Losovius

God does play dice. So do I...
Reputacija
10
Bodova
311
Analiza
405
Ocjena
3069
Anketa
2776
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

17.08.
Olympiakos - Rijeka 2:1

Rijeka je, nažalost, uletila u shitstorm. Sve ono što je bilo u njezinoj igri i zbog čega je mogla odigrati iznimno dobro prvo poluvrijeme u gostima kod RB-a sada je nestalo.

Dva su razloga i vrlo su transparenta; odlasci Andrijaševića i Ristovskog i ozljede. I jedno i drugo ne može se promijeniti zbog Rijekinog biznis modela, a Kek je ipak samo trener a ne mađioničar.

Ovako je Rijeka odigrala većinu susreta protiv RB-a:

Ovako su odigrali protiv Olympiakosa (kad su izašli Gavranović i Gorgon bilo je samo još gore):

Što je bilo bolje:

- Heber je odigrao utakmicu života. Nije samo do gola, nego je bio napadački potentan.

- Sluga je na golu odradio utakmicu života.

Što je bilo lošije: 

- vezna spona (iako pojačana Malešom) često je gubila duele i nije omogućila osvojenim loptama skoro nikakvu tranziciju. Možda i najslabija utakmica dueta Bradarić-Mišić (vjerojatno posljedica ozljede)

- Vešović nije Ristovski. Obrambeno još i kako, ali prema naprijed nema isti tip energije i prodornosti.

- Zhuta je uvijek slaba karika, nije mogao pokriti koliko je mogao Vešović kada u ozbiljnim utakmicama igra lijevog beka.

- Elez je napravio nekoliko kardinalnih pogrešaka, iako je i dalje bio aktivniji stoper od Župarića.

- Gavranović vidno ima problema s ozljedom, pa može pružiti nešto na iznimno povremene bljeskove.

Dakle, Rijeka je morala prodati Andrijaševića i Ristovskog, ne može se nadati da će dovesti igrače takve klase (jer bi inače bila klub daleko veće stature), a u isto vrijeme ima i igrače sklone ozljedama (prije svega Gavranović), koji i ne bi igrali za Rijeku da nemaju neki feler.

Sve u svemu, u posljednje im se vrijeme dogodilo ono što se u nekom trenutku dogodi ekipama koje overachievaju - shitstorm kad prestane ići sve ono što je išlo dobro.

Kod Olympiakosa su iznimno dobro prošli, jer kako dojam tako i statistika pokazuje da su trebali izgubiti daleko više...

  Olympiakos Rijeka
Posjed 65% 35%
Udarci 19 
U okvir 9 2
Uspješnost duela 55% 45%
Dodavanja 538 318
Ključna dodavanja 25 5
Driblinzi 44 22
Uspj. driblinga 70% 50%
Centaršutevi 17 2

U uzvratu, iako poraz 2:1 je sve samo ne katastrofalan, moralo bi se nešto iz temelja promijeniti jer Rijeka je igrala tako da je mogla biti i poražena 5:1.

Problem je to što se zapravo nema što promijeniti. Da bi prošla, Rijeka jednostavno mora imati nevjerojatno puno sreće...

Rijeka je uletila u shitstorm, a izlaza nema...
Rijeka je, nažalost, uletila u shitstorm. Sve ono što je bilo u njezinoj igri i zbog čega je mogla odigrati iznimno dobro prvo poluvrijeme u gostima kod RB-a sada je nestalo. Dva su razloga i vrlo su transparenta; odlasci Andrijaševića i Ristovskog i ozljede. I jedno i drugo ne može se promijeniti zbog Rijekinog biznis modela, a Kek je ipak samo trener a ne mađioničar. Ovako je Rijeka odigrala većinu susreta protiv RB-a: Ovako su odigrali protiv Olympiakosa (kad su izašli Gavranović i Gorgon bilo je samo još gore): Što je bilo bolje: - Heber je odigrao utakmicu života. Nije ...
Rijeka je uletila u shitstorm, a izlaza nema...
Rijeka je, nažalost, uletila u shitstorm. Sve ono što je ...
pobjede su bili skup puno sreće i općenito euforije oko kluba i pozitivne atmosfere zbog dolaska talijanskog kapitala, nešto slično što se trenutno događa osijeku, - Lepakis, 17.8.17. 14:48, 0 1 0
a jučer je poluozljeđena Rijeka bez Ristovskog koji je tek otišao pružila sasvim pristojan otpor ozbiljnoj ekipi.. S druge starne, Dinamo je biznis model i o njegovim nastupima u europi ne vrijedi trošiti riječi - Lepakis, 17.8.17. 14:51, 0 0 0
Ne vidim po čemu je dinamo biznis model, a rijeka ne. Prije svake sezone prodaja par najboljih igrača i dovođenje stranaca. Možda je legalniji model, ali i dalje čisti biznis - Mac316, 17.8.17. 15:43, 0 0 0
Dinamo je biznis model jer ih nakon ulaska u grupni fazu prestaje biti briga za rezultat i igraju isključivo da bi stavili nekog Čorića ili Gojaka u izlogi sutra ga prodali i zato i nemaju nikakve rezultate nakon ulaska u grupu. - Lepakis, 17.8.17. 16:07, 0 0 0
Rijeka također prodaje da bi zatvorila buđet ali to radi tako da igra momčadski na rezultat i onda ti rezultati izbacuju pojedince u prodajni izlog, to je ukratko objašnjeno iako je to dosta kompleksno i ima se dosta toga za reći na tu temu - Lepakis, 17.8.17. 16:09, 0 0 0
05.08.
Hoće li UEFA kazniti PSG? Treba li?

'Mislio sam da Financijski fair play postoji kako se ovakve stvari ne bi događale' – napisao je Jurgen Klopp preko twittera nakon što je postalo jasno kako će Neymarova klauzula od 222 milijuna eura biti aktivirana. Svi su, na čelu s Barcelonom, bili dojma kako ne postoji klub koji može unutar zadanih propisa jednostavno iskeširati takav iznos. I bili su u pravu. Jer to nije napravio klub, nego država Katar.

I time su jasno pogažena pravila FFP. Ali, zapravo, dobro da je tako. Jer FFP, kada je uveden, pokušao je biti lijek za akutni problem, sve dok sam nije postao akutni problem...

Kada je i zašto uveden?

Nimalo slučajno, odredbe Financijskog fair playa (https://en.wikipedia.org/wiki/UEFA_Financial_Fair_Play_Regulations) su bile dogovorene 2009., a na snagu je stupio 2011., dok je Uefom još upravljao Michel Platini, koji je bio njegov veliki zagovornik. Vrijeme uvođenja poklapa se s svjetskom financijskom krizom koja se vidjela na poslovanju klubova, pogotovo u onim državama koje su bile najjače pogođene, poput Španjolske ili Italije. Postojao je tada veliki problem sve većeg zaduživanja velikog broja klubova, što je UEFA otkrila u svom velikom istraživanju 2009.

