Losovius

God does play dice. So do I...
Reputacija
10
Bodova
321
Analiza
374
Ocjena
2980
Anketa
2703
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

26.04.
N'Golo Kante; najbolji igrač Premier lige?

Kanteova nagrada (kako to s individualnim nagradama u ekipnim sportovima obično biva) više nam otkriva o ljudskom mozgu nego o tome tko je najbolji igrač nekog natjecanja. 

Za početak, najbolji igrač Premier lige (a nije daleko niti od toga da je najbolji igrač na svijetu) je Eden Hazard. I to po svemu. Brojke su mu nevjerojatne (broj golova, asistencija, postotak driblinga), a i na eye-testu prilično je vidljivo kako je on igrač koji radi najveću razliku na terenu. 

Trebalo bi pogledati u prošlosti i vidjeti je li ikad postojao igrač koji je na toliko visokoj razini nogometa i s takvom frekventosti pokušaja držao uspješnost driblinga na praktički 80 posto. To je jednostavno brutalno!

Dodatno, kao i jučer protiv Southamptona, baš će Hazard (često i Costa) biti oni koji će napraviti nešto iz ničeg, te su igrači zbog kojih Chelsea ima od svih velikih klubova u ligama petice najbolji conversion, iliti pretvaranja i poluprilika u golove.

Da sam moram rangirati igrače Premier lige, poredak bi odražavao jedinstvenost talenta povezanu s učinkom na terenu. Nekako bi to bilo ovako:

1. Eden Hazard
2. Alexis Sanchez
3. Kevin de Bruyne 
4. Christian Eriksen
5. Romelu Lukaku

Kante nije niti najbolji DM

Najbolji defanzivni vezni/centralni vezni s dosta defanzivnih dužnosti ove godine u Premier ligi je Ander Herrera, ne N'Golo Kante. Statistički su argumenti iznimno na strani Herrere. Po meni, i eye test, također. To sam objasnio u videu...

Zašto onda Kante?

To je ljudski mozak. On je ostao prošle godine zakinut, kada je u Leicesteru bio važniji igrač nego ove godine u Chelseaju, a sada će postati jedini igrač koji dvije godine zaredom osvaja PL s dva različita kluba. To što je potpuno moguće, pa čak i vrlo vjerojatno da to napravi netko tko nije najbolji igrač lige sasvim je nemoguće, jer individualne nagrade su više stvar simbolike i upriličenje momčadskog uspjeha nego stvar ozbiljne evaluacije...

A pogotovo u nogometu. Doduše, možda i bolje da je tako.

N'Golo Kante: Ni najbolji igrač, ni najbolji DM!
Kanteova nagrada (kako to s individualnim nagradama u ekipnim sportovima obično biva) više nam otkriva o ljudskom mozgu nego o tome tko je najbolji igrač nekog natjecanja. Za početak, najbolji igrač Premier lige (a nije daleko niti od toga da je najbolji igrač na svijetu) je Eden Hazard. I to po svemu. Brojke su mu nevjerojatne (broj golova, asistencija, postotak driblinga), a i na eye-testu prilično je vidljivo kako je on igrač koji radi najveću razliku na terenu. Trebalo bi pogledati u prošlosti i vidjeti je li ikad postojao igrač koji je na toliko visokoj razini nogometa i s takvom ...
N'Golo Kante: Ni najbolji igrač, ni najbolji DM!
Kanteova nagrada (kako to s individualnim nagradama u ekipnim sportovima ...

Slažem se: Wenger,

Herera nije Dm nego Mc tako da ti ta usporedba baš ne pije vodu , a bilo bi zanimljivo vidjeti da se Kante makne iz Chelsea , pa tek se onda može procijeniti koliko je bitan za igru , a Hazard prošle sezone igrao za k...., možda zbog Kantea igra bolj - Wenger, 27.4.17. 23:03, 0 0 0
21.04.
Treba li Conte izbaciti Diega Costu?

Diego Costa postao je čovjek manje na terenu. Protiv Uniteda, izgubio je čak 16 lopti, a jedino što je ponudio bila je silna nervoza i koškanje s protivničkim igračima. On ne samo da ne doprinosi svojoj ekipi individualnim učinkom, nego i sve oko sebe čini lošijima i nervoznijima. Iz utakmica u utakmicu, to postaje sve jasnije.

Ponekad brojke mogu varati, ali u Costinom slučaju pričaju zaprepašćujuću priču:

Već je ranije to pokazao, Costa je igrač 'Adebayor klase', onaj kojeg zanima prvenstveno - novac! I manje-više ništa drugo. I to je pošteno, barem je poznato što i kako ga pokreće. Jer otkad je došla na zimu ponuda iz Kine, on mislima više nije u Londonu.

Gledajući izvoretamo može dobiti tri puta veću plaću nego bi mu Chelsea mogao dati, oko 600 tisuća funti tjedno. Dakle cifre u domeni Messija i Ronalda, čak i više od toga. 

Conte se može nadati da može od njega dobiti još nekoliko pravih oproštajnih utakmica, ali teško da je Costa takav mentalitet čovjeka. Da jest, onda bi do toga zapravo mogao i sam doći. Po svemu sudeći, njegovo ponašanju može postati kancerogeno i po svim indikatorima sada je u toj fazi da ga se može i treba samo odstraniti. Jer suigrači na njega računaju, a vjerojatno bi bilo bolje da imaju i igrača manje na terenu.

Kako to napraviti?

Najveći je problem što pravog rješenja i nema. Batshuayi nije odigrao niti jednu utakmicu kojom bi pokazao da je netko na kog Conte može računati. U nekoliko utakmica u kojima Costa nije igrao, Conte je izabrao postaviti Hazard na 'lažnu devetku' i činilo se kako to dobro funkcionira.

Dvaput je tako igru postavio Conte, protiv Bournmoutha i Leicestera, i Chelsea je oba puta dobio utakmicu 3:0. Posebno je impresivno bilo vidjeti koliko se zapravo tada oslobio William, te da Hazardu zapravo i odgovara centralna rola. 

