Lepakis

Reputacija
2
Bodova
54
Analiza
9
Ocjena
25
Anketa
26

Analize

02/2018
Dinamo, Hajduk, Rijeka - tko je najbolje trgovao?

Nekad je stvarno naporno ponavljati se, počinjati tekstove istim temama,  međutim kad je Hajduk u pitanju jednostavno je nemoguće neke stvari ignorirati. Nakon burne polusezone, čovjek bi očekivao da će se tijekom priprema bura stišati i neće biti izmjena euforije i depresije kao plime i oseke. Ipak, nismo to mogli izbjeći, Mario Branco ni kriv ni dužan, bacio je zaljubljenike „bilih“ prvo u depresiju, a zatim u zadnja dva tjedna stvorio euforiju. Promatrajući to s određene distance zaista je nemoguće nekad se ne zapitati, kako taj klub zapravo funkcionira? Kako je moguće da to bure baruta nije već eksplodiralo u takvim amplitudama svoje okoline.

Razlog za depresiju došao je početkom prijelaznog roka, odlazak Ante Ercega za 1,5 milijuna eura ponovo je pokrenuo komentare o nesposobnosti uprave, ali stvar je zapravo bila poprilično jednostavna. Igrač je htio otići i nije bilo previše toga za napraviti nego izaći mu u susret i pustiti ga, što je šteta jedino iz određenih taktičkih aspekata koje Kopić forsira, ali o tome kasnije. U rubrici dolazaka povučeni su dva logična poteza i treći koji je zapalio euforiju. Hajduk je u svoje redove vratio Miju Caktaša, svoje dijete iz daleke Rusije. Caktaš je u solidnom Rubinu bio većinom vremena važan kotačić dok je ove sezone malo ispao iz kadra i zatim zbog dugovanja izvukao slobodne papire od kluba i upalio alarm na mobitelu predsjednika Kosa. Kako je Branco ovih dana potvrdio, operaciju Caktaš je isposlovao Kos i vratio ga u svoje gnijezdo najvećim ugovorom u klubu trenutno. Njegove kvalitete su se odmah počele dizati u nebo, a istina nije daleko od toga, Caktaš bi svojim kvalitetama zaista trebao biti jedan od najboljih veznjaka lige. Međutim ovaj posao ima puno veće značenje koje je sportski direktor najbolje opisao. Na ljeto je Hajduk vratio Radoševića, na zimu Caktaša i obojici je odmah bilo jasno koliko je klub napredovao od njihovog odlaska. To je najveća pobjeda Hajduka, a nije na odmet ni to što su upravo njih dvojica najplaćenija u svlačionici sa, špekulira se, oko 300 tisuća eura godišnje što je jasan znak da je klub financijski ustao. U prilog tome ide i plaćena odšteta za rumunjskog reprezentativnog beka Filipa, koji bi napokon trebao riješiti problem lijevog beka i tu dolazimo do vjerovatnog sastava za Hajdukovo proljeće.

Ono što je na pripremama postalo očito je da će Kopićev Hajduk igrati u 4-3-3. Problem lijevog  beka je riješen, ali onaj desnog beka je ostao i tu dolazimo do posebne priče na koju se moram osvrnuti. Za poziciju desnog beka se bore Tudor i Juranović, niti jedan niti drugi nemaju kvalitetu za Hajduk. Dok za Juranovića možemo uzeti u obzir da zapravo nije bek nego veznjak za Tudora ta priča ne stoji. Iako iz nekog razloga postoji mišljenje da je Tudor krilo ta priča jednostavno nije istinita. Svi koji su Tudora gledali u mlađim kategorijama, sa njim i protiv njega igrali (a poznajem ih dosta) znaju da je Tudor cijelu karijeru igrao desnog beka i tako je odgojen. Par utakmica na krilu prije 2 godine ga nisu pretvorile u krilo i jedina je istina da je ona bek koji jednostavno nema kvalitetu za Hajduk. U toj činjenici leži najveća greška ovog prijelaznog roka jer je prošla još jedna šansa da se pronađe rješenje za tu poziciju.

Dok u obrani postoje određeni problemi vezni red je mjesto koje treneru može zadati samo pozitivne glavobolje. Hamza-Radošević-Caktaš je top razina talenta za našu ligu i Hajduk tu zaista ne bi trebao imati problema. U zamjeni još čekaju solidni Kožulj i Toma Bašić koji bi ako ništa drugo mogao igrati samo zato da stoji kod korner zastavice i čeka kad će trebati izvesti udarac iz kuta. Kada je u pitanju napad, teško je davati kritike ekipi koja raspolaže Almeidom, Ohandzom i Saidom koji su redom iznad prosjeka naše lige, ali činjenica koja je postala bolno očita tijekom pripremnih utakmica je da oni nisu napadači za Kopićevu ideju igre. Presing o kojem se toliko priča po medijima je većini slučajeva s njima na terenu ostao samo na pokušaju. U presingu je teško sakriti jednog teretnog igrača, a kad su vam 2 i pol od 3 igrača takva onda je nemoguće igrati presing. 2 i pol jer Ohandza nije nepokretan kao Said i Almeida, ali nije ni tip koji će istrčati pet šprinteva u minuti da bi oduzeo loptu zadnjoj liniji. Upravo u tom pogledu će Hajduku najviše faliti Erceg, njegove lešinarske sposobnosti zabijanja iz ničega će se već nekako nadoknaditi, ali njegov presing nitko neće moći nadoknaditi. Gyursco je doveden u tu svrhu i čini se prilično dobar, ali to je opet samo jedan od tri igrača u napadu. Almeidu će Kopić sakriti, Hugo će služiti za otvaranje strane kojom će ići protivnički napad i tu uloga presinga pada na veznu liniju. Nitko tko je pričao o Kopićevom presingu nije rekao kako najveću ulogu zapravo ima sredina terena i riskantna iskakanja Radoševića i Hamze. Bolno je očito da je presing daleko od uigranog, a ako Kopić krene sa trojicom bez Gyursca naprijed bit će još teže. 

Da ne bi sve ostalo na kritikama, postoji i puno pozitivnih strana ovih priprema. Kopić je ugradio igru od noge do noge u ovu ekipu, naučio je Radoševića da se spusti između stopera i izgradi napad. Pretvorio je Savvasa u stopera i to bi mogla biti vrlo zanimljiva ideja protiv slabijih ekipa jer Grk u zadnju liniju donosi veliku mirnoću i sjajnu distribuciju. U rijetkim trenutcima kad su ih protivnici na pripremama natjerali da preskaču igru, Hajdukovci su imali rješenje. Duga lopta na Almeidu koji ne može izgubiti skok i zatim brza transformacija i kontra napad. Posjed lopte će kod Hajduka na proljeće poprilično narasti i dojam je da će Hajduk imati manje problema u probijanju protivničkih bunkera na Poljudu. Zapravo Kopić je ugradio i pokazao sve ono što smo mi koji ga pratimo znali da može, istina je da je presing i dalje problem, ali dojam je da će takav biti do ljeta i dodatnih pojačanja kadra. Za Hajduk je istina bila i ostala negdje između one depresije i euforije, ovu sezonu se može sačuvati drugo mjesto što na koncu i nije toliko bitno. Bitno je na ljeto riješiti desni bek i vidjeti kako će se organizirati napad s obzirom da ima dosta igrača kojima ističe ugovor. Sve u svemu, bit će ovo proljeće borbe za pozicije i nove ugovore, što ne mora bit nužno loše, tad igrači najviše daju.  

Što je Hajduk napravio ove zime?
Nekad je stvarno naporno ponavljati se, počinjati tekstove istim temama, međutim kad je Hajduk u pitanju jednostavno je nemoguće neke stvari ignorirati. Nakon burne polusezone, čovjek bi očekivao da će se tijekom priprema bura stišati i neće biti izmjena euforije i depresije kao plime i oseke. Ipak, nismo to mogli izbjeći, Mario Branco ni kriv ni dužan, bacio je zaljubljenike „bilih“ prvo u depresiju, a zatim u zadnja dva tjedna stvorio euforiju. Promatrajući to s određene distance zaista je nemoguće nekad se ne zapitati, kako taj klub zapravo funkcionira? Kako je moguće da to bure baruta nije već eksplodiralo u ...
Što je Hajduk napravio ove zime?
Nekad je stvarno naporno ponavljati se, počinjati tekstove istim temama, ...
Kontam da je Hajduku potrebniji neki brzi striker nego desni bek jer u kadru ima večinu teretne Target man tipa igrče - Wenger, 1.2.18. 23:52, 0 0 0
Daleko od toga da sam njegov obožavatelj, ali Saida ne doživljavam kao teretnog napadača, dapače. Ohandza koji ima veću agilnost je više teretan od Saida. A Futacs pogotovo. Iako je odličan target man i izvan tih okvira radi puno za ekipu. - Gavran, 2.2.18. 6:25, 0 0 0
A Juranović je Kimmich iz našeg sokaka. On sa svojim fizičkim karakteristikama nema što raditi u veznom redu. Uz pravilno vodstvo može postati vrlo solidan bek, i da nije bilo ozljeda vjerojatno bi to već bio. - Gavran, 2.2.18. 6:27, 0 0 0
Dobra usporedba za Juranovica, ali on jednostavno ima tolike padove koncentracije, takticka lutanja i ispadanja, a da ne spominjemo da je 1 na 1 očajan kao i Tudor, mislim da tu jednostavno nema kvalitete za Hajduk. - Lepakis, 2.2.18. 11:30, 0 1 0
Toma je uz Hamzu najbolji igrač Hajdukove jeseni nakon odlaska Vlašića i treba nać sistem di će on igrat u prvoj postavi - Essien1950, 2.2.18. 12:11, 0 0 0
12/2017
Je li Tudorov najveći problem njegova osobnost?

