Luca1010

"Playing football is very simple, but playing simple football is the hardest thing there is."
Reputacija
6
Bodova
169
Analiza
23
Ocjena
123
Anketa
101
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

05/2019
Koji su najveći overachieveri i underachieveri ove sezone?

La Liga je na samom kraju pa je i vrijeme za konačne zaključke. Situacija na vrhu je odavno riješena i razjašnjena pa se nema potrebe na tome zadržavati. Najzanimljivija borba se još uvijek odvija između Valencije i Getafea za 4. mjesto koje vodi u Ligu prvaka, a upravo je pozicija Getafea na tablici najveće iznenađenje ovogodišnje La Lige, no jesu li ustvari oni zaslužni za to?



Getafe iskoristio loše sezone konkurenata

Teško je reći je li cijela liga pala u kvaliteti ili se samo kvaliteta izjednačila, no činjenica je da su ove godine pragovi za prva četiri mjesta najmanja u posljednih nekoliko sezona - prvak ce imati manje od 90 bodova, a 4. tek 60 i kusur (zadnjih 5 godina je za Ligu prvaka bilo potrebno 71 bod u prosjeku).

Getafe je prošle sezone imao 55 bodova i završio na 8. mjestu, a sada kolo prije kraja ima 58 i na diobi je 4. mjesta s Valencijom koja ima bolji međusobni omjer. Gotovo nikakav pomak u bodovima i njihovoj igri nije vidljiv, a niti u financijskom području jer su i dalje tek 15. ekipa po budžetu kojeg odvajaju za plaće igrača, ali ipak su se značajno pomakli na tablici i već su osigurali kontinentalno natjecanje što je veliki uspjeh za klub njihovih gabarita.

Oni su jedna neatraktivna, nedinamčna, stara ekipa koja nema gotovo nikakvih konkretnih napadačkih mehanizama, te se oslanja na iskustv, obrambenu organizaciju - "bunkere", veliki broj faula i prekidanje igre. Brojke najbolje to dočaravaju:

  • 20. po posjedu i broju dodavanja po utakmici
  • 18. po broju udaraca po utakmici
  • 17. po broju driblinga po utakmici
  • 2. po broju drugih lopti po utakmici
  • 2. po broju zračnih duela po utakmici
  • 1. po broju počinjenih prekršaja (uvjerljivo)
  • 3. po presječenim loptama i duelima po utakmici

Veliku ulogu u njihovom uspjehu imaju dvojica napadača veterana Jaime Mata i Jorge Molina koji zajedno imaju gotovo 70 godina. Ipak, još su jedni u nizu igrača koji pokazuju da su godine samo broj. Na jako mali broj udaraca prema vratima zabili su 28 golova - vrlo visoka konverzija od 37%, često u pobjedama 1-0. To je način na koji Getafe osvaja bodove.

Ono što je u njihovoj priči impresivno je da su se tek prošle godine vratili iz Segunde i povezali ovakve dvije sezone. Ekipa koja bi se po svemu sudeći trebala boriti za opstanak, bez individualne kvalitete i financijske mogućnosti za pojačanja, iskoristila je generalno slabe sezone konkurenata za europska mjesta i na tome im treba čestitati. Trener Bordalas je sjajnom optimizacijom vrlo slabog kadra zaslužio i nekakav ozbiljniji posao, a "hrpa" igrača koja je već u godinama imati će priliku igrati i u najeltnijim natjecanjima.

Overachiever honorable mention: Deportivo Alaves

Villareal u donjem domu nakon nekoliko dobrih sezona

Osim Reala oko kojega su stvari prilično jasne i gomilu puta prepričane, još je jedan klub koji se ističe kao underachiever, a to je Villarreal. Od povratka u najviši rang sezone 12./13. nisu završili ispod 6. mjesta, što znači da su u kontinuitetu imali priliku igrati i kontinentalna natjecanja gdje su ostvarili solidne uspjehe.

Ove sezone situacija je znatno drugačija. Klub s 6. najvećim budžetom lige, kolo prije kraja nalazi se na 14. mjestu s mogučnošću pomaka nekoliko mjesta prema naprijed, ali su do prije dva-tri kola bili praktički u borbi za ostanak. U većini statističkih kategorija su jako blizu prosjeku, no ono što upada u oko je broj primljenih golova (50) koji je jednostavno prevelik da bi bili koje mjesto gore na tablici. Osim porozne obrane, koja doduše nije briljirala ni u prethodnim sezonama, niti napadači nisu odradili svoje. Karl Toko Ekambi je prvi strijelac ekipe sa tek 10 golova, Bacca je postigao samo 6, a glavno pojačanje za ovu sezonu Gerard Moreno (prošle godine u dresu Espanyola postigao 16) je dodao tek 7 pogodaka. Unatoč odličnoj prošloj sezoni Pabla Fornalsa (bio 2. asistent lige) sva kreacija u veznoj liniji pala je na leđa velikog Santija Cazorle koji je ovaj puta ostao zdrav, još jednom pokazao o kakvom igraču se radi i da možemo žaliti što su mu ozlijede uništile veći dio karijere. Generalno, gotovo svi pojedinci su podbacili, trener Calleja nije uspio pronaći kadrovske i sistemske zamjene, a i borba na dva fronta (Europska liga) je dodatno odmagala ovako kratkoj i limitiranoj ekipi. Ipak, jedan igrač se u drugoj polovici sezone pokazao kao otkriće. 19-godišnji Nigerijac Samuel Chukwueze je postao glavna prijetnja po protivničke golove - igrač Villareala s najviše driblinga i udaraca prema vratima. Mladi moderni krilni napadač je odigrao nekoliko sjanih partija uključujući i onu protiv Barcelone, te je netko u koga se Villarreal mora pouzdati u nadolazećim sezonama.



Underachiever honorable mention: Celta Vigo

Rezime ostalih

Barcelona je sezonu odradila bez velikih problema jer su Atletico i Real imali brdo svojih, te je teško reći da je u domaćim okvirima neuspješna kada tome dodamo finale Copa del Reya. Ipak, ove sezone prvak će imati najmanje bodova u posljednjih 10 godina i prvi puta manje od 90, a sezonu je praktički rješio oko Božića što puno govori i o kompetitivnoti na samom vrhu te o potencijalnom padu kvalitete La Lige.

Valencia se sjajnom drugom polovicom sezone vratila gdje joj je i mjesto - Liga prvaka, ako pobijede Valladolid u zadnjem kolu, a Sevilla i Betis koji su na trenutke ili odlični ili grozni, su na mjestima na kojima bi više-manje trebali biti.

Od 4. do 17. mjesta klubove će dijeliti 15-20 bodova što znaći da od borbe za Europu do borbe za ostanak, ekipe su djelili nizovi od 4-5 dobrih ili loših utakmica. Pomalo nevjerojatno, iako je prilično indikativno za budžete i kvalitete tih ekipa koji su vrlo usporedivi.

Kao zaključak, možemo reći da smo, osim iznimaka poput Getafea i Villareala, gledali poprilično očekivanu sezonu La Lige, a tek će budućih nekoliko sezona pokazati je li ovo generalno pad kvalitete lige ili zanemariva anomalija.

Getafe iskoristio lošu La Ligu?!
La Liga je na samom kraju pa je i vrijeme za konačne zaključke. Situacija na vrhu je odavno riješena i razjašnjena pa se nema potrebe na tome zadržavati. Najzanimljivija borba se još uvijek odvija između Valencije i Getafea za 4. mjesto koje vodi u Ligu prvaka, a upravo je pozicija Getafea na tablici najveće iznenađenje ovogodišnje La Lige, no jesu li ustvari oni zaslužni za to? Getafe iskoristio loše sezone konkurenataTeško je reći je li cijela liga pala u kvaliteti ili se samo kvaliteta izjednačila, no činjenica je da su ove godine pragovi za prva četiri mjesta najmanja u posljednih ...
Getafe iskoristio lošu La Ligu?!
La Liga je na samom kraju pa je i vrijeme ...
05/2019
Liga prvaka: analiza polufinala:

"Finale prije finala", mnogi su rekli za ovu utakmicu, s obzirom da tko god prođe će biti veliki favorit u Madridu. Dvoboj dvaju europskih divova koji nismo gledali već 12 godina bio je težak za prognozirati, ne samo iz rezultatskog aspekta. Kladionice su postavile Barcelonu na vrlo blagog favorita, no već se dugo se govori da je Liverpool missmatch za ovakvu Barcu, što se na trenutke kroz utakmicu jasno vidjelo.

Utakmica je počela baš kako je Klopp htio. Visok tempo, kaos na sredini terena, puno promjena posjeda - konkretne prilike su dolazile kroz tranziciju. Sve ono što Barcinim starim i sporim igračima ne odgovara. Ipak, Valverde je prepoznao takav scenarij pa je energični Vidal u početnoj postavi bio pun pogodak, te je on jedini mogao parirati Liverpoolovom veznom redu.

Liverpool je visokom linijom u 523 postavi sjajno zatvorio Barcinu drugu i treću fazu distribucije. U izostanku Firmina, Wijnaldum je dobio ključnu ulogu čuvati Busquetsa kod iznošenja lopte i to je vrlo dobro odradio. Messi je obično primao lopte na svojoj polovici okružen trojicom i Barceloni je bilo vrlo teško doći u posljednju trećinu. Klopp je glavni missmatch pronašao na Barcinoj lijevoj strani kada je Jordi Alba ostajao visoko. Salah je nekoliku puta izvozao Lengleta i stvorio probleme, no vratari su bili prilično nezaposleni.

Dva događaja koja su odlučila prvo poluvrijeme su bila prilično neizrađena i neočekivana. Barca je u 25. minuti postigla pogodak iz situacije u kojoj gotovo uvijek idu na kontrolu posjeda i vračanje lopte do stopera umjesto centaršuta. Alba je poslao sjajnu loptu, a Suarez je iskoristio totalnu dekoncentraciju Van Dijka za 1-0. Slično, na drugoj strani Henderson je prizvao unutarnjeg Pirla i poslao nevjerojatnu dijagonalu na Manea koji je za pola koraka ostao kratak i prepucao ter Stegena. Barca je imala prednost, Liverpool je igrao dobro.