Zaključili su kako je gotovo više od pola od 655 europskih klubova prijavilo minus na kraju revizije, a gotovo 20 posto klubova nalazilo se u pravoj financijskoj opasnosti s mogućnosti propadanja. Činilo se da cijelom klupskom nogometu slijedi kolaps, da su vlasnici i direktori postali nepouzdani i da troše ono što nikad neće moći platiti. Nešto se moralo napraviti. Ecce FFP! Koji sažeto kaže:

'Iznosi koje klubovi izdvajaju za transfere, plaće zaposlenika, amortizaciju transfera, druge financijske troškove i dividende moraju biti pokriveni iznosima koje klubovi uprihode od ulaznica, TV prava, reklama, sponzora, prodaje opreme i suvenira te nagradnih fodnova. U to se ne broji novac koji se potroši na izgradnju infrastrukture, trening terena te u širem smislu omladinskog pogona. Kazne za nepoštivanje ovakve odredbe kreću se od novčanih kazni do diskvalifikacije iz Uefinih natjecanja.'

Time je Uefa željela riješiti dva goruća problema: solventnost i inflaciju. Uefa je željela garantirati da će svi ugovori (kako prema igračima tako i oni među klubovima) doista i biti isplaćeni, ali se u isto vrijeme zaštiti od dodatnog upumpavanja novca od strane vlasnika, kako je to prvi na velikoj sceni napravio Roman Abramovič. Novi Abramoviči više nisu bili opcija.

Salary cap ima svoja pravila, svoje uvjete

U javnosti, Financijski fair play je, uz rijetke iznimke, dočekan uz ovacije. Nogometni zaljubljenici diljem Europe dobrim su dijelom smatrali kako je rastućoj inflaciji nogometnih transfera i potrošnje bila potrebna kočnica, nešto dovoljno slično salary capu, kojeg su još prije par desetljeća uvele američke profesionalne lige (uz iznimku MLB-a).

Problem je što Financijski fair nikad ne može biti niti nalik na salary cap...

Salary cap ima dvojak cilj: zaštitu profita vlasnika te garanciju jednakosti šansi. Draft ga nadopunjujuje tako da se zapravo kažnjava uspjeh (pobjednik lige na draftu bira zadnji), a sve s ciljem stalne mijene i povećanja atraktivnosti. Da bi salary cap funkcionirao, uspostavljen je na jedinstvenom tržištu (svi klubovi su iz Sjeverne Amerike, a velikom većinom iz SAD-a), u monopolističkim uvjetima (nijedna od tih liga zapravo nema vanjsku konkurenciju) te u zatvorenim ligama privatnog vlasništva (ne može se ispasti iz lige, a vlasnici lige su vlasnici klubova koji i upravljaju ligom). Sve su to bitni i nužni uvjeti salary capa, bez kojih on postaje besmislen i neprovediv alat.

Europski nogomet nema ništa od prethodno spomenutog i Uefa je vrlo svjesna toga, iako se pravi kao da nije. Ne postoji jedinstveno tržište jer i dalje većinu utakmica klubovi igraju u matičnim NACIONALNIM ligama, na snazi nisu monopolistički uvjeti (jer postoji prijetnja Kine i liga s drugih kontinenata) te ne postoji zatvorena liga koja bi garantirala da nitko ne može ući bez volje vlasnika ili iz lige ispasti. Vlasnici klubova nisu vlasnici liga. Dakle, situacija je potpuno neusporediva.

U takvim okolnostima, unutar potpuno neusporedivih tržišta, klubovi su postavljeni u vrlo nejednaku poziciju. Slavni klubovi Nizozemske i Portugala, sve redom bivši europski prvaci – Benfica, Porto, Ajax, PSV, Feyenoord – nalaze se na tržištu koje je daleko manje od onoga na kojem su engleski, njemački ili talijanski klubovi. Politička povijest (prije svega kolonijalne veze) i jezična rasprostranjenost stvara i dodatne probleme te pogoduje klubovima Premier lige. Prije pojave kablovske televizije i Interneta, to i nije bio problem, jer je nogometna kultura i inovacija mogla dati veću prednost od relativno male količine novca koja se vrtila. No, sada više nije tako. Sada je stvoren status quo.

FFP i status quo

Sada je, zbog pojave novih sredstava monetizacije nogometa (predvođenih kablovskom televizijom) nastala nelojalna konkurencija, koju samo produbljuje FFP. Kada se pogleda Deloitte Football Money League (https://en.wikipedia.org/wiki/Deloitte_Football_Money_League) vidi se procjep između desetak najbogatijih klubova i onih iza njih (s Juventusom, BVB-om i Tottenhamom u nekom limbu). Razlika je uočljiva i vidljiva.

Kada se pogledaju velike nacionalne lige, također se uočava dominacija. Od kada je uveden FPP, Real i Barcelona dominiraju La ligom uz jednu sezonu iznimke, Juventus je šest puta zaredom sada već prvak Italije, PSG dominira Francuskom uz iznimku prošle sezone (iako je PSG uzeo i oba kupa), a Bayern je već pet sezona zaredom prvak Njemačke. Trend je jasan – veliki su postali još i veći, a klubovi koji dominiraju mogu očekivati da će osvojiti vjerojatno devet od deset nacionalnih prvenstava. U Ligi prvaka je usporediva situacija, s dominacijom Reala, Barcelone i Bayerna, uz povremene bljeskove Atletica i Juventusa.

Jedina je iznimka Premier liga. Igrom slučaja (zapravo nimalo slučajno), najpopularnija liga svijeta. Od uvođenja FFP-a, prvak je bio kako Manchester United, tako i dva puta City i Chelsea, uz jednu sezonu iznimke kada je prvak bio Leicester. Također, Liverpool i Arsenal su imali godina kada su bili vrlo blizu vrha. Takav je poredak posljedica uvjeta upravo suprotnih od onoga što nameće FFP. Da nije bilo novca Romana Abramoviča ili Šeika Mansoura, City i Chelsea ostali bi ono što su bili – klubovi koji nikad ne bi osvojili naslov prvaka, osim jednom u sto godina, poput Leicestera. Ne bi imali niti igrače, niti infrastrukturu niti mnogo navijača među novom generacijom pratitelja nogometa.

Premier liga bila bi ista kao i sve druge lige. Dominirao bi Manchester United (koji je i sada klub koji generira najviše novca), kao što je dominirao prije pojave Romana Abramoviča. Tek povremeno bi vjerojatno Arsenal i Liverpool uspjeli dograbiti kakvu titulu, kako to s vremena na vrijeme uspiju BVB ili Monaco. Da je tada FFP bio na snazi, konkurencija bi bila daleko slabija. A da li bi itko to doista želio?

Nakon Neymara, ništa ne može biti isto

PSG je bio jedan od klubova žrtvi nelojalne konkurencije. Sama ih je Uefa kaznila 2014., jer su smatrali da su njihovi sponzorski ugovori nerealni te da su ništa drugo nego posredna metoda upumpavanja novca u klub, što je po regulama bilo nedopušteno (istu je kaznu dobio i City). Kažnjeni su s 20 milijuna funti, ograničenjem broja prijavljenih igrača za Ligu prvaka te s dodatnim restrikcijama na tržištu igrača. Od kluba koji je bio među top 3 potrošača, pali su na 11. mjesto po transfer odštetama u posljednje četiri godine, prije kupovine Neymara.

