Mac316

Kneel before your master
Reputacija
7
Bodova
412
Analiza
790
Ocjena
3426
Anketa
1123
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

19.06.
Je li Nikola Kalinić bio šikaniran?

Najveći i vjerojatno jedini argument tezi, ako se to uopće tako može nazvati, da je Nikola Kalinić šikaniran, je njegov nastup za Hrvatsku protiv Španjolske na EURO 2016. Prije dvije godine! Istina, Kalinić je tu utakmicu odigrao sjajno, pokazao fini dodir za gol i asistenciju, jako puno radio u napadu i zadržavao lopte, zapravo je radio sve što Mario Mandžukić ne može ili radi puno lošije. I da se kampanja oko razloga njegove slabije minutaže u odnosu na Mandžukića povela tada, da je netko pitao zašto Kalinić u tadašnjoj formi nije igrao i protiv Portugala pa ponovno pokušao svojim napadačkim mogućnostima dati malo teka beskrvnoj i besciljnoj igri koju smo tada prikazali, možda bi se dalo i razumno raspravljati o tome je li Kalinić šikaniran od strane Mamićevog TV montera iz razloga koji nemaju veze s nogometom. 

No, dvije godine su prošle. Dvije godine u kojima je Mario Mandžukić očuvao svoj status jednog od najcjenjenijih napadača zbog specifičnog skill seta koji donosi, a u kojima je Nikola Kalinić potonuo do rugla Milana i balasta kojeg se treba riješiti. Hrvatska nogometna reprezentacija nije napredovala u te dvije godine, igra je i dalje dosadno predvidljiva i oslanjana na protivničke greške i improvizaciju, Mandžukić i dalje puno trči, bori se, ali i griješi i koči napade, ali danas, za razliku od 2016. vjerojatno nemamo boljeg za mjesto isturene špice jer Kalinić sa svojih 6 golčića u 41 nastup i mlakom igrom bez samopouzdanja rješenje sigurno nije. 

Zlatku Daliću se može prigovoriti nešto u vezi Kalinića, ali to nije njegova mala minutaža. Može mu se prigovoriti zašto je Kalinić uopće išao u Rusiju, pogotovo ako je odbio nastup i protiv Brazila. Dalićeva namjera igre je da igra sa jednim napadačem i sa krilima, Rebićem i Perišićem, možda i Pjacom. Za takvu igru gomilanje klasičnih napadača je potpun nepotrebno, na Mandžino mjesto mogu uskočiti i Kramarić i Pjaca, a uz pretumbacije po ostatku sastava i Rebić, našlo bi se argumenta zašto je bilo koja od tih varijanti bolja od Kalinića. I OK, Dalić je pokrivao sve pozicije i Kalinić je našao svoje mjesto, ali valjda je trebalo biti jasno i njemu i onome tko mu puni glavu pričama da je najbolji i najvažniji, da nakon sezone kakvu je imao i igre kakvu Dalić forsira nema puno prostora za Kalinića da neki osjetniji doprinos. Za igrača kojem ističe posudba u Milanu i za kojeg tamo vjerojatno nema interesa, a igrama se nije dokazao za neki bolji ugovor bilo gdje relevantno, prilika da bude na popisu za Rusiju i da si time malo napumpa cijenu trebala se smatarti kao Dalićev poklon milosti i Dalić je zapravo trebao biti prvi na listi Kalinićevih poklona za Božić zbog toga. 

No, iz nekih samo njemu jasnih razloga, Kalinić je odlučio odbaciti tu priliku, priliku da se makar i u 5 minuta pokaže na najvećoj pozornici, možda ubode pokoji gol Nigeriji ili Islandu i time si gotovo pa osigura solidan, vjerojatno posljednji takav, ugovor karijere, i pokušao neku svoju pobunu, rušenje sistema iznutra. Možda ne poznaje Zlatka Dalića, možda je kupio one priče o tome da je i on nekakav Mamićev igrač ili slično, možda je mislio da se radi o tipu 'stručnjaka' kao Čačić koji te ne bi prijeko pogledao niti da ga šutneš nogom u guzicu pored klupe, ali prevario se. Nikola Kalinić možda nije poznao Zlatka Dalića koliko bi trebao jer su se kretali u različitim svjetovima, ali upoznao ga je sada. Dalić nije showmen kao Ćiro koji će te tjerati zbog sendviča samo da osvoji naslovnice niti je gmizavac kao Čačić koji će ići po svoje mišljenje gazdi, Dalić je terminator koji je u Rusiji sa samo jednim ciljem, izvući što bolji rezultat može i time se dokaže i pokaže kome god da se već dokazuje. Na tom putu mu nitko neće podmetati noge i umanjivati šanse, ako pokuša, Dalić će nespektakularno, protokolarno i zapravo maksimalno ponižavajuće za prijestupnika odstraniti prijestupnika i nastaviti dalje. 