Na početku drugog poluvremena Liverpool je priprijetio šutevima Milnera i Salaha koje je ter Stegen obranio, no puno važnije je bila naznaka terenske inicijative koju je Liverpool u tim trenutcima preuzeo. Kontrolirali su posjed, a Barca se preselila u dublji 4-4-2 blok. Vrhunac tog perioda je bila akcija nakon koje je Milner s 15m pucao po sredini gola. Liverpoolu je u tom razdoblju najviše falio Firmino koji bi sigurno bio konkretniji u završnici.

Iako se prilike nisu nastavile redati, Liverpool je nastavio dominirati terenom sve do 75. minute, ali onda se dogodio potpuni antiklimaks u režiji Najvećeg. Messi je primio loptu u situaciji kakva se do tada činila "bezopasna" - na 40m između linija, ali ovaj puta je tamo bilo previše prostora. Uz malo sreće i odbijanac od grede Barca je vodila 2-0. Nekoliko minuta poslije, ponovo, "bezopasan" faul na 30-ak metara. Ponovo, Messi. Svima nemoguće, njemu "običan dan u uredu". Perfektan slobodnjak, 600. gol u karijeri za Barcelonu i ogromnih 3-0 za uzvrat. Do kraja utakmice obje ekipe su imale prilku smanjiti, odnosno povećati prednost, ali Salah i Dembele su promašili zicere.

Ova utakmica novi je vrhunac Valverdeove Barcelone, ali i načina kojim se pristupak kup natjecanjima posljednjih godina. Kao Zidaneovom Real, kao Allegrijevom Juveu, kao Francuskoj na Mundijalu, Valverdeu je primarni cilj bio obraniti svoj gol, iako se ideja kosi s Barcinim idealima, vremena se mijenjaju. Takva pragmatičnost, ponekad neuvjerljiva igra koja izuzev Messijevih majstorija ne privlači ljepotom, donosi rezultate. Uz to, kao i u svemu, potrebna je doza sreće, ali i brdo individualne kvalitete u liku i djelu Lea Messija koji igra ponajbolju sezonu karijere. Domaće prvenstvo je već osvojeno, finale Copa del Reya je osigurano, a finale Lige prvaka je na manje od koraka udaljeno. Valverdeu se ne može ništa zamjeriti osim estetike, koju sve više gazi vrijeme.

S druge strane, Liverpool nakon što je prošle godine bio drugi, sada je u polufinalu Lige prvaka odigrao ravnopravnu utakmicu u gostima protiv prvog favorita i nekako izgubio 3-0. U Premiershipu će osvojiti najveći broj bodova u svojoj povijesti i jedan od najvećih uopće, ali svejedno bi mogli gledati u leđa prvaku. Kako zamjeriti Kloppu na ovim ostvarenjima?

Ostalo je još 90 minuta dvomeča, ali ovako posloženoj Valverdeovoj Barceloni i Messiju koji je ponovo na jednom od vrhunaca karijere, šanse da se dogodi pomračenje uma kao protiv Rome, ravne su nuli.

Vrhunac Valverdeove Barcelone
"Finale prije finala", mnogi su rekli za ovu utakmicu, s obzirom da tko god prođe će biti veliki favorit u Madridu. Dvoboj dvaju europskih divova koji nismo gledali već 12 godina bio je težak za prognozirati, ne samo iz rezultatskog aspekta. Kladionice su postavile Barcelonu na vrlo blagog favorita, no već se dugo se govori da je Liverpool missmatch za ovakvu Barcu, što se na trenutke kroz utakmicu jasno vidjelo. Utakmica je počela baš kako je Klopp htio. Visok tempo, kaos na sredini terena, puno promjena posjeda - konkretne prilike su dolazile kroz tranziciju. Sve ono što Barcinim starim i ...
Vrhunac Valverdeove Barcelone
"Finale prije finala", mnogi su rekli za ovu utakmicu, s ...
04/2019
Liga prvaka: Barcelona, Tottenham, Ajax i Liverpool su u polufinalu

"Koliko god je Real loš, prolazi protiv Ajaxa lagano, na iskustvo...", nakon rezultata 1-2 u Amsterdamu - "Ma, Real to doma ne može izgubiti...", Ajax gazi Real na Bernabeu, prolazi u četvrtfinale i ždrijeb mu dodjeljuje Juventus - "Uh, najgori mogući matchup za Ajax, Juve je preiskusan i organiziran, sad nemaju nikakve šanse za prolazak...", nakon 1-1 u Amsterdamu - "Juve je igrao koliko mu je trebalo..." - mislim da sam pokazao što želim reći. To su bile samo od nekih izjava tokom posljednjih par mjeseci Lige prvaka koje su se odnosile na Ajax, a da nisu bile samo priče u prazno, takva predviđanja imale su i kladionice.



Prvo poluvrijeme uzvrata se odigralo baš onako kako se i predviđalo i kako je Allegri htio - borba na sredini terena, tamo gdje su svi mislili da će Ajax izgubiti čisto na temelju fizikalija Schonea i De Jonga koji su nekoliko razina slabiji trkački i duel igrači od Matuidija i Cana/Bentancura. Ipak, Ajax je tokom utakmice imao 33 osvojena duela, 11 više od Juventusa (9-4 zračni dueli), a u prvom poluvremenu je napravio nekoliko prekršaja na rubu kartona, po "seljačkom" - čisto da pokažu protivniku da su spremni na duel igru. U takvoj igri često odlučuju sitnice, prekidi, odbijanci. Juve je ciljao prekide i centaršute zbog Ajaxovih nedostataka u skoku. Jedan takav je i iskoristio, kada je Ronaldo na korneru uigranom akcijom pobjegao jedinom čovjeku koji ga u teoriji može čuvati - De Ligtu. Ajax je imao sreće i zabio odbijanac koji je poništio Juveov gol u gostima i vratio sve na početak. Ipak, Ajax je igrao u gostima, a ten Hag je do tada pobijedio Allegrija u njegovoj igri i time dobio psihološku prednost. Onda je počeo rock'n'roll.


Ajax se u drugom poluvremenu otvorio, nametnuo svoj ritam brzim protokom lopte, sve je više igrača gurao prema naprijed, a visoki presing je sve bolje radio - Juve je bio praktički bezopasan. U takvom kontekstu, malo ljudi će spomenuti Donnya van de Beeka pored španera kakvi su Ziyech, Tadić i Neres. "Desetka", koja nosi broj 6 na leđima i nema skoro nikakvu karakteristiku one "desetke" na kakvu se misli, svih je 180 minuta ovog dvomeča zatvorila glavnog Juventusovog playmakera Pjanića i ostavila Juventus na vrlo bezidejnom napadačkom sustavu.

Ajax je redao šanse, Sczeszny je spašavao, Juve bio sve frustriraniji svojom nemoći, a Allegri, kojemu je glavni forte moć da promjeni tijek utakmica svojim taktičkim odlukama, je ubacio Keana, Bentacura i Cancela držeći se svog plana koji je ostao ne promjenjen od prve minute dvoboja u Amsterdamu. Napokon, u 67. minuti ten Haag je nagrađen za svoju inicijativu, a Allegri kažnjen za svoju konzervativnost - i to onako poetski, iz prekida, unatoč tome što je Ajax imao niz prilika iz otvorene igre koje je zakomplicirao svojom razigranošću. Do kraja utakmice se ništa nije promjenilo, Juve je ostao bezopasan, a Ajax je mogao povećati vodstvo.


Ono što prolazi ispod radara u ovakvoj situaciji je to da glavni favorit ovogodišnjeg natjecanja (uz City i Barcelonu) je pokazao da ima praktički jedan jedini koristan mehanizam u otvorenoj napadačkoj igri (valjda najjednostavniji) - overload jedne strane, brzi prijenos na beka koji je slobodan na suprotnoj, centaršut na Ronalda. Sve ostalo se svodi na prekide i korištenje protivnikovih individualnih grešaka. Unatoč rečenome, Allegri je Cancela, ključnog čovjeka za taj sustav, odlučio ostaviti na klupi jer je neodgovoran defanzivno, a sjajni individualci kao Dybala i Douglas Costa, od dolaska Ronalda su tamo zacementirani i nemaju konkretnu ulogu u ekipi.

Ajax se nakon (pardon) pišanja na europskog prvaka, popišao i na glavnog favorita, ali i na sve one izjave i predviđanja s početka teksta, s kojima sam se i sam složio. Njihov san se nastavlja i koliko god je klišej u ovakvim trenutcima spomenuti velikog Johana Cruyffa, Totaalvoetbal i da je "nogomet pobjedio", moramo se s time složiti. Ajaxov bezkompromisni pristup ovogodišnjoj Ligi prvaka s mladićima iz vlastite akademije jest velika pobjeda za nogomet.

And we don't even care about what they say
"Koliko god je Real loš, prolazi protiv Ajaxa lagano, na iskustvo...", nakon rezultata 1-2 u Amsterdamu - "Ma, Real to doma ne može izgubiti...", Ajax gazi Real na Bernabeu, prolazi u četvrtfinale i ždrijeb mu dodjeljuje Juventus - "Uh, najgori mogući matchup za Ajax, Juve je preiskusan i organiziran, sad nemaju nikakve šanse za prolazak...", nakon 1-1 u Amsterdamu - "Juve je igrao koliko mu je trebalo..." - mislim da sam pokazao što želim reći. To su bile samo od nekih izjava tokom posljednjih par mjeseci Lige prvaka koje su se odnosile na Ajax, a da nisu bile samo priče ...
And we don't even care about what they say
"Koliko god je Real loš, prolazi protiv Ajaxa lagano, na ...
Mali ispravak beskompromisni sa s, a ne z. - Fenix22, 18.4.19. 8:09, 0 0 0
pardon, 2. analiza zaredom koju sam pisao, tipfeler - Luca1010, 18.4.19. 9:22, 0 0 0
Sve pet, dobra analiza. - Fenix22, 18.4.19. 12:34, 0 0 0
04/2019
Liga prvaka: Barcelona, Tottenham, Ajax i Liverpool su u polufinalu

Iako se možda nije činilo tako, ispred Valverdea je bila najbitnija utakmica njegova dosadašnjeg mandata na klupi Blaugrane. Barci već tri sezone zaredom izmiče polufinale Lige prvaka pa su i igrači i sam Valverde nekoliko puta izjavili da je fokus ove sezone upravo na tom natjecanju. Osim ranih ispadanja, Barcelona je zadnjih godina izgledala vrlo vrlo blijedo u knock-out fazi (porazi 4-0 od PSG-a, 3-0 od Juvea, 3-0 od Rome itd.) pa navijači osim rezultatskog uspjeha očekuju i svojevrsni "statement" da nisu samo favorit na papiru koji bi ponovo mogao rano izletiti.