Bili su u limbu; na tržištu koje se ne može natjecati s onim engleskim, u ligi koja nije nalik na Španjolsku. Nisu bili Real da imaju svoju Barcelonu, niti obrnuto. Nisu imali mogućnost to kompenzirati novcem vlasnika. Čekala ih je stagnacija, koja je uvijek samo bolja riječ za smrt.

Kupovina Neymara bila je power move, koji im je bio potreban. Potez koji ih po pitanju nogometnog branda može ubaciti među elitu. Potez koji je izjava, prije nego li bilo što drugo. Potez koji potpuno negira sve ono što FPP predstvlja, ali koji u isto vrijeme ugrožava status quo. Nešto što je nogometu bilo potrebno.

Uefa je FFP-om jedino omogućila da veliki klubovi s velikih tržišta te s globalnim armijama fanova naprave procijep između sebe i ostalih. Zacementirala je status quo. I zato je FFP zapravo obrnuti salary cap, jer ne stvara vječnu mijenu, nego drži situaciju istom. Nema plime i oseke, nema niti valova. Samo mrtvo more.

Htjedovši riješiti problem solventnosti, Uefa je stvorila još i veći problem. Lijek je ispao gori od bolesti. Transfer Neymara ogolio je to do kosti i što god Uefa napravila, kako god reagirala (bilo ignoriranjem ili kaznom prema PSG-u) ta će reakcija biti pogrešna. Samo zato jer FFP nije rješenje. Spoznali su to i oni sami 2015. kada su uveli modifikacije među pravila. A sada su i te modifikacije pogažene, kao što su i prethodno u više navrata bila pravila. Ali nikad ovako, pred očima cijele svjetske javnosti.

Europskim klubovima treba novi model. Model koji će garantirati solventnost, a u isto vrijeme spriječiti cementiranje statusa quo. Financijski fair play to nije. Slijede nam turbulentne godine i potraga. Nešto čemu se, zapravo, možemo samo veseliti. Štogod rekli oni koji misle da je ovo smrt nogometa. Nije. Nogomet će samo rasti i biti sve više voljen diljem svijeta. Možemo se samo veseliti novim rješenjima za stare probleme...

Financijski fair play je obrnuti salary cap. Dobro da je mrtav!
'Mislio sam da Financijski fair play postoji kako se ovakve stvari ne bi događale' – napisao je Jurgen Klopp preko twittera nakon što je postalo jasno kako će Neymarova klauzula od 222 milijuna eura biti aktivirana. Svi su, na čelu s Barcelonom, bili dojma kako ne postoji klub koji može unutar zadanih propisa jednostavno iskeširati takav iznos. I bili su u pravu. Jer to nije napravio klub, nego država Katar. I time su jasno pogažena pravila FFP. Ali, zapravo, dobro da je tako. Jer FFP, kada je uveden, pokušao je biti lijek za akutni problem, sve dok sam nije postao ...
Financijski fair play je obrnuti salary cap. Dobro da je mrtav!
'Mislio sam da Financijski fair play postoji kako se ovakve ...

Respekt: Ljuke, Raul10, knez343, ivan-cro, peropex,

Slažem se: RayRay, Ljuke, icecube, knez343,

17.07.
Marin Čilić vs Goran Ivanišević

Marin Čilić jedan je od najzanimljivijih tenisača vjerojatno svih vremena. Pri tome ne mislim na to kako igra i kako se ponaša (po meni je tu zanimljiv kao lakmus papir, ali to su osobne preference), nego ima nevjerojatno čudne rezultate.

Primjerice, u posljednjih je 25 godina samo Thomas Johansson bio usporedivo neuvjerljiv igrač koji je osvojio jedan Grand Slam turnir. Samo da podsjetim, kada je Čilić osvojio US Open, ne samo da nije imao niti jedan 500 turnir, nego nije došao čak niti do finala 1000 turnira. 

Pa ipak, kao takav došao je do tri čiste pobjede (devet setova uz jedan tie-break) protiv redom tri top 10 igrača prije nego je osvojio US Open. Da može držati tu razinu igre (kakvu nije pokazao nikad prije ili kasnije) bio bi prvi igrač svijeta, bez velike konkurencije. Za usporedbu, Johansson je na toj Australiji imao ždrijeb kao Čilić na ovom Wimbledonu te u finalu dobio pijanog Safina. Dva puta je igrao pet setova.

Dodatno, ne postoji igrač koji je toliko uspješan na Grand Slam turnirima (finale Wimbledona, pobjeda US Open, polufinale Australije, četvrtfinale Roland Garrosa) a da je toliko malo uspješan an turnirima 500 i 1000 (po jedna pobjeda na svakom). Po raznolikosti, tu je uspješniji od Ivaniševića.

No, u svemu drugom je Ivanišević bolji, koji je bio čak sedam puta u finalu Mastersa 1000, i to na različitim podlogama. Da bi Čilić ušao u istu rečenicu, sada mora dvije-tri sezone kontinuirano biti u top 5/6 te imati barem usporediv učinak na drugim turnirima koji nisu Grand Slamovi.

Ako to ne napravi, ostat će taman korak-dva iza Gorana i vjerojatno rezultatski najveća anomalija u svijetu tenisa. Detaljnije u videu...

Čilić mora sada ući u peak ako želi biti kao Goran...
Marin Čilić jedan je od najzanimljivijih tenisača vjerojatno svih vremena. Pri tome ne mislim na to kako igra i kako se ponaša (po meni je tu zanimljiv kao lakmus papir, ali to su osobne preference), nego ima nevjerojatno čudne rezultate. Primjerice, u posljednjih je 25 godina samo Thomas Johansson bio usporedivo neuvjerljiv igrač koji je osvojio jedan Grand Slam turnir. Samo da podsjetim, kada je Čilić osvojio US Open, ne samo da nije imao niti jedan 500 turnir, nego nije došao čak niti do finala 1000 turnira. Pa ipak, kao takav došao je do tri čiste pobjede (devet setova uz ...
Čilić mora sada ući u peak ako želi biti kao Goran...
Marin Čilić jedan je od najzanimljivijih tenisača vjerojatno svih vremena. ...

Respekt: Ljuke,

Slažem se: Ljuke,

11.07.
Što ako Modrić napusti reprezentaciju?

Joe i ja smo pokušali analizirati koji bi sve mogli biti razlozi ove Modrićeve reakcije. Na kraju nam je zaključak - dobro da Modrić (barem se nadamo) ne igra poker, jer ovo bi bio blef kojeg bi prozreo i tek prosječan igrač...

Dobro da Modrić igra nogomet, a ne poker...
Joe i ja smo pokušali analizirati koji bi sve mogli biti razlozi ove Modrićeve reakcije. Na kraju nam je zaključak - dobro da Modrić (barem se nadamo) ne igra poker, jer ovo bi bio blef kojeg bi prozreo i tek prosječan igrač...
Dobro da Modrić igra nogomet, a ne poker...
Joe i ja smo pokušali analizirati koji bi sve mogli ...