Nakon što sam se osvrnuo na prave razloge koji su doveli do smjene Tudora sa klupe Galatasaraya, slijedi i taktička analiza poteza koje je vukao i koji su u konačnici bili dio razloga za odlazak s mjesta trenera. Tudor je kroz 16 kola ovogodišnjeg prvenstva izmiješao čak 5 sistema igre i pri tome pokazao veliku taktičku prilagodljivost koju mu je uvelike  omogućio i kadar kojim je raspolagao. Zahvaljujući raznovrsnosti svojih bekova i posebice krila, lako je miksao sustave i prelazio iz 4-2-3-1 u 3-4-3. Osim ova dva sistema koristio je još i 3-5-2, 3-4-1-2 te u jednom slučaju i 4-1-3-2. Zbog malog uzorka niti jedan od ovih sistema, osim 4-2-3-1, nije došao do razine potpune standardiziranosti na što su utjecali izostanci uzrokovani ozljedama i kartonima.

Početak iz snova u 4-2-3-1

Sistem s kojim je Tudor otvorio prvenstvo i u njemu odigrao najviše utakmica je 4-2-3-1. Osim dileme na lijevom beku, gdje Latovlevici zbog kasnog dolaska u prijelaznom roku nije odmah uhvatio mjesto u prvih 11 ostatak momčadi je konstantno igrao u ovoj postavi. Treba spomenuti da je prvi izbor za lijevi bek trebao biti Juventusov Asamoah čiji je transfer Tudor osobno isposlovao, ali ga je Juventus u zadnji trenutak stopirao jer nije uspio naći zamjenu na vrijeme. S obzirom da sam govorio o mukama koje je Tudor prolazio sa kritikama na igru sa 3 igrača u zadnjoj liniji ispada dosta ironično da je ovaj sustav na koji se nitko nije žalio zapravo imao svoje temelje također na igri sa 3 iza. Osnovni mehanizam svakog napada je bilo spuštanje jednog veznjaka među stopere kako bi se probila prva linija pressinga i dostavila lopta do glavnog playmakera Belhande. Za dolazak nazad je većinom bio zadužen Fernando zbog svoje smirenosti i dobrog prvog dodira, u vrijeme njegovog spuštanja bekovi bi odlazili visoko preko centra u polovicu protivnika. Na protivnikov pressing reagirali bi Belhanda i Ndiaye koji bi dolazili u prazan prostor na centru između protivničkih prepolovljenih redova. Nakon toga slijedi lopta na bok, najčešće desni, gdje bi bek i krilo u situaciji 2 na 2 prolazili i ubacivali u šesnaesterac. Tamo je egzekucija bila prepuštena jednom čovjeku, Bafetimbiju Gomisu. U slučaju neuspješnog iznošenja lopte iz zadnje linije uvijek je ostajala mogućnost duge lopte na Gomisa koji bi ju zatim primirio i to je zapravo jedino što je radio osim zabijanja. U fazi obrane su sve Tudorove ekipe sistemski jako dobre, njegov mix pressinga i zone ovaj put je malo izmijenjen zbog Gomisa. Njegova tromost je oblikovala pressing tako da bi pokrivanjem jednog stopera Gomis otvarao stranu kojom će protivnik krenuti u napad, a na to bi reagirao Ndiaye koji je imao ključnu ulogu. Pomoću svojih nevjerovatnih fizičkih kapaciteta koji su na elitnoj razini u mogućnosti je pokrivati ogormne koridore i svoje ispadanje u pritisku lako nadoknaditi jednim šprintom. O dobroj posloženosti u obrani svjedoči i da su sve golove na početku sezone primili iz prekida, što se dijelom može pripisati i nedostatku visine u ekipi.

Početak problema i prve promjene

Jedno od najzvučnijih pojačanja koje je Tudor doveo na ljeto je bio Feghouli, jedini problem je bio što je došao dosta kasno i kasnio sa pripremama za ostatkom momčadi. Ipak nakon ozljede Latovlevicia, kao posljedica Tudorovog nepovjerenja u Linnesa(nije lijevak iako igra samo na lijevom beku) dolazi do promjene sustava. Nešto što je na prvi pogled imalo smisla pretvorilo se u problem.

Tudor odlučuje i službeno okrenuti sistem u 3-4-3 tako što ubacuje trećeg stopera, Jasona Denayera. Na lijevog wing backa odlučuje staviti Tolgu, ali njegovom ozljedom lijeva strana postaje problem. Ipak osim lijeve strane javlja se novi problem, dodavanjem trećeg čovjeka u zadnju liniju gubi se prostor u koji se Fernando navikao spuštati. Galatasaray počinje sve više sam sebe gušiti, a kronični nedostatak distribucije prve linije postaje rak rana. Sve više se počinje oslanjati na kombinaciju Ndiyaeovih fizikalija i Marianove prodornosti na desnoj strani ili na Maiconovu dugačku dijagonalu na lijevo krilo, dok Belhanda u sredini ostaje sam na otoku samoće. Ritam i tečnost napada sve više pada i počinju problemi i medijski pritisak na Tudora. U derbiju s Basaksehirom Tudor izvodi novi sistem, 4-1-3-2, sistem koji se u njegovoj verziji minimalno razlikuje od 4-2-3-1. Nažalost njegovu dobru ideju i solidnih prvih pola sata je Basaksehir potopio jednim preskakanjem igre na Adebayora. Togoanac je bio potpuno dominantan u svim duelima i na leđima nosio i po trojicu igrača, nakon što je zabio za 3-1 Galatasaray se raspao i do kraja primio još dva gola. Porazi u derbijima Turcima teško padaju, kao i izjave Tudora da bi rado izgubio sve derbije, a na kraju osvojio prvenstvo. Takve izjave u kombinaciji sa promjenom sustava u očima novinara prekrižile su Tudora, koji nakon toga sve češće kreće u obračune s medijima. Pet primljenih golova je uzdrmalo i inače jaku kariku na golu, Fernanda Musleru, koji u sljedećim utakmicama griješi bez prestanka i usput poklanja pobjedu i Bešiktašu. Za kraj se još kao šlag na tortu ozljedio i Mariano i bilo je jasno da će na gostovanju ovog vikenda Galatasaray teško do pobjede, Tudor je izveo momčad u formaciji 3-5-2, ali spasa više nije bilo.

Nije zaslužio otkaz

Danas je u obraćanju javnosti predsjednik Galatasaraya rekao da je Tudor smijenjen zbog nezadovoljstva javnosti njegovim potezima uslijed čega je i sam predsjednik prestao vjerovati u Tudorove sposobnosti. Dodao je kako je Tudor teško podnosio konstantne kritike i da su one loše djelovale na njega. Tako je potvrdio ono što sam u jučerašnjem tekstu i napisao. Tudora posla nije koštao bod zaostatka za prvim mjestom ili poraz u derbiju, posla ga je koštao obračun sa medijima. Činjenica je da je Tudor ovu momčad veliku većinu vremena držao na gornjoj granici njezinih mogućnosti i da bi da je preživio još jedno kolo prije zimske pauze uz najvaljenja pojačanja na proljeće napravio i dodatni iskorak. Bod zaostatka je zanemariv, a treba uzeti u obzir i da je 3 od 4 derbija igrao u gostima što je u Turskoj jako bitno. Za razliku od medija Tudor je cijelo vrijeme imao podršku igrača koji su više puta istupali javno i govorili o zabavnim treninzima i metodama našeg trenera. Sigurno je da si je ovaj put Tudor sam zakomplicirao stvari, ali za njegovu karijeru se ne bojim. Komunikacija se može popraviti, a talent ti nitko ne može oduzeti, Italija čeka…

Taktička analiza Tudorovih poteza
Nakon što sam se osvrnuo na prave razloge koji su doveli do smjene Tudora sa klupe Galatasaraya, slijedi i taktička analiza poteza koje je vukao i koji su u konačnici bili dio razloga za odlazak s mjesta trenera. Tudor je kroz 16 kola ovogodišnjeg prvenstva izmiješao čak 5 sistema igre i pri tome pokazao veliku taktičku prilagodljivost koju mu je uvelike omogućio i kadar kojim je raspolagao. Zahvaljujući raznovrsnosti svojih bekova i posebice krila, lako je miksao sustave i prelazio iz 4-2-3-1 u 3-4-3. Osim ova dva sistema koristio je još i 3-5-2, 3-4-1-2 te u jednom slučaju i 4-1-3-2. ...
Taktička analiza Tudorovih poteza
Nakon što sam se osvrnuo na prave razloge koji su ...
Odlično da si još i to dodao, ovo je poanta tema i analiza, savršeno. - Jerlekan, 20.12.17. 10:49, 0 0 0
Da, odlična analiza iako se na taktičkim grafovima još može raditi... - Losovius, 20.12.17. 14:21, 0 0 0
12/2017
Je li Tudorov najveći problem njegova osobnost?