Problem te igre je što bi teško funkcionirala protiv discipliniranog i zatvorenog sustava (što Bournmouth nema, a Leicester tada nije imao) gdje je potrebna Costina snalažljivost i tjelesna prisutnost. Također, taj sustav igre zahtjeva Fabregasa na visokoj razini ili šansu da date gol iz kontre. Jer drugih opcija zapravo i nema, a prekid odjednom postaje problem, jer ste izgubili bitnu figuru.

Međutim, nešto je bolje ni od čega. A Costa je trenutačno daje točno toliko - ne nula, nego i manje od toga. Jer osim što sam ništa ne odigra, još i druge napravi nervoznijima.

Stoga je svako rješenje bolje od njega na terenu, osim ako Conte ne računa da ga može mentalno podići i motivirati. Cijeli Costin psihološki profil sugerira drugačije, tako da se čini da je Chelsea došao do točno s koje nema povratka!

Nije pitanje 'treba li' nego 'kako'...
Diego Costa postao je čovjek manje na terenu. Protiv Uniteda, izgubio je čak 16 lopti, a jedino što je ponudio bila je silna nervoza i koškanje s protivničkim igračima. On ne samo da ne doprinosi svojoj ekipi individualnim učinkom, nego i sve oko sebe čini lošijima i nervoznijima. Iz utakmica u utakmicu, to postaje sve jasnije. Ponekad brojke mogu varati, ali u Costinom slučaju pričaju zaprepašćujuću priču: Već je ranije to pokazao, Costa je igrač 'Adebayor klase', onaj kojeg zanima prvenstveno - novac! I manje-više ništa drugo. I to je pošteno, barem je poznato što i kako ga pokreće. Jer ...
Nije pitanje 'treba li' nego 'kako'...
Diego Costa postao je čovjek manje na terenu. Protiv Uniteda, ...

Respekt: Lefe1, IstraSport, sthagon,

Slažem se: Lefe1, IstraSport,

21.04.
Imaju li Barca i Real poguranac od Uefe?

Real Madrid prošao je do sedmog zaredom polufinala u Ligi prvaka, što je izniman nogometni pothvat, jedan od onih koji se možda više nikad i neće ponoviti. Pri tom, dva su puta bili pobjednici natjecanja, a i ove su godine i dalje u konkurenciji.

Barcelona je ispala protiv Juventusa, ali prethodno je izbacila PSG nadoknadivši najveću razliku ikad. I nakon jedne i nakon druge utakmice se mnogo pričalo o suđenju te protekciji koju oba španjolska kluba imaju na svojim putevima prema velikim uspjesima, iako navijači iz oba tabora najviše optužuju baš jedni druge.

No, pravo je pitanje - postoji li namjera? Ima li UEFA doista cilj promocije Real Madrida i Barcelone, uz Manchester United najpopularnijih svjetskih klubova?

Da bi se dao odgovor na to pitanje, potrebna bi bila vrlo ozbiljna studija, koja na postojećem uzorku utakmica u Ligi prvaka vjerojatno niti nije moguća. Sudačka pristranost, pogotovo ako je institucionalizirana (a to je teza koja se ponavlja) je nešto što se može dokazati, ali ne anegdotalnim dokazima.

Zbrajanje takve vrste dokaza - što je u osnovi spominjanje individualnih pogrešaka pojedinih sudaca - jednako je korisno kao i nekom objašnjavati matematičke zakonitosti tako da zbrajate bukve pored ceste. Metoda je potpuno neispravna, koliko god uvjerenost bila stopostotna te potencirana vlastitim predrasudama. Međutim, ako pretpostavimo da postoji zavjera, ona bi trebala biti očito kod nečeg puno jednostavnijeg. To je, dakako, ždrijeb.

Jer pomalo je naivno pomisliti da UEFA ne bi i u ždrijebu davala poguranac ta dva španjolska kluba kada im već suci daju na terenu...

Snaga rasporeda

Prije kakvih tjedan dana izašao je odličan članak u El Paisu, koji je povezao Optine podatke eliminacijskih utakmica Lige prvaka (počevši sa sezonom 2003/04) te uz ELO rating došao do snage rasporeda koje su sve ekipe morale trpiti u posljednjih 13 godina elitnog europskog nogometnog natjecanja.

Zaključak je vidljiv u tablici. U tom je vremenskom razdoblju Real Madrid imao daleko najviše sreće prilikom ždrijeba eliminacijskih utakmica, dok se Roma i Arsenal mogu smatrati pravim pehistima, ekipama koje su gotovo uvijek morale igrati protiv onih najjačih. Krunska potvrda toga dogodila se upravo prošle sezone, kada je Real na putu prema trofeju igrao redom protiv Rome, Wolfsburga i Manchester Cityja, te se tako na putu prema finalu (a niti u samom finalu) nije susreo niti s jednom ekipom koja je bila makar i viceprvak svoje zemlje. U povijesti Lige prvaka, to se nikad nije dogodilo.

 

Iako je ove sezone drugačije, pošto je Bayern najteži mogući ždrijeb, može se reći da su i ponovo imali sreće kada su od prvoplasiranih ekipa dobili baš Napoli. Argument u korist Real Madrida bio bi sljedeći: činjenica da skupinu završavaju gotovo uvijek kao prvoplasirana momčad im pomaže da dobiju slabije protivnike u prvoj fazi eliminacije, kao i činjenica da ne igraju tada (u osmini finala) protiv španjolskih momčadi, čime su primjerice ove godine (kada i nisu bili prvi u grupi) nužno izbjegli Barcelonu i Atletico Madridu, ekipe pri vrhu ELO ratinga.

Međutim, to ne objašnjava da se Barcelona nalazi na sasvim drugoj strani ljestvice, kao ekipa koja spada među pehiste ovog natjecanja. Jer i Barcelona je španjolska ekipa koja je gotovo pa isključivo prvoplasirana u grupnoj fazi nadmetanja, pa je njezin raspored dosad bio čak 35 posto teži od onoga kojeg trpi Real Madrid. U najmanju ruku, to nam daje vrlo jasan indikator kako je Uefalona zapravo samo mit (jer Barcelona ima relativno gledajući, uz Arsenal, najteži raspored), ali ostaje pitanje Real Madrida.

Postoje li doista vruće i hladne kuglice?

