Lisac

Reputacija
2
Bodova
39
Analiza
4
Ocjena
42
Anketa
38

Analize

01/2018
Vrijedi li Hezonja 5 milijuna po sezoni?

Već lani u ovo doba godine bilo je jasno da Magic ne računa ozbiljno na Hezonju i da se Mario neće baš naigrati košarke ukoliko ne promijeni sredinu. Nakon solidne rookie sezone minutaža je postajala sve manja i novi trener Vogel ga je uglavnom koristio kao zakrpu za rupe u rotaciji te ga se prešaltavalo sa pozicije na poziciju. Na parketu je uglavnom dobivao dionice od po 3-7 minuta a ponekad bi i na istoj utakmici igrao pozicije od 2-4 na što se ni puno iskusnijim igračima nebi bilo lako prilagoditi. Mario je izgledao totalno pogubljeno na terenu pogotovo u obrani a šut mu je pao na katastrofalnih 35%, dok je za tricu šutirao vrlo loših 30%. Suma sumarum dobivao je onaj “garbage time” i uglavnom statirao na terenu.

Nije slutilo na dobro

Ovo ljeto Hezonja je preskočio reprezentativne obaveze i odlučio poraditi na sebi kako bi se što bolje spremio za nadolazeću sezonu u kojoj bi se trebao izboriti za ostanak u najboljoj ligi na svijetu. No ni početak ove sezone nije nagovještavao bolje dane jer je Orlando odlično otvorio sezonu i sa skorom 7-3 držao čelo istočne konferencije. Prilično smiješno iz sadašnje pozicije djeluje činjenica da je tada Magic bio vodeći na istoku a Memphis na zapadu. Uprava kluba već tada je odlučila da ne želi zadržati Hezonju u svojim redovima te mu se vrijeme provedeno na terenu sve ćešće moglo brojati u sekundama. Međutim Orlando se vrlo brzo vraća u svoju realnost i niže poraz za porazom a nakon što su im svlačionicu pogodile ozljede trener Vogel nije imao izbora već dati Hezonji ozbiljniju minutažu. Sezona je ionako bila izgubljena a neopterećeni Hezonja spojio je par vrlo dobrih partija u prosincu iako ga je trener i dalje koristio na više pozicija. Prilično je smiješno bilo vidjeti Maria kako protiv Minnesote glumi centra i čuva Karl-Anthony Townsa ali čak i u tom duelu ovaj probuđeni Hezonja je izgledao solidno. Očito je i sam shvatio da je došao do zida i da ako želi zaraditi novi NBA ugovor mora početi pokazivati sav onaj raskoš talenta zbog kojeg je bio biran kao peti pick drafta.

A u momčadi gdje većina igrača igra solo utakmice poput indijanaca jedini način da si digneš brojke osim ozbiljnijeg angažmana u obrani je da i sam počneš forsirati čim se za to ukaže prilika. Tako se Hezonja napokon počeo nuditi kao opcija u napadu umjesto da samo čeka kao spot-up opcija a usto je i napokon je počeo agresivnije napadati obruč. S obzirom da ima brzine i skočnosti to je dio igre kojeg će morati dodatno izbrusiti ako želi biti faktor u bilo kojoj ekipi.

Na ovu statistiku je podosta i utjecala činjenica da je dosta vremena proveo i na poziciji strecth četvorke ali smanjenje broja šuteva s poludistance te odlična realizacija oko obruča su svakako veliki napredak u odnosu na lanjsku sezonu. Kad bi igrao u ekipi koja bi bolje dijelila loptu i manje forsirala solo akcije uvjeren sam da bi imao i bolji postotak za tri poena te bi gledali više njegovih predstava poput one protiv Detroita kad je šutirao 8/12 iza linije za 3 poena.

Pamet u glavu

Nakon početnih 7 pobjeda u 10 utakmica momčad Magica je u preostalih 38 dvoboja skupila samo šest pobjeda i drži samo dno lige. Momčad s Floride je u tank modu već duže vrijeme tako da bi Mario trebao dobiti još podosta minuta do kraja sezone što će mu sigurno mnogo značiti.

