Mac316

Kneel before your master
Reputacija
7
Bodova
386
Analiza
720
Ocjena
3359
Anketa
1109
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

24.04.
NBA doigravanje; analizirajmo matchup!

Samo da razjasnimo, Steven Adams namjerno promaši bacanje, savršeno si vrati loptu u ruke i izbaci ju Westbrroku koji je dva metra iza trice, Westbrook to strpa i Oklahoma je na -1, a onda ostatak momčadi, te šake jada koja će kao uspjeh života jednog dana pričato unucima da su igrali sa Westbrookom u 'onoj' sezoni, nije u stanju napraviti običan, usrani faul na nikome iz Houstona nego oni prođu loptom cijeli teren do samog Nenea pod koš, a da stvar bude gora, kad se Nene diže i polaže, onda naprave faul za dodatno bacanje. Pustite sve ostalo, a ima toga još, igrači Oklahome koji se ne zovu Westbrook ili Adams su napravli sve što je u njihovoj moći u ovoj jednoj jedinoj akciji da osiguraju da Thunder ne može dobiti ovu utakmicu niti seriju, a Westbrooku su ostavili još jedan triple double učinak da on sad opravdava svakom hejteru zašto taj triple double nije izraz sebičnosti i rga, nego želje za natjecanjem i pobjedom. 

Nazovite me ludim ili slijepim fanboyem, ali nakon utakmice kakvu je Russ odigrao, triple doublea u prvom poluvremenu, vučenja ekipe u drugom i spektakularne trice nakon Adamsovog skoka, tvrdim da bi Russ pogodio tricu i u posljednjem napadu, nakon opisane akcije s početka. Pogodio bi jer bi nešto značilo, jer je to njegovo vrijeme i jer je puno puta dokazao da može pogoditi. No, tu šansu mu nisu uzeli Harden, Nene ili Rocketsi, tu šansu su mu uzeli njegovi najveći neprijatelji ove sezone od kada je krenula, njegovi suigrači koji su po tko zna koji puta dokazali da za njih nema mjesta u ozbiljnoj playoff košarci, a da većina njih ne bi smjela niti nositi ništa na čemu piše 'official NBA'. NIkad nećemo znati što je još moglo biti u ovakvoj utakmici jer polutalenti koje je Thunder okupio za ovu sezonu ne znaju napraviti niti običan faul. 

Andre Roberson? Gdje početi? Da li početi sa gotovo komičnim pokušajima trice koji odsjedaju ne na obruču nego negdje na rubovima table, da li spominjati pokušaje polaganja nakon blagih faula koji umjesto unutra završavaju jedva dodirom obruča dajući dojam kao da Roberson baca medicinku od 20 kila, a ne košarkašku loptu? Da li se uopće osvrnuti na slobodna bacanja jednog startera NBA momčadi, čak ne centra s poslovično lošom tehnikom nego vanjskog igrača koji nikad nije naučio niti tehniku izbačaja slobodnog bacanja? Ili je najbolje priču o Andre Robersonu ispričati kroz priču o Billy Donovanu, treneru koji jednostavno nema ideju, nema onaj 'drive' da nešto promijeni, prepustio je ekkipu Westbrooku čak odbijavši i mikromenadžirati ostatak momčadi oko njega. Donovan je vidio što Houston radi, fauliraju Robersona prije nego Westbrook i prijeđe centar te ga tako šalju na liniju da radi one grozote koje je radio. Jedini razlog zašto je Roberson uopće na parketu je da čuva Hardena, ali Donovan, ako već nije znao ranije, mogao je jednim pogledom na Twitter saznati tijekom utakmice da je Harden ozlijeđen i da igra pod injekcijama i da je zapravo svejedno čuva li ga Roberson ili Oladipo ili bilo tko, Harden nije bio spreman za igru koliko treba. AKo je tako, ako Harden nije prijetnja, postojanje Robersona na terenu se ne može ničim opravdati, radi se o igraču koji ne da nije faktor u napadu nego je igrač koji vas svojim potezima, kretnjama i odlukama baca aktivno u minus. Donovan je vadio Robersona 5 napada prekasno, a u tih 5 napada Russell Westbrook je mogao barem dva puta poentirati. Ako znamo da je završilo 113 - 109, izračunajte koliko bi ta dva poentiranja promijenila na stvari. 

Kako god bilo, kapa dolje Houston Rocketsima. U utakmici gdje njihov MVP i ponjabolji igrač lige Harden ne može pronaći sebe i izgleda izgubljeno (sad znamo da je do ozljede gležnja), Rocketsi su svejedno našli načina da pobijede Westbrooka i Adamsa. Samo za primjer, zamislite Oklahominu utakmicu u kojoj Russell Westbrook zabije cca 15 koševa na 25 posto šuta, ima 7-8 izgubljenih lopti i Oklahoma tu utakmicu svejedno dobije... Nezamislivo. Rocketsi nisu one man show, ako je ikad i bilo sumnje u to, Harden je krema te momčadi, ali cijela momčad je iznimno dobro dizajnirana, po ukusu D'ANtonia, sa nekoliko igrača koji sami sebi mogu iskreirati šut ili su izvrsni spot up šuteri kao Gordon, Williams, Anderson i Beverly, sa dvosmjernim Arizom te duetom centara od kojih Capela pokazuje moć u obrani dok Nene može odigrati savršenu utakmicu kad najviše treba u napadu sa 35 godina na leđima. To je momčad, Harden je tu samo faktor koji daje momčadi presudnu vrijednost kad treba, u utakmici protiv Oklahome koju aktivno sabotiraju iznutra, Harden nije ključan. 

Russell Westbrook je pokazao impresivan momčadski duh nakon utakmice na press konferencijji. 'Hold on, Steven' će ući u antologiju kao jedan od najobljih one-linera ikad danih na novinarsko pitanje. Što se dogodilo? Novinar su upitali STevena Adamsa da objasni kako to da momčad konstantno ispušta prednosti kad je Russell na klupi, napravili su to opet sinoć kad su 75-68 prednost kad Russ izlazi pretvorili u 81-79 minus u samo nekoliko minuta na kraju treće i početku četvrte. Wetsbrook, kao pravi kapetan, nije dao Adamsu da odgovori na očito provokativno pitanje i sam je odgovorio novinaru gotovo ratničkim govorom u kojem poziva press da ne pokušava razjediniti svlačionicu, gdje je na sebe uzeo krivnju za poraz u jednakom dijelu koliko i svaki dio momčadi je ima, iako je svakom razumnom jasno da ne samo da Thunder ne bi bio niti u situaciji tražiti 2-2 bez Westbrooka, nego Russ nije imao fatalnih grešaka koje su dovele do poraza. Da, promašio je nekoliko šuteva, ali kada se suigrači igraju vrućeg krumpira bacajući vam loptu u ruke nešto morate i promašiti. 

Ako je i bilo sumnje, valjda je svima jasnije, Russell Westbrook živi i diše za franšizu Thundera, dok god nosi njihove boje to je igrač koji će se potrgati i ubiti na terenu da bi dogurao momčad do pobjede, a kada t ne uspije neće tražiti krivce u drugima, neće (a mogao bi) prozivati sve oko sebe ili, kao neki, spakirati stvari i otići iz grada jer nije dobio loptu na šut točno onda kada si je on zamislio, ne, Westbrook je all in u Oklahomi, kapetan koji će raditi sve, ali nikad neće dozvoliti da ga se dijeli od njegovoh suigrača, niti kad je dobro niti kad je loše. To je ujedno i najveća mana Russella Westbrooka, jer igra kakvu su pružili Andre Roberson ili Norrris Cole u utamici br. 4 ne zaslužuje ništa drugo osim prijezira i kritike, ne zato da se šamara mrtvog magarca nego da možda, samo možda, ovi igrači (i ne samo oni) prionu poslu i pojave se jednog dana na terenu kao NBA verzije samih sebe, jer ovo što gledamo nije to. 

Andre Roberson i BIlly Donovan koštali OKC prilike
Samo da razjasnimo, Steven Adams namjerno promaši bacanje, savršeno si vrati loptu u ruke i izbaci ju Westbrroku koji je dva metra iza trice, Westbrook to strpa i Oklahoma je na -1, a onda ostatak momčadi, te šake jada koja će kao uspjeh života jednog dana pričato unucima da su igrali sa Westbrookom u 'onoj' sezoni, nije u stanju napraviti običan, usrani faul na nikome iz Houstona nego oni prođu loptom cijeli teren do samog Nenea pod koš, a da stvar bude gora, kad se Nene diže i polaže, onda naprave faul za dodatno bacanje. Pustite sve ostalo, a ima ...
Andre Roberson i BIlly Donovan koštali OKC prilike
Samo da razjasnimo, Steven Adams namjerno promaši bacanje, savršeno si ...

Respekt: JoHayes13, Shankly96,

Ne slažem se: Lwave, wolfy31,

Rocketsi jesu one man show kao i Thunder samo što je Harden puno inteligentniji i prilagodliviji igrač od Westbrooka.Ne znam kakvog smisla ima kritizirati igrače koji u 4.četvrtini doslovce ne dotaknu loptu jer im najbolji igrač momčadi ne vjeruje - Lwave, 24.4.17. 13:28, 0 0 0
pa im istu i ne doda već sve rješava sam.Inače ti isti igrači koje mediji nazivaju smećem svi odreda imaju bolji postotak šuta od Westbrooka. - Lwave, 24.4.17. 13:29, 0 0 0
Ajde konačno da će prestati ova havarija tekstova o Russu nakon što ih Houston noćas rasturi s 30 razlike. Eventualno jedan za kraj kada će Harden nezasluženo odnijeti titulu i to je to. :'( - baiso, 25.4.17. 11:58, 0 1 0
20.04.
NBA doigravanje; analizirajmo matchup!

Jedan NBA analitičar s NBC-a je to najbolje rekao: 'Nije da Harden čini igrače boljima, jednostavno ima bolje igrače'. Puno je debate oko toga je li Houston zaista po rosteru toliko bolji, no utakmica br. 2 je dala kristalno jasni uvid u sve što valja s Houstonom i sve što ne valja s OKC Thunderom. BUdite iskreni, da ste GM Rocketsa, bi li ikad, pod ikakvim uvjetima uzeli Oladipa i Robersona, a za njih ustupili Erica Grodona i Lou Williiamsa? Ako bi, imate osigurani posao u New York Knicksima, samo im se javite i objasnite logiku vaše odluke. Za sve ostale, koji žive u realnosti, neke stvari su jasne - Rocketsi su jednostavno bolji. Pustimo sad dilemu Harden ili Westbrook, ova serija se lomi na nekim sasvim drugim igračima.

Oladipo i Roberson, kao nominalno prvi Russovi pomagači, imali su ukupni učinak od 23 koša, na šutu 10-26 sa samo jednom pogođenom tricom između njih dvojice. Nije do Westbrooka, trudio se, našao je obojicu na nekoliko otvorenih šuteva, pokušao ih je uvesti u igru na svoj, razarački, hektički način i obojica, Oladipo i Roberson, su imali više od jedne prilike iskoristiti fokus obrane Rocketsa na Westbrooku. Nisu to učinili. Donekle je to koristio McDermott koji se zna pritajiti u kutu  i čekati loptu pa strpati tricu i učinio je to 4 puta, ali njegovi limiti u obrani ne dozvoljavaju da igra duže od 10-12 minuta. 

S druge strane, Lou Williams i Eric Gordon, iako nominalno igrači s klupe, zabili su zajedno 43 koša, sa šutem 16-28 i ukupno 6 pogođenih trica. Jest, Harden im otvara prostora, ali puno toga i oni sami naprave, u svakom slučaju više od OKC startera, a samo zlobnik je u stanju tvrditi da Harden stvori više situacija za svoje suigrače od Westbrooka za svoje, razlika je samo u talentu istih da te situacije realiziraju. 

No, koliko god dobri bili Williams i Gordon, a stvarno jesu dobri, jedan igrač je još više zaslužan za pobjedu Rocketsa u utakmici 2. Patrick Beverly, startni bek Rocketsa dobio je zadaću čuvati legitimnog MVP kandidata Westbrooka. Naoko, učinio je katastrofalan posao jer mu je Russ utrpao 51 koš, uz triple double učinak, najviše koševa uz TD ikad u povijesti NBA. No, brojke su jedno, teren nešto drugo. Beverly je svoje 33 minute na terenu proveo doslovno zalijepljen za Westbroka, umarao ga je koliko može i prisiljavao da iz sebe izvlači sve što ima. Tri četvrtine je Westbrookova snaga i moć dominirala i Russ je radio čuda, a nije slučajnost da u prve tri četvrtine Houston Rocketsi niti jednom nisu vodili. No, u posljednju četvrtinu Westbrook je ušao već ozbiljno izmoren neprestanim Beverlyevim puhanjem za vratom i vidjelo se, nema više energije u nogama koliko je bilo u prve tri četvrtine. Westbrook je posljednju dionicu završio sa šutem 4-18, što je kriminalno niski postotak i još kriminalniji broj šuteva za jednu četvrtinu, ali, ponovno, kontekst. 