Hladne i vruće kuglice

Ne treba puno tražiti po bespućima Interneta kako biste pronašli ljude, pa i cijele klike, spremne tvrditi kako tijekom ždrijeba Lige prvaka (a i drugih ždrijebova) postoje hladne i tople kuglice, te kako samo naivci mogu misliti kako je cijeli taj proces prepušten slučaju.

Stoga se moramo zapitati, kolika je mogućnost da bilo koji klub, pa tako i Real Madrid, ima 22% lakši raspored od prosječno očekivane vrijednosti protivnika?

Kako se može vidjeti iz gornje ljestvice, rezultati su prilično nalik na Gaussovsku (normalnu) distribuciju, s tim da je Real Madrid ekstrem s jedne, a Roma i Arsenal s druge strane. Činjenica da su Roma i Arsenal na drugoj strani je također očekivana; to su klubovi koji su gotovo uvijek drugoplasirani u grupnoj fazi, a pritom nisu Španjolci (a niti Nijemci) pa lako budu ukršteni baš s Realom, Barcelonom ili Bayernom, najjačim ekipama Lige prvaka i dugogodišnji predvodnicima ELO snage.

Distribucija ovog grafa, s obzirom na mali uzorak je zapravo neočekivano pravilna, a šansa da će se neki klub naći na tolikom pozitivnom ekstremu iznimno moguća (u simulaciji koja se spominje u El Paisu čak i do 70 posto). Klub za kojeg bi se očekivalo da će imati najviše sreće (zbog pravila ždrijeba) je španjolski klub koji je gotovo uvijek prvi u skupini. Time zapravo i nije čudno da je Real Madrid na vrhu (a niti da je Atletico drugi), koliko se zapravo ističe peh Barcelone.

Do dodatnog dokaza u prilog toj tezi dolazimo i kada pogledamo distribuciju ždrijeba onih ekipa koje imaju nešto bolji uzorak utakmica, tj. šest najfrekventnijih sudionika Lige prvaka (iako je uzorak i dalje iznimno mali):

 

Iz gornjeg je grafa vidljivo kako kvaliteta protivnika kod svih frekventnih sudionika oscilira, s dodatkom kako je Arsenal nevjerojatan pehist u ždrijebu, što dobrim dijelom ide u prilog teoriji o prvoplasiranim i španjolskim ekipama. Romina nesreća time se dobrim dijelom može i treba objasniti iznimno malim brojem utakmica koje su igrali, čime su i ekstremni rezultati (pogotovo negativni) u njihovom slučaju daleko više mogući.

Uzevši sve ovo u obzir, zaključak može biti samo taj da su rezultati ždrijebanja eliminacijskih utakmica Lige prvaka - očekivani! Od šest sudionika s kakvim-takvim uzorkom utakmica postoji jedan s iznimnom nesrećom (Arsenal), koja je posljedica geografije (pravila ždrijebanja) te velikom većinom drugih mjesta u skupini. Jedan klub ima blagu nesreću (Barcelona), dok su Bayern, Chelsea i United toliko blizu sredini da su skoro pa u punom prosjeku. S druge strane je Real Madrid, koji ima sve predispozicije da kompletira taj dio spektra normalne (Gaussovske) distribucije.

Je li moguće da je sve slučajno?

Ne samo da je moguće, nego je i daleko najvjerojatnije, iako i dalje postoji (barem minimalna) šansa nekog malicioznog poduhvata u korist Real Madrida. Pravo je onda pitanje zašto toliko ljudi, zašto i toliko medija, misli da je cijela stvar namještena?

Odgovora je stotine, ali svi se svode na jedan - ljudski mozak. Postoji nešto u ljudima zbog čega je slučajnost najgora moguća stvar, pa onda postojanje bilo kakve vrste predeterminiranosti i plana - pa taman taj plan bio smišljen od vrlo zlih ljudi - je uvijek bolje od slučajnosti. Zato je smišljanje teorije zavjere (zapravo oduvijek) bila jedna od glavnih ljudskih razbibriga.

Na tragu toga, možda Realova sreća doista i jest dio neke velike zavjere. Možda Uefa doista žarko želi El Clasico u finalu pa Real Madridu daje lakši raspored a Barceloni iznimno povoljno suđenje. Šansa da je tome doista tako je do te mjere mala da je vjerojatno usporediva s onom da je zemlja doista ravna (iako ima sve više ljudi koji u to vjeruju).

Barcelona i Real Madrid su najbolji klubovi s najboljim igračima. Stoga, logično je da postoji najveća šanse velike pogreške u njihovu korist (penal i slično), jer stvaraju najviše izglednih situacija na protivničkom dijelu terena. Dodatno, Barcelona je priličan pehist u ždrijebu, sasvim dovoljan da možemo reći da je Uefalona običan mit. Kako to, uostalom, obično i bude...

Uefalona je mit, Real Madrid ima puno sreće...
Real Madrid prošao je do sedmog zaredom polufinala u Ligi prvaka, što je izniman nogometni pothvat, jedan od onih koji se možda više nikad i neće ponoviti. Pri tom, dva su puta bili pobjednici natjecanja, a i ove su godine i dalje u konkurenciji. Barcelona je ispala protiv Juventusa, ali prethodno je izbacila PSG nadoknadivši najveću razliku ikad. I nakon jedne i nakon druge utakmice se mnogo pričalo o suđenju te protekciji koju oba španjolska kluba imaju na svojim putevima prema velikim uspjesima, iako navijači iz oba tabora najviše optužuju baš jedni druge. No, pravo je pitanje - postoji li ...
Uefalona je mit, Real Madrid ima puno sreće...
Real Madrid prošao je do sedmog zaredom polufinala u Ligi ...

Respekt: micko3, sthagon, Ginosaji, Shankly96, c0bra, Vjeran,

Slažem se: mali_macor, Vjeran,

Ne slažem se: MARIOLJETA, Ginosaji, Lwave, c0bra,

Ne slažem se. Da tako razmišljam, izgubio svu čar koju nogomet pruža. Onda gdje bi se javio? Kome bi pričao da se pokrene slučaj? Ps. (Možda vjerujem da je zemlja ravna ploča,ali pss). - c0bra, 21.4.17. 13:00, 0 0 0
19.04.
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Nekako smo se složili Joe i ja, problem utakmice Real-Bayern nije suđenje. Ono je bilo loše (u obje utakmice) i jako je utjecalo na rezultat, ali puno veći problem je što se razina nogometa jako spustila ove sezone...