Kada sam nešto ranije ove sezone za vrijeme dominacije Galatasaraya u turskom prvenstvu pisao analizu u Igoru Tudoru započeo sam ga sa dojmom koji o njemu vlada u našoj javnosti. Dojam bahatosti i arogancije koji je o njemu vladao sad je prešao naše granice i odletio do Istanbula, a ovaj put im je Tudor dijelom i sam pomogao u tome. Kao netko tko je pogledao sve utakmice Galatasaraya ove i prošle sezone pod vodstvom našeg trenera uzimao sam si za pravo analizirati tu momčad i ogroman utjecaj našeg trenera na nju, a isto tako i sad mislim da imam puno bolji uvid u prave razloge otkaza pa će se ovaj tekst njima i baviti.

Prošli tekst napisan je nakon preokreta protiv Bursaspora u 6. kolu prvenstva i tu se zapravo počeo stezati obruč pritiska na našeg trenera. Nakon što je na poluvremenu gubio 1-0, Tudor radi zamjenu i službeno prelazi u formaciju s tri igrača u zadnjoj liniji, okreće utakmicu i upisuje nova tri boda. Iako je igra Galate i prije toga imala u fazi napada segmente spuštanja veznjaka među stopere te pozicijsku igru u formaciji 3-4-3 ovo je bio prvi put da je Tudor to i službeno napravio i odigrao cijelo poluvrijeme u toj formaciji u svim fazama igre i suprotno očekivanjima to nije naišlo na odobravanje medija. Sljedeća dva kola upisao je nove dvije pobjede, a onda dolazi veliki derbi protiv Fenerbahcea i Galatasaray prvi put u sezoni od prve minute izlazi s tri igrača u zadnjoj liniji. Nakon 20 minuta standardni stoper Serdar Aziz se ozljeđuje i slijedi povratak na 4-2-3-1 i potpuna dominacija nad Fenerom uz čisti nedosuđeni jedanesterac za Galatasaray, utakmica završava bez golova i to je prvi kiks na domaćem terenu. Sljedeće kolo gubi od Trabzonspora u utakmici koja se pretvorila u tučnjavu s 3 crvena kartona i usput ostaje bez ozljeđenih lijevog beka Latovlevicia čime obrana potpuno gubi balans te bez Tolge Cigercija i tri utakmice kažnjenog Feghoulija. Nakon toga pobjeda s tri u zadnjoj liniji, a onda derbi protiv Basaksehira.  Kako se ovo ne bi pretvorilo u analizu iz kola u kolo slijedi objašnjenje zašto sam spominjao svaku promjenu sustava.

4-2-3-1 Turska

Tudor od samog dolaska na klupu nije bio dobro prihvaćen. Držanje slabašnog Karabukspora u gornjem domu tablice(ove sezone su zadnji i ispasti će) i atraktivna igra nisu bili dovoljni aduti za mladog trenera na klupi Turskog velikana. Pod budnim povećalom javnosti i milijuna navijača svaki potez na klupi se analizirao i kada je došlo do teme sustava igre kraj se počeo bližiti. U Turskoj ekipe igraju 4-2-3-1, bez velikih taktičkih revolucija, jednostavno s izolacijom na krilu i oslanjanjem na individualnu kvalitetu ofenzivnog dijela ekipe, Galatasaray je bio usamljena iznimka. Oni su igrali drugačije, poletno, težili posjedu s bekovima podignutima visoko uz traženje krila u halfspaceu te na kraju realizaciju prepuštali Gomisu. Tri igrača u zadnjoj liniji bili su konstantna tema svake press konferencije i Tudor je polako gubio živce, a onda je došla i utakmica protiv prvog pratitelja Basaksehira. Tudor se vraća starim navikama koje je probao uvesti i u Hajduku i izlazi u formaciji 4-1-3-2, u čudnoj utakmici Galatasaray zabija jednom iz deset prilika, a domaćini  koriste svih pet udaraca koje su uputili i Galatasaray je potopljen. Sljedeće kola slijedi pobjeda, a na konferenciji nakon utakmice Tudor postaje tema dana u Turskoj.

Rat s medijima se ne može dobiti

Svi oni pridjevi koji su opisivali njegov karakter otišli su za njim u Tursku, nakon pobjede dolazi pred novinare i prije nego što sjedne baci pogleda na njih i kaže: „Samo vas je 5, da smo izgubili sigurno bi vas bilo 50-ak tu, ali sad ste se sakrili“. Sjeda za stol i kreće u obraćun, argumenti su mu neoborivi, čovjek je prvi u prvenstvu u tom trenutku i otkaz nije opcija, ali nije ni svjestan da si je tim potezom potpisao smrtnu presudu. Sljedećih dana mediji vrište o njegovoj bahatosti, a on je preživio još 3 kola. Ovog vikenda je ekipu pogođenu ozljedama na nekim od važnijih mjesta i posebno ranjivu u obrani izveo u formaciji s 3 iza i na dvije individualne pogreške primio dva gola i upisao poraz, ali ako je otkaz tada bio upitan Tudor je sam riješio dileme nakon utakmice. Nakon zadnjeg zvižduka stadionom su se orili uzvici navijača o njegovoj ostavci, Tudor je izašao na travnjak ironično se nasmijao i podignuo palac visoko u zrak. Na prvo pitanje novinara o formaciji je napustio press konferenciju, a palac u zrak je ponovio i na povratku u Istanbul kada je ekipu ostavio na aerodromu, izašao prvi i sjeo u autobus i sa smiješkom na licu slušao uvrede na svoj račun znajući da je to kraj. Presuda je stigla dan poslije, Igor Tudor više nije trener Galatasaraya.

Budućnost nije tako crna

Otkaz nikad nije dobra stvar za životopis trenera, a njemu je ovo drugi u karijeri koja i nije tako duga. Ipak s druge strane, Tudor ima 39 godina i vodio je Galatasaray, a to zvuči prilično impresivno i pritom nije imao privilegiju doći do takvih pozicija preko našeg izborničkog mjesta kao ostali naši treneri. On je sve u svojoj karijeri izborio sam sa svojim znanjem i mislim da je sljedeća postaja prilično jasna. Uz sve veze koje ima u talijanskom nogometu te potporu Juventusa trenutno je u poziciji da bi mogao dobiti posao u Seriji A. Ona mu je od početka karijere jedini cilj i to je potpuno logično, tamo se njegove taktičke zamisli ne bi osuđivale, on poznaje mentalitet i priča talijanski jezik što je jako bitno. Tudorov engleski nije savršen i često je u turskoj tražio prave izraze za ono što želi reći, dajte mu sat vremena u emisiji i on će vas oduševiti. Uvijek uglađen i spreman na šalu, bez dlake na jeziku lako će ispasti simpatičan, ali uhvatite ga nakon poraza kako frustrirano gleda u svog turskog prevoditelja koji mu prevodi kilometarska pitanja i na površinu će isplivati ona bahatost. Sigurno je da će sada analizirati svoj posao u Turskoj i jedna od lekcija koju bi trebao naučiti je da komunikacija puno znači i da je imati medije uz sebe moćno oružje. Dosada je puno puta pokazao da zna raditi na sebi i popravljati stvari, potencijali koji ima je i dalje ogroman i ako pametno odabere sljedeću postaju karijera i dalje može biti blistava.