Prva utakmica četvrtfinala s Unitedom naravno da takvo nešto nije ponudila jer se Valverde po običaju odlučio na taktiku bez rizika koja će možda donijeti najbolje šanse za prolazak dalje, ali i na taktiku koja ne odgovara većini pojedinaca u trenutnoj ekipi, a niti navijačima koji mu zamjeraju pragmatičnost još od njegova dolaska. Iako Unitedu treba dati kredita za određene periode utakmice na Old Traffordu jer su pokazali inicijativu za napadačku igru (prvenstveno druga polovica prvog poluvremena), Valverde je svojim pristupom zaslužan za izgled i konačni ishod utakmice, ali i za ostavljanje prostora Unitedu za potencijalni "lucky punch" na Camp Nou. Rezultat 1-0 u gostima jest bio pozitivan rezultat, no dojam u drugom poluvremenu je bio takav da je Barca mogla više, ali joj je ovo bilo dovoljno.

Takvim mentalitetom Barcelona je ušla i u ovu utakmicu. Neopreznu obranu nakon pola minute iznenadilo je utrčavanje Rashforda koji je pogodivši gredu propustio veliku priliku da već na startu anulira Barcinu prednost.

United je nastavio s visokim presingom koji je na Old Traffordu nekoliko puta naterao Barcu na opasne greške ispred vlastitog gola, no iako je taj plan izgledao vrlo dobro, sve je palo u vodu već u 16. minuti kada je Messi iskoristio greške Younga i Freda, te zabio prvi gol u četvrtfinalu Lige prvaka nakon 6 godina. 4 minute poslije postigao je drugi pogodak koji ide na dušu Davidu De Gei, a ako je uopće postojalo pitanje tko ide dalje, tada je bilo riješeno. United je psihološki pao, a do kraja utakmice gledali smo prijateljski susret koji je začinio Coutinho svojim klasičnim eurogolom. Barca je napokon zaustavila duhove četvrtfinala i opravdala ulogu favorita.

Greške igrača Uniteda i Barcina superiorna individualna kvaliteta u obliku Messija su u vrlo kratkom roku prelomile ovaj meč i ostavile nas bez nekakvog prostora za naprednije analize utakmice i stanja ovih ekipa. Ostavljen je i dojam da je Barca do polufinale došla u drugoj ili trećoj brzini, te da ćemo njezin vrhunac koji je i pred sam kraj sezone enigma, potencijalno vidjeti tek protiv Liverpoola.

U tom matchupu puno je stvari neizvjesno i izjednačeno, a o tome možemo više pričati ako/kada Liverpool potvrdi svoj prolazak dalje. Ukratko, Redsi se čine da bi mogla biti missmatch ovakvoj Barci, no Barcelona zbog velike prednosti u La Ligi ima luksuz odmaranja igrača i u sljedećih 15-ak dana može se kompletno fokusirati na polufinale, dok će Liverpool do samog kraja Premiershipa morati ulagati velike snage u borbu za naslov protiv Citya.

United se posljednjih tjedana, nakon "zanosa novog trenera" i čuda protiv PSG-a, vratio na razinu koja se očekuje od ekipe njihove kvalitete. Povratak u borbu za treće/četvrto mjesto u Premiershipu je bio primarni cilj Solskjaeru kada je preuzimao klupu od Mourinhovog rasula, a potencijalni rezultati u Ligi prvaka bi bili samo bonusi. Kvalifikacija za sljedeću sezonu u ovome natjecanju je njima, uostalom kao i ostaloj trojci koja se bori za ta mjesta, apsolutni imeprativ i će to odrediti kolko im je sezona ustvari uspješna, iako će o tome po svemu sudeći odlučivati samo bod ili dva.

 

Barca lakoćom napokon u polufinalu
Iako se možda nije činilo tako, ispred Valverdea je bila najbitnija utakmica njegova dosadašnjeg mandata na klupi Blaugrane. Barci već tri sezone zaredom izmiče polufinale Lige prvaka pa su i igrači i sam Valverde nekoliko puta izjavili da je fokus ove sezone upravo na tom natjecanju. Osim ranih ispadanja, Barcelona je zadnjih godina izgledala vrlo vrlo blijedo u knock-out fazi (porazi 4-0 od PSG-a, 3-0 od Juvea, 3-0 od Rome itd.) pa navijači osim rezultatskog uspjeha očekuju i svojevrsni "statement" da nisu samo favorit na papiru koji bi ponovo mogao rano izletiti. Prva utakmica četvrtfinala s Unitedom naravno da takvo ...
Barca lakoćom napokon u polufinalu
Iako se možda nije činilo tako, ispred Valverdea je bila ...
04/2019
Liga prvaka: analiza četvrtfinala:

Iako je pred Liverpoolom bilo četvrfinale Lige prvaka, navijači su utakmicu s Portom dočekali kao olakšanje u odnosu na pritiskom ispunjene teške utakmice Premiershipa u kojem vode mrtvu trku sa Cityjem. Usprkos relativno lošem dojmu kojeg su u zadnjih nekoliko utakmica ostavili, Redsi su nanizali 5 pobjeda zaredom, a idealan scenarij je za Kloppa i ekipu bio "riješiti" dvomeč s Portom u prvoj utakmici na Anfieldu i što je više moguće koncentrirati se na subotnju utakmicu s Chelseajem.



Prošle godine smo također imali priliku vidit dvoboj ovih ekipa, ali u osmini finala ovog natjecanja. Liverpool je imao isti cilj kojeg su i tada rutinski obavili - pobjedili su Porto na Dragau 0-5 u prvoj utakmici i s lakoćom prošli dalje. Vrlo malo stvari se od tada promjenilo.

Klopp je za ovu utakmicu odlučio nagraditi Keitu za gol Southamptonu, a time je Wijnaldum dobio prijeko potreban odmor, u vezi se nakon odličnog poluvremena našao i Henderson, dok je izostanak sjajnog Robertsona na beku krpao Milner.

Conceicao se u svom mandatu na klupi Porta pokazao kao vrlo pragmatičan, prilagođavajući se praktički svakoj jačoj ekipi, pogotovo u Ligi prvaka, pa nekakav napredniji napadački sustav nije razrađen. Porto najčešće igra u 4-4-2 na način da se krila uvlače u sredinu ostavljajući strane bekovima, pogotovo lijevom Alexu Tellesu koji ima fantastičan centaršut i ponajbolji je igrač portugalske lige. Problem Porta je što imaju visoke i teretne napadače Soaresa i Maregu koji ne sudjeluju u izgradnji napada, pa se ćesto igra svede upravo na centaršute, duge lopte i prekide, iz kojih su izrazito dobri. Sve to je Klopp vrlo lako detektirao. Telles se izgubio u obrambenim zadacima, Lovren (prvi puta u prvoj postavi nakon 3 mjeseca) i van Dijk su bez problema odnosili zračne duele protiv Soaresa i Marege koji su čekali duge lopte, a i prekide (kojih skoro nije ni bilo) su im onemogućili stajanjem na 20-ak metara. Porto, osim dvijema prilikama Marege koji je bio jedini napadački raspoložen, nije konkretno zaprijetio Alissonu.



U napadu Liverpool je vrlo lako stvarao višak na stranama, pogotovo na Portovoj lijevoj gdje se Salahu pridruživao Alexander-Arnold (jednako bi bilo i na desnoj da je igrao Robertson umjesto Milnera). Tellesu i 34-godišnjaku Maxiju Pereiri defanziva nije jača strana, a odluka Portovog trenera da obrana stoji nešto više od očekivanog mu se obila o glavu već u 5. minuti kada je Mane ostao na širokom prostoru jedan na jedan s Pereirom, nakon čega je Liverpool i poveo 1-0 pogotkom Keite. Nakon toga Porto se prebacio u nekakvih dubljih 5-2-3 (3-4-3), no i takve poduplane strane su i dalje curile te je Firmino nakon sjajne akcije Hendersona i Arnolda povećao rezultat na 2-0.



Nakon drugog gola tempo utakmice se smirio, Liverpool je propustio nekoliko šansi povećati vodstvo, a da su Mane i Salah odigrali nešto bolje utakmice, rezultat bi sigurno bio uvjerljiviji. Kombinirano su imali tek 9 od 26 dobivenih duela, 4 od 9 uspješnih driblinga i ostali su bez prave prijetnje za gol Casillasa. Egzekuciju je ovaj puta preuzeo Firmino koji je dodao i asistenciju, a igrač utakmice svakako je bio Naby Keita, koji je odigrao vrlo dobru all-around partiju i nastavlja povećavati ulogu u Kloppovom sustavu.



Iako rezultat od 2-0 može sugerirati da dvomeč nije gotov i da se još uvijek nešto pita Porto na Dragau, Portugalci nisu pokazali apsolutno ništa čime bi mogli ugroziti prolaz Liverpoola u polufinale. Čuda se događaju, no da bi Porto uopće imao šanse za čudo, Redsi će si prvo morati sami pucati u noge.

Rutinski Liverpool
Iako je pred Liverpoolom bilo četvrfinale Lige prvaka, navijači su utakmicu s Portom dočekali kao olakšanje u odnosu na pritiskom ispunjene teške utakmice Premiershipa u kojem vode mrtvu trku sa Cityjem. Usprkos relativno lošem dojmu kojeg su u zadnjih nekoliko utakmica ostavili, Redsi su nanizali 5 pobjeda zaredom, a idealan scenarij je za Kloppa i ekipu bio "riješiti" dvomeč s Portom u prvoj utakmici na Anfieldu i što je više moguće koncentrirati se na subotnju utakmicu s Chelseajem. Prošle godine smo također imali priliku vidit dvoboj ovih ekipa, ali u osmini finala ovog natjecanja. Liverpool je imao isti cilj kojeg ...
Rutinski Liverpool
Iako je pred Liverpoolom bilo četvrfinale Lige prvaka, navijači su ...
04/2019
Tribina hipoteza

U 31. kolu La Lige čekala nas je potencijalno odlučujuća utakmica po pitanju njezinog osvajača za sezonu 2018./19. Vodeća Barcelona je na Camp Nou dočekala Atletico Madrid kojem je bježala 8 bodova, tako da su Madriđani imali imperativ pobjede kako bi uopće imali šanse za osvajanje titule. Slobodan vikend uoči četvrtfinala Lige prvaka osoblje Manchester Uniteda je iskoristilo na gledanje onoga što ga očekuje za četiri dana nadajući se da će naučiti nešto od Simeonea.