We talk the talk...

Nije problem suđenje, problem je nogomet...
Nekako smo se složili Joe i ja, problem utakmice Real-Bayern nije suđenje. Ono je bilo loše (u obje utakmice) i jako je utjecalo na rezultat, ali puno veći problem je što se razina nogometa jako spustila ove sezone... We talk the talk...
Nije problem suđenje, problem je nogomet...
Nekako smo se složili Joe i ja, problem utakmice Real-Bayern ...
18.04.
Tko je spreman za čudesni preokret?

Leicester je skoro pa pokojan. Nešto malo šanse je vjerojatno nestalo kada je Hamlet izveo praktički prvu momčad za vikend protiv Palacea. Ne želite napadati Atletico bez zdravih stopera te s umornim igračima...

Što se ostalih tiče, BVB i Bayern imaju šanse, možda i veće od onih koje im klade daju.

Ako itko, onda Nijemci!
Leicester je skoro pa pokojan. Nešto malo šanse je vjerojatno nestalo kada je Hamlet izveo praktički prvu momčad za vikend protiv Palacea. Ne želite napadati Atletico bez zdravih stopera te s umornim igračima... Što se ostalih tiče, BVB i Bayern imaju šanse, možda i veće od onih koje im klade daju.
Ako itko, onda Nijemci!
Leicester je skoro pa pokojan. Nešto malo šanse je vjerojatno ...

Respekt: micko3, sthagon,

Slažem se: Igy77,

Ne slažem se: Lumbrikata,

Stvarno ne znam zašto Bayernu daju toliko male šanse pogotovo ako Lewa bude igrao a trebao bi i ako realu u obrani bude nacho. Ja im tu dajem max 60% i to sam možda puno rekao. Bernabeu uopce ne vidim kao neku prednost veliku. - Igy77, 18.4.17. 18:19, 0 0 0
Bayern nije neka bezveze ekipa koja bi se usrala niti bila impresionirana pa da zato ovi imaju neke šanse. Švabi ih mogu bez problema dobiti u gostima iako nadam se da neće. - Igy77, 18.4.17. 18:21, 0 0 0
Osim toga ako se Bayern više otvori odmah ali mislim da to neće biti ne vidim razlog zašto i ova tekma nebi bila na 4+ golova pa Bayern može proći i na nekih 3:2. - Igy77, 18.4.17. 18:24, 0 0 0
Svi imaju mogućnost proći i svima su šanse 50%. Ako Leicester pobjedi Atletika sa 1:0 i tako završi u produžetku, ima veće šanse na jedanaesterace jer tu je Jan Oblak slabiji od Smaihela. - Lumbrikata, 18.4.17. 19:36, 0 0 1
Reći da su svima šanse 50% isto je kao i reći da je svaki dan šansa za opći termo-nuklearni rat 50 posto. - Losovius, 19.4.17. 9:28, 0 0 0
12.04.
Jesu li igrači bojkotirali Ranierija?

Kada se pogleda kako je terapija pozitivnog šoka utjecala na Leicester, doista se pomisli kako su igrači bojkotirali Ranierija. No, pogledajmo stvari redom pa da vidimo zašto se kod njih dogodio takav kvantni skok prema naprijed...

Kada je Ranieri dobio otkaz, nogometni se svijet pretvorio u dolinu suza. Gotovo da nije bilo poznate osobe iz engleskog i europskog nogometnog života (a tu je prednjačio Gary Lineker) koja nije izašla u medije s nečim poput (parafrazirajući) onoga da je 'nogomet izgubio dio svoje duše'. I doista, jedna od najboljih 'priča o Pepljugi', kakva je bio Leicester prošle sezone, dobila je svoj završetak tako da se kočija ne samo ponovo pretvorila u bundevu, nego i lijepa djevojka u ofucanu usidjelicu. Rastanak je bio bolan.

No, kako nogomet piše čudne priče, a Leicester se očito pretplatio na njih, Pepeljugi nije dugo trebalo da pronađe staklene cipelice. Jer prođe otada samo nekoliko tjedana, a eto sve je opet dobro da bolje ne može biti. Velikom serijom pobjeda u Premier ligi Leicester je vrlo vjerojatno osigurao mirnu plovidbu kroz sredinu ljestvice (neovisno o posljednjem porazu protiv Evertona), a došli su i barem  do četvrtfinala Lige prvaka. Time se sezona svakako mora okarakterizirati kao uspjeh! Odjednom, čini se kako duša više i nije toliki problem, a možda je (iako to nitko nije naglas dovoljno jasno artikulirao) problem doista i bio u Ranieriju.

Jer govorkalo se i prije kako su igrači nezadovoljni s talijanskim trenerom, koji je izgubio fokus i prečesto odlazio na privatne ekskurzije u Italiju. Priča je (barem navodno) otišla toliko daleko da su neki od najutjecajnijih igrača otišli do predsjednika i tražili Ranierijevu smjenu. A onda...

Ecce Shakespeare

Craig Shakespeare bio je prilično anoniman lik za širu nogometnu javnost. Dugi je niz godina bio tek pomoćni trener Leicestera, poznat uglavnom onima koji su vrlo detaljno pratili događanja u samom klubu. A onda je, odmah na samom početku, postigao je nešto što dosad nitko nije. U pet je prvih utakmica na kormilu nekog od klubova Premier lige ostvario pet pobjeda i tako započeo kao Mr. Stopostotni svoju avanturu na klupi Leicestera. Usput je Leicester prošao i Sevillu, iako postoje dobri argumenti kako su si momci iz Andaluzije zapravo sami pucali u nogu.

Bilo bi vrlo naivno reći kako je uveo neku veliku taktičku novinu. To, uostalom, usred sezone niti nije moguće, pogotovo ne za čovjeka koji je već dugo u klubu i koji je mogao utjecati na taktiku i kao pomoćni trener. Ne, Leicester igra identično kako je igrao i prije, dogodilo se promjena u kvaliteti, zapravo egzekuciji igre. Vardy je ponovo pronašao svoju munjevitost i egzekuciju, Mahrez dribling i inspiraciju, a Ndidi se pokazao kao igrač koji može uskočiti u Kanteove cipele. Odjednom, momčad je prodisala i ponovo pronašla ono što se u popularnom žargonu naziva kemijom.