Westbrook bi vrlo rado nekome dao da nešto pogodi, ali do četvrte četvrtine svi bitni OKC-ovi igrači su svoje šutersko pouzdanje odavno izgubili jer nisu ništa pogađali niit prije. I ne, nije do Russa, on je sve pokušao, srušio je rekord za najviše asista u poluvremenu (10), tražio je otvorene suigrače koliko je i sam šutrao, jednostavno suigrači nisu dovoljno dobri da ono što moraju zabiti, zaista i zabiju. Hardenovi jesu, i više od toga. Houston Rocketsi od početka utakmice imaju plan, Beverly mora izmoriti Russa koliko god može i Houston mora ostati konkurentan u tom periodu da Russ ne riješi utakmicu sam. Beverly je svoj dio radio odlično,  a Harden, Gordon i Williams su se brinuli da OKC na Russov pogon ne pobjegne. Jednom kad je snage u Westbrooku nestalo, a malo tko može izdržati ritam kojim on igra preko 40 minuta u playoff košarci, Hardenov posao je samo završiti utakmicu protiv potpuno nefunkcionirajuće Oklahome koja stoji kad stane i njen glavni igrač. 

Samo kao mali dokaz koliko Houston Rocketsi funcioniraju i bez Hardena, do pvog vodstva u utakmici došli su nešto više od 8 minuta prije kraja nakon serije 10-0 u kojoj su Gordon i ekipa pogađali nekoliko finih otvorenih šuteva. Gdje je bio Harden za to vrijeme? Na klupi. Ovo nije tvrdnja da je Harden nebitan, daleko od toga, ali možete li zamisliti da OKC Thunder učini preokret u bilo kojoj utakmici playoffa, da uopće potegne seriju 10-0 na terenu, a da Russ Westbrook za to vrijeme sijedi na klupi? Eto, to je ta razlika između Rocketsa i Oklahome, to je i ključna razlika zašto će Rocketsi proći dalje. Harden je fenomenalan igrač koji ima tu sreću da igra u sjajno posloženom sustavu sa nekolicinom iznimno vrijednih role playera poput Williamsa, Gordona, Beverlya, Arize, Nenea i Capele. Russell Westbrook je otok, izolirana masa zemlje okružen prilično netalentiranim morem i koliko god njegovi heroizmi na terenu neke fanove lige dizali iz stolice, a neke iznimno iritirali, nikada čovjek-otok ne može nadjačati sustav i kvalitetu pojedinaca u njemu. 

Više nismo u sezoni, prošli smo vrijeme kad je pričanje o MVP kredencijama bitnije od učinka momčadi i stanja na tablici, ovo je playoff, jedino što je od sada pa do trenutka podizanja pehara bitno su pobjede. Znaju to Rocketsi, zna to i Russell Westbrook. Da ne zna, ne bi nakon utakmice, noseći jedan od najbizranijih outfita ikad viđenih na NBA konferencijama, na pitanje o tome što misli o svojim statistikama u utakmici odgovorio kratko i jasno: 'I don't give a fuck. We lost.' 

'Jebe mi se za brojke, popušili smo'
Jedan NBA analitičar s NBC-a je to najbolje rekao: 'Nije da Harden čini igrače boljima, jednostavno ima bolje igrače'. Puno je debate oko toga je li Houston zaista po rosteru toliko bolji, no utakmica br. 2 je dala kristalno jasni uvid u sve što valja s Houstonom i sve što ne valja s OKC Thunderom. BUdite iskreni, da ste GM Rocketsa, bi li ikad, pod ikakvim uvjetima uzeli Oladipa i Robersona, a za njih ustupili Erica Grodona i Lou Williiamsa? Ako bi, imate osigurani posao u New York Knicksima, samo im se javite i objasnite logiku vaše odluke. Za sve ...
'Jebe mi se za brojke, popušili smo'
Jedan NBA analitičar s NBC-a je to najbolje rekao: 'Nije ...

Respekt: sthagon, Losovius, bokivt,

Ne slažem se: AnakinRi, baiso, Lwave,

Westbrook je sinoć pokazao svoje pravo lice.Pumpao je statistiku tri četvrtine a kad je došla zadnja lik je uzeo 13 šuteva zaredom bez da je ikome dodao loptu u ruke.Ne sjećam se da sam ikad tako nešto vidio u playoffu.Sjećam se da je Jordan doduše - Lwave, 20.4.17. 23:57, 0 0 0
93.u finalu uzeo sve šuteve oism one Paxonove trice koja je donijela three peat ali Jordan je naravno svoje koševe ubacio uz visok postotak kao i uvijek u playoffu.Westbrook je imao 13 posjeda bez da je itko drugi dotaknuo loptu a pritom je tri - Lwave, 20.4.17. 23:59, 0 0 0
četvrtine igrao potpuno drugačije i momčad mu je funkcionirala dobro.Imali su skok igru,imali su podjednak broj asista kao Houston,sve kategorije su bile identične i onda naravno kada je bilo potrebno pokazat da nisi ball hog Westbrook je opet choka - Lwave, 21.4.17. 0:01, 0 0 0
na sebi standardan način.Šteta jer sada je već postalo očito da mentalni sklop tom igraču nikad neće dopustit da bude nešto posebno.I ne, Westbrook nije okružen netalentiranim morem.On je taj koji to more limitira. - Lwave, 21.4.17. 0:06, 0 3 0
19.04.
NBA doigravanje; analizirajmo matchup!

NIkad nije trebalo niti doći do ovoga. Chicago Bullsi su tamo negdje sredinom sezone mahali bijelom zastavom i postavljali eksplozive spremni da raznesu ovu momčad u komadiće. Oklahomi su poklonili Taja Gibsona i McDermotta, a aktivno su nudili Jimmy Butlera prije kraja roka za razmjene bilo kojoj momčadi koja je voljna dati pick prve runde drafta u suprotnom smjeru. Telefon je najduže bio otvoren sa Bostonom koji u to vrijeme je još bio smaran debelo drugom momčadi Istoka, niti blizu Cleveland Cavaliersa, ali za koju momčad se vidjelo da je jedan potez na tržištu odvojena od toga da postane legitimni contender. Jimmy Butler je bio taj potez i, gledajući natrag, zaista su ga trebali uzeti. U moru pickova koje imaju na raspolaganju i prilično mlade jezgre aktualne momčadi, jedan izbor drafta ne bi srušio franšizu, a, uzmite ovo kao dobronamjerni savjet, ako vam se ikad u bilo kojoj sferi života ponudi mogućnost da zamijenite nešto vrijednosti Jae Crowdera za nešto vrijednosti Jimmy Butlera, učinite to. Celticsi su ipak odlučili ne činiti ništa i svoju igru čekanja produžiti za još jedno ljeto. Ono što je ironično je da se, kad god se odlučili na potez all in i dovođenje superzvijezde, vjerojatno nikada neće moći dovesti jači i bolji igrač od ranga Butlera ili Paul Georgea, jedino što su uspjeli ovim standbyom je produžiti agoniju zarobljenosti u limbu između nesumnjivog potencijala i nedovoljne kvalitete za najviše stvari. 

Kao što to hoće biti, sudbina je spojila baš takav Boston i baš taj Chicago u prvoj rundi playoffa nakon zaista bizarne serije događaja koja je dovela do toga da je Boston top momčad Istoka koju nitko takvom ne doživljava. Zaista, rijetko je postojao top seed kojem se nalazi toliko mana, argumentiranih mana. Boston je momčad koja ne skače, koja ima upitnu obranu u reketu i još upitniju obranu sa pointa kada igra Isaiah Thomas, a momčad su koja jako ovisi o jednoj akciji, pick and rollu Thomasa sa Horfordom, akciji koja prolazi u sezoni, ali, kao što se vidi, u playoffu teže. Kažu Ameri da 'misery loves company' pa se na probleme u igri nadovezala i pogibija sestre Isaiaha Thomasa samo dan prije početka serije što sigurno u određenoj mjeri hendikepira čovjeka o kojem sav napad Celticsa ovisi. I zaista, nije krenulo dobro, nakon dvije domaće utakmice, Boston gubi 2-0 od Bullsa koji su uspjeli fenomenalnom Butleru priključiti i razigrane te za labuđi pjev spremne Wadea i Ronda i imaju igru koja se doima kao sigurni recept protiv Kelta. Šanse su dobre da će Boston postati tek šesta momčad u eri 16 playoff momčadi koja će kao prvi nositelj ispasti u prvom krugu. Samo kao trivia, posljednja momčad kojoj je to 'uspjelo' bio je baš Chicago u playoffu 2012., ali to se tada desilo zbog tragične ozljede Derricka Rosea koji je bio alfa i omega te momčadi Bullsa i nakon koje je cijela franšiza morala mijenjati strategiju. 

Chicago Bullsi su zapravo jako podcijenjena momčad na ulasku u ovaj playoff. Radi se o momčadi koja je 'sklepana' za pobijeđivati odmah, ne za duge procese razvoja kakav provode Celticsi. Istina, tijekom sezone puno toga je pošlo po krivu i eksperiment je zapravo propao, ali kvaliteta igrača koji igraju se nije promijenila. I u ove dvije utakmice upravo to pokazuju, Butler je pravi vođa koji na obje strane terena prednjači kao prvo ime, Wade koristi talent i ogromno iskustvo da uz što majne muke da što veći doprinos, a Rondo igra onako kako sve momčadi koje ga dovode sanjaju da proigra, kao general na parketu, igrač koji ne impresionira toliko brojkama koliko svojim pečatom na gotovo svaku akciju koju momčad provodi. Bullsi su zapravo kao Parni Valjak, ima boljih bendova danas, sa modernijim zvukom i vjernijom publikom, ali kad Akiju i društvu zaista dođe inspiracija, napuniti će dvoranu, zasvirati prokušane klasike koje svi znaju i vole te poslati publiku doma sretnu i zadovoljnu svaki puta. Slično i Bullsi, iako daleko od najboljih, uvijek mogu odigrati na kartu svojih prednosti, svaki od glavnih igrača može izvaditi svoje vintage poteze i obaviti će posao, uspješno češće nego ne. 

Rajon Rondo i Dwayne Wade su NBA šampioni koji su bili ključni igrači u pohodima na te titule. Jimmy BUtler je igrač kojeg NBA prsteni čekaju u budućnosti. Robin Lopez, Mirotić i Zipser su korisni igrači koji znaju svoj posao i obavljaju ga. Fred Hoiberg je trener koji je nadjačao svoj ego, odustao odd stila košarke kakvog preferira i prilagodio ga profilu igrača kakve ima, mnje trica i šuteva, a više prodiranja i polaganja. S druge strane, Celticsi su nedorečena ekipa u kojoj nema igrača koji su dokazani pobijednici, superstar momčadi im nije dvosmjeran igrač, a Brad Stevens je trener koji je postigao puno sa ovom momčadi, ali to ne može sakriti činjenicu da mu je playoff učinak u karijeri kao trener 2-10. 

Ono što je očito u ove dvije utakmice je da Celticsi izgledaju pomalo bezidejno. Thomasa ne ide kao u sezoni, a to se moglo i očekivati, a ostatak momčadi kao da gleda prema njemu da riješi utakmice, bez da sami nešto poduzmu. Ono što je najgore, dojam je kao da to traži i Stevens. U trenucima kao ovi, kad moraš oplemeniti sve ono za što si cijele godine radio, vjerojatno cijela Celtics organizacija želi da su tamo negdje sredinom veljače povukli obarač i doveli Butlera ili Paul Georgea. Imati dvosmjernog igrača za 20 koševa i 10 skokova te uzimanje teških šuteva kad momčadi ne ide kroz čvrste playoff obrane bi bio zgodan trik koji bi uvelike olakša posao Bostonu protiv koga god igrali (jer to Chicago ne bi bio sigurno da su im uzeli Butlera). Da, zaista su trebali mijenjati...

Da, sad kad spominjemo, stvarno su trebali mijenjati...
NIkad nije trebalo niti doći do ovoga. Chicago Bullsi su tamo negdje sredinom sezone mahali bijelom zastavom i postavljali eksplozive spremni da raznesu ovu momčad u komadiće. Oklahomi su poklonili Taja Gibsona i McDermotta, a aktivno su nudili Jimmy Butlera prije kraja roka za razmjene bilo kojoj momčadi koja je voljna dati pick prve runde drafta u suprotnom smjeru. Telefon je najduže bio otvoren sa Bostonom koji u to vrijeme je još bio smaran debelo drugom momčadi Istoka, niti blizu Cleveland Cavaliersa, ali za koju momčad se vidjelo da je jedan potez na tržištu odvojena od toga da postane legitimni ...
Da, sad kad spominjemo, stvarno su trebali mijenjati...
NIkad nije trebalo niti doći do ovoga. Chicago Bullsi su ...

Respekt: sthagon, Losovius, JoHayes13, bokivt,

Ne slažem se: Losovius, baiso,

Nisu trebali mijenjati jer time ne bi postigli ništa. Aingeu nije cilj izazvati Cavse nego osvojiti naslov, a ovakve serije dobro posluže kao reality check za offseason gdje on sam ima puno bolju pregovaračku poziciju nego što ju je imao na deadlineu - baiso, 19.4.17. 13:56, 0 1 0
Parni valjak je nešto najgore što je svijet vidio, oni ni Mediku više ne mogu napunit. - Losovius, 19.4.17. 20:10, 0 0 0
14.04.
NBA doigravanje; analizirajmo matchup!

1. Boston Celtics - Chicago Bulls

Celticsi ne skaču, toliko je poznato, radi se o momčadi koja je završila u podrumu lige po postotku skokova u obrani, a nisu se visoko plasirali niti u ukupnoj obrambenoj učinkovitosti. AKo uzmete u obzir da im je prva zvijezda i njihov rubni kandidat za MVPa Isaias Thomas koji je debelo posljednji branič lige po obrambenoj učinkovitosti, jasno je da su Celticsi ranjivi.  Iako su milošću Clevelanda završili na poziciji broj 1, rijetko se dogodilo u povijesti NBA lige da je prvoplasirana momčad toliko ranjiva. Dakle, imate obrambeni skok koji ne funkcionira i igrača sa najviše minuta na terenu koji ne igra obranu, i to vanjsku. 

