethodnika Morattija pod čijim je vodstvom klub često mijenjao trenere i vizije, uz objektivno slabije rezultate u odnosu na kvalitetu kadra i zvijezde koje su konstantno pojačavale momčad. U posljednja dva desetljeća navijače Intere željnih trofeja oduševio je samo Mourinho (OK donekle i Mancini ali on je naslove osvajao dok je Juventus imao svojih problema) iako su momčad konstantno vodila velika imena. Upravo zbog toga Zhang dugoročno na klupi vidi takvog trenera koji je opsjednut disciplinom u igri i koji je brilijantan motivator. Jasno je da glede tih karakteristika svima u misli odmah stižu dva imena - Antonio Conte i Diego Simeone. Nažalost po Inter, oba navedena trenera za sada su odbacili mogućnost dolaska u Milano iako već godinama Argentinac u medijima ostavlja otvorenim vrata mogućnosti povratak u Inter (bio je u klubu u igračkim danima). 

CONTE I SIMEONE BI SIGURNO VRATILI INTER NA STARE STAZE SLAVE, NO MOŽE LI TO UČINITI NETKO TREĆI?

Zbog specifičnog načina vođenje momčadi i inzistiranja na disciplini u igri Conte i Simeone vjerojatno bi bili na tragu Mourinhovih uspjeha u Intera. Glavni razlog za takvo razmišljanje je činjenica da bi oni dolaskom u Inter postali vjerojatno najskuplji treneri na svijetu što znači da bi definitivno dobili potrebno vrijeme za implementaciju svojih ideja - nešto što drugi treneri nakon Mourinha nisu dobili. 

Inter luta glede odabira trenera od odlaska Mourinha nakon osvajanja "Triplette" o čemu svjedoči činjenica da su se u tih sedam godina promijenila čak deset trenera na klupi crno-plavih. Jasno je da klub glede trenera nije imao dugoročnu viziju odnosno da mu je nedostajalo strpljenja jer su tih 10 trenera potpuno drugačijih nogometnih razmišljanja. Gasperini radi čuda s Atalantom a u Interu je brzo izgorio jer nije dobio vrijeme da implementira svoj 3-4-3 sustav igre. Ranieri nije zadovoljio iako je kasnije oduševio svijet osvajanjem Premiershipa s Leicesterom, a poput njega ni Benitez nije dugo ostao. Mancini je dokazao da su trofeji u njegovom prvom mandatu na klupi Intera ipak bili plod činjenice da su konkurenti bili u velikim problemima. Probao je klub i s novim imenima u trenerskom svijetu poput Leonarda i Stramaccionija ali se nije proslavio, išao je na sigurno s Mazzarrijem koji je pokazao da je taktički ipak limitiran za dostizanje najvećih uspjeha, a ove sezone neuspješni pokušaji bili su De Boer i Pioli. Nizozemac je radio čuda u Ajaxu, no njegova lepršava igra i želja za igranjem identičnog 4-3-3 sustava kojeg je forsirao u bivšem klubu u Interu su se pokazala potpunim promašajem. Pioli je kratkotrajno posložio momčad, no posljedni katastrofalan niz brzo je rezultirao otkazom. 

PIOLI JE IONAKO BIO KRATKOTRAJNO RJEŠENJE

Bivši trener Bologne i Lazija u Interu se trebao zadržati dvije sezone, nakon čega se očekivao dolazak Diega Simeone. S obzirom da se ta informacija pojavljivala u svim medijima i Pioliju je bilo jasno da nije toliko snažno trenersko ime kakvo Zhang uistinu želi na klupi. Nije mu bilo lako raditi s obzirom na svakodnevne špekulacije o dovođenju Contea ili Simeonea, no on je prihvaćajući ponudu kluba morao biti toga svjestan. S druge strane Inter se ponio licemjerno zamjerivši Pioliju koketiranje s Fiorentinom (što je uz loše rezultate bio glavni razlog za smjenu) budući da sam klub konstantno vrbuje Contea i Simeonea nemoralnim ponudama. Pioli je dakle ionako bio kratkotrajno rješenje, no umjesto očekivanih godinu i pol u klubu se zadržao samo pola godine. Hoće li zbog toga navijači plakati? Naravno da neće iako je jasno da Pioli ni izbliza nije glavni krivac za ovosezonske neuspjehe Intera. Dapače, dugim nizom uspjeha omogućio je Interu da u jednom trenutku zaprijeti trećeplasiranom Napoliju, no zadnjih sedam utakmica sve je do tada dobro napravljeno upropašteno.

EUROPSKA LIGA - NAGRADA ILI KAZNA?

S obzirom na očajne rezultate u posljednjih 7 kola Serie A momčad Intera vjerojatno će ostati bez plasmana u Europsku ligu. Sada ostaje upitno tek da li Inter namjerno bojkotira natjecanje koje mu je financijski neisplativije od prijateljskih utakmica po Aziji tijekom ljeta. Činjenica je da upravo Inter, Milan i Fiorentina koji se "bore" za šestu poziciju Serie A posljednjih tjedana bilježe redom neočekivane posrtaje pa je jasno da se postavljaju pitanja žele li ti klubovi uopće u Europsku ligu. Niti jednom od navedenih klubova ne isplati se ranije od predviđenog započeti sljedeću sezonu, financijski motiv nije ni izbliza snažan kao kada se igra Liga prvaka, a mogućnost ozljeda važnih igrača mnogo je veća zbog igranja tri utakmice tjedno što se vidi na ovosezonskom primjeru Sassuola. Uostalom, Inter je ove sezone igrao u Europskoj ligi koristeći uglavnom rezerviste i poprilično se izblamirao. Gledajući stvari u Interu na taj način, Pioli je trebao ostati na klupi još ovih nekoliko utakmica do kraja sezone jer možda je klubu napravio i uslugu.

INTEROV DUGOROČNI MANJAK VIZIJE

Glavni Interov problem nisu treneri već oni koji ih dovode. Manjak vizije je očit samo gledajući već navedene smjene trenera koji su u potpunosti različiti. Od Benitezovog klasičnog španjolskog 4-2-3-1, preko Gasperinijevog 3-4-3, Mazzarrijevog 3-5-2 do De Boerovog 4-3-3 sustava, da se ne nabrojava dalje. Već nakon odlaska Mourinha bilo je jasno da "starog psa ne možeš naučiti nove trikove", a to znači da je klub napravio ogromnu pogrešku kada s novim trenerom nije napravio ni pravu čistku u momčadi bez pravog motiva nakon povijesne sezone. 

Istu stvar klub dugoročno radi. Ukoliko je prošloljetna odluka bila da se krene u dugoročni projekt s De Boerom, onda se trebalo odraditi prijelazni rok na način da se formira roster koji zadovoljava trenerove zahtjeve. Inter je trebao odraditi vrhunsku sezonu na tri fronta, a De Boer je na raspolaganju imao samo jednog klasičnog centarfora iako mu takav igrač konstantno treba u momčadi s obzirom na 4-3-3 sustav igre. Transfer politika Intera ponovno je bila u potpunosti promašena. Poznato je da su bočne pozicije ranjiva točka Intera godinama, jasno je da Icardi nema pravu zamjenu, a klub odrađuje neshvatljive transfere gomilanjem niza krilnih napadača koji ne mogu igrati u isto vrijeme. S druge strane, osim bokova nedostaje i pravi četvrti stoper pa je Pioli odlučio defanzivnog veznjaka Medela postaviti u centar obrane. U Serie A ne možeš dugoročno doći do uspjeha bez čvrste i kompaktne obrane što Juventus godinama demonstrira, a Inter se zbog loše kadrovske politike cijele sezone ponovno morao oslanjati na trenutke inspiracije sjajnog vratara Handanovića.

INTER 2017./2018.

Ova sezona trebala je s obzirom na novu veliku financijsku injekciju označiti povratak Intera u sam vrh Serie A, no to se nije dogodilo pa navijači ponovno željno čekaju sljedeću sezonu. Već godinama je kod Intera od same igre momčadi zanimljiviji prijelazni rok. Ponovno se priča o dovođenju velikih imena, no upitno je što će se od svega toga na kraju realizirati. Prvi posao kluba trebao bi biti novi trener, no ne novo privremeno rješenje već netko tko će dobiti vrijeme. Već sada je dosta izvjesno da se to neće dogoditi jer prve opcije Conte i Simeone konstantno u medijima šalju odbijenice Interu, a Mourinhov povratak također nije izgledan. Posljednje špekulacije u medijima dovode na klupu Intera mladog stratega Di Francesca što nema previše smisla. Di Francesco forsira 4-3-3 kao i De Boer, trener je koji u Sassuolu ima autoritet jer vodi relativno mladu momčad, a uz to na primjeru sličnih prethodnika Leonarda i Stramaccionija jasno je da klub iza trenera nedokazanih na velikoj sceni ne stoji. Uz to, dovođenje nekoga poput Di Francesca značilo bi da klub ponovno neće dobiti trenera koji ima autoritet da lupi šakom o stol i zatraži igrače s karakteristikama koje su potrebne za njegovu viziju nogometa. Špekulira se i o dolasku Spallettija, sam trener Rome to nije opovrgnuo - no teško je reći ima li on kapacitet da skine Inter s trona. Uglavnom to znači ponovno lutanje tijekom "mercata" i novo gomilanje igrača na pogrešnim pozicijama.

Kako sada stvari stoje bliska budućnost Intera nije blistava. Nominalno će ponovno klub imati kadar dostojan uključiti se u utrku s Juventusom, no na terenu bez pravog trenera to ne može biti presudno. Navijače Intera stoga upravo ime novog trenera  za sljedeću sezonu najviše zanima.

"Zhang-parini" još traži pobjedničku formulu
Talijanski mediji (pogotovo oni poput Tuttosporta koji su skloni Juventusu) zabavljaju se na račun novog kaosa u Interu, a novog kineskog vlasnika Zhanga predstavljaju kao pravog nasljednika kontroverznog Zamparinija koji je donedavno bio predsjednik Palerma. Glavna paralela između Zhanga i Zamparinija očito je nedostatak strpljenja prema trenerima budući da je Palermo posljednjih godina mijenjao stratege kao na pokretnoj traci. Nakon 15 godina na čelu Palerma Zamparini je napustio klub (barem formalno iako se špekulira da on i dalje ima posljednju riječ), no talijanski su novinari u Interu dobili njegovog pravog nasljednika glede stila vođenja kluba. Od 20 klubova koji sudjeluju ...
"Zhang-parini" još traži pobjedničku formulu
Talijanski mediji (pogotovo oni poput Tuttosporta koji su skloni Juventusu) ...
Pa lošije od ovog sad s obzirom na najavljena igračka pojačanja neće biti ALI imperativ je dovođenje pravog trenera i to na vrijeme (a ne kao De Boera pred sam početak prvenstva). Spalletti bi ih mogao dovesti do borbe za 4 mjesto - Leader, 16.5.17. 16:43, 0 0 0
što sljedeće sezone donosi LP ali on prema mojem mišljenju nije kapacitet za rušenje Juventusa s trona. Dolaskom Monchija u Romi se mijenja strategija i njima odgovara Di Francesco s obzirom na najavljene promjene u rosteru. Interu treba trener koji - Leader, 16.5.17. 16:46, 0 0 0
je prije svega vrhunski motivator i koji je sposoban biti pravi autoritet već afirmiranim igračima (Mourinho, Conte, Simeone...) a to mi nekako ne ide uz Spallettija... po meni (šta se ne priča nigdje) bi za ovakvu pat situaciju do dolaska Simeonea/ - Leader, 16.5.17. 16:50, 0 0 0
Contea još najbolje rješenje bilo dovođenje ili neke stare iskusnjare tipa Reja. Ne znam zašto nikome u Interu nije palo na pamet ime Jurgena Klinsmanna (kao bivše legende kluba) - Leader, 16.5.17. 16:58, 0 0 0
Jer bi Klinsmann u Italiji dobio otkaz nakon 10 utakmica s obzirom na specifične potrebe te lige. On je više američki tip trenera - Losovius, 18.5.17. 14:18, 0 0 0
07.05.
U čemu je tajna Juventusove obrane?

Ne postoji vjerojatno niti jedan imalo ozbiljniji pratitelj nogometnih prilika kojeg je iznenadio uspjeh Juventusa, pogotovo što se tiče čvrstine obrane. Upitno je tek koliko zasluga za aktualni europski iskorak Juventusa ima trener Allegri.

OBRANA JUVENTUSA GRADILA SE GODINAMA

Taktički, ključ učvršćivanja obrane Juventusa bio je dolazak Contea na klupu. Pokazao je Conte da je vrstan strateg već u Atalanti i Sieni kada je isprobavao često razne taktičke varijacije od 3-5-2 do potpuno različite 4-2-4 formacije, a sva saznanja koja je dobio fenomenalno je primijenio kada je preuzeo "staru damu" iz Torina. U igračkim danima Conte nije pokazivao preveliku nogometnu inteligenciju pa su brojni njegovi bivši suigrači bili iznenađeni činjenicom da je postao jedan od najboljih trenera današnjice, no bio je i još uvijek je uporan i fanatičan u svom poslu. 

Prije Contea Juventus je vodio Gigi Delneri, trener koji se proslavio vodeći Chievo no koji poslije nigdje nije ostavio ni izbliza podjednako dobar dojam iako je recimo imao priliku raditi u Romi, Portu, Atalanti i Sampdoriji. Delneri je uvijek u svojim klubovima forsirao 4-4-2 sustav igre koji ga je i proslavio, no nije sklon odstupanjima od svojih ideja pa nije ni čudno da je pod njegovim vodstvom Juventus rezultatski podbacio. Tek sad u Udineseu već trenerski veteran Delneri odlučio je prilagoditi sebe momčadi pa koristi 4-3-3 formaciju, no to nisu drastične taktičke promjene koje je uveo Conte dolaskom u Juventus.

Conte je Juventus vodio od 2011. do 2014., a tamo su ga dočekali vratar Buffon, te stoperi Barzagli, Bonucci (došli godinu prije u Torino) i Chiellini. Nije Conteu problem bila obrana koja je djelovala sasvim solidno i pod Delnerijem (još su tu bili tada vrlo dobri bekovi Grosso i De Ceglie), no o veznoj liniji s igračima poput Krasića, Felipe Mela i Pepea dalo bi se diskutirati. Contea je dočekao sjajan "materijal" u obrani, a on ga je samo dobro posložio u sustav s tri braniča i brilijantno uigrao i učvrstio. Conteova obrana Juventusa bila je brilijantna i Allegri tu jednostavno ne može i ne smije primiti zasluge. Uostalom, nije li Allegri na Nou Campu vratio Conteovu formaciju s tri braniča u liniji kako bi u potpunosti otupio najjači napadački trozubac na svijetu? 