Ne slažem se: Bleiburg,

Ne mogu se več u startu složiti s analizom o Luki Modriću jer se ona vodi na razini špekulacije, kao što Los u prilošku i sam kaže. Analiza i špekulacija jednostavno ne idu u jednu rečenicu. Zaklučno me interesira kakva je to "normalna Špekulacija", - Bleiburg, 12.7.17. 22:37, 0 0 0
navedena u prilogu. Kakva bi se onda tek mogla očekivati kada bi se mogla svrstati u "nenormalne".Los , radiš puno dobrih stvari, no skrenut u ovakvo žutilo ne potvrđuje tvoju novinarsku kvalitetu, naprotiv. - Bleiburg, 12.7.17. 22:39, 0 0 0
04.07.
Tko su dosad najbolje kupovine?

Gledajući dosad odrađeno, temeljem cijene, potrebe i kvalitete, ovo su moje tri najbolje kupovine...

Sejo 'za džabe'

U ljeto kada nije bilo senzacionalnih prelazaka bez odštete (kao što su svojevremeno bili Pirlo, Khedira ili Ibrahimović) daleko ispred svih je Sead Kolašinac, reprezentativac naših susjeda i momak koji igra na mjestu lijevoga beka, već tradicionalno poziciji za koju dobar dio (čak i iznimno dobrih) ekipa nema pravo rješenje.

Kolašinac je igrač skoro pa granitne fizičke stature, momak koji je gotovo na 185 centimetara i 85 kilograma. Nije stoga čudno da je duel igra njegova vrlo jaka strana, ali i famozna mogućnost ponavljanja, toliko bitna za igrača koji igra na poziciji wing backa, onog koji mora pokrivati cijelu stranu.

Najbolje su se njegove kvalitete vidjele ove sezone protiv Bayerna na Allianz Areni, kada je njegov Schalke remizirao 1:1, te bio jedan od rijetkih klubova koji nisu poraženi u gostima kod Bayerna. Bila je to vjerojatno i najlošija utakmica osovine Lahm-Robben, u kojoj je Sejo potpuno zaustavio inače letećeg Nizozemca, dopustivši mu samo jedan uspješan dribling, iako ga je direktno napadao desetak puta. Cijele je sezone bio jedna od rijetkih svjetlih točki ozljedama desetkovanog Schalkea i igrač koji je ove sezone napravio ogroman iskorak unaprijed.

Kako je Wenger posljednjih pet-šest kola igrao u formaciji 3-4-3 (tako je igrao i Schalke većinu sezone), Kolašinac dođe kao idealno rješenje umjesto Monreala, koji više ne može izdržati cijelu sezonu, a nije niti toliko sposoban pokrivati kompletan teren. Španjolac je nekoliko utakmica sasvim solidno odigrao na mjestu lijevoga stopera, a Kolašinac je za barem dvije klase bolji igrač od Kierana Gibbsa. Od top igrača ga dijeli tek malo bolji centaršut, ali to je element igre koji se može unaprijediti.

S obzirom da su mu tek 24 godine, to je igrač kakvog se inače ne može dobiti bez odštete. Kratkoročno, Dani Alves bi mogao biti značajnije počajanje (iako niti to nije sigurno s obzirom na njegove godine), ali dugoročno bi Kolašinac morao biti pravakrađaovoga ljeta.

Cijena: 10/10

Potreba/fit: 9/10

Kvaliteta/potencijal: 8/10

Ukupno: 27/30

Mokri san igrača Football Managera

Već neko vrijeme, Youri Tielemans jedna je od prvih meta mnogih virtualnih menadžera, koji svoje (virtualne) nogometne snove i ambicije ostvaruju kroz igricu Football Manager, jednu od onih koje su zarazile desetke milijuna fanova diljem svijeta. Tamo, Tielemans je od onih igrača na kojima može bazirati igru gotovo cijelo desetljeće. A niti u stvarnosti nije puno drugačije.

Ovoga ga je ljeto doveo Monaco za (relativno gledajući) iznimno malih 25 milijuna eura, iako su u igri vjerojatno i neke dodatne premije od budućih transfera, kako je već uobičajeno kod mladih igrača. Klub iz Kneževine tako je dobio ne samo zamjenu za Fabinha (koji vrlo vjerojatno odlazi ovoga ljeta) nego i igrača sredine terena kojega je željela cijela Europa, te za kojeg se pretpostavlja da bi za kakve tri-četiri godine mogao biti prva violina veznog reda Barcelone ili Real Madrida.

Da bi se vidjelo kakav je igrač, dovoljno je pogledati dvije minute utakmice protiv Oostendea, kada je, odmah nakon što je ušao u igru, postigao dva nevjerojatna pogotka s 30-tak metara. Da bi stvar bila bolja; jedan desnom, a jedan lijevom nogom. Iako je igra s obje noge jedan od standarda modernog nogometa, čak se i na vrhunskoj razini nogometa rijetko može pronaći ambidekster sposoban postizati golove s takve udaljenosti s obje noge.

No, Tielemans nije samo igrač odhighlighta, s nekoliko spektakularnih poteza kojima može napuniti kratki video. On je igrač koji kontinuirano radi razliku na terenu, pravi modernibox to box veznjak, jednako dobar kreator kao i egzekutor. Uostalom, u 53 je službene utakmice ove sezone za Anderlecht postigao 18 golova te upisao 15 asistencije te bio glavni razlog njihovog dolaska do polufinala Europske lige kao i naslova prvaka u Belgiji.

S 20 godina već je odigrao čak tri pune sezone profesionalnog nogometa te je potpuno spreman za sljedeći korak. Monaco se čini kao idealna destinacija, pošto klub iz Kneževine već nekoliko sezona pokazuje koliko je dobro okruženje za razvoj mladih igrača. U narednih nekoliko sezona, baš poput Lemara, Bernarda Silve, Mbappea ili ranije Carrasca i Martiala, Tielemans bi trebao brusiti svoje nogometne vještine u idealnom okruženju. Čini se kao idealan igrač u idealnom klubu u pravom trenutku. Monaco je dobio potencijalno generacijskog igrača svjetske klase, a mladi je Belgijanac dobio idealnu odskočnu dasku na putu prema nogometnim zvijezdama. Na današnjem tržištu, 25 milijuna zvuči kao dječja igra.

Cijena: 9/10

Potreba/fit: 9/10

Kvaliteta/potencijal: 10/10

Ukupno: 28/30

Nestvarno malih 12 milijuna

Na njemačku se Bundesligu često gleda kao na Bayernovo dvorište. S obzirom da bavarski klub ima gotovo pa pola osvojenih naslova nacionalnog prvaka, to i nije tako daleko od istine. Međutim, legitimaciju takvom poretku daju nedavni rezultati; Njemačka je U-21 prvak Europe te je došla do finala Kupa konfederacija bez desetak ponajboljih igrača i standardnih prvotimaca. Dakle, paralelno su na dva najvažnija natjecanja ovoga ljeta došli do finala.  Ne treba niti spominjati da su aktualni svjetski prvaci.