Valverde je na teren poslao "udarnu" postavu koja je bila osvježena ostavljanjem Piquea, Roberta, Rakitića i Messija na klupi na gostovanju u Villarealu što se u toj utakmici uvelike vidjelo na Barcinoj igri. Umtiti i ostatak obrane su bili očajni, a vezna linija bez Rakitića i pomoći Messija je vrlo teško kontrolirala posjed pa je Villareal uspio nametnuti brzi tempo i izrešetati ter Stegena s četiri gola. Jedina pozitiva iz utakmice na Ceramici je bilo uvrštavanje Malcoma u prvu postavu koji je ponovo pokazao da Valverde treba računati na njega, te je vrlo dobro iskoristio izostanke Dembelea koji bi trebao biti spreman za United.

Simeone nije puno mudrovao pa je zaigrala standardna 4-4-2 postava za "velike" utakmice u kojoj Saul i Koke igraju krilne pozicije, Partey i Rodri centralne, dok su klasični krilni napadači ostali na klupi. Iako im je bila potrebna pobjeda, čuvanje vlastite mreže je Atleticu uvijek primarna zadaća.



Prvih 25 minuta prošlo je u znaku visokog tempa kojeg je Atletico nametnuo i u tom periodu je začudo kontrolirao posjed, iako nisu stvorili konkretne prilike. Valverde je u skladu s tim Coutinhu dao odgovorniju ulogu u pozicijskoj igri što je značilo da se spuštao pomoći Albi pa je Barca igrala obranu u 4-4-2.

Barca se u tom periodu periodu koncentrirala na situacije kada je Atletico slao "previše" igraća u napad. Busquets je nekoliko puta sjajnim čitanjem igre presjecao Atleticova dodavanja što je rezultiralo brzim tranzicijama kroz Messija. Dvije takve situacije umalo su rezultirale golom, no jednom je spašavala vratnica, drugi puta Oblak. Obje su došle preko nešto obrambeno slabije desne strane Atleticove obrane na kojoj su igrali Arias i Saul što je već opće poznata Messi-Alba "telepatska" veza lako iskoristila. Glavni razlog zbog čega Valverde ćesto na taj način postavlja ekipu je taj da Barca ove sezone nije pokazala da ima konkretna sistemska rješenja za ekipe (poput Atletica) koje se brane "bunkerom" kao što je imao primjerice Juventus slanjem beskonačnog broja centaršuteva na izvrsne skakače.

U 29. minuti je nastupio šok za Atletico. Diego Costa na prepoznatljiv način rješava ovu utakmicu i odvodi ju u prilično dosadne vode. Nakon njegovog ispada i crvenog kartona Atletico se kompletno povukao u svoju trećinu. Iako je Simeone odmah uveo krilo Correu umjesto beka Ariasa, Atletico praktički nije imao nikakvu tendenciju za izlaskom prema naprijed, niti igrače koji bi to individualno mogli iznijeti. Jedine šanse Atletica do kraja utakmice bila su dva prekida.

Kada je Simeone u 60. minuti uveo Moratu umjesto drugog beka potpuno riskirajući i nadajući se da će on uzeti pokoji duel i zadržati loptu u Barcinoj polovici, Barci se dodatno otvorio prostor. Valverde je to lako detektirao, uveo Malcoma umjesto Arthura i stavio ga vrlo široko na desnu stranu čime je kompletno otvorio sredinu za Messija.



Šanse su se počele redati i Barca je u nekoliko navrata bila vrlo blizu pogotku, no sjajni Oblak je krajnjim naporima držao mrežu netaknutom. Da bi konačno svladali Slovenca, tek u 84. minuti, Suarez je morao postići svoj najljepši gol sezone. Utakmica, a i prvenstvo je tada bilo rješeno. Messi je dvije minute poslije na sebi svojstven način dodao drugi pogodak za konačno slavlje.

Da nije bilo još jednog u nizu ispada Diega Coste, utakmica bi definitivno otišla drugim smjerom jer je Atletico prije crvenog kartona ipak pokazao da nije došao isključivo se braniti, a i Simeone ne bi morao posezati za riskantnim izmjenama. Barca do kraja sezone ima prilično lagan raspored i može se kompletno posvetiti Ligi prvaka.

Titula osigurana
U 31. kolu La Lige čekala nas je potencijalno odlučujuća utakmica po pitanju njezinog osvajača za sezonu 2018./19. Vodeća Barcelona je na Camp Nou dočekala Atletico Madrid kojem je bježala 8 bodova, tako da su Madriđani imali imperativ pobjede kako bi uopće imali šanse za osvajanje titule. Slobodan vikend uoči četvrtfinala Lige prvaka osoblje Manchester Uniteda je iskoristilo na gledanje onoga što ga očekuje za četiri dana nadajući se da će naučiti nešto od Simeonea. Valverde je na teren poslao "udarnu" postavu koja je bila osvježena ostavljanjem Piquea, Roberta, Rakitića i Messija na klupi na gostovanju u Villarealu što se ...
Titula osigurana
U 31. kolu La Lige čekala nas je potencijalno odlučujuća ...
03/2019
Može li Luka Jović zamijeniti Suareza u Barceloni?

Eintracht ove sezone nastavlja biti jedna od "najsimpatičnijih" ekipa u Europi. Iako je prošle sezone na kormilu s Nikom Kovačom priredila nekoliko iznenađenja od kojih je najznačajnije osvajanje domaćeg kupa, ove godine smo znali da je to već dobro posložena momčad koja je sada i jedini branitelj njemačke časti u kontinentalnim natjecanjima. Unatoč odlasku nekih bitnih igrača i ne dovođenju značajnih pojačanja, Kovačev nasljednik Adi Hutter uspio je ove sezone unaprijediti određene mehanizme u kojoj su se istakao prvenstveno napadački trojac Haller, Rebić i od njih najvrijedniji* Luka Jović.



*Najvrijedniji po Transfermarku:

Luka Jović - 55,00 Mil.
Sebastien Haller - 40,00 Mil.
Ante Rebić- 35,00 Mil.

Luka Jović je rođen u malom selu zvanom Batar blizu Bijeljine u Republici Srpskoj. Igrajući na turniru mlađih uzrasta u Beogradu, već sa 7 godina ga je primjetila Crvena Zvezda, a 2005. godine njegovi su roditelji na stolu imali ponude i iz Partizana, no Luka je htio samo Zvezdu. Tamo je prošao je kroz sve mlađe kategorije putujući narednih 6 godina svaki dan na treninge i utakmice iz Batara u Beograd, a njegova sposobnost zabijanja golova donijela mu je status "wonderkida". 2014. godine, sa 16 godina i 5 mjeseci debitirao je za prvu ekipu Zvezde srušivši rekord legende Dejana Stankovića kao najmađeg igrača koji je nastupao za ovaj klub, a da bi se "san" potpuno ostvario, 2 minute nakon ulaska odmah je zatresao mrežu Vojvodine u utakmici koja je potvrdila Zvezdin naslov prvaka. Sljedećih godina nastavio je pokazivati svoj talent, a kako je Benfica već dugogodišnji "fan" dovođenja mladih srbijanskih igrača, nije mogla odolijeti Joviću, pa ga je 2016. ugrabila. Marljiv rad u Benfici B ipak nije mogao biti nagrađen minutama u prvoj ekipi zbog prisutstva sjajnih Jonasa i Raula Jimeneza, pa je tada Jović poslan na dvogodišnju posudbu u Frankfurt koji ima opciju otkupa na kraju posudbe.
U prvoj sezoni u Frankfurtu dobio je dovoljno minuta da bi pokazao svoj talent. Postigao je 8 golova u 22 nastupa (samo 9 u prvoj postavi, 42 min po utakmici) u Bundesligi, te gol u finalu DFB Pokala kojim je srušio veliki Bayern. Ove sezone njegove brojke vinule su se u nebesa i Jović je s 21 godinom postao apsolutni hit Bundeslige, ali i Europe jer mnoge velike ekipe traže mlade centralne napadače.



Jović je trenutno 2. strijelac Bundeslige s 15 golova, zabijajući svakih 105 minuta što su brojke vrlo usporedive s najboljim ovosezonskim "devetkama". Dodao je i još 5 asistencija. U Europskoj ligi zabio je sjajnih 7 golova u 10 nastupa uz 1 asistenciju. "Dovoljno" da bi Barcelona zagrizla, čiji su mediji uvjereni da je Jović idealna zamjena Luisu Suarezu kojega sve više stižu godine. No, dosta o brojkama koje svi znamo, kakav je Jović zapravo igrač, može li stati u kopačke Suarezu i je li generalno dobar fit za Barcelonu?



Poacher koji može postati kompletan centarfor

  • Jović je igrač postora. Njegove utrčavanja i kretnje bez lopte su već sada elitne, što se sjajno nadovezuje na Hallerove mogućnosti osvajanja zračnih duela i proigravanja, pa je tako Haller većinu od svojih 12 ovosezonskih asistencija podjelio upravo Joviću.
  • Kada se nađe u prilici Jović je izuzetno miran, akcije završava efikasno, s obje noge, volejima, glavom, potkopavanjima, a više od 90% golova zabio je unutar šesnaesterca u kojem se sjajno snalazi.
  • Dovoljno je čvrst i skočan da bi osvojio pokoji zračni duel iz kojih je i postigao nekoliko pogodaka, ali je i dovoljno brz i agilan da bi to koristio protiv visokih stopera, generalno fizički vrlo sličan Suarezu
  • Iako sam ih istakao kao minuse, kontrola lopte i "pass igra" nisu to nužno jer je pokazao da može kvalitetno upošljavati suigrače. To su stvari na kojima Jović mora raditi da bi eventualno funkcionirao u Barceloni. Protiv ekipa koje će se braniti u dubokom bloku, ćesto neće imati dovoljno prostora koji je moći iskorištavati pa će morati poraditi na suradnji sa suigračima te zadržavanju lopte okrenut leđima, nešto što je Suarez kroz godine u Barceloni sjajno radio, a što ga sve više "izdaje". Ako bi ova dva skilla dodao u svoj repertoar, uz elitno kretanje i završnicu koju već posjeduje, Jović bi postao kompletan napadač kao što je i Suarez.