ALLEGRIJEVA OSTAVŠTINA U JUVENTUSU

Aktualnu obranu Juventusa posložio je Conte, a onda ostaje upitno koja je Allegrijeva ostavština u Torinu. Taktički se u Juventusu Allegri "probudio" i osamostalio tek u 2017. iako je u klubu još od 2014. Jednostavno Allegri nije bio lud da mijenja sustav koji je Conte doveo do savršenstva u defanzivi iako je od dolaska iz Milana govorio kako mu je omiljena taktička formacija s četiri braniča u liniji, točnije 4-3-1-2. Tek nakon gubitka Superkupa upravo od Milana, Allegri je krenuo eksperimentirati i postavio je momčad u 4-2-3-1 sustav s Mandžukićem i Cuadradom na krilima, Higuainom u vrhu napada, te iznimno talentiranim Dybalom kao allrounderom u napadu (bez fiksno zacrtane pozicije u napadu) jer on nije klasičan razigravač kakav bi trebao biti u tom sustavu, već je povučeni napadač. Odvažio se Allegri i definitivno se može reći da je uspio jer je Juventus napokon s novim sustavom igre zaigrao dopadljiviji nogomet, a opet odgovoran u obrani s obzirom na Mandžukićevu požrtvovnost u defanzivnom dijelu igre. Upravo tim sustavom Juventus je razbio Barcelonu u Torinu, no u uzvratu na Nou Campu Allegri se vratio Conteovom 3-5-2 sustavu koji je s obzirom na najjaču svjetsku obranu idealan ako ti je primaran cilj zatvoriti sve prilaze Buffonu.

PROMJENE U ROSTERU JUVENTUSA

Posljednjih su se tjedana u medijima radile brojne usporedbe Juventusa koji je izgubio finale Lige prvaka 2013., te ovog koji je razbio tu istu Barceolonu i onda je Allegri govorio kako se njegova momčad kompletno drugačija sada. E sad, dalo bi se o tome raspravljati. Činjenica je da je Barceona ostala identična, odnosno da je od ekipe koja je tada osvojila Ligu prvaka ostala samo bez Dani Alvesa koji je završio upravo u Juventusu. Istina je i da su za Juventus od tadašnjih prvotimaca u početnom sastavu bili samo Buffon, Barzagli i Bonucci. Je li taj Juventus potpuno drugačiji? Ukoliko gledamo isključivo imena onda definitivno, no ukoliko gledamo sustav i imena onda i nije previše.

Allegri je u tom finalu kojeg je Juventus izgubio 1-3 koristio 4-3-1-2 sustav. Buffon je bio na golu, stoperi Bonucci i Barzagli, bekovi Evra i Lichtsteiner, veznjaci Pogba, Pirlo i Marchisio, nešto ofenzivnije Vidal, te u vrhu napada Morata i Tevez. Bio je to jedan od rijetkih susreta u kojem je Allegri koristio već spomenutu "Milanovsku" 4-3-1-2 formaciju, no danas se ne ističe da je on to učinio samo zato jer nije imao na raspolaganju Chiellinija. Da je Chiellini mogao igrati siguran sam da bi Juventus igrao u 3-5-2 formaciji koja bi praktički bila 5-3-2 budući da su Evra i Lichtsteiner bekovi fokusirani primarno na defanzivu. Nije bilo Chiellinija pa površni pogled uistinu govori da je to bio Allegrijev Juventus, no realno današnji Juventus i dalje niže uspjehe na ostavštini Contea a s novim i uglavnom boljim igračima Allegri je tek nedavno dao svoj štih s već spomenutim taktičkim manevrom uz 4-2-3-1 sustav.

Allegri može biti zahvalan za brilijantno odrađene prijelazne rokove jer kvalitetom kadar Juventusa raste iz sezone u sezonu. Conte nije imao ni mogućnosti nešto pretjerano rotirati, no Allegri itekako može. Istina je da Buffon, Bonucci, Chiellini i Barzagli nisu više u cvijetu mladosti, no danas Allegri u rosteru ima Ruganija i Benatiju s kojima ih može u svakom trenutku odmoriti u manje važnim utakmicama. Bekovi? Lichsteiner je i dalje tu a Evra je otišao, no stigli su Dani Alves i Alex Sandro koji su neusporedivo kvalitetniji u napadačkoj fazi igre (a ako treba Allegri uvijek može vratiti 3-5-2 sustav u kojem oni ni ne moraju previše brinuti o obrani s obzirom na granitnu obranu koja ih pokriva). Vezna linija? Pogba, Pirlo, Marchisio i Vidal klasni su igrači, no sada Allegri u Pjaniću ima igrača dostojnog zamijeniti Pirla glede kontrole igre, a u Khediri ima pitbulla koji zna doći u završnicu kao što je to prije njega činio Vidal. Marchisio je i dalje tu ali teško dobiva pravu priliku (kod Contea je igrao i na poziciji razigravača recimo) zbog promjene sustava 4-2-3-1 u koji se ne uklapa, a nema više Pogbe koji je klasan igrač iznimno dobro unovčen. Higuain i Dybala bolja su i ubojitija verzija Morate i Teveza, a Allegri sada ima i luksuz da može Mandžukića koristiti kao drugog napadača uz Higuaina ali i na krilu, te da u Cuadradu i Pjaci ima brzonoge krilne napadače za novi sustav kojeg je počeo koristiti.

Ima li Allegri zasluge za uspjeh Juventusa? Naravno. Je li najzaslužniji? Naravno da nije. On je pokazao trenersku inteligenciju (za razliku od Delnerija npr.) i nije forsirao sustav koji ga je proslavio u Milanu, već je nastavio nadograđivati nešto što je već bilo odlično pod Conteom. Pokazao je tu Allegri trenersku zrelost i to mu treba priznati, no nije napravio čudo. Najveće zasluge za europski iskorak Juventusa nakon odlaska Contea definitivno trebaju ići klupskom managementu koji je brilijantno odradio prijelazne rokove posljednjih godina. Lako je nastaviti dominaciju u Serie A kada svoju brilijantnu obranu ne mijenjaš, a kada s druge strane dovedeš najbolje igrače glavnih suparnika (Pjanića iz Rome i Higuaina iz Napolija) te kada mudro dovodiš iznimno talentirane mlade igrače poput Dybale i Pjace koje možeš trpiti i forsirati dok ne zabljesnu jer si oslabio konkurenciju. 

BUDUĆNOST JUVENTUSA I ALLEGRIJA

Razmišlja Juventus o budućnosti pa konstantno godinama kupuje igrače koji bi trebali zamijeniti već vremešne Buffona, Barzaglija, Chiellinija. Na "listi čekanja" i za sljedeću sezonu su između ostalih vratar Leali, stoper Caldara, bek Pol Lirola, veznjaci Kastanos i Tello, te napadači Orsolini, Thiam i Donis koji skupljaju iskustvo na posudbama. Mogao ih je Allegri i sada priključiti prvoj momčadi, no tu su već stoper Rugani, veznjaci Mattiello i Lemila, krilni napadač Pjaca i napadači Kean i Mandragora koji ionako rijetko dobivaju priliku za nastupima. U svakom slučaju Juventus je spreman za sljedeću, te i onu sezonu nakon toga. Klub ima talente na koje može računati sutra, no upitno je hoće li ih voditi osporavani Allegri. Za njegov "legacy" bilo bi sjajno da ostane u Juventusu i posloži svoju momčad nakon što se zahvali "starcima", no ukoliko osvoji "triplettu" vjerojatnije je da će napraviti isto što i pred sedam godina Mourinho - otići dok je na vrhu. Pokazao je već Allegri da je "ziheraš" objeručke prihvativši sastav i sustav kojeg mu je ostavio Conte, a otići sa slavom i trofejima prije velike i jasno potrebne rekonstrukcije kompletne obrane bio bi baš potez "ziheraša" koji ne bi trebao nikoga iznenaditi. 

Conte je posložio a Allegri tek modificirao Juve
Ne postoji vjerojatno niti jedan imalo ozbiljniji pratitelj nogometnih prilika kojeg je iznenadio uspjeh Juventusa, pogotovo što se tiče čvrstine obrane. Upitno je tek koliko zasluga za aktualni europski iskorak Juventusa ima trener Allegri. OBRANA JUVENTUSA GRADILA SE GODINAMA Taktički, ključ učvršćivanja obrane Juventusa bio je dolazak Contea na klupu. Pokazao je Conte da je vrstan strateg već u Atalanti i Sieni kada je isprobavao često razne taktičke varijacije od 3-5-2 do potpuno različite 4-2-4 formacije, a sva saznanja koja je dobio fenomenalno je primijenio kada je preuzeo "staru damu" iz Torina. U igračkim danima Conte nije pokazivao preveliku nogometnu ...
Conte je posložio a Allegri tek modificirao Juve
Ne postoji vjerojatno niti jedan imalo ozbiljniji pratitelj nogometnih prilika ...

Respekt: IstraSport, pazzomario, draxy,

Slažem se: Losovius, pravi, Wenger,

Ne slažem se: draxy,

Zasluge za uspjeh Juventusa ima Allegri i ljudi koji su ga doveli u klub.Bez obzira na formaciju Juventus danas izgleda puno drugacije nego u vrijeme Contea a neki igraci zahvaljujuci trenerovim postavkama igraju bolje nego ikad prije. - draxy, 8.5.17. 11:09, 0 0 1
"Neki igrači igraju bolje nego ikad prije" - Conteovi igrači iz 2013-14 su: Buffon, Chiellini, Barzagli, Bonucci (+Lichtsteiner, Asamoah i Marchisio koji pod Allegrijem imaju epizodne uloge) - svi ostali koji su tada igrali više nisu u Juventusu. - Leader, 8.5.17. 22:02, 0 0 0
Leader,mislio sam na Pjanica koji nikad dosada nije igrao tako odgovorno,Mandzu koji se odlicno snasao na krilu,Khediru ...Upravo je igracima koje si naveo Allegri pomogao dupliranjem bekova i povlacenjem veznog reda pa ne vidim gdje je tu Conte.... - draxy, 9.5.17. 17:41, 0 0 0
Samo jedna stvar, koja je možda i tehnički lapsus - Mandragora je veznjak, ne napadač. - IstraSport, 9.5.17. 18:09, 1 0 0
26.04.
I. Perišić; bolji fit za Chelsea ili United?

Nema navijača Intera koji bi htio da Perišić napusti Milano sljedećeg ljeta, no za očekivati je da će on sljedeće godine ipak zaigrati u Premiershipu. Inter mora ispoštovati financijski fair play ukoliko želi realizirati zacrtana igračka pojačanja, a potrebne brojne milijune definitivno ne mogu dobiti prodajom igrača poput Biabianya ili Edera, već ga mogu isposlovati samo ukoliko prodaju Perišića ili Icardija. S obzirom da ipak nije realno da će kapetan Icardi napustiti Inter, znači da se izlazna vrata ipak moraju otvoriti Perišiću. Situacija bi se glede mogućnosti realizacije ovog transfera eventualno mogla promijeniti ukoliko se uskoro potvrdi dolazak Simeonea na klupu Intera jer se aktualni trener Atletica sigurno neće tek tako odreći igrača koji odgovara njegovim traženim karakteristikama.

INTER BEZ PERIŠIĆA

U turbulentnoj sezoni nevjerojatne oscilacije u igri koštale su mnogo bodova Inter, a Perišić je bio uz Icardija praktično jedina konstanta. Je, ponekad je promašivao dobre prilike za postizanje golova, no s njim u momčadi lijeva strana bila je u potpunosti pokrivena bez obzira koja "rupa" igrala iza njega na bočnoj poziciji. Nije čudno da su Mourinho i Conte "zaljubljeni" u Perišića jer se radi o velikom radniku, neumornom trkaču i krilu koji u službi momčadi pokriva i dvije pozicije po potrebi a upravo takve igrače obožavaju navedeni treneri bogatih Premierligaša Manchester Uniteda i Chelsea. 

Sportska politika slaganja rostera u Interu je ove sezone (da ne kažem "već duže") nevjerojatno loša. Gotovo je nevjerojatno da klub koji u sezonu ulazi igrajući "na tri fronta" nema zamjenu za Icardija. OK, Icardi je kapetan momčadi i glavni centralni napadač, no uistinu je čudno da klub nema apsolutno niti jednog igrača ni izbliza sličnih karakteristika. S druge strane, krilnih napadača ima za izvoz. Osim Perišića i Candreve, Inter u rosteru ima još Edera (kojem je doduše prirodnija pozicija povučenog napadača u sustavu s dva napadača), Joao Maria (koji može igrati mnogo pozicija u momčadi od centralnog veznjaka, krila, polušpice - no ni na jednoj od njih se za sada nije isprofilirao da bi dokazao silne milijune uložene u njegov dolazak), Brozovića (može igrati u sredini ali i na krilu), Biabianya (zašto je on i dalje u Interu velika je enigma), Palacia (veteran koji je ove sezone glumio Icardijevu zamjenu u vrhu napada iako je on poput Edera klasičan povučeni napadač koji može igrati i na krilu), te Gabigola (pompozno najavljenu veliku mladu zvijezdu koji bi trebao predstavljati budućnost Intera, a koji uopće ne dobiva priliku da pokaže što zna).

Dakle, odlazak Perišića brojčano ne bi previše uzdrmao roster Intera, a klub bi mogao dobiti navodno 60-ak milijuna eura za reinvestiranje u pojačanje kadra. Paradoksalno je da su Interove glavne želje za ljetni prijelazni rok - novi krilni napadači, velike mlade talijanske nade Berardi i Bernadeschi. Uz to, spominje se i mogućnost nastavka uzimanja napadača iz Sampdorije, nakon Icardija i Edera navodno bi prema Milanu mogli krenuti Muriel i Schick. Novo gomilanje igrača sličnih karakteristika a vjerojatno Inter neće igrati u Europi, stoga ostaje pitanje tko će igrati. 

PERIŠIĆ - 60 MILIJUNA EURA

No dobro, o Interovoj promašenoj transfer politici dalo bi se naširoko diskutirati a to nije tema ova tribine. Tema je Perišić, da li on vrijedi 60 milijuna eura, te koji bi mu od navodno zainteresiranih "udavača" bio najbolji fit. Dakle, za početak iznos od 60 milijuna eura apsolutno nije previše za Perišića. Istina je da Ivan nije u cvijetu mladosti za nogometaša, no radi se o igraču brilijantnih fizičkih predispozicija koji definitivno može odraditi još barem tri vrhunske sezone bez padova. Mourinho i Conte u Engleskoj su za sada pokazali da ne uzimaju talente, već gotove isprofilirane igrače koji odmah i sada mogu uskočiti u momčad kako bi preuzeli glavne uloge. Perišić je upravo takav igrač - on može sutra doći u Chelsea ili Manchester i zaigrati, a treneri znaju točno što od njega mogu očekivati. Prošle sezone pričalo se o 100 milijuna eura za Pogbu i Higuaina, a sada se cifre od 60ak milijuna eura spominju za iznimno talentirane ali još nedokazane igrače poput Bernadeschija i Keite, čak i za Kalinića, a gdje su još 100+ milijuna za Belottija. Gdje vode sve te cifre teško je reći, baš kao i to ima li sve to skupa smisla, no ponovno - priče o nekom salary cap-u i financijskom fair playu nisu tema ove tribine. 

PERIŠIĆ - BEST FIT ZA CHELSEA

Kada se stiglo do zaključka da je cijena od 60 milijuna eura realna za igrača Perišićeve kvalitere, treba vidjeti tko to može platiti. Naravno, među kandidatima ne treba ni spominjati klubove iz Serie A u koje Interovi bogati Kinezi sigurno neće pustiti svoju zvijezdu, te klubove koji imaju potpuno različite transfer politike poput Borussije Dortmund koja ganja mlade igrače, te Arsenala koji očito i dalje ostaje uz škrticu Wengera. 