Kad je Ćiro tjerao Cvitanovića učinio je to na način da je od Cvitanovića napravio veću zvijezdu nego bi bio da je ostao u momčadi. Dalić nije taj tip, njegov tretman Kalinića, hladno i sa dvije rečenice, a i te isforsirane, je najveća pljuska bahatosti Nikole Kalinića, Dalić mu je u nekoliko gesta pokazao koliko je nebitan, mali i lako zaboravljiv, već danas je život u Rusiji za Dalića business as usual, pomoćni trener Olić je zauzeo Kalinićevo mjesto na treningu, a Dalić se bavi kombinacijama za Argentinu. Malo je trenera koji bi toliko hladno i toliko profesionalno odradili ovakav prilično veliki skandal, a možemo se sjetiti dosta njih koji bi ovako nešto iskoristili za gradnju alibija unaprijed, za traženje Pedra i pravljenje spektakla tamo gdje ne treba. 

Nikola Kalinić, naravno, nije iz momčadi izbačen jer je Hajdukovac, iz Splita ili jer je uno di noi. Da se Dalić vodi tim kriterijem onda Kalinić ne bi niti išao jer je i ovako od 23 igrača pozvanih zapravo bio najnepotrebniji. Da je to kriterij onda Dalić ne bi išao protiv pulsa javnosti i oživljavao reprezentativnu karijeru Ivana Strinića nego bi se odlučio za puno benigniju varijantu Pivarića koji ima minutažu da potkrijepi igranje u reprezentaciji. I konačno, da je Dalić neki pijun koji mora stajati na starni HNSa protiv Splita, navijača ili koga god, onda Dražen Ladić sigurno ne bi sjedio na klupi reprezentacije jer se radi o čovjeku koji je sa ključnim ljudima hrvatskog nogometa na sudu u sudskim parnicama. Nikola Kalinić je otišao kući iz dva razloga - prvi je jer se radi o autodestruktivnom idiotu koji nije prepoznao najbolju priliku koju će ikad imati za jačanje svoje više hladno-nego toplo karijere, a drugi je jer je naletio na izbornika koji je opsesivno fokusiran na posao koji mora napraviti i koji se ionako bori sa dosta problema bez da mora misliti hoće li ga netko poprijeko sa klupe gledati. Kad telefoni ovog ljeta neće zvoniti koliko je Kalinić očekivao i kad će se Kine i Arabije početi činiti nogometno primamljivima, Nikola Kalinić će sjesti sam sa sobom i postaviti si pitanje svih pitanja - koji kurac nisam otišao barem stajati tih 5-6 minuta na teren...

Terminator ne šikanira, Terminator terminira
Najveći i vjerojatno jedini argument tezi, ako se to uopće tako može nazvati, da je Nikola Kalinić šikaniran, je njegov nastup za Hrvatsku protiv Španjolske na EURO 2016. Prije dvije godine! Istina, Kalinić je tu utakmicu odigrao sjajno, pokazao fini dodir za gol i asistenciju, jako puno radio u napadu i zadržavao lopte, zapravo je radio sve što Mario Mandžukić ne može ili radi puno lošije. I da se kampanja oko razloga njegove slabije minutaže u odnosu na Mandžukića povela tada, da je netko pitao zašto Kalinić u tadašnjoj formi nije igrao i protiv Portugala pa ponovno pokušao svojim napadačkim ...
Terminator ne šikanira, Terminator terminira
Najveći i vjerojatno jedini argument tezi, ako se to uopće ...
Mislim da je izbornik savršeno iskren bio, Kalinić njemu dva puta dođe i kaže da ga boli i ne može igrati, poslao ga je doma zbog ozljede jer mu takav ne treba, upravo to mi je najpohvalnije, da nije dizao dramu oko toga. Slažem se da ga nakon prvog - Mac316, 19.6.18. 17:11, 1 0 0
Puta protiv Brazila nije ni trebao voditi, to je na njemu da objasni, ali to sigurno nije prilog tome da je sikaniran, ako išta, dobio je protekciju tu - Mac316, 19.6.18. 17:12, 1 1 0
Postoji li neka izjava Kalinića? - danijel_os, 19.6.18. 18:01, 0 0 0
Kalinić se ne uklapa u promociju metrohomoseksualizma u ekipi i zato je izbačen. Nije on kriv što nije dobio tu mentalnofizičku crtu po rođenju. A s druge strane ne spada ni u 0.182% prvotimaca koji se vucaraju po sudu i bave utajom poreza... - mrkino, 20.6.18. 10:31, 0 0 0
moguće da je čovjeku bilo dosadno između utakmica jer su većina ostalih stalno na telefonu s odvjetnicima ili se javljaju Međugorju da pitaju šta ima, a onda još i ne igra utakmice, što da radi tamo - Mac316, 20.6.18. 10:37, 0 0 0
11.06.
Surfin USA: Koliko su Warriorsi velika dinastija?