A zatim će vrlo pažljivo morati izabrati novu destinaciju i paziti da odabere donekle funkcionalnu i timsku momčad. Interesa za njega će sigurno biti jer visoki pickovi s drafta uvijek imaju ekstra kredit kod GM-ova. Nakon katastrofalne prošle sezone ove sezone je pokazao da ga još nije rano otpisivati a u dosta utakmica je pokazao da sasvim solidno može odigrati rolu scretch četvorke što u napadu što u obrani. Mario samo treba momčad koja vjeruje u njega i koja će mu dati potrebne minute na terenu a to Orlando očigledno nije. Izbor destinacije ovog ljeta će uvelike utjecati na razvoj njegove NBA karijere jer mu nakon 3 godine šikaniranja treba ekipa koja će pokazati vjeru u njegov potencijal i pustiti ga da se igra košarke. 

 

 

 

Free Hezonja
Već lani u ovo doba godine bilo je jasno da Magic ne računa ozbiljno na Hezonju i da se Mario neće baš naigrati košarke ukoliko ne promijeni sredinu. Nakon solidne rookie sezone minutaža je postajala sve manja i novi trener Vogel ga je uglavnom koristio kao zakrpu za rupe u rotaciji te ga se prešaltavalo sa pozicije na poziciju. Na parketu je uglavnom dobivao dionice od po 3-7 minuta a ponekad bi i na istoj utakmici igrao pozicije od 2-4 na što se ni puno iskusnijim igračima nebi bilo lako prilagoditi. Mario je izgledao totalno pogubljeno na terenu pogotovo u ...
Free Hezonja
Već lani u ovo doba godine bilo je jasno da ...
01/2018
Riječki egzodus; raspad sustava ili tempirana rasprodaja?

Iskreno, prva reakcija na ovu rasprodaju u Rijeci bila mi je da je ovo što rade i nema baš smisla. Pogotovo se smiješna činila ova trampa Gavranovića za Pavićića i Capana jer su pomogli jednom od rivala da pokrpaju poziciju na kojoj zadnjih godina imaju najviše problema a ujedno su i uveli nemir u svlačionicu. Osim Vešovića koji je otišao za smiješnu cifru jer mu je ugovor isticao, ostale prodaje su većinom solidne ali ovakav egzodus igrača koji su lani sudjelovali u onoj savršenoj sezoni i nije mi na prvu imao logike. Rijeka je od ulaska Volpija i Miškovića u klub uvijek prodavala ali nikad u ovolikom broju te je najćešće i dovodila makar pokoje zvučnije pojačanje.

Koliko para toliko muzike

Međutim odlaskom Volpija situacija se malo promijenila. Osim manjka novaca u blagajni puno uži je i dijapazon igrača koje mogu dovesti u klub. Iako Riječani rade isto što i prethodnih pet sezona jednostavno im je puno teže dovesti jednako kvalitetna pojačanja sad kad imaju bitno manji utjecaj na tržištu igrača i nešto manje novaca. Jasno se to vidi po tome da je većina ovoljetnih prinova dobila vrlo malo prilika da se dokaže na terenu unatoč tome što je Rijeka igrala na dva fronta. Da se nije osigurala europska jesen vjerojatno bi mnogi od ovih igrača koji su u tekućem zimskom prijelaznom roku napustili Rujevicu otišli već krajem ljeta. Uostalom i sam Mišković je izjavio da smatra da je pogriješio kad se nije riješio određenih igrača na ljeto a pogotovo Gavranovića i Vešovića koji nisu htjeli potpisati nove ugovore.

Jednostavno Rijeci je prošla sezona bila biti ili ne biti jer su znali da će se ove sezone budžet za plaće morati bitno smanjiti te da neće biti u mogućnosti složiti onako jak kadar kao što su ga imali prošlih sezona. Klub već godinama puni blagajnu prodajom glavnih zvijezda i prihodima od Uefe a odlaskom Volpija iz kluba neće biti baš toliko lako dovesti igrače iz Spezie i ostalih talijanskih klubova.