Zaključak bi bio da Celticse možete raniti i izvana i iznutra. Chicago BUllsi to znaju. Zna to Robin Lopez koji u prosjeku bilježi solidnih preko 3 napadačka skoka po utakmici, a znaju to i njihovi slasheri, igrači koji prodiru, Wade, Butler i Rondo. Poanta je da Chicago ima priliku, ne veliku, ali je ima, ako visoka linija, pogotovo Lopez i Mirotić nađe načina da počini štetu u nebranjenom reketu Bostona, a ako Rondo, Wade i Butler nađu nekakvu vrstu kemije koja im izmiče cijelu sezonu, imaju šansu. Poznato je da Chicago nije šuterska momčad, nije niti dizajnirana da bude. Wade, Rondo i Butler nikad neće biti Curry, Thompson i Durant, ali imaju svoje kvalitete, pogtovo ako svi igraju s istim ciljem. Jimmy Butler je realno najbolji igrač ovog match upa i vjerojatno jedini iznadprosječni dvosmjerni igrač koji će se pojaviti na terenu za bilo koju momčad i to treba znati koristiti. Malo ljudi bi prije sezone stavilo Boston toliko dominantan CHicagu po omjeru i s razlogom, rosteri uopće nisu toliko udaljeni kvalitetom, Boston je profitirao eksplozijom Thomasa i odličnim radom Stevensa, a Chicago potonuo u unutarnjim problemima, rascjepima i svađama koje su neminovne kada u momčad dovedet Rajona Ronda. No, za potrebe serije od nekoliko utakmica to ne mora biti ključno, pogotovo ako playoff style suđenje i obrane budu preveliki teret Thomasu da reprizira partije iz sezone. 

2. Cleveland Cavaliers - Indiana Pacers

Indiana je prije 3 sezone bila finalist Istoka. Mnogo se promijenilo od onda, ozljede i odlasci su bitno usporili i destabilizirali momčad, ali neke stvari su i dalje iste. Paul George je i dalje alfa mužjak momčadi, a tu je ponovno i Lance Stephenson kojeg Lebrn James pamti po nepodopštinama poput puhanja u uho i trash talka u svakom napadu. Indiana nema lošu momčad, imaju mladog Turnera koji bi mogao biti veliko ime, imaju Teaguea koji fino vodi napade, imaju i nešto klupe, zapravo su i niže nego bi po talentu se očekivalo. 

No, sve to ne znači ništa, ovo je serija koju jednostavno ne mogu dobiti. Postojala je metoda očitom ludilu koje je zahvatilo Cavse zadnjih mjesec dana, uprskali su neke dobivene utakmice, odmarali previše i kad ne treba, a raubali Lebrona i po 52 minute u finišu sezone bespotrebno, ali sve je došlo na svoje, Cavsi ulaze u post sezonu relativno odmoreni, sa svim zdravim bitnim igračima i sa Lebronom koji, poslovično, diže svoju igru dodatno u playoffu. Jednostavno nema načina da Indiana ovdje izvuče bilo što osim časnog poraza, a ono što se ispalti vidjeti je jesu li porazi i pad forme uopće ostavili ikakav trag na psihi Cavsa ili će odmah od starta krenuti manijakalno. 

3. Toronto Raptors - Milwaukee Bucks

Toronto je kompaktna cijelina koja se godinama pojačava, bez da osipa kadar. Završili su drugu godinu zaredom u top 10 i po napadačkoj i po obrambenoj učinkovitosti. U prijelaznom roku su dodali Sergea Ibaku i PJ Tuckera te jezgru DeRozana, Lowrya, Valanciunasa i Carolla dodatno osnažili. SVe govori da je ovo serija koju lako uzimaju. 

Sve, osim jednog. X faktor ove serije je Giannis Antetokoumpo, igrač koji je eksplodirao ove sezone i pokazao MVP potencijal. Ovako na prvu, Giannis nije dovoljan da izbaci jako rutinirane Raptorse. Ali, to je samo na prvu. Greek Freak je 22-godišnjak za kojeg nitko živ ne može reći gdje mu je plafon jer se uz nevjerojatan fizički primjerak igrača, radi o igraču koji itekako razumije igru i posjeduje košarkaški intelekt. 

Zdravi razum kaže da Toronto ovo uzima, ali ono što se isplati gledati je kako će igrati GIannis jer pametan novac govori da ćemo njega najduže od svih aktera erije gledati u playoff utakmcama i vrijedi vidjeti kako će se snalaziti. A ako ste ikad gledali isječke njegovih akcija, znate da je to igrač kojeg se i inače najviše isplati gledati u bilo kojoj situaciji na terenu - točka. 

4. Washington Wizards - Atlanta Hawks 

Klasičan sraz obrane i napada. Atlanta je top 5 obrambena momčad lige sa Howardom u reketu, izvrsnim braničima Sefoloshom i Bazermoreom na krilima i dosadnom mušicom Schroederom na pointu. Wizardsi su fenomenalna napadačka momčad predvođena jednim od najboljih bekovskih tandema Wallom i Bealom te dobrim snajperistima Porterom, Bogdanovićem i Jenningsom.

Sve se svodi na to tko će kome nametnuti svoj stil igre. Ako Wizardsi, čitaj Wall, nametnu svoj stil, ovo je serija koju se isplati gledati zbog atrakcije. Ako Atlanta nametne svoj stil, utakmica nije vrijedna internet prometa potrebnog za stream. 

S obzirom na relativan pad Portera i Bogdanovića pred kraj sezone, to stavlja dodatni pritisak na Walla i Beala kao nosioce, a Schroeder i Sefolosha su bekovi koji mogu i vrhunske igrače kontrolirati do određene granice. Ovo nikako nije dobivena utakmica za Washington, dapače, sve je otvoreno, a dojam je da kad pričamo o playoff košarci, uvijek je malo lakše onima koji se čvrsto brane nego onima koji fancy napadaju. Vrijedi vidjeti može li Atlanta potvrditi to pravilo. 

1. Golden State Warriors - Portland TRail Blazers 

Sa vrlo upitnim Jusufom Nurkićem i sa 21. obranom lige, Blazersi su savršeni protivnik za zagrijavanje Warriorsa u prvom krugu. Ništa, ali baš ništa ne govori da se ovdje može dogoditi bilo što osim lagane šetnje Warriorsa prema drugom krugu. Da budemo pošteni prema Blazersima, slično bi bilo sa barem 80% momčadi lige, ali Blazersi se čine posebno mekani i tanki na nekim pozicijama, baš onako kako GSW treba dok se Durant još uhodava u ritam. 

Upravo je KD jedina točka vrijedna praćenja ovdje, kako će se ponašati njegova noga i kako će mu se doziratin minutaža, te kakav će posljedično biti učinak, to su jedine informacije važne iz ove serije. Jer, s Durantom ili bez, Blazersi su u seriji koju ne mogu dobiti, vjerojatno i u seriji koju ne mogu niti časno izgubiti. 

2. San Antonio Spurs - Memphis Grizzlies

Onako olako gledano, lako je odmahnuti i otpisati ovu seriju kao zakaparenu za Spurse. No, zapravo, puno više nego se na prvu čini ovisi samo o Kawhiu Leonardu. eonard je najbolji igrač serije i to sa velikim odstojanjem, na oba kraja terena i njegova igra daje veliku prednost Spusrima. No, van njega, Memphis ima svoju jezgru Conley, Randolph, Marc Gasol potpuno zdravu, i dalje su top 10 obrambena momčad, a podigli su razinu šuta iz podruma NBA lige do sada pristojnog mjesta u sredini. Bez šuta nema života u današnjoj NBA ligi i čak su se i staromodni Grizzliesi tome prilagodili. Da se nije dogodilo to da je najbolji defenzivac momčad, možda i lige, Tony Allen, upitan za seriju zbog ozljede, Grizzliesi bi imali realnije šanse jer je to igrač koji može nešto protiv Kawhija. Ovako, Spursi jesu favorit, ali su favorit taman za svog najboljeg igrača. 

Tony PArker je debelo pao i Mike Conley je danas bolji igrač, mlađi Gasol je dočekao fizički pad starijeg brata i figurira ka najbolji košarkaš obitelji u 2017., Randolph je još dovoljno sposoban mečirati učinak Aldridgea, ostaje samo Kawhi. I naravno, klupa. Najučinkovitija klupa NBA lige, koja je takva zbog nevjeorjatnog sustava Gregga Popovicha koji omogućuje svakom igraču da dođe do prilika za koševe bi i u ovakvom match upu mogla biti ključna, ako zadrže razinu iz sezone mogli bi dati priliku Spursima ne samo da pobijede nego i da barem dijelom odmore Leonarda za ono što slijedi. 

3. Houston Rockets - Oklahoma City Thunder

Prije nekoliko godina, Patrick Beverly je ozbiljno ozlijedio Westbrooka i eliminirao ga iz playoffa potpuno. Beverly je i dalje tu, i sasvim sigurno će biti igrač koji će biti zadužen za Brodiea. S druge strane, Andre Roberson, OKC obramebni stručnjak, pokrivati će Bradu. Kako će ta dvojica igrača obaviti svoju primarnu zadaću j i glavno pitajne ove serije jer potpuno je jasno da koji od dvojice suprezvijezda dobije više prostora za disanje, njegova momčad je u velikoj prednosti. 

Obje momčadi pate od kroničnog nedostatka konzistentne druge opcije, ali dok je Thunderov problem da najčešće nema nikoga za tu ulogu, D'Antonijev problem je puno ugodniji jer se nameće nekoliko imena, svaku utakmicu neko drugo. Eric Gordon, Lou Williams, Ryan Anderson, Trevor Ariza, svaku utamicu može iskočiti netko drugi i makar niti jedno od tih imena nema kontinuitet koji bi ih vinuo u zvijezde lige, sigurno je da D'Antoniju puno više znače oni, nego Donovanu Oladipo, Adams ili Gibson. 

Ključ za vidjeti je kakav će se ritam igre nametnuti. Što sporije, što tromije i što dosadnije bude na terenu, to Oklahomine šanse rastu. Sa svakim momentom ludila i napucavanja, Houston je korak bliže prolasku. Treba vjerovati da nakon rušenja rekorda, i Brodie i suigrači ulaze u seriju sa fokusom samo na pobjede, ne na učinke. Takvi, mogli bi biti nezgodni za stil igre Houstona koji nije posebno prikladan playoff stilu košarke. 

4. LA Clippers - Utah Jazz

Jazz je 5. najbolja momčad lige po dozvoljavanju poena iz tranzicije. Clipeprsi ne znaju igrati košarku 5 na 5 i ovise o igri Paula za Jordana i Griffina u tranziciji. Jazz ima igrače i igru za to zaustaviti. Clippersi jednostavno nakon toliko godina, nemaju drugog aduta. Isplati se gledati Clipperse, nikad ih više nakon ove serije nećete gledati u ovakvom sastavu. 

Prva runda; Bullsi bi mogli dobiti Celticse!
1. Boston Celtics - Chicago Bulls Celticsi ne skaču, toliko je poznato, radi se o momčadi koja je završila u podrumu lige po postotku skokova u obrani, a nisu se visoko plasirali niti u ukupnoj obrambenoj učinkovitosti. AKo uzmete u obzir da im je prva zvijezda i njihov rubni kandidat za MVPa Isaias Thomas koji je debelo posljednji branič lige po obrambenoj učinkovitosti, jasno je da su Celticsi ranjivi. Iako su milošću Clevelanda završili na poziciji broj 1, rijetko se dogodilo u povijesti NBA lige da je prvoplasirana momčad toliko ranjiva. Dakle, imate obrambeni skok koji ne funkcionira i igrača ...
Prva runda; Bullsi bi mogli dobiti Celticse!
1. Boston Celtics - Chicago Bulls Celticsi ne skaču, toliko ...

Respekt: Lumbrikata, Lwave, baiso, tomy97, Shankly96, Losovius,

Ne slažem se: baiso,

da skratim,nešto tipa Westbrooka s razlikom što ovaj ne ganja brojke,učinak za momčad im je približno isti.....što će se i vidjeti kad ovog cirkusanta Rocketsi pojedu za doručak - AnakinRi, 15.4.17. 17:07, 0 0 0
Moram priznati da si tu u pravu tako da si malo smanjio ukupni score protiv mene. Sad je cca 73:9 za mene. - baiso, 19.4.17. 3:58, 0 0 0
najviše boli to što je razlika već takva da niti ne znamo točno nego samo cca - Mac316, 19.4.17. 8:31, 0 0 0
Frančeski se osramotio u podcastu.0 % šanse dati Bullsima koji imaju 3 od 4 najbolja igrača u seriji i preočiti missmatch na skoku može samo košarkaški liliputanac. - Lwave, 19.4.17. 13:21, 0 0 0
ilitiga u prijevodu: "Puno zuji, malo meda daje!" - baiso, 19.4.17. 13:52, 0 0 0
10.04.
Westbrook srušio Oscarov rekord!