Igor Tudor i razlozi otkaza
Kada sam nešto ranije ove sezone za vrijeme dominacije Galatasaraya u turskom prvenstvu pisao analizu u Igoru Tudoru započeo sam ga sa dojmom koji o njemu vlada u našoj javnosti. Dojam bahatosti i arogancije koji je o njemu vladao sad je prešao naše granice i odletio do Istanbula, a ovaj put im je Tudor dijelom i sam pomogao u tome. Kao netko tko je pogledao sve utakmice Galatasaraya ove i prošle sezone pod vodstvom našeg trenera uzimao sam si za pravo analizirati tu momčad i ogroman utjecaj našeg trenera na nju, a isto tako i sad mislim da imam puno ...
Igor Tudor i razlozi otkaza
Kada sam nešto ranije ove sezone za vrijeme dominacije Galatasaraya ...
Odlična analiza i jako mi je drago da je ovo netko napisao. Ali, bilo bi još bolje da su to dvije različite analize... - Losovius, 19.12.17. 14:30, 0 0 0
Prva, gdje bi se uz naše taktičke grafove pokazalo što je sve Tudor pokušao i kako je taktički manevrirao s momčadima. - Losovius, 19.12.17. 14:30, 0 0 0
I druga, gdje bi se zapravo tematiziralo pitanje - je li Tudor žrtva vlastitog karaktera - jer ne može biti slučajno da mu se stalno ponavljaju isti ratovi. Jer Bilić bi to napravio savršeno, a Tudor jednostavno ne zna menadžerirati sam sebe - Losovius, 19.12.17. 14:31, 0 0 0
Hvala, što se tiče prvog dijela ako uhvatim vremena rado bi napravio i taktičke grafove i detaljnije ušao u samu taktičku analizu.Iako mislim da je taj dio Tudor odradio na visokom nivou i da je općenito najbolji naš trener na području taktike. - Lepakis, 19.12.17. 15:41, 0 0 0
Što se tiče drugog dijela, teško je reći da se ovo stalno ponavlja jer od 4 posla ovo mu se dogodilo još samo u Grčkoj, ali u puno manjoj mjeri. Kao što sam napisao sigurno je da je to dio na kojem mora najviše raditi, ali nije sva krivnja na njemu. - Lepakis, 19.12.17. 15:44, 0 0 0
11/2017
Je li Kopić pravi izbor za Hajduk?

U ponedjeljak je predsjednik uprave Ivan Kos drugi put u tjedan dana izašao pred novinare i predstavio novog trenera te pritom pretrpio novi nalet napada novinara. Podnio ih je, kao i inače, sasvim dobro i gospodski. Lice mu nije odavalo to da je upravo donio najveću odluku svog mandata i da će mu o ishodu utakmica do zimske stanke vjerovatno ovisiti mandat. Lica ljudi s njegove lijeve i desne strane odavala su u kakvoj se konfuznoj situaciji Hajduk trenutno nalazi i upravo ću po tim ljudima podijeliti tekst i sve ono što se događalo nakon poraza od Rudeša i cijelog domino sistema traženja odgovornosti i poziva na smjenu, pa sve do ustoličenja novog trenera i zatišja pred buru.

Poraz od Rudeša i odluke koje se nisu usudili donijeti

Nakon što je Rudeš zabio treći gol za preokret protiv Hajduka postalo je jasno da će u Hajduku padati glave. Navijači koji u klubu imaju poseban značaj, na kraju krajeva i vlasnici su kluba, pozvali su na smjenu cijelo vodstvo kluba skupa s NO. Kos je ponudio ostavku koju je NO naravno odbio, a zatim se odgovornost počela prenositi sve niže i na kraju je platio onaj koji uvijek plati, trener. Problem je što navijačima to nije bilo dovoljno i pozivi na smjenu su se nastavili i tu dolazimo do ključnog pitanja, je li itko trebao biti smijenjen? Smatram da nije, Hajduk bi najveći potez napravio da nije nikoga smijenio, da su pred novinare izašli Marasović kao predsjednik NO i Kos i Branco kao predstavnici uprave i da je NO javno rekao da smjena Kosa ne dolazi u obzir, a da su Kos i Branco iznijeli činjenice i otvoreno rekli kako stvari stoje. Situacija je takva da poraz nije ugodan, ali on ništa ne znači u perspektivi i da je normalna stvar da Kos  posvećuje samo 10% vremena prvoj ekipi. Svejedno je hoće li klub biti drugi ili četvrti na kraju sezone, da će se na zimu i ljeto napraviti dodatna poboljšanja kadra koja će biti moguća jer će klubu drugu godinu za redom završiti u još većem financijskom plusu, da će do ljeta u prvoj ekipi biti etablirani Šego i Palaversa i da je to moguće jer je Kos preokrenuo Akademiju naglavačke i uspostavio jasan sistem predvođen najboljim stručnjacima u zemlji. Branco je trebao argumentirati svako od svojih famoznih 19 pojačanja koji se vrte po medijima i utišati kritike jer barem 14 od tih 19 igrača je u rangu od solidnog(Kožulj, Savvas) do vrhunskog(Futacs, Hamza) pojačanja za Hajduk. Klub je trebao obrisati lice od pljuvačke koja mu je upućena od neprijateljskih medija, legendi/uhljeba koji su izgubili mjestu u klubu i tisuća protivnika modela upravljanja i trebao je uzvratiti udarac i reći s Hajdukom se nećete tako lako zajebavat. Mi smo na pravom putu.

Ništa od toga se nije dogodilo i mogu shvatiti zašto, sasvim je moguće da bi u gradu došlo do nereda i da bi Torcida nasilno skinula upravu s vlasti i pokopala klub. Kos je išao linijom manjeg otpora, smijenio trenera, najavio razgovor o poziciji sportskog direktora i tako stabilizirao svoju poziciju i smirio strasti. I tu dolazimo do ovog ponedjeljka i predstavljanja novog trenera.

Kopić u vatri i zima odluke

Za novog trenera je odabran Željko Kopić. Odluka koja je sasvim očekivana, svi oni koji su sanjali o Juriću ili nekim čudom o Biliću živjeli su u zabludi. Ivan Jurić bi vjerovatno bio još bolja odluka, ali njegove financijske apetite Kos nije mogao ispuniti, a Jurić nije htio spustiti ljestvicu jer sasvim je moguće da će ga Genova za mjesec dana po drugi put vratiti na klupu kada shvati da ih samo on nekim čudom može spasiti od agonije ispadanja. Kopić u Hajduk dolazi u najgorem mogućem trenutku i za sebe samoga i za klub. Da je došao prije godinu dana, bio bi slavljen kao trenerski mastermind koji je držao Belupo iznad prosjeka, igrao lijepo i redovito rušio veliku četvorku HNL-a. Ovako Kopić dolazi kao čovjek koji je dobio otkaz u Belupu nakon serije negativnih rezultata. Ako mu se ta serija nastavi u Hajduku stvari neće dobro završiti. Prva utakmica mu je gostovanje kod Istre koje je bijelima uvijek neugodno, a zatim slijedi dvomeč sa Osijekom u prvenstvu i kupu. Sasvim je realan scenariji da Hajduk ne pobijedi niti u jednoj od ovih utakmica i ispadne iz kupa. I zato je situacija tako teška. Kopić se na predstavljanju smiješio i nije odavao dojam čovjeka koji je svjestan da će ga neuspjeh u prve tri utakmice pokopati i znatno mu otežati daljnji rad. Predsjednik Kos je svjestan da ako dođe do početnog neuspjeha ne postoji više pozitivnih promjena koje je napravio, a koje će ga spasiti od prekida rada u Hajduku. On je ušao u casino, sjeo za rulet i zadnje novce iz džepa stavio na Kopića. Ako krene neuspješno mandat mu je gotov, ako Kopić izbaci Osijek u kupu i zadrži se u borbi s Rijekom i Osijekom za drugo mjesto Kosov mandat je opet sasvim siguran i Kopić postaje dugoročna opcija.

Trener je jedan od najperspektivnijih koje imamo uz Tudora i Leku, Hajduk je ime koji nije mogao odbiti i upustio se u rizik, ušao je u bure baruta i jedan poraz ga može izbaciti daleko od Hajduka, s druge strane uspješnim početkom može postati čovjek koji će s klupe predvoditi sljedeći korak Hajdukovog projekta, napad na titulu. Sve je na njemu, kao i obično u našem nogometu, bit će ili pukovnik ili pokojnik.

Kos na ruletu i Split bez razuma
U ponedjeljak je predsjednik uprave Ivan Kos drugi put u tjedan dana izašao pred novinare i predstavio novog trenera te pritom pretrpio novi nalet napada novinara. Podnio ih je, kao i inače, sasvim dobro i gospodski. Lice mu nije odavalo to da je upravo donio najveću odluku svog mandata i da će mu o ishodu utakmica do zimske stanke vjerovatno ovisiti mandat. Lica ljudi s njegove lijeve i desne strane odavala su u kakvoj se konfuznoj situaciji Hajduk trenutno nalazi i upravo ću po tim ljudima podijeliti tekst i sve ono što se događalo nakon poraza od Rudeša i cijelog ...
Kos na ruletu i Split bez razuma
U ponedjeljak je predsjednik uprave Ivan Kos drugi put u ...