Ipak Mišković je riskirao i pokušao zadržavanjem većine prošlosezonske ekipe pokušati ostati konkurentan i u ovoj sezoni. Uostalom plasmanom u Europsku ligu si je mogao priuštiti taj rizik zbog premija od Uefe. Ipak igranje na dva fronta te rezultatski savršena polusezona Dinama su uzele svoj danak. U europi se možda moglo i prezimiti ali ovoljetna pojačanja nisu uspjela popuniti rupe u rosteru i Riječanima su se prečesto događale oscilacije u igri što zbog nedovoljno svježine što zbog nedostatka kvalitete na nekim pozicijama u momčadi. 

Kuda plovi bijeli brod

Nakon što se rizik nije isplatio Rijeka je unovčila sve što može i opet dovela par prinova kojima će pokušati oživiti karijeru i dobro unovčiti njihov napredak. Teško da će kao dok su bili na financijskom vrhuncu “ubosti” igrače kao što su bili Gavranović, Ristovski ili Elez ali tu sigurno ima kvalitetnih pojedinaca iz kojih će Kek sigurno kao i uvijek dosad znati izvući maksimum. S obzirom da je europa praktički osigurana Slovenac na klupi Riječana ima dovoljno vremena da uigra momčad za novi europski izlet i sljedeću sezonu HNL-a.

Rijeka možda neće biti toliko uspješna u europi i HNL-u ali će biti financijski stabilna što i jeste najvažnije. Prije pet godina jedva su ostali u ligi nakon onog čudnog odustajanja Dugopolja u sezoni koju su obilježili financijski problemi klubova i gašenje Karlovca i Varaždina. Tada se činilo da i njima prijeti slična sudbina a onda se ukazao Volpi koji im je osim nove Rujevice i kampa u nasljedstvo ostavio i solidnu financijsku situaciju.

Istini za volju nakon odlaska velikog broja ključnih igrača i rezanja budžeta Rijeki će u sljedećim sezonama biti puno teže ponoviti lanjske uspjehe u prvenstvu ili dogurati do grupa Europske lige ali im zato neće prijetiti financijski kolpas kao prije Miškovićeve ere. Rijeka ima solidne temelje koje će morati strpljivo nadograđivati da bi kroz koju sezonu opet mogla biti konkurentna u europskim razmjerima i toga su čelni ljudi aktualnog prvaka itekako svjesni. 

Riječki povratak u realnost
Iskreno, prva reakcija na ovu rasprodaju u Rijeci bila mi je da je ovo što rade i nema baš smisla. Pogotovo se smiješna činila ova trampa Gavranovića za Pavićića i Capana jer su pomogli jednom od rivala da pokrpaju poziciju na kojoj zadnjih godina imaju najviše problema a ujedno su i uveli nemir u svlačionicu. Osim Vešovića koji je otišao za smiješnu cifru jer mu je ugovor isticao, ostale prodaje su većinom solidne ali ovakav egzodus igrača koji su lani sudjelovali u onoj savršenoj sezoni i nije mi na prvu imao logike. Rijeka je od ulaska Volpija i Miškovića u ...
Riječki povratak u realnost
Iskreno, prva reakcija na ovu rasprodaju u Rijeci bila mi ...
01/2018
Prodaja Ante Ercega; palac gore ili dolje za Hajduk?

Igralo se 29. kolo prošlog proljeća a Hajduk je napokon počeo povezivati konce igre pod Carillom. U Maksimir se išlo samo s jednom namjerom, otkinuti bodove Dinamu koji je pokušavao stići Riječane u borbi za titulu. Iako se ozlijedio već na samom početku susreta Erceg je ostao u igri unatoč tome što se jasno vidjelo da ne sudjeluje u obrambenim zadaćama kao i inače i da nije na 100%. Stisnuo je zube i idealno utrčao u prostor na jednu odlično odloženu loptu Futacsa te je spretno ugurao u gol unatoč vrlo malo slobodnom prostora. Izdržao je do poluvremena kad je zamijenjen a Hajdukov bunker izdržao je do kraja. Dinamo je u sljedećem kolu u Koprivnici matirao mladi Bogojević i bilo je jasno da se prekida Dinamova dugogodišnja dominacija u domaćem prvenstvu. Posebnu radost navijačima Hajduka donijela je izjava Ercega koji je nakon te utakmice izjavio da gušta u Splitu i da bi najrađe potpisao doživotno te da želi ostaviti dublji trag svojim igrama u Hajduku. Izjava je to koja ovih dana tutnji u ušima navijačima Hajduka.