Baseball. American League. Izbor za MVPa 2012. godine. Mike Trout je igrao prvu  sezonu i postao senzacija lige, sa impresivnim brojkama i učinkom tijekom cijele sezone uključujući vodeći u ligi učinak od 10.3 pobjeda više nad zamjenom. U bilo kojoj drugoj sezoni to bi bio sigurni MVP, moguće i jednoglasni. No, problem je bio Miguel Cabrera koji je iste sezone postigao rijetki uspjeh, tzv. Triple crown, vodio je ligu u prosjeku udaranja, home runovima i RBI-ima. U tom trenutku, to je bilo prvi puta da je netko to postigao od 1967. Po svemu, pa i po dojmu, Trout je bolji igrač baseballa, bio je i u toj sezoni. No, Cabrera je postigao nešto povijesno, nešto što svijet nije vidio gotovo pola stoljeća i to se vidjelo u MVP glasanju gdje je Cabrera dobio 22 od 28 glasova za prvo mjesto i postao MVP. 

Skok u 2017. James Harden igra fenomenalnu sezonu, predvodi Rocketse koji su kandidat za naslov u sjajno funkcionirajućem sustavu D'Antonia, jako je dobro prihvatio ulogu glavnog playmakera po prvi puta u karijeri i vodeći je ui ligi po win shareu, udjelu u pobjedi svoje ekipe, sa učinkom od 14.7 te je, iako ne na triple double prosjeku, postavio neke jebeno impresivne brojke. Po svim pravilima struke, James Harden je MVP, kratko i jasno. 

No, ovo je problem. Hardenov Cabrera je Russell Westbrook, igrač slabije rangirane momčadi, sa dosta slabijim naprednim statistikama koje sugeriraju da nije toliko ključan igrač svoje momčadi koliko Harden za svoju, ali igrač koji je odigrao sezonu za povijest, sezonu kakva više nikad nije trebala biti viđena u košarci nakon legendarne 1961-62 Oscara Robertsona. Westbrook je ne samo dostigao prosjek od triple double brojki u sezoni, učinio je to kao prvi strijelac lige. Ne samo to, srušio je i rekord po triple double učincima u jednoj sezoni sa 42 (više od pola odigranih utakmica). Ne samo to, srušio je i niz mini rekorda poput triple double učinka s najviše koševa, najviše 50+ poena u triple doubleu i slično. I ne samo to, učinio je to u sezoni u kojoj je pogodio neke ključne šuteve za pobjede momčadi koji se epski vrte na NBA spotovima i jednostavno nameću prosječnom pratitelju sliku o tome tko je zaista najbolji. 

Ne manje važno, učinio je to u ranjenoj i osakaćenoj Oklahomi koja je ljetos izgubila ponajboljeg igrača lige i ostala sa prilično nedorečenim rosterom i, najbitnije, za razliku od Houstona, bez ikakvih tragova sistema igre te je sav teret pobjeda i poraza pao na leđa Brodiea, kako sam sebe voli zvati. Amerika voli dobru priču, pogotovo u sportu, a put Russella Westbrooka od ostavljenog mlađeg brata do rekordera lige je baš to - odlična feel good priča. Kevin Durant je jednim potezom prošao put od heroja do zločinca i ništa ne godi toliko Durantovom hejteru kao tvrdnja da je Russ danas na vrhu svijeta dok urant nosi Curryove vrećice iz supermarketa. Naravno, sve je to daleko od istine, ali dojam je tu, priča je tu, a priča je ono što pokreće veliki svijet kao NBA liga. 

Jako je teško i zapravo bespredmentno voditi debate o tome tko je bolji, Harden ili Westbrook. Bi li Russ bio jednako dobar u sustavu Houstona ili bi li Harden također doteglio ovakvu Oklahomu do 6. mjesta je nemoguće znati, sve što se može zaključiti je da se radi o dva fenomanealna igrača i da će ove sezone, nakon prošlogodšnjeg jednoglasno izabranog MVPa, utrka biti jedna od najtijesnijih ikada i da će se siguno dogoditi da imamo najboljeg igrača koji nije dobio MVP, bio to Harden ili Westbrook (pa i James ili Kawhi). No, kad se sve zbroji i oduzme, rekord i povijest je ono što će odnijeti prevagu. Kao što je i Cabrera slavio jer je dotaknuo povijest, slaviti će i Russell Westbrook jer ju je ispisao. I da, ta dva skoka u prosjeku koja čine razliku Russovih i Bradinih brojki čine svu razliku jer je razliku inače nemoguće utvrditi. Harden je odigrao fenomenalnu sezonu, obilježenu liderstvom, pobjedama i brojkama, ali Westbrook je odigrao nevjerojatnu, povijesnu sezonu, obilježenu rekordima, još boljima brojkama i pobjedama koje je izborio gotovo sam. 

Odavno je MVP prestao značiti najboljeg igrača, ako je ikad i i značio. MVP nagrada, u američkom shvaćanju sporta, se dodjeluje igraču koji je ostavio najviše traga na sezoni. Da se radi o najboljem, 15 godina bi nagrada išla samo Lebron Jamesu. Ponekad se poklopi da najbolji i onaj koji je ostavio najviše traga bude isti igrač (prošlogodišnji Steph), ali ako je izbor dvojben, kocka će uvijek pasti na onoga koji je ispisao povijest. I treba tako biti, kao djeca su nas uvjerili da je triple double učinak sinonim uz ime Oscara Robertsona, da ga je on izmislio, Mr. Triple Double, zvali su ga. No, nakon više od pola stoljeća, danas postoji novi Mr. Triple Double, Russell Westbrook, samostalni vlasnik rekorda koji će stajati dugo, dugo vremena prije nego mu se netko opet približi I zato je opravdano i tako će i biti da novi Mr. Triple Double bude ujedno i novi MVP. Brodie je zaslužio iako možda i nije najbolji igrač svijeta niti će to ikad biti. Jednostavno je zaslužio.

Ispisati povijest je dovoljno za MVP nagradu, Brodie će ju uzeti
Baseball. American League. Izbor za MVPa 2012. godine. Mike Trout je igrao prvu sezonu i postao senzacija lige, sa impresivnim brojkama i učinkom tijekom cijele sezone uključujući vodeći u ligi učinak od 10.3 pobjeda više nad zamjenom. U bilo kojoj drugoj sezoni to bi bio sigurni MVP, moguće i jednoglasni. No, problem je bio Miguel Cabrera koji je iste sezone postigao rijetki uspjeh, tzv. Triple crown, vodio je ligu u prosjeku udaranja, home runovima i RBI-ima. U tom trenutku, to je bilo prvi puta da je netko to postigao od 1967. Po svemu, pa i po dojmu, Trout je bolji ...
Ispisati povijest je dovoljno za MVP nagradu, Brodie će ju uzeti
Baseball. American League. Izbor za MVPa 2012. godine. Mike Trout ...

Respekt: JoHayes13,

Slažem se: Losovius,

Usporedba s Troutom i Cabrerom je potpuno na mjestu! - Losovius, 10.4.17. 10:08, 0 0 0
05.04.
Surfin USA: što se događa s Cavsima?

Nakon sinoćnje pobjede, točnije. nakon gaženja Milwaukee Bucksa, koji su u posljednjih mjesec dana jedna od 'najvrućijih' ekipa lige i čiji trener Kidd je proglašen trenerom mjeseca, Russell Westbrook i OScar Robertson su suvlasnici rekorda od 41 triple double učinak u sezoni. 55 godine je Robertson nedodirljiv sa svojim učinkom za kojeg se vjerovalod a u današnjoj košarci nema načina da bude dostuignut, ali i ovaj podvig je dokaz da nema rekorda koji ne može biti srušen, sve je samo pitanje poklapanja okolnosti i talenta. Westbrook ima još 5 utakmica da postigne još samo jedan triple double i postane apsolutni rekorder, a ujedno mu treba i samo 16 asistencija ukupno da zadrži triple double prosjeke za cijelu sezonu, uspjeh koji je također uspio samo velikom Oscaru (najbliže je došao Jason Kidd u sezoni kada je imao dvoznamenkaste koševe i asistencije, a 8 skokova). S obzirom na intenzitet kojim igra, svesrdnu potporu i pomoć suigrača koju dobiva, kao i formu koja mu je omogućila 7 triple double učinka zaredom, po drugi puta u sezoni, velike su šanse da se rekord zaista dogodi. 

No, možda je trenutak kad su Oscar Robertson i Westbrook poravnati za staviti u perspektivu njihove brojke. One glase:

   Igrač         Sezona       Minute   Skokovi   Asisti   Poeni

Robertson      1961-62      44.3       12.5        11.4    30.8

Westbrook      2016-17      34.8       10.6        10.4    31.9

Iako Westbrook i Robertson dijele fenomenalni rekord, on nikako nije postignutb u istoj ligi igrajući istu igru. Kao što se na prvi pogled vidi, minutaže zvijezda iz Oscarove ere i danas su neusporedive, Robertson je imao deset minuta više na terenu da postigne svoje brojke. Ako prilagodimo brojke oba igrača, njihovi prosjeci na 36 minuta odigranih po susretu bili bi:

                 Minute     Skokovi    Asisti   Poeni

Robertson    36.0         10.1         9.2      25.0

Westbrook    36.0         11.0        10.8     33.0

Druga stvar o kojoj treba svakako voditi računa je dinamika igre koja je u 60-ima bila puno brža. Momčad Cincinnati Royalsa 61/62 za koju je igrao Robertson je bilježila 124.9 posjeda po utakmici dok ovogodišnji Thunder bilježi 98 posjeda po utakmici i kao takvi su debelo u gornjoj polovici lige (8.). Dakle, Oscar je imao 26 posjeda više za nabiti svoje brojke od Russella. Ako prilagodimo statistiku za oba igrača na 100 posjeda po utakmici brojke su sjledeće: 

                  skokovi   asisti   poeni

Robertson      10.8       9.9     26.7

Westbrook     15.0      14.6     44.9

Brojke Russella Westbrooka su impresivne, sviđao se on vama ili ne. Ali, tek  kad se stave u kontekst vremena u kojem igra, potaju zaista 'teške', pokazuju koliko je teško tako nešto napraviti i zašto zapravo nitko do njega nije došao niti blizu. 

Ono što statistika nedvojbeno govori je da je prije 50 i kusur  godina bilo puno lakše doći do asista i skokova. Naime, Thunder ima prosjek od 63 neWestbrookovska šuta po utakmici dok su Royalsi imali čak 85 neRobertsonskih, dakle, Westbrook ima više od 20 šuteva manje da učini svoje asiste dvoznamenkastima. Nadalje, u sezoni 61-62 momčadi su projsečno bilježile 71 skok po utakmici, u sezoni 2016-17 momčadi projsečno bilježe 43 skoka po utakmici. 

Sve ovo nije napisano da bi se diskreditiralo Oscara Robertsona koji je jedan od najvećih igrača svih vremena, pionir i čovjek koji je postavio brojke koje su djelovale nestvarno generacijama košarkaških fanatika. Ovo sve je napisano da bi se stavilo u kontekst koliko je veliki podvig Westbrooka i zašto Robertsonove brojke nitko nikad nije skinuo, zapravo, nitko nije došao niti blizu. Košarka se promijenila, pravila su se promijenila, igra se promijenila, svega je nekako manje. no, koliko god manje bilo, dovoljno je za Russella Westbrooka, alfu i omegu Oklahome koji je, kako je i trebalo biti, pred svojim navijačima, u svojoj dvorani, proslavio veliko postignuće. 

Kad su Taja Gibsona pitali je li osjećao pritisak da zabije asistenciju Westbrooka koja je označila triple double, njegov odgovor je bio nešto u stilu da cijela momčad želi Russellu taj rekord više nego si i on sam ga želi. Trener Donovan je nahvalio Russella kao lidera, ali i napomenuo da iako je on vodeći u svom kategorijma ničega od toga ne bi bilo bez momčadi koja stvara šuteve, pogađa asistencije i čisti prostor za skokove. Trener Milwaukeea i triple double legenda Jason Kidd je javno stao u Westbrookov kamp za MVP nagradu izjavivši da nitko nije za taj trofej više radio i nitko ne nosi svoju momčad kao što on nosi. Dvorana je skandirala MVP! MVP! MVP! jače i glasnije nego kad su zaista i imali MVPa u svojim redovima. Russ Westbrook je izjavio da je postigao više nego što je klinac koji odrasta u siromaštvu geta Los Angelesa mogao i sanjati. Vjerojatno je i on sam čitao o rekordu Oscara Robertsona i mislio da to nitko nikad ne može srušiti. Kako je samo bio u krivu...

Dva igrača za povijest, 55 godina razdvojeni
Nakon sinoćnje pobjede, točnije. nakon gaženja Milwaukee Bucksa, koji su u posljednjih mjesec dana jedna od 'najvrućijih' ekipa lige i čiji trener Kidd je proglašen trenerom mjeseca, Russell Westbrook i OScar Robertson su suvlasnici rekorda od 41 triple double učinak u sezoni. 55 godine je Robertson nedodirljiv sa svojim učinkom za kojeg se vjerovalod a u današnjoj košarci nema načina da bude dostuignut, ali i ovaj podvig je dokaz da nema rekorda koji ne može biti srušen, sve je samo pitanje poklapanja okolnosti i talenta. Westbrook ima još 5 utakmica da postigne još samo jedan triple double i postane apsolutni ...
Dva igrača za povijest, 55 godina razdvojeni
Nakon sinoćnje pobjede, točnije. nakon gaženja Milwaukee Bucksa, koji su ...

Respekt: Shankly96, sthagon, Kanransha, Losovius,

Slažem se: Kanransha,

Pustio sam suzu! - baiso, 5.4.17. 18:48, 0 0 0
Odrasli čovjek sjedi pred kompom u gaćama i plače... - Mac316, 5.4.17. 19:14, 1 0 0
Samo sam pustio suzu, plakanje je rezervirano za slučaj da Russ ne osvoji titulu MVP-a - baiso, 6.4.17. 17:54, 0 0 0
03.04.
Surfin USA: što se događa s Cavsima?