Kada su pitali Arsenea Wengera što misli o Shakespeareu kao treneru, on je vrlo iskreno (i vjerojatno vrlo točno) odgovorio: 'Teško mi je reći bilo što o njemu. Mislim da se evaluacija trenerskog rada ne može vršiti nakon tek nekoliko vođenih utakmica.'

Ono što ipak ostaje nepobitno, Leicester igra puno, puno bolje, a ta se bolja igra baš poklopila s odlaskom Ranierija. Ako tu Shakespeare i nije značajno zaslužan, momčad je iskoristila svježi početak i okrenula psihološki trenutak. Dogodio joj se, što se popularnom nogometnom terminologijom kaže – pozitivni šok!

Pozitivni šok: funkcionira li kod drugih?

Pozitivni šok... Iako zvuči kao mješavina Stanfordskog zatvorskog eksperimenta te onih očeva koji tuku žene i djecu s devizom 'ovo mene boli više nego tebe', ovo je ipak tek priča o nogometu. I to o jednom od onih nogometnih fenomena koji su zapravo iznimno vidljivi i u svakodnevnici te oko kojih postoje mnoga popularna (često ničim utemeljena) mišljenja. On sam nastaje (per definitione) kada se promijeni trener tijekom sezone kako bi se stalo na kraju negativnom trendu i učestalosti loših rezultata, a ekipa okrenula novu, svježu stranicu.

I nije Leicester jedini koji je posegnuo za tom metodom, nego i svi klubovi (osim Sunderlanda) koji se motaju oko zone ispadanja. Napravili su to redom Swansea (čak dvaput), Hull, Crystal Palace te na kraju i Middlesbrough. Jedini koji to nisu napravili čelnici su Sunderlanda, a vjerojatno su trebali. Jer kako sada stvari stoje, s Davidom Moyesom plove sigurnim putem prema Championshipu.

Kod svih ostalih, napredak se također vidi. Kod Middlesbrogha još je prerano za sud, ali kod drugih je i više nego očito. Marco Silva, koji je sada na čelu Hulla, izveo je klub iz zone ispadanja osvojivši 23 boda u 16 susreta. U prvih 16, Hull je osvojio sedam. Sam Allardyce je s pet pobjeda u posljednjih šest utakmica (iako nije bajno započeo na klupi Palacea) vrlo vjerojatno odradio ključni niz što se borbe za opstanak tiče, a čak je i Paul Clement dobro započeo na klupi Swansea, ali njegov se pozitivni šok brzo pretvorio u negativni.

I baš taj primjer, iako ekstreman, puno govori o prirodi pozitivnog šoka. Iako dokazano koristan, pozitivni je šok kratkoročno rješenje. Dobro funkcionira u prvih 10 do 20 utakmica, a onda momčad počne igrati na sličnoj razini kako je to činila i pod starim trenerom. Baš zbog toga, mnoge se uprave i ekipe zapletu u nikad završenoj spirali pozitivnog šokiranja (primjer ima i u HNL-u koliko želite), samo da bi kad-tad ispali iz lige. Stvar je očita; da bi mogli pozitivno šokirati momčad, ta metoda ne smije biti trend, nego iznimka. U protivnom, ekipa to već očekuje. Ako je rutina, šoka nema, kamoli pozitivnog.

Zašto je Leicester još pozitivnije šokiran onda?

Sljedeći Occamovu britvu, odgovor se nameće sam od sebe; zato jer su puno bolja ekipa od svih koje su kampirale pri dnu Premier lige! Da, bilo je veliko iznenađenje kada su osvojili titulu u Premier ligi, ali Leicester je momčad s nekoliko iznimnih pojedinaca kakve druge momčadi s dna Premier lige nemaju. Bez njih, ne bi bilo moguće niti osvojiti Premier ligu, koliko god veliko iznenađenje svejedno bili. Osim igrača kakvi su Mahrez, Vardy, Ndidi ili Slimani imaju još i pet-šest solidnih prvotimaca koji tvore dobru momčadsku jedinicu. Sve u svemu, momčad kvalitete usporediva sa Southamptonom ili Evertonom, koji stoje odmah ispod velike šestorke Premier lige.

Kao što im je prošle godine sve išlo od ruke, od rasporeda i forme, preko suđenja i (nedostatka) ozljeda, tako se ove sezone sve okrenulo naglavačke. Problemi s trenerom, ozljede, umor zbog Lige prvaka i na kraju vjerojatno i psihološko opterećenje te neki oblik nepovjerenja prema Ranieriju.

Zato je u njihovom slučaju šok bio i još pozitivniji, jer su imali toliko prostora do razine na kojoj zapravo mogu biti. A to je razina igre svakako veća od jednog Hulla ili Swansea.

Što ih čeka u budućnosti, teško je reći. Kako i pokazuje gornji graf, stvari će se vjerojatno iznivelirati, a momčad doći do neke očekivane razine s obzirom na kadar koji imaju. Ono s čime Shakespeare mora biti vrlo oprezan, bit će period kada će nestati tog prvotnog zanosa i ispisivanja novog lista te kada će postati presudna njegova trenerska kvaliteta i odonosi s igračima. Jer on je i dalje veliki upitnik, a možda nije niti dobro dugoročno rješenje. Jer u nogometnom se svijetu vrlo lako prestane biti Hamlet s uglednog danskog dvora, a postane onaj koji završi u Mrduši Donjoj, na groblju brzo potrošenih trenera.