U Primeri takve transfere mogu odraditi Real, Barcelona i Atletico Madrid, no nije realno da će Perišić sa Apenina preseliti na Pirineje. Real sigurno ne traži zamjenu za Cristiana Ronalda, a Barcelona na krilu ne želi radnike i trkače već marketinške megazvijezde (iako bi Perišić zbog svoje igre u defanzivi bio odličan fit za novu Barcelonu). Atletico i Simeone definitivno bi bili odličan fit za Perišića, no Atletico za 60 milijuna prodaje a ne kupuje igrače i ovaj dvojac može biti sjajan tandem u budućnosti samo ako Cholo dođe u Inter (to bi bio sjajan fit, a može i sina dovesti da bude backup Icardiju - no ponovno se radi o priči za neku drugu tribinu).

Bundesliga i Perišić mogu se ponovno spojiti isključivo ukoliko ga poželi Ancelotti u Bayernu, no to nije realno s obzirom da će Ribery i Robben odigrati još barem jednu sezonu, a oni već imaju dobre backupove u Douglasu Costi i Comanu. 

PSG si može priušititi ovakav transfer, no ako ostane Emery (nerealno) na klupi onda mu Perišić ne treba. Naravno, ako dođe Simeone, moguća je rekonstrukcija momčadi.

Realno, ukoliko se Inter i Perišić raziđu onda je odlazak u Englesku jedina prava realna varijanta. Škrti Wenger sigurno neće slomiti bogate Interove Kineze nemoralnom ponudom, Guardiola u Cityu namjerava dovoditi mlade igrače i graditi novu momčad, Tottenham ima svoju transfer politiku, stoga ostaju - Manchester United i Chelsea, te treneri Mourinho i Conte kojima bi Perišić odmah postao ključan prvotimac. Mourinho još slaže svoj Manchester United i treba vidjeti kako će odraditi izlazne transfere no dovođenje Perišića bilo bi pojačanje za lijevu stranu momčadi. Još bolji fit za Perišića bio bi Chelsea i Conte. Sljedeće sezone Chelsea će igrati Ligu prvaka i Conteu silno trebaju prava pojačanja, a Perišić je za njega idealan s obzirom da može itekako zaoštriti konkurenciju za Willianovu ili Pedrovu poziciju. Nije zagrizao Conte bez veze za Perišića jer itekako dobro zna da svaka presječena Kanteova lopta s igračem Ivanovih karakteristika postaje još vrijednija za brzu tranziciju kojoj Chelsea teži. Za Abramovića 60 milijuna eura nije velik iznos, no ne treba sumnjati da će Conte itekako pažljivo birati pojačanja za sljedeću sezonu. Vrhunski stoper, brzo krilo, te centralni napadač glavne su želje Contea, a Perišić bi bez dvojbe trebao biti jedan od njegovih prvih pickova. 

Hoće li Perišić otići u Chelsea pitanje je koje će ipak pričekati imenovanje novog trenera Intera. Ukoliko dođe Cholo Simeone, ovaj tekst mogao bi biti suvišan jer Perišić onda gotovo sigurno neće napuštati Milano.

Perišić kao Conteov europski adut
Nema navijača Intera koji bi htio da Perišić napusti Milano sljedećeg ljeta, no za očekivati je da će on sljedeće godine ipak zaigrati u Premiershipu. Inter mora ispoštovati financijski fair play ukoliko želi realizirati zacrtana igračka pojačanja, a potrebne brojne milijune definitivno ne mogu dobiti prodajom igrača poput Biabianya ili Edera, već ga mogu isposlovati samo ukoliko prodaju Perišića ili Icardija. S obzirom da ipak nije realno da će kapetan Icardi napustiti Inter, znači da se izlazna vrata ipak moraju otvoriti Perišiću. Situacija bi se glede mogućnosti realizacije ovog transfera eventualno mogla promijeniti ukoliko se uskoro potvrdi dolazak Simeonea na ...
Perišić kao Conteov europski adut
Nema navijača Intera koji bi htio da Perišić napusti Milano ...
Odlicna analiza. Daj jos :) - sthagon, 27.4.17. 1:25, 0 0 0
11/2016
SKAUTING; Nova velika europska bijela nada...

Start nove sezone Serie A obilježile su neočekivano sjajne igre Lazija, Atalante i Torina. Bilo je mnogo skepsi glede igre ovih ekipa s obzirom da su Atalanta i Torino doveli trenere Gasperinija i Mihajlovića koji su u potpunosti promijenili sustav i sastav svojih prethodnika na klupi, dok je u Laziju priliku sasvim slučajno dobio i iskoristio Inzaghi. U Atalanti su zablistali do sada široj javnosti nepoznati Caldara, Kessie i Petagna, u Laziju se među žive ponovno vratio osporavani Immobile, a u Torinu brilijira "Gallo" (pijetao) Belotti koji svojim ovosezonskim izvedbama pokazuje da je trenutno najbolja talijanska "devetka". 

Malo je poznato da je Belotti na startu svoje karijere imao neuspješnu probu u Atalanti. Momčad iz Bergama poznata je kao jedna od najjačih nogometnih škola Italije, no njihove zahtjevne standarde teenager Belotti nije zadovoljio. Nije zbog toga Belotti odustao već je svoje mjesto pod suncem pronašao u obližnjem Albinoleffeu gdje se priključio Primaveri. U mladoj momčadi Albinoleffea Belotti je bio najbolji strijelac čime je zaslužio poziv u U19 reprezentaciju Italije ali i priključenje A momčadi te debi u Serie B 2012. Ispao je te sezone Albinoleffe iz Serie B, no to je Belottiju išlo u korist budući da je u Legi Pro dobio ulogu glavnog napadača. Igre mladog napadača nisu prošle nezapaženo od skauta Palerma koji itekako znaju prepoznati talentirane igrače, no i oni su imali dozu skepse prema Belottiju budući da ga nisu otkupili već su da najprije doveli na posudbu pa tek kasnije otkupili od Albinoleffea. 

Palermo je te sezone ispao u Serie B, kontroverzni predsjednik Zamparini rasprodao je klupsko blago i okrenuo se mladim nadama. S Belottijem je u potpunosti pogodio budući da je on zabijao i u Serie B i kasnije u Serie A, no ni Zamparini koji je poznat kao "kockar" nije bio sto posto siguran koliko Belotti vrijedi pa ga je prodao u Torino. Nedavno je Zamparini priznao da mu je prodaja Belottija jedna od većih pogrešaka u karijeri i da jednostavno nije vjerovao da će postati tako dobar napadač kakav je sada. Napustio je Belotti Siciliju za nemalih 7,5 milijuna eura, no trenutno vrijedi pet puta više pa je jasno zašto se Zamparini grize zbog njegove prodaje.

Trenutno je Belotti najbolji golgeter Italije s 10 golova na kontu (kao Džeko i Icardi) nakon 13 odigranih susreta Serie A. Belotti je bolji od rivala jer je te golove postigao u 11 utakmica (10 igrao od prve minute), a o tome koliko je važan za Torino govori činjenica da je ta dva preostala susreta bez njega Mihajlovićeva momčad odigrala bez da su se mreže tresle protiv slabašnih ekipa Empolija i Pescare. Iako se tek sada naveliko priča o Belottiju treba napomenuti da na njegovom dolasku u Torino nije inzistirao aktualni trener Mihajlović, već njegov prethodnik Ventura koji je sada izbornik Italije.

Venturin je Torino igrao u 3-5-2 sustavu, najčešće s mladim Belottijem i iskusnim Maxi Lopezom od prve minute u vrhu napada. Pod Venturom je Torino igrao specifičan nogomet u kojem je teško postizao i još teže primao pogotke. Nakon odrađene faze prilagodbe na Venturin sustav i ideje igre, Belotti je eksplodirao u drugom dijelu prošle sezone. Postigao je 11 pogodaka na proljeće (još jedan u prvom dijelu prošle sezone), a navijače je osvojio golom mrskom gradskom rivalu Juventusu kojim je zaključio rekordni Buffonov niz uzastopnih minuta bez primljenog pogotka. Na startu nove sezone još je efikasniji i ubojitiji po suparničke obrane, a sjajne igre dovele su i debi za A reprezentaciju Italije nakon što je prethodno bio standardan u U19, U20 i U21 izabranoj vrsti.

Debi za Azzurre Belotti je imao pod novim izbornikom Venturom, trenerom koji ga je i doveo u Torino. Nije Belotti u reprezentaciju stigao kako bi kao mlad igrač popunio mjesto već je odmah postao stožerni napadač koji je postigao tri gola u dosadašnja tri kvalifikacijska nastupa, te koji je igrao odlično i pogodio vratnicu u nedavnom prijateljskom susretu s Njemačkom. Pelle je otišao za novcem u Kinu i posvadio se s Venturom, no nitko više u Italiji ni ne spominje napadača koji je bio neizostavan prvotimac na Europskom prvenstvu u Francuskoj jer je stigao nezaustavljivi Belotti.

Teško je pronaći nogometnog djelatnika u Italiji koji trenutno opisujući Belottija ne koristi hvalospjeve. Ništa čudno jer radi se o napadaču koji je ujedno i prva fronta obrane, igraču koji imponira snagom i brzinom, te koji itekako zna savladati suparničke vratare. Teško je uopće pronaći neke mane u trenutnoj igri Belottija. Za klasičnu devetku nije pretjerano visok no unatoč tome djeluje opasno u igri glavom, imponira fizičkom spremom i snagom, a iako je klasični golgeter nije mu strano ni asistirati suigraču u boljoj poziciji pa je ove sezone već sakupio 3 asistencije u Serie A. 

Koliko vrijedi Belotti teško je reći s obzirom na aktualnu situaciju napumpanih cijena vrhunskih nogometaša. Činjenica je da Belotti s obzirom na samo 22 godine itekako vrijedi mnogo jer njegove najbolje igre tek trebaju stići. Ujedno je činjenica i da defanzivno ima bolju statistiku od trenutno najpotentnijih Serie A napadača Džeke i Icardija, da statistički više od njih pomaže svojoj momčadi u defanzivi, da ima isti broj golova kao i oni uz manji broj udaraca po utakmici, te da ima više ključnih dodavanja. Statistički se radi o trenutno najboljem allround napadaču Serie A, taktički najzahtjevnije lige, a to se cijeni s obzirom na njegove godine i više od 50 milijuna eura. Uostalom, malo stariji Icardi je procijenjen na minimalno 70 milijuna eura a Belotti za razliku od njega nije problematičan igrač već baš naprotiv - igrač kojeg trenutno voli cijela Italija i u kojem vidi devetku Azzurra na duže vrijeme. 

Belotti - nova devetka Azzurra
Start nove sezone Serie A obilježile su neočekivano sjajne igre Lazija, Atalante i Torina. Bilo je mnogo skepsi glede igre ovih ekipa s obzirom da su Atalanta i Torino doveli trenere Gasperinija i Mihajlovića koji su u potpunosti promijenili sustav i sastav svojih prethodnika na klupi, dok je u Laziju priliku sasvim slučajno dobio i iskoristio Inzaghi. U Atalanti su zablistali do sada široj javnosti nepoznati Caldara, Kessie i Petagna, u Laziju se među žive ponovno vratio osporavani Immobile, a u Torinu brilijira "Gallo" (pijetao) Belotti koji svojim ovosezonskim izvedbama pokazuje da je trenutno najbolja talijanska "devetka". Malo je poznato ...
Belotti - nova devetka Azzurra
Start nove sezone Serie A obilježile su neočekivano sjajne igre ...
Belotti je cudo od igraca, nije klasicni centarfor kakve je Italija godinama proizvodila;drago mi je sto se njegova eksplozija nastavila pod Mihajlovicem...i uskoro ocekujem neki tvoj tekst o njemu i Gasperiniju:) - johnny08, 21.11.16. 15:20, 0 0 0
Mogao bi i Montellu obraditi sa njima...kao neko trojstvo najimpresivnijih trenera danas u Italiji. - johnny08, 21.11.16. 15:22, 0 0 0
Super analiza. Odmah se osjećam da ga bolje poznajem... - Losovius, 21.11.16. 15:37, 0 0 0
Gasperini radi sjajan posao u Atalanti - tko je gledao kako su ubili Romu (ali i prije toga Sassuolo, Genou itd) zna o cemu pricam. Mislim da nema igraca kojem tamo nije narasla cijena - a Petagni, Caldari, Gomezu, Kurtiću i Kessieu pogotovo... - Leader, 21.11.16. 17:14, 0 0 0
Montella je po meni najperspektivniji trener tamo... Gasp ima svoj djir koji prolazi ovisno o sredini u kojoj se nalazi ali on od svoga nimalo ne odstupa, a Mihajlović je jednostavno našao klub po mjeri i igrače kod kojih može uspostaviti autoritet - Leader, 21.11.16. 17:17, 0 1 0
10/2016
Uspjeh Rijeke; je li se promijenio Matjaž Kek ili su se promijenile okolnosti?

Lijepo je svakom navijaču Rijeke pogledati tablicu HNL-a nakon 12 odigranih kola budući da Kekova momčad čvrsto drži sam vrh uz ugodnih 6 bodova prednosti nad Dinamom, te još više nad Osijekom i Hajdukom. Osijek je ojačan ulaskom kapitala u klub postao najugodnije iznenađenje sezone a Hajduk djeluje dobro pod Pušnikom, no realno je utrka za naslovom prvaka Hrvatske dvoboj između Rijeke i Dinama.

Što se promijenilo naspram prethodnih sezona? Ponajprije činjenica da Rijeka ima kontinuitet za razliku od Dinama. Pod kontinuitetom tu se smatra dobro poznata Miškovićeva klupska politika, te pružanje apsolutne podrške treneru Keku. Dinamo je nakon odlaska Mamića u Saudijsku Arabiju ove sezone već imao tri trenera na klupi, a osim trenera Maksimir su napustili uvjerljivo najbolji igrači Pjaca i Rog. Radilo se o ponajboljim igračima lige za koje nisu dovedena adekvatna pojačanja i to se očito vidi na igri Dinama koji ove sezone igra vjerojatno najlošiji nogomet u posljednjem desetljeću. Imaju Dinamovi klinci talenta, ali ovaj je put Mamić pretjerao mislivši da se može prošetati do novog naslova prvaka s klincima i preplaćenim strancima koji biraju utakmice. Uz to, Dinamo trenutno nema širinu kadra za uspješno igranje na dva fronta i ekipi sigurno teško padaju nastupi u Ligi prvaka gdje im suparnici redom pune mreže.

S druge strane Rijeka je ostala bez Europske lige zbog pravila gola u gostima, no to je zapravo vrlo dobro za put prema prvom naslovu prvaka Hrvatske budući da se Kek žali da nema preveliku širinu momčadi. Otišla je s Rujevice jedna kompletna momčad u posljednjih godinu dana, no to se na igri momčadi ne vidi jer Kek nije mijenjao svoj rukopis. Pred godinu dana Rijeka je pobijedila Dinamo s 2-1 a igrali su Vargić - Vešović, Samardić, Mitrović, Žuta - Maleš, Moises, Močinić - Tomasov, Bezjak, Sharbini, a s klupe su ušli Roshi, Radošević i Bradarić. Godinu dana kasnije Rijeka ponovno pobjeđuje Dinamo i to na mnogo impresivniji način a od navedenih igrača u klubu su i dalje samo Vešović (koji je s pozicije beka uspješno prekvalificiran na krilo), Mitrović (koji je iskoristio odlazak Leškovića i postao standardni stoper), Žuta, Maleš i Bradarić. 