Respekt: Dado_M, Cirohito, BruceWayne,

Slažem se: Cirohito, konjokradica, pravi, robi3005, Losovius,

Ne slažem se: huskupus,

Slažem se, ali po meni je Hajduk najmanje kriv za tu atmosferu, krivci su svi ovi izvana, Hajduk je klub kojeg najviše ljudi voli, ali ga i najviše ljudi mrzi. - Lepakis, 15.11.17. 13:19, 0 0 0
Ne razumijem što bi bilo 'izvana'... - Losovius, 15.11.17. 13:39, 0 0 0
Mislio sam na ove koje sam spomenuo i u tekstu, neprijateljski nastrojeni novinari i legende kluba koje na dnevnoj bazi iskaču iz pašteta s argumentom da nitko nije iz Splita i da ništa ne valja i tako pumpaju atmosferu kaosa. - Lepakis, 15.11.17. 14:09, 0 0 0
Rekao si nedavno u emisiji da je to normalno i za ostale klubove, ali ja stvarno ne znam da je u hrvatskoj bilo koji drugi sportski kolektiv na bilo kakvom sličnom udaru medija kao Hajduk.. - Lepakis, 15.11.17. 14:12, 0 0 0
Pa Hajduk budi najviše emocija, iz očitih razloga. Ali da, to je potpuno normalno. Rekao bih da je Bayernu ili Unitedu još i puno, puno gore... - Losovius, 16.11.17. 13:13, 0 0 0
09/2017
Tribina hipoteza

Nema za hrvatski nogomet prigodnije poslovice od one koja kaže da sto puta ponovljena laž postaje istina. Mnogo je onih koji su iskusili nepravdu takvog sistema, ali samo zbog jednog mi je žao. Tretman koji je prošao pravi je put od vrha do dna, danas je u medijima potpuno marginaliziran i vrlo rijetko se neki njegov uspjeh medijski poprati. Riječ je o Igoru Tudoru. Kada je došao na klupu Hajduka prikazan je kao vatrogasno rješenje, ali oni koji su pratili njegov rad u kadetima znali su da su njegovi planovi drugačiji. Mjesec dana nakon preuzimanja momčadi osvojio je kup, a zatim na pripremama udario temelje novog sistema i stila igre koji je naredne sezone oduševio sve one koji prate hrvatsku ligu. Ono što su mnogi govorili i prije preuzimanja prve momčadi postao je trend i tekstovi o „hrvatskom Conteu“ nisu silazili s naslovnica. Ipak u nogometu se sve brzo mijenja, nakon što je na trenutak postao ozbiljna prijetnja Dinamo, par sudačkih poguranaca maknulo je Hajduk iz konkurencije, a Tudorove rekacije navukle su sve one pridjeve koji su mu ostali do danas. Kmečavac, arogantan i bahat, tako je ostao označen kod nas i malo je onih koji su žalili za njegovim odlaskom s klupe Hajduka.

Kako je i sam govorio da mu je jedini dugoročni plan napredovati, nakon odlaska iz Splita nije žurio sa sljedećom stanicom. Nažalost grčki PAOK bio je greška, nerealna očekivanja uprave i kombinacija nekvalitetne ekipe u sudaru sa monopolom Olympiakosa završila je prekidom suradnje pred kraj sezone i ozbiljan udarac Tudorovim trenerskim ambicijama. Zatim je pred početak prošle sezone preuzeo novopečenog turskog prvoligaša Karademir Karabukspor, ispraćen podsmijesima otišao je u turski gradić koji je očekivao borbu za ostanak, ali Tudor je ponovo imao drugačije planove. Padali su redom  Trabzonspor, Galatasaray i Besiktaš, a njegova ekipa se našla u gornjoj polovici tablice daleko iznad svih očekivanja. Ponovo je došao na naslovnice, a s njima je došao i poziv velikana Galatasaraya. 14 kola prije kraja došao je s ciljem osvojiti naslov, ali vrlo brzo je shvatio da od titule neće biti ništa. Momčad je bila potpuno fizički nespremna, nakrcana istrošenim igračima poput Podolskog i Snijedera, a Tudor je dobio novi cilj. Uvjeriti upravu da odustanu od sezone i pripreme se za veliku rekonstrukciju ekipe na ljeto, iako turske uprave nisu poznate po razumnim odlukama Tudor je imao sreće pa je našao zajednički jezik sa predsjednikom i dočekao ovu sezonu na klupi. Došlo je ljeto, a s ljetom i rekonstrukcija ekipe, 17 odlazaka i 10 dolazaka. Riješeni su veliki ugovori Podolskog i Snijedera, tempirana bomba svlačionice portugalac Bruma prodan je u Leipzig, a uz njih otišao je i cijeli niz igrača koji se nisu mogli priviknuti na Tudorov režim, među njima i dugogodišnji stupovi svlačionice Semih Kaya i Sabri Sarioglu. Rubrika dolazaka nije izgledala dobro, činilo se da Turci rade stare greške i ponovo stvaraju groblje slonova u momčadi, ali Tudor je našao način za sve uklopiti u momčad. Za 8 milijuna iz Kijeva je došao Belhanda kao playmaker s većom pokretljivošću od Snijedera, s još dva dolaska za savršen trokut u sredini pobrinuli su se Fernando iz Citya i Ndiaye iz Osmanlispora. Uz novi stup obrane Maicona, postavljeni su temelji za pohod na naslov.

Nakon šest kola Tudorov Galatasaray je na vrhu ljestvice, pet pobjeda i jedan remi, jedini su bez poraza, zabili su najviše i primili najmanje, a s razlogom mogu reći da je to Tudorova ekipa jer ova momčad svih 90 minuta igra s njegovim potpisom preko svih elemenata igre. U formaciji 4-2-3-1 koja se u fazi napada pretvara u neku varijantu  3-4-3 spuštanjem jednog veznjaka među stopere po čemu su poznate sve ekipe koje je Tudor vodio. Bekovi su dignuti visoko, desno Mariano koji je došao iz Seville, lijevo Tudorov vjerni vojnik iz Karabuka, rumunj Latovlevici. Ofenzivni dio čine Tolga Cigerci kojeg je Tudor prekomandirao iz zadnjeg veznog na lutajuću polušpicu, a ovaj mu je vratio sa 5 golova u 6 kola. Uz njega igra još jedan Tudorov miljenik iz dana u Paoku, Garry Rodrigues. U vrhu napada je zvijer u obliku Bafetimbija Gomisa, oslobođen bilo kakve odgovornosti u igri jedina mu je zadaća zabijati i to radi jako dobro, 7 golova i 2 asistencije u 6 kola.

Ovaj Galatasaray za razliku od prošlosezonskog djeluje jako ozbiljno i moćno, kao još jedna potvrda u nizu došao je jučerašnji preokret protiv Bursaspora u utakmici kakvu bi prošle sezone onaj Galatasaray sasvim sigurno izgubio s dosta golova u svojoj mreži. Besiktas i Basaksheir su opterećeni europskim obvezama i Tudoru se nudi velika prilika, iako je sezona tek počela s razlogom se Galatasaray nameće kao glavni kandidat za titulu. Nakon grčke tragedije, Tudor je u Turskoj svoje karte odigrao dobro i vratio karijeru na pravi put, naslov u tako zahtjevnoj ligi bio bi najveća nagrada, ali i karta za neke veće izazove. Nije tajna da ga Juventus konstantno ima na oko, tko zna, možda ponovo postane Uno di Noi.

Tudorova turska revolucija
Nema za hrvatski nogomet prigodnije poslovice od one koja kaže da sto puta ponovljena laž postaje istina. Mnogo je onih koji su iskusili nepravdu takvog sistema, ali samo zbog jednog mi je žao. Tretman koji je prošao pravi je put od vrha do dna, danas je u medijima potpuno marginaliziran i vrlo rijetko se neki njegov uspjeh medijski poprati. Riječ je o Igoru Tudoru. Kada je došao na klupu Hajduka prikazan je kao vatrogasno rješenje, ali oni koji su pratili njegov rad u kadetima znali su da su njegovi planovi drugačiji. Mjesec dana nakon preuzimanja momčadi osvojio je kup, a ...
Tudorova turska revolucija
Nema za hrvatski nogomet prigodnije poslovice od one koja kaže ...

Respekt: Shankly96, Losovius, Cirohito,

Slažem se: pravi, Cirohito,

Još da se nađe i koji taktički graf što se promijenilo u odnosu na prošlu sezonu onda bi bila analiza skoro pa savršena... - Losovius, 25.9.17. 17:02, 0 0 0
08/2017
Je li Vlašić igrač za 10 milijuna eura?

Napokon je došla i ta sezona. Nakon što su mu već par puta mediji i „ nogometni stručnjaci“ potpisali propast i odrekli ga se nakon sezona za koje su smatrali da su ključne, Nikola Vlašić počeo je odgovarati na terenu. Ove sezone cijela javnost dobit će odgovor koliko vrijedi Vlašić i što će Hajduk, a u budućnosti i reprezenatacija, dobiti od njega. Simpatizeri splitskih bijelih nemaju lijepe uspomene na prodaje igrača Hajduka zadnjih godina, ali ono na čemu  mogu temeljiti optimizam kada je prodaja Vlašića u pitanju je da je Hajduk napokon financijski konsolidiran i neće im visjeti mač nad glavom u trenutku obavljanja transfera.