Nakonn drame i prave košarke u finalima konferencija, veliko finale NBA lige je nekako došlo i prošlo, prije nego se snađeš, uzmeđ tipkovnicu i natučeš dvije - tri rečenice sa godišnjeg, već je bilo gotovo. Veliki Kevin Durant je potpuno sam, uz samo 3 čistokrvna All star igrača uz sebe, pomeo Cleveland Cavse i Lebrona i Warriorsi su uzeli svoj treći prsten u četiri godine, drugi zaredom. Kad se tako pogleda, tek sad postaje bolno očito koliki kiks je to izgubljeno finale prjie dvije godine nakon 3-1 vodstva u rekordnoj sezoni jer sa 4 naslova zaredom i uz takvu dominaciju, Warriorsi bi opravdano 30, 50 i više godina od sad bili gledani kao povijesno uspješna momčad koja je harala ligom i rušila rekord za rekordom. Bez pretjearnog hejta, niti ovo nije loše, dapače, ali da ta rupa u nizu strši i bode oči, ne može se poreći. 

O finalu se nema što puno pričati, nitko normalan ne bi stavio centa na Cleveland nakon sezone kakvu su imali, priče o Lebronu koji možda može nešto izvući su više simpatično zidanje mita ionako ponajboljeg igrača u povijesti. Warriorsi su jednostavno preduboki, preorganizirani, prečvrsti obramebno i preubojiti napadački, ukupno prekvalitetni da bi im se Kralj i njegova derutna pješadija ikako mogli suprostaviti. Tako je najzanimljiviji aspekt finala lige sveden na utrku Duranta i Currya za naslov MVPa finala, a tu utakmicu je konstantnijom igrom i monstruoznim predstavama na gostujućem parktu odnio Kevin Durant. Curry tako postaje igrač sa tri prstena prije 30-te godine, ali bez ijednog naslova MVPa finala, što nikako nije upitnik nad njegovom kvalitetom i značajem za momčad nego čisti kuriozitet potpuno nebitan u velikoj slici stvari. 

Vjerojatno nitko u uredima NBA lige nije pretjerano sretan sa ovakvim finalom jer je manjak bilo kakve drame sigurno odnio dosta u smislu utakmica, sponzora, gledanosti. No, sami su si krivi, brojne mini manipulacije sa salary capom kao i dizanje istog dovele su do situacije gdje je stvaranje supermomčadi lakše nego ikad, a bilo je samo pitanje vremena kada će neka zmijica uzeti manje novaca samo da osvaja prstene. Vremena su se promijenila, nekada je tako nešto bilo puno teže zamislivo, igrači su igrali za svoje momčadi i tražili prsten tamo, momčadi su radile trejd kada su lovile prsten, ne kada su ga već imali. Mnogi veliki, veliki igrači su se prekasno u karijeri odlučili na ono što je Kevi Durant napravio u najboljim danima, igrači kao Barkley, Malone, Ewing su predugo vjerovali svojim sredinama i lovili makar jedan prsten tamo. Lebron James je ponudio način, grupa prijatelja se dogovorila uzeti jednaki novac i od contendera napraviti supermomčad, Kevin Durant je farsu samo odveo na višu razinu gdje je uzeo 'crkavicu' za svoj rang kvalitete kako bi se pridružio, ne contenderu, nego već afirmiranom prvaku.