Glue guy

Znam živimo u doba medija gdje se ovakve izjave često daju samo zbog dobrog PR-a a onda igrači zaborave na to što su rekli već prilikom prve bolje ponude. Ali Ercega bi bilo nepravedno svrstati u taj koš jer je i svojim postupcima van terena puno puta pokazao da mu igra u Hajduku nije samo posao već da za Hajduk stvarno živi. Od humanitarnih akcija do druženja s navijačima i potpori udruzi Naš Hajduk, nema gdje se nije osjetilo njegovo prisustvo. S obzirom i da je već ulazio u ozbiljne igračke godine malo tko je vjerovao da će Hajduk prodavati takvog igrača sad kad je financijski napokon stabilan jer osim što je jako bitan kotačić u močadi on je i ona spona u svlačionici između navijača i igrača. Ipak Ante je otišao na vlastiti zahtjev kako on kaže zbog novaca ali sigurno tu ima i još pokoji razlog koji Ante nije htio iznositi u javnost.

Osim što je bio spona između svlačionice i navijača također je bio spona i u momčadi između veznog reda i napada. Njegovo razumijevanje geometrije igre i njegova čelična pluća najviše su dolazila do izražaja dok su on i Futacs bili zajedno na terenu. S obzirom da je Mađar kompletan napadač i da za razliku od ostatka Hajdukovih centarfora pokušava otvoriti prostor i za suigrače, Ercegu nije bilo problem utrčavati u prazne prostore koje bi protivničke obrane ostavile fokusirajući se na Futacsa. Njih dvojica su izgledali kao da godinama igraju zajedno koliko dobro su otvarali prostor jedan drugome. 

Ozljedom Futacsa Erceg je od lutalice u napadačkoj trećini premješten na klasično krilo a i dobio je nešto više defanzivnih zadataka. Kad je otišao i Vlašić momčad je u nedostatku kreatora često gurala loptu baš njemu a koliko se dobro adaptirao i na tu rolu možda najbolje govori podatak da je u jesenskom dijelu prvenstva najveći postotak točnih centaršuteva imao Hysen Memolla (38%) koji je ofanzivno sasvim prosječan bek ali mu je Erceg kupio toliko vremena na lopti da Albancu nije bilo teško uputiti kvalitetan centaršut. Erceg je jednostavno toliko polivalentan igrač da može pokriti skoro svaku poziciju u ofanzivnoj trećini i toliko dobro razumije geometriju igre da uvijek suigračima oko sebe olakšava posao. Tipičan primjer “glue guy” igrača, igrača koji u nijednom segmentu igre nije elitan ali je toliko kompletan i požrtvovan igrač da cijelu ekipu diže na višu razinu. Koliko znači ekipi možda se i najbolje vidjelo u onom dvoboju protiv Evertona na Goodison parku kad je njegovim ulaskom Hajduk od ekipe koja je izgledala kao da je zalutala u Euroligu  u zadnjih 20 minuta izgledao dominantno protiv jednog Premierligaša. Uostalom brojke govore same za sebe, u 56 utakmica zabio je 26 golova i upisao 18 asistencija, statistika je to kakvom se malo igrača u našoj ligi može pohvaliti.

Život poslije Ercega

Hajduk je učinio najbolje što je mogao u ovoj situaciji. Držati nezadovoljnog igrača koji je još k tome i vrlo bitna figura u ekipi i u svlačionici nije imalo smisla a 1,8 milijuna dolara je sasvim pristojna cifra za 29-ogodišnjaka koji je besplatno stigao pretprošlog ljeta. Bili su puno izgubili ovim transferom ali ostankom nezadovoljnog Ercega u svlačionici mogli su izgubiti i puno više.