Iako je Suarez bolji u većini kategorija, statistika je vrlo usporediva, a kada bi se brojke "adjust-ale" na "per 90 mins" jer Jović igra 66 minuta po utakmici, a Suarez 84, Jović bi vjerojatno već sada nadmašio Suareza u nekim kategorijama

Luka Jović ne samo da je dobar fit za Barcelonu jer bi u narednim godinama trebao postati jedan od najboljih "devetki" svjetskog nogometa, trenutno je i jedini igrač elitnog potencijala koji se nudi po "bargain" cijeni od 60-ak milijuna eura koliko navodno Eintracht traži, a uz to, dečko ima 21 godinu i uz već riješeni transfer De Jonga, potencijalni transfer De Ligta i igrače koje imaju, Barca oformila bi sjajnu mladu jezgru za budućnost koja bi imala vremena naučiti nešto i od najvećih koji su igrali ovu igru.

Kakav je fit Luka Jović za Barcelonu?
Eintracht ove sezone nastavlja biti jedna od "najsimpatičnijih" ekipa u Europi. Iako je prošle sezone na kormilu s Nikom Kovačom priredila nekoliko iznenađenja od kojih je najznačajnije osvajanje domaćeg kupa, ove godine smo znali da je to već dobro posložena momčad koja je sada i jedini branitelj njemačke časti u kontinentalnim natjecanjima. Unatoč odlasku nekih bitnih igrača i ne dovođenju značajnih pojačanja, Kovačev nasljednik Adi Hutter uspio je ove sezone unaprijediti određene mehanizme u kojoj su se istakao prvenstveno napadački trojac Haller, Rebić i od njih najvrijedniji* Luka Jović. *Najvrijedniji po Transfermarku: Luka Jović - 55,00 Mil.Sebastien Haller - 40,00 ...
Kakav je fit Luka Jović za Barcelonu?
Eintracht ove sezone nastavlja biti jedna od "najsimpatičnijih" ekipa u ...
Nisam gledao Jovića skoro nikako, pogleda tvoj screen o statističkim kategorijama i taman pomislim pa je ovo nešto kao Suarez i taman ti to napisa 1 min u tekstu :) - Fenix22, 22.3.19. 20:52, 0 0 0
Bravo, baš dobar tekst. - BruceWayne, 25.3.19. 14:31, 0 0 0
03/2019
Tribina hipoteza

Nakon što je prije dva tjedna iz utrke za sve naslove eliminiran Real, ovog vikenda imali smo priliku vidjeti kako i drugi madridski klub posustaje u domaćem prvenstvu čiji je ishod, doduše, već bio prilično izvjestan, ali si je na gotovo isti način upropastio sezonu ispadanjem u Ligi prvaka. Time je Barcelona ostala jedini španjolski predstavnik u četvrtfinalu najelitnijeg klupskog natjecanja, ali je i dobila priliku odvojiti se na ogromnih 10 bodova od prvog pratitelja u La Ligi i tako potencijalno dobiti više prostora za rotacije kada dođu utakmice protiv Uniteda i eventualno polufinale Lige prvaka.

Da bi iskoristila tu priliku Barcelona je morala pobjediti Betis na Benito Villamarinu. Iako konačni ishod utakmice izgleda kao samo "običan dan u uredu" Lea Messija i društva, dvoboj je imao puno veći značaj za Valverdea jer mu je Quique Setien u prvoj ovosezonskoj utakmici ove dvije ekipe na Camp Nou donio jedini domaći poraz u svim natjecanjima, ali mu je i očitao lekciju. Osim toga konkretno je pokazao kako igrati protiv ove Barcelone i to je sve učinito sa stilom, pa je s razlogom ta utakmica jedan od "highlight-a" ovosezonske La Lige.



Valverde se očito marljivo pripremio za ovu utakmicu pa je tako u prvih 11 odlučio izvesti čak 4 centrala veznjaka: Busquetsa, Arthura, Rakitića i Vidala. Na prvi pogled, svi navijači su pomislili da se još jednom radi o nekom nebuloznom Valverdeovom rješenju dok na klupi "trune" Malcom ili su se pitali zašto je Coutinho baš nakon prve dobre utakmice (uzvrat protiv Lyona) od posljednjih nekoliko ostao bez mjesta u početnih 11.
Ako pogledamo "heat-mape" Sofascorea ova četiri veznjaka, dobit ćemo dojam da ih je Valverde barem veći dio utakmice zamislio u nekakvom klasičnom 442-rombu gdje je Arthur bio najistureniji, a Rakitić i Vidal na stranama. Međutim tijekom cijele utakmice mogli smo primjetiti koliko je četvorka bila fluidna. Igraći su se ćesto našli na "tuđim" pozicijama, a formacija se u nekim trenutcima mjenjala i u Atleticov 4-4-2 (skoro 4-2-2-2).

Valverde je u utakmici na Camp Nou imao veliki problem s kontoliranjem vezne linije i samog tempa utakmice kojeg su nametali Betisovi veznjaci Carvalho, Guardado, Canales i Lo Celso kojih je uvijek bilo jedan više. Ovoga puta svaki je imao svoga čuvara i Barcelona je strukturiranim visokim presingom onemogućila Betisove brze i okomite izlaske u napad koji su na Camp Nou bili izuzetno efektivni. Nije odmogla ni činjenica da su Messi i Suarez bili nešto raspoloženiji u obveznoj igri nego inače, pa je presing funkcionirao još jednu razinu bolje. Ćesto su Betisovi stoperi morali ispucavati lopte koje su Pique i Lenglet lako kupili ili su riskantnom igrom davali Barceloni lopte na 25-30 metara od gola iz kojih su, između ostalog, došla i oba gola u prvom poluvremenu. Posebno dobar primjer Barcinog presinga je sekvenca prije slobodnjaka iz kojeg je Messi postigao prvi gol. Betis je 4 ili 5 puta zaredom pokušao izaći iz svoje trećine, svaki put su bili onemogućeni, da bi zadnji puta Barca napokon iskoristila izgubljenu loptu i Arthur je iznudio slobodnjak na 20 metara od Betisovog gola.



Ipak, ovakva postava zajedno s Valverdeovim taktikičkim zamislima imala je svoj utjecaj na napadačku igru. Barca je prvi puta ove sezone prepustila protivniku posjed lopte (Betis je imao 56%) i imala najmanji posjed u La Ligi još od sezone 04/05, zaista nevjerojatno. Rakitić, Arthur i Vidal zajedno jednostavno nisu bili kompatibilni da bi pozicijska napadačka igra izgledala "lijepo" pa čak ni funkcionalno jer je nedostatak dodatnog playmakera/driblera bio očit, tako da se igra svela ponajviše na iskorištavanje protivničkih grešaka i Messijevu magiju koje po tko zna koji put nije nedostajalo i "koza" je postigla još jedan nevjerojatan hat-trick za pljesak cijelog stadiona. Na kraju krajeva (utakmice) to je donijelo rezultat i zato treba čestitati Valverdeu jer je uzvratio Setienu za onaj, već spomenuti poraz. Ono gdje ja, kao navijač Barcelone vidim dugoročni problem, koji se naravno, konstantno spominje otkako je Valverde na klupi Barcelone je prelazak na pragmatični sustav u kojemu je Barcelona nekakva ekipa koja se prilagođava protivniku koji je po svim parametrima nekoliko razina ispod nje, toliko da se ponekad isključivo i pomalo slijepo gleda na rezultat, a ne na kompletan dojam koji ekipa ostavlja. Sustav u kojemu Vidal i Paulinho dobijaju beskonačno više minuta od Alene ili Malcoma.
U istom kontekstu možemo gledati i oba nedavna El Classica, te gotovo svaku utakmicu tokom Valverdeovog mandata. Iako se nastavljaju sjajni rezultati, pogotovo u domaćim natjecanjima koja su po svemu sudeći na korak od osvajanja i njihove obrane, uvijek me takav pristup utakmicama prisjeti one protiv Rome. Možda pretjerujem, ali dojam je da ova ekipa na čelu s Messijem kojemu je ostalo malo vremena na vrhuncu je trebala ne samo pobjeđivati, nego to raditi na načine na koje smo navikli u prvoj polovici ovog desetljeća.

Da se vratimo konkretno na današnje Valverdeove ideje i pitanju hoće li one ponovno ugledati svjetlo dana u nekim važnijim utakmicama do kraja ove sezone. Moj odgovor bi bio da ne bi trebale, barem ne protiv Uniteda u četvrfinalu Lige Prvaka. United će se vrlo vjerojatno braniti u dubokom bloku i prepustiti Barceloni posjed te će tražiti prilike kroz duge lopte na Lukakua ili Rashforda kao protiv PSG-a, tako da četiri veznjaka iz utakmice protiv Betisa ne bi imala nikakav doprinos napadačkoj igri Barcelone i bio bi prijeko potreban igrač koji će osim Messija moći stvoriti višak, ali... Dembele je zbog ozljede upitan za prvu utakmicu protiv Uniteda, Coutinho nikako da uđe u formu, a na Malcoma Valverde očito ne računa, što dovodi do zaključka da ipak postoji šansa da ponovo vidimo romb u prvoj utakmici koja se igra na Old Traffordu gdje će Valverde po običaju ići sa što manjim rizikom.