Kod transfera Vlašića i procjene koliko Hajduk može dobiti za njega poželjno je pogledati u dvorište najvećeg rivala iz Maksimira i usporediti za koliko je Dinamo prodavao najbolje iz svog izloga. Dva igrača za usporedbu su Josip Brekalo i Marko Pjaca. Osim što igraju slične pozicije kao i Vlašić, ova dva igrača ujedno i najbolje predstavljaju dvije vrste razvoja na temelju kojih se transfer bazira. Josip Brekalo prodan je isključivo na temelju svog talenta i onoga što bi eventualno mogao postati. S obzirom na sve dobro znane okolnosti oko modrih često je teško znati prave iznose transfera, ali procjenjuje se da je Brekalo prodan za oko 7 milijuna eura što je odlična cifra ako znamo da je upisao tek 10-ak nastupa u prvoj ligi. S druge strane Marko Pjaca prodan je kao dokazan igrač, čovjek koji je nosio dobar dio sezone Dinamo svojim golovima i koji je iza sebe imao utakmice u Ligi prvaka i neke odlične europske predstave kao što je ona protiv Celtica. Nakon europskog prvenstva na kojem je dobio određenu minutažu Pjaca je prodan za 23 milijuna eura, od tih 23 milijuna barem 10 je došlo na račun njegovih poziva i minuta u reprezentaciji i nastupa u Ligi prvaka i tu dolazimo do ključnog problema za Nikolu Vlašića. Vlašić sljedeće godine u vrijeme dogovaranja transfera vjerovatno neće, imati nastup na svjetskom prvenstvu u Rusiji, a osim ako se sutra ne dogodi čudo neće imati ni nastupe u grupi europskih natjecanja. Kada na to dodamo i užasnu podcijenjenost igrača Hajduka na tržištu zbog mizernih iznosa za koje su igrači odlazili prošlih godina zbog besparice u klubu očekivanja o 10 milijuna za Vlašića možda nisu realna, ali ipak mislim da će se ostvariti.

Nikola Vlašić je projekt kluba, igrač koji jedini u medijima može izboriti ravnopravan status sa određenim nadolazećim zvijezdama iz Dinama. Hajduk je njegovom razvoju  nikad nije bježao od njegovog prezimena i činjenice da ga je kao igrača oblikovao njegov otac čim je mali Nikola izašao iz pelena, video njegovih golova i driblinga vrtio se po svim ozbiljnijim klubovima još dok je Nikola imao 12 godina, a svaki navijač Hajduka je za njega znao puno prije nego što je ušao u prvu ekipu. On nije kao ostali talenti i javna je tajna da je u dogovoru između obitelji Vlašić i kluba razvoj Nikoline karijere odavno točno do detalja razrađen. Iako mu trenerska lutanja nisu nimalo pomogla Vlašić nikada nije maknut iz prve postave i uvijek su bili uz njega čak i u onom famoznom periodu suše golova, a kada ga je na zimskim pripremama Carillo postavio kao centralnu figuru svog sustava bilo je jasno da uspon slijedi. I uspon je došao, Vlašić je prošao točku u kojoj kao Brekalo može biti prodan na temelju talenta, ali zato će ako se ova sezona odvije po planu činjenice sljedećeg ljeta izgledati ovako. 20-godišnji Vlašić će iza sebe imati 4 sezone prvoligaškog nogometa u kojima se od talentiranog mladića i najmlađeg Hajdukovog europskog strijelca razvio u vođu momčadi, daleko najboljeg igrača kluba i jednog od najboljih igrača lige. Brojke će to podupirati, a nije nemoguće da će uz standardno odlične brojke driblinga Vlašić imati double double učinak golova i asistencija ili barem nešto blizu tome. Uz sve to, ove sezone je već pokazao da se može nositi sa ozbiljnim ekipama i fizički jakim igračima u Europi (Brondby, Everton).

Što se tiče reprezentacije, naravno da mu nepozivanje neće pomoći, ali isto tako u Hajduku vrlo lako mogu tu priču o reprezentaciji maknuti u stranu kod transfera jer za suludi sistem pozivanja u našu reprezentaciju vjerujem da se zna i izvan naših granica. Ako uprava odradi svoj posao dobro i uz još malo javnog pritiska na izbornika izbori Vlašiću do kraja kvalifikacija neki poziv svi uvjeti za dobar transfer idućeg ljeta bit će tu.

Vlašić je ime projekta
Napokon je došla i ta sezona. Nakon što su mu već par puta mediji i „ nogometni stručnjaci“ potpisali propast i odrekli ga se nakon sezona za koje su smatrali da su ključne, Nikola Vlašić počeo je odgovarati na terenu. Ove sezone cijela javnost dobit će odgovor koliko vrijedi Vlašić i što će Hajduk, a u budućnosti i reprezenatacija, dobiti od njega. Simpatizeri splitskih bijelih nemaju lijepe uspomene na prodaje igrača Hajduka zadnjih godina, ali ono na čemu mogu temeljiti optimizam kada je prodaja Vlašića u pitanju je da je Hajduk napokon financijski konsolidiran i neće im visjeti mač nad ...
Vlašić je ime projekta
Napokon je došla i ta sezona. Nakon što su mu ...

Respekt: BruceWayne, Cirohito, Raul10, Sylar, Losovius,

Slažem se: Cirohito,

Dobra analiza. Možda ne bi bilo loše da si uključio u nekoj komparativnoj analizi i igrače slične kvalitete sa sličnih tržišta. Tipa neke srpske ili češke i kako njihovi transferi funkcioniraju... - Losovius, 24.8.17. 9:57, 0 0 0
Istina, ako se ova sezona odvije po planu mozda to ukljucim u neki buduci nastavak na ovu temu - Lepakis, 24.8.17. 13:09, 0 0 0
08/2017
No Futacs, no party! Ima li načina da Carrillo to promijeni?

Kad imate brod stvari su prilično jednostavne. Ljetujete gdje poželite, ako vam se mjesto ne sviđa vratite se na pučinu i odaberete sljedeću lokaciju koju želite posjetiti. Ako imate dovoljno vremena i novca vrlo lako možete proć cijelu našu obalu, grad vam se ne stigne niti dosaditi, a vi već ulazite u luku sljedećeg grada i bacate sidro. Međutim ako nemate sidro stvari se malo komliciraju, ostaje vam samo da lutate morem bez prave ideje kamo krenuti. Nažalost mislim da se tako trenutno osjeća i trener Hajduka, Joan Carrillo.

Marko Futacs, sidro njegove ekipe, ozljedio je prednje križne ligamente i po svim prognozama završio s ozbiljnim nogometom za ovu sezonu. Taman kad su sve pristalice splitskog kluba odahnule jer je momčad ostala na okupu i nije bilo odlaska niti jednog ključnog igrača dogodila se još gora stvar. Jedan duel mađarskog napadača s Filipom Benkovićem u derbiju, okret koljena i bolna grimasa na licu, a za navijače Hajduka mrak pred očima. Svakome tko je bar malo upućen u kadar Hajduka jasno je kolika je važnost Futacsa za sistem igre koji je Carrillo postavio u Hajduku.

S limitiranim kadrom gotovo do perfekcije dovedena tranzicija preko Futacsa nakon oduzetih lopti u presing zamkama sada pada u zaborav. Hajduk je izgubio osnovni mehanizam igre i upravo je prošlotjedni derbi protiv Dinama pokazao koliko je Hajduk izgubljen izostankom mađara iz prve postave. Njegova igra leđima i otvaranje prostora Vlašiću i Ercegu izvlačenjem stopera iz zadnje linije bila je ključna za dobre igre spomenutog dvojca, tako da osim ozljede napadača ostaje pitanje kako će se bez svoje mantinele snaći dvije Hajdukove polušpice, pogotovo Vlašić koji je ušao fantastično u sezonu.

Kadrovski je ova ozljeda neriješiv problem za Carrilla jer nema niti jednog napadača koji može bar približno kvalitetno odigrati Futacsevu ulogu u momčadi, a suludo je uopće pomišljati da bi Hajduk na tržištu mogao naći takvog napadača jer prvi koji mi pada na pamet je Nikola Kalinić, jer Kalinić je također igrač koji sjajno igra okrenut leđima golu i zadržava loptu do dolaska suigrača. Naravno ne kažem da su to igrači slične kvalitete, ali samo želim istaknuti koliko je dobro Carrillo sistemski iskoristio Futacsevu elitnu vještinu i sakrio sve njegove druge mane kojih, naravno, za razliku od Kalinića ima popriličan broj.

