Luca1010

"Playing football is very simple, but playing simple football is the hardest thing there is."
Reputacija
4
Bodova
121
Analiza
16
Ocjena
63
Anketa
74
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

18.03.
Tribina hipoteza

Nakon što je prije dva tjedna iz utrke za sve naslove eliminiran Real, ovog vikenda imali smo priliku vidjeti kako i drugi madridski klub posustaje u domaćem prvenstvu čiji je ishod, doduše, već bio prilično izvjestan, ali si je na gotovo isti način upropastio sezonu ispadanjem u Ligi prvaka. Time je Barcelona ostala jedini španjolski predstavnik u četvrtfinalu najelitnijeg klupskog natjecanja, ali je i dobila priliku odvojiti se na ogromnih 10 bodova od prvog pratitelja u La Ligi i tako potencijalno dobiti više prostora za rotacije kada dođu utakmice protiv Uniteda i eventualno polufinale Lige prvaka.

Da bi iskoristila tu priliku Barcelona je morala pobjediti Betis na Benito Villamarinu. Iako konačni ishod utakmice izgleda kao samo "običan dan u uredu" Lea Messija i društva, dvoboj je imao puno veći značaj za Valverdea jer mu je Quique Setien u prvoj ovosezonskoj utakmici ove dvije ekipe na Camp Nou donio jedini domaći poraz u svim natjecanjima, ali mu je i očitao lekciju. Osim toga konkretno je pokazao kako igrati protiv ove Barcelone i to je sve učinito sa stilom, pa je s razlogom ta utakmica jedan od "highlight-a" ovosezonske La Lige.



Valverde se očito marljivo pripremio za ovu utakmicu pa je tako u prvih 11 odlučio izvesti čak 4 centrala veznjaka: Busquetsa, Arthura, Rakitića i Vidala. Na prvi pogled, svi navijači su pomislili da se još jednom radi o nekom nebuloznom Valverdeovom rješenju dok na klupi "trune" Malcom ili su se pitali zašto je Coutinho baš nakon prve dobre utakmice (uzvrat protiv Lyona) od posljednjih nekoliko ostao bez mjesta u početnih 11.
Ako pogledamo "heat-mape" Sofascorea ova četiri veznjaka, dobit ćemo dojam da ih je Valverde barem veći dio utakmice zamislio u nekakvom klasičnom 442-rombu gdje je Arthur bio najistureniji, a Rakitić i Vidal na stranama. Međutim tijekom cijele utakmice mogli smo primjetiti koliko je četvorka bila fluidna. Igraći su se ćesto našli na "tuđim" pozicijama, a formacija se u nekim trenutcima mjenjala i u Atleticov 4-4-2 (skoro 4-2-2-2).

Valverde je u utakmici na Camp Nou imao veliki problem s kontoliranjem vezne linije i samog tempa utakmice kojeg su nametali Betisovi veznjaci Carvalho, Guardado, Canales i Lo Celso kojih je uvijek bilo jedan više. Ovoga puta svaki je imao svoga čuvara i Barcelona je strukturiranim visokim presingom onemogućila Betisove brze i okomite izlaske u napad koji su na Camp Nou bili izuzetno efektivni. Nije odmogla ni činjenica da su Messi i Suarez bili nešto raspoloženiji u obveznoj igri nego inače, pa je presing funkcionirao još jednu razinu bolje. Ćesto su Betisovi stoperi morali ispucavati lopte koje su Pique i Lenglet lako kupili ili su riskantnom igrom davali Barceloni lopte na 25-30 metara od gola iz kojih su, između ostalog, došla i oba gola u prvom poluvremenu. Posebno dobar primjer Barcinog presinga je sekvenca prije slobodnjaka iz kojeg je Messi postigao prvi gol. Betis je 4 ili 5 puta zaredom pokušao izaći iz svoje trećine, svaki put su bili onemogućeni, da bi zadnji puta Barca napokon iskoristila izgubljenu loptu i Arthur je iznudio slobodnjak na 20 metara od Betisovog gola.



Ipak, ovakva postava zajedno s Valverdeovim taktikičkim zamislima imala je svoj utjecaj na napadačku igru. Barca je prvi puta ove sezone prepustila protivniku posjed lopte (Betis je imao 56%) i imala najmanji posjed u La Ligi još od sezone 04/05, zaista nevjerojatno. Rakitić, Arthur i Vidal zajedno jednostavno nisu bili kompatibilni da bi pozicijska napadačka igra izgledala "lijepo" pa čak ni funkcionalno jer je nedostatak dodatnog playmakera/driblera bio očit, tako da se igra svela ponajviše na iskorištavanje protivničkih grešaka i Messijevu magiju koje po tko zna koji put nije nedostajalo i "koza" je postigla još jedan nevjerojatan hat-trick za pljesak cijelog stadiona. Na kraju krajeva (utakmice) to je donijelo rezultat i zato treba čestitati Valverdeu jer je uzvratio Setienu za onaj, već spomenuti poraz. Ono gdje ja, kao navijač Barcelone vidim dugoročni problem, koji se naravno, konstantno spominje otkako je Valverde na klupi Barcelone je prelazak na pragmatični sustav u kojemu je Barcelona nekakva ekipa koja se prilagođava protivniku koji je po svim parametrima nekoliko razina ispod nje, toliko da se ponekad isključivo i pomalo slijepo gleda na rezultat, a ne na kompletan dojam koji ekipa ostavlja. Sustav u kojemu Vidal i Paulinho dobijaju beskonačno više minuta od Alene ili Malcoma.
U istom kontekstu možemo gledati i oba nedavna El Classica, te gotovo svaku utakmicu tokom Valverdeovog mandata. Iako se nastavljaju sjajni rezultati, pogotovo u domaćim natjecanjima koja su po svemu sudeći na korak od osvajanja i njihove obrane, uvijek me takav pristup utakmicama prisjeti one protiv Rome. Možda pretjerujem, ali dojam je da ova ekipa na čelu s Messijem kojemu je ostalo malo vremena na vrhuncu je trebala ne samo pobjeđivati, nego to raditi na načine na koje smo navikli u prvoj polovici ovog desetljeća.

Da se vratimo konkretno na današnje Valverdeove ideje i pitanju hoće li one ponovno ugledati svjetlo dana u nekim važnijim utakmicama do kraja ove sezone. Moj odgovor bi bio da ne bi trebale, barem ne protiv Uniteda u četvrfinalu Lige Prvaka. United će se vrlo vjerojatno braniti u dubokom bloku i prepustiti Barceloni posjed te će tražiti prilike kroz duge lopte na Lukakua ili Rashforda kao protiv PSG-a, tako da četiri veznjaka iz utakmice protiv Betisa ne bi imala nikakav doprinos napadačkoj igri Barcelone i bio bi prijeko potreban igrač koji će osim Messija moći stvoriti višak, ali... Dembele je zbog ozljede upitan za prvu utakmicu protiv Uniteda, Coutinho nikako da uđe u formu, a na Malcoma Valverde očito ne računa, što dovodi do zaključka da ipak postoji šansa da ponovo vidimo romb u prvoj utakmici koja se igra na Old Traffordu gdje će Valverde po običaju ići sa što manjim rizikom.

Valverde dlaku mijenja, ali ćud ne
Nakon što je prije dva tjedna iz utrke za sve naslove eliminiran Real, ovog vikenda imali smo priliku vidjeti kako i drugi madridski klub posustaje u domaćem prvenstvu čiji je ishod, doduše, već bio prilično izvjestan, ali si je na gotovo isti način upropastio sezonu ispadanjem u Ligi prvaka. Time je Barcelona ostala jedini španjolski predstavnik u četvrtfinalu najelitnijeg klupskog natjecanja, ali je i dobila priliku odvojiti se na ogromnih 10 bodova od prvog pratitelja u La Ligi i tako potencijalno dobiti više prostora za rotacije kada dođu utakmice protiv Uniteda i eventualno polufinale Lige prvaka.Da bi iskoristila tu priliku ...
Valverde dlaku mijenja, ali ćud ne
Nakon što je prije dva tjedna iz utrke za sve ...

Respekt: Bateman, Flexinho, BruceWayne,

Slažem se: Bateman, BruceWayne, Fenix22, pravi,

Pod pretpostavkom da će Barca proći Utd, a Lpool Porto, što je vrlo vjerojatno, kako bi Barca mogla izaći na kraj s Lpoolom osim da ponovi recept kao s Betisom. Mislim da bilo kakva pozicijska igra protiv Lpoola će značiti sigurno ispadanje od istoga - Fenix22, 18.3.19. 9:11, 0 0 0
Trenutno ne vidim nikakvu takticku postavu u kojoj Barca moze negirati Liverpoolove prednosti, Liverpool je veliki missmatch - Luca1010, 18.3.19. 9:39, 0 0 0
24.02.
Je li Barcelona prvi favorit Lige prvaka?

U žiži teškog rasporeda kroz kojeg prolazi u posljednjih 20-ak dana i koji ju slijedi do kraja tjedna, Barca, Valverde i većina igrača našli su se na udaru kritika. Kako i neće kada navijači već godinama priželjkuju i aludiraju na dizanje forme s dolaskom proljeća, a dobijaju upravo suprotno. 4 od 5 zadnjih utakmica završilo je neriješenim rezultatom, dok je jedina iznimka pobjeda protiv Valladolida teškim mukama ostvarena jedanaestercem. Istina, 2 utakmice (protiv Reala i protiv Lyona) su samo polovice dvomeča u kojem se sve još da ispraviti, međutim stanje u kojem se našla Barcina igra u ovom razdoblju je prilično zabrinjavajuće.

Najveći problemi su se javljaju u napadačkoj igri, što kroz godine je vrlo rijetko viđeno u Barceloni, no od dolaska Valverdea upravo ona postaje najveći problem. U već spomenutom razdoblju od posljednjih 5 utakmica Barca je imala:

  • udaraca (po utakmici): 86 (17.2)
  • u okvir: 26 (5.2)
  • velikih prilika: 14 (2.6)
  • promašene velike prilike: 10 (2)
  • golovi: 4 (0.8)

Ovdje je fokus na kvaliteti i kvantiteti stvorenih prilika, ali i njihovoj realizaciji. Tek 30% svih udaraca je išlo između vratnica, samo je 2.6 velikih prilika stvoreno po utakmici, a može se reći da su gotovo sve promašene jer su od ova 4 gola 2 bili jedanaesterci.

Veliki problem kreacije u veznoj liniji je naravno izostanak brazilca Arthura, ali način na koji Valverde općenito postavlja napadačku igru je iznimno rigidan i "risk free" što bi u budućnosti moglo biti i jače od dovođenja nekoga kao što je Frenkiea de Jonga koji u teoriji rješava sve Barcine probleme veznog reda. Zacementiranim članovima prve postave Rakitiću i Busquetsu u vezi je ovaj puta odlučio pridružiti Vidala (protiv Lyona Sergi Roberta), a takva vezna linija je imala primarnu zadaću štititi obrambenu tranziciju. Da bi takva odluka ustvari imala smisla, očekivalo bi se da protivničke ekipe imaju minimalno prostora za kontre nakon osvajanja lopte, međutim i Lyon i Sevilla su nekoliko puta uspjeli vrlo lagano izbaciti spori Barcelonin trojac vezne linije i naći se u situacijama 3 na 2 na 40m od Barcinog gola. U napadačkom dijelu, zbog njihove duboke postave, ponekad gotovo na centru, Barca je imala punu kontrolu posjeda, no sve se ponovno svelo na individualne prodore i rješenja Lea Messija. Tu je najviše zakazao Coutinho, koji u nekoliko utakmica praktički nije imao ključno dodavanje, niti opasan udarac prema golu, pa su se sve češće počela postavljati pitanja koja je uopće njegova uloga i kakva mu je budućnost u Barceloni.

Za sve dosad rečeno, upravo je jučerašnje prvo poluvrijeme utakmice sa Sevillom bilo apsolutno najbolji primjer:



- veza postavljena tako da kontrolira defanzivno tranziciju je totalno izvan pozicija i ne obavlja upravo svoju najbitniju zadaću iz čega Sevilla postiže prvi pogodak



- sav posao kreacije svaljen na Messijeva leđa, prima lopte na suprotnoj strani 40 metara od gola okružen s nekoliko igrača


Sevilla je na poluvrijeme otišla sa samo golom prednosti zbog majstorije Messija i Valverde je shvatio da mora riskirati u nastavku. Vidala je ostavio u svlačionici, a ušao je Dembele, no odučio se i za prilično nepotrebnu zamjenu Roberto - Semedo. Dembele je zauzeo mjesto na desnom krilu i donio energiju i prodornost, pa je desna strana s njim i Rakitićem bolje funkcionirala i uspjela osloboditi prostora na lijevoj strani za Albu i Coutinha koji je izgledao koliko toliko bolje. Iako je spacing bio bolji, još uvijek je sve ovisilo o Messiju koji je po tko zna koji put mora svojim potezima rješavati utakmice. Volej, golčina slabijom nogom, lob u petercu i asistencija, odnosno 50. hattrick u karijeri su jedva bili dovoljni da bi Barca uzela sva tri boda. Time me je gotovo naterao da ne dovršim ovu analizu jer ponekad koliko god bilo problema u igri, on ih sve anulira i kada odigra utakmicu na ovakvom nivou, doslovno ju nema smisla analizirati.