Iako nije primarno kreator Ante je često preuzimao tu ulogu ove jeseni i zadržavajući loptu u nogama često otvarao prostor suigračima te u onih par navrata idealno gađao suprotne rašlje protivničkih momčadi. Povratkom Futacsa Hajduk će puno toga dobiti ali definitivno im treba barem jedan kvalitetni ofenzivni vezni. Od trenutnog kadra prve momčadi nitko nije sposoban preuzeti kreaciju na sebe iako je više njih pokušalo. Hamza je uz Ercega bio najsolidniji u toj ulozi ali teško da Hajduk može daleko ako sve svali na njegova leđa. Ukoliko Hajduk ne dovede takvog igrača čeka nas još jedno klasično Hajdukovo proljeće jer Hajduk u svom rosteru nema kvalitetne bočne igrače s kojima bi mogao zaigrati u nešto drugačijem sistemu. S obzirom da je zaostatak za Dinamom teško dostižnih -12 nebi bilo ništa čudno da netko od Hajdukovih talentiranih mladića dobije priliku da pokaže što zna ali na ljeto će Hajduk morati dovesti kreatora igre ako želi biti konkurentan u sljedećoj sezoni.

Hajdučko srce
Igralo se 29. kolo prošlog proljeća a Hajduk je napokon počeo povezivati konce igre pod Carillom. U Maksimir se išlo samo s jednom namjerom, otkinuti bodove Dinamu koji je pokušavao stići Riječane u borbi za titulu. Iako se ozlijedio već na samom početku susreta Erceg je ostao u igri unatoč tome što se jasno vidjelo da ne sudjeluje u obrambenim zadaćama kao i inače i da nije na 100%. Stisnuo je zube i idealno utrčao u prostor na jednu odlično odloženu loptu Futacsa te je spretno ugurao u gol unatoč vrlo malo slobodnom prostora. Izdržao je do poluvremena kad je ...
Hajdučko srce
Igralo se 29. kolo prošlog proljeća a Hajduk je napokon ...
Stvarno dobra analiza! S velikim dijelom toga se slažem. Jer vjerujem da je Ante potpuno iskren kad je rekao da je ovo jedinstva prilika za igrača njegovih godina da si osigura budućnost. Uprava to jednostavno mora poštivati... - Losovius, 9.1.18. 23:17, 0 0 0
01/2018
Tribina hipoteza

Rečenica je to koju svaki simpatizer ili navijač Hajduka izgovora već posljednjih par sezona u ovo doba godine. Ništa drugačije nije ni ove zime, za Dinamom se kaska već ogromnih 12 bodova koji bi bili teško uhvativi i kad Dinamo nebi imao sudačke i institucijalne pogurance. Ipak ove sezone nakon dugo vremena ove dvije riječi napokon imaju i neku stvarnu podlogu u odnosu na prošle sezone kad su to bile tek puste novogodišnje želje.

Financijska renesansa

Nešto više od šest godina je prošlo otkad je udruga Naš Hajduk dobila zeleno svijetlo od grada Splita i provela prve demokratske izbore za Nadzorni odbor Hajduka. Da Splićani nisu izabrali Keruma za gradonačelnika i da on na rukovodeće pozicije i u NO nije postavio svoje uljebe koji su bili toliko nesposobni da su u rekordnom roku doveli klub pred stečaj, Hajduk bi danas vjerojatno još uvijek živio na gradskoj sisi uz onaj isti nestručni sportski i upravljački kadar koji ga je i doveo na tako niske grane. Kako kaže ona narodna poslovica, svako zlo za neko dobro.  

Nakon što se par sezona prodavalo golobrade mladiće sa par utakmica u nogama samo da bi se preživjelo i nekako krpalo minus, Hajduk je s lanjskom prodajom par iskusnijih igrača (Sušić, Milić, Kalinić) i 2 mlada talenta koja su bila nezadovoljna tretmanom (Maganjić, Šimić) odradio vrlo dobar posao i završio godinu u solidnom plusu od čak 20 milijuna kuna. Ove sezone prodan je samo Vlašić s kojim je Hajduk možda i mogao biti u borbi za naslov ali Evertonova ponuda je bila toliko izdašna da ju je jednostavno bilo suludo odbiti. Klubovi Hajdukovog ranga u europi jednostavno nemogu zadržati takvog igrača kad dođe ozbiljnija ponuda a za njihove financije takva jedna injekcija znači jako puno unatoč tome što splitski klub za razliku od svojih glavnih konkurenata u ligi pristojan dio svog budžeta uprihođuje od sponzora, marketinga i prodanih ulaznica.