S obzirom na sve rečeno gotovo je sigurno da će Carrillo morati mjenjati filozofiju igre. Iako je u velikom intervju za Telesport rekao da je u nogometu kontrola lopte sve, Carrillov Hajduk je igrao potpuno suprotno od toga i svakom ozbiljenijem protivniku s kojim se susretao je prepuštao posjed. Kratkim pogledom u prošlost vidimo da je iste stvari radio i na klupi mađarskog Videotona s kojim je osvojio naslov prvaka, iako je u većini utakmica imao manje posjed lopte i igrao na kontre. Očito je da se španjolac u takvim postavkama igre osjeća ugodnije i bit će zanimljivo vidjeti kakvo će naći rješenje sada kad ne raspolaže uslugama svog prvog strijelca.

Tajming ozljede nije mogao bit lošiji po Hajduk jer prvenstvo je već krenulo, a prethode im i dva ključna europska dvoboja protiv Evertona u kojima im ovom ozljedom pada i ono malo šanse koje su imali za prolaz. S druge strane, sreća u nesreći je da će vjerovatno ispadanje od Evertona vratiti momčad u ritam od jedne utakmice tjedno i tako će se dobiti vrijeme za uigravanje novog sustava i sistema. Pozitivno je što Carrillo uz Keka i Kopića spada u tri taktički najnaprednija trenera naše lige i što je već jednom po samom dolasku pokazao da zna stvoriti igru i poprilično napredne mehanizme igre sa limitiranim kadrom, a za sve navijače Hajduka ostaje žal za jednom potencijalno vrlo uspješnom sezonom u prvenstvu koju je sada teško očekivati.

Bili brod bez sidra
Kad imate brod stvari su prilično jednostavne. Ljetujete gdje poželite, ako vam se mjesto ne sviđa vratite se na pučinu i odaberete sljedeću lokaciju koju želite posjetiti. Ako imate dovoljno vremena i novca vrlo lako možete proć cijelu našu obalu, grad vam se ne stigne niti dosaditi, a vi već ulazite u luku sljedećeg grada i bacate sidro. Međutim ako nemate sidro stvari se malo komliciraju, ostaje vam samo da lutate morem bez prave ideje kamo krenuti. Nažalost mislim da se tako trenutno osjeća i trener Hajduka, Joan Carrillo. Marko Futacs, sidro njegove ekipe, ozljedio je prednje križne ligamente i ...
Bili brod bez sidra
Kad imate brod stvari su prilično jednostavne. Ljetujete gdje poželite, ...

Respekt: Cirohito, DDR16, Gavran, sthagon, Jerlekan, Losovius, Mac316,

Slažem se: Cirohito,

Mislim da je malo predešperatno proglašavati sezonu izgublhenom zbog jedne ozljede ali tekst je dobro opisao tvoj stav. Možda s kojim razmakom zbog preglednosti i kojom misli više o tome što napraviti dalje da se baš ne predaju, ali inače solidno - Mac316, 9.8.17. 19:38, 0 1 0
Dobra analiza, mislim da se zadnjih par dana dobro pokrivaju Dinamo, Rijeka i Hajduk u analizama. Daj samo razdvoji odlomke ubuduće da netko ne dobije epileptični napad. - Jerlekan, 9.8.17. 20:08, 0 1 0
08/2017
Odjeci derbija: Što je razotkriveno kod Dinama, što kod Hajduka?

Iako se iz naslova možda može pretpostaviti da se misli na splitski mentalitet i život na valovima euforije i depresije u ovom konkretnom slučaju naslov se odnosi na cijeli naš nogomet. Nakon što su prošli tjedan 4 naša kluba izborila play-off europskih natjecanja u očima medija i popriličnog broja ljudi hrvatski klupski nogomet postao je velesila kojoj malo nedostaje da prestigne Francuze i Nijemce. Nažalost jučerašnji derbi pokazao nam je zašto se umjesto s Francuzima borimo s Cipranima i Austrijancima za dva mjesta u ligi prvaka. Svaka čast Osijeku na prolasku PSV-a, ali nekako mi je  teško uopće zamisliti da su PSV i Ajax u svojem prvenstvu ikada odigrali ovako lošu utakmicu kao Dinamo i Hajduk jučer. Hajduk je u Maksimir stigao bez Borje Lopeza, Ante Ercega i još nekih pričuvnih igrača zbog ozljeda, a Futacs je valjda zbog umora ostao na klupi. Samo ta tri izostanka su Hajduku značajno spustila šanse protiv Dinama i pokazala da riješenja s klupe nisu ni približno slične kvalitete.

Izostanak Futacsa je bio ključan

S druge strane Dinamo je izašao u prvom sastavu bez nekih izostanaka zbog ozljeda ili umora i tako me podsjetio na riječi Igora Tudora, dok je bio na klupi Hajduka, koji je rekao kako kvaliteta nije samo ono na terenu nego i otpornost na umor i ozljede i kako su u njegovom Juventusu uvijek igrala ista jedanestorica po deset i više utakmica u nizu, a u Hajduku ne mogu po tri utakmice. Soudani očito ima kvalitetu igrati cijelu polusezonu dvije utakmice tjedno dok Futacs vjerovatno nema i to je možda i najveći problem Hajduka u ovom ranom dijelu sezone dok sudjeluju u europi.

I baš se taj izostanak Futacsa najviše osjetio jer njegovim odsustvom Hajduk je izgubio svoj osnovni mehanizam za zadržavanje lopte i prijenos na suparničku polovicu, pa su tako jedine dvije šanse došle zbog izgubljenih lopti Antolića. Osim toga Hajduk nije mogao zadržati loptu jer je dinamo pametno pritiskao Hamzu i Savvasa, a Vlašić u međuprostoru sam jednostavno nije mogao ništa napraviti. Pokušavao mu je pomoći Said spuštajući se nisko po loptu, ali Said koji izgleda kao da ima 5 kilograma viška je jučer samo još jednom potvrdio zašto je ove sezone tek četvrta napadačka opcija.

Dinamo sada ima Fernandesa, koji radi razliku

S druge strane Dinamo, odnosno trener Cvitanović, je pametno zaključio da Hajdukova usko postavljena zona koja funkcionira protiv cijelog Hnl-a protiv Dinama može imati velikih problema. Zato je Dinamo potpuno zanemario sredinu terena i odlučio se na najjednostavniji mogući mehanizam igre koji je mogao. Dinamo bi prebacio težište  igre na jednu stranu zatim vratio loptu stoperima najčešće Filipu Benkoviću koji bi zatim opalio dijagonalu na krilo i Dinamo bi imao situaciju jedan na jedan.

To je za Hajduk uobičajno i već sam ranije pisao kako je Carrilo svjesno otvorio taj prostor svim protivnicim, ali ovog puta je problem bio što su jedan na jedan Hajdukovi bekovi igrali protiv Soudanija i Fernandesa, a to je situacija u koju se ne želite dovesti. Ako tome dodamo i bekove modre bekove koji su se brzo priključivali dok su Hajdukovi Hamza i Savvas stalno kasnili u izlasku iz sredine prema boku Dinamo je konstantno imao višak na boku.

Za razliku od prošlog derbija koji je Hajduk dobio, ovaj put nisu imali Futacsa, a umjesto da čuvaju samo jedan bok i Soudanija sada su imali i problem Fernandesa na drugoj starni i to je osnovna razlika. Ipak usprkos svemu tome Dinamo je poveo iz jedne od rijetkih situacija kada je Hajduk dobro zatvorio bok spuštanjem Radoševića u tu zonu, ali njegova loša reakcija i niz grešaka ostalih igrača doveli su Čorića u situaciju da zabije gol. Gol iz zaleđa.

I kraj priče, taj gol je gol iz zaleđa makar ono bilo malo, ne razumijem da se svi moraju praviti ludi i pokušavaju opravdati taj gol. Jutros je izašla slika na kojoj se vidi da pomoćni sudac ostaje u ravnini s linijom u kojoj se splitska obrana nalazila u trenutku upućivanja lopte prema Čoriću i kako on prebacuje zastavicu u desnu ruku što znači da je vidio i krenuo označiti zaleđe, ali nije. Nikad nećemo znati zašto nije, ali znamo da se nalazio na drugoj strani terena u takvoj situaciji da bi zastavica bila u zraku i to je najveći problem našeg nogometa. Uzalud nekima opravdanja da je Hajduk zabio protiv Cibalije iz zaleđa, da, zabio je, ali kakva je to utjeha. To što nam je nogomet posložen tako da vlada zakon jačeg nije nimalo dobro, nego je sramotno. To što najjači nisu i najbolji na terenu nego oni s najpodobnijim ljudima za razne fotelje je poražavajuća činjenica i sve i da je jučer derbi bio fantastičan svejedno ne bi trebali biti zadovoljni.