Jer mi smo totalno šokiraniji od drugih!
Kada se pogleda kako je terapija pozitivnog šoka utjecala na Leicester, doista se pomisli kako su igrači bojkotirali Ranierija. No, pogledajmo stvari redom pa da vidimo zašto se kod njih dogodio takav kvantni skok prema naprijed... Kada je Ranieri dobio otkaz, nogometni se svijet pretvorio u dolinu suza. Gotovo da nije bilo poznate osobe iz engleskog i europskog nogometnog života (a tu je prednjačio Gary Lineker) koja nije izašla u medije s nečim poput (parafrazirajući) onoga da je 'nogomet izgubio dio svoje duše'. I doista, jedna od najboljih 'priča o Pepljugi', kakva je bio Leicester prošle sezone, dobila je svoj ...
Jer mi smo totalno šokiraniji od drugih!
Kada se pogleda kako je terapija pozitivnog šoka utjecala na ...

Respekt: bokivt, RayRay,

Slažem se: Lwave, RayRay,

Shakespeare je za vikend napravio ogroman psihološki kiks jer nije odmarao igrače protiv Evertona.Ne samo da su primili 4 komada i prekinuli niz već se nisu ni odmorili kako spada pred najvažniju utakmicu sezone.Večeras očekujem kanonadu Atletica.4-0 - Lwave, 12.4.17. 12:49, 0 0 0
Jedina zamjerka je nedostatak Shakespeareovog citata ili djela u naslovu. No, slažem se sa napisanim. Prekvalitetni su da vise tako nisko, slično kao i WH, koji ima nekoliko pojedinaca kakve dno ekipe mogu sanjati (minus Sigurdsson koji je klasa) - RayRay, 12.4.17. 12:51, 0 0 0
Djelomično ih je odmorio. Vardy je izašao, Mahrez i bio na klupi. Ali mogao je i trebao više, slažem se. - Losovius, 12.4.17. 13:00, 0 0 0
10.04.
Koliko je Ljubo važan za Fedexov uzlet?

Iako postoje i drugi faktori (vjerojatno i puno važniji) koji su razlog zbog kojeg je Fedex doživio novi uzlet, rad s Ivanom Ljubičićem posebno se vidi u dvobojima protiv Nadala.

I to zato što Nadalov top spin forehand više nije toliki problem koliko je nekoć bio...

Nadal više nema ključni mismatch!
Iako postoje i drugi faktori (vjerojatno i puno važniji) koji su razlog zbog kojeg je Fedex doživio novi uzlet, rad s Ivanom Ljubičićem posebno se vidi u dvobojima protiv Nadala. I to zato što Nadalov top spin forehand više nije toliki problem koliko je nekoć bio...
Nadal više nema ključni mismatch!
Iako postoje i drugi faktori (vjerojatno i puno važniji) koji ...

Respekt: MattRM,

03.04.
Thiago: jednako dobar kao i Xavi?

Samo jedan igrač u ligama petice ima preko 100 presječenih lopti. To je isti onaj koji jedini ima gotovo pa 100 dodavanja po utakmici. Baš zato, mislim da nije pretjerano reći kako Thiago ove sezone igra kao netko tko je sposoban vijati prostor...

Nalik je to na dječaka imena Aangh, posljednjeg među air benderima (vijači zraka je prijevod, ali to previše zvuči kao netko tko spravlja gibanice), koji ima dužnost Avatara i nakon cijelog stoljeća rata mora spasiti svijet od Vatrene nacije. Iako tu crtanu seriju toplo preporučam, a film (The Last Airbender) slobodno preskočite, ovo je, na sreću ili na žalost, ipak tekst o nogometu. Aangh nam ovdje služi samo kao konceptualni preludij, zapravo kao postavljanje okvira za pisca koji je zaluđen svjetovima mašte (i nimalo lud za realnošću).

Ovo je priča o momku imena Thiago Alcantara, veznom igraču Bayerna i španjolske reprezentacije, sinu slavnog Mazinha, poznatog nogometaša koji je 1994. bio svjetski prvak i prvotimac Brazila. Međutim, otac mu je ostao puno poznatiji kao treći član suite zvane 'tri muškarca i beba', sa slavnom proslavom gola u maniri njihanja djeteta koju je izvodio s Bebetom i Romariom. Kada bismo htjeli ovdje biti zločesti rekli bismo kako mu je pripala uloga Josea Carrerasa, trećeg među tenorima, tako dobro tematizirana u jednoj od najboljih epizoda Seinfelda ikad (onoj sa legendarnim Maestrom). Ali nismo zločesti, dakako...

Thiago Alcantara dosad je također pomalo pa živio u sjeni. Pored magičnog veznog reda Xavi-Busquets-Iniesta za njega nije bilo mjesta u Barceloni, čak niti kao trećeg čovjeka. A onda je klub još i vratio u svoje redove obećanog sina Cesca Fabregasa. Taman kada bi Thiago i odigrao nekoliko dobrih utakmica u nizu, došla bi neka od dosadnih ozljeda, kakve su dosad obilježile njegovu karijeru. Sve je to dovelo do smanjene minutaže na terenu, pa ga je Pep Guardiola mogao dovesti u Bayern po diskontnoj cijeni od 25 milijuna eura na ljeto 2013., pošto mu se aktivirala klauzula 'nedovoljnog igranja'.

Uspon

Niti u Bayernu nije počelo jednostavno. Prve dvije godine bile su ponovo sezone ozljeda. A onda je prošle, pogotovo na proljeće, započeo procvat. Thiago je konačno počeo izgledati kao igrač kojem su prognozirali kako bi mogao nasljediti bilo Xavija ili Iniestu, ovisno već o njegovom nogometnom razvoju. Ono što mu nisu prognozirali, a on je počeo ostvarivati, otkriva se u tome što je u sebi otkrio i Busquetsa. Objedinio je mnoge najbolje stvari iz igre slavnog Barcinog trojca i sada je to igrač koji možda igra i najbolju klupsku sezonu za centralnog veznog igrača u posljednjih 20, a moguće je i više godina, koliko god takve kvalifikacije bile pretjerane i neumjerene, a usporedbe teško mjerljive.

Malo statistike nikad ne škodi, jer daje kontekst, iako je za suštinu potrebna interpretacija (koliko god nepouzdana bila). Thiago je jedini igrač u ligama petice koji ima preko 100 presječenih lopti, iako je odigrao u pravilu pet utakmica manje od svoje konkurencije, zbog kalendara Bundeslige. Po utakmici, protivnicima oduzima gotovo pa u prosjeki 8 lopti, također daleko najviše. To su brojke kakve obično ima igrač poput N'Goloa Kantea, specijalist za razbijanje protivničkih akcija. Po tome, Thiago je u sebi otkrio Busquetsa.