Sve je to moguće jer imaju strukturu; jasno postavljeni sustav školovanja, promocije te kretanja igrača. Taj sustav omogućuje većim klubovima da bez pumpanja cijena kupuju igrače od manjih klubova, kako bi postojao kontinuirani proces napretka i promocije mladih igrača.  Na kraju, oni će najbolji uglavnom završiti u Bayernu, ali to je negativna posljedica sustava. No, Bayern možda ima monopol nad elitnim talentnom, ali i drugi su dionici toga sustava. Pa tako i BVB.

A krunski dokaz toga je Mahmoud Dahoud, dosadašnji vezni igrač Gladbacha, mladi njemački reprezentativac i igrač koji u mnogim stvarima podsjeća na Ilkaya Gundogana, koji je sve do prošle sezone bio ključni igrač vezne linije BVB-a.

Dahoud je ove sezone na najvećoj pozornici Lige prvaka pokazao da može dominirati terenom čak i kad je s druge strane Barcelona ili Manchester City. Kod kuće protiv Barce, bio je čovjek susreta. Igrač je finog kova kojem je najveća mana velika sklonost oscilacijama te relativna sklonost ozljedama. I jedna i druga stvar se može popraviti, kako s rutinom, tako i s pravom dozom treninga te rehabilitacije.

Za BVB može postati ono što se ove godine vidjelo da Gonzalo Castro ne može, a ne može niti Shinji Kagawa. Mora biti onaj igrač koji će stajati ispred Juliana Weigla te se brinuti za drugu fazu distribucijskog kanala vezne linije te ubrzanje tranzicijske igre. Točno ono što je radio Gundogan, ono što je uostalom i naučio u Gladbachu. Uz sebe će imati Weigla, s kojim bi ubuduće mogao nositi i A-reprezentaciju. Ima sve alate koji mu trebaju; finoću poteza, brzinu razmišljanja te je prošao sustav vrlo sličan onome u Dortmundu.

Dosad, bio je već vrlo važan igrač Gladbacha kada su ovi osigurali nastup u Ligi prvaka. Sada treba napraviti sljedeći korak u karijeri za koji ne postoji bolje okruženje od Dortmunda. Sve je unutar istoga sistema, unutar iste strukture. Ne postoji drugo okruženje osim njemačkog u kojem se igrača takve kvalitete i potencijala može dobiti za 12 milijuna eura. Da je Englez s ovakvim kapacitetima, Dahoud bi koštao vjerojatno 50 milijuna eura.

Cijena: 9,5/10

Potreba/fit: 9,5/10

Kvaliteta/potencijal: 9/10

Ukupno: 28/30

Novac nije jedina valuta

Svi klubovi koji kontinuirano uspjevaju nabavljati igrače za manje iznose čine to zato jer nude perspektivu razvoja, pozitivnu kulturu (kako igre tako i ponašanja) te dobro okruženje. Doduše, pomažu i reljefni i klimatski faktori. Zato novac njemačkih i španjolskih klubova vrijedi više, zato klubovi kakvi su BVB, Monaco, Benfica i još poneki kontinuirano mogu dovoditi igrače 'na popustu'. Ovo ljeto, trend se nastavlja...                

Tri zasad najbolje kupovine
Gledajući dosad odrađeno, temeljem cijene, potrebe i kvalitete, ovo su moje tri najbolje kupovine... Sejo 'za džabe' U ljeto kada nije bilo senzacionalnih prelazaka bez odštete (kao što su svojevremeno bili Pirlo, Khedira ili Ibrahimović) daleko ispred svih je Sead Kolašinac, reprezentativac naših susjeda i momak koji igra na mjestu lijevoga beka, već tradicionalno poziciji za koju dobar dio (čak i iznimno dobrih) ekipa nema pravo rješenje. Kolašinac je igrač skoro pa granitne fizičke stature, momak koji je gotovo na 185 centimetara i 85 kilograma. Nije stoga čudno da je duel igra njegova vrlo jaka strana, ali i famozna mogućnost ...
Tri zasad najbolje kupovine
Gledajući dosad odrađeno, temeljem cijene, potrebe i kvalitete, ovo su ...

Respekt: micko3, Wenger,

Slažem se: Shankly96,

Tielemans ne mogu vjerovati da je Monaco za toliko malo novaca kupio igrača koji ima toliki potencijal, pogotovo što Arsenal , Barcelona . Man City trebaju upravo takav tip igrača - Wenger, 4.7.17. 15:01, 0 0 0
Uvelike se slažem. Žao mi je što Liverpool nije doveo nikoga od njih trojice jer bi bili savršen fit, iako za Tielemansa nije ni postojao interes. Sad će Keitu platit 70-80 mil(koji je također odličan,ali jako skup) i dovest slabijeg igrača od Seada. - Shankly96, 4.7.17. 17:44, 0 0 0
25.06.
Što koja ekipa mora napraviti u ovom prijelaznom roku?

Po peti put u nizu, Bayern je prethodne sezone postao prvak Njemačke. Ništa novo, ništa neuobičajeno, reklo bi se, iako su Bavarci su uspjeli po prvi put u povijesti. 

Međutim, kako se često u povijesti dogodilo, čak se i u tako dobro organiziranom kolektivu dogode pukotine. Često su one uzrokovane nizom faktora – od kadrovskih problema preko odnosa u momčadi – što dovode barem do privremene smjene nogometne vlasti u Njemačkoj. Bundesligaški je pehar podijeljen gotovo ravnomjerno; pola Bayernu, pola svima ostalima. A sve upućuje da bi sljedeća mogla biti jedna od 'svima ostalima' sezona.

Odlazak legendi

Jer pukotine se naziru zbog problema koji su bili neminovni. Naime, u mirovinu su otišla dva iznimno bitna igrača, Xabi Alonso i Philipp Lahm. Španjolac je doveden kao onaj koji garantira pravu distribuciju lopte u drugoj (po nekima trećoj) fazi, onoj u kojoj se treba spojiti obrana i vezni red ili brzo prebaciti jednu liniju dijagonalnom loptom. Obrambeno je bio odgovoran, u zraku solidan te odličan izvođač prekida. Na tržištu koje jako oskudijeva kvalitetnim 'holding' veznjacima nemoguće je pronaći nekoga sa sličnim kvalitetama. Pogotovo kada to netko radi na povijesno dobroj razini, kao što je radio ovaj Bask.

Još će biti teže nadomjestiti Philippa Lahma. Ne samo igrački, nego i simbolički. Jer Philipp Lahm nije samo cijelo desetljeće bio jedan od najpouzdanijih i najkvalitetnijih bekova svijeta, već je dobrim dijelom simbolizirao ovaj moderni Bayern, koji se gotovo pa potpuno odmaknuo od FC Hollywood mentaliteta, kako ih je nekoć zvao njemački tisak. Lahm je u jednoj osobi utjelovio novi Bayern; maksimalno racionalnu momčad koja se uzda u sustav te spada među najdiscipliniranije momčadi Europe, jedne od rijetkih koje nisu u ligi dobile niti jedan crveni karton. A Lahm je tako (bez crvenog kartona) igrao cijelu karijeru.

Pronaći igrače koji će popuniti njihove kopačke očito je nemoguće. Kada bi bilo moguće, oni ne bi bili toliko dobri i povijesno značajni igrači. Moguće je drugačije modelirati sustav, prebaciti malo više odgovornosti drugdje, te dovesti igrače koji možda s godinama mogu doći do iste ili barem slične razine kakve su ove dvije legende.