Košarkaške sile zla, u svojim stalnim pokušajima stvaranja afera i omalovažanja ono malo heroja i vitezova dobra koji su još ostali u košarci, pustile su u javnost video kojim pokušavaju dokazati da igrači OKC Thundera puštaju Westbrooka da pokuplja skokove samo da bi napumpao svoje brojke da triple double-a. Nemate to pravo, nemate pravo pljuvati na postignuća igračke verzije John McClanea, Ramba, Rockya ili Generala. 

Što video pokazuje? Pokazuje Russa Westbrooka kako igra košarku 'na najjače'. Ide na svaki skok neovisno o tome je li gužva igrača ili skaču samo on i Adams. Također, pokazuje Adamsa kako se u nekoliko navrata makne s puta i prepušta skok. Što nam to govori? Osim činjenice da Adams poznaje Westbrooka dovoljno da zna ad je pametnije maknuti se s puta dok je on u game mode-u jer kad je takav, ne raspoznaje protivnika od suigrača, pokazuje i ogromni respekt koji suigrači osjećaju prema Brodieu, čovjeku koji ih vodi u playoff, tamo gdje nikad, apsolutn nikad ne bi bili bez njegovog herojstva na terenu ove sezone. Jer, to je ono što prava momčad radi, paze jedni na druge, Russ vodi svoje suigrače do pobjeda i playoffa, zauzvrat, oni rade sve što treba da mu posao olakšaju, a uz to i da mu pomognupostići povijesni rekord. Ne treba olako shvaćati triple double prosjek u sezoni ili lov na 41 triple double, radi se o rekordima koji nisu niti približno taknuti 50 godina, na kojima se nakupila prašina vremena i koji su trebali biti vječni. Izgledi su odlični da se nikad, nikad više neće ponoviti ovakva sezona jer moderna košarka takve stvari jednostavno ne dopušta. Igrali su prije Russa veći igrači od njega, poput Jordana, Kobea, Lebrona, Magica, Birda, ali nitko nikad nije došao n blizu, nikome se nisu poklopile savršene okolnosti da ugrozi rekord koji je trebao biti za sva vremena. Iz Adamsove perspektive, što je nekoliko prepuštenih skokova naspram šanse da pomogne svom vođi i generalu da ispiše povijest?

Nije da OKC dobiva ili gubi utakmice zbog tih nekoliko skokova. OKC pobjeđuje, u pravilu, kad Russ ima triple double, zapravo, u 4 od 5 puta kad se to dogodi, OKC ide s terena s pobjedom. S te strane, smisleno je i jedino normalno da i Russ i suigrači naprave sve što je moguće da se uvjeti za pobjedu ispune. Jer, budimo realni, OKC kakav je, nema nikakve šanse za pobjedu drugim kanalima. OLadipo, Roberson i Gibson ne mogu pobijediti nikoga ako Russa maknemo iz jednažbe, OKC ne može odigrati ništa ako Russ ne igra. Nije to Houston pa da ima u momčadi nekoliko izvrsnih šutera koji će strpati tricu dodao im Harden ili Beverly, nije to Cleveland gdje će uvijek barem jednom od trojice All stara ići, sigurno nije ni GSW gdje postoji još jedan više top igrač lige koji može potegnuti, a gdje, osim tih zvijezda, postoje i izgrađeni sustavi igre koji nalažu točno kako se igra, igrao na terenu 1. ili 12. igrač. OKC nema ništa od toga, oni su Pokret Otpora dok su bili najslabiji, imaju samo Luke Skywalkera koji može za njih obaviti posao, ako ne može on, na koji god način to napravio, ne može nitko i Imperija će ih jednostavno pregaziti. No, dok Brodie maše svojim svjetlosnim mačem, OKC je živa i bori se. 

Poanta košarke, i sporta uopće, je pobijediti. OKC to radi u okvirima svojih mogućnosti. Hoće li biti prvaci? Neće. No, prema gotovo svim NBA analitičarima, nitko ne želi igrati sa OKCom u playoffu, a netko će morati. Nitko to ne želi jer su sigurni da ih čeka 5, 6 ili 7 utakmica čistog terora koji Brodie provodi nad protivničkim braničima. Čeka ih po 48 minuta lavovske obrane koju provode četvorica role playera i jedan nadnaravni superstar koji će u baš svakoj akciji tražiti rješenja da vam nanese štetu. OKC nije nikakva supermomčad, ali su nezgodan protivnik s kojim nitko ne želi igrati. To je napravio Russell Westbrook, srušio on rekord Big Oa ili ne. Westbrook je napravio da se samo nekoliko mjeseci nakon velike izdaje, nitko ne sjeća Kevina Duranta koji je podvio rep i pobjegao nego cijela franšiza i grad žive u sreći praćenja njihove underdog ekipe koja sigurno maršira u playoff, a ujedno i praćenjem novog šerifa u gradu u lovu na rekorde koji će OKlahomu barem na neki način upisati u vječnosti. Moglo je biti drugačije, trebalo je biti drugačije, OKC je trebala biti dinastija 21. stoljeća sa Durantom, Hardenom i Russom te pregrštom naslova koje će dovesti u grad, ali realnost je izabrala drugačije. Danas sve što Oklahoma ima je Westbrook i njegovi triple double učinci koji u većini slučajeva vode klub do pobjede, daleko je to od svega što je moglo biti, ali je zadnje što OKC Thunderu ostaje, a pitanje je koliko dugo će i to imati. 

Bottom line je ovo, Oklahoma radi sve što može da dotegli Westbrooka do rekorda. No, to ne čini zbog egoizma jednog čovjeka koji je zaljubljen u sliku o sebi nego zbog zajedničke želje za pobjeđivanjem što je jedino moguće baš takvim učincima te iz velikog respekta prema Robinu koji je preuzeo Batmanov plašt i postao bolji Batman nego je ovaj izvorni ikad bio. Hoćete definiciju prave momčadi? To je upravo Oklahoma, momčad jasno definirane hijerarhije, u kojoj svatko zna svoju ulogu i poštuje ju, a što vodi do maksimalnog rezultata kojeg mogu potići. Niti bi OKC ikoga pobijedio da Oladipo i Adams preuzmu uloge glavnih strijelaca niti bi pobjeđivali da Russ prestane igrati hero ball i postane razvodnjena verzija samog sebe koja se srami prevelikog broja šuta samo da bi kritičari bili zadovoljni. Jedan letimični pogled na ljestvicu govori da misija uspijeva, a ako MVP trofej završi tamo gdje pripada, sezona koju OKC igra će biti uspješna, možda i po postignutome u odnosu na resurse na raspolaganju i najuspješnija u kratkoj povijesti kluba od kada je preseljen u američku midwest zabit. A to će postići, između ostalog, baš zato jer se Adams miče s puta Westbrooku za skok, a ne usprkos tome. 

Brodie radi ono što Brodie mora raditi
Košarkaške sile zla, u svojim stalnim pokušajima stvaranja afera i omalovažanja ono malo heroja i vitezova dobra koji su još ostali u košarci, pustile su u javnost video kojim pokušavaju dokazati da igrači OKC Thundera puštaju Westbrooka da pokuplja skokove samo da bi napumpao svoje brojke da triple double-a. Nemate to pravo, nemate pravo pljuvati na postignuća igračke verzije John McClanea, Ramba, Rockya ili Generala. Što video pokazuje? Pokazuje Russa Westbrooka kako igra košarku 'na najjače'. Ide na svaki skok neovisno o tome je li gužva igrača ili skaču samo on i Adams. Također, pokazuje Adamsa kako se u nekoliko ...
Brodie radi ono što Brodie mora raditi
Košarkaške sile zla, u svojim stalnim pokušajima stvaranja afera i ...

Respekt: AnakinRi, Puvlin, Wizard,

Slažem se: Losovius, Wizard,

Ne slažem se: AnakinRi, baiso, TheBeard, JoHayes13, Lwave,

i da,najbitniji dio videa......"contested shot" - 2 šuta po utakmici....2 šuta !!!!! Nije on nikakav lav,lavovi su ostala četvorica jer uspjevaju nekako pokriti pet suparničkih igrača dok ovaj čeka skok,suparnička akcija ga ne zanima baš previše - AnakinRi, 3.4.17. 20:31, 0 0 0
https://www.youtube.com/watch?v=IGFRcVEBtnY eto.....njegov tripple double ,ja ne znam kako ga tamo netko još našamarao nije - AnakinRi, 3.4.17. 20:44, 0 0 0
i još nešto,što mi se nije dalo spominjati u sveopčoj pljuvačini po Durantu."2016 playoff",zadnje 3 utakmice Russ ima šut 11/28 , 10/27 i 7/21..."I'm not going to continue to play with the guy that NEEDS to shoot almost 30 times in game,and jacking.. - AnakinRi, 3.4.17. 21:30, 0 0 0
..off with more threes in last two minutes,adn I'm the best shooter behind Nowitzcki and Curry in the league and can't get the ball !!! " - Kevin Durant - AnakinRi, 3.4.17. 21:32, 0 0 0
I sad je on nekakav mesija ? Pa sa njime nitko živ neće da igra,znači svi su idioti samo je on neshvačena veličina..... - AnakinRi, 3.4.17. 21:33, 0 0 0
30.03.
Surfin USA: što se događa s Cavsima?

Klasici... Kako ih jednostavno volimo. Tko ne voli po stoti puta pogledati Umri muški samo zato jer je na TVu, odigrati partiju Super Maria ili po tko zna koji puta osvojiti Ligu Prvaka sa Leeds Unitedom na Football manageru? Ako postoje takvi ljudi, to nisu ljudi s kojima se želite družiti jer jednostavno ne znaju cijeniti finije stvari u životu. 

San Antonio SPursi su klasik NBA lige. Franšiza koja u jednom simbolizira i izvrsnost i nostalgiju. Izvrsnost jer su preko 20 godina prisutni u borbi za vrh lige, sa zaista rijetkim podbačajima ili turbulencijama, a nostalgiju jer su u svo to vrijeme uspjeli ostati vjerni sebi, dok je ostatak lige podivljao u stvaranju supermomčadi i trenerskim pretumbacijama, Spursi su ostali mirni i staloženi pod svojim dobrim, starim Gregg Popovichem i sa jezgrom igrača koje zna svaki površni pratitelj košarke. Naravno, s godinama se stvari mijenjaju, umjesto Duncana tu je sad Kawhi Leonard kao nova zvijezda, vrijeme čini svoje, ali duh momčadi, filozofija igre i dojam da se uspjeh gradi na timskoj košarci, a ne pojedinačnim iskakanjima je i dalje tu. Razumijete, klasik...

San Antonio Spursi ulaze u finiš regularne sezone kao drugoplasirana momčad Zapada, sa samo nezaustavljivim Warriorsima ispred sebe. Također, ulaze u playoff kao najbolja obrambena momčad lige, sa nevjerojatno razrađenim i uigranim sistemom igre koji omogućava i role playerima s klupe da imaju ogroman doprinos na igur i rezultat. U Kawhiju Leonardu imaju legitimnog kandidata za MVP kojeg samo samozatajna narav i nadnaravne sezone Westbrooka i Hardena udaljavaju od uspinjanja na apsolutni pojedinačni tron lige. U Aldridge imaju ne samo savršenog igrača br. 2 momčadi, nego i igrača koji više nego dobro pokriva sve rupe koje su nastale odlaskom 'sidra' momčadi Duncana prošlog ljeta. Tu su i Manu Ginnobili, Pau Gasol, David Lee, Danny Green, Patty Mills, iskusni veterani sa puno utakmica u nogama i košarkaškom inteligencijom koja Spursima znači puno više od godina ili fizikalija igrača. 

Tu je i Tony Parker. Klasik unutar klasika. Ako su Spursi Umri muški kojeg gledamo po stoti put, Tony Parker je uzrečica 'Yippie ki yay, motherfucker' koju asociramo uz taj film, nešto što je nezamislivo jedno bez drugoga. No, dok film može biti prikazivan i sto godina i ne ostariti, košarkaš nema taj luksuz, Tony Parker je ostario. Ne samo ostario, nego i postao jedini realni teret koji SPursi imaju na ulasku u playoff. U sezoni u kojoj Spursi idu visoko, Parker pada jako nisko. Brojke su mu spale na 10 koševa i 4 asista u prosjeku, ali to nije niti najgore. Nema više onoga u čemu je Parker briljirao, navlačenju faula i otvaranju parketa za suigrače, Parker je danas samo sjena igrača koji je prodirao pod koš, za korak ostavljao čuvare i imao izbora kako završavati akcije. PER rating mu je pao ispod prosjeka lige na ispod 13 prvi puta od rookie sezone, a najgore od svega, SPursi su čak 3,5 poena po 100 posjeda lopte bolji kad Parker nije na parketu. 

Tony Parker je danas 39. playmaker lige po valorizaciji i negativan po učinku na 100 posjeda lopte i u napadu i u obrani. San Antonio Spurse čeka težak put na Zapadu gdje je realno da imaju okršaje protiv Memphisa ili Oklahome u prvom krugu, Houstona ili možda Oklahome u drugom i Warriorsa u finalu. To znači igranje Parkera protiv Conleya ili Westbrooka, pa Hardena ili Westbrooka, pa protiv Currya. Parker ničim ne odaje dojam da je igrač koji ima bilo kakve adute imalo kontrolirati te igrače, ponajbolje u ligi. Kawhi Leonard može puno, ali čuvati vrh reketa, point, i pokrivati Parkera teško, ipak se radi o igraču koji je dizajniran za kontroliranje scorera sa krila ili šutera, eventualno i jačih igrača u reketu. 