Zaključak

Barca će sljedeći vikend treći El Classico dočekati s 9 bodova prednosti u odnosu na Real i neovisno o rezultatu te utakmice biti će potrebna velika iznenađenja da bi Barca do kraja La Lige ispustila ovakvu prednost kada uzmemo u obzir i stanje drugih rivala.

Gdje će spomenuti problemi doći do izražaja su kup natjecanja. Sada ih očekuju uzvratne utakmice protiv Reala i Lyona s kojima su u prvim polovicama dvoboja ostvarili rezultate s kojima ne mogu biti zadovoljni, i u oba susreta moraju tražiti pobjede da bi prošli dalje. Valverde se do tada mora ugledati na drugo poluvrijeme u Sevilli i riskirati više. Ako protivnici nađu način da se zatvori Messi, Valverde mora odgovoriti na to i kadrovskim i taktičkim rješenjima. Do povratka Arthura to moraju biti Coutinho ili Alena u veznoj liniji, iako je malo vjerojatno Suarez bi morao preseliti na klupu, a na krilu bi priliku trebao dobiti Malcom koji je iz neobjašnjivih razloga, nakon El Classica i svojih najboljih minuta u Barcinom dresu 3 utakmice zaredom ostao bez nastupa. Taktički to bi značilo prelazak Messija na lažnu devetku bliže golu, a krila bi brzinom iskorištavala prostor između bekova i stopera kojeg bi Messi ostavio spuštanjem zbog suradnje s veznom linijom.

Ne dođe li do promjena, Barca ovakvom igrom ne može opravdati status trenutnog favorita Lige Prvaka jer će i prolazak protiv Lyona biti u pitanju.


Messi protiv svih
U žiži teškog rasporeda kroz kojeg prolazi u posljednjih 20-ak dana i koji ju slijedi do kraja tjedna, Barca, Valverde i većina igrača našli su se na udaru kritika. Kako i neće kada navijači već godinama priželjkuju i aludiraju na dizanje forme s dolaskom proljeća, a dobijaju upravo suprotno. 4 od 5 zadnjih utakmica završilo je neriješenim rezultatom, dok je jedina iznimka pobjeda protiv Valladolida teškim mukama ostvarena jedanaestercem. Istina, 2 utakmice (protiv Reala i protiv Lyona) su samo polovice dvomeča u kojem se sve još da ispraviti, međutim stanje u kojem se našla Barcina igra u ovom razdoblju je ...
Messi protiv svih
U žiži teškog rasporeda kroz kojeg prolazi u posljednjih 20-ak ...
12/2018
Utakmica tjedna: Liverpool - Arsenal 5-1

Nakon duže pauze u pisanju tekstova, odlučio sam ipak izdvojiti malo vremena i za sam kraj godine posvetiti jedan tekst Liverpoolu. Najveći razlog tomu je zato što ih vidim kao klub koji se u protekloj 2018. godini popeo nekoliko stepenica i nakon desetak turbulentnih godina vratio tamo gdje i pripada - u sam vrh europskog nogometa. Osim toga, ovo je i svojevrsna najava za 3. siječnja, kad nas očekuje utakmica svih utakmica ovosezonskog Premiershipa, Liverpool ide u goste Građanima na Etihad i ima priliku otići na nevjerojatnih 10 bodova prednosti pred Cityem (naravno ukoliko pobjedi) i tako se već početkom godine dodatno približiti naslovu od kojeg su udaljeni 28 godina.

Poslije utakmice s Arsenalom pročitao sam u našem Tribina chatu jednu sjajnu izjavu (necu imenovati autora jer nisam siguran tko je to napisao): "Liverpool mora bit prvak ove godine, igraju brutalno dobro, imaju sreće i vole ih suci." Ova izjava mi je upravo poslužila kao template za ovaj tekst, a utakmica s Arsenalom je pravi primjer svega navedenog.


Liverpool igra brutalno dobro

Trenutno su prvi sa 7 bodova ispred Cityja, još uvijek su neporaženi (17-3-0), u gotovo svakoj napadačkoj statistici iza Cityja, no ono što je napravilo ovih 7 bodova razlike je Liverpoolova nevjerojatna defanzivna igra. Mislim da će se svi složiti s izjavom da je najviše za to zaslužan trenutno najbolji stoper svijeta Virgil van Dijk. Liverpool je u njemu dobio 1,93m čistog atleticizma uparenog s nevjerojatnim osjećajem za igru i mogućnosti da druge oko sebe čini boljima. Dodatno, u prijelaznom roku riješili su tada kroničan problem i "iskeširali" su za elitnog vratara Alissona koji također odrađuje svoj posao. Robertson se profilirao u ponajboljeg lijevog beka lige, dok TAA napreduje svakom utakmicom. Sve je to rezultiralo u samo 8 primljenih pogodaka u 20 utakmica po čemu su najbolji u Premiershipu, ali i u ligama petice.

U napadu Klopp je u nekoliko utakmica eksperimentirao rotirajući igraće po raznim pozicijama, što zbog odmora i ozljeda, što zbog forme, pa je tako trenutno "go-to" formacija 4231 gdje Salah igra "špicu", Firmino "desetku", a zbog sjajne forme Xherdan Shaqiri je uspio uhvatiti mjesto u prvih 11 na desnom krilu. Protiv Arsenala nova uloga Bobbya Firmina je sjajno došla do izražaja. Nije ju igrao još od ranih sezona u Hoffenheimu, no njegove igračke karakteristike su takve da bi mogao igrati bilo koju napadačku poziciju neovisno o uigranosti. Driblinzi, suradnja sa suigračima u međuprostoru i posvećenost obrani je bila previše za Arsenalove veznjake, a i nakon relativno tihog ulaska u sezonu što se brojčanog učinka tiče, pokazao je da će i tu sudjelovati kad bude zatrebalo.



Osim ovoga valja spomenuti da  "One-season-wonder" trenutno dijeli prvo mjesto najboljih strijelaca lige, a Kloppovo postepeno uvođenje Fabinha u prvu momčad se trenutno pokazuje kao pun pogodak te kada se on potpuno uklopi u stil nogometa, Liverpoolova veza će se dignuti na još višu razinu.


Liverpool ima sreće i vole ga suci

Iako se ne želim puno zadržavati u ovom odlomku zbog subjektivnosti i autora i čitatelja, ipak, mora se priznati da je Liverpool u proteklih nekoliko tjedana imao i sreće. Sjetimo se Pickfordovog kiksa u posljednjim sekundama Merseyside derbija, pa prvi gol protiv Arsenala, dva odbijanca Shaqirija za pobjedu protiv Uniteda, odemo li u Ligu Prvaka promašaj Milika u zadnjoj sekundi utakmice za izbacivanje Liverpoola, penali protiv Arsenala, penal na Salahu kolo prije itd. Bila to sreća ili pomoć sudaca, Liverpool je gotovo svakoj utakmici ove sezone zaslužio pobjedu i to sa nekoliko golova razlike, na kraju krajeva sreća je najmanji faktor ovakvog Liverpoolovog niza. Međutim, za 4 dana možda će biti najbitniji faktor, možda će i odlučiti pobjednika, no kada vam je glavni protivnik Manchester City, onda je sreća definitivno potrebna.


3. siječnja

I prije utakmice istih protivnika na Anfieldu "hype" je bio ogroman, očekivali smo atomski nogomet, no ostali smo potpuno razočarani. Ovaj puta siguran sam da ćemo gledati apsolutno suprotnu utakmicu. Cityju odgovara jedino pobjeda, mora ići na sve ili ništa protiv najbolje obrane lige sa poluozljeđenim vlastitim veznim redom i obranom koji će sigurno ostavljati puno prostora za kontru Redsa. Upravo tu vidim najveći missmatch ove utakmice i mislim da će Liverpool imati dovoljno prilika za uzeti barem bod na Etihadu i osigurati prvo mjesto i maksimalno se približiti naslovu. Kako god završilo, ova utakmica će odrediti daljnji tijek prvenstva. Očekuje nas prava poslastica na otvaranju 2019. godine.

Protiv Cityja za naslov
Nakon duže pauze u pisanju tekstova, odlučio sam ipak izdvojiti malo vremena i za sam kraj godine posvetiti jedan tekst Liverpoolu. Najveći razlog tomu je zato što ih vidim kao klub koji se u protekloj 2018. godini popeo nekoliko stepenica i nakon desetak turbulentnih godina vratio tamo gdje i pripada - u sam vrh europskog nogometa. Osim toga, ovo je i svojevrsna najava za 3. siječnja, kad nas očekuje utakmica svih utakmica ovosezonskog Premiershipa, Liverpool ide u goste Građanima na Etihad i ima priliku otići na nevjerojatnih 10 bodova prednosti pred Cityem (naravno ukoliko pobjedi) i tako se već početkom ...
Protiv Cityja za naslov
Nakon duže pauze u pisanju tekstova, odlučio sam ipak izdvojiti ...

Respekt: BruceWayne, Fenix22, kuevi, Bateman,

Slažem se: BruceWayne, Bateman,

11/2018
Tribina hipoteza

Ovogodišnja La Liga jednostavno ne posustaje sa iznenađenjima i uzbudljivošću. Od Atleticovog lošeg starta, Realovih kikseva, borbe Betisa i Valencije da se maknu s donjeg dijela tablice, do Alavesovog overachievmenta. Ovog vikenda La Liga nam je servirala još jedno.

Nakon sjajne forme Barce u iznimno bitnim utakmicama, gdje su potvrdili prolazak grupne faze Lige prvaka u dvomeču protiv Intera, te dominantih predstava još tamo protiv Seville i Reala, Barca se prošli vikend pošteno namučila u gostima kod Rayo Vallecana gdje je inače bila vrlo raspoložena. Međutim, za ovu utakmicu s Betisom očekivao se povratak Lea Messija. Sad kada je Barcelona pokazala da itekako može igrati bez Lea, da Valverde ima ideju i strukturu, da su igrači poput Rakitića, Suareza, Busquetsa, Albe, Lengleta, Arthura itd. u uzlaznom brijegu forme i da su odlučili napraviti iskorak zbog Leovog izostanka, očekivalo se (ili barem sam ja očekivao) da će Messi biti "ono nešto" što će ovakvu Valverdeovu Barcu dići još na jedan veći level.

Betis se ove sezone, barem do zadnjih tjedan-dva, prilično mučio. Neočekivano, najveći problem bila je realizacija, područje u kojem su prošle godine briljirali kao 4. ekipa s najviše pogodaka u prvenstvu. Setien se očito odlučio fokusirati na igru u obrani koja je, naravno, bila najveći prošlogodišnji problem, a kako sezona odmiče i Betis polako pronalazi pucačku formu, ova odluka će se pokazati kao pun pogodak.

U prvih desetak minuta utakmice Messi i društvo su već stvorili nekoliko šansi, no od starta su se nadzirali problemi. Betis je smireno držao posjed u svojoj trećini i iznosio loptu karakteristično za njih, okomitim dodavanjima u prostor. Barca je, kao i obično, odgovorila visokim pressingom i to je ono gdje nailazimo na najveće probleme u Barcinoj jučerašnjoj igri.

Svi već znamo način igre Lea Messija - maksimalno odmaranje u obrani. U redu, igrač koji toliko viška stvara u napadu i kreira nevjerojatan brojih izgledih situacija na sve moguće načine ima pravo odmarati u obrani i sačuvati svoje mogučnosti, kako kratkoroćno (za kraj utakmica), tako i dugoročno (za dugovjećnost karijere). Međutim, kada osim Messija u napadu imate Luisa Suareza, koji odradi 2-3 istrčavanja prema golmanu, pa odmara, već ste na dva igrača manje u obrani. Treći napadač je uglavnom Coutinho ili Dembele, u jucerašnjem slučaju Malcom, koji očito ne mogu sami držati prvu liniju pressinga (nitko ne može sam), a nisu ni mentalno, niti fizički močni igrači da bi obavljali i približno slične poslove.

Ono što je krasilo Barcinu igru u ovih nekoliko utakmica koje su fantastično odigrali je upravo taj visoki pressing. Rafinha i Coutinho su pritiskali bekove, Suarez stopere, a iza njih su dolazili veznjaci s Albom i Robertom. Takva struktura protiv Betisa nije postojala. Nakon izgubljene lopte Messi i Suarez ne bi ni potrčali, a Busquets, Rakitić i Arthur bi ostali previsoko, na 30-ak metara od protivnikovih vrata pokušavajući odigrati taj pressing i gotovo svaki put su ispali i Betis je imao kontru 4v3, 3v2 ... Prva dva gola Betisa su došla točno iz takvih situacija.