Prije par dana Hajduk je i službeno vratio kredit gradu koji mu je bio jamac prije pet godina a dobru financijsku situaciju potvrđuju i ulaganja u Poljud te početak gradnje novog pomoćnog igrališta. Očito da su na Poljudu naučili lekciju tijekom ovih šest godina patnje i da shvaćaju da se kuća počinje graditi od temelja pa najviše ulažu u infrakstrukturu i u akademiju Hajduka koja s Gojunom na čelu napokon funkcionira kao jedan ozbiljan dio kluba a ne kao seoska zadruga.

Rezultatski podbačaj

Stvari na sportskom planu nisu išle baš kao što je zacrtano. Plan za ovu sezonu je bio borba za vrh a nakon odličnog ljeta i solidne jeseni Hajduk se opet vratio u prosječnost. Nije čak ni toliki problem u trenutnih -12 za Dinamom koliko u činjenici da se igra bijelih odlaskom Vlašića i ozljedom Futacsa jednostavno raspala. Carillo je uporno gurao svoj sistem koji bez ta dva kotačića nije imao nikakvog smisla i to ga je u konačnici i koštalo pedale unatoč svemu dobrome što je izgradio na proljeće i u ljeto.

Kopić je jednostavno samo zaigrao malo defanzivnije a uz poguranac Torcide koja je zasigurno svojim kritikama motivirala igrače malo ga je pomazila i sreća. Protiv Istre na debiju se unatoč vodstvu od 3-0 na poluvremenu Hajduk grčevito branio u drugom poluvremenu pokušavajući sačuvati sva tri boda. Mučenje se nastavilo i protiv Osijeka gdje su bijeli u jednoj od najdosadnijih utakmica u ovom dijelu prvenstva uspjeli izboriti remi golom Saida u sudačkoj nadoknadi. Većinu drugog poluvremena Hajduk je odigrao sa čak četiri napadača i prava je sreća što Osječani nisu imali znanja a prije svega kondicijske spreme (očito je europa uzela svoj danak)  da završe jedan od brojnih kontranapada koji su imali.

Protiv Rijeke je kestenje iz vatre vadio Letica a Lokomotiva je unatoč dva igrača manje na terenu imala izglednu priliku priliku za izjednačenje u posljednim minutama. Inter je došao na izlet u zadnje kolo pa je popio pet komada a njegovi igrači su izgledali kao da su došli na trening a ne na utakmicu.

Problem igračkog kadra

Očito je da trener nije bio glavni problem Hajduka i da igrački kadar definitivno vapi za prinovama. Neslužbene informacije govore da je Hajduk ovu godinu završio sa dobiti većom od 30 milijuna kuna pa bi se neka nova lica trebala pojaviti u svlačionici bijelih već ove zime a pogotovo na ljeto unatoč tome što su infrastruktura i omladinski pogon prioriteti. Hajduk si jednostavno nemože dozvoliti da na pojedinim pozicijama u idealnoj postavi ima igrače koji nebi bili nositelji momčadi ni u drugoj momčadi koja nastupa u 2. HNL. U suprotnome Kopić će se jednostavno morati prilagođavati onome što ima i gurati mladiće u vatru s nadom da će otkriti nekog novog Pašalića ili Vlašića.

Europa više nije spas

Godinama su naši klubovi europu gledali kao priliku za izlazak iz blata HNL-a na veliku scenu i priliku da uzmu svoj dio od tog velikog financijskog kolača. Novim promjenama u samom ždrijebu te računanju Uefa koeficijenta našem prvaku postalo je gotovo pa neisplativo ulagati veliki novac u pojačanja s obzirom na ždrijeb koji bi ga mogao dopasti. Pogotovo će teško biti Hajduku i Osijeku koji bi zbog nešto nižeg koeficijenta i u ranijim pretkolima mogli naletjeti na puno jače ekipe tako da ovog ljeta vjerojatno neće biti onog klasičnog tempiranja forme za europu. Rijeka i pogotovo Dinamo imati će puno bolju startnu poziciju pa bi si mogli postaviti nešto više ciljeve u europi ali vidjeli smo u zadnje dvije sezone da igranje dva natjecanja uzme svoj danak u jesenskom dijelu prvenstva.