Odlazak Vargića jedan je od najboljih poslova Rijeke budući da je priliku dobio ništa lošiji Prskalo. Vargić je imao fenomenalne reakcije u situacijama jedan na jedan, ali bio je mnogo skloniji pogreškama od Prskala. Uz Prskala, tu su mladi Sluga i Nevistić kojima talenta ne nedostaje. Novi Kekov stoperski dvojac čine 22-godišnjaci Elez i Mitrović, a na bokovima su makedonski reprezentativci Žuta i Ristovski. Kao backup su tu crnogorski reprezentativni stoper Šofranac, mladi Ikić, te Martić koji je igrao u Serie A. Vezni je red također vrlo dobro posložen budući da su tu Maleš, Bradarić i Mišić, te Čanađija kao dobar backup. Pozicije ofenzivnih veznjaka (fantazista) drže Andrijašević i Matei, a Kek na raspolaganju ima vrlo dobra krila Črnica, Gorgona, te otkrića sezone Vešovića. Gavranović se sve bolje snalazi na za njega netipičnoj poziciji prve špice, a njegova zamjena Handžić još nije dobio pravu priliku. Sve u svemu Kek na raspolaganju ima vrlo dobro posloženu momčad koja nije toliko široka kao prethodnih godina, no u kojoj su igrači koji su dobro unovčili izlazne transfere dobili više nego dostojne zamjene.

Posljednjih godina Rijeka je imala zvijezde u momčadi poput Sharbinija, Benka i Kramarića, no sada je najveća zvijezda sama momčad. Rijeka ima statistički uvjerljivo najbolji napad i najbolju obranu lige, no ono što navijače najviše veseli - ima igru kojom gazi sve suparnike. Ove sezone samo po bod protiv Intera i Cibalije ne bole previše jer je u obje utakmice Rijeka dominirala i jer joj je u obje nedostajalo samo malo sportske sreće da pobjedi. Teško je istaknuti pojedince kada cijeli tim igra odlično, no ove sezone igru Rijeke definitivno je oplemenio Franko Andrijašević koji je poveznica između vezne linije i samog napada. Sharbini je imao i veću kvalitetu od njega, ali on je uporno bježao prema out liniji što Franko ne radi već igra na svojoj prirodnoj poziciji između samog napada i defanzivno orijentiranih veznjaka. Nakon Hajduka, Dinama i Lokomotive očito je pronašao sredinu u kojoj može razmišljati samo o nogometu. Treba se spomenuti i Mitrovića koji je bio na pragu odlaska iz kluba tijekom ljeta. Nestrpljiv je bio Mitrović jer je smatrao da nije dobio dovoljno prilika pored Leškovića i Samardžića, no definitivno mu se isplatilo ostati na Rujevici jer je postao najbolji stoper lige i reprezentativac Hrvatske. Vrhunski djeluje i desna strana na kojoj se savršeno nadopunjuju Vešović i Ristovski koji bi vrlo lako mogli postati sljedeća imena u rubrici "odlasci" jer s aktualnom formom bili bi pojačanja za sve klubove Serie A osim Juventusa (te eventualno Napolija i Rome koji su na desnoj strani dobro pokriveni).  

Kek je napravio vrhunski posao u Rijeci. Jasno je da mu se kao treneru ne sviđa to što konstantno najbolje igrače mora prodavati, no svjesno je ušao u Miškovićevu priču i dobro zna kakva je politika kluba. Dobro je što mu Jurčić i Mance konstantno donose "pravi materijal" u svlačionicu i da nivo kvalitete ne pada zbog izlaznih transfera. Sportski management kluba radi uistinu vrhunski posao. Planski su na startu Miškovićevog mandata dovođena poznata nogometna imena koja su se možda kratkoročno pokazala kao promašaji, no koja su bila neophodna da Rijeka postane poželjna destinacija za igrače koji žele steći igračku afirmaciju ili se žele vratiti nakon pada. Jedno je bilo svojedobno dovođenje Fredija Bobića da odradi bezbrižno prijelaz u veteranske vode na suncem okupanoj Kantridi, no dolazak imena poput Gavranovića (bivši reprezentativac Švicarske koji je igrama u Rijeci zaslužio ponovno pretpoziv u reprezentaciji) i Gorgona koji je bio kapetan bečke Austrije i koji je u najboljim igračkim godinama jednostavno je dokaz da Rijeka konstantno raste u svim segmentima. Upravo je to sada slučaj pa Rujevica postaje pusta prilikom reprezentativne stanke. Nije na odmet napomenuti ni da nitko u kadru Rijeke nema još 30 godina, da je najstariji Prskalo koji ima za vratara malih 29 godina, a da su od igrača u polju najstariji 27-godišnjaci Maleš i Gorgon. 

Biti će naravno i u budućnosti izlaznih transfera jer je to neminovno za klub poput Rijeke, ali dok Kek nastavlja sa svojim radom i dok u svlačionici postoji disciplina za očekivati je da će se uspon Rijeke nastaviti. Prednost nad Dinamom je velika ali itekako dostižna pa prostor za opuštanje ne postoji. Kratkoročni cilj definitivno mora biti povećanje razlike do zimske stanke i iskorištavanje Dinamovog igranja u Ligi prvaka, a dugoročni cilj je jasan - prvi (priznati) naslov prvaka Hrvatske za Rijeku.

Rijeka mirno plovi prema prvom naslovu prvaka
Lijepo je svakom navijaču Rijeke pogledati tablicu HNL-a nakon 12 odigranih kola budući da Kekova momčad čvrsto drži sam vrh uz ugodnih 6 bodova prednosti nad Dinamom, te još više nad Osijekom i Hajdukom. Osijek je ojačan ulaskom kapitala u klub postao najugodnije iznenađenje sezone a Hajduk djeluje dobro pod Pušnikom, no realno je utrka za naslovom prvaka Hrvatske dvoboj između Rijeke i Dinama. Što se promijenilo naspram prethodnih sezona? Ponajprije činjenica da Rijeka ima kontinuitet za razliku od Dinama. Pod kontinuitetom tu se smatra dobro poznata Miškovićeva klupska politika, te pružanje apsolutne podrške treneru Keku. Dinamo je nakon odlaska ...
Rijeka mirno plovi prema prvom naslovu prvaka
Lijepo je svakom navijaču Rijeke pogledati tablicu HNL-a nakon 12 ...
Vidjet ćemo za par mjeseci :) - Leader, 16.10.16. 19:13, 0 0 0
Ne, nego tako razgovaraj na nekom šrot forumu. Na Tribini objasni zašto tako misliš pa ću to respektirati. - Topsi, 17.10.16. 9:49, 1 0 0
NEkako mi je ovo analize iz domene 'to već sve znamo'. Vrlo općenita i pregledna. BOlje bi bilo da si samo ušao u jednu točku ali kako treba. Bilo da je to odlična desna strana, raspored ili nešto treće. - Losovius, 17.10.16. 11:44, 0 0 0
Možda mi je najzamiljiviji ovaj dio o odlascima, pa vjerojatno je već moguće spekulirati koji bi igrači mogli otići na zimu (Ristovski) i koliko bi momčad patila. - Losovius, 17.10.16. 11:45, 0 0 0
S obzirom da se klupska blagajna dobro napunila tijekom ljeta nije imperativ nikoga prodavati na zimu - ali sigurno će ponuda biti za Ristovskog, Vešovića i Mitrovića. Idealno bi bilo da ih se zadrži još godinu dana jer će im cijena samo rasti - Leader, 17.10.16. 17:07, 0 0 1
10/2016
Što mora napraviti De Boer da bi Inter prestao biti 'one-man' momčad?

U Interu se tijekom ljeta okrenula nova stranica u klupskoj povijesti budući da su novi kineski vlasnici odlučili znatno ojačati kadar kako bi vratili momčad u vrh europskog nogometa. Bogati ulazni transferi nisu ništa novo za Inter budući da je bivši predsjednik Moratti svojedobno rušio rekorde dovodeći velika imena u svlačionicu pa su u crno-plavom dresu igrale legende poput Mattheusa, Klinsmanna, Baggija, Ronalda, Vierija, Ibrahimovića i Eto'oa.

KINESKI PLAN BEZ PRAVOG PLANA

Teško je reći kakav plan imaju novi kineski investitori osim što im je jasan cilj da u klub žele dovesti velika imena. Potezi Intera posljednjih mjeseci u najmanju su ruku čudni. Trener Mancini odradio je pripreme i dobio otkaz da bi ga De Boer zamijenio tik pred početak nove sezone. Odlazak preplaćenog i precijenjenog Mancinija navijače definitivno nije razočarao, a dolazak nesumnjivo talentiranog De Boera naizgled izgleda kao odličan potez. Zašto naizgled? Zato jer u klubu očito nisu pretjerano razmišljali o tome da će njihovom novom treneru definitivno biti potrebno vrijeme da se asimilira na talijanski nogomet i da svoje ideje prenese igračima. De Boer je u Ajaxu preferirao 4-3-3 taktički sustav kojeg je htio implementirati i u Interu, no to se pokazalo neuspješnim jer je klub tijekom ljetnog prijelaznog roka dovodio igrače idealne za 4-2-3-1 sustav kojeg je preferirao De Boerov prethodnik Mancini. Navijačima Intera sigurno je lijepo čuti da je klub tijekom ljeta uspio privući velika imena poput Candreve, Joao Marija i Gabigola, no jesu li kineski investitori svjesni da su kupili tri igrača za istu poziciju desnog krila koju mogu igrati osim ljetnih pojačanja i Biabiany i Brozović. OK, Joao Mario može igrati i povučenije na desnoj strani veznog reda ali jasno je vidljivo da se nije kupovalo planski već oportuitetno.

De Boer s aktualnim kadrom Intera ne može igrati svoj omiljeni 4-3-3 sustav budući da je momčad pretrpana sličnim igračima. Za tu formaciju ključno je imati režisera igre, a Inter takvog igrača jednostavno nema. Banega je nesumnjivo veliko ljetno pojačanje, no on je u Sevilli igrao sjajno na poziciji fantaziste a ne režisera i u Interu se vidi razlika u kvaliteti njegove igre ovisno o tome za kakvu se formaciju De Boer odluči. Drugi problem za De Boera je činjenica da ima niz igrača istih ili jako sličnih karakteristika. Medel, Felipe Melo, Kondogbia, Brozović i Gnoukouri su redom igrači koji su sami sebi konkurencija za dvije pozicije veznjaka (jedna je po defaultu Banegina) u 4-3-3 formaciji. Dakle, zaključak je da De Boer trenutno nikako ne može prilagoditi momčad sebi već da se on definitivno mora prilagoditi igračima koje ima na raspolaganju.

INTEROV TRENUTNI ROSTER

U Italiji nema trenera-managera kao u Engleskoj, što znači da bi svaki sportski direktor u suradnji s trenerom trebao dovoditi pojačanja na način da se momčad posloži tako da se svakog igrača može bezbolno zamijeniti u slučaju potrebe. U Interu se taj posao nije najbolje odradio tijekom ljeta jer je apsolutno jasno da kapetan Icardi nema dostojnu zamjenu na poziciji centralnog napadača, a da su se kao što je već navedeno na nekim drugim pozicijama igrači gomilali bez ikakvog plana. Apsolvirano je da De Boer mora igrati u 4-2-3-1 sustavu pa nije na odmet pogledati koje su mu glavne opcije i alternative za pojedine pozicije. Handanović je nedodirljiv na golu, a dobre alternative su mu iskusni Carrizo i iznimno talentirani Radu (naravno tu je još uvijek i vječiti talent Bardi koji je ponovno na posudbi). Stoperski par čine vrlo dobri Miranda i Murillo kojima su alternative Ranocchia i Andreolli. Na papiru to izgleda jako dobro iako bi svi ljubitelji Intera čim dalje od kluba voljeli vidjeti kiksera Ranocchiju. Bočne pozicije godinama su najveći problem Intera i još uvijek se ne vidi dugoročno rješenje. Ansaldi, D'Ambrosio, Santon, Nagatomo i mladi Miangue su dobri igrači ali ne i svjetske klase kakve bi na raspolaganju volio imati De Boer. Na pozicijama centralnih veznjaka uvijek bi trebao biti jedan pitbull poput Medela ili Felipe Mela ali i jedan kompletniji igrač koji bi trebao sudjelovati i u ofenzivnom dijelu igre. Za tu poziciju konkuriraju Kondogbia, Brozović i Gnoukouri iako je jasno da će se s obzirom na aktualni kadar tu morati snaći Joao Mario. Na krilima su prve opcije Candreva i Perišić, a osim njih na tim pozicijama mogu igrati Gabigol, Eder, Palacio, Biabiany, Brozović i Joao Mario. Za pozicije razigravača De Boeru su na raspolaganju Banega i Jovetić. Ederu i Palaciju su doduše prirodne pozicije povučenih napadača u formacijama s dva napadača pa ne čudi da je njihov doprinos u posljednjih godinu dana skroman jer ako i dobiju priliku za igru oni moraju biti na za njih neprirodnim pozicijama. Dolazimo do pozicije "prime punte" koju zauzima kapetan Icardi koji jednostavno nema prave zamjene u klubu. Mogu njegovu poziciju odigrati Palacio ili Jovetić kao "lažna devetka" ali dosadašnje su utakmice Intera bez Icardija pokazale da kada on ne igra nema ni prave igre u napadačkom dijelu kao ni golova.

ICARDI - INTEROV PROJEKT

Umirovljenjem legendarnog Javiera Zanettija Inter je ostao bez kapetana i vođe na terenu. Ranocchia je kratko imao kapetansku vrpcu, a onda ju je klub dodijelio mladom napadaču Icardiju oko kojeg želi graditi momčad u budućnosti. S obzirom da je Icardi pred dvije sezone bio uz Tonija najbolji strijelac Serie A ta je odluka igrački opravdana, a glede osobnosti jasno je da će teško klub u današnje vrijeme iskrivljenih vrijednosti u nogometu pronaći osobu poput Zanettija. Poznata je priča da je Icardija po dolasku iz Barcelone u Sampdoriju zaštitnički prihvatio iskusni sunarodnjak Maxi Lopez, a da je godinu dana kasnije Interov golgeter završio s njegovom suprugom Wandom Narom. Oženio se Icardi Wandom Narom, istetovirao imena djece Maxi Lopeza, a suprugu je imenovao i managericom. Upravo mu je ona proteklih dana ispregovarala iznimno bogat dugoročni ugovor s Interom koji ima i rekordnu odštetnu klauzulu. Trenutak za provociranje bogatijeg ugovora Icardiju nije mogao biti bolji zato jer aktualna statistika kaže da se apsolutno sve u igri Intera trenutno vrti upravo oko njega.