Na ovim slikama možemo vidjeti situaciju prije prvog gola. Nakon kornera Messi i Suarez su totalno izvan pozicije, Pique se sporo vraća u obranu, Rakitić je već dodavanjem prije ispao, a Busquets i Arthur ispadaju jednostavnim dodavanjem prema Carvalhu i pressing je izigran, Betis ima puno prostora na sredini terena za kontru. Ono što je još fascinantnije je donja slika 7 sekundi poslije gornje, gdje je Firpo od svog 16-erca uspio pretrčati pola terena bez da ga itko isprati što puno govori i o karakteru s kojim je Barcelona ušla u ovu utakmicu.



Druga situacija je u 34. minuti kada pada drugi gol. Suarez i Malcom su iza lopte, Rakitić je previsoko, Lenglet je totalno izvan pozicije, Busquets umjesto gledanja iza leđa i uočavanja prostora koji ostavlja pokušava pokriti dodavanje prema Carvalhu koje je Messi trebao pokriti. Dodavanje prolazi i Betis ima 4v3 situaciju na sredini terena i 20ak metara prostora između Barcinih linija. I onda opet, nekoliko sekundi kasnije Barcina veza fizički nema nikakve šanse nadoknaditi prostor kojeg su ostavili, dok se Betisovom napadu pridružuje još 2 igrača i postižu pogodak za 0-2.



Ovo su situacije koje neke ekipe ne bi iskoristile. Često se događa da ovakvi Barcini "polu-pokušaji" presinga svejedno rade jer ekipe manje kvalitete i manjeg strpljenja od Betisa žele samo što prije maknuti loptu od svog gola ili nabiti loptu na izoliranog napadača. Međutim, Setienova ekipa ima sjajne dodavače kako u veznom redu, tako i u obrani, koji su otporni na pritisak. To je ustvari i glavna karakteristika Setienovih ekipa. Setien je u ovoj utakmici naglasak stavio na situacije poslije Barceloninih prekida kada su stoperi daleko izvan pozicije i iz njih je Betis najlakše izlazio prema naprijed stvarajući opasne šanse.
Carvalho i Lo Celso su odigrali sjajne utakmice.

Drugo poluvrijeme je s Barcina strane bilo koliko toliko bolje, barem od 45. do 65. minute. Arthura je na poluvremenu zamjenio Vidal koji je je digao razinu agresivnosti, a ostali igrači su shvatili da je krajnje vrijeme da "krenu igrati". Međutim, takav intenzitet nakon gola za 1-2 nije dugo izdržao. Betis je uspio nekoliko puta izaći i stvoriti prilike, a da ter Stegen nije napravio onu pogrešku, možda bi se Barca i uspila izvući, no nakon te greške sve je bilo jasno, moral je bio na nuli.

Zaključak

Povratkom Messija koji je ponovo u napadačkom dijelu briljirao Barca je dobila igrača manje u obrani i izgubila je obrambenu strukturu. Busquets i Rakitić ne mogu to pratiti, a ekipa kao što je Betis iskorištava tako ostavljen prostor duž cijelog terena. I tako dolazim do najtežeg pitanja, a to je kako riješiti ovaj problem jer, naravno, Messi mora igrati. Prošle godine je to funkcioniralo u 4-4-2 formaciji gdje bi se sadašnji treći napadač spuštao pomoći obrani, ali takva obrana ne bi igrala izrazito visoki presing, nego bi se postavila u dvostruki blok i smanjila prostor između linija, ali se Valverde ove godine očito odlučio na 4-3-3 i sumnjam da se planira vratiti. Prava šteta je što nakon sjajne igre u oba smjera  tokom zadnjih mjesec dana, Barci se umjesto dizanja igre na novu razinu povratkom Messija, javljaju problemi koji su tu od početka sezone, ali već i nekoliko godina.

Messi se vratio... s problemima
Ovogodišnja La Liga jednostavno ne posustaje sa iznenađenjima i uzbudljivošću. Od Atleticovog lošeg starta, Realovih kikseva, borbe Betisa i Valencije da se maknu s donjeg dijela tablice, do Alavesovog overachievmenta. Ovog vikenda La Liga nam je servirala još jedno.Nakon sjajne forme Barce u iznimno bitnim utakmicama, gdje su potvrdili prolazak grupne faze Lige prvaka u dvomeču protiv Intera, te dominantih predstava još tamo protiv Seville i Reala, Barca se prošli vikend pošteno namučila u gostima kod Rayo Vallecana gdje je inače bila vrlo raspoložena. Međutim, za ovu utakmicu s Betisom očekivao se povratak Lea Messija. Sad kada je Barcelona pokazala ...
Messi se vratio... s problemima
Ovogodišnja La Liga jednostavno ne posustaje sa iznenađenjima i uzbudljivošću. ...

Respekt: BruceWayne, Dado_M, Bateman,

Slažem se: BruceWayne, Bateman,

Barcelona ne može igrati sa 3 čovjeka manje u fazi obrane. Nijedna ekipa to ne može. Rješenje za to ne postoji osim njihovog angažmana, barem u ključnim utakmicama LP. - Fenix22, 12.11.18. 22:31, 0 0 0
10/2018
Je li Barcelona bez Messija spremna za El Clasico?

U 16. minuti derbija između Barce i Seville, za svakog ljubitelja nogometa, svijet je na trenutak stao. Kako su se osjećali navijači Barcelone ne treba ni spominjati. Najbolji igrač i čovjek o kojemu praktički ovisi cijela sezona, ostao je ležati na podu s užasnom grimasom nakon jednog prilično normalnog slijetanja. Gledajući njega godinama, odmah se moglo zakljućiti da se radi o, barem na prvu, težoj i bolnoj povredi desne ruke. Messi je prevezen na dodatna testiranja i već prije samog kraja meča protiv Seville, znalo se da povreda nije tako ozbiljna kako se činila. Leo je slomio palčanu kost, izostati će oko 3 tjedna, ali to znači propuštanje dvije utakmice s Interom i El Clasico. Tako je jedna nevjerojatno važna utakmica za ovaj dio sezone za većinu navijača Barce prošla u „skrolanju“ društvenih mreža nakon 16. minute u nadi da će vidjeti dobre vijesti o težini Messijeve ozljede.

Treba naglasiti da su nekoliko sati ranije i Real i Atletico ispustili 3, odnosno 2 boda, a sljedećeg vikenda nas očekuje El Clasico, što znači da se u ova dva kola dijele iznimno važni bodovi te da će se Sevilla odvojiti na vrhu tablice ili će Barca povratiti vodeće mjesto i iskoristiti ovu priliku kad su glavni konkurenti kiksali.

O samoj utakmici nemamo što puno reći. Nakon samo 12 minuta na semaforu je stajalo 2-0. Messi je već asistirao i zabio. Kasnije Suarez, Coutinho i Arthur su pružili dobre partije, a čak je i obrana do zadnjih 20 minuta izgledala solidno, da bi naravno, stavila nekoliko puta sjajnog ter Stegena na muke, primili dva gola i uništili dojam.

Kako bez Messija?

Ono što se svatko zapitao je što sada bez Messija, pogotovo ako će dulje izostati. Gotovo cijela sezona je bila na vagi. Ipak radi se o ozljedi ruke, pauza neće biti preduga da bi imala veliki utjecaj na sezonu. Međutim, dobit ćemo priliku gledati Barcelonu bez najboljeg strijelca, asistenta, driblera, igrača koji je stvorio najviše šansi, zabio najviše slobodnih udaraca, bio najviše puta igrač utakmice itd. Ovi statistički podaci se naravno ne odnose samo na Barcelonu, nego na cijelu Europu. Nema niti smisla puno pričati o Messijevom utjecaju na igru.

Ove brojke je bilo kojem drugom igraču očito nemoguće replicirati, ali se sada očekuje kolektivno veći doprinos. Idemo proći nekoliko taktičkih i kadrovskih rješenja koje bi Valverde mogao iskoristiti. Kako Barcu očekuju dvomeč protiv Intera i El Clasico najviše pažnje je na ta dva matchup-a u sljedećih mjesec dana.

Prva i najnekreativnija opcija je jednostavno zamijeniti Messija Dembeleom na desnom krilu. Dembele je u utakmici protiv Seville pokazao da još uvijek u svojim godinama ima karakternih problema. Ušao je umjesto Messija i izgledao totalno nezainteresirano. Gubio je loptu dribling za driblingom, dodavanja su bila većinom u prazno i nije nimalo sudjelovao u defanzivi. To je nešto što bih ipak pripisao nezrelošću kojeg nije bilo dosada. Publika i navijači na sve to nisu dobro reagirali.

U taktičkom smislu ta zamjena bi značila prelazak napadačke igre na lijevu stranu gdje bi Alba, Arthur i Coutinho pokušavali stvoriti šanse za izolaciju Dembelea na desnoj strani ili za proigravanje ka Suarezu. Ova opcija ne zahtjeva ništa drugo nego dizanje individualnog učinka svih igrača koji su i dosad igrali ove role i iako se na prvu čini kao najizglednije rješenje, prateći Valverdea ne možemo to sa sigurnošću reći.

S obzirom da Barcu čekaju utakmice protiv Reala i Intera, Valverde bi se mogao odlučiti na nešto defanzivniji pristup. Jedna navijačima Barce, dobro poznat taktički potez je stavljanje Sergija Roberta na desno krilo (0-4 pobjeda na Bernabeu kada Messi zadnji put nije bio u startnih 11 u El Clasicu).

Ovo je naravno prilagođavanje protivniku kojemu na lijevoj strani operiraju Marcelo i Isco/Asensio. Sergi Roberto bi tu prvenstveno imao defanzivu ulogu i još više bi se napadačka igra koncentrirala na lijevu stranu. Uostalom i Inter će gledati napasti Barcinu desnu stranu ukoliku tu bude Dembele, što će značiti dosta prostora za Ivana Perišića.

Ono što ovakvoj situaciji puno odmaže je trenutna defanzivna forma Barcelone koja je primila gol u 7 od zadnjih 8 utakmica, a povratak Umtitija, drugog najvažnijeg igrača, nije ni na vidiku (iako ni on nije briljirao). Ovo je taktika kojoj je glavni cilj ne primiti gol, što bi prošlogodišnjoj Barci vjerojatno pošlo za rukom, ovakvoj vjerojatno neće, unatoč ponajboljem vrataru svijeta. Iako bi ova opcija bila i pomalo kukavičko rješenje u trenutku kada je Real „na koljenima“ i dolazi na Camp Nou, za gostovanje u Milanu ovo bi moglo biti solidno rješenje za jednu utakmicu koju ne moraju pod svaku cijenu pobijediti.

Kao varijacija ove taktike je i sličnih prošlogodišnjih 4-4-2 ili nekakvih 4-2-3-1 gdje bi zadnja dva vezna igrali Busquets i Arthur/Rakitić, desno u istoj roli Roberto, lijevo Dembele, nekakva desetka/polušpica Coutinho i gore Suarez. U utakmicama iza El Clasica gdje Barca igra u kupu i protiv Raya te u fazi gdje Messi možda neće igrati od prve minute priliku bi u ovakvom sustavu trebali dobiti Malcom i Vidal, koji će ipak tokom ovog tjedna većinu igre pogledati s klupe.

Zaključak

Valverde ima nekoliko dobrih opcija, no ponovno želim naglasiti kako je kolektivno dizanje forme jedino rješenje za izostajanje Messija. Suarez i Coutinho moraju preuzeti odgovornost u napadu, Arthur mora nastaviti u istoj formi, obrana se mora konsolidirati, bilo individualno (da o Piqueu pričam), bilo defanzivnijom taktikom, a Dembele, Roberto i rotacijski igrači moraju pokazati zašto su tu.

Kako bez Lea?
U 16. minuti derbija između Barce i Seville, za svakog ljubitelja nogometa, svijet je na trenutak stao. Kako su se osjećali navijači Barcelone ne treba ni spominjati. Najbolji igrač i čovjek o kojemu praktički ovisi cijela sezona, ostao je ležati na podu s užasnom grimasom nakon jednog prilično normalnog slijetanja. Gledajući njega godinama, odmah se moglo zakljućiti da se radi o, barem na prvu, težoj i bolnoj povredi desne ruke. Messi je prevezen na dodatna testiranja i već prije samog kraja meča protiv Seville, znalo se da povreda nije tako ozbiljna kako se činila. Leo je slomio palčanu kost, izostati ...
Kako bez Lea?
U 16. minuti derbija između Barce i Seville, za svakog ...

Respekt: BruceWayne, Dado_M,

Slažem se: BruceWayne,

Odlično.. - BruceWayne, 24.10.18. 19:02, 0 0 0
10/2018
Liga prvaka: Napoli - Liverpool 1-0, Tottenham - Barcelona 2-4

Do utakmice sa Spursima, iza Barcelone je bilo uzašno teških 10-ak dana. Nisu to bili samo slućajni kiksevi protiv Girone, Leganesa i Bilbaa, nego utakmice u kojima su na površinu isplivali neočekivani problemi. Barcina defanziva je bila nekoliko razina ispod prošlogodišnje, Valverde je lutao izborom početne jedanaestorke, a uz manjak kreacije u napadu, sve je ponovo palo na leđa Messija, koji je jedva izvukao neke bodove. O tim problemima, na koje ću se i referirati tokom ovog teksta, možete više pročitati ovdje.