To je, izgleda, današnji recept za dinastiju a GSW je, nemojte griješiti, dinastija u punom smislu te riječi. Dominacija? Tu je. Rekordi? Apsolutno. Naslovi? Yep, sad i u nizu. Inovativnost, impact na način kako se igra igra? Bez ikakve sumnje. Sve komponente su tu, Warriorsi zaista jesu dinastija i to dinastija koja se po postignutom, već sad može mjeriti sa najvećima. Naravno, u 99% slučaja kad se u košarci priča o dinastiji, prvo se u glavi formira misao na Jordanove Bullse iako je dinstija bilo i prije i poslije. I baš tu to izgubljeno finale tako boli, Jordan i ekipa nikad nisu izgubili finale, 6 puta su tamo bili, 6 puta uzeli, to je rezultat koji još uvijek mora biti standard izvrsnosti za današnju eru. Pitanje koje NBA smišlja kako marketinški pogurati je - mogu li Warriorsi dostići ili prestići tu razinu dinastije, superdinastiju, ako želite?

GSW nije stara momčad, jezgra ekipe su igrači u najboljim godinama koji još imaju po 4-5, možda i više godina top košarke u sebi. Steph Curry je vezan dugoročnim ugovorom i zakaparen je kao zvijezda momčadi praktički do kraja karijere. Draymond Green ima još dvije godine na prihvatljivom ugovoru za obje strane koji će odvesti u 30-te godine kada će vjerojatno poželjeti pod jednako povoljnim uvjetima svima ostati u svojoj momčadi. Klay Thompson ulazi u posljednju godinu ugovora, može se smatrati blago potplaćenim, ali Klay je u nekoliko navrata izrazio zadovoljstvo sa momčadi i statusom u njoj i nije nezamislivo da se klub i igrač dogovore na obostrano zadovoljstvo. Faktor X je Kevin Durant koji trenutno igra na diskontnom ugovoru debelo iznad njegove prave vrijednosti koji je prihvatio kako bi došao osvajati prstene. Sad ih već ima i najveću zanimljivost budi pitanje hoće li Durant tražiti novac ili još prstena. Top novac, maksimalni ugovor kakav igračkim kvalitetama vjerojatno ne može dobiti uz potpisanog Klaya i Greena te uz Curryev super max ugovor već u knjigama. Hoće li Durant produžiti po akcijskoj cijeni ili tražiti punu isplatu negdje drugdje je vjerojatno i ključno pitanje o kojem ovisi koliko će GSW doći blizu Olimpu svih dinastija, Bullsima 90ih. 

Točnije, jedno od dva ključna pitanja i dok je ovo s Durantom donekle u kontroli Warriorsa, ovo drugo nije. Prijetnja njihovom putu je najbolji košarkaš današnjice, Lebron James. Teško bi bilo koga uvjerili da će James nastaviti u Clevelandu nakon sezone kakvu je imao, Cavsi nemaju baš opcija za nevjerojatne pretumbacije koje bi dovele do značajnijeg upgradea momčadi, a Lebron nije u godinama kad ima vremena za čekanje. On ovog ljeta ide na tržište i nema kluba u NBA ligi koji ne bi napravio sve što treba da privuče Jamesa u svoje redove. Jer, sa par iznimki sa baš dna lige, Lebron James u bilo kojem klubu lige znači gotovo sigurnu konkurentnost za veliko  finale, a to nitko neće propustiit. Čak se i Gregg Popovich, poslovično nesklon pregovaranju sa  velikim zvijezdama, javno pogurnuo u red za sastanak sa Lebronom kako bi mu pitchao Spurse kao valjanu opciju za nastavak karijere. Teško je vjerovati da bi ga Lebron uzeo za ozbiljno s obzirom na stanje Spursa i dramu oko Leonarda, ali potoji nekoliko momčadi u ligi koje dovođenjem Jamesa postaju automatski razina Warriorsa, u nekim slučajevima i objektivno superiorniji. 