Da bi stvar bila bolja, u ligama petice ima najviše kako točnih tako i dodavanja po utakmici uopće (gotovo 100 po utakmici, uz 90-ak uspješnih), čime je u sebi otkrio Xavija. S glavom uvijek podignutom tako da vidi suigrače, Thiago kontrolira protok lopte, tolko ključan za ekipu poput Bayerna, koja živi od toga da se može nametnuti, da može diktirati tempo, da je teren uvijek njihov. A teren je uvijek njihov pošto u svom kadru imaju čovjeka koji može jednako dobro kontrolirati tempo kratkim dodavanjima te rastezati protivnika dijagonalama (drugi najbolji u Europi, poslije Tonija Kroosa), a pritom sve vidi i uvijek je budan. Kada mu dodate Xabi Alonsa, teren je i konačno vaš.

Iniestu u sebi Thiago otkriva kroz svoje individualne kvalitete. Dugo je godina baš Iniesta bio čovjek najfinijeg prvog dodira s loptom, elementa igre koji se tako lako zanemaruje, a ne bi smio. Kako je Iniesta kopnio, to je postao Luka Modrić. S laganim padom hrvatskog reprezentativca, tron je preuzeo Thiago. Neovisno prima li loptu lijevom ili desnom nogom, protivnika često ostavi u raskoraku. Ne može ga se striktno pokrivati. Osim što je u Bundesligi i Ligi prvaka postigao šest golova i sedam asistencija (što je izimno mnogo za nekoga tko igra centralnog veznog), Thiago se ističe i po broju driblinga te stvorenih prilika za suigrače, baš kao što je Iniesta to nekoć radio. Finoća dodira je postojana.

The Space Bender

Jedan od najboljih nadimaka u nogometu svakako je onaj koji krasi Thomasa Mullera – Der Raumdeuter (onaj koji čita prostor). S očitim prizvukom psihoanalize (Traumdeuter), Thomas Muller je vjerojatno najbolji igrač na svijetu kada nema loptu u nogama. To nije ono gdje je on jak. Njegova je vještina iz gomile informacija i mogućnosti prepoznati onu pravu, pročitati prostor kako ga drugi ne mogu čitati. Kod Thiaga je obrnuto.

Thiago ne čita prostor, on ga vija, njime upravlja. Fascinantno je, i dosad neviđeno, da postoji igrač koji je to sposoban činiti u oba smjera igra. Jer Xavi je najbolji dodavač u povijesti nogometa, ali nikad nije bio elitni dribler, a kamoli obrambeni igrač. Thiago je oboje, i to na najvišoj razini.

Bayernov playmaker vija prostor na svaki način: u fazi distribucije, u fazi tranzicije te u fazi obrane. Odabirom tempa igre te dugim loptama skraćuje ili povećava teren, kako već njegovoj momčadi odgovara. Iznimno jakom igrom s loptom u nogama čini protivnika da se boji Bayernove tranzicije i vječite opasnosti da u igri jedan na jedan napravi višak gdje je to najopasnije, u samoj sredini. U fazi obrane, zajedno sa suigračima, tjera da se prostor čini beskonačno malim, pa se lopte redovito presjek u, čime se obnavlja faza tranzicije.

Ovakav Bayern, odmoren i obnovljen poslije zimske stanke (iako bundesligaši imaju tu privilegiju, za razliku od ostalih), najbolja je momčad Europe. To moraju i potvrditi u Ligi prvaka, iako su eliminacijske utakmice (zbog malog uzorka) uvijek nepouzdan kriterij. A žila kucavica njihove igre, srce, duša i mozak momčadi upravo je Thiago. Momak koji je postao sve samo ne treća violine Barcelone, 'the third guy' iz Seinfelda. Objedinio je u sebi sve ono što je nekoć imao magični trojac iz Barcelone pa je sada onaj koji zapovijeda prostoru, njime upravlja, ako hoćete – vija ga. Jer ako je Aangh posljednji Air Bender, Thiago je prvi Space Bender!            

Thiago: The first Space Bender
Samo jedan igrač u ligama petice ima preko 100 presječenih lopti. To je isti onaj koji jedini ima gotovo pa 100 dodavanja po utakmici. Baš zato, mislim da nije pretjerano reći kako Thiago ove sezone igra kao netko tko je sposoban vijati prostor... Nalik je to na dječaka imena Aangh, posljednjeg među air benderima (vijači zraka je prijevod, ali to previše zvuči kao netko tko spravlja gibanice), koji ima dužnost Avatara i nakon cijelog stoljeća rata mora spasiti svijet od Vatrene nacije. Iako tu crtanu seriju toplo preporučam, a film (The Last Airbender) slobodno preskočite, ovo je, na sreću ili ...
Thiago: The first Space Bender
Samo jedan igrač u ligama petice ima preko 100 presječenih ...
30.03.
Što je bolje platiti: 100 milijuna za Griezmanna ili 200 za Neymara?

Griezmann ili Neymar je zapravo super tema, ali prije toga osvrt na to zašto bi potencijalnih 200 milijuna eura odštete bilo nešto što smo već zapravo vidjeli i nešto nad čime se ne treba zgražati...

200 milijuna? Pa to nije ništa novo!
Griezmann ili Neymar je zapravo super tema, ali prije toga osvrt na to zašto bi potencijalnih 200 milijuna eura odštete bilo nešto što smo već zapravo vidjeli i nešto nad čime se ne treba zgražati...
200 milijuna? Pa to nije ništa novo!
Griezmann ili Neymar je zapravo super tema, ali prije toga ...