Zbog cijele priče s Wandom Narom Icardi nije najpopularniji nogometaš Italije, a navodno mu je zbog toga onemogućen i pristup reprezentaciji Argentine. Voljeli ga ili ne, neosporno je da se radi o jednom od najboljih "devetki" svijeta u ovom trenutku. Igrač koji je rođen poput Messija u Rosariju prošao je Barceloninu školu nogometa, no nije se dugoročno vidio na Nou Campu pa je odlučio sreću potražiti u Sampdoriji. Odmah je zabljesnuo Icardi u Sampdorijinoj Primaveri i brzo je dobio priliku zaigrati u najjačem rangu talijanskog nogometa. U debiju je zabio gol mrskom rivalu Genoi, nedugo zatim zatresao je mrežu Juventusa i bilo je jasno da je Serie A obogatio veliki igrač. Jednu sezonu odradio je Icardi u Sampdoriji i u 33 utakmice postigao je 11 golova, a od 2013. redovito trese mreže u dresu Intera. U dosadašnjih 96 nastupa postigao je 53 gola, a navijače je odmah osvojio činjenicom da mu itekako "leži" Juventus. Ove sezone Icardi nije sudjelovao u samo jednom od svih golova koje je Inter postigao.

TREBA LI INTER RIJEŠITI "OVISNOST O ICARDIJU"

Trenutno se sve glede napadačke igre Intera vrti oko Icardija, a s obzirom na bogati dugoročni ugovor kojeg je isposlovala Wanda Nara očito je da se to neće mijenjati u skoroj budućnosti. S obzirom na Icardijev doprinos to i nije loš plan, no čim prije klub mora imati pravu zamjenu za svog glavnog golgetera. Imaju u klubu pravu zamjenu u mladom Manaju kojeg su poslali na posudbu u Pescaru, no takav potez su napravili i s Livajom koji je bio backup za Milita pa su žalili što su ga poslali na posudbu kada se iskusni argentinski napadač ozlijedio. Palacio jednostavno nije "prima punta" i u aktualnom kadru Intera za njega jednostavno mjesta nema. Ozbiljno bi klub trebao pristupiti zimskom prijelaznom roku jer kadar definitivno nije ujednačen na svim pozicijama. Uz Palacija u budućnosti Intera teško se može naći mjesto za Biabianya, Felipe Mela, Brozovića, Edera i Jovetića, a klub bi se definitivno napokon trebao ozbiljno posvetiti problemu bekova. Uz ljetna pojačanja i najavljene nove dolaske, te zdravog Icardija - Inter bi se morao vratiti u borbu za sam vrh Serie A.

Icardi u Interu nema konkurenciju
U Interu se tijekom ljeta okrenula nova stranica u klupskoj povijesti budući da su novi kineski vlasnici odlučili znatno ojačati kadar kako bi vratili momčad u vrh europskog nogometa. Bogati ulazni transferi nisu ništa novo za Inter budući da je bivši predsjednik Moratti svojedobno rušio rekorde dovodeći velika imena u svlačionicu pa su u crno-plavom dresu igrale legende poput Mattheusa, Klinsmanna, Baggija, Ronalda, Vierija, Ibrahimovića i Eto'oa. KINESKI PLAN BEZ PRAVOG PLANA Teško je reći kakav plan imaju novi kineski investitori osim što im je jasan cilj da u klub žele dovesti velika imena. Potezi Intera posljednjih mjeseci u najmanju ...
Icardi u Interu nema konkurenciju
U Interu se tijekom ljeta okrenula nova stranica u klupskoj ...

Respekt: Sylar, Gavran,

09/2016
Transfer deadline: Koji su igrači bili najbolje, koji najlošije kupovine?

Mercato je službeno gotov, engleski klubovi su se pokazali kao rastrošni milijarderi i cifre koje su određeni igrači postizali bile su nevjerojatne, Talijani se ojačani stranim kapitalom polako vraćaju na veliku scenu, no sada je sve to do zime gotovo. Odnosno nije - jer još je mnogo vrlo zanimljivih igrača koji se mogu dovesti besplatno - a dobrih prilika ima na svim pozicijama.

GOLMANI

Vladimir GABULOV

Gabulov je vratar koji je dobro poznat u Rusiji budući da je godinama branio boje CSKA Moskve, Kubana Krasnodara, Anži Makhachkale i Dynama Moskve. Uz to, godinama je bio član reprezentacije iako kraj Akinfejeva nije dobivao previše prilika. Nakon kraha moskovskog Dinama ostao je bez kluba, no s obzirom na kvalitetu i činjenicu da ima samo 32 godine to tako ne bi trebalo dugo ostati.

Alexandros TZORVAS

Radi se o iskusnom vrataru koji je svoje najbolje dane imao pred 5-6 godina dok je branio za Panathinaikos i reprezentaciju Grčke. Uslijedio je transfer u Serie A gdje nije previše branio za Palermo i Genou iako su očekivanja bila velika (trebao je zamijeniti Sirigua koji je tada išao u PSG). Vratio se Tzorvas u Grčku kako bi ponovno postao reprezentativac i to mu je uspjelo, no onda je uslijedila čudna odluka i avantura u Indiji. Sada je bez kluba, za vratara je u odličnim godinama, a ni novca mu nakon Indije ne bi trebalo nedostajati. 

OBRANA

Martin CACERES

Najveće ime na tržištu slobodnih braniča je urugvajski reprezentativac Martin Caceres kojem je istekao ugovor u Juventusu. U talijanskom gigantu je uglavnom grijao klupu, imao je nekih privatnih problema, uslijedila je ozljeda i konačno rastanak s klubom. S 29 godina itekako je atraktivan igrač i za one najveće klubove.

Juan VARGAS

Vargas je tzv. "last minute slobodan igrač" budući da je posljednjeg dana prijelaznog roka raskinuo ugovor s Betisom. Polivalentan igrač koji pokriva sve pozicije na lijevoj strani, ima kvalitetu u obrani i napadu, a pogotovo dobri su mu centaršutevi. Igrač koji je godinama bio važan kotačić u igri Fiorentine i Perua definitivno neće dugo imati status slobodnog igrača.

Felipe SANTANA

Još jedan igrač za kojeg je pomalo čudno da nema kluba. Stasiti stoper afirmirao se u europskom nogometu igrajući pet godina za Borussiju iz Dormunda nakon čega se nije najbolje snašao u redovima Schalkea. Uslijedile su kratke epizode u Olympiakosu i Kuban Krasnodaru kojeg napušta budući da ga nije spasio od ispadanja iz lige. 

Danilo SOARES

Ovaj lijevi bek ima samo 24 godine i u posljednje je 3 godine bio neizostavan kotačić u Ingolstadtu, ekipi koja je prošle sezone oduševila granitnom obranom u Bundesligi. Kao standardan prvotimac čvrste Bundesligaške obrane već je trebao pronaći klub, pogotovo kada se zna da igra na poziciji koja je u brojnim klubovima deficitarna.

Lorik CANA

Kapetan Albanije nije se proslavio na Europskom prvenstvu budući da je odmah u prvoj utakmici zaradio direktan crveni karton, no bez obzira na to radi se o igraču s bogatim iskustvom igranja u velikim klubovima. Nakon standardnog igranja u redovima PSG-a, Marseillea, Sunderlanda, Galatasaraya, Lazia i Nantesa traži novi klub i posljednji bogati ugovor. 

ALEX

Ako je Cana iskusan stoper s bogatim iskustvom u velikim klubovima što onda reći za bivšeg brazilskog reprezentativca Alexa koji je oduševljavao u Chelsea, PSV-u, PSG-u, te ne previše u Milanu. Istina je da je ušao u pozne igračke godine za stopera, ali itekako može pomoći svojim znanjem i iskustvom.

Modibo DIAKITE

Stasiti stoper iznimnih fizičkih karakteristika još nije ušao u tridesete, no trenutno je bez kluba iako iza sebe ima bogato iskustvo igranja u Serie A. Snažan stoper iznimne skočnosti, može igrati i desnog beka iako to baš i nije pretjerano pozitivno s obzirom da nije neki tehničar. Prošle sezone igrao je za Frosinone i Sampdoriju, no sada traži novi klub.

Dalo bi se tu pronaći još zanimljivih imena - Philippe Mexes, Ricardo Carvalho, Maicon, Danijel Pranjić, Marco Motta, Djamel Mesbah...

VEZNI RED

Mathieu FLAMINI

Najveće ime među slobodnim veznjacima definitivno je Flamini, radilica koja je nakon debija u Marseilleu ostavila značajan trag igrajući za Arsenal i Milan. Sa 32 godine još uvijek itekako ima što za reći iako je poznato da je pametno ulagao svoj novac i da mu je motiv sada samo igranje nogometa.

SIMAO

Ne, ne radi se o Simao Sabrosi već o onom stasitom defanzivnom veznom koji je godinama igrao odlično za Pahathinaikos. Nakon toga je otišao po novce u Kinu da bi se brzo vratio i tri godine igrao uspješno za Levante. Reprezentativac Mozambika, fizički snažan igrač koji s 28 godina itekako još ima što reći.

Zakaria LABYAD

Na listi free agentsa svoje je ime našao i jedan veliki neostvareni talent. Labyad je eksplodirao u PSV-u kao teenager da bi ga kupio Sporting u kojem se nije snašao. Slali su ga na posudbe i očito odustali od njega s obzirom da je slobodan naći novi klub. Ima 23 godine i sada mu je pravo vrijeme da dokaže da može iskoristiti svoj potencijal.

Sulley MUNTARI

Reprezentativac Gane i iznimno zahvalan veznjak koji je svoje kvalitete pokazao igrajući godinama u Serie A (Udinese, Inter, Milan), te Premiershipu (Portsmouth, Sunderland). Ima 32 godine, iza njega je avantura u Ittihadu, te vrijeme da se vrati na europsku scenu.

Raul MEIRELES

Bilo je pomalo čudno prošlog ljeta gledati reprezentaciju Portugala bez njega s obzirom da je godinama bio standardan u veznoj liniji. Agresivac osebujnog izgleda, ali igrač kojem nogometne kvalitete ne nedostaje. Iza njega su četiri godine u Fenerbahceu (prethodno Porto, Liverpool, Chelsea), a ispred njega je još jedan pravi nogometni ugovor s obzirom na 33 godine.

Urby EMANUELSON

Polivalentan i iznimno zahvalan igrač za svakog trenera. Njegov možda najveći problem bio je što ga je svaki trener vidio na različitim pozicijama (od beka preko krila, do centralnog veznjaka i napadača) pa se na kraju nije isprofilirao kao vrhunski igrač. Ipak, bogata karijera je iza njega (Ajax, Milan) i lagani pad u posljednje dvije godine budući da se nije naigrao u Romi i Veroni.

Piotr TROCHOWSKI

Izniman talent potvrdio je igrajući godinama vrhunski za HSV i Sevillu, no prošlosezonski transfer u Augsburg pokazao se promašajem. Konstantno je Trochowski bio ozlijeđen, a kako je klub općenito imao problema s brojnim ozlijeđenim igračima zbog igranja na tri fronta onda ga se forsiralo nedovoljno spremnog i to sve u svemu nije dobro izgledalo. Sada Trochowski traži novi klub, a onaj tko ga uzme može napraviti pun pogodak ukoliko ga poštede ozlijede.

NAPAD

Miroslav KLOSE

Fredi Bobić je svoju bogatu karijeru zaključio na Kantridi, e što bi lijepo bilo da jedan od najboljih golgetera posljednjih 20 godina zaključi svoju karijeru na Rujevici. To se naravno neće dogoditi, ali Klose će i ove godine tresti mreže. Očekivalo ga se u Wolfsburgu, no to još nije potvrđeno. Posljednjih godina je legendarni njemački golgeter u Laziju dokazao da za njega godine nisu bitne i da on i dalje itekako može tresti u kontinuitetu suparničke mreže.

Daniel OSVALDO

Potpuno drugačija priča od Klosea. Talent je neosporan, ima samo 30 godina, ali je upitno što se njemu događa u glavi. Konstantne svađe i problemi u svlačionici svrstavaju ga tik uz Balotellija na listi nepoželjnih igrača od strane trenera. Trebao bi pronaći klub ovih dana, no pitanje je tko je toliko očajan s napadačima da će u svlačionicu dovesti pravu tempiranu bombu.

Emmanuel ADEBAYOR

Miks prethodnog dvojca - igrač nezgodnog temperamenta ali i igrač koji itekako ima kvalitetu i zna zabijati. Uostalom, nije li mu najbolja referenca lista klubova za koje je igrao: Metz, Monaco, Arsenal, Man City, Real Madrid, Tottenham, Crystal Palace. Očekuje zadnji ozbiljan ugovor stoga mu se ne žuri u pregovaranju.

Ishak BELFODIL

Belfodil je svojevremeno bio jedna od najvećih nada talijanskog nogometa. Igrač ponikao u Lyonu zablistao je igrajući za Parmu, izborio je bogati transfer u Inter gdje se nije dokazao. Nakon financijskog kraha Parme išao je po novce na Bliski istok, no sada je spreman da se vrati na veliku scenu. Ne treba zaboraviti da ima samo 24 godine.

Niklas BENDTNER

Lord Bendtner ponovno je bez kluba. Nevjerojatna priča o sjajnom talentu, najboljem danskom nogometašu koji bi mogao zaključiti karijeru s 28 godina. Eksplodirao je u Arsenalu pa igrao u Birminghamu, Sunderlandu, Juventusu i Wolfsburgu. Nije se naigrao u klubovima posljednjih godina, no u reprezentaciji Danske je uvijek bio dobar i efikasan. Ako je uzimanje Osvalda kocka, što onda reći za onog trenera koji u svlačionicu dobije lorda Bendtnera?

FEDERICO MACHEDA

Ako uživate u nogometnoj eksploziji Rashforda u Man UTD onda treba znati da je takav igrač već postojao na Old Traffordu. Bio je to Macheda koji je u klub stigao sa samo 16 godina. Brilijirao je prvih godina Macheda za mladu momčad Manchestera i dobio je priliku u prvoj momčadi da bi - stao. Slao ga je Man UTD na posudbe u Sampdoriju, QPR, Stuttgart, Doncaster i Birmingham da bi na kraju osutao. Uzeo ga je Cardiff kojeg vodi Solskjaer (bivši trener u rezervama Man UTD) da bi ponovno završio na posudbi u Nottinghamu gdje je odigrao samo tri utakmice u polusezoni. Solskjaer dobro zna kakav je Macheda talent bio, no ni on mu nije uspio oživiti karijeru. Za momka od 25 godina još nije kasno da zablista, samo je pitanje tko će mu dati novu priliku nakon silnih razočarenja.

Dalo bi se tu izdvojiti još mnogo zanimljivih imena: Marouane CHAMAKH, Stephane SESSEGNON, Peter ODEMWINGIE, Kevin KURANY, Bobby ZAMORA, Gonzalo BERGESSIO, Boško JANKOVIĆ...