Tony Parker igra 25 minuta u prosjeku ove sezone, što je najmanje u karijeri, ali nije bitno manje od 27 i 28 minuta koliko je imao u prošle dvije sezone što pokazuje da Gregg Popovich baš i nema puno prostora na bekovskom planu jer bi Pop sigurno više odmarao igrače kojima misli da treba predaha. Dok Spursi žive od svojih visokih igrača, Leonarda, Aldridgea, Gasola, pa i Davida Leea, ne može se sakriti činjenica da bekovi jednostavno ne daju ono što bi trebali. Danny Green nikad nije evoluirao iz Three and D šutera u raznovrsno napadačko oružje, Ginobili u glavi zna sve o košarci ali tijelo više ne može to znanje pratiti, a Patty Mills je nedokazan u bitnijim rolama. U playoff rasporedu gdje prijeti toliko toga baš sa vanjskih pozicija, Spursi se u tom segmentu doimaju potkapacitirani. 

Gregg Popovich će u jednom trenutku playoffa biti stavljen pred dilemu, da li vjerovati igraču koji ti je kao 'sin' i s kojim si ostvario gotovo sve usjehe karijere ili poslušati razum i igrati na sigurnije opcije. Nigdje ne piše da Tony Parker nema u sebi nekakav Rocky Balboa style povratak, da ne može odigrati jedan playoff kao u zlatnim danima, ali vjerojatnost toga je mala, a rizik propasti veliki. Patty Mills se danas čini po svemu bolja opcija od Parkera, a niti on ne garantira velike stvari. Gregg Poppovich, za sve dobro što sa Spursma radi, je, dojam je, 'zaspao' kad se tiče Parkera, jednostavno je krivo procijenio dramatičnost njegovog igračkog pada i vjeorvao da u sebi ima još jednu lidersku sezonu. Možda je to i razumljivo, na koncu, iskustvo sa Duncanom u veteranskim godinama je bilo više nego pozitivno, ali centar je centar, a bek je bek, Duncan je svoje mogao odigrati i sa slabijim footworkom i smanjenom brzinom, Parker to ne može, pogotovo ne protiv najboljih igrača, na njegovoj poziciji, današnjice. 

Sve contendere za naslov muči nešto, Cavse i Warriorse ozljede, Boston manjak visine i skoka, Toronto šut za 3, Houston obrana, ali samo San Antonio Spursi mogu sve svoje razloge za brigu sažeti u ime i prezime samo jednog igrača, Tony Parkera. Sa Parkerom od prije samo dvije sezone, ovi Spursi bi bili legitimni favorit uz bok GSWa, ali sa glavnim organizatorom koji je debelo ispod prosjeka startnog playa playoff momčadi, Spursi imaju veliki hendikep. Klasik će uvijek ostati klasik koliko god ga vrijeme pregazilo, ali s vremenom je neminovno da dođu noviji, zanimljiviji filmovi, novije, dinamičnije video igre koje će taj klasik zamijeniti. Jednog dana ćemo pogledati akcije Tony Parkera sa istom radošću kao što pogledamo Brucea Willisa u potkošulji, ali teško da će bilo koja od tih akcija biti iz sezone 2016-2017. 

Najveća slabost Spursa ima ime i prezime - Tony Parker
Klasici... Kako ih jednostavno volimo. Tko ne voli po stoti puta pogledati Umri muški samo zato jer je na TVu, odigrati partiju Super Maria ili po tko zna koji puta osvojiti Ligu Prvaka sa Leeds Unitedom na Football manageru? Ako postoje takvi ljudi, to nisu ljudi s kojima se želite družiti jer jednostavno ne znaju cijeniti finije stvari u životu. San Antonio SPursi su klasik NBA lige. Franšiza koja u jednom simbolizira i izvrsnost i nostalgiju. Izvrsnost jer su preko 20 godina prisutni u borbi za vrh lige, sa zaista rijetkim podbačajima ili turbulencijama, a nostalgiju jer su u svo ...
Najveća slabost Spursa ima ime i prezime - Tony Parker
Klasici... Kako ih jednostavno volimo. Tko ne voli po stoti ...
Potpisujem svaku rijec! - lucas2, 30.3.17. 13:34, 0 0 0
Brutalno dobra analiza. Uopće nisam percipirao Parkera kao takav problem, sve do jučer... - Losovius, 30.3.17. 14:03, 0 0 0
Spursi su redovito bolji s Millsom na parketu, a koliko god on bio limitiran igrač ima više šanse riješiti utakmicu od Parkera. Naravno,ako ga posere trica u jednoj tekmi, što je malo ali i dalje bolje od ničega. Inače, odlična analiza, sve na mjestu - RayRay, 30.3.17. 14:11, 0 0 0
sve točno od a-ž,međutim,mislim da su Spursi i Parker jedini klub u cijelom NBA-u koji je to u stanju rješiti,pa makar Parker imao i 16 min. u play-offu. Jedina momčad u ligi koja nije taoc najvće zvijezde ( ne računam GSW i Cavse ) - AnakinRi, 1.4.17. 22:20, 0 0 0
Spursima bi pristojno legao i bek tipa E.Payton ili Beverley jer nije Leonard samozatajan kako si rekao,cijela ekipa je samozatajna,što je dokaz inteligencije a ne prepotentnosti i bahatosti - AnakinRi, 1.4.17. 22:25, 0 0 0
29.03.
Estonija - Hrvatska 3:0; sramota u Tallinnu...

Ako Marko Pjaca zbog ozljede koja mu se dogodila izgubi svoje pozicije u Juventusu i za godinu dana od danas se nađe na tribinama potpuno van prve momčad ili posuđen ili prodan u neki manje ugledan klub, trebalo bi mu posebnim propisom odobriti utužiti Šukera, Čačića i ukupni HNS za štetu koju su mu počinili karijeri. Jer, ozljediti se u nogometu je normalno, svaki igrač prihvaća taj rizik. Ozljediti se u prijateljskoj utakmici je posebno tragično, ali događa se, jedan krivi korak u žaru borbe i sve ode kvragu. Ali, ozljediti se u utakmici kojoj sam Savez i izbornik pristupaju maksimalno šarlatanski i zbog te ozljede ugroziti daljnji razvoj karijere, to je nedopustivo. 

Zašto šarlatanski? Prvo, Savez bez smisla i reda dogovara sulude prijateljske utakmic protiv nogometnih jazavaca samo par dana nakon, dakle ne prije zbog pripreme nego nakon, psihički i fizički zahtjevne utakmice s Ukrajincima. Dalje, logično, većina glavnih uzdanica dobiva slobodno pa se postavlja pitanje koji je smisao odigravanja utakmice koja bi trebala služiti kao poligon za uigravanje nekih nogometnih finesa koje mogu poslužiti u ozbiljnijim utakmicama. Još dalje, kad jedini smisao ostane da se utakmica igra da se oprobaju igrači koji bi mogli kandidirati za reprezentativni dres, niti to se ne ispoštuje kako treba nego utakmicu odigraju oni igrači koji su ionako apsolutno sigurni da dobivaju pozive (+ Lešković koji je po bilo kojoj zdravoj logici odigrao zadnji puta u reprezentativnom dresu) i ne treba ih baš za ništa isporbavati. A na klupi nikog živog da barem odmori te etabilirane igrače, da se proba nametnuti ili skrenuti pozornost na sebe. Gdje su sada sve one vedete koje je Čačić vodio u Koreju na nekakav žlj turnir u vrijeme blagdana kad se nikome od vedeta nije išlo? Zašto sada nisu barem neki od njih na klupi da pokažu što mogu ili ne mogu? I konačno, kad se već dogovoraju besmislene prijateljske utakmice, Šuker i HNS bi morali iskoristiti težinu koju ima jedna od top europskih reprezentacija i tražiti od organizatora uvjete koji barem donekle sliče nogometnima, bez pješčanika na terenu koji ozbiljnim igračima može nanijeti jako ozbiljne ozljede. 

Ništa od toga HNS nije sproveo, a ishod svega je jedna, čini se, teža ozljeda Pjace i jedan, apsolutno sigurno, teži poraz hrvatske momčadi od apsolutnih nogometnih anonimusa. Postoji razlog zašto zaista velike reprezentacije Europe poput Francuske, Španjolske, Njemačke, Engleske, Portugala i sličnih, ne igraju prijateljske susrete sa rangom Estonije nego najčešće sami među sobom. Jednostavno je, u susretima sa takvim jadnicima njihovi izbornici nemaju što toga naučiti. I da pobijede sa 10-0 to ništa puno ne otkriva jer razina protivnika nije mjerljiva sa onima koji ih čekaju na velikim natjecanjima. A ni porazi ne mogu puno toga otkriti jer igrači takve utakmice automatski igraju ležernije i bez pravog pristupa, a kao što Estonija dokazuje, porazi se mogu dogoditi i kao rezultat uvjeta za igranje što opet nije nikakav indikator izbornicima za velike smotre. Nemoguće je da jedan Perišić nosi Inter ili Kovačić bljesne u Realu a da protiv Estonaca izgledaju kao uljezi u nogometu, to su dokazano kvalitetni igrači za jednu solidnu europsku razinu i jedini razlog zašto protiv Estonaca nisu 'svoji' je što im se takve utakmice neda igrati. čuvaju se ozljeda i više razmišljaju i stvarima van terena nego na terenu. 

E sad, sve to bi se još moglo izbjeći i ispraviti u rukama praog nogometnog znalca i poznavatelja ljudske psihe. Ali, nažalost, jedina psiha koju ANte Čačić poznaje je ona Mamićeva zbog čega mu govori sve što ovaj želi čuti a za uzvrat dobiva 'ključeve kraljevstva', a jedino u čemu je Čačić pravi znalac je stavljanje u funkciju vašeg starog Gorenje TV prijamnika da ga možete odnijeti u vikendicu. Utakmica nije završila 0-0 pa da se sad vadimo na katastrofu od terena na kojem se neda igrati. Estonci su Čačiću uvaljali tri komada što znači da se nekako ipak može, teren je bio užasan i svjetske zvijezde se sigurno ne vole bacati po takvim pašnjacima, ali očito postoji način da se postignu tri gola jer su Estonci to uspjeli. Zašto to nisu mogli Čačićevi odabranici koji dolaze iz klubova kao Inter, Real, Dionamo Kijev, Napoli i mnogi drugi koji su nekoliko rangova iznad onih iz koje dolaze estonski igrači? Jer se igračima neda, a Čačić ih ne može motivirati jer ga nitko od igrača ne šljivi. Kad bi na klupi bio netko koga igrači poštuju, vjerojatno bi ipak razmislili prije nego ga izlože takvoj sramoti jer bi bili svjesni da će ipak izbornik prvi odgovarati. Za Čačića igrače boli ona stvar, em ih nije briga što će on reći javnosti, em znaju da je on jedino odgovoran jednoj osobi, a da tu osobu ne zanimaju rezultati iz Estonije. 

Bilo kakva analiza igre u Estoniji je suvišna jer, kao što vidimo, analizom igre se ne bavi niti itko u Savezu, niti Čačić niti igrači. Ono što je jedino vrijedno spomena je da se nastupima kao ovaj u Estoniji, u normalnim okolnostima, rasprodaje ugled jedne visoko kvalitetne europske reprezentacije. Ali, u ovim okolnostima, kad reprezenatcija nije nikakav statusni simbol države ili magnet koji diže naciju na noge nego mučenik rastrgan između onih koji joj još daju podršku i onih kojima svaki poraz mami osmijeh na lice, pričati o rasprodaji ugleda i sramoti je potpuno besmisleno. Hrvatska reprezentacija ima dosta sramote u činjenici da 2 godine nije igrala pred domaćim navijačima, da su neki ključni igrači svjedoci pokajnici u procesima protiv kriminala u nogometu, da 'uglednici' iz nogometa više borave u crnoj kronici nego u sportskim sekcijama, da joj je izbornik čovjek koji nema nikakve kvalifikacije za tu poziciju osim savitljive kičme i da je reprezenatcija, unatoč nekim zapaženim rezultatima, više poznata kao sinonim za nogometni fašizam i ksenofobiju nego kao kvalitetna nogoemtna momčad. Što je jedan poraz od Estonije u moru takvih sramota?

Sramota je relativan pojam kad se radi o HNS-u
Ako Marko Pjaca zbog ozljede koja mu se dogodila izgubi svoje pozicije u Juventusu i za godinu dana od danas se nađe na tribinama potpuno van prve momčad ili posuđen ili prodan u neki manje ugledan klub, trebalo bi mu posebnim propisom odobriti utužiti Šukera, Čačića i ukupni HNS za štetu koju su mu počinili karijeri. Jer, ozljediti se u nogometu je normalno, svaki igrač prihvaća taj rizik. Ozljediti se u prijateljskoj utakmici je posebno tragično, ali događa se, jedan krivi korak u žaru borbe i sve ode kvragu. Ali, ozljediti se u utakmici kojoj sam Savez i izbornik pristupaju ...
Sramota je relativan pojam kad se radi o HNS-u
Ako Marko Pjaca zbog ozljede koja mu se dogodila izgubi ...