Što je Bayern napravio?

Kako su znali da ostaju bez dva važna igrača sljedeće sezone, Rummenigge i ekipa nisu ostali sjediti na rukama. Za sljedeću su sezonu već sada osigurane usluge četvorice igrača; to su branič Nicklas Sule i veznjak Sebastian Rudy pristigli iz Hoffenheima, Corentin Tolisso, vezni igrač Lyona, te krilni napadač Werdera, Serge Gnabry. Svi su osim Rudyja igrači od 21/22 godine te su i dalje u formativnoj fazi. Postavlja se dakle logično pitanje – je li to dovoljno kako se titula ne bi prepustila nekom drugom?

Kod svih igrača vidi se obrazac. Dovedeni su kako bi se uklopili ne samo igračkom kvalitetom, nego i unutar prilično specifične kulture te stila igre. A prvi koji se ističe s obje stvari je Nicklas Sule.

Još je tijekom prethodne sezone, kada je s 21 godinom bio jedan od ključnih igrača Hoffenheima, momčadi koja je završila na četvrtom mjestu Bundeslige i tako ostvarila povijesni uspjeha, pokazao koliki mu je potencijal. Samo braniči koji nastupaju za Bayern, BVB i PSG prošle su sezone imali više preciznih dodavanja od Sulea, koji je na račun svojih sposobnosti već odigrao dvije utakmice za seniorsku reprezentaciju, a bio je iznimno važan igrač olimpijske njemačke momčadi, koja je tek nakon 11-eraca izgubila finale protiv Neymarovog Brazila.

Skoro da nema dvojbe, to je savršen igrač za savršeni sustav. Branič koji zbog visine (195 cm) daje dodatnu sigurnost u zraku, dodatne taktičke mogućnosti igre s tri igrača u zadnjoj liniji (što je često radio Guardiola) te još jednu vrlo pouzdanu opciju u procesu iznošenja lopte u prvoj ili drugoj fazi distribucije. Ako se nastavi razvijati te se uspe za stepenicu ili dvije, morao bi biti jedan od top 5 centralnih braniča narednog nogometnog desetljeća. Dobiti takvog igrača za 20-ak milijuna eura čini se kao čista premija.

Corentin Tolisso bio je meta gotovo pa svih velikih europskih klubova. Liverpool i Chelsea, ako je vjerovati medijima, bili su jako nesretni što nije potpisao za njih. Riječ je o 22-godišnjem mladiću koji je dosad nastupao za Lyon, a Bayern je koštao 40 milijuna eura, što je rekordna odšteta za bavarski klub (iako je zapravo najskuplja akvizicija Renato Sanches, čiji transfer uz premije može otići do 75 milijuna eura). 

Baš kao i Sule, čini se kao savršeni igrač za savršeni sustav. Tolisso nema Alonsovu preciznost, smirenost ili kvalitetu dodavanja. Nije ono što se popularnim nogometnim rječnikom zove holder, nego je puno prije box to box veznjak, sposoban pokrivati veliki komad terena te biti jako opasan pred samim golom. Nije niti loš dodavač lopte, iako više riskira kod proigravanja suigrača. Prilično je nalik na Artura Vidala u mladim danima, samo s boljim živcima. Uostalom, prošle je sezone za Lyon, igrajući u 46 utakmica postigao čak 13 golova, što je iznimno mnogo za igrača iz centralnog dijela vezne linije.

Tolisso je i dalje prilično nebrušeni dijamant ogromnog potencijala u svim fazama igre. Takav je, uostalom, bio i Thiago kada je došao u Munchen. Treba raditi na mirnoći, igri u obrani te sigurnosti predaje lopte. Je li sposoban napraviti takav iskorak, tek će se vidjeti.

Druga dvojica, Serge Gnabry i Sebastian Rudy, drugačija su priča. Gnabry će biti posuđen Hoffenheimu, kako bi Bayern održao dobre odnose s klubom kojem je oteo dva ponajbolja igrača, kako to već u Njemačkoj Bayern čini. Rudy je doveden kao svojevrsna Katica za sve, igrač koji će biti na raspolaganju kada bude trebalo uskočiti ili odmoriti kojeg prvotimca. Imati povremenog njemačkog reprezentativca za takvu ulogu pravi je luksuz. Još je veći luksuz kada ga dovedete bez odštete.

Kako će Bayern izgledati?

Bayern je još jednom odradio sjajan prijelazni rok. Iskorištavaju sve pogodnosti Bundeslige te ustrojstva njemačkog nogometa kako bi njihov novac više vrijedio. Kontinuirano je odnos potrošenog na tržištu i kvalitete igrača nešto što ide u njihovu korist. Što se same momčadi tiče, ona je gotovo pa potpuno definirana. Baš kao što svaki trener voli, gotovo i prije nego li je prijelazni rok počeo. Odlasci Lahma i Alonsa tako ne bi smjeli biti (pre)veliki problem.

Sljedeće sezone, na desnom će beku Lahma zamijeniti Kimmich, koji se toj poziciji priučio kroz njemačku reprezentaciju. Nije idealno rješenje, ali mogao bi funkcionirati vrlo dobro, pogotovo uz tri braniča u zadnjoj liniji. S obzirom da je desni bek trenutačno deficitarna pozicija u nogometu, imati nekog s Kimmichovim sposobnostima nikako nije slabost pozicije. Ako nastavi napredovati, mladi bi Joshua mogao postati klasni igrač, kakav je i njegov prethodnik bio.

Dolaskom Sulea, Javi Martinez bi se mogao vratiti na mjesto zadnjeg veznog (poziciju koju je igrao kada je bio u Bilbau), a Bayern bi mogao dobar dio godine igrati i u formaciji 3-4-3. Dodatno, Tolissoa će se  polako integrirati u momčad, a Rudy će također uskočiti u veznu liniju kada bude potrebno. Thiago i Vidal su i dalje u momčadi, kao garancija najviše kvalitete. Tu je i Renato Sanches, prošlog ljeta jedan od najtraženijih igrača koji će dobiti novu priliku ukoliko ne bude prodan.

Najveći bi problem mogao biti potencijalni odlazak Douglasa Coste, koji je sve bliže Juventusu, a nezadovoljan je minutažom. Time bi Bayern na krilnim pozicijama ostao prilično ovisan od Riberyja i Robbena, koji su sve samo ne u cvijetu mladosti. Očekuje se, doduše, da se na vrhunsku razinu vrati i Thomas Muller, koji bi konačno trebao dobiti toliko potrebno slobodno ljeto. Tu je i Coman, kojeg je Bayern otkupio od Juventusa, a koji je bio odličan u posljednjoj Pepovoj sezoni. No, ako ode Costa, nije isključeno da Bayern dovede još jednog ekstra kvalitetnog individualca. Takvih na krilnim pozicijama ima. Lewandowski će nastaviti biti Lewa i trpati kao i dosad. To sigurno neće biti problem.

Imaju li onda ostali šanse?