Gotov je "mercato" ali ima još zanimljivih "free agentsa"
Mercato je službeno gotov, engleski klubovi su se pokazali kao rastrošni milijarderi i cifre koje su određeni igrači postizali bile su nevjerojatne, Talijani se ojačani stranim kapitalom polako vraćaju na veliku scenu, no sada je sve to do zime gotovo. Odnosno nije - jer još je mnogo vrlo zanimljivih igrača koji se mogu dovesti besplatno - a dobrih prilika ima na svim pozicijama. GOLMANI Vladimir GABULOV Gabulov je vratar koji je dobro poznat u Rusiji budući da je godinama branio boje CSKA Moskve, Kubana Krasnodara, Anži Makhachkale i Dynama Moskve. Uz to, godinama je bio član reprezentacije iako kraj Akinfejeva ...
Gotov je "mercato" ali ima još zanimljivih "free agentsa"
Mercato je službeno gotov, engleski klubovi su se pokazali kao ...
Ovi svi igrači imaju jednu zajedničku karakteristiku. Redom su ili premašili 30-te ili su najbolje godine iza njih, a i dalje bi htjeli sličnu plaću. I onda čekaju do kraja da im netko da lovu kao neki potez očajnika zbog ozljeda ili forme - Losovius, 1.9.16. 11:34, 0 0 0
Evo Osvaldo otpada s liste - odlučio je postati glazbenik :D :) Pa ima nekih zanimljivih koji nisu očekivano eksplodirali iako su bili ekstra talenti kao što su Belfodil, Macheda i Labyad... nije mi jasan samo Danilo Soares - lijevi bek, mlad, dobar - Leader, 1.9.16. 12:04, 0 0 0
da netko iz Dinama pročita ovo i dovede Labyadiu ili Belfodila uz neku manju plaču , naravno ako je njima to ok, jer ovo bi im bila prilika da ožive karijeru, ps zaboravio si Radoševća - Wenger, 1.9.16. 16:39, 0 0 0
Pisao sam kad je Radošević već potpisao za RB Salzburg... recimo našao sam da je slobodan i Semir Štilić za kojeg su se ne tako davno pisali hvalospjevi... a i Bandalovski sta je igrao za Bugarsku protiv nas, 29 godina igrao za Partizan - Leader, 2.9.16. 8:31, 0 0 0
Štilić bi mogao biti zanimljiv igrač poprlično, koliko se sjećam on je igrao s Lewandovskom u Lech-u i bio 1. asistent lige - Wenger, 5.9.16. 0:52, 0 0 0
07/2016
Može li se Pjaca uklopiti u Juventusovih 3-5-2? Gdje će igrati?

Juventusova 3-5-2 taktika je ostavština Allegrijevog prethodnika Contea, a kako sada stvari stoje - to će se promijeniti u sljedećoj sezoni. Samo lud čovjek bi mijenjao dobitnu kombinaciju koju je imao Conte jer Chiellini, Barzagli i Bonucci činili su neprobojan bedem ispred Buffona. Juventus je bio posložen u 3-5-2 formaciju, momčad se od dolaska Allegrija vrlo malo mijenjala ako se gledaju igrači koji su u njegovoj eri dovedeni, no sada se situacija ipak mijenja ako se Juventusove kupnje uzmu u taktički kontekst.

Ne treba zaboraviti da Allegri u prethodnim klubovima nije koristio 3-5-2 formaciju već 4-2-3-1 i 4-3-3 i da je igru s četiri braniča u liniji pokušao nametnuti i kada je stigao u Torino. Bio je inteligentan pa nije forsirao promjene jer "starog konja je teško naučiti nove trikove", a uostalom bio je i sam svjedok kako je prošao njegov tadašnji gradski rival Inter kada je Gasperini nakon Mourinha na silu htio promijeniti sustav igre s istim igračima u 3-4-3. Tada se u Interu dogodio raspad sistema, a Allegri si to nije dozvolio po dolasku na klupu Juventusa pa je nakon početnih taktičkih avantura i sam shvatio da lanjski kadar "stare dame" najbolje funkcionira kada igra u 3-5-2 sustavu koji se tu i tamo po potrebi uvođenjem Cuadrada mijenjao u nešto ofenzivnijih 4-3-3. 

Do sada su u Juventus stigli stoper Benatia, centralni veznjak Pjanić, krilo Pjaca i bek Dani Alves. Benatia je tu kao prirodna zamjena za Barzaglija kojeg godine više ne maze ali i Bonuccija koji navodno treba ići u Manchester City (ali i kao igrač koji uz Chiellinija ili Ruganija može biti dugoročna opcija za sustav s četiri braniča u liniji). Dani Alves je stigao kao ofenzivno orijentirani desni bek tako da sada Allegri ima na obje strane obrane po dva beka različitih preferencija (Lichsteiner i Evra su defanzivniji a Alex Sandro i Dani Alves ofenzivniji). Pjanić je doveden kao zakašnjeli nasljednik Pirla, odnosno konkretno kao zamjena za Hernanesa koji nije oduševio. Pjaca je pak stigao umjesto Cuadrada, odnosno ako gledamo i prethodnu sezonu može se reći i da je zamjena za Comana. U svakom slučaju dosadašnje kupnje Juventusa omogućavaju da Allegri polako ali sigurno sve češće krene mijenjati 3-5-2 sustav u 4-2-3-1 ili 4-3-3 koji su njemu ipak draži.

Kako će se snaći Pjaca? Pa mladi igrač kojem kvalitete ne nedostaje ne bi trebao imati problema uklopiti se u vrhunski posložen klub u kojem se rijetko brza s odlukama o transferima. Pjacu je Juventus za talijanske prilike jako puno platio što znači da od njega i Dybale očekuju da budu nositelji napadačke igre u sljedećim godinama. Ako je obrambeno neodgovorni Cuadrado mogao igrati desnog beka u 3-5-2 formaciji onda može i Pjaca iako bi njemu nedvojbeno više odgovarao 4-2-3-1 sustav ili 4-3-3 gdje bi ipak mogao igrati ofenzivnije i gdje ne bi trebao previše mariti zbog obrane. Moguće je i da Allegri Pjacu vidi kao opciju za backup isturenog napadača jer fizički podosta posdjeća na Moratu koji je napustio klub, no to ipak ne bi trebao biti slučaj s obzirom da mladi hrvatski ofenzivac najbolje djeluje kada ima prostora blizu out linije. 

Iako ne volim niti Milan ni Juventus, moram priznati da mi se jako svidjelo to što je Pjaca odbio financijski bolje uvjete u raspadnutom Milanu gdje se još uvijek ne zna ni tko pije ni tko plaća, te da se pridružio posloženom klubu s najvećim mogućim ambicijama. Je, u Milan je stigao Montella koji je vrlo talentiran trener i Pjaca bi imao zagarantiranu poziciju u početnom sastavu - ali za njega je ipak bolje da je odabrao Juventus jer i tamo će sigurno dobiti pregršt prilika za igru (s obzirom na nastupe u Ligi prvaka i Serie A) i jer će se tamo sigurno lakše uklopiti s obzirom da dolazi u sređen sustav. U Juventusu ga čeka sustav u koji se on mora uklopiti, u kojem će taktički nedvojbeno iznimno mnogo napredovati, te u kojem mu se definitivno neće moći dogoditi opuštanje jer samo uz mnogo rada i discipline u klubu kao Juventus može doći i zadržati status prvotimca. Za daljnji igrački napredak nije mogao izabrati bolji klub - a ako se i u Juventusu dokaže onda je jasno da će ga moći kupiti samo neki financijski bolje stojeći klub - dakle - Real Madrid, Barcelona, Bayern, te engleski bogataši. Ukoliko Pjaca do toga dođe, to će značiti da je poput Pogbe izrastao u jednog od najboljih igrača svijeta. Put prema tome mu je transferom u Juventus širom otvoren - sada je samo na njemu da iskoristi nevjerojatnu priliku koja mu se pružila i da zablista.

Allegri slaže svoju momčad
Juventusova 3-5-2 taktika je ostavština Allegrijevog prethodnika Contea, a kako sada stvari stoje - to će se promijeniti u sljedećoj sezoni. Samo lud čovjek bi mijenjao dobitnu kombinaciju koju je imao Conte jer Chiellini, Barzagli i Bonucci činili su neprobojan bedem ispred Buffona. Juventus je bio posložen u 3-5-2 formaciju, momčad se od dolaska Allegrija vrlo malo mijenjala ako se gledaju igrači koji su u njegovoj eri dovedeni, no sada se situacija ipak mijenja ako se Juventusove kupnje uzmu u taktički kontekst. Ne treba zaboraviti da Allegri u prethodnim klubovima nije koristio 3-5-2 formaciju već 4-2-3-1 i 4-3-3 i da ...
Allegri slaže svoju momčad
Juventusova 3-5-2 taktika je ostavština Allegrijevog prethodnika Contea, a kako ...
Slažem se sa svim osim da Pjaca može isto tako igrati u 3-5-2 ako je mogao Cuadrado, jer Kolumbijac ima strašnu pravocrtnu brzinu, a kod Pjace je to najveći problem - Losovius, 21.7.16. 11:06, 0 0 0
06/2016
Skupina E; mogu li ozljedama poharane Italija i Belgija iznenaditi?

Italija je bez prevelike pompe napustila reprezentativni kamp Coverciano jer aktualnu Conteovu momčad ne predvode velike zvijezde kakve su posljednjih 20 godina bile Baggio, Del Piero, Totti ili Pirlo, stoga se može reći da je glavna snaga aktualne reprezentacije izbornik. Bivši trener Juventusa poznat je kao vrsni taktičar, a to je pokazao i u izborničkom mandatu koji će završiti nakon Europskog prvenstva bez obzira na konačan uspjeh momčadi. Conte će sljedeće sezone voditi Chelsea, a od reprezentativne klupe želi se oprostiti velikim uspjehom u Francuskoj, uspjehom kojeg malo tko u Italiji očekuje.

U svom dvogodišnjem mandatu na klupi Italije Conte je isprobavao razne taktičke formacije od 3-5-2, 3-4-3, 4-4-2 i 4-2-4 što Azzurre čine gotovo kameleonskom momčadi, no kao i svojedobno u Juventusu tako i u reprezentaciji ipak najviše preferira 3-5-2 sustav. Ako nešto u igri Italije ne bude po volji Conteu, ne treba sumnjati da će on čekati sljedeći susret za promjene već će reagirati odmah tijekom utakmice i mijenjati igrače i taktički sustav. Upravo zato je imao prošireni popis od preko 30 kandidata za nastup na Europskom prvenstvu. Conte voli polivalentne igrače poput Florenzija, voli neumorne trkače poput Giaccherinija i Immobilea, te voli iskusne igrače poput Motte i De Rossija.

Kako će Conte posložiti momčad na Europskom prvenstvu? Gotovo sigurno će započeti s njemu omiljenom 3-5-2 formacijom u kojoj je ključ dugoročnog uspjeha u Juventusovoj obrani - jednoj od najboljih obrana svijeta koja je besprijekorno uigrana.

GOLMAN

Na golu je legendarni Buffon na čijim se izvedbama nimalo ne primjećuje da ima 38 godina. Bez obzira na godine u kojima i vratari polako razmišljaju o oproštaju od igračke karijere, Buffon je i dalje u najmanju ruku jedan od najboljih svjetskih golmana. Uz njega su u Francuskoj Sirigu i Marchetti jer je talentirani Perin ozlijeđen, no oni će dobiti priliku samo ako se Buffon ozlijedi ili ukoliko zaradi isključenje.

OBRANA

Tri centralna braniča ispred Buffona su njegovi dugogodišnji klupski suigrači iz Juventusa - Chiellini, Bonucci i Barzagli. Ako Conte bude koristio 3-5-2 sustav onda ovaj trojac ima zacementiranu poziciju u početnom sastavu. Za backup stopera Conte je pozvao Ogbonnu koji je ovom trojcu bio zamjena i dok je on bio trener Juventusa, a ukoliko baš bude potrebno u centar obrambene trojke može uskočiti i veznjak De Rossi. Obrambene kvalitete trojca ispred Buffona su besprijekorne s tim da je donekle problematičan samo Barzagli koji ima već 35 godina, no upravo zbog toga u ofenzivnim akcijama momčadi mnogo više od njega sudjeluju Chiellini i Bonucci koji su opasni po suparnika i u skok igri nakon prekida. Bonuccija kao centralnog stopera suparnici često ostavljaju samog, a on ima kvalitetu i sposobnost da to iskoristi i iznese loptu iz svog šesnaesterca čak i do suparničkog.

VEZNI RED

Što se bekova tiče, nominalno su tu samo De Sciglio i Darmian, no realno su tu u konkurenciji još i polivalentni veznjak Florenzi te krilni napadači Candreva i Giaccherini. Za očekivati je da će Conte primarno koristiti Darmiana na lijevoj i Florenzija na desnoj strani. Florenzi je nešto ofenzivniji igrač od Darmiana pa se to očituje i u igri reprezentacije, no on si to može i priuštiti jer mu leđa čuva Barzagli koji nema apsolutno nikakve zadaće u ofanzivnoj fazi igre. Protiv defanzivnijih ekipa kakva je npr. Irska, moguće je da će na Darmianovoj poziciji zaigrati Giaccherini što praktično onda donosi Italiji 3-4-3 taktički sustav, no u utakmici s Belgijom to nije realna opcija na početku utakmice. Conte jednostavno voli Giaccherinija jer je on nominalno krilni napadač, no može igrati i u centru vezne linije i na boku pa mu omogućava promjene taktičkog sustava tijekom utakmice bez da je prisiljen raditi igračke zamjene. 

Talijanski problemi s izostancima odnose se isključivo na veznu liniju koja je ostala bez važnih Verrattija i Marchisija zbog ozljeda (a ozlijedio se i Montolivo), te bez Pirla koji je odlučio ići u MLS i tako si zatvoriti vrata reprezentacije. Conteov uvjet Pirlu je bio da odradi proljeće u nekom europskom klubu, no kako je on odlučio ostati u MLS-u nije pozvan u Francusku. Tko će onda igrati? Odgovor na to pitanje vjerojatno zna samo Conte budući da za tri pozicije u centru vezne linije ravnopravno konkuriraju iskusni defanzivno orijentirani veznjaci De Rossi, Motta i Parolo, te ofenzivnije orijentirani Florenzi i Giaccherini koji mu nude i opciju da mijenja taktičke sustave tijekom igre. Među 23 kandidata za nastup Conte je još pridodao krilne napadače El Shaarawya i Insignea koji bi mu trebali biti ekstra napadačka opcija u slučaju neželjenog rezultata kada bi se formacija trebala promijeniti u 3-4-3, te ofenzivnog veznjaka Bernadeschija koji je backup opcija za ofenzivnu poziciju u centru vezne linije 3-5-2 formacije.

NAPAD

Što se napada tiče i tu Conte nema igrače koji su neizostavni u početnom sastavu, no u kvalifikacijama su u vrhu napada igrali omaleni kreativac Eder koji može zaprijetiti suparničkim vratima i udarcima iz daljine, te tzv. "prima punta" Pelle koji je u reprezentaciji nasljednik golgetera kakvi su svojevremeno bili Toni i Vieri. Pelleova je zamjena u rosteru Azzurra Juventusov backup napadač Zaza, dok Ederovu poziciju napada Immobile (naravno za tu poziciju konkuriraju i Insigne, El Shaarawy i Giaccherini).