Pogled na konkurenciju

Dinamo već dulje vrijeme muku muči sa financijama i sve teže zadržava svoje udarne igle na Maksimiru. Zahvaljujući obilju mladog talenta uvijek uspijevaju držati korak sa konkurencijom ali definitivno više nisu toliko dominantni kao prethodnih sezona. Uostalom i ove sezone su se pokazali ranjivima ali su zahvaljujući sreći, lošim predstavama konkurenata te standardnom pogurancu kojeg imaju uvjerljivo na čelu ljestvice.

Rijeka ima velikih problema i to je sad baš svima jasno. Igrački kadar se osipa kao nikad prije i nema sumnje da Riječani sljedeće sezone neće biti konkurentni za naslov ukoliko ostali samo zadrže postojeći kadar a kamoli da se pojačaju. S obzirom na nedostatak mladog talenta jako je nerealno očekivati da Rijeka ponovi rezultate od prošlih sezona ali s Kekom na klupi sve je moguće. Vjerojatno će Riječani izgledati slično kao Osijek ove sezone, biti će jako dobro posloženi i moći će konkurirati jačim ekipama ali bez kvalitenijih igrača koji odskaču od prosjeka teško da mogu napraviti neki zapaženiji rezultat na duge staze.

Potencijal Osijeka je najteže procijeniti. Ulaskom privatnog kapitala Osiječani su jako dobro posložili momčad ali su se za razliku od Riječana odlučili dio novaca investirati u novi kamp i tako pokazali da im je od istantnog rezultata ipak važnija dugoročna slika. Unatoč tome vraćanjem nekih domaćih igrača te sa par prinova iz drugih klubova pokazali su se itekako konkurentnima ove sezone. Za nešto više trebati će još pokoje pojačanje a pitanje je da li su Bijelo-plavi trenutno spremni zagrabiti još dublje u džep ili će naglasak staviti na razvoj talenta i čekati svoju priliku u sljedećim sezonama.

Perspektiva

Hajduk za razliku od gorenabrojanih momčadi nema problema ni sa financijama ni sa nedostatkom mladog talenta. Uz dva-tri solidna pojačanja, povratak Futacsa koji je nažalost jedini kompletni napadač kojeg Hajduk ima te aklimatizaciju pokojeg od talentiranih mladića iz druge momčadi Hajduk definitivno ima potencijala za borbu za naslov. Hoće li svoju trofejnu salu obogatiti još pokojim pokalom državnog prvaka jako je teško predvidjeti jer to ovisi o puno faktora ali to da bi Bili sljedeće sezone trebali biti u borbi za titulu je poprilično izvjesno. Hajdukovi navijači bi sljedeće sezone zimsku pauzu napokon trebali dočekati sa realnim nadanjima za osvajanje naslova umijesto sa mišlju o onoj sljedećoj sezoni. 

Možda dogodine
Rečenica je to koju svaki simpatizer ili navijač Hajduka izgovora već posljednjih par sezona u ovo doba godine. Ništa drugačije nije ni ove zime, za Dinamom se kaska već ogromnih 12 bodova koji bi bili teško uhvativi i kad Dinamo nebi imao sudačke i institucijalne pogurance. Ipak ove sezone nakon dugo vremena ove dvije riječi napokon imaju i neku stvarnu podlogu u odnosu na prošle sezone kad su to bile tek puste novogodišnje želje. Financijska renesansa Nešto više od šest godina je prošlo otkad je udruga Naš Hajduk dobila zeleno svijetlo od grada Splita i provela prve demokratske izbore za ...
Možda dogodine
Rečenica je to koju svaki simpatizer ili navijač Hajduka izgovora ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.