Gostovanje na Wembleyu, jednog od najdražih mjesta za navijače Barce, trebalo je biti pokazatelj je li Valverde naučio nešto iz prijašnjih utakmica, ima li ekipa odgovor na rezultatsku krizu i plan za teški raspored u listopadu koji, osim ove, uključuje i utakmice sa Sevillom, Valencijom, Interom i Realom.

Tottenham se nakon prvog kola i utakmice s Interom, koliko toliko konsolidirao i upisao tri uzastopne pobjede, međutim problemi nisu prestajali pa su ih pokosile ozljede. Barcu su dočekali bez 4-5 prvotimaca: Eriksen, Alli, Verthongen, Aurier, Dembele, a Lloris se tek vratio s poduže pauze.

Valverde je shvatio tko je i što je mladi Arthur?

Trener Barcelone je odlučio odgovoriti na vapaje navijača i dati priliku nekim igračima koji su pokazali da mogu biti sjajna rješenja prvenstveno za napad, to je, naravno, Arthur, ali i Nelson Semedo.

Možda ćete otići na Sofu i vidjeti Arthurovu ocjenu 6,7 i reći da je ispodprosjećna. Ipak, fali joj malo interpretacije i eye-testa. Arthur je sinoć izgledao fantastično u onome što ne donosi visoku ocjenu. Imao je 92% točnih dodavanja i 9 (6 uspješih) duela, međutim njegova kontrola lopte, otpornost na presing i diktiranje tempa kad Barca osvoji loptu na svojih 30-ak metara su bili sjajni, ali i u pozicijskoj igri na protivnikovoj polovici se pokazao kao buduće rješenje. To su upravo one kvalitete koje su trenutno potrebne Barceloni, kojih nema još od Xavija.

Za Busquetsovu predstavu neću trošiti rijeći.

67/67 dodavanja

7/7 tackles

Ono što želim istaknuti je da s Arthurom u sastavu Barcina igra ponovo ima smisla i nije isključivo oslanjanje na individualnu kvalitetu što uglavnom ide preko Messija. Kada tome dodamo ovako raspoloženog Busquetsa, Barceloni je bilo lako preuzeti kompletnu dominaciju sredine terena. Ivan Rakitić se u ovakvom sustavu ponovo vraća na nekakvog box-to-box veznjaka, a to mu trenutno puno bolje odgovara od igranja glavnog playmakera u vezi.

Ovako je izgledala Barca u tri kiksa u La Ligi:

A ovako sinoć:

Zbog svega dosad rečenog, Messi je bio pošteđen konstantnog spuštanja u vezu pa je bio uključeniji u samu završnicu akcija, ali je ipak stvorio nekoliko šansi iz dubokih pozicija (npr. gol za 0-1).

U drugom poluvremenu, osim dva pogotka i asistencije, Messi je imao i dvije pogođene stative koje su mogle/trebale dići vodstvo na 4-0. Messi je u 9 ovosezonskih utakmica čak 10 puta pogodio okvir gola.

O Tottenhamu se nema što puno reći. Odigrali su hrabro i nisu se odlučili povući u duboki blok, niti nakon 2-0 i za nagradu su zabili dva pogotka, no to je daleko od dovoljnog da bi anulirali ovakvu Barcu. Očit je bio nedostatak Allija, Eriksena i Dembelea koji bi sigurno radili veće probleme od Winksa, Wanyame, pa i Lamele.

Zaključak

Valverde je "dvije muhe", probleme kreacije i kontrole u veznoj liniji te svoje nebulozne odabire početnih 11, uspio riješiti jednim udarcem, stavljanjem Arthura od prve minute. Ipak, defanziva opet nije briljirala. Tottenham je uspio dva puta doći na gol zaostatka i na trenutke je mogla i ova fantastična ofanzivna predstava pasti u vodu. Taj segment igre je prvi na listi prioriteta za poboljšanje i biti će itekako testiran u utakmicama koje slijede.

Valverde ispravlja greške
Do utakmice sa Spursima, iza Barcelone je bilo uzašno teških 10-ak dana. Nisu to bili samo slućajni kiksevi protiv Girone, Leganesa i Bilbaa, nego utakmice u kojima su na površinu isplivali neočekivani problemi. Barcina defanziva je bila nekoliko razina ispod prošlogodišnje, Valverde je lutao izborom početne jedanaestorke, a uz manjak kreacije u napadu, sve je ponovo palo na leđa Messija, koji je jedva izvukao neke bodove. O tim problemima, na koje ću se i referirati tokom ovog teksta, možete više pročitati ovdje. Gostovanje na Wembleyu, jednog od najdražih mjesta za navijače Barce, trebalo je biti pokazatelj je li Valverde naučio ...
Valverde ispravlja greške
Do utakmice sa Spursima, iza Barcelone je bilo uzašno teških ...

Respekt: BruceWayne, Bateman,

Slažem se: Fenix22,

Barca je bila fenomenalna 60 minuti, zadnjih 30 Tottenham je stisao i da nije bilo onog bloka Llengleta kojeg je pogodilo u stajnu nogu nakon udarca Lucasa kod rezultata 2:3, mislim da bi se Barca raspala i izgubila. - Fenix22, 5.10.18. 10:48, 0 0 0
Da (ni)je bilo... Da su Messijeve stative usle bilo bi 7-0, ali slazem se da je bilo opasno 15ak minuta - Luca1010, 5.10.18. 15:29, 0 0 0
09/2018
Tribina hipoteza

Zbog gustog rasporeda u ovih 10-ak dana, ali i narativa koji je pratio ova dva kola, odlučio sam se sažeti ih u jedan tekst i bolje proći kroz bitnija događanja u vrhu, ali ćemo se u budućnosti baviti i manjim ekipama. Fokus je zato ovog puta na glavnim favoritima Realu i Barci, no i Sevilla će dobiti što zaslužuje. Krenimo…

Levante – Sevilla (2-6), Sevilla – Real Madrid (3-0)

Sevillu su u prva četiri kola pratile iste bolest kao i prošle godine. Glavni problem je opet bila konverzija koju ćesto spominjem u vezi Seville, no to je stvarno tako. Ona je i razlog Sevillinim velikim oscilacijama npr. u prvoj utakmici protiv Raya su zabili 4 pogotka, pa su tri utakmice u La Ligi ostali na 0, da bi se u dvije rapsodije protiv Standarda i Levantea totalno raspucali i postigli 5 i 6 golova. Ćesto se događa da Ben Yedder, Sarabia, Vasquez pa sada i Andre Silva odigraju fantastičnu utakmicu, ali se onda dvije ili tri sljedeće ne pojave.

U jednako nepredvidljivoj situaciji Sevilla je dočekivala i Real koji je u 5. kolu svladao neugodni Espanyol, a više o samoj utakmici i Realu pod Lopeteguijem pročitajte ovdje.

Machin je svojih predvidljivih 11 za utakmicu s Realom odlučio začiniti stavljanjem ofenzivnog veznjaka Vasqueza na centralnu poziciju u duo s Banegom od kojih se nije mogla očekivati velika defanzivna pomoć, međutim ovoga puta se taj potez fantastično isplatio. U Lopeteguijevom izboru početnih 11 nije bilo nikakvih iznenađenja.

Sevilla je ušla u utakmicu „all guns blazing“. Već u prvoj minuti zaprijetio je Andre Silva, a šanse su se nastavile redati u 7. i 15. minuti. Sevilla je dobrim presingom i reposjedom držala Real na njihovoj polovici. U 17. minuti prvu od mnogih grešaka Marcela iskoristio je Andre Silva i okrunio sjajan start Seville.

Marcelo blizu centra daje netočan pass, jedno proigravanje Banege dovoljno je da izbaci Ramosa i Marcela koji su daleko van pozicije.

Nakon kornera u 21. minuti, totalno isključenog Marcela pretrčava Jesus Navas i sa centra ide jedan na jedan s Courtoisom. Odbitak posprema Andre Silva za 2-0.

U 33. minuti Vasquez je pogodio gredu, a u 39. minuti Marcelo gubi zračni duel nakon kornera, obrana Reala ni ne pokušava pravovremeno istrčati i napraviti offside zamku, Ramos zaboravlja svog igrača i Ben Yedder postavlja visokih 3-0, a Real izgleda apsolutno dekocentriran i razbijen.

Machinu je najlaške bio pronaći missmatch na Marcelu zbog njegovih poznatih manjkavosti u obrani. Jesus Navas je to sjajno koristio. Nakon igranja beka prošle sezone, pozicija wingbacka mu zasada puno bolje odgovara (koristi svoju brzinu i pravocrtnost, a ima dovoljno osigurača iza leđa) i upravo je on zaslužan za dva pogotka Seville. Da bi večer po Marcela bila još gora u 75. minuti izašao je iz igre držeći se za list lijeve noge i trenutno se ne zna hoće li biti spreman za subotnji derbi.

Osim toga Machin je Sevilli donio i visoki presing, pa se odabir puno ofenzivnijeg Vasqueza za partnera Banegi u vezi itekako isplatio. Kada tome dodamo večer u kojemu su Andre Silva/Ben Yedder pucački raspoloženi, Sevilla bi ovakvim predstavama isprašila i puno bolje ekipe od jučerašnjeg letargičnog Reala.

Je li za ovakvu predstavu Reala kriv put u London ili nešto drugo, stvarno je neobjašnjivo. No, činjenica je da je Real u sve tri „jače“ utakmice (Atletico superkup, Bilbao, Sevilla) izgledao dosta loše, a Lopeteguijeve karakteristike su bile nevidljive. Oni se sad okreću gradskom derbiju, vrlo nezgodnom srazu s Atleticom koji je nakon nekoliko loših utakmica digao formu. Lopetegui trenutno ima puno problema, od kojih je najizraženiji kadroviranje. Real, posebice u obrani izgleda tanko: Nacho već nekoliko utakmica krpa bekovske pozicije, malo lijevu, malo desnu i to ne radi „bog zna kako“, a Marcelova I Carvajalova ozljeda ne idu tome u prilog. Modrić, osim utakmice protiv Rome, je u katastrofalnoj formi, što po igri, što fizički, dok Isco ponovo iz raznoraznih razloga ostaje na klupi. Benzema se nakon nekoliko golova u uvodnim utakmicama ponovo umirio, pa bi mogli vidjeti Mariana od prve minute u derbiju. Sve u svemu, Real se, osim „lijepe“ igre u prijašnjim utakmicama, nema čime ponositi i za pobjedu protiv Atletica bit će potreban iskorak. O Atleticu nešto više kasnije.

Barcelona – Girona (2-2), Leganes – Barcelona (2-1)

Da je iza nas neko normalno kolo La Lige, Barcelonini navijači bi nakon „laganog“ gostovanja kod predzadnjeg Leganesa u miru mogli proslaviti Realov poraz, no ovo nije bilo normalno kolo, a navijači Barce su daleko od toga da išta slave. Idemo redom.

Prvo treba spomenuti domaću utakmicu protiv Girone. Barca je do 35. minute, Lengletovog incidenta i crvenog kartona izgledala zaista sjajno, možda i najbolje ove sezone, a veliko je iznanađenje što je to priredila vezna linija predvođena Arthurom i Vidalom. Međutim, crveni karton je odveo utakmicu u potpuno druge vode, a greške obrane (čitaj: Piquea) iskoristio je sjajni Stuani. Barca je i dalje igrala dobro s obzirom da su imali igrača manje i izvukla bod, no svo sivilo tog neočekivanog kiksa nakon sjajne igre se očito prelilo i na gostovanje na Butraqueu.

O samoj utakmici protiv Leganesa ne bih volio puno pričati jer bilo da ste fan Barce ili ne, ovakvu utakmicu u režiji Barcelone mogli ste pogledati nekoliko puta i prošle sezone te ona sama po sebi nije iznenađenje. Ono što želim istaknuti su već viđeni problemi koji se javljaju od dolaska Valverdea i neki novi koji su se pojavili početkom ove sezone, a u ove dvije utakmice su došli do izražaja.

1. problem: defanzivna igra

Nešto što je Valverde donio u Barcu i što ju je cijele prošle sezone krasilo je defanzivna disciplina koju je nudila 4-4-2 formacija te sjajne predstave prije svega Umtitija i ter Stegena, ali i Piquea. Prelaskom na 4-3-3, Barca je u ovih 6 utakmica primila 7 golova, isti broj golova kojeg je primila nakon 18 utakmica prošle sezone. Osim formacije gdje su napadačka trojka + Coutinho gotovo beskorisni u fazi obrane i konstantno ostavljaju Rakitića i Busquetsa na širokom prostoru, opravdanje za ovoliko primljenih golova je i igra Piquea koji je krivac za sva 4 izgubljena boda, ali i forma Umtitija zabrinjava. Valverde je trenutno izgubio jedinu karakteristiku kojom je poboljšao Barcelonu prošle sezone.