S obzirom na sve navedeno jasno je da talijanske grafove nije nimalo jednostavno napraviti jer je glavni adut Azzurra izbornik Conte i njegove igračke i taktičke varijacije kojima je cilj ostaviti suparnika nespremnima. Ako bi se već trebalo napraviti nekakvo čitanje Conteovih misli onda bi se moglo reći da bi protiv Belgije trebala zaigrati sljedeća jedanaestorka:  

Buffon - Chiellini, Bonucci, Barzagli - Darmian, Parolo, De Rossi, Florenzi, Candreva - Eder, Pelle

Naravno, opcija s uvođenjem Giaccherinija i Motte u početni sastav je apsolutno realna. Sve ovisi o suparniku jer će na temelju toga Conte birati momčad. Recimo protiv Belgije mu je primarno da zatvori suparnička krila Hazarda i De Bruynea pa će koristiti defanzivnije igrače na bokovima, no protiv Švedske i pogotovo Irske ne bi bilo čudno da već od prve minute zaigra u 3-4-3 sustavu u kojem će njegovi Azzurri biti oni koji će tražiti razbijanje suparnika preko krila. Ukoliko gledamo gore navedenu jedanaestorku jasno je da će Italija napadačke akcije graditi ponajprije preko desne strane (Florenzi/Candreva), preko playmakera Edera koji je slobodan u napadačkim kretnjama, te preko "sidruna" Pellea koristeći ubačaje s boka i duge lopte. Southamptonov stasiti napadač Pelle (te naravno ako zatreba i njegova prirodna zamjena Zaza) apsolutni je ključ talijanskih napada s obzirom na imena protivnika. Protiv Belgije će Italija htjeti preskakati igru kako bi se Pelle mogao hrvati s ranjenom Wilmotsovom obranom, a Švedska i pogotovo Irska će pokušati intenzitetom nadoknaditi manjak kvalitete u veznoj liniji pa će ponovno Pelle biti taj koji će morati nadjačati fizički snažne stopere suparnika. Da je itekako sposoban za takvo nešto pokazao je u klubu uspješno se boreći s čvrstim stoperima u Premiershipu.

Kameleonske Azzurre definitivno neće biti lako unaprijed pročitati na Europskom prvenstvu jer nema velikih zvijezda oko kojih se gradi ostatak momčadi, već je glavna snaga upravo momčad i iznimno roster 23 igrača koji su ciljano pozvani da mogu zadovoljiti sve taktičke zahtjeve Contea. 

Lijepo je vidjeti na primjeru Italije kako se slaže ozbiljan popis od 23 reprezentativca, to je upravo dijametralno suprotno kako je to napravio Ča... netko u HNS-u.

Kameleonski Azzurri bez velikih zvijezda
Italija je bez prevelike pompe napustila reprezentativni kamp Coverciano jer aktualnu Conteovu momčad ne predvode velike zvijezde kakve su posljednjih 20 godina bile Baggio, Del Piero, Totti ili Pirlo, stoga se može reći da je glavna snaga aktualne reprezentacije izbornik. Bivši trener Juventusa poznat je kao vrsni taktičar, a to je pokazao i u izborničkom mandatu koji će završiti nakon Europskog prvenstva bez obzira na konačan uspjeh momčadi. Conte će sljedeće sezone voditi Chelsea, a od reprezentativne klupe želi se oprostiti velikim uspjehom u Francuskoj, uspjehom kojeg malo tko u Italiji očekuje. U svom dvogodišnjem mandatu na klupi Italije Conte ...
Kameleonski Azzurri bez velikih zvijezda
Italija je bez prevelike pompe napustila reprezentativni kamp Coverciano jer ...
05/2016
Tribina hipoteza; o stvarima koje nemaju svoju temu...

Nakon posljednje utakmice sezone u Italiji kreće calciomercato, a ovdje je pregled nekih mogućih dobrih kupnji igrača iz Serie A. Ne mislim tu smatrati igrače poput Pogbe i Higuaina, već neke koji možda prolaze "ispod radara"...

GOLMANI

Iako se Genoin golman Perin smatra najpoželjnijom kupnjom među vratnicama u Serie A, meni osobno mnogo zanimljivije izgleda Atalantina "jedinica" Sportiello, jedan od izdanaka sjajne nogometne škole iz Bergama. Prošle je sezone odlično mijenjao Consiglija koji je iznenada prodan u Sassuolo, tada su ga imenovali najboljim mladim golmanom Italije. Priča o novom Buffonu je bilo puno posljednjih godina (Bardi, Leali, Scuffet...) ali Sportiello je i u drugoj sezoni potvrdio da je sjajan golman koji iznimno rijetko griješi i koji odiše sigurnošću. Njegovu kvalitetu prepoznao je i Conte koji ga je dodao na širi spisak kandidata za EP. Definitivno best buy golman u Serie A budući da su iznosi koje traže Genoa za Perina i Milan za Donnarummu već astronomski.

OBRANA

Pozicija lijevog beka problematična je u gotovo svim ligama, no u Italiji ima nekoliko zanimljivih imena na toj poziciji. Digne se isprofilirao u Romi koja ga sigurno nema namjere puštati ovog ljeta, dobar dojam ostavili su Mario Rui iz Empolija i Lazaar iz Palerma, no meni osobno najveće je iznenađenje bio mladi Masina iz Bologne. Radi se o beku koji je primarno odličan u obrambenoj fazi igre, ali i koji zna zaprijetiti i u napadačkoj fazi. Iako se radi o Marokancu, prošle sezone Di Biagio ga je gurnuo u U21 reprezentaciju i vjerojatno će uskoro zaigrati i za A momčad Azzurra. 

Što se stopera tiče, Koulibaly iz Napolija je čudo. Nevjerojatne fizičke predispozicije, dominacija u skoku i vrlo dobra kontrola lopte. Napoli ga je 2014. doveo iz Genka i napravio pun pogodak. To je igrač za kojeg je Maradona nedavno rekao da bi igrao u Real Madridu da nije tamnoput, no s obzirom na njegova impresivna izdanja ne bi bilo čudno da uskoro i završi u nekom od najvećih europskih klubova. Osim Koulibalya, odličan su dojam ove sezone ostavili stoperi Tonelli iz Emolija, Acerbi iz Sassuola i Izzo iz Genoe. 

Na desnoj strani obrane dobar transfer sigurno će ostvariti Bruno Peres iz Torina, no definitivno i naš Vrsaljko koji igra odlično u Sassuolu. Priče o interesu brojnih velikana za Vrsaljkovim uslugama nisu slučajne jer je iza njega uistinu sjajna sezona u kojoj se prometnuo kao jedan od neizostavnih članova početne jedanaestorke hit momčadi Sassuola. Mogućnost ponavljanja, vrlo dobar centaršut, te odgovorna igra u obrani glavni su aduti Vrsaljka.

VEZNI RED

Kvalitete Pogbe, Pjanića, Biglie i Borja Valera svima su poznate, no ove sezone iskočila su i neka druga imena. Tu je ponajprije Jorginho, mladi Brazilac koji je talent pokazao u Veroni da bi ga u potpunosti potvrdio u dresu Napolija. Odlučio je uzeti talijansko državljanstvo i vjerojatno će zablistati na EP s obzirom na to da Conte neće računati na Pirla, Verattija i Marchisija. Odličan pregled igre i precizna dodavanja glavni su mu aduti. Drugi mladi veznjak koji je eksplodirao ove sezone je Empolijev poljski reprezentativac Zielinski, no Liverpool je napravio fenomenalan potez i dogovorio je njegov transfer prije EP. S obzirom da je taj transfer već dogovoren, potencijalno dobre kupnje mogli bi biti De Roon iz Atalante i Badu iz Udinesea. 

KRILNI NAPADAČI, RAZIGRAVAČI

Što se lijeve strane tiče, na mene je odličan dojam ostavio povratnik u Serie A, Atalantin omaleni brzanac Alejandro Gomez. S 28 godina on ne spada u kategoriju mladih talenata, ali definitivno bi mogao biti igrač koji bi u jačim klubovima bio instant pojačanje. Ako gledamo mlađe igrače, onda su tu Insigne iz Napolija i Sansone iz Sassuola, vižljasti dribleri preciznog udarca. 

Na desnoj strani Salah je još jednom potvrdio da mu Serie A iznimno odgovara, a u Romi je izgledao čak i bolje nego u Fiorentini. Ipak, tu se treba istaknuti Berardi, igrač fenomenalnog udarca koji bi najvjerojatnije karijeru trebao nastaviti u Juventusu. On i Vrsaljko fenomenalno su surađivali na lijevoj strani u Sassuolu ove sezone pa ne čudi da za njima vlada ogroman interes bogatih klubova.

Što se razigravača tiče, Saponara iz Empolija još je jednom potvrdio da je morao dobiti priliku u Milanu. Sada ga traže svi ozbiljniji klubovi, a Brocchi može plakati što ga nije imao na raspolaganju kada je preuzeo klupu Milana jer je upravo on taj igrač koji mu je nedostajao da igra u 4-3-1-2 formaciji. Druga dva razigravača koji bi mogli ove sezone napustiti klubove su Iličić iz Fiorentine i Vazquez iz Palerma. Iličić je igrač kojem se može složiti brilijantan DVD najboljih poteza, no njegov je problem nekonstantnost. Vazquez je pak ove sezone vukao i dovukao Palermo do ostanka u ligi, a već odavno je poznato da namjerava napustiti Siciliju ovog ljeta.

NAPADAČI 

Tu je možda najteže izvući neko ime za dobar transfer jer su kvalitete Higuaina, Icardija, Dybale i sličnih golgetera poznate svima. Što se "prime punte" tiče tu mi se svidio Pavoletti koji se odlično snašao u centru Genoinog tročlanog napada. To je klasičan centarfor kakvih sve manje ima, no ima vrlo dobru završnicu bilo glavom bilo nogom. Drugi zanimljiv transfer mogao bi biti onaj Carpijevog brzanca Mbakogua. To je potpuno drugačiji profil špice od Pavolettija. Ako Pavolettija možemo usporediti s Lucom Tonijem, onda se Mbakogua može usporediti s Martinsom u najboljim danima.

Dobre kupnje u Italiji
Nakon posljednje utakmice sezone u Italiji kreće calciomercato, a ovdje je pregled nekih mogućih dobrih kupnji igrača iz Serie A. Ne mislim tu smatrati igrače poput Pogbe i Higuaina, već neke koji možda prolaze "ispod radara"... GOLMANI Iako se Genoin golman Perin smatra najpoželjnijom kupnjom među vratnicama u Serie A, meni osobno mnogo zanimljivije izgleda Atalantina "jedinica" Sportiello, jedan od izdanaka sjajne nogometne škole iz Bergama. Prošle je sezone odlično mijenjao Consiglija koji je iznenada prodan u Sassuolo, tada su ga imenovali najboljim mladim golmanom Italije. Priča o novom Buffonu je bilo puno posljednjih godina (Bardi, Leali, Scuffet...) ali Sportiello ...
Dobre kupnje u Italiji
Nakon posljednje utakmice sezone u Italiji kreće calciomercato, a ovdje ...

Respekt: pazzomario, Otaner, pivota, Losovius, johnny08,

Slažem se: Radnik1950,

05/2016
Što je bolje za mlade igrače? Trebaju li slijediti primjer Halilovića ili Pjace?

Pravog odgovora na pitanje kada je idealan trenutak da mladi igrač napusti HNL i uputi se u lige petice uistinu ne postoji. Svaki pojedinačni slučaj je drugačiji, a najvažniji je faktor u kakav klub mladi igrač ide i kako taj klub radi s mladim igračima. Odlasci Brekala u Wolfsburg i Balića u Udinese stavljeni su u negativan kontekst, no dugoročno bi oba igrača itekako trebala profitirati igrajući u ozbiljnim europskim klubovima.

BREKALO - WOLFSBURG

Transfer Brekala u Wolfsburg stavlja se u negativan kontekst isključivo zato jer nije odigrao pravu sezonu u HNL-u prije odlaska, ali što se samog razvoja igrača tiče (a ne toga je li Dinamo mogao za godinu dana više uprihoditi ili ne) njegov potez je ispravan. Da je Brekalo stigao u prošlogodišnji Wolfsburg koji je bio prvi pratitelj Bayernu onda bi bilo mnogo više upitnika zbog transfera, ali timing dolaska u Wolfsburg za mladog krilnog napadača sada je idealan. Klub je nakon katastrofalnih rezultata u Bundesligi ostao bez nastupa u Europi i tijekom ljeta dogoditi će se veliki remont momčadi, a to znači da će mladi igrači dobiti više prilika. Neće Wolfsburg odjednom postati Schalke kojem klinci čine okosnicu momčadi, ali dogoditi će se bitno pomlađivanje rostera što na Brekalov napredak može djelovati isključivo pozitivno.

Novi Wolfsburg bazira se na kreativnom veznjaku Draxleru koji ima 22 godine, a osim brazilskih igrača Dantea, Nalda i Luiz Gustava, portugalskog beka Vierinhe, te vratara Benaglia, svi igrači imaju 25 godina ili manje. Već ove sezone Hecking je davao priliku teenagerima poput Azzaouija i Putara, te ne treba nimalo sumnjati da će Brekalo dobiti priliku za razvoj. Ako slučajno u klubu procjene da nije dovoljno kvalitetan za ostvarenje njihovih visokih ciljeva u Bundesligi onda će minutažu skupljati u drugoj momčadi ili će ga poslati na posudbu, no to ipak nije pretjerano realan scenarij s obzirom da su ove sezone samo Zawada i Francisco Rodriguez bili na posudbama što dovoljno govori o tome da klub nije sklon takvim aranžmanima. 

BALIĆ - UDINESE

Centralni veznjak Balić poput Brekala je godinama član mladih reprezentativnih selekcija, a na lijep način se predstavio i igrajući za Hajduk. Zimski odlazak u Udinese bio je iznenađenje, ne toliko zbog kluba u koji je otišao već zbog timinga koji je bio pogrešan. Udinese je klub koji itekako zna raditi s mladim talentiranim igračima, no ove sezone grčevito su se borili za ostanak u ligi i bilo je teško očekivati da će Balić u takvoj situaciji dobiti ozbiljniju priliku u Serie A. U Udinama se brzo nakon zimskog prijelaznog roka dogodila i smjena trenera Colantuona, a s obzirom na stanje na tablici klub je posegnuo za vatrogasnim rješenjima dovevši centralne veznjake Hallfredssona i Kuzmanovića što je Baliću bio jasan signal da je napravio pogrešku što nije inzistirao da do kraja sezone ostane u Hajduku.

Za Balića bi bilo bolje da je odradio netom završenu polusezonu u Hajduku, no dugoročno bi njegov transfer morao biti pun pogodak. U prethodnim tribinama je na primjeru Brune Fernandesa bio objašnjen način razvijanja igrača u Udineseu, a i klub je takav da se mladim igračima dozvoljava nesmetan rast bez obzira na nezaobilazne oscilacije forme. Balić je u Udine stigao kao dugoročni klupski projekt, a takvi igrači u Udineseu redovito od talenata postaju formirani igrači spremni za bogate transfere u veće klubove. Uostalom, Balićevi konkurenti na pozicijama centralnih veznjaka su Hallfredsson, Lodi i Kuzmanović koji su tu da od njih on uči, a Badu se isprofilirao u pravog igrača i za očekivati je da će ga klub bogato prodati tijekom ljeta. Kako obitelj Pozzo u svom vlasništvu ima i Granadu i Watford, moguće je da Balić i promjeni sredinu ukoliko se procjeni da se može bolje razviti u Primeri ili Premiershipu. U svakom slučaju, ne treba sumnjati da će se sljedećih godina njega forsirati jer su uložena 3,5 milijuna eura za njegovo dovođenje velik novac za Udinese.

BRODIĆ, MURIĆ...