Respekt: pivota, ipsi13, Puvlin,

Slažem se: crosby87, pivota, MARIOLJETA, RayRay, ipsi13, mrkino, MattRM, Lumbrikata, Losovius,

Ne slažem se: draxy, Gogo7,

A što kazati za reprezentaciju kojoj pomocni trener Joe ZDS Simunic? Očito je vama mjerna jedinica za domoljublje broj novčanica spremljen u džep, a svako ko kaže riječ protiv je antidomoljub i orjunaš.Da, gadi mi se ova repka. Sramotna i gnjusna. - ipsi13, 29.3.17. 19:44, 0 2 0
Jel ti trebam spominjati slikavanje predsjdnika na Pavelićevom grobu i Mamićevo brojanje krvnih stanica ministru obrazovanja da bi shavatio da to nema veze s domoljubljem i Hrvatskom kao državom? - ipsi13, 29.3.17. 20:00, 1 0 0
Ipsi 13 ne trebaš ništa više kazati sve si rekao naročito o Jou Šimuniću koji je toliko dao hrvatskom nogometu iako nije rodjen niti odrastao u RH. - draxy, 29.3.17. 20:22, 0 0 0
draxy i sve je to prosuo za mikrofonom - pivota, 29.3.17. 22:32, 1 0 0
Mikrofon je samo izgovor a pravi razlog zašto se Šimunić našao na udaru je što je Joe došao u Dinamo i time se po nekima svrstao na Mamićevu stranu.No to sve je tanko da bi se "Vatrene" nazvalo fašistima ako imalo voliš RH,ako ne onda je dovoljno. - draxy, 30.3.17. 8:30, 0 0 0
27.03.
Hrvatska - Ukrajina 1:0; rezultat je tu, a kakva je igra?

Drago Ćosić je to rekao najbolje - slavimo ovu sjajnu atmosferu, a zaboravimo na one koji sami sebe nazivaju navijačima. Pretendent na prvog slavuja HNSa je dao sve od sebe da u prijenosu uživo uvjeri Šukera i Mamića da je prijatelj režima, da je Hrvat po volji HNSa i da se ne libi mačem krenuti na zajednočkog neprijatelja - one koji ne misle jednako, režimski. Drago Ćosić je osoba koja bez imalo srama, dileme ili predomišljanja glorificira 'uglednike iz lože', kako ih od milja naziva, a istovremeno dijeli običan narod po tome koliko simpatizira ili ne njegove mecene. Uglednici iz lože? Ozbiljno, Drago, sine hrvatski? Koji? Oni kojima se redom sudi za izvlačenje novca iz Dinama i nogometa? Političari koji se dolaze uslikati u ložu, a ostatak života parazitiraju na javnom novcu bez ikakvog truda baviti se problemima? Bivši reprezentativci čije karijere su obilježili ispadi poput napuštanja reprezentativnog kampa uoči utakmica da bi se uživalo u cajkama? To su uglednici? A oni koji oblače majicu sa Mamićevom prekriženom njuškom su šljam? 

Ili možda ovako, uglednik je Davor Šuker, turist namjernik sa Pavelićevog groba ili je uglednik Joe 'daj mi mikrofon' Šimunić sa svojom izvedbom Za dom spremni a capella, ali su pučani s tribina koji se usude glorificirati isti taj NDH režim i uzvikivati iste slogane ljudski ološ koji sebe samo naziva navijačima. Drago Ćosić je sažeo sve što treba u tih 90 minuta prijenosa utakmice s Ukrajinom gdje je samo na površini komentirao nogometna događanja, a zapravo monopolizirao eter kako bi se obračunao sa svima 'njima' i kako bi proveo to vrijeme dokazujući da 'oni' nisu bitni. 

I točno je, nisu. Utakmica s Ukrajinom je pokazala da postoji ta kritična masa ljudi koji su spremni podržavati ovu reprezentaciju bez želje za incidentom ili obračunom sa režimom HNSa. Svaka im čast! Pune tribine Maksimira i sportska atmosfera dokaz su da će reprezentacija u Mamićevoj verziji i vizji živjeti i dalje jer postoje ljudi koji će to gledati. A zbog njih se nogomet igra. Svima ostalima, sa mnom uključenim, ostaje samo žal što 'borba' nije uspjela, što se nije uspjelo doprijeti do masa i odvratiti ih od ovog i ovakvog HNSa. Možda su metode bile pogrešne, zapravo, pogrešne su bile sigurno, ali vjerojatno drugih niti nemana rapsolaganju. Država pasivno promatra kriminal pod svojim nosom, politika ne da se ne želi miješati nego otvoreno podržava režim HNSa, postoji more tzv. 'normalnih' navijača kojima je 'borbe' pun kufer i koji bi radije podržali Mamića nego huligana s bakljom, jednostavno je previše faktora protiv onih koji traže promjene u nogometu da bi pokret uspio, pogotovo metodama koje su sve samo ne legalne i civilizirane. 

Situacija u kojoj postoje sigurnosne provjere kao pri ulazu u Guantanamo samo da pogledate običnu nogometnu utakmicu sigurno ne vesele nikoga, niti one koji su došli na utakmicu, niti one koji nisu. A ipak, postoji cca 30.000 ljudi koji su to spremni progutati samo da bi vidjelo svoje Modriće i Rakitiće. Situacija gdje reprezenatcija 2 godine ne igra pred domaćim navijačima sigurno nije normalna, a ipak postoji barem 30.000 ljudi koji svo to vrijeme nisu izgubili želju za bodrenjem Vatrenih i čim su mogli su se vratili. Situacija gdje nogometom upravljaju ljudi kojima se na sudovima sudi za kriminal u nogometu sigurno nije normalna, ali 30.000 ljudi to ne smeta, točnije, ljubav prema reprezentaciji je jača od bilo kakvog neslaganja sa vodstvom. 

Može se naći argumenata zašto je to pogrešno. Reprezentacija nije država, ako ne voliš reprezenatciju ne znači da mrziš državu. Reprezenatcija je skup pojedinaca, vođen drugim skupom pojedinaca koji nisu jedini legitimni predstavnici zemlje u kojoj živiš. Reći da je podrška reprezentaciji izraz hravtstva je jednako glupo kao reći da je podrška Kolindi kao predsjednici dokaz hrvatstva, a bilo kakvo neslaganje s predsjednicom jasan znak da si četnik (ili udbaš). No, 30.000 ljudi to nije briga, njihova ljubav prema prišivaču na dresu je veća od prihvaćanja realnosti da mnogi od onih kojima se na terenu kliče tu podršku ne zaslužuju jer se radi o ljudima sa, blago rečeno, 'putrom na galvi'. O onima u ložama ne treba niti pričati, ali svaki od onih 30.000 na tribinama bi vam ionako rekao da nisu tamo da kliču njima. 

Hrvatska reprezentacija je danas postala hokejaški klub Medveščak. Zanima jedan uži krug ljudi sa proširenom bazom  fanova koje zanima zabava, spektakl, good times. Ljudi koji vode reprezentaciju, slično kao oni koji vode Medveščak, se vode zaradom, profitom, sa sitnom razlikom da se ljdui koji vode Medveščak drže granica zakona. Na valu entuzijazma onih koji podržavaju sustav može se ići do neslućenih visina, kao što je Medveščak otišao do druge najbolje lge svijeta, hrvatska reprezentacija, ako se stvari poklope, može do nekog velikog rezultata na većem natjecanju. No, kad tad će realnost opaliti šamar. Kao što je Medveščaku na naplatu došla megalomanska ambicija i izlaženje iz svohi okvira pa je entuzijazam debelo pao, a medijska podrška nestala, i HNSu i reprezentaciji će se kad tad dogoditi da sve stvari koje se guraju pod tepih dođu na naplatu. Kad tad će država profunkcionirati, nekom poliitčaru će zatrebati riješiti se Mamića i Šukera i njihovih poltrona i kotači će se pokrenuti. U tom trenutku, kad nogomet bude službeno stigmatiziran kao leglo kriminala, kad idoli koje se danas naziva čarobnjacima jer 100 puta točno dodaju loptu padnu i završe tamo gdje su svojim djelima zaslužili, možete biti sigurni da će entuzijazam pasti, a da će Drago Ćosić promijeniti ploču, da više neće biti prozivanja 'šljama' koji se samo naziva navijačima, nego će svi kukurikati ono što sada kukuriču samo oni zbog kojih se uvode trostruke kontrole karata. No, za sada, pobijedili su ovih 30.000, njihovi idoli na terenu i oni koji tim idolima upravljaju. Pobijedio je nogomet, hrvatski nogomet.   

Pobjeda nogometa na hrvatski način
Drago Ćosić je to rekao najbolje - slavimo ovu sjajnu atmosferu, a zaboravimo na one koji sami sebe nazivaju navijačima. Pretendent na prvog slavuja HNSa je dao sve od sebe da u prijenosu uživo uvjeri Šukera i Mamića da je prijatelj režima, da je Hrvat po volji HNSa i da se ne libi mačem krenuti na zajednočkog neprijatelja - one koji ne misle jednako, režimski. Drago Ćosić je osoba koja bez imalo srama, dileme ili predomišljanja glorificira 'uglednike iz lože', kako ih od milja naziva, a istovremeno dijeli običan narod po tome koliko simpatizira ili ne njegove mecene. Uglednici iz ...
Pobjeda nogometa na hrvatski način
Drago Ćosić je to rekao najbolje - slavimo ovu sjajnu ...

Respekt: Lumbrikata, dooku, ipsi13, Losovius,

Slažem se: Lumbrikata, ipsi13, Kanransha, MARIOLJETA,

Ne slažem se: gradim,

To sad tak pišeš, a da ti Luka pošalje dres sa svojim potpisom promijenio bi ploču i postao ko Drago Ćosić! - baiso, 27.3.17. 13:25, 0 0 0
ovisi za kolko bi išao na eBayu dres - Mac316, 27.3.17. 13:27, 0 1 0
Potpisujem od a do ž, sve dok je ovaca neće falit vune. ;) Drago mi je što ne moram trošiti vrijeme i pisati ovakav sličan tekst, već samo kliknuti lajk. Btw. Ćosić mi je na mute odavno već :D - ipsi13, 27.3.17. 15:08, 0 0 0
Sve je to lijepo i krasno dok ljudi koji se bore znaju da se bore, protiv koga i zašto. Misliš da većina tih huligana zna zašto se bori? Koliko se tih hajvana bori jer u svrhu toga mogu radit nered, palit baklje i bacat topovske udare... - Puvlin, 27.3.17. 17:04, 0 0 0
Dokle god borbu ne počnu vodit ljudi s jasnom vizijom, planom i ciljem borbe pa i planom kako poslije, od te borbe ne će biti apsolutno ništa. Vikat će, žalit će, razbijat, ali ne će ništa napravit. - Puvlin, 27.3.17. 17:06, 1 0 0
21.03.
Surfin USA; a što kad se vrati Embiid?

Nekoliko točaka treba uzeti u obzir da bi se dobila cijela slika o Šariću i SIxersima.

1. Dario Šarić je rookie, na početku ove sezone je igrao puno lošije nego danas, ali to ne mora biti nužno u korelaciji s tim da ga Embiid guši ili mu uzima prostor nego s tim da mu je jednostavno trebao da se 'ufura' u ritam NBA košarke. Činjenica da mu je za to trebalo manje od pola sezone (dok mnogim rookieima treba i po sezona-dvije) govori nam da je Šarić iznimno prilagodljiv igrač što se od rookiea koji ima iza sebe 5 sezona profesionalne europske košarke i očekuje. 

2. Joel Embiid je od početka ove sezone krenuo kao lokomotiva, uzeo je mladu i neuigranu momčad Sixersa pod svoje i dominirao na oba kraja terena. S obzirom da trener Browne još očito nije poznavao dušu svoje momčadi i da je trebalo vremena da se stvari poslože, prvi dio sezone je taktika Sixersa bila 'guraj sve što možeš Embiidu i makni se s puta'. Šarić u takvoj igri nije imao puno toga za raditi, s Embiidom se još nije 'skužio' dovoljno da može koristiti svoju distributersku ulogu, a nije se niti nametnuo treneru dovoljno da bi Šarić postao onaj preko kojeg sve akcije idu, point forward kako se to kaže. 

3. Embiid se ozlijedio i nije ostalo puno opcija za Sixerse i Brownea. Šarić je nekako inercijom i prirodnom hijerarhijom iskočio kao novi lider, pogotovo nakon trejda Nerlensa Noela koji ionako nije ofenzivni faktor. Play Sixersa T.J. McConell je upotrebljivi igrač velike energije, ali nije organizator tipa CP3, Russ i slični koji će nositi igru i organizirati akcije. McConell će izvršiti akciju koju trener nacerta na ploču, razigrati će suigrače, ali očekivati od njega da bude motor momčadi je (za sada) nerealno. Šarić se tu nametnuo kao prirodniji vođa na terenu, pogotovo sa iskustvom koje je skupio kao lider u europskoj košarci sa Cibonom, ali i sa hrvatskom reprezentacijom. 

4. Povratak Embiida sljedeće sezone ne mora značiti korak natrag za Šarića jer on svoje mjesto u sistemu SIxersa sada ima. Ako išta, povratak Embiida kao sjajnog zakucavača i čovjeka koji uzima visokopostotne šuteve može značiti samo da Šarićev broj asista raste sa odličnim finišerom kao veliki Embiid. Embiid ionako nije igrač koji će uzimati loptu za sebe i gušiti druge igrače, nije to radio niit u dijelu sezone u kojem je bio zdrav, jednostavno je sustav igre Sixersa bio takav da sve lopte idu na njega jer se nitko drugi još nije nametnuo. Distributer i prijetnja iz drugog plana kao ŠArić može samo poslužiti za više otvaranja prostora pod obručima da i Embiid dodatno unaprijedi svoju igru i brojke. 