Respekt: c0bra, ktm686, Mozzie, ipsi13, gradim,

Slažem se: c0bra, cehtunger, psellus, Mozzie, gradim,

Pa vjerojatno, no tesko je dokazati da je to pravilo, pa zato kazem trenutno. - cehtunger, 31.3.17. 11:03, 0 0 0
Griezzman ide u United a na njegovo mjesto dolazi Lacazzete. - Lwave, 31.3.17. 11:35, 0 0 0
Neymar ostaje jer uprava koja proda Neymara može staviti ključ u bravu. - Lwave, 31.3.17. 11:36, 0 1 0
Vidio sam to. Samo će Barca biti u velikim problemima jer ne znam kako će održavati razinu plaće Messija i Neymara, pa onda svih ostalih. njima jedna lošija sezona u LP može značiti financijski kolaps - Losovius, 31.3.17. 11:46, 0 0 0
1.nacin - prodat messija - not gonna happen 2.nacin - prodat suareza i iniestu - moguce, ali sumnjam 3.nacin - pokrit ce porezni obveznici - najvjerojatnije - cehtunger, 31.3.17. 11:57, 0 1 0
25.03.
Hrvatska - Ukrajina 1:0; rezultat je tu, a kakva je igra?

Četiri stvari mi se nameću poslije ove utakmice...

1. Josip Pivarić vrlo je daleko od najlošijeg igrača u kadru. Štoviše, imao je periode kada je bio odličan prema naprijed.

2. Napadačka linija vrši odličan obrambeni pritisak i iskorištava nedostaka koncepta protivnika (slično kao protiv Turske na Euru).

3. Kada padnemo fizički ne znamo kontrolirati utakmica te dolazi panika.

4. Luka Modrić odigrao je svoju najbolju utakmicu sezone.

Pojašnjeno:

Iste stvari dobre, iste loše...
Četiri stvari mi se nameću poslije ove utakmice... 1. Josip Pivarić vrlo je daleko od najlošijeg igrača u kadru. Štoviše, imao je periode kada je bio odličan prema naprijed. 2. Napadačka linija vrši odličan obrambeni pritisak i iskorištava nedostaka koncepta protivnika (slično kao protiv Turske na Euru). 3. Kada padnemo fizički ne znamo kontrolirati utakmica te dolazi panika. 4. Luka Modrić odigrao je svoju najbolju utakmicu sezone. Pojašnjeno:
Iste stvari dobre, iste loše...
Četiri stvari mi se nameću poslije ove utakmice... 1. Josip ...
Zbog toga je imao jako puno prostora za centaršuteve i dobro ih je obavljao, što su s vremenom skužili i oni, pa mijenjali i više raširili linije, pogotovo nakon gola. Time je Luka dobio više prostora, bio enormno bolji u drugom, a Pivke neprimjetan - JoHayes13, 25.3.17. 15:53, 0 0 0
Što se tiče njegove obrane, nije čak ni problem da ga netko prolazi jedan na jedan, pogotovo kad se taj netko zove Yarmolenko, ali da se vrtiš oko svoje osi tražeći loptu,da te konstantno prelijeće i da se ne znaš postaviti je u najmanju ruku smiješn - JoHayes13, 25.3.17. 15:55, 0 0 0
Da je sudac bio na razini, svirao bi penal na Pivariću i onda bi Pivarić bio junak utakmice uz Kalinića, ovako je Pivarić i dalje potpuno neopravdano označen kao najlošiji igrač. Pivarić je prije dvije godine u LP bio najbolji igrač Dinama ukupno - vrbaZG, 25.3.17. 20:47, 0 0 0
u 6 utakmica u kojima je Dinamo izgledao vrlo dobro, a u pobjedi protiv Arsenala je odigrao maestralno. Nakon toga je došla ozljeda, propustio je EP i dugo vremena nije igrao na razini od prije godinu - godinu i pol. Ovo proljeće je podigao - vrbaZG, 25.3.17. 20:49, 0 0 0
svoju igru prema razini na kojoj je bio prije ozljede. Ne sumnjam da će se vratiti na staru razinu ako ga ne pokosi nova ozljeda. Pivarić svakako ne spada u klasu ostalih naših reprezentativaca, ali daleko od toga da je loš. - vrbaZG, 25.3.17. 20:52, 0 0 0
24.03.
Je li Mourinho unaprijedio United?

Gledajući kakvu je momčad naslijedio, koliko je imao problema s ozljedama te igračima koji opterećuju kako budžet tako i hijerarhiju (Švajni, Rooney), Mou je odradio i više nego dobar posao u Manchesteru.

A ni suci ove sezone nisu baš pomogli...

Dobar posao u Unitedu...
Gledajući kakvu je momčad naslijedio, koliko je imao problema s ozljedama te igračima koji opterećuju kako budžet tako i hijerarhiju (Švajni, Rooney), Mou je odradio i više nego dobar posao u Manchesteru. A ni suci ove sezone nisu baš pomogli...
Dobar posao u Unitedu...
Gledajući kakvu je momčad naslijedio, koliko je imao problema s ...
23.03.
Zašto je produžen Wengerov ugovor?

Vlasnik Arsenala jedan je od rijetkih koji vodi klub kao firmu, u strogom smislu riječi.

Za razliku od Abramoviča, Katarana i Uniteda, koji ne mogu živjeti bez trofeja, jer imaju drugačiji biznis model, Kroenke evaluira drugačije.

Odlazak Wengera očito bi značio ogromne strukturne reforme na koje vlasnik trenutačno nije spreman. Očito je rizik da bi klub zbog rezultatske stagnacije mogao početi gubiti novac manji od rizik da bi klub odlaskom Wengera mogao zapasti u veliku krizu.

Teško je bez nekog dubljeg uvida u njihove financije ići dalje od toga...

Kroenke out, a ne Wenger!
Vlasnik Arsenala jedan je od rijetkih koji vodi klub kao firmu, u strogom smislu riječi.Za razliku od Abramoviča, Katarana i Uniteda, koji ne mogu živjeti bez trofeja, jer imaju drugačiji biznis model, Kroenke evaluira drugačije. Odlazak Wengera očito bi značio ogromne strukturne reforme na koje vlasnik trenutačno nije spreman. Očito je rizik da bi klub zbog rezultatske stagnacije mogao početi gubiti novac manji od rizik da bi klub odlaskom Wengera mogao zapasti u veliku krizu.Teško je bez nekog dubljeg uvida u njihove financije ići dalje od toga...
Kroenke out, a ne Wenger!
Vlasnik Arsenala jedan je od rijetkih koji vodi klub kao ...

Respekt: Kanransha,

Prati nas

©2016. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.