Valverde dlaku mijenja, ali ćud ne
Nakon što je prije dva tjedna iz utrke za sve naslove eliminiran Real, ovog vikenda imali smo priliku vidjeti kako i drugi madridski klub posustaje u domaćem prvenstvu čiji je ishod, doduše, već bio prilično izvjestan, ali si je na gotovo isti način upropastio sezonu ispadanjem u Ligi prvaka. Time je Barcelona ostala jedini španjolski predstavnik u četvrtfinalu najelitnijeg klupskog natjecanja, ali je i dobila priliku odvojiti se na ogromnih 10 bodova od prvog pratitelja u La Ligi i tako potencijalno dobiti više prostora za rotacije kada dođu utakmice protiv Uniteda i eventualno polufinale Lige prvaka.Da bi iskoristila tu priliku ...
Valverde dlaku mijenja, ali ćud ne
Nakon što je prije dva tjedna iz utrke za sve ...
Pod pretpostavkom da će Barca proći Utd, a Lpool Porto, što je vrlo vjerojatno, kako bi Barca mogla izaći na kraj s Lpoolom osim da ponovi recept kao s Betisom. Mislim da bilo kakva pozicijska igra protiv Lpoola će značiti sigurno ispadanje od istoga - Fenix22, 18.3.19. 9:11, 0 0 0
Trenutno ne vidim nikakvu takticku postavu u kojoj Barca moze negirati Liverpoolove prednosti, Liverpool je veliki missmatch - Luca1010, 18.3.19. 9:39, 0 0 0
02/2019
Je li Barcelona prvi favorit Lige prvaka?

U žiži teškog rasporeda kroz kojeg prolazi u posljednjih 20-ak dana i koji ju slijedi do kraja tjedna, Barca, Valverde i većina igrača našli su se na udaru kritika. Kako i neće kada navijači već godinama priželjkuju i aludiraju na dizanje forme s dolaskom proljeća, a dobijaju upravo suprotno. 4 od 5 zadnjih utakmica završilo je neriješenim rezultatom, dok je jedina iznimka pobjeda protiv Valladolida teškim mukama ostvarena jedanaestercem. Istina, 2 utakmice (protiv Reala i protiv Lyona) su samo polovice dvomeča u kojem se sve još da ispraviti, međutim stanje u kojem se našla Barcina igra u ovom razdoblju je prilično zabrinjavajuće.

Najveći problemi su se javljaju u napadačkoj igri, što kroz godine je vrlo rijetko viđeno u Barceloni, no od dolaska Valverdea upravo ona postaje najveći problem. U već spomenutom razdoblju od posljednjih 5 utakmica Barca je imala:

  • udaraca (po utakmici): 86 (17.2)
  • u okvir: 26 (5.2)
  • velikih prilika: 14 (2.6)
  • promašene velike prilike: 10 (2)
  • golovi: 4 (0.8)

Ovdje je fokus na kvaliteti i kvantiteti stvorenih prilika, ali i njihovoj realizaciji. Tek 30% svih udaraca je išlo između vratnica, samo je 2.6 velikih prilika stvoreno po utakmici, a može se reći da su gotovo sve promašene jer su od ova 4 gola 2 bili jedanaesterci.

Veliki problem kreacije u veznoj liniji je naravno izostanak brazilca Arthura, ali način na koji Valverde općenito postavlja napadačku igru je iznimno rigidan i "risk free" što bi u budućnosti moglo biti i jače od dovođenja nekoga kao što je Frenkiea de Jonga koji u teoriji rješava sve Barcine probleme veznog reda. Zacementiranim članovima prve postave Rakitiću i Busquetsu u vezi je ovaj puta odlučio pridružiti Vidala (protiv Lyona Sergi Roberta), a takva vezna linija je imala primarnu zadaću štititi obrambenu tranziciju. Da bi takva odluka ustvari imala smisla, očekivalo bi se da protivničke ekipe imaju minimalno prostora za kontre nakon osvajanja lopte, međutim i Lyon i Sevilla su nekoliko puta uspjeli vrlo lagano izbaciti spori Barcelonin trojac vezne linije i naći se u situacijama 3 na 2 na 40m od Barcinog gola. U napadačkom dijelu, zbog njihove duboke postave, ponekad gotovo na centru, Barca je imala punu kontrolu posjeda, no sve se ponovno svelo na individualne prodore i rješenja Lea Messija. Tu je najviše zakazao Coutinho, koji u nekoliko utakmica praktički nije imao ključno dodavanje, niti opasan udarac prema golu, pa su se sve češće počela postavljati pitanja koja je uopće njegova uloga i kakva mu je budućnost u Barceloni.

Za sve dosad rečeno, upravo je jučerašnje prvo poluvrijeme utakmice sa Sevillom bilo apsolutno najbolji primjer:



- veza postavljena tako da kontrolira defanzivno tranziciju je totalno izvan pozicija i ne obavlja upravo svoju najbitniju zadaću iz čega Sevilla postiže prvi pogodak



- sav posao kreacije svaljen na Messijeva leđa, prima lopte na suprotnoj strani 40 metara od gola okružen s nekoliko igrača


Sevilla je na poluvrijeme otišla sa samo golom prednosti zbog majstorije Messija i Valverde je shvatio da mora riskirati u nastavku. Vidala je ostavio u svlačionici, a ušao je Dembele, no odučio se i za prilično nepotrebnu zamjenu Roberto - Semedo. Dembele je zauzeo mjesto na desnom krilu i donio energiju i prodornost, pa je desna strana s njim i Rakitićem bolje funkcionirala i uspjela osloboditi prostora na lijevoj strani za Albu i Coutinha koji je izgledao koliko toliko bolje. Iako je spacing bio bolji, još uvijek je sve ovisilo o Messiju koji je po tko zna koji put mora svojim potezima rješavati utakmice. Volej, golčina slabijom nogom, lob u petercu i asistencija, odnosno 50. hattrick u karijeri su jedva bili dovoljni da bi Barca uzela sva tri boda. Time me je gotovo naterao da ne dovršim ovu analizu jer ponekad koliko god bilo problema u igri, on ih sve anulira i kada odigra utakmicu na ovakvom nivou, doslovno ju nema smisla analizirati.

Zaključak

Barca će sljedeći vikend treći El Classico dočekati s 9 bodova prednosti u odnosu na Real i neovisno o rezultatu te utakmice biti će potrebna velika iznenađenja da bi Barca do kraja La Lige ispustila ovakvu prednost kada uzmemo u obzir i stanje drugih rivala.

Gdje će spomenuti problemi doći do izražaja su kup natjecanja. Sada ih očekuju uzvratne utakmice protiv Reala i Lyona s kojima su u prvim polovicama dvoboja ostvarili rezultate s kojima ne mogu biti zadovoljni, i u oba susreta moraju tražiti pobjede da bi prošli dalje. Valverde se do tada mora ugledati na drugo poluvrijeme u Sevilli i riskirati više. Ako protivnici nađu način da se zatvori Messi, Valverde mora odgovoriti na to i kadrovskim i taktičkim rješenjima. Do povratka Arthura to moraju biti Coutinho ili Alena u veznoj liniji, iako je malo vjerojatno Suarez bi morao preseliti na klupu, a na krilu bi priliku trebao dobiti Malcom koji je iz neobjašnjivih razloga, nakon El Classica i svojih najboljih minuta u Barcinom dresu 3 utakmice zaredom ostao bez nastupa. Taktički to bi značilo prelazak Messija na lažnu devetku bliže golu, a krila bi brzinom iskorištavala prostor između bekova i stopera kojeg bi Messi ostavio spuštanjem zbog suradnje s veznom linijom.

Ne dođe li do promjena, Barca ovakvom igrom ne može opravdati status trenutnog favorita Lige Prvaka jer će i prolazak protiv Lyona biti u pitanju.


Messi protiv svih
U žiži teškog rasporeda kroz kojeg prolazi u posljednjih 20-ak dana i koji ju slijedi do kraja tjedna, Barca, Valverde i većina igrača našli su se na udaru kritika. Kako i neće kada navijači već godinama priželjkuju i aludiraju na dizanje forme s dolaskom proljeća, a dobijaju upravo suprotno. 4 od 5 zadnjih utakmica završilo je neriješenim rezultatom, dok je jedina iznimka pobjeda protiv Valladolida teškim mukama ostvarena jedanaestercem. Istina, 2 utakmice (protiv Reala i protiv Lyona) su samo polovice dvomeča u kojem se sve još da ispraviti, međutim stanje u kojem se našla Barcina igra u ovom razdoblju je ...
Messi protiv svih
U žiži teškog rasporeda kroz kojeg prolazi u posljednjih 20-ak ...
12/2018
Utakmica tjedna: Liverpool - Arsenal 5-1

Nakon duže pauze u pisanju tekstova, odlučio sam ipak izdvojiti malo vremena i za sam kraj godine posvetiti jedan tekst Liverpoolu. Najveći razlog tomu je zato što ih vidim kao klub koji se u protekloj 2018. godini popeo nekoliko stepenica i nakon desetak turbulentnih godina vratio tamo gdje i pripada - u sam vrh europskog nogometa. Osim toga, ovo je i svojevrsna najava za 3. siječnja, kad nas očekuje utakmica svih utakmica ovosezonskog Premiershipa, Liverpool ide u goste Građanima na Etihad i ima priliku otići na nevjerojatnih 10 bodova prednosti pred Cityem (naravno ukoliko pobjedi) i tako se već početkom godine dodatno približiti naslovu od kojeg su udaljeni 28 godina.

Poslije utakmice s Arsenalom pročitao sam u našem Tribina chatu jednu sjajnu izjavu (necu imenovati autora jer nisam siguran tko je to napisao): "Liverpool mora bit prvak ove godine, igraju brutalno dobro, imaju sreće i vole ih suci." Ova izjava mi je upravo poslužila kao template za ovaj tekst, a utakmica s Arsenalom je pravi primjer svega navedenog.


Liverpool igra brutalno dobro

Trenutno su prvi sa 7 bodova ispred Cityja, još uvijek su neporaženi (17-3-0), u gotovo svakoj napadačkoj statistici iza Cityja, no ono što je napravilo ovih 7 bodova razlike je Liverpoolova nevjerojatna defanzivna igra. Mislim da će se svi složiti s izjavom da je najviše za to zaslužan trenutno najbolji stoper svijeta Virgil van Dijk. Liverpool je u njemu dobio 1,93m čistog atleticizma uparenog s nevjerojatnim osjećajem za igru i mogućnosti da druge oko sebe čini boljima. Dodatno, u prijelaznom roku riješili su tada kroničan problem i "iskeširali" su za elitnog vratara Alissona koji također odrađuje svoj posao. Robertson se profilirao u ponajboljeg lijevog beka lige, dok TAA napreduje svakom utakmicom. Sve je to rezultiralo u samo 8 primljenih pogodaka u 20 utakmica po čemu su najbolji u Premiershipu, ali i u ligama petice.