Najrealnije od tih opcija su Lakersi, Philadelphia i Houston, vjerojatno i točno tim redom. Lakersi imaju prostora, uz nešto vještine, da uz Lebrona ponude još jedan gotovo max ugovor free agentu na tržištu, a momčad ima mladu bazu u Kuzmi, Ingramu i Ballu koji vape za Jamesovim talentima činjenja svih oko sebe boljim igračima. Sixersi su u jakoj kampanji dobivanja Lebronovih simpatija, a imaju sličnu situaciju Lakersima, sa nešto manje cap prostora, ali sa puno potvrđenijom bazom talenta već u klubu. Houston bi, naravno, s obzirom na sadašnje stanje momčadi, bio daleko najjača momčad sa Jamesom na rosteru, ali Rocketsi imaju i najviše zapreka za njegovo dovođenje. Chris Paul će tražiti max ugovor, Harden je već tu i teško da momčad može zadržati postojeći široki i opasni kadar prilagođen D'Antonijevim željama i dovesti Lebrona na to. Velika trojka Harden, Paul, Lebron nije nemoguća, ali ne sa svim kockicama s kojima Houston sada raspolaže, a to zapravo znači potpunu rekonstrukciju načina igre i upitnu ulogu Mike D'Antonia u svemu tome. Koja god opcija se dogodila, Leobronova odluka o nastavku karijere je i najveća vanjska prijetnja Warriorsima kao dinastiji za povijest, prava odluka najboljeg igrača današnjice mogla bi uvelike kratkoročno promijeniti odnos snaga lige i oduzeti Warriorsima priliku da nastave niz finala i naslova. 

Finale je možda podbacilo u smislu zanimljivosti i napetosti, ali kao supstitut, ulazimo u ljeto velikih odluka koje će bitno utjecati na ligu. Dva najbolja igrača lige ujedno i odlučuju o tome koga i kako ćemo gledati nadalje u finalima, Lebron James i Kevin Durant moraju donijeti neke jako bitne odluke. Za Lebrona možemo biti prilično sigurni da će se voditi isključivo mogučnošću pobjeđivanja, za Kevina Duranta, koji je svoje pretvaranje u zlikovca lige doveo do apsurda, je zaista teško reći. Ako se na njih dvojica doda i 'bronca' u zanimljivosti, što će napraviti Kawhi Leonard, onda se imamo čemu veseliti u ljetnoj vrućini kada NBA parketi miruju. 

Warriorsi su dinastija- koliko uspješna ovisi o dvojici igrača
Nakonn drame i prave košarke u finalima konferencija, veliko finale NBA lige je nekako došlo i prošlo, prije nego se snađeš, uzmeđ tipkovnicu i natučeš dvije - tri rečenice sa godišnjeg, već je bilo gotovo. Veliki Kevin Durant je potpuno sam, uz samo 3 čistokrvna All star igrača uz sebe, pomeo Cleveland Cavse i Lebrona i Warriorsi su uzeli svoj treći prsten u četiri godine, drugi zaredom. Kad se tako pogleda, tek sad postaje bolno očito koliki kiks je to izgubljeno finale prjie dvije godine nakon 3-1 vodstva u rekordnoj sezoni jer sa 4 naslova zaredom i uz takvu dominaciju, ...
Warriorsi su dinastija- koliko uspješna ovisi o dvojici igrača
Nakonn drame i prave košarke u finalima konferencija, veliko finale ...

Respekt: Alumnus, Puvlin, baiso, GNKDZCFC, Losovius,

Ne slažem se: baiso,

James u Phili bi bio ocajan potez za upravu 76ersa po mom mišljenju. Zašto bi uzimao loptu svojim mlafim talentima koji su baš s loptom u rukama najbolji? Zašto bi dovodio Jamesa u ekipu koja nema šutere? 76ersi neka rastu, ne treba im instant uspjeh - Puvlin, 11.6.18. 16:17, 0 0 0
'zašto bi dovodio Jamesa u ekipu'... Ozbiljno??? - Mac316, 11.6.18. 16:18, 0 0 0
Mislim da je najvjerojatnije da ce Motherfucker dovest LBJa kao pomoc Russu. - baiso, 11.6.18. 16:20, 0 0 0
Boston je potencijalno prvi izazivač ako Lebron sjebe s odabirom. No, horford je relativno star, a upitnici su nad haywardom i irvingom nakon ozljeda, nisu mi u rangu s ovim Lebron ekipama koje sam naveo - Mac316, 11.6.18. 16:21, 0 0 0
James mi ne paše samo u Phili. Jasan je upside koji ekipa dobiva s Jamesom, no radije bih da se Phila razvije prirodnim putem bez traženja instant uspjeha. Trust the Process, ako kužiš kaj mislim. - Puvlin, 12.6.18. 7:28, 0 0 0
07.06.
Mamić KRIV; što to znači za hrvatski nogomet?

Kažu da riba smrdi od glave. S te strane, napravljen je dobar korak, glava je, ako već ne odstranjena, onda privremeno zamotana u aluminijsku foliju i smrad je kamufliran. No, to trulo, ljuskavo