2. problem: Valverdeovi odabiri početnih 11

Suarez trenutno izgleda kao sjena sebe od prije 2-3 godine, no utakmicu protiv Girone je odigrao dosta dobro. Valverde ga je prvi put odlučio odmoriti baš nakon te utakmice. Osim toga, protiv Leganesa je odmarao i Albu, kojeg je zamijenio „uvijek opasni lijevi bek“ Vermaelen, a mladi Miranda, koji je trebao biti drugi izbor, će očito dobiti samo 3-4 utakmice Copa del Reya protiv niželigaša. I Alba i Suarez su ušli u drugom poluvremenu.
Za gostovanje u Sociedadu odlučio je staviti Rakitića na zadnjeg veznog, te Rafinhu i Roberta pa su veza, a umalo i bodovi, izgledali totalno izgubljeno.
Semedo je ponovno rezerva na desnom beku iz nepoznatih razloga.

3. problem: manjak vizije i plana igre u napadu

Čovjek bi pomislio pomislio da s igračima kao Messi, Coutinho, Suarez, Dembele, Malcom itd. bi svaki trener našao nekakav plan u napadu, međutim Valverde i ovdje pokazuje manjak ideja. Kao i prošle sezone sva igra je na leđima Lea Messija, sve počinje i sve završava s njim, a kad Messi nije u stanju preći trojicu, asistirati ili zabiti slobodnjak jer nije svemoguć, Barcina napadačka igra stoji.

To se vidilo tokom cijele prošle sezone. Dok je Messijev individualni učinak bio dovoljan za osvajanje La Lige, u Ligi prvaka protiv Rome je ovaj problem itekako došao do izražaja. Sve se ponavlja ove sezone. Iako i Dembele i Coutinho konstantno pokazuju svoje kvalitete, oni nisu elitni igrači za igru protiv „bunkera“ s kojim se Barca i dalje ćesto susreće. Obojici treba lopta i 10-15 metara prostora za dribling ili udarac izvana. Barci je trenutno potreban igrač profila Xavija i naravno da Xavi se neće ponovo naći, ali igrači približnih kvaliteta postoje. Barcina uprava je s razlogom tražila Verratija, neki navijači su s razlogom tražili povratak Thiaga, međutim ti transferi su propali, a od odlaska Xavija dovođeni su prvo Rakitić, pa Denis Suarez, Andre Gomes, Paulinho i Vidal … Ono gdje ja vidim rješenje za ove probleme, a to je i jedino koje se trenutno nameće, je davanje prilike Arthuru. Već je pokazao da ima cijeli skill-set igrača elitnog u pozicijskoj igri, od driblinga i kontrole lopte do vizije i dodavanja, ali ipak sumnjam da bilo tko u vodstvu Barcelone jednako razmišlja.

Nažalost ovo nije kraj svih problema, no ne želim nakon ovako malog uzorka utakmica pretjerati, a utakmica gdje će se moći više pričati o Barci je u skorašnje vrijeme na pretek.

Barcelonu u sljedećih mjesec dana očekuje iznimno težak raspored, a za dobre rezultate potrebna su poboljšanja na svim razinama. Jedino što trenutno ide na ruku Valverdeu i ekipi je jednako „loš“ ulazak u sezonu obje madridske momčadi.

Getafe – Atletico Madrid (0-2), Atletico Madrid – Huesca (3-0)

Atletico ni u ove dvije utakmice nije briljirao i još uvijek su bili vidljivi problemi iz prošlih utakmica. Glavna stvar je ipak bio povratak stabilnosti u obrani koju, na iznenađenje svakoga, nisu imali početkom sezone. Nakon što su ju uspili vratiti došli su i bolji rezultati pa su sada, uz pobjedu nad Monacom u Ligi prvaka, u nizu od tri pobjede i u uzlaznoj putanji dočekuju „ El Madrileño“. Lemar je s dva prilično sretna pogotka srušio Getafe, a Huesca je ipak kvalitetom miljama daleko. Atletico se zahvaljujući rivalima ipak uspio ponovo vratiti u igru za naslov i sada zaostaje samo dva boda za prvom Barcelonom. S obzirom da su uspjeli dići formu i nanizati tri pobjede, od Chola ne trebamo očekivati nikakve promjene u igri za derbi. Ovoga puta većina stvari ovisi o Realovom pristupu i njihovim problemima te hoće li dozvoliti Atleticu da ih iskorištava kao u utakmici Europskog superkupa. Očekuje nas svakako zanimljiva utakmica jer za obje ekipe ne možemo sa sigurnošću reći na ćemu su.

TEAM OF THE WEEK 5 & 6:

Tablica nakon 6. kola:

 

Od ostalih ekipa svakako treba izdvojiti trenutno najvećeg underachievera Valenciju. Nakon šest kola još uvijek ne znaju za pobjedu. Iako su se susretali s ekipama gornjeg dijela tablice (Atletico, Levante, Espanyol, Villareal, Celta, Betis), pet bodova ipak je premali učinak za Marcelinovu ekipu.

U ovom kolu dobili smo i kandidata za gol sezone, ne samo u La Ligi već i u svijetu. Bow down, Pablo Fornals:

La Liga 5. i 6. kolo – porazi Reala i Barce, strašna Sevilla
Zbog gustog rasporeda u ovih 10-ak dana, ali i narativa koji je pratio ova dva kola, odlučio sam se sažeti ih u jedan tekst i bolje proći kroz bitnija događanja u vrhu, ali ćemo se u budućnosti baviti i manjim ekipama. Fokus je zato ovog puta na glavnim favoritima Realu i Barci, no i Sevilla će dobiti što zaslužuje. Krenimo… Levante – Sevilla (2-6), Sevilla – Real Madrid (3-0) Sevillu su u prva četiri kola pratile iste bolest kao i prošle godine. Glavni problem je opet bila konverzija koju ćesto spominjem u vezi Seville, no to je stvarno tako. Ona ...
La Liga 5. i 6. kolo – porazi Reala i Barce, strašna Sevilla
Zbog gustog rasporeda u ovih 10-ak dana, ali i narativa ...

Respekt: ivan-cro, Bateman,

09/2018
Utakmice 1. kola Lige prvaka

Lyon se nakon prošlogodišnjeg izbivanja vratio u najelitnije nogometno natjecanje. Osim što je uspio zadržati Fekira, Depaya i Traorea, uspio je nadomjestiti i odlazak Diaza, te otkupiti Ndombelea i Denayera i tako sastaviti prilično respektabilan kadar za nadolazeću sezonu i borbu na više frontova. Ipak, Lyon sa 7 bodova u 5 kola nije baš idealno otvorio ligašku sezonu pa je na Etihadu City bio očekivani favorit.

Guardiola je morao ovu utakmicu gledati sa tribina jer je odrađivao suspenziju zbog prigovora na suđenje Mateu Lahoza u prošlogodišnjem četvrtfinalu protiv Liverpoola. Njegovu ulogu preuzeo je pomočnik Arteta, a početnih 11, uz izostanke Mendya i de Bruynea, je bilo većinom očekivano.

City je dobro ušao u utakmicu. Prvo je Sterling nekoliko puta puta probio Lyonovu desnu stranu, a Laporte je u 17. minuti nakon kornera pogodio vratnicu. Međutim, već su tada počeli problemi Cityja koji su se javljali do kraja utakmice. Nekoliko „laganih“ dodavanja veznjacima Lyona je podjelila zadnja linija plus Fernandinho. Jednu takvu grešku Lyon je brzo pretvorio u polukontru, Aouar je uputio centaršut, a Delph je katastrofalno promašio loptu i darovao gol Cornetu. Ista stvar se događa i u 42. minuti, Fernandinho gubi loptu u svojoj trećini, lopta dolazi Fekira koji sjajno pogađa sa 20 metara pokraj tri Cityjeva igrača. Iako su su Građani velikom većinom individualnim greškama sami krivi za ova dva pogotka, treba priznati da je nekoliko puta Lyon vrlo dobro izvršio pritisak u Cityjevoj trećini, a čak do gola Citya su praktički igrali u srednjem defanzivnom bloku sa povremenim presingom. Malo koja ekipa tog kalibra se takvo što usudi odigrati protiv Građana, no u izostanku de Bruynea (ponajboljeg veznjaka u tranzicij) i ostavljanja Sanea na klupi, Genesio je vidio „high risk – high reward“ priliku. Respekt.

Nekoliko primjera Lyonovog presinga koji je pravio probleme Cityu:

(isforsirano ispucavanje Edersona)

(situacija kod drugog pogotka gdje Cheikh pritišće Silvu, lopta kasnije dolazi u gužvu do Fernandinha kojem Fekir uzima loptu i pada pogodak)

Nakon poluvremena City je izgledao bolje na terenu, šanse su se redale i Lyon je bio ranjiv sa svih strana, ali je uvijek zakazao zadnji pas, a ponekad i završnica, pa se i u ovom segmentu vidio izostanak de Bruynea, koji bi vjerojatno „namjestio“ pokoji gol. Također, treba spomenuti ozljedu Mendyja koji je ove sezone jedan od najboljih bekova i vrlo je važan za Guardiolinu koncepciju. Naime, kao i cijele prošle sezone poziciju lijevog beka „krpao“ je veznjak Fabian Delph uvlačeći se u sredinu igrajući praktički zadnjeg veznog, kao i Walker na desnoj strani. Zbog njega je City izgubio širinu i centaršute koje je dobivao s Mendyjem, pa se Sterling izvlačio na stranu što je uzrokovalo manjak igrača u sredini za kombinacije s Jesusom i Silvom.

Kao što možemo vidjeti na taktičkom grafu, većina je konkretnijih šansi Cityja došla preko individualnih akcija Sterlinga i Bernarda Silve, dok se ulaskom Sanea i Aguera igra nešto poboljšala. Na samom kraju je Aguero svojim karakterističnim ulaskom iz sredine prema desnoj strani šesnaesterca umalo izjednačio i ipak popravio dojam utakmice, no i njegova se loša pucačka forma uklopila u jučerašnje sivilo. City je imao 22 šuta i 70% posjeda, no nijednu veliku priliku.

Oko Lyona neću puno duljiti jer nisam imao prilike, a ni vremena gledati ih. Na prvu izgledaju kao ozbiljna napadačka momčad koja ima sjajne individualce, pogotovo gledajući u kontekstu Ligue One-a. Od Fekira, pa preko brda napadačkog potencijala i mladih igrača koje Lyon posjeduje, treba istaknuti dobru partiju stoperskog para te Tanguya Ndombelea koji iza sebe ima „breakthrough“ sezonu. Sjajnog je potencijala za igru u oba smjera i ispravite me ako griješim, no ovo malo što sam ga gledao podsjeća me na Yayu Tourea.

Čitajući strane medije, naišao sam na još nekoliko problema vezanih uz City. Naime, posjećenost na sinoćnjoj utakmici iznosila je 41 000, oko 14 000 manje od prosjeka kojeg imaju u Premiershipu, a himna Lige Prvaka dočekana je sa zvižducima. Guardian kaže kako Cityjevi navijači očito još uvijek "ne kuže" najelitnije nogometno natjecanje, a to se izgleda odražava i na samu ekipu.

Osim toga, spominje se nedostatak liderstva koji mi je također upao u oko nedavno, gledajući dokumentarac o prošloj Cityjevoj sezoni (preporučujem svakome da ga pogleda). Kao što znamo, kapetan Vincent Kompany već dugo godina muku muči s ozljedama i rijetko je član startne postave. Osim njega, nitko drugi se ne nameće kao vođa jer su većina igrača ili mladi, tek nedavno stigli u klub ili jednostavno nemaju to u sebi. Kevin de Bruyne je trenutno vođa na terenu u smislu igre, a Pep je od starta na vrhu cijele te piramide. Njihovi izostanci u jučerašnjoj utakmici također nisu pomogli. Možda to sve i nije razlog poraza od Lyona, no na tragu je nečemu zanimljivom o čemu će se da potencijalno razgovarati u budućnosti.

Zaključak:

City će naravno proći grupu, a još uvijek su i velike šanse da ode daleko u knock-out fazi, međutim u plavom dijelu Manchestera nije sve tako bajno kao što se čini. Vjerujem kako se Pep nada što skorijem povratku de Bruynea i Mendyja, a kako on voli reći: „You just have to do the simple thing right“ očito je da bi se trebao pozabaviti završnicom akcija jer neće cijele sezone igrati protiv ekipa poput Huddersfielda i Fulhama.

Lyon se ovom pobjedom i nerješenim rezultatom Sakhtara i Hoffenheima u drugoj utakmici ove grupe dosta približio prolasku u knock-out fazu i popravio loš start u domaćem prvenstvu.