U napadu Klopp je u nekoliko utakmica eksperimentirao rotirajući igraće po raznim pozicijama, što zbog odmora i ozljeda, što zbog forme, pa je tako trenutno "go-to" formacija 4231 gdje Salah igra "špicu", Firmino "desetku", a zbog sjajne forme Xherdan Shaqiri je uspio uhvatiti mjesto u prvih 11 na desnom krilu. Protiv Arsenala nova uloga Bobbya Firmina je sjajno došla do izražaja. Nije ju igrao još od ranih sezona u Hoffenheimu, no njegove igračke karakteristike su takve da bi mogao igrati bilo koju napadačku poziciju neovisno o uigranosti. Driblinzi, suradnja sa suigračima u međuprostoru i posvećenost obrani je bila previše za Arsenalove veznjake, a i nakon relativno tihog ulaska u sezonu što se brojčanog učinka tiče, pokazao je da će i tu sudjelovati kad bude zatrebalo.



Osim ovoga valja spomenuti da  "One-season-wonder" trenutno dijeli prvo mjesto najboljih strijelaca lige, a Kloppovo postepeno uvođenje Fabinha u prvu momčad se trenutno pokazuje kao pun pogodak te kada se on potpuno uklopi u stil nogometa, Liverpoolova veza će se dignuti na još višu razinu.


Liverpool ima sreće i vole ga suci

Iako se ne želim puno zadržavati u ovom odlomku zbog subjektivnosti i autora i čitatelja, ipak, mora se priznati da je Liverpool u proteklih nekoliko tjedana imao i sreće. Sjetimo se Pickfordovog kiksa u posljednjim sekundama Merseyside derbija, pa prvi gol protiv Arsenala, dva odbijanca Shaqirija za pobjedu protiv Uniteda, odemo li u Ligu Prvaka promašaj Milika u zadnjoj sekundi utakmice za izbacivanje Liverpoola, penali protiv Arsenala, penal na Salahu kolo prije itd. Bila to sreća ili pomoć sudaca, Liverpool je gotovo svakoj utakmici ove sezone zaslužio pobjedu i to sa nekoliko golova razlike, na kraju krajeva sreća je najmanji faktor ovakvog Liverpoolovog niza. Međutim, za 4 dana možda će biti najbitniji faktor, možda će i odlučiti pobjednika, no kada vam je glavni protivnik Manchester City, onda je sreća definitivno potrebna.


3. siječnja

I prije utakmice istih protivnika na Anfieldu "hype" je bio ogroman, očekivali smo atomski nogomet, no ostali smo potpuno razočarani. Ovaj puta siguran sam da ćemo gledati apsolutno suprotnu utakmicu. Cityju odgovara jedino pobjeda, mora ići na sve ili ništa protiv najbolje obrane lige sa poluozljeđenim vlastitim veznim redom i obranom koji će sigurno ostavljati puno prostora za kontru Redsa. Upravo tu vidim najveći missmatch ove utakmice i mislim da će Liverpool imati dovoljno prilika za uzeti barem bod na Etihadu i osigurati prvo mjesto i maksimalno se približiti naslovu. Kako god završilo, ova utakmica će odrediti daljnji tijek prvenstva. Očekuje nas prava poslastica na otvaranju 2019. godine.

Protiv Cityja za naslov
Nakon duže pauze u pisanju tekstova, odlučio sam ipak izdvojiti malo vremena i za sam kraj godine posvetiti jedan tekst Liverpoolu. Najveći razlog tomu je zato što ih vidim kao klub koji se u protekloj 2018. godini popeo nekoliko stepenica i nakon desetak turbulentnih godina vratio tamo gdje i pripada - u sam vrh europskog nogometa. Osim toga, ovo je i svojevrsna najava za 3. siječnja, kad nas očekuje utakmica svih utakmica ovosezonskog Premiershipa, Liverpool ide u goste Građanima na Etihad i ima priliku otići na nevjerojatnih 10 bodova prednosti pred Cityem (naravno ukoliko pobjedi) i tako se već početkom ...
Protiv Cityja za naslov
Nakon duže pauze u pisanju tekstova, odlučio sam ipak izdvojiti ...

Respekt: BruceWayne, Fenix22, kuevi, Bateman,

Slažem se: BruceWayne, Bateman,

11/2018
Tribina hipoteza

Ovogodišnja La Liga jednostavno ne posustaje sa iznenađenjima i uzbudljivošću. Od Atleticovog lošeg starta, Realovih kikseva, borbe Betisa i Valencije da se maknu s donjeg dijela tablice, do Alavesovog overachievmenta. Ovog vikenda La Liga nam je servirala još jedno.

Nakon sjajne forme Barce u iznimno bitnim utakmicama, gdje su potvrdili prolazak grupne faze Lige prvaka u dvomeču protiv Intera, te dominantih predstava još tamo protiv Seville i Reala, Barca se prošli vikend pošteno namučila u gostima kod Rayo Vallecana gdje je inače bila vrlo raspoložena. Međutim, za ovu utakmicu s Betisom očekivao se povratak Lea Messija. Sad kada je Barcelona pokazala da itekako može igrati bez Lea, da Valverde ima ideju i strukturu, da su igrači poput Rakitića, Suareza, Busquetsa, Albe, Lengleta, Arthura itd. u uzlaznom brijegu forme i da su odlučili napraviti iskorak zbog Leovog izostanka, očekivalo se (ili barem sam ja očekivao) da će Messi biti "ono nešto" što će ovakvu Valverdeovu Barcu dići još na jedan veći level.

Betis se ove sezone, barem do zadnjih tjedan-dva, prilično mučio. Neočekivano, najveći problem bila je realizacija, područje u kojem su prošle godine briljirali kao 4. ekipa s najviše pogodaka u prvenstvu. Setien se očito odlučio fokusirati na igru u obrani koja je, naravno, bila najveći prošlogodišnji problem, a kako sezona odmiče i Betis polako pronalazi pucačku formu, ova odluka će se pokazati kao pun pogodak.

U prvih desetak minuta utakmice Messi i društvo su već stvorili nekoliko šansi, no od starta su se nadzirali problemi. Betis je smireno držao posjed u svojoj trećini i iznosio loptu karakteristično za njih, okomitim dodavanjima u prostor. Barca je, kao i obično, odgovorila visokim pressingom i to je ono gdje nailazimo na najveće probleme u Barcinoj jučerašnjoj igri.

Svi već znamo način igre Lea Messija - maksimalno odmaranje u obrani. U redu, igrač koji toliko viška stvara u napadu i kreira nevjerojatan brojih izgledih situacija na sve moguće načine ima pravo odmarati u obrani i sačuvati svoje mogučnosti, kako kratkoroćno (za kraj utakmica), tako i dugoročno (za dugovjećnost karijere). Međutim, kada osim Messija u napadu imate Luisa Suareza, koji odradi 2-3 istrčavanja prema golmanu, pa odmara, već ste na dva igrača manje u obrani. Treći napadač je uglavnom Coutinho ili Dembele, u jucerašnjem slučaju Malcom, koji očito ne mogu sami držati prvu liniju pressinga (nitko ne može sam), a nisu ni mentalno, niti fizički močni igrači da bi obavljali i približno slične poslove.

Ono što je krasilo Barcinu igru u ovih nekoliko utakmica koje su fantastično odigrali je upravo taj visoki pressing. Rafinha i Coutinho su pritiskali bekove, Suarez stopere, a iza njih su dolazili veznjaci s Albom i Robertom. Takva struktura protiv Betisa nije postojala. Nakon izgubljene lopte Messi i Suarez ne bi ni potrčali, a Busquets, Rakitić i Arthur bi ostali previsoko, na 30-ak metara od protivnikovih vrata pokušavajući odigrati taj pressing i gotovo svaki put su ispali i Betis je imao kontru 4v3, 3v2 ... Prva dva gola Betisa su došla točno iz takvih situacija.



Na ovim slikama možemo vidjeti situaciju prije prvog gola. Nakon kornera Messi i Suarez su totalno izvan pozicije, Pique se sporo vraća u obranu, Rakitić je već dodavanjem prije ispao, a Busquets i Arthur ispadaju jednostavnim dodavanjem prema Carvalhu i pressing je izigran, Betis ima puno prostora na sredini terena za kontru. Ono što je još fascinantnije je donja slika 7 sekundi poslije gornje, gdje je Firpo od svog 16-erca uspio pretrčati pola terena bez da ga itko isprati što puno govori i o karakteru s kojim je Barcelona ušla u ovu utakmicu.



Druga situacija je u 34. minuti kada pada drugi gol. Suarez i Malcom su iza lopte, Rakitić je previsoko, Lenglet je totalno izvan pozicije, Busquets umjesto gledanja iza leđa i uočavanja prostora koji ostavlja pokušava pokriti dodavanje prema Carvalhu koje je Messi trebao pokriti. Dodavanje prolazi i Betis ima 4v3 situaciju na sredini terena i 20ak metara prostora između Barcinih linija. I onda opet, nekoliko sekundi kasnije Barcina veza fizički nema nikakve šanse nadoknaditi prostor kojeg su ostavili, dok se Betisovom napadu pridružuje još 2 igrača i postižu pogodak za 0-2.



Ovo su situacije koje neke ekipe ne bi iskoristile. Često se događa da ovakvi Barcini "polu-pokušaji" presinga svejedno rade jer ekipe manje kvalitete i manjeg strpljenja od Betisa žele samo što prije maknuti loptu od svog gola ili nabiti loptu na izoliranog napadača. Međutim, Setienova ekipa ima sjajne dodavače kako u veznom redu, tako i u obrani, koji su otporni na pritisak. To je ustvari i glavna karakteristika Setienovih ekipa. Setien je u ovoj utakmici naglasak stavio na situacije poslije Barceloninih prekida kada su stoperi daleko izvan pozicije i iz njih je Betis najlakše izlazio prema naprijed stvarajući opasne šanse.
Carvalho i Lo Celso su odigrali sjajne utakmice.