Kada se Mamić prijeteći postavi prema ranim izlaznim transferima svojih igrača onda se uvijek kao negativne priče ranih odlazaka iz Dinama spominju Brodić i Murić. Brodić je otišao u Club Brugge a Murić u Ajax, u snažne klubove koji su ih prepoznali kao velike talente. Dečki nisu eksplodirali u novim klubovima i nisu postali Messi i Cristiano Ronaldo, ali u našim medijima je stvorena fama kao da im je karijera gotova jer odmah nisu postali prvotimci svojh klubova. Zaboravlja se da Brodić ima 19 a Murić 20 godina, te da se dečki tek trebaju nogometno razviti. Uz to, otišli su u klubove koji itekako znaju raditi s mladim talentima. Veliki su to klubovi ali nisu u ligama petice pa medijski nisu dobro praćeni u Hrvatskoj, no to nije razlog da se s njihovim prezimenima straši mlade igrače koji pomisle na odlazak iz HNL-a. Uostalom, Murić je upisao 2 nastupa u seniorskoj momčadi Ajaxa, a za mladu momčad redovito igra i trese mreže u drugoj nizozemskoj ligi. Brodić nije imao sreće s ozljedama, morao je i na operaciju kuka, pa je njegov napredak malo usporen. Igra za mladu momčad kluba, bio je na posudbi u Antwerpenu i daleko od toga da u Club Bruggeu ne računaju ozbiljno na njegove usluge u budućnosti. 

Sve u svemu, kada mladi igrači napuste domaće klubove prije prave afirmacije u HNL-u kreću raznorazne priče s uglavnom negativnim kontekstom - no ako dečki dobiju priliku razvijati se u velikim klubovima liga petice - zašto ne? Bar će se moći koncentrirati na razvoj vlastitog talenta, a ne razmišljati o silnim nenogometnim stvarima koje su ključne u HNL-u.

S pravim klubom nema pogreške
Pravog odgovora na pitanje kada je idealan trenutak da mladi igrač napusti HNL i uputi se u lige petice uistinu ne postoji. Svaki pojedinačni slučaj je drugačiji, a najvažniji je faktor u kakav klub mladi igrač ide i kako taj klub radi s mladim igračima. Odlasci Brekala u Wolfsburg i Balića u Udinese stavljeni su u negativan kontekst, no dugoročno bi oba igrača itekako trebala profitirati igrajući u ozbiljnim europskim klubovima. BREKALO - WOLFSBURG Transfer Brekala u Wolfsburg stavlja se u negativan kontekst isključivo zato jer nije odigrao pravu sezonu u HNL-u prije odlaska, ali što se samog razvoja igrača ...
S pravim klubom nema pogreške
Pravog odgovora na pitanje kada je idealan trenutak da mladi ...

Respekt: Losovius, draxy, JoHayes13,

Slažem se: psellus, Sanel,

Ma čak i ovi najveći klubovi tipa Chelsea imaju na raspolaganju klub tipa VItesse koji ti daje idealne uvjete za razvoj. Tako da ni to nije problem - Losovius, 17.5.16. 11:23, 0 0 0
05/2016
Tribina hipoteza; o stvarima koje nemaju svoju temu...

Dok svjetsku nogometnu javnost oduševljava priča o Leicesteru koji je ove sezone napravio čudo u engleskoj Premier ligi ostavivši iza sebe nogometne gigante iz Londona, Manchestera i Liverpoola, u Italiji je nogometna priča godine vezana za financijski skromnu momčad Crotonea koja je ove sezone izborila prvi povijesni plasman u Serie A. Prošle sezone svoj debi u Serie A izborili su Carpi i Frosinone, no momčad sa samog juga Italije napravila je veći pothvat s obzirom na budžet koji je najskromniji u Serie B uz onaj fenjeraša Coma.

CROTONE – GRAD KOJI JE OSTAO U PROŠLOSTI

Grad Crotone nalazi se na samom jugu Italije, točnije na poplatu talijanske čizme između lučkih gradova Taranta i Messine. Zbog zanimljivog geografskog položaja Crotone je imao važnu ulogu u antici kada je taj dio Italije bio pod snažnim grčkim utjecajem. Uostalom i danas je Crotone najpoznatiji po Pitagori koji je tamo osnovao svoju školu. Aktualno stanje u Crotoneu je ono koje oslikava većinu gradova na jugu Italije a obilježavaju ga ekonomska kriza, iseljavanje i rekordno visoka stopa nezaposlenosti od preko 30%. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća propale su najveće industrijske tvrtke vezane za grad, a lokalno stanovništvo dodatno je dotukla velika poplava. Crotone je jedan od onih zaboravljenih gradova kojeg su se Talijani sada sjetili zbog – nogometa.

FC CROTONE

Kako je Crotone stari talijanski grad, tako je i FC Crotone vremešan nogometni klub osnovan 1910. godine. Regija Reggio Calabrija ponosila se u prošlosti Regginom koja je bankrotirala i nestala s glavne nogometne pozornice, no sada je dobila novog aduta. FC Crotone je klub koji je u svojoj dugoj prošlosti uglavnom igrao trećeligaški nogomet s malim oscilacijama, no ujedno i klub koji je prolazio kroz bankrote, reorganizacije i promjene imena. Ništa čudno za manje talijanske klubove. Nakon drugog bankrota Crotone je s predsjednikom Vrennom stabiliziran 1992. i nakon novog početka uglavnom je igrao u Serie C. Svoj prvi uspon u Serie B Crotone je imao 2000., a nakon nekoliko sezona balansiranja između treće i druge lige od 2008. stabilan je član Serie B. Kao i mnogi slični drugoligaški talijanski klubovi Crotone je bez financijskog kapitala iza sebe bio osuđen na posudbe mladih igrača iz bogatih prvoligaša, te na davanje prilika mladim i jeftinim trenerima.

Tu je tri godine (2003-06) bio aktualni Genoin trener Gasperini, priliku su dobivali Moriero, Menichini i Corini, a prije aktualnog trenera Jurića odličan je trag ostavio Drago koji je u klubu proveo tri godine. Drago je bio trener juniora Crotonea i zasjeo je na klupu prve momčadi kao privremeno rješenje nakon otkaza Menichiniju, no pod njegovim je vodstvom momčad igrala vrlo dopadljiv i efikasan nogomet pa je zaslužio puno povjerenje obitelji Vrenna. U svojoj drugoj sezoni Drago je doveo Crotone do šestog mjesta Serie B i playoffa za promociju, no prošle sezone se jedva spasio od ispadanja izbjegavši poraz od Entelle u posljednjem kolu. Stadion Ezio Scida jedan je od onih negostoljubivih južnjačkih zdanja. Mali je to stadion na kojeg se može nagurati nešto manje od deset tisuća gledatelja, nema atletsku stazu i nije jedan od onih na kojem gostujuće momčadi uživaju.

JURIĆ - GASPERINIJEV UČENIK

Za ovosezonski nevjerojatan uspjeh Crotonea najveće zasluge idu mladom treneru Juriću koji je pet godina igračke karijere proveo u klubu. U tim igračkim danima stvorila se veza Jurića i tada aktualnog Crotoneovog trenera Gasperinija koji ga je sa sobom povukao u Genovu gdje je i završio igračku karijeru. Jurić je bio Gasperinijev lider na terenu, a po završetku igračke karijere bio mu je asistent u Interu i Palermu. Pred dvije godine Jurić se odvažio po prvi puta samostalno trenirati neki klub, a priliku mu je dao Mantovin predsjednik Bompieri. Solidno je Jurić odradio posao u Mantovi koju je bez problema zadržao u Legi Pro (ove sezone su u zoni ispadanja) čime je zaslužio poziv u Crotone kojeg je Drago napustio prihvativši ponudu bogatije Cesene.

Gasperini je svoju prvu pravu trenersku priliku dobio u Crotoneu i odlično ju je iskoristio, a na istom je tragu i njegov učenik Jurić koji poput svog učitelja forsira u Italiji neuobičajenu 3-4-3 taktičku formaciju. Zahtjevna je to taktika koja ukoliko je uspješno implementirana donosi atraktivan nogomet i dobre rezulatte, no koja može dovesti i do potpunog debakla što smo vidjeli na primjeru Gasperinija. Kada je Gasperini u Genoi imao otvorene ruke da slaže momčad po izboru njegova je taktika uvijek funkcionirala, no kada ju je trebao implementirati u Interu i Palermu doživio je debakl. O Gasperinijevoj 3-4-3 formaciji najbolje govori podatak da je Mourinho prilikom osvajanja svih mogućih trofeja s Interom 2010. rekao da ga nitko nije namučio te sezone kao Genoa. Jurić je Gasperinijev poučak implementirao u Pitagorinom gradu što je rezultiralo fenomenalnim ovosezonskim rezultatima.

IGRAČKI KADAR CROTONEA

Poput većine klubova Serie B slabijeg financijskog statusa i Crotone je svake sezone uglavnom osuđen na posudbe mladih igrača iz bogatih prvoligaša, te na traženje iskusnih igrača koji žele oživjeti svoju karijeru. Pod Dragom je u Crotoneu bilo mnogo zanimljivih igrača poput brazilskih kreativaca Calila i Denilsona Gabbionette, te nada poput Beleca, Crisetiga, Florenzija i Sansonea koji su sada afirmirani igrači u snažnijim klubovima. Čak je i klupska legenda Galardo prošle sezone objesio kopačke o klin kako bi počeo trenirati juniore.

Aktualni Jurićev kadar? S obzirom na skroman budžet jasno je da se radi o miksu mladih igrača i veterana, s tim da nije na odmet napomenuti da su klub na ljeto napustila tri najbolja igrača – veznjaci Maiello i Dezi, te napadač Ciano. Na golu je iskusni Alex Cordaz, bivši treći vratar posrnule Parme, a od igrača u polju Jurić je uglavnom rotirao 15-ak imena. Claiton, Yao, Balasa, Ferrari, Martella, Ricci, Barberis, Salzano, Capezzi, Stoian, Budimir, Zampano i Palladino igrači su koji su iznjeli najveći teret ove sezone, a od svih navedenih ozbiljnijeg iskustva u Serie A imaju samo Claiton, Stoian i Palladino koji se Crotoneu priključio nakon šta je šest mjeseci bio bez angažmana usljed bankrota Parme.

Ključni Jurićev ofenzivac stasiti je napadač Ante Budimir koji je upisao 37 nastupa i 16 pogodaka ove sezone. On i bivši Romin junior Federico Ricci postigli su gotovo polovicu ovosezonskih golova za Crotone i predsjedniku Vrenni neće biti lako zadržati ih u klubu i sljedeće sezone. Budimir je originalno na početku sezone stigao u Crotone na posudbu iz St Paulija, no njegov je ugovor klub otkupio. Ricci i Balasa su na posudbi iz Rome, Capezzi i Fazzi iz Fiorentine, Yao iz Intera, Sabbione iz Carpija, a Pol Garcia iz Juventusa što znači da klupski management čeka pakleni posao tijekom ljeta. Uostalom i Jurić je postao tražena roba na trenerskom „mercatu“, no rekao je da mnogo duguje klubu za ukazanu priliku i da prije donošenja odluke o ostanku prvo mora s klupskim managementom predvođenim sportskim direktorom Ursinom i predsjednikom Vrennom vidjeti kakvi su planovi i ciljevi za sljedeću sezonu.

SERIE A - IZAZOV

Dobra je vijest za Crotone da će sljedeće sezone klupski budžet biti znatno veći nego ovosezonski, no loša je da ih čekaju neusporedivo zahtjevniji okršaji. Uostalom, dovoljno je pogledati kako su se u svom premijernom izdanju u najjačoj talijanskoj nogometnoj ligi snašli debitanti Carpi i Frosinone. Carpi je lani dominirao drugom ligom, uložena su sredstva za pojačanja i po početnim lošim rezultatima ceh je platio trener Castori. S obzirom da njegov nasljednik Sannino nije napravio ništa, Castori se vratio i za sada odoljeva napadima Palerma u iznimno izjednačenoj utrci za ostanak u Serie A. Frosinone je kao klub mnogo sličniji Crotoneu. Tamo je Stellone dobio povjerenje cijele sezone jer su u klubu svjesni da budžetom ne mogu parirati snažnijim ekipama, no na kraju se ispostavilo da će se morati vratiti u Serie B. Taktički se radi o potpuno drugačijim ekipama od Crotonea. Castori u Carpiju forsira 4-4-1-1 i igru bazira na čvrstoj obrani i brzim kontranapadima, dok je Stelloneov Frosinone radnička i ratnička momčad koja igra u 4-4-2 sustavu i uspjehe bazira na vatrenoj domaćoj atmosferi Matuse i odličnoj igri nakon prekida. Crotone bi u Serie A trebao biti „mala Genoa“, jeftinija verzija Gasperinijeve momčadi a to znači – nepredvidiva momčad koja može iznenaditi i najbolje, no koja bez problema može podbaciti u situacijama kada je favorit.

Priča se da je Jurić jedan od kandidata za novog trenera Lazija, a sada je upitno hoće li se on odvažiti na samom početku trenerske karijere na preuzimanje velikog kluba ili će se pokušati dodatno afirmirati u Crotoneu za mnogo manje novca. Činjenica je da bi za Jurićev napredak najbolje bilo ostati u Crotoneu i pokušati napraviti dodatan korak u borbi za ostanak u Serie A sljedeće sezone. Uostalom, ako već prati Gasperinijev put onda itekako dobro zna kako se njegov učitelj proveo kada je stigao na klupu Intera. Ako Jurić ostane, onda je jasno da će u Serie A Crotone nastaviti igrati u 3-4-3 formaciji što donosi nove zamke jer s takvom formacijom klub mora imati jasno profilirane igrače u momčadi. To su pokretljivi braniči, snažni centralni napadač, brzi i okretni krilni napadači, bekovi s mogućnošću brojnih ponavljanja, te čvrsti centralni veznjaci koji ne bježe od prekršaja. Sportski direktor Ursino trebati će biti čudotvorac na tržištu igrača budući da neće moći računati na brojne posudbe iz najjačih klubova s obzirom da oni svoje talente na kaljenje šalju u Serie B. Za očekivati je da će momčad pojačati neafirmiranim mlađim igračima, te ponekim veteranom. Nije realno očekivati da će Crotone biti dominantan i u Serie A, no ako Jurić nastavi raditi i zadrži bazu momčadi, s kontinuitetom rada klub se može nadati uspješnoj borbi za ostanak u konkurenciji najjačih talijanskih nogometnih ekipa.

FC Crotone - talijansko nogometno čudo
Dok svjetsku nogometnu javnost oduševljava priča o Leicesteru koji je ove sezone napravio čudo u engleskoj Premier ligi ostavivši iza sebe nogometne gigante iz Londona, Manchestera i Liverpoola, u Italiji je nogometna priča godine vezana za financijski skromnu momčad Crotonea koja je ove sezone izborila prvi povijesni plasman u Serie A. Prošle sezone svoj debi u Serie A izborili su Carpi i Frosinone, no momčad sa samog juga Italije napravila je veći pothvat s obzirom na budžet koji je najskromniji u Serie B uz onaj fenjeraša Coma. CROTONE – GRAD KOJI JE OSTAO U PROŠLOSTI Grad Crotone nalazi se na ...
FC Crotone - talijansko nogometno čudo
Dok svjetsku nogometnu javnost oduševljava priča o Leicesteru koji je ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.