U Man Blue-u nije sve tako bajno
Lyon se nakon prošlogodišnjeg izbivanja vratio u najelitnije nogometno natjecanje. Osim što je uspio zadržati Fekira, Depaya i Traorea, uspio je nadomjestiti i odlazak Diaza, te otkupiti Ndombelea i Denayera i tako sastaviti prilično respektabilan kadar za nadolazeću sezonu i borbu na više frontova. Ipak, Lyon sa 7 bodova u 5 kola nije baš idealno otvorio ligašku sezonu pa je na Etihadu City bio očekivani favorit. Guardiola je morao ovu utakmicu gledati sa tribina jer je odrađivao suspenziju zbog prigovora na suđenje Mateu Lahoza u prošlogodišnjem četvrtfinalu protiv Liverpoola. Njegovu ulogu preuzeo je pomočnik Arteta, a početnih 11, uz izostanke ...
U Man Blue-u nije sve tako bajno
Lyon se nakon prošlogodišnjeg izbivanja vratio u najelitnije nogometno natjecanje. ...
09/2018
Tribina hipoteza

Favoriti:

Real Sociedad – Barcelona (1-2)

Savršenu priliku imao je Sociedad da pred rasprodanom renoviranom Anoetom ugosti prvaka, koji ih do prošlosezonskog poraza nije pobjedio u La Ligi na domaćem terenu 11 godina. Barcelona je tako morala na ovo uvijek neugodno gostovanje nakon reprezentativne stanke što nikada ne pomaže ekipama koje imaju standardne reprezentativce u svome kadru.

Valverde se zbog toga odlučio ostaviti Coutinha i Busquetsa na klupi za rezerve, a do objave početnih 11 sve je sugeriralo da će i Umtitija zamijeniti Lenglet. Rakitić je zauzeo mjesto zadnjeg veznog, a Rafinha i Sergi Roberto su dobili priliku zaigrati lijevo i desno. „Bold move“ reklo bi se. Već su mnogi prije utakmice naslutili da bi se ovakva vezna linija mogla mućiti na teškom gostovanju

Upravo to se i dogodilo. Doduše, svatko od ovih igrača zaslužio je dobiti priliku i nije problem jesu li oni dovoljno dobri, no potez Valverdea da stavi u vatru Anoete vezu koja nikada nije igrala zajedno je prilično neobjašnjiv potez, dok recimo u domaćoj utakmici protiv Huesce nije imao pomisao rotirati.

Sociedad je, iskoristivši jednu od rijetkih prilika prvog poluvremena, poveo 1-0 i znalo se kakva utakmica nas čeka do kraja. Međutim, Barcelona cijelo prvo poluvrijeme praktički nije stvorila nijednu obečavajuću situaciju, a vezna linija je izgledala izgubljeno, što možemo vidjeti i na ovom za Barcu siromašnom taktičkom grafu, lopta većinom kretala zadnjom linijom do koje se i Messi ponekad spuštao.

Valverde je na poluvremenu shvatio da mora odmah uvesti Coutinha, ali je Sociedad izašao na teren još bolji nego prvo poluvrijeme i odmah na startu stvorio nekoliko izglednih šansi iz kontre koje je sjajni ter Stegen uspio obraniti i ostaviti Barcu na životu. Igra Barcelone se tek stabilizirala ulaskom Busquetsa oko 60. minute i počeli su stvarati bolje situacije. Uspjeli su zabiti dva „krompira“ nakon dva kornera što je bilo dovoljno za preokret i sva tri boda.

Valverde se tako našao u brojnim kritikama navijača i lokalnih medija zbog odabira početnih 11 za ovakvo teško gostovanje, a ni igra kroz ova četiri kola nije nešto čime bi se Barca trebala ponositi. Ipak, pokazati će se da je Barca nakon ovoga kola ostala jedina sa četiri pobjede, a Valverde trener koji je sada dva puta slavio na Anoeti, pa se ne treba dizati nekakva uzbuna.

Dembele se ponovo pokazao kao najveće Barcino pojačanje u odnosu na prošlu sezonu i igrač je koji je osvojio najviše bodova u La Ligi ove sezone, no još uvijek sam mišljenja da igra na krivoj strani napada o čemu sam pisao nakon 2. kola i mučenja s Valladolidom. Coutinho i Busquets dokazuju da će za njihove izostanke u teškim utakmicama Valverde teško pronaći adekvatne zamjene (čekamo Arthura), a to je nešto što smo i mogli očekivati.

Athletic Bilbao – Real Madrid (1-1)

Gotovo jednak narativ imala je i ova utakmica. Julen Lopetegui se također odlučio za diskutabilnu veznu liniju za gostovanje na San Mamesu. Ostavio je Casemira na klupi, a njegovo mjesto i neprirodnu poziciju zauzeo je Kross. Luka Modrić nastavio je očajnu formu i ponovo bio jedan od najlošijih na terenu, a ni Dani Ceballos nije briljirao.

Zbog loše igre vezne linije, lopta je u zadnjoj trećini teško dolazila do Benzeme i Balea pa je Real u prvom poluvremenu ostao tek na nekoliko pokušaja iz daljine koje je mladi Unai Simon lakoćom branio, inače prije sezone je bio četvrti izbor za vratara. Bilbao je, kao i obično, kroz tranziciju bio dosta opasan i uspio je do poluvremena povesti. Muniain je stvarao najviše problema.

Kao i Valverde, Lopetegui je na startu drugog poluvremena odlučio uvesti Casemira i Isca. Real je poceo igrati bolje i Isco je ubrzo izjednačio. Međutim, kako je utakmica odmicala, a Real postajao sve nervozniji zbog rezultata, Bilbao je na sebi svojstven način uspio umrtviti utakmicu ponekad i prljavim faulima i raspravama sa sucem, a Berizzo je za zadnjih deset minuta ubacio dva dodatna stopera. Dovoljno za remi.

Ovo i nije tako loš rezultat, gostovanja u Bilbao su uvijek teška za sve ekipe, ali gorak okus ostaje zbog zaostatka za Barcelonom jer je i ona bila jako blizu gubitka bodova.

Više ću se pozabaviti samom igrom i taktikom Reala pod Lopeteguijem u nadolazećoj utakmici u Lige prvaka protiv Rome koja će im dosad biti najkonkretniji protivnik.

Atletico Madrid – Eibar (1-1)

Još jedan razočaravajući rezultat za Cholovu ekipu. Nakon ove utakmice već kasne sedam bodova za prvim mjestom i priča o borbi za naslov trenutno zvuči kao bajka. Ipak, napredak u igri se vidi. Atletico je stvorio više šansi u ovoj utakmici nego u prethodna tri kola zaredom (čak osam velikih prilika), ali su realizacija, okvir gola i Eibarov golman zaslužni za podjelu bodova.

Kada se mislilo da će utakmica završiti 0-0, Eibar je još dodatno šokirao Wandu pogotkom u 87. minuti, no mladi Borja Garces je uspio u posljednjim sekundama izvući bod i spasiti Atletico od još jednog debakla.

Iznenađenja:

Sevilla – Getafe (0-2)

Jedan od komentatora na beIN Sportu prije utakmice je Getafe opisao kao „dirty and good“ i pogodio je „u sridu“. „Dirty“ se odnosi na njihov stil igre o čemu svjedoči broj od 18 žutih kartona u četiri kola, a „good“ na njihovu organiziranu obranu i solidnu kontru. Tim putem su došli i do prošlogodišnjeg uspjeha, a isto se nastavlja ove sezone. Sve po starom je i u Sevilli koju ponovo muči konverzija.

Utakmicu je možda odlučila i diskutabilna odluka VAR-a da poništi gol Sevilli, koji čini se još uvijek nije optimiziran čak ni što se tiče pravila offsidea.

Girona – Celta Vigo (3-2)

Celta je na gostovanju u Kataloniji prosula sve dobro prikazano u prošlim kolima. Na krilima Stuanija, koji nastavlja igrati u istom tempu kao i prošle godine, Girona je uzela tri boda protiv neugodnog protivnika i pokazuje da bi trebala biti nešto više od kandidata za ispadanje.

Ostali rezultati:

Huesca – Rayo Vallecano (0-1)

Valencia – Real Betis (0-0)

Leganes – Villareal (0-1)

Espanyol – Levante (1-0)

Real Valladolid – Deportivo Alaves (0-1)

TEAM OF THE WEEK:

Tablica:

Pregled kola - La Liga : 4. kolo
Favoriti: Real Sociedad – Barcelona (1-2) Savršenu priliku imao je Sociedad da pred rasprodanom renoviranom Anoetom ugosti prvaka, koji ih do prošlosezonskog poraza nije pobjedio u La Ligi na domaćem terenu 11 godina. Barcelona je tako morala na ovo uvijek neugodno gostovanje nakon reprezentativne stanke što nikada ne pomaže ekipama koje imaju standardne reprezentativce u svome kadru. Valverde se zbog toga odlučio ostaviti Coutinha i Busquetsa na klupi za rezerve, a do objave početnih 11 sve je sugeriralo da će i Umtitija zamijeniti Lenglet. Rakitić je zauzeo mjesto zadnjeg veznog, a Rafinha i Sergi Roberto su dobili priliku zaigrati lijevo ...
Pregled kola - La Liga : 4. kolo
Favoriti: Real Sociedad – Barcelona (1-2) Savršenu priliku imao je ...

Respekt: BruceWayne,

Slažem se: BruceWayne,

Kako je Dmitrović branio i 8.3 je malo. - Fenix22, 19.9.18. 18:17, 0 0 0
Mislim da je Real trebao dobro unovčiti Modrića jer Modrić ima 32 i ima je teško ljeto radi kojeg će u drugoj polusezoni tek ući u formu. - Fenix22, 19.9.18. 18:21, 0 0 0
09/2018
Top reprezentacije: kome rastu, kome padaju dionice?

Nešto je trulo u državi Španjolskoj

Prilično je nevjerojatno kako su Španjolci završili zadnja tri velika natjecanja: ispadanje u grupi na Svjetskom prvenstvu 2014., osmina finala na Euru 2016. i ove godine. Neki od tih podbačaja su opravdani, neki nisu, no Španjolska se, nakon haranja nogometom na prijelazu desetljeća, našla u fazi gdje su možda i najveći underachieveri u zadnjih šest godina. Na sva tri spomenuta natjecanja bili su u vrlo uskom krugu favorita, što je i opravdano s obzirom kako su odigrali kvalifikacijske periode za ta natjecanja, ali kada se “pikalo”, uloga favorita nije ni malo opravdana. Nešto što se u velikoj mjeri kosi s reprezentativnim podbačajima je i nevjerojatan uspjeh (čitaj: apsolutna dominacija) španjolskih klubova u kontinentalnim natjecanjima kroz zadnjih 5 godina.

Mnogi će reći da je za to kriva famozna tiki-taka, netko će ju braniti pa će reći da jednostavno nisu imali sreće, no činjenica je da Španjolskoj treba nekakva promjena. Očito je da takve i slične filozofije jednostavno više ne prolaze u reprezentativnom nogometu, pogotovo na velikim natjecanjima, o čemu nam najviše svjedoče uspjesi Portugala i Francuske, a tomu ide u prilog i ovogodišnji neuspjeh Njemačke. Del Bosque se u “De(l) Baklu” 2014. pouzdavao u zadnje tiki-takine izdisaje, igrajući s pet ili šest centralnih veznjaka u prvoj postavi od kojih su neki već bili daleko od najbolje forme, dok se 2016. uopće nije trebao nalaziti na klupi La Roje. Tako su se po njegovom odlasku u Španjolskoj javile dvije struje razmišljanja: prva koja kaže da se treba odmaknuti od tiki-taki sličnih filozofija, dok druga kaže da neuspjeh Španjolske leži upravo u tome jer se u tiki-taku nije zadnjih godina dovoljno ulagalo i od nje se suptilno počelo odmicati. Dolaskom Julena Lopeteguija na klupu bilo je očito da je druga struja prevladala. Ipak su njegovi uspjesi u mlađim kategorijama (vodio u19, u20, u21 ekipe od 2010. do 2014) nešto što se trebalo nagraditi, a osim toga njegove taktičke inovacije za takav stil igre su trebale biti savršen fit za posrnulu reprezentaciju. Dano povjerenje je ne samo opravdao, nego je i nadmašio očekivanja: Španjolska je u 20 utakmica pod njegovim vodstvom ostvarila skor 14-6-0 i postala top 3 favorita za nadolazeće prvenstvo u Rusiji. Nažalost po Španjolsku, znamo kako se njegova epizoda na klupi završila, te su u takvoj situaciji, neviđenoj za reprezentaciju takvog renomea, doživljeli još jedan neuspjeh.

Nakon prvenstva RFEF je morao donjeti tešku odluku po pitanju budućnosti reprezentacije, a to se ponovo ticalo ne samo osobe koja će postati izbornik, nego općenito kakvom filozofijom će se nastaviti. Ovoga puta prevladala je prva struja i odluka je pala na Luisa Enriquea, čovjeka koji po svemu sudeći stoji na startu ere jedne drugačije Barcelone koju gledamo od njegovog dolaska do danas, a izgleda da RFEF baš zbog toga u njemu vidi čovjeka koji može stajati i na prekretnici reprezentacije.

Luchova Barca, promjena identiteta, utjecaj na reprezentaciju

Enrique je sjeo na klupu Barce nakon vjerojatno najgore sezone u zadnjih 10-ak godina koja je prošla u znaku vodstva “Tate” Martina. Barca se tada odlučila na čovjeka koji je proveo jedno vrijeme u klubu kao aktivan igrač, te je ubilježio sjajne rezultate s Barcom B, a kasnije i Celtom, pa je poznavao kako stvari funkcioniraju, no u startu je rekao kako nema namjeru kopirati bivše taktike i stilove. Osim njegovih zamisli, Xavi je vec duboko zagazio u tridesete, a doveden je naš Ivan Rakitić. Doveden je i tada najbolji centralni napadač svijeta Luis Suarez, a sezonu prije Neymar, koji se tek pod Enriqueom počeo profilirati u top 5 igraca svijeta. Enrique je ostao pri 4-3-3 formaciji, no osim kadrovskih promjena, uveo je i dosta taktičkih.