Drugo poluvrijeme je s Barcina strane bilo koliko toliko bolje, barem od 45. do 65. minute. Arthura je na poluvremenu zamjenio Vidal koji je je digao razinu agresivnosti, a ostali igrači su shvatili da je krajnje vrijeme da "krenu igrati". Međutim, takav intenzitet nakon gola za 1-2 nije dugo izdržao. Betis je uspio nekoliko puta izaći i stvoriti prilike, a da ter Stegen nije napravio onu pogrešku, možda bi se Barca i uspila izvući, no nakon te greške sve je bilo jasno, moral je bio na nuli.

Zaključak

Povratkom Messija koji je ponovo u napadačkom dijelu briljirao Barca je dobila igrača manje u obrani i izgubila je obrambenu strukturu. Busquets i Rakitić ne mogu to pratiti, a ekipa kao što je Betis iskorištava tako ostavljen prostor duž cijelog terena. I tako dolazim do najtežeg pitanja, a to je kako riješiti ovaj problem jer, naravno, Messi mora igrati. Prošle godine je to funkcioniralo u 4-4-2 formaciji gdje bi se sadašnji treći napadač spuštao pomoći obrani, ali takva obrana ne bi igrala izrazito visoki presing, nego bi se postavila u dvostruki blok i smanjila prostor između linija, ali se Valverde ove godine očito odlučio na 4-3-3 i sumnjam da se planira vratiti. Prava šteta je što nakon sjajne igre u oba smjera  tokom zadnjih mjesec dana, Barci se umjesto dizanja igre na novu razinu povratkom Messija, javljaju problemi koji su tu od početka sezone, ali već i nekoliko godina.

Messi se vratio... s problemima
Ovogodišnja La Liga jednostavno ne posustaje sa iznenađenjima i uzbudljivošću. Od Atleticovog lošeg starta, Realovih kikseva, borbe Betisa i Valencije da se maknu s donjeg dijela tablice, do Alavesovog overachievmenta. Ovog vikenda La Liga nam je servirala još jedno.Nakon sjajne forme Barce u iznimno bitnim utakmicama, gdje su potvrdili prolazak grupne faze Lige prvaka u dvomeču protiv Intera, te dominantih predstava još tamo protiv Seville i Reala, Barca se prošli vikend pošteno namučila u gostima kod Rayo Vallecana gdje je inače bila vrlo raspoložena. Međutim, za ovu utakmicu s Betisom očekivao se povratak Lea Messija. Sad kada je Barcelona pokazala ...
Messi se vratio... s problemima
Ovogodišnja La Liga jednostavno ne posustaje sa iznenađenjima i uzbudljivošću. ...

Respekt: BruceWayne, Dado_M, Bateman,

Slažem se: BruceWayne, Bateman,

Barcelona ne može igrati sa 3 čovjeka manje u fazi obrane. Nijedna ekipa to ne može. Rješenje za to ne postoji osim njihovog angažmana, barem u ključnim utakmicama LP. - Fenix22, 12.11.18. 22:31, 0 0 0
10/2018
Je li Barcelona bez Messija spremna za El Clasico?

U 16. minuti derbija između Barce i Seville, za svakog ljubitelja nogometa, svijet je na trenutak stao. Kako su se osjećali navijači Barcelone ne treba ni spominjati. Najbolji igrač i čovjek o kojemu praktički ovisi cijela sezona, ostao je ležati na podu s užasnom grimasom nakon jednog prilično normalnog slijetanja. Gledajući njega godinama, odmah se moglo zakljućiti da se radi o, barem na prvu, težoj i bolnoj povredi desne ruke. Messi je prevezen na dodatna testiranja i već prije samog kraja meča protiv Seville, znalo se da povreda nije tako ozbiljna kako se činila. Leo je slomio palčanu kost, izostati će oko 3 tjedna, ali to znači propuštanje dvije utakmice s Interom i El Clasico. Tako je jedna nevjerojatno važna utakmica za ovaj dio sezone za većinu navijača Barce prošla u „skrolanju“ društvenih mreža nakon 16. minute u nadi da će vidjeti dobre vijesti o težini Messijeve ozljede.

Treba naglasiti da su nekoliko sati ranije i Real i Atletico ispustili 3, odnosno 2 boda, a sljedećeg vikenda nas očekuje El Clasico, što znači da se u ova dva kola dijele iznimno važni bodovi te da će se Sevilla odvojiti na vrhu tablice ili će Barca povratiti vodeće mjesto i iskoristiti ovu priliku kad su glavni konkurenti kiksali.

O samoj utakmici nemamo što puno reći. Nakon samo 12 minuta na semaforu je stajalo 2-0. Messi je već asistirao i zabio. Kasnije Suarez, Coutinho i Arthur su pružili dobre partije, a čak je i obrana do zadnjih 20 minuta izgledala solidno, da bi naravno, stavila nekoliko puta sjajnog ter Stegena na muke, primili dva gola i uništili dojam.

Kako bez Messija?

Ono što se svatko zapitao je što sada bez Messija, pogotovo ako će dulje izostati. Gotovo cijela sezona je bila na vagi. Ipak radi se o ozljedi ruke, pauza neće biti preduga da bi imala veliki utjecaj na sezonu. Međutim, dobit ćemo priliku gledati Barcelonu bez najboljeg strijelca, asistenta, driblera, igrača koji je stvorio najviše šansi, zabio najviše slobodnih udaraca, bio najviše puta igrač utakmice itd. Ovi statistički podaci se naravno ne odnose samo na Barcelonu, nego na cijelu Europu. Nema niti smisla puno pričati o Messijevom utjecaju na igru.

Ove brojke je bilo kojem drugom igraču očito nemoguće replicirati, ali se sada očekuje kolektivno veći doprinos. Idemo proći nekoliko taktičkih i kadrovskih rješenja koje bi Valverde mogao iskoristiti. Kako Barcu očekuju dvomeč protiv Intera i El Clasico najviše pažnje je na ta dva matchup-a u sljedećih mjesec dana.

Prva i najnekreativnija opcija je jednostavno zamijeniti Messija Dembeleom na desnom krilu. Dembele je u utakmici protiv Seville pokazao da još uvijek u svojim godinama ima karakternih problema. Ušao je umjesto Messija i izgledao totalno nezainteresirano. Gubio je loptu dribling za driblingom, dodavanja su bila većinom u prazno i nije nimalo sudjelovao u defanzivi. To je nešto što bih ipak pripisao nezrelošću kojeg nije bilo dosada. Publika i navijači na sve to nisu dobro reagirali.

U taktičkom smislu ta zamjena bi značila prelazak napadačke igre na lijevu stranu gdje bi Alba, Arthur i Coutinho pokušavali stvoriti šanse za izolaciju Dembelea na desnoj strani ili za proigravanje ka Suarezu. Ova opcija ne zahtjeva ništa drugo nego dizanje individualnog učinka svih igrača koji su i dosad igrali ove role i iako se na prvu čini kao najizglednije rješenje, prateći Valverdea ne možemo to sa sigurnošću reći.

S obzirom da Barcu čekaju utakmice protiv Reala i Intera, Valverde bi se mogao odlučiti na nešto defanzivniji pristup. Jedna navijačima Barce, dobro poznat taktički potez je stavljanje Sergija Roberta na desno krilo (0-4 pobjeda na Bernabeu kada Messi zadnji put nije bio u startnih 11 u El Clasicu).

Ovo je naravno prilagođavanje protivniku kojemu na lijevoj strani operiraju Marcelo i Isco/Asensio. Sergi Roberto bi tu prvenstveno imao defanzivu ulogu i još više bi se napadačka igra koncentrirala na lijevu stranu. Uostalom i Inter će gledati napasti Barcinu desnu stranu ukoliku tu bude Dembele, što će značiti dosta prostora za Ivana Perišića.

Ono što ovakvoj situaciji puno odmaže je trenutna defanzivna forma Barcelone koja je primila gol u 7 od zadnjih 8 utakmica, a povratak Umtitija, drugog najvažnijeg igrača, nije ni na vidiku (iako ni on nije briljirao). Ovo je taktika kojoj je glavni cilj ne primiti gol, što bi prošlogodišnjoj Barci vjerojatno pošlo za rukom, ovakvoj vjerojatno neće, unatoč ponajboljem vrataru svijeta. Iako bi ova opcija bila i pomalo kukavičko rješenje u trenutku kada je Real „na koljenima“ i dolazi na Camp Nou, za gostovanje u Milanu ovo bi moglo biti solidno rješenje za jednu utakmicu koju ne moraju pod svaku cijenu pobijediti.

Kao varijacija ove taktike je i sličnih prošlogodišnjih 4-4-2 ili nekakvih 4-2-3-1 gdje bi zadnja dva vezna igrali Busquets i Arthur/Rakitić, desno u istoj roli Roberto, lijevo Dembele, nekakva desetka/polušpica Coutinho i gore Suarez. U utakmicama iza El Clasica gdje Barca igra u kupu i protiv Raya te u fazi gdje Messi možda neće igrati od prve minute priliku bi u ovakvom sustavu trebali dobiti Malcom i Vidal, koji će ipak tokom ovog tjedna većinu igre pogledati s klupe.

Zaključak

Valverde ima nekoliko dobrih opcija, no ponovno želim naglasiti kako je kolektivno dizanje forme jedino rješenje za izostajanje Messija. Suarez i Coutinho moraju preuzeti odgovornost u napadu, Arthur mora nastaviti u istoj formi, obrana se mora konsolidirati, bilo individualno (da o Piqueu pričam), bilo defanzivnijom taktikom, a Dembele, Roberto i rotacijski igrači moraju pokazati zašto su tu.

Kako bez Lea?
U 16. minuti derbija između Barce i Seville, za svakog ljubitelja nogometa, svijet je na trenutak stao. Kako su se osjećali navijači Barcelone ne treba ni spominjati. Najbolji igrač i čovjek o kojemu praktički ovisi cijela sezona, ostao je ležati na podu s užasnom grimasom nakon jednog prilično normalnog slijetanja. Gledajući njega godinama, odmah se moglo zakljućiti da se radi o, barem na prvu, težoj i bolnoj povredi desne ruke. Messi je prevezen na dodatna testiranja i već prije samog kraja meča protiv Seville, znalo se da povreda nije tako ozbiljna kako se činila. Leo je slomio palčanu kost, izostati ...
Kako bez Lea?
U 16. minuti derbija između Barce i Seville, za svakog ...

Respekt: BruceWayne, Dado_M,

Slažem se: BruceWayne,

Odlično.. - BruceWayne, 24.10.18. 19:02, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.