5. Sixersi će sljedeće sezone imati najviše prostora pod salary capom i za očekivati je da će momčad pokušati uloviti neku veću ribu na free agent tržištu. S obzirom na pokrivenost visokih pozicija, realno je očekivati da će se u grad bratske ljubavi pokušati dovući neki šuter ili organizator igre koji će pružati više od McConella. Ako bi SIxersi ojačali zasad prilično mizernu šutersku liniju, Šarić bi imao više opcija za proigravanja kada navuče obrane, a Embiidu bi se otvorilo puno više prostora pod obručima jer bi se obrane morale širiti i na perimetar. 

6. Najveća prijetnja Šarićevom razvoju u Sixersima je korištenje prostora pod salary capom za dovođenje nekog vrsnijeg playmakera (kojih, istina, neće biti previše na tržištu) koji bi Šarića izgurao iz uloge glavnog organizatora napada. U tom slučaju, Šarić bio delegiran u finišera sa krila za što nema dovoljno dobar šut ili na igrača koji lovi otpatke, za što je vjerojatno fizički preinferioran. Šarić se najugodnije osjeća sa loptom u rukama, kad ima ovlasti organizacije i izbora napada i kada mu suigrači vjeruju. Ubacite u takav život jednog igrača poput Chrisa Paula i Šarićev svijet se okreće na glavu. Embiid bi vjerojatno procvao sa jednim jakim playmakerom jer je igrač koji je rođen za pick and roll igru, sa jakom staturom sposobnom za odlične blokove, hitrinom za izlazak iz blokova i snagom za egzekuciju. Pick and roll bi sa jednim vrsnim playmakerom vjerojatno bio glavno oružje Sixersa, a u takvoj igri Šarićeve kvalitete bi bile puno manje izražene. 

7. Nitko, apsolutno nitko, ne može garantirati da će Embiid moći dugoročno izdržati NBA ritam jer je nakon što nije igrao pune dvije sezone izdržao samo 33 utakmice u ovoj. Puno bolja oklada za Sixerse je iskoristiti cap prostor za tražiti igrače komplementarne Šariću nego Embiidu, pa ako Embiid ozdravi lakše će se kao centar uklopiti u bilo koji sustav igre. 

8. Ukoliko ozdravi i Ben Simmons, treba vidjeti kako će se on uklopiti u igru sa Šarićem makar se radi o dosta drugačijim profilim igrača. ŠArić je igrač koji nema veliku vertikalnu snagu u nogama, ali nadoknađuje sve košarkaškom inteligencijom i vizijom, a Simmons je, barem po amaterskoj karijeri, igrač koji je cijeli čista energija i snaga. Zvuči obečavajuće...

9. Sixersi će imati odlični pick i ove sezone, a mogu uzeti i pick Lakersa ako ovi budu izvan top 3 mjesta na draftu. To znači da bi mogli dobiti još barem jednog kvalitetnog igrača za koristiti odmah jer je ovaj draft, po najavama, iznimno bogat talentom. Ukoliko se zvijezde poslože i u grad dovedu Lonzo Balla, Sixersi sa zdravim Embiidom, Simmonsom, rookijem godine ŠArićem, budućim rookiem godine Ballom i sa pregršt prostora pod salary capom postaju ne samo playoff kandidati nego i konkurencija Clevelandu za Istok. 

9 stvari bitnih za Šarićev život u Sixersima
Nekoliko točaka treba uzeti u obzir da bi se dobila cijela slika o Šariću i SIxersima. 1. Dario Šarić je rookie, na početku ove sezone je igrao puno lošije nego danas, ali to ne mora biti nužno u korelaciji s tim da ga Embiid guši ili mu uzima prostor nego s tim da mu je jednostavno trebao da se 'ufura' u ritam NBA košarke. Činjenica da mu je za to trebalo manje od pola sezone (dok mnogim rookieima treba i po sezona-dvije) govori nam da je Šarić iznimno prilagodljiv igrač što se od rookiea koji ima iza sebe 5 sezona ...
9 stvari bitnih za Šarićev život u Sixersima
Nekoliko točaka treba uzeti u obzir da bi se dobila ...

Respekt: Gogo7, bokivt, RayRay,

Slažem se: NKKOCERIN, Losovius,

Točka 6 mi je zapravo najzanimljivija. To bi volio da se i dodatno objasnilo, iako je zasad to čista spekulacija. - Losovius, 21.3.17. 9:41, 0 0 0
Nekoliko nategnutih prognoza i teza, ali ukratko dosta dobro. Simmons je totalna nepoznanica, može biti u potezu LBJ-Rudy Gay-Adam Morrison, ali siguran sam da njega vide kao budućeg nositelja, a ne Šarića. Koji je potvrdio svoje mjesto pod suncem. - RayRay, 21.3.17. 10:21, 0 0 0
09.03.
Što je veći 'comeback'; Barcelona ili Liverpool '05?

Danas su svi 'znali'. Kao, znalo se da će Barcelonu pogurati. Naravno, nije se 'znalo', da se znalo danas bi u Hrvatskoj bilo puno bogatijih ljudi nego što ih je bilo jučer jer nakon 4-0, staviti novce na prolaz Barce bi donio solidnu zaradu na kladionicama. Točno je reći, očekivalo se. I istina je, makar 4-0 zvuči nemoguće, gotovo nitko nije baš a priori otpisao ovu utakmicu kao nešto nemoguće baš zato jer igra Barcelona, momčad koja je mnogo puta dokazala da napadački može sve, pitanje je samo hoće li obrana izdržati. Očito jedini koji je baš a priori otpisao bilo kakve šanse za Barcin cvomeback je UNai Emery, čvojek koji je nakon prve utakmice slavljen kao mađioničar koji je jednom zauvijek srušio ovu Barcelonu. 

Emery je u drugoj utakmici postavio igru apsolutno drugačije nego u prvoj. U prvoj su igrači izašli na teren fizički se nametnuti Barceloni, vezni red je pritiskao, a bekovi odlazili visoko iako su protiv sebe imali istu ovu Barcu sa istim igračima. Dakl, može se. Ok, 4 gola nećeš Barci stalno utrpati kako god da igraš, ali prošli put se otvorilo, ovog puta bi dosta bilo samo onemogućiti Barcu da ona ne postigne 4. A onakva igra iz Pariza praktički to garantira. No, PSG je zaigrao nešto posve drugo što se jedino može opisati kao taktika čekanja da prođe 90 minuta u nadi da Barci neće baš sve ulaziti. A takva taktika je bila zapravo jedina slamka spasa za koju se Barca mogla uhvatiti. Emery je maksimalno surađivao. 

PUno toga se moralo poklopiti da do ovoga dođe. Prvi gol u ranim minutama je bio prioritet 1, tek toliko da da momčadi vjeru da se može, da je moguće. Drugi gol do poluvremena, savršeno, tamand a prepolovi prednost, a PSG-u u svijest ubaci crv sumnje da možda ipak nije sve gotovo. Kad je pao 3. gol Barce vjerojatno nije bilo osobe na svijetu koja nije mislila da će pasti i četvrti sve dok se ružno naličje Barcine igre nije pokazalo. Barca ima firepower u napadu za stići i 10-0 ako treba, ali uvijek se dogode te rupe u obrani koje znaju koštati. Valjda je i logično, kad sve karte staviš na napad, kad bekovi igraju pratički krila, a kad vezni red pomakneš visoko i oni se ne stignu vraćati jer, ono, Raktiić i Busquets nisu oličenje hitrine, lako je moguće d ase dogode situacije gdje stoperi ostanu sa viškom napadača i da iz neke zalutale lopte ili odbijanca dođe do gola. Tako je i bilo. Kad je Cavani rasparao mrežu, bilo je gotovo, čak su i BArcini igrači govorom tijela to odavali. 

No, ako je išta dokaz da treba uvijek igrati do kraja, ova utakmica je. Nogomet će ti sam ponuditi priliku, ako već sam ne možeš ništa. Jedan slobodnjak i glave su se podigle makar su ljudi već gledali kako da zbrišu sa stadiona, a mnogi pred TVom tražili što ima na drugim programima. I onda taj penal, penal a la Suarez. Gle, svi znamo da Suarez neće prezati ni od čega, da nije mr. fair-play. Je li odglumio? Je. Je li njegovo bacanje u skladu sa fair playom u sportu? Nije. Ali, je li bilo kontakta, kako rukom, tako i nogom? Je. Ne za penal svakome tko razumno razmišlja gledajući usporenu snimku, ali svakako dovoljno za suca koji sudi u paklu Nou Campa. I ne, nije isto kao Soudanijev pad jer okolnosti nisu iste, ovo je Suarez, jedan od najboljih igrača svijeta u akciji Barcelone, jedne od najboljih momčadi svijeta, sve se događa brzo, pred 80.000 ljudi, a  atmosfera ne može biti nabrijanija. Soudani je pao u laganom trčkaranju, ako i to, na proplanku negdje u Slavoniji, u utakmici bez ikakvog naboja koju sudac može suditi jednim zatvorenim okom, iz akcije koja traje 100 godina. Ako želite, možete uspoređivati, možete amnestirati domaće suce do mile volje dokazivanjem da se svugdje isto događa, ali eto, nije isto i gotovo. 

Ako i prihvatimo da je penal nepostojeći i da je to ogromna mrlja na Barcinu pobjedu, neke okolnosti se moraju pojasniti. Ok, Barca je dobila poklon, ali Barca ga je i zaslužila. 5 golova mimo dosuđenog penala jednoj od igrački najkvalitetnijih ekipa svijeta u situaciji kad tih 5 golova MORAŠ zabiti je podvig. Jednostavno, podvig. Mnogi bi se predali i prije nego počnu, velika većina se nikad ne bi vratila nakon 3-1, još veća većina ne bi nikad probila obrambeni zid koji je PSG postavio zadnjih 7-8 minuta utakmice ne jednom nego tri puta. Barcelona je svoj uspjeh zaslužila, ne zbog Suarezove glume nego usprkos njoj. I gledali smo, po tko zna koji puta, jednu od 'onih' utakmica kakve nam Barcelona priušti češće nego bilo koji drugi klub. Jer, ljudi su, podbace, nekad odigraju i katastrofalno do točke da se nakon poraza od 4-0 pišu nekorolozi i natječe se u tome tko će postaviti terminalniju dijagnozu najvećoj momčadi ovog stoljeća. Ali, kao što su bili pokopani već nekoliko puta prije jučer, uvijek se uspiju 'vratiti', ponovno dokazati i nastaviti će se dokazivati dok god je jezgra ove momčadi skupa. Jezgra koja je dokazala, valjda jučer, ako nikad prije, da u sportu može postojati nešto što se zove rođeni pobjednik - savršeni spoj kvalitete, karaktera i vica u igri koji često omogućava ono što šablonizirane ekipe ne mogu. Valjda iz tog fantastičnog spoja osobina koju ova momčad ima proizađe i sreća i sudačka pomoć i sve ostalo što dolazi sa tim. No, prvo i osnovno, Barcelona sa Leom Messijem je najbolja nogometna momčad svih vremena, tek nakon toga srećkovići i foliranti. 

Doktore, ne isključujte aparat, pacijentovo srce još kuca
Danas su svi 'znali'. Kao, znalo se da će Barcelonu pogurati. Naravno, nije se 'znalo', da se znalo danas bi u Hrvatskoj bilo puno bogatijih ljudi nego što ih je bilo jučer jer nakon 4-0, staviti novce na prolaz Barce bi donio solidnu zaradu na kladionicama. Točno je reći, očekivalo se. I istina je, makar 4-0 zvuči nemoguće, gotovo nitko nije baš a priori otpisao ovu utakmicu kao nešto nemoguće baš zato jer igra Barcelona, momčad koja je mnogo puta dokazala da napadački može sve, pitanje je samo hoće li obrana izdržati. Očito jedini koji je baš a priori otpisao ...
Doktore, ne isključujte aparat, pacijentovo srce još kuca
Danas su svi 'znali'. Kao, znalo se da će Barcelonu ...
Imali ste Beusana u studiju sinoć i objašnjenje za oba penala.To što će svatko od vas po "kafanski" definirat šta nije penal a šta je to je isključivo vaš osobni problem i subjektivno mišljenje. - Lwave, 9.3.17. 19:02, 0 0 0
A ako se već ima obraza Barceloni nabijati na nos privilegirano suđenje onda se treba uzeti u obzir i LA Lakerse,i NY Yankeese i najzaštićeniji nogometni klub na svijetu-Real Madrid koji ima teledirigirani ždrijeb do polufinala LP posljednjih 15 - Lwave, 9.3.17. 19:04, 0 0 0
godina itd itd.Prihvatite činjenicu da su velike franšize i momčadi uvijek privilegirane i biti će dok god novac pokreće svijet.Što se tiče same sinoćnje utakmice ne vidim uopće nikakav problem. - Lwave, 9.3.17. 19:06, 0 0 0
Barcelona i Real kroz sezonu imaju minimalno 20% neregularnih golova koji su rezultat ogromne količine križanja napadačkih trojaca u obe ekipe koje ni dragi Bog sa kamerom ne može ispratiti a kamoli sudac koji je zagušen vikom 100 000 ljudi. - Lwave, 9.3.17. 19:09, 0 0 0
A što se tiče ostalih gorenavedenih situacija sa kartonima i sličnim detaljima pa jasno je da ako se radi o domaćinu imena Barcelona,Real ili Man United onda ne bi trebalo biti mjesta čuđenju. - Lwave, 9.3.17. 19:14, 0 0 0
Prati nas

©2016. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.