(lijevi graf - Guardiola i Villanova, desni graf - Luis Enrique)

Na lijevom Guardiola-Villanova grafu možemo vidjeti kako se glavni dio napada vrtio kroz srednji dio terena. Lopta bi preko stopera išla do Busquetsa ili Xavija koji bi se spuštali niže i organizirali napad. Iniesta je tada bio brži i okomitiji, te bi on u posljednjoj trećini terena s Messijem stvarao višak. Tek bi tada lopta išla prema krilima u prostor koji bi završavali akcije ili eventualno na Danija Alvesa.

Što se tiče Enriquea, prije svega treba reći da je bio sjajan man manager. Uspio je pronaći sustav u koji je stavio tada tri od pet najboljih igrača na svijetu u napadački trojac i to je u prve dvije sezone sjajno funkcioniralo pa su postali ponajbolji trojac u povijesti nogometa sa tripletom i dvostrukom krunom u rukama. Najteža odluka mu je bila što učiniti sa Xavijevim godinama.

Ivan Rakitić je proveo većinu vremena na Xavijevoj poziciji, no on je bio totalno drugačiji tip igrača. Kao što na slici gore možemo vidjeti imao je duplo manje točnih dodavanja nego el Maestro u prijašnjim sezonama, ali u defanzivnim statistikama je bio čak i tri ili četiri puta bolji. Raketa je bio pokretljiviji i energičniji, glupo bi bilo reći “vodonoša” jer znamo da Ivan ima dosta napadačkih kvaliteta, ali realno je bio box-to-box veznjak. Samim time se izgubio glavni playmaker i igra kroz sredinu.

Smanjio se broj dodavanja, posjed se smanjio za 5-7 %, povečala se dužina dodavanja. Na desnom taktičkom grafu možemo vidjeti da su stoperi uz Busquetsa prenosili lopte na bekove tada još uvijek solidnog Danija Alvesa i odličnog Albu. Veznjaci su stajali široko, a Messi i Neymar, ponajbolji svjetski dribleri su operirali s krila, individualnim akcijama stvarali višak za prestalu dvojicu napadača, a sva trojica su tada bili nenormalno efikasni. Osim toga Enrique je poboljšao tranziciju, Barca je bila opasna i u kontri.

Sve u svemu, možemo reći da je s Enriqueom tiki taka nestala. Kada tome pridodamo tadašnja Barcina lutanja prijelaznim rokovima, nemogućnost La Masije da nakon povijesne generacije ponovo stvara world-class igrače i odlazak Xavija, simbola cijele filozofije, Barcelona je promjenila onaj identitet koji je stekla s Guardiolom. Međutim, osvojena je tripleta u sezoni 2014/2015, još dva kupa, još jedna La Liga, raznorazni superkupovi i Enrique je postao treći najtrofejniji trener u povijesti kluba (Guardiola i Cruyff). Sve to nije bilo dovoljno da bi ukupno zadovoljio razmažene navijače, ali ipak mora se stati u obranu Enriquea i reći da je unutar svoje filozofije optimizirao ono što je imao.

Sve dosad rečeno imalo je velik utjecaj i na reprezentaciju Španjolske koja je počivala na Barcinom uspjehu i filozofiji. U finalu Svjetskog prvenstva 2010. Barcelona je imala čak sedam igrača (tada se pridružio i David Villa), a u finalu Eura 2012. šest igrača. Odlaskom Xavija, padom Fabregasa, ovogodišnjim odlaskom iz reprezentacije Inieste i Piquea, pa i odlaskom igrača poput Davida Silve i Xabija Alonsa, koji možda nisu igrali u Barceloni, ali su imali taj “njen DNA”, Španjolska je ove godine ostala na ostacima ostataka slavne generacije (svi od njih su imali preko 100 nastupa). Nepozivanjem standardnog reprezentativca Albe, Barcelona je u ovoj reprezentativnoj pauzi imala samo dva igrača u Španjolskoj nacionalnoj vrsti.

Što smo od Lucha vidjeli u prve dvije utakmice Španjolske, što očekivati ?

Većinu ekipe sada tvore igrači iz Reala i Atletica, uz ponešto igrača iz engleske Premier Lige (čak četiri igrača Chelseaja), a prilično velika iznenađenja su izostavljanja Albe i Kokea. Enriqueov odabir 23 reprezentativca, a i samih početnih sastava za utakmice Lige nacija sugerira da mu odgovara trenutni bazen igrača, koji su ipak navikli na direktnije sustave. Priliku će sve više dobivati Rodrigo, Saul, Alonso, Asensio, Ceballos i Gaya, kojima su ovo tek sada prvi nastupi za nacionalnu vrstu (osim Asensija očito), a radi se naravno o vrhunskim igračima.

Za sada se nema puno za reći o taktici, dvije utakmice su mali uzorak, od kojih je jedna pobjeda 6-0 nad Hrvatskom, a o toj utakmici već imamo svu silu napisanih tekstova. Ipak, mora se reći da je Španjolska izgledala dosta dobro i protiv Engleske, a lagani zaokret u stilu igre se nadzire. Tako je s dvije pobjede prvo mjesto u grupi Lige nacija praktički osigurano.

Jednostavno, nacija s takvom nogometnom kulturom i dugogodišnjim ulaganjima u sustav, nema šanse da se ponovo ne uzdigne, no jedino vrijeme će pokazati hoće li to biti s Luchom ili nekim trećim.

Španjolska se tako nakon punog desetljeća oprostila od tiki-take, baš kao i Barca prije četiri godine, a za oba raspleta zaslužan je Luis Enrique.

Luis Enrique – čovjek za prekretnice i „tiki-taka killer“
Nešto je trulo u državi Španjolskoj Prilično je nevjerojatno kako su Španjolci završili zadnja tri velika natjecanja: ispadanje u grupi na Svjetskom prvenstvu 2014., osmina finala na Euru 2016. i ove godine. Neki od tih podbačaja su opravdani, neki nisu, no Španjolska se, nakon haranja nogometom na prijelazu desetljeća, našla u fazi gdje su možda i najveći underachieveri u zadnjih šest godina. Na sva tri spomenuta natjecanja bili su u vrlo uskom krugu favorita, što je i opravdano s obzirom kako su odigrali kvalifikacijske periode za ta natjecanja, ali kada se “pikalo”, uloga favorita nije ni malo opravdana. Nešto što ...
Luis Enrique – čovjek za prekretnice i „tiki-taka killer“
Nešto je trulo u državi Španjolskoj Prilično je nevjerojatno kako ...

Respekt: Bateman, BruceWayne, Dado_M,

Slažem se: Fenix22, Farfan,

Zanimljivo, čekamo nastavak priče.. - BruceWayne, 17.9.18. 12:42, 0 0 0
09/2018
Tribina hipoteza

Watford je prošlu sezonu završio na 14. mjestu, 6 bodova iznad zone ispadanja, a pogledajući njihovu drugu polovicu sezone za koju je bio zadužen Javi Gracia, nije baš jasno kako je isti upio sačuvati svoje mjesto menadžera. U zadnjih 8 kola uspjeli su upisati samo jednu pobjedu, što je na račun prve polovice sezone ipak bilo dovoljno za relativno miran kraj.

Nisu se ni ovo ljeto nešto proslavili, pa od važnih ulaznih i izlaznih trasnfera treba spomenuti samo odlazak Richarlisona kojeg su zamjenili otkupljivanjem ugovora Gerarda Deulofeua, a pritome dobro zaradili. Vrlo skroman prijelazni rok naspram konkurenata.

Kada uzmemo sve dosad rečeno u obzir, bilo je očekivano da ih kladionice prije početka sezone stave na 16. mjesto i kandidate za ispadanje. Ipak, momčad s Vicarage Roada je imala drugačije planove. Nakon uvodna tri kola i tri prilično uvjerljive pobjede, u četvrtom kolu skinut je i skalp Spursima. Ovo je njihov najbolji start u povijesti Premier Lige, a uz Liverpool i Chelsea su zasad jedini uzeli 12 od 12 mogućih bodova.

Kadar

Javi Gracia je u sva četiri kola izveo isti sastav, a nakon sjajnih rezultata za očekivati je da ni u dogledno vrijeme neće biti promjena. Kada pobliže pobgledamo tu ekipu, ono što ćemo najlakše primjetiti su naravno njihove fizičke karakteristike. U ligi su treća ekipa po visini, sa prosječnih 185 cm, a u prvoj postavi jedini niži od 180 cm je centarfor Andre Gray. Osim što su visoki, gotovo svaki igrač je i iznadprosječno jak za svoju poziciju (eye test). Kao ekipa kojoj je prosječna starost 27,2 g. očito je da ne obiluju talentom već iskustvom, a kao jedinog mladog talentiranog igrača treba istaknuti Willa Hughesa. Prema Transfermarktu najvrijedniji je Abdoulaye Doucoure (15. Mill. EUR), što će reći da u ekipi trenutno nema nikakvih „zvijezda“. Troy Deeney, dugogodišnji kapetan i „gradonačelnik“ Watforda, apsolutni je vođa momčadi.

Taktika – napad

Za početak malo brojeva:

  • 16. ekipa lige po broju dodavanja
    18. po broju uspješnih dodavanja (69%)
    17. po broju kratkih dodavanja
    16. po posjedu (45,5 %)

  • 2. po broju dugih dodavanja
    1. (uvjerljivo) po postotku točnih centaršuta, iako ih ne upućuju puno
    1. (uvjerljivo) po konverziji prilika (19%)

Kombinatorika je za njih strani pojam, a ako uspiju složiti neku akciju sa više od 10 dodavanja to izgleda prilično nesretno i nespretno. Imaju velikih problema sa visokim presingom. Naravno, jedan od razloga je i visina same ekipe uz koju dolazi tehnička (ne)potkovanost. Capoue i Doucoure nisu „plemeniti“ kreativni veznjaci, niti se od njih to traži. Oni su tu prvenstveno za obrambene zadaće.

Glavna taktika su im duge lopte na Deeneya koji spusta sve živo i neživo. Trenutno je treći napadač po dobivenim zračnim duelima (ispred su Mounie i „lopata“ Benteke). Deeney svaki svoj osvojeni zračni duel šalje na stranu ili u prostor za Graya. Kao što možemo vidjeti na slici ispod i na taktičkom grafu, najviše toga ide na lijevu stranu gdje operiraju Pereyra i Holebas, te su oni, uz Deeneya, zasada najopasniji Watfordovi igrači.

Holebas je prvi bek lige po točnim ubačajima, stvorenim šansama i asistencijama, dijelom zato što sjajno izvodi prekide, iz kojih je, vjerovali ili ne, Watford opasan (pitajte Tottenham). Pereyra je dosad postigao tri pogotka, sva tri na asistenciju Holebasa, koji je i sam uspio postiči jedan pogodak.

Desna strana isto nije „za baciti“. Janmaat se ćesto zna pridružiti napadu i uputiti neugodna ubacivanja, dok Hughes, nominalno centralni veznak, ima prvenstveno ulogu ulaziti u sredinu da bi pomogao Deeneyu u razigravanju nakon duge lopte.

Trenutno im je konverzija na visokih 19% što je i glavni razlog dobrih rezultata (op.a. ima tu nešto i sreće), a dolaskom konverzije na neku realnu razinu možemo očekivati i njihov pad na tabilici.

Stil igre – obrana

  • 4. u napravljenim faulima po utakmici
    2. po žutim kartonima
    6. u tackles po utakmici
    2. u presječenim loptama po utakmici

Watford se brani u klasičnih 4-4-2, gdje su vezna linija i obrana vrlo blizu i duboko u svojoj polovici, a protiv ekipe koja dominira posjedom kao npr. Spursi, to je još izraženije. U prve četiri utakmice samo su protiv Brightona imali posjed veći od 50%, a igrali su protiv npr. Burnleya. Osim toga stoje usko i dozvoljavaju protivnicama igru uz aut linije, preko bekova, čekajući priliku za grešku ili dozvoljavajući centaršute koji stoperi uglavnom bez problema rješavaju. Deeney je često prva crta obrane, a po statistikama je jedan od najboljih defanzivnih napadača lige.

Kada protivnik dovoljno uđe na njihovu polovicu počinjemo vidjeti agresiju i atleticizam igrača poput Deeneya, Doucourea, Capouea, ali i organiziranost i uigranost.

Na slikama iznad je najčešća situacija iz utakmice protiv Spursa. Watford stoji duboko i usko i tako onemogućuje srednji koridor distribucije. Lopta mora ići u stranu na beka, tada se svi igrači Watforda kreću prema toj strani, Pereyra i Holebas udvajaju beka, a u pomoć dolazi i Deeney. Lijevi stoper Kabasele i Capoue markiraju svog napadača i veznjaka. U tom trenutku bek je isforsiran na rani centaršut ili pokušaj kombinacije sa suigračima u "zamci" 3 na 5 što rezultira izgubljenom loptom ili loptom unatrag.