Radošević odigrao najlošije dosad

No vratimo se na utakmicu, Hajduk je u drugom dijelu uveo Futacsa i dobio svoj mehanizam iznošenja lopte i postao opasniji, te uspio izjednačiti tako što je Dinamo nakon kornera ostavio najboljeg splitskog skakača samog na pet metara od gola, neobjašnjivo. Par minuta nakon toga Hajduk je ostao bez Futacsa koji se ozljedio i iako još nema prvih prognoza izgledalo je jako loše i Hajduk bio mogao ostati bez svog prvog napadača na dugo vremena čime im se vraćaju svi problemi koje su imali iz prvog poluvremena jučer. To im je očito bio prevelik udarac jer su prepustili Dinamu konce igre i ubrzo primili gol, još jedan gol u zoni Radoševića, koji je jučer odigrao katastrofalnu utakmicu.

Tu je utakmica bila riješena i baš iz tog razloga još manje shvaćam odluku sudca da prizna treći gol Dinama ili da ta akcija prođe bez da je bilo što svirano. Mogućnosti je bilo puno, neki kažu penal na Fernandesu neki prekršaj na Juranoviću, a svi se slažu da je na Stipici bio prekršaj. Bez obzira na sve to Zebec je odlučio ne svirati ništa i tako dao još više povoda da poslije utakmice pričamo o suđenju, a ne o lošoj utakmici. Dinamo je odnio tri boda, a Hajduk od bodova više boli ozljeda Futacsa, sve ostalo nije vrijedno spomena, a mi smo si svi sami krivi što smo poletjeli nakon što smo navikli na dobre predstave u europi i europske sudce pa smo jučerašnjom predstavom svih aktera na Maksimiru grubo spušteni na zemlju.  

Iz euforije u depresiju
Iako se iz naslova možda može pretpostaviti da se misli na splitski mentalitet i život na valovima euforije i depresije u ovom konkretnom slučaju naslov se odnosi na cijeli naš nogomet. Nakon što su prošli tjedan 4 naša kluba izborila play-off europskih natjecanja u očima medija i popriličnog broja ljudi hrvatski klupski nogomet postao je velesila kojoj malo nedostaje da prestigne Francuze i Nijemce. Nažalost jučerašnji derbi pokazao nam je zašto se umjesto s Francuzima borimo s Cipranima i Austrijancima za dva mjesta u ligi prvaka. Svaka čast Osijeku na prolasku PSV-a, ali nekako mi je teško uopće zamisliti da ...
Iz euforije u depresiju
Iako se iz naslova možda može pretpostaviti da se misli ...

Respekt: Ljuke, ivan-cro, peropex, pravi, Losovius,

Slažem se: Ljuke,

Ne slažem se: Gogo7,

I ja sam kao i Los uočio neobično jaku "kiflu" (kako kaže Ćosić) kod Hajdukovog kornera. Možda i nije izašla. A da li bi to netko spomenuo? Pa i nebi. nije da ovaj Dinamo ima svoju vojsku pratioca koji će na secirati suđenje i tražiti pravdu na netu - gradim, 8.8.17. 1:45, 0 0 0
Barem ja nisam vidio da je lani netko spominjao gol Rijeke iz ofsajda ili spominjao lanjski nepriznati gol u Osijeku i dovodio ga u kontekst s Hodžićevim od prošlog tjedna. Ili Hajdukov gol u Vinkovcima doveo u vezu s lanjska dva gola Futacsa i 3 - gradim, 8.8.17. 1:47, 0 0 0
isključenja igrača Cibalije. Ili s događajem iz prvog kola lani kad se sudac slobodno uvjerio da lopta nije prešla crtu pa nije priznat gol Cibaliji za 1:1. - gradim, 8.8.17. 1:48, 0 0 0
ne slažu se svi da je na Stipici bio prekršaj. Što je rekao sudački ekspert danas? I bez tog eksperta, ja se ne slažem. Golman se bacio igraču pod noge, normalno je da će doći do kontakta. Da se ne radi o golmanu, nego o recimo Nižiću koji - gradim, 8.8.17. 1:53, 0 0 0
ukliže i blokira udarac, a Henriques u nastavku lupi u njegovo kloljeno, nikome ne bi situacija bila sporna. A stipicu je udarac toliko oašamutio da je odmah po primjenom udarcu išao rukom oboriti napadača. Niti desetinku kasnije - gradim, 8.8.17. 1:55, 0 0 0
05/2017
Kreće li Hajduk konačno prema gore?

Ponavljanje sličnih ili istih sezona je obilježje koje najčešće vežemo uz Arsenal. Svima su poznati usponi i padovi u formi Londonskog velikana, ali ako se  spustimo na par razina nižu kvalitetu nogometa i onu koja nam je nešto poznatija nema bolje usporedbe s Arsenalom od Hajduka. U domaćim okvirima veliki klub s vojskom navijača uz sebe svake godine na terenu priča istu priču. Šibica koja zapali grad i digne euforiju na ljeto ugasi se ispadanjem iz Europe, a kada prvi hladniji vjetrovi otpušu one ljetne simpatizere kluba oko Poljuda se osjeti depresija. Uz iznimku sezone pod Igorom Tudorom, vjerojatno najboljim trenerom kojeg je klub imao u zadnjih 10-ak godina koji je produžio borbu za vrh do zimske pauze, ostale sezone za Hajduk izgledaju jednako. Jednaka su i proljeća, ni blizu Dinama i Rijeke, s osiguranim kvalifikacijama za europsku ligu živi se od utakmice do utakmice i nitko se ne uzbuđuje na prosipanja bodova po Koprivnici, Puli i sličnim gostovanjima jer se živi samo za ljeto i novi val euforije. Međutim ovog proljeća čini se da se Hajduk napokon probudio i počeo na vrijeme spremati za ljeto. Za razliku od prošlih godina Hajduk na ljeto neće morati graditi momčad ispočetka. Sve je jasnije kako će španjolski trener Carrillo ostati na klupi za sljedeću sezonu, a posljednji rezultati pokazuju da ga momčad sve bolje razumije i usvaja njegove ideje. Iako su mnogi očekivali nogomet s puno posjeda i spektakularnim akcijama Carrillov je Hajduk zapravo utemeljen na poprilično jednostavnim taktičkim zamislima. Španjolac je brzo prepoznao vrline i mane svoje ekipe, ali i većine protivnika u ligi pa je svoj Hajduk postavio u za našu ligu novu 4-3-1-2 formaciju. Iskoristio je za HNL iznadprosječnu količinu kvalitete koju posjeduje u napadu momčadi i postavio dva napadača u formaciju. Istovremeno je prepoznao da u svim ostalim ekipama nema sve skupa tri poštena beka koji bi mu mogli napraviti neku štetu pa oslobodio bokove i usko postavio tri defanzivna veznjaka različitih karakteristika te učvrstio defanzivu i napravio blok za koji nitko do sada nije našao rješenje, jer Hajduk je sve svoje golove primio iz prekida i katastrofalnih individualnih grešaka. Predstojeći dvoboj s Osijekom će pokazati raste li Hajduk zaista ili je forma u posljednje vrijeme bila tek nešto duži bljesak onoga što ova momčad treba u kontinuitetu  prikazivati. Borba za treće mjesto sama po sebi nije toliko bitna, ali za Hajduk ta borba nosi jednu zamku od kojoj malo tko priča. Sportski direktor Mario Branco više je puta naglasio kako je treće mjesto prioritet i da bi u slučaju gubitka te borbe on to smatrao osobnim neuspjehom i razmislio o svom ostanku na Poljudu. Portugalčev odlazak mogao bi bitno uzdrmati stvari u Hajduku jer on je doveo Carrilla i većinu sadašnjih prvotimaca, a uz novce koje će na ljeto dobiti od uprave mogao bi dodatno osnažiti momčad i stvoriti Hajduk koji bi možda imao mjesto u skupini Europske lige. Samim tim klub bi dodatno rastao u svim segmentima i došao u mogućnost da se kroz period od dvije ili tri godine ravnopravno uključi u borbu za vrh domaćeg prvenstva jer je to ono što svi navijači bijelih žele.

Pirinejski temelji
Ponavljanje sličnih ili istih sezona je obilježje koje najčešće vežemo uz Arsenal. Svima su poznati usponi i padovi u formi Londonskog velikana, ali ako se spustimo na par razina nižu kvalitetu nogometa i onu koja nam je nešto poznatija nema bolje usporedbe s Arsenalom od Hajduka. U domaćim okvirima veliki klub s vojskom navijača uz sebe svake godine na terenu priča istu priču. Šibica koja zapali grad i digne euforiju na ljeto ugasi se ispadanjem iz Europe, a kada prvi hladniji vjetrovi otpušu one ljetne simpatizere kluba oko Poljuda se osjeti depresija. Uz iznimku sezone pod Igorom Tudorom, vjerojatno najboljim ...
Pirinejski temelji
Ponavljanje sličnih ili istih sezona je obilježje koje najčešće vežemo ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.