Ako kojim slučajem Aubameyang ostane u BVB-u, a Reus ne bude imao problema s ozljedama, onda bi Borussia mogla biti konkurenta. Ali ne zato jer bi Bayern pao, nego zato jer bi i oni sami postali nevjerojatno kvalitetna momčad. No, šanse da se te dvije stvari dogode doista su minimalne.

Bayern, i dalje, jedini ima dovoljno kvalitete i horizontalno (dubina kadra) i vertikalno (klasa igrača) da bi mogao računati na 85 ili više bodova. Niti jedna druga momčad to dosad nije postigla i potpuno je jasno zašto je tome tako. BVB bi mogao napraviti nešto slično kada ne bi igrao Ligu prvaka, ali uz toliko opterećenje šanse su slabe. Ostali jednostavno nisu na istoj razini kvalitete.

Što se Lige prvaka tiče, koja Bayernu izmiče već četiri sezone, čini se kako nemaju što drugo raditi nego čekati. Bayern nije klub koji će dovesti Neymara ili Balea, to nije dio njihovog poslovnog modela. Za razliku od svih drugih klubova koji ciljaju na tron Europe, Bayern neće na igrača potrošiti 100 milijuna eura. Ove su sezone jedan gol (ili jednu sudačku odluku) bili udaljeni od toga da eliminiraju Real Madrid, kasnijeg pobjednika Lige prvaka. 

Sljedeće godine nastavljaju s procesom izgradnje nove momčadi, koja je započeta još s Guardiolom. Imaju vjerojatno najbolju liniju centralnih braniča Europe, ponajboljeg lijevog beka, dominantni vezni red i jednog od najboljih egzekutora. Doveli su mlade igrači koji se kako karakteristikama tako i mentalitetom uklapaju u momačad te se čini kako je upravo u izgradnji nova Bayernova mega-momčad. To su redom Sule, Kimmich, Renato Sanches, Tolisso, Coman. Niti jedna vrhunska momčad nema toliko U-21 igrača. Ako sve bude išlo po planu, period dominacije ne samo da neće biti prekinut, nego bi mogao postati i izraženiji.

Bayern je izgradio potencijalno novu dinastiju!
Po peti put u nizu, Bayern je prethodne sezone postao prvak Njemačke. Ništa novo, ništa neuobičajeno, reklo bi se, iako su Bavarci su uspjeli po prvi put u povijesti. Međutim, kako se često u povijesti dogodilo, čak se i u tako dobro organiziranom kolektivu dogode pukotine. Često su one uzrokovane nizom faktora – od kadrovskih problema preko odnosa u momčadi – što dovode barem do privremene smjene nogometne vlasti u Njemačkoj. Bundesligaški je pehar podijeljen gotovo ravnomjerno; pola Bayernu, pola svima ostalima. A sve upućuje da bi sljedeća mogla biti jedna od 'svima ostalima' sezona. Odlazak legendi Jer pukotine se ...
Bayern je izgradio potencijalno novu dinastiju!
Po peti put u nizu, Bayern je prethodne sezone postao ...

Respekt: MARIOLJETA, sthagon, tomy97,

Slažem se: Bleiburg,

Ne slažem se: PrvaB,

06/2017
Koliko je Ronaldov Real daleko od Messijeve Barce?

Ovaj Real Madrid najdublja je momčad koja je ikad sastavljena. Na račun toga ove su sezone osvojili prvenstvo i Ligu prvaka.

Zasluge su sljedeće:

- 1. Predsjednik Perez koji kontrolira rast branda u koji žele doći (a i biti na klupi) svi igrači i koji kontrolira transfere.

- 2. Španjolski nogometni pogon koji omogućuje Real Madrid takvu disperziju i brojnost talenta.

- 3. Zidane koji je uvjerio zvijezde da se moraju dovoljno odmarati, a pričuve da su na razini kada igraju.

S time da je točka 1 (dakle, predsjednik plus uprava) rekao bih preko 80 posto. I da, takva se momčad može stvoriti samo u Španjolskoj.

Detaljnije u videu:

Perez je posložio prave Galacticose!
Ovaj Real Madrid najdublja je momčad koja je ikad sastavljena. Na račun toga ove su sezone osvojili prvenstvo i Ligu prvaka. Zasluge su sljedeće: - 1. Predsjednik Perez koji kontrolira rast branda u koji žele doći (a i biti na klupi) svi igrači i koji kontrolira transfere. - 2. Španjolski nogometni pogon koji omogućuje Real Madrid takvu disperziju i brojnost talenta. - 3. Zidane koji je uvjerio zvijezde da se moraju dovoljno odmarati, a pričuve da su na razini kada igraju. S time da je točka 1 (dakle, predsjednik plus uprava) rekao bih preko 80 posto. I da, takva se ...
Perez je posložio prave Galacticose!
Ovaj Real Madrid najdublja je momčad koja je ikad sastavljena. ...

Slažem se: Gazi24,

06/2017
Može li Osijek postati priča kao Rijeka?

Kada se sve zbroji i oduzme, Osijek je vjerojatno napravio maksimum u prvoj sezoni poslije konsolidacije.

Igrački kadar morat će se dodatno ojačati, a najveći je problem što je zapravo konkurencije značajno jača nego kad je Rijeka prolazila sličan početak. Tu su i jaki Dinamo, Rijeka i sve jači Hajduk.

Za Osijek ostaje puno pitanja, a najveća igračka su ona vezana uz centralu. Podrobnije u videu...

Osijek je na dobrom putu, ali okolnosti su drugačije...
Kada se sve zbroji i oduzme, Osijek je vjerojatno napravio maksimum u prvoj sezoni poslije konsolidacije. Igrački kadar morat će se dodatno ojačati, a najveći je problem što je zapravo konkurencije značajno jača nego kad je Rijeka prolazila sličan početak. Tu su i jaki Dinamo, Rijeka i sve jači Hajduk. Za Osijek ostaje puno pitanja, a najveća igračka su ona vezana uz centralu. Podrobnije u videu...
Osijek je na dobrom putu, ali okolnosti su drugačije...
Kada se sve zbroji i oduzme, Osijek je vjerojatno napravio ...

Respekt: draxy, marko_marcus,

Slažem se: SamoOsijek, Martin123,

Ne slažem se: draxy,

Moje neslaganje je radi konstatacije "...model Osijeka je na klimavim nogama,ne znam koji je interes ivestitora itd." Model Osijeka je najzdraviji model HNL-a.U protekloj sezoni od 18 igraca koji su igrali 11 je poniklo u Osijeku.Poslije Dinama - draxy, 6.6.17. 18:23, 1 0 0
Osijek ima najbolje rezultate kod juniora i kadeta u zadnjih desetak godina.U stvaranju velike Rijeke svoj obol su dali nekadasnji igraci Osijeka Vargic,Leskovic,Jugovic,Kvrzic i Josip Misic.Kolonija Osijekovih igraca od Dine Perica,Mikanovica, - draxy, 6.6.17. 18:34, 0 0 0
Tadica,Maglice,Spehara i mnogih drugih razlog je da je investitor dosao u Osijek kako bi zaradio novac na velikom broju igraca koje Osijek stvara.Za iskorak Osijek prije svega mora imati boljeg trenera jer mislim da Rijeka bez Keka ne bi bila prvak. - draxy, 6.6.17. 18:42, 0 0 0
06/2017
Po čemu ćete pamtiti ovu sezonu?

Jedan od najpodcjenjenijih igrača današnjice, u današnjem vrhunskom nogometu vjerojatno nema igrača koji s toliko dozom preciznosti i uspješnosti radi sve akcije na terenu.

U niti jednoj ligi nema igrača koji je u isto vrijeme najprecizniji dodavač i relativno gledajući najuspješniji dribler, jedini sa skoro 85 posto uspješnosti a da pokušava 3 ili više driblinga po utakmici.

Kada se uzme u obzir da je u samom vrhu i po uspješnosti startova, onda je doista nevjerojatno koliko je efikasan u svemu što radi...

Mousa Dembele je doista nepogrešiv i zapravo neusporediv s bilo kojim nogometašem...

10. mjesto: Mr. Impeccable, MOUSA DEMBELE
Jedan od najpodcjenjenijih igrača današnjice, u današnjem vrhunskom nogometu vjerojatno nema igrača koji s toliko dozom preciznosti i uspješnosti radi sve akcije na terenu. U niti jednoj ligi nema igrača koji je u isto vrijeme najprecizniji dodavač i relativno gledajući najuspješniji dribler, jedini sa skoro 85 posto uspješnosti a da pokušava 3 ili više driblinga po utakmici. Kada se uzme u obzir da je u samom vrhu i po uspješnosti startova, onda je doista nevjerojatno koliko je efikasan u svemu što radi... Mousa Dembele je doista nepogrešiv i zapravo neusporediv s bilo kojim nogometašem...
10. mjesto: Mr. Impeccable, MOUSA DEMBELE
Jedan od najpodcjenjenijih igrača današnjice, u današnjem vrhunskom nogometu vjerojatno ...

Respekt: marko_marcus,

06/2017
Po čemu ćete pamtiti ovu sezonu?

Često kada se gleda situacija na terenu, Benteke djeluje kao lik koji ne izgleda kao nogometaš, već neki spoj rukometaša i bodi bildera.

Čovjek je jednostavno nevjerojatno jak, a pritom je i izdržljiv i skočan.

Nije stoga čudno da je prvi igrač u ligama petice koji je dostigao brojku od preko 300 dobivenih zračnih duela u jednoj sezoni...

Kada se pogledaju brojke, Bentekeovih 60 posto uspješnosti djeluje impresivno, pogotovo što je ostvareno u Premier ligi, koja je tradicionalno teža za napadačke skokove od drugih liga petice.

No, to ne umanjuje sjajne brojke Stevea Mouniea, kojeg bismo također sljedeće godine mogli gledati u Premier ligi.

11. mjesto: Leteća tvrđava, CHRISTIAN BENTEKE
Često kada se gleda situacija na terenu, Benteke djeluje kao lik koji ne izgleda kao nogometaš, već neki spoj rukometaša i bodi bildera. Čovjek je jednostavno nevjerojatno jak, a pritom je i izdržljiv i skočan. Nije stoga čudno da je prvi igrač u ligama petice koji je dostigao brojku od preko 300 dobivenih zračnih duela u jednoj sezoni... Kada se pogledaju brojke, Bentekeovih 60 posto uspješnosti djeluje impresivno, pogotovo što je ostvareno u Premier ligi, koja je tradicionalno teža za napadačke skokove od drugih liga petice. No, to ne umanjuje sjajne brojke Stevea Mouniea, kojeg bismo također sljedeće godine mogli ...
11. mjesto: Leteća tvrđava, CHRISTIAN BENTEKE
Često kada se gleda situacija na terenu, Benteke djeluje kao ...
06/2017
Po čemu ćete pamtiti ovu sezonu?

Jedan od onih igrača oko kojih nikad nismo na čisto je Edin Džeko. Za mnogi elitni napadač, za mnoge napadač za male klubove. 

Međutim, ove godine u Romi postigao je nešto doista izvanredno.

Otkad za to mogu pronaći dobri podaci (posljednjih 20 godina) postao je jedini Capocannoniere koji je upisao i dvoznamenkasti broj asistencija. Da je postigao samo jedan gol više, bio bi u doista elitnom društvu 30+10, koje je uglavnom pripadalo Messiju, Ronaldu i Luisu Suarezu...

Dosad, najbolji su strijelci talijanske lige najviše imali osam asistencija (Del Piero, Totti). Utoliko je vrijednije što je napravio Džeko, a jednako toliko pohvala zaslužuje i Dries Mertens, koji je imao samo jedan gol manje...

12. mjesto: Darežljivi Capocannoniere, EDIN DŽEKO
Jedan od onih igrača oko kojih nikad nismo na čisto je Edin Džeko. Za mnogi elitni napadač, za mnoge napadač za male klubove. Međutim, ove godine u Romi postigao je nešto doista izvanredno. Otkad za to mogu pronaći dobri podaci (posljednjih 20 godina) postao je jedini Capocannoniere koji je upisao i dvoznamenkasti broj asistencija. Da je postigao samo jedan gol više, bio bi u doista elitnom društvu 30+10, koje je uglavnom pripadalo Messiju, Ronaldu i Luisu Suarezu... Dosad, najbolji su strijelci talijanske lige najviše imali osam asistencija (Del Piero, Totti). Utoliko je vrijednije što je napravio Džeko, a jednako toliko ...
12. mjesto: Darežljivi Capocannoniere, EDIN DŽEKO
Jedan od onih igrača oko kojih nikad nismo na čisto ...
06/2017
Po čemu ćete pamtiti ovu sezonu?

Talijansko je čudo od napadača ove godine postiglo nešto što se rijetko viđa. Ne samo da je postigao deset golova glavom te više od 15 nogom, nego je to rasporedio tako da je dao 11 golova desnicom, 10 glavom i pet lijevicom.

Takvu je raznolikost dosad postigao samo Cristiano Ronaldo. Dodatno, poslije Messija i Romelua Lukakua imao je najbolju konverziju velikih prilika među igračima koji su postigli 25 ili više golova.

Dakle, ne samo da je trpao glavom kako je dosad samo Ronaldo, već je pokazao sve elemente top strijelca.

Nije niti čudno da je Belotti valoriziran na skoro 100 milijuna eura!

13. mjesto: Mr. Header, ANDREA BELOTTI
Talijansko je čudo od napadača ove godine postiglo nešto što se rijetko viđa. Ne samo da je postigao deset golova glavom te više od 15 nogom, nego je to rasporedio tako da je dao 11 golova desnicom, 10 glavom i pet lijevicom. Takvu je raznolikost dosad postigao samo Cristiano Ronaldo. Dodatno, poslije Messija i Romelua Lukakua imao je najbolju konverziju velikih prilika među igračima koji su postigli 25 ili više golova. Dakle, ne samo da je trpao glavom kako je dosad samo Ronaldo, već je pokazao sve elemente top strijelca. Nije niti čudno da je Belotti valoriziran na skoro 100 ...
13. mjesto: Mr. Header, ANDREA BELOTTI
Talijansko je čudo od napadača ove godine postiglo nešto što ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.