Zbog svoje visine kao ekipa također dobro brane prekide.

Ono što im je protiv Spursa najviše zadavalo probleme su utrčavanja iz drugog plana u prostor Dellea Allija.

Zaključak

Nemojte gledati Watford ako želite vidjeti dobre akcije, tiki taku i eurogolove. Gledajte Watford ako volite borbene igrače, igrače poput Troya Deeneya koji žive za klub. Gledajte Watford ako volite gledati veliku šestorku Premiershipa kako se muče na gostovanjima protiv „malih“ ekipa koje ih izluđuju defanzivom. Gledajte Watford ove sezone ako volite overachievere, jer ove sezone bi svakoko to mogli biti. Vjerojatno to neće biti Leicester od prije tri godine, ali top 10, kada im je predviđeno ispadanje iz lige, nakon ovakvog ulaska u sezonu i nije nerealno očekivati, a to je nešto što bi svaki navijač Watforda prije sezone bez razmišljanja potpisao.

Posveta:

Ones to watch - Watford
Watford je prošlu sezonu završio na 14. mjestu, 6 bodova iznad zone ispadanja, a pogledajući njihovu drugu polovicu sezone za koju je bio zadužen Javi Gracia, nije baš jasno kako je isti upio sačuvati svoje mjesto menadžera. U zadnjih 8 kola uspjeli su upisati samo jednu pobjedu, što je na račun prve polovice sezone ipak bilo dovoljno za relativno miran kraj. Nisu se ni ovo ljeto nešto proslavili, pa od važnih ulaznih i izlaznih trasnfera treba spomenuti samo odlazak Richarlisona kojeg su zamjenili otkupljivanjem ugovora Gerarda Deulofeua, a pritome dobro zaradili. Vrlo skroman prijelazni rok naspram konkurenata. Kada uzmemo sve ...
Ones to watch - Watford
Watford je prošlu sezonu završio na 14. mjestu, 6 bodova ...
Odlično, vidljiv je napredak.. - BruceWayne, 4.9.18. 22:45, 1 0 0
Deeney je tip igrača kao Benzema. Sve radi dobro osim realizacije, ali je toliko važan za momčad. Pereyra je bljesak igrač kao i Bernadeschi(hero move). Po meni Holebas je ključ. (1) - Fenix22, 4.9.18. 23:19, 0 1 0
Igra vanserijski i u dosadašnja 4 kola je sigurno među top 3 igrača lige. (2) - Fenix22, 4.9.18. 23:21, 0 0 0
09/2018
Tribina hipoteza

Utakmica kola:

Celta Vigo – Atletico Madrid (2-0)

U prošlom pregledu pričao sam o Atleticovom mučenju s Rayom i najavio ovu utakmicu kao potencijalno neugodono gostovanje u kojem će problemi doći do izražaja, a to se upravo i dogodilo.

Samim odabirom prvog sastava Simeone je pokazao kako zasada nećemo gledati drugačiji Atletico od prošlih sezona. Ozljeđenog Juanfrana, na desnom beku je zamijenio nominalno stoper Savić, dok je ofanzivnija opcija Santiago Arias ponovo ostao na klupi. Ubacivanjem destruktivca Parteya umjesto Lemara i stavljanjem Kokea na krilo, također se odlučio na „safe“ opciju i osiguravanje defanzive. Izostavljanja ovoljetnih pojačanja iz prvih postava objasnio je rečenicom da svatko od novih igrača treba dugo vremena da nauči stil igre Atletica.

Celtin trener Antonio Mohamed se, očekivano, odlučio za jednaku postavu kao i u prošlotjednoj pobjedi nad Levanteom.

Na poluvrijeme se otišlo s rezultatom 0-0 i tu se nema što puno nadodati. Obje ekipe su se mučile s kreacijom bilokakvog konkretnog napada, sva igra odvijala se u srednjoj trećini terena, a rijetke šanse su dolazile iz grešaka protivnika. Međutim, mogli smo naslutiti probleme Atletica koji u napadu nije pokazao nikakav plan igre kada mu protivnik prepusti loptu.

Celta je na startu drugog poluvremena iskoristila greške i dekoncentraciju Atleticove obrane, jedinog dijela koji je dotad funkcionirao kako treba. Maxi Gomez je u 47. minuti pogodio nakon što se Godin okliznuo, a zatim je 4 minute poslije sjajnim centaršutom uposlio Aspasa za 2-0 i konačan rezultat.
Do kraja je moglo biti i više golova u mreži Atletica, no za to je dijelom zaslužna Celtina realizacija, a dijelom VAR. U 70. minuti drugi žuti karton je zaradio Savić i tako upotpunio debakl Atletica.

Na taktičkom grafu možemo vidjeti kako se ono malo napadački konkretnoga u Atleticu odvijalo preko lijeve strane gdje su Filipe Luis i Koke (kasnije ulazi Lemar), koja je bila jedini koridor distribucije. Desna strana je bila, očekivano, kompletno beskorisna sa Savićem na beku, a ni Correa se svojim individualnim akcijama nije proslavio. Griezmann je nešto sam pokušavao, međutim njegov partner i mantinela Diego Costa se nije pojavio na utakmici. Sredina terena u 4-4-2 formaciji nikad nije optimala za distribuciju, a kada se tu nalazi netko kao Partey, kojemu distribucija nije forte, dobijete ovakav graf.
Nadajmo se da će nam Cholo u sljedećim utakmicama pokazati neke nove ideje i dati istovremeno više prilika Martinsu i Ariasu na desnoj strani, Rodriju u vezi i Lemaru na lijevoj strani.

Za Celtu je sjajno igrala posljednja linija, kako u obrambenim zadaćama, tako i u primarnoj distribuciji, a svoje su obavili Gomez i Aspas koji već dugo vremena izgledaju sjajno. U napadu je to, sveukupno, dovoljno da se Pione Sisto može izvući sa lošom individualnom partijom.

Atletico se jednako mučio i protiv Raya, no ovaj puta je igrao protiv ekipe koja zna iskorititi ponuđeno, pa je Celta zasluženo uzela 3 boda i trenutno izgleda jako dobro na svakom dijelu terena.
Nažalost, Atletico već nakon tri kola kasni za Barcom i Realom 5 bodova, a šanse za osvajane lige, koje od početka nisu bile velike, dvostruko su se smanjile.

Derbiji:

Levante – Valencija (2-2)

Obje ekipe su u gradski derbi dočekale s porazom. Valencija se ipak nadala prvoj pobjedi u novoj sezoni, dok je Levante htio zadržati niz neporaženosti od 2012. na domaćem terenu protiv najljućeg rivala.

Ono što smo navikli gledati od ove dvije ekipe mogli smo vidjeti i u ovoj utakmici. Kao tranzicijske ekipe osuđene su na puno trčanja kontri, igre po krilima, 1 na 1 situacija, driblinga. Iz takve jedne situacije pao je i gol Levantea za 1-0, a prodor Moralesa gdje pretrći preko 50m i predribla tri, četiri igrača, postaje signature move. Odgovor je brzo stigao preko Cherysheva, a visoki tempo se nastavio. Šanse su se redale s obje strane, Rodrigo je promašivao, Morales pogodio prečku… Do kraja poluvremena Roger je pogodio za 2-1 nakon sjajne asistencije.

U drugom poluvremenu dominirala je Valencija, izjednačio je Parejo iz penala za 2-2 u 52. minuti, Rodrigo je promašio još jednu veliku priliku, a Gamerio pogodio prečku. Drugi žuti Cokea je još dodatno pojačao dominaciju Valencije u zadnjih 15 minuta, no uz pomoć VAR-a Levante je na jedvite jade sačuvao bod i niz neporaženosti, a Valencija na reprezentativnu pauzu ide izrazito nezadovoljna s dva boda iz tri kola i puno mjesta za unapređenje.

Real Betis – Sevilla (1-0)

Za razliku od nekoliko prošlih izdanja Derbi Sevillano ovoga puta, osim atmosfere, nije imao puno za ponuditi. Gledali smo izjednačenu utakmicu, bez previše velikih prilika. Betis je bolje ušao u utakmicu, dok je Sevilla izgledala bolje drugo poluvrijeme do prilično čudnog drugog žutog kartona za Roquea Mesu, nakon kojega je zbog brojčane nadmoći ipak dominirao Betis. Osim kartona Mesi bilo je još diskutabilnih odluka, pa je u 38. minuti Canalesu putem VAR-a poništen gol iz offsidea.

Sevillin glavni problem je bila česta izolacija Andrea Silve u napadu. Banega ga je nekoliko puta odlično uposlio, no Silva se često nalazio 1 na 3 sa protivničkom obranom, a Sarabia i Vasquez nisu bili od pomoći.

Utakmica je kulminirala u 80. minuti kada je Joaquin u svome „milijuntom“ nastupu, glavom pogodio mrežu Seville i uzrokovao erupciju Benito Villamarina.

Betis je tako došao do prijeko potrebna 3 boda u teškom gradskom derbiju nakon loših prva dva kola.

Favoriti:

Real Madrid – Leganes (4-1)

Najbolji igrač Europe se nakon uvodna dva kola s „laganom“ minutažom vratio u prvu postavu Los Blancosa, a najbolji vratar Europe se napokon našao na klupi da bi napravio mjesta za najboljeg vratara svjetskog prvenstva. Real je ponovo potpuno dominirao, Bale i Benzema su još jednom odigrali odlično pa se zasad uopće ne primjećuje odlazak Ronalda. Leganes je u jedinom konkretnijem izlasku iz svoje polovice uspio iznuditi penal i učiniti utakmicu zanimljivijom, međutim to je bilo daleko od dovoljnog da bi se ugrozilo Real koji pod vodstvom Lopeteguija zasad izgleda jako dobro.

Barcelona – Huesca (8-2)

Što reći za utakmicu koja završi rezultatom 8-2? Barcelona je nakon neugodnog gostovanja u Valladolidu raspoložena dočekala novog prvoligaša Huescu i poželjala joj dobrodošlicu. Messi je, očekivano, bio u središtu zbivanja s 2 gola i 2 asistencije, a ti pogotci su značili da je sad zabio gol protiv 37 različitih ekipa u La Ligi. Čak je i Luis Suarez uspio zabiti dva gola, a sjajnim golom se i Ivan Rakitić upisao u listu strijelaca na nevjerojatnu asistenciju Messija.

Iznenađenje:

Villareal – Girona (0-1)

Villareal se nakon dobre utakmice u Sevilli vratio kući u nadi da će ostvariti prvu pobjedu protiv „slabašne“ Girone, no povratak Christiana Stuanija, Gironinog prošlogodišnjeg najboljeg igrača i prvog strijelca je sugerirao drugačiji scenarij. Upravo je on pogodio za 0-1, konačan rezultat i još jedno razočaranje Villareala na domaćem terenu.

Ostali rezultati:

Getafe – Real Valladolid (0-0)

Eibar – Real Sociedad (2-1)

Rayo Vallecano – Athletic Bilbao (odgođeno)

Deportivo Alaves – Espanyol (2-1)

TEAM OF THE WEEK:

Tablica:

Barcelona i Real u reprezentativnu pauzu idu kao jedini stopostotni, dok je Celta jedina ekipa koja je zadrzala priključak od dva boda i pokazala dobru igru. Zanimljivo da je čak 11 timova ostvarilo 4 boda iz 3 kola. Najviše nezadovoljni ulaskom u sezonu mogu biti Atletico (koji je već u zaostatku od 5 bodova za glavnim konkuretnima), Valencia i Villareal. Povratnik u ligu Rayo, zahvaljujući samo dvije odigrane utakmice protiv teškaša, je jedini stopostotno negativan.

Pregled kola - La liga: 3. kolo
Utakmica kola: Celta Vigo – Atletico Madrid (2-0) U prošlom pregledu pričao sam o Atleticovom mučenju s Rayom i najavio ovu utakmicu kao potencijalno neugodono gostovanje u kojem će problemi doći do izražaja, a to se upravo i dogodilo. Samim odabirom prvog sastava Simeone je pokazao kako zasada nećemo gledati drugačiji Atletico od prošlih sezona. Ozljeđenog Juanfrana, na desnom beku je zamijenio nominalno stoper Savić, dok je ofanzivnija opcija Santiago Arias ponovo ostao na klupi. Ubacivanjem destruktivca Parteya umjesto Lemara i stavljanjem Kokea na krilo, također se odlučio na „safe“ opciju i osiguravanje defanzive. Izostavljanja ovoljetnih pojačanja iz prvih postava ...
Pregled kola - La liga: 3. kolo
Utakmica kola: Celta Vigo – Atletico Madrid (2-0) U prošlom ...
Sve bolje i bolje. Napreduješ s grafovima. Ostavi mi svoj mail u chatu ili ovdje u komentaru.. - BruceWayne, 5.9.18. 13:24, 0 0 0
Hvala. pivk1010@gmail.com - Luca1010, 5.9.18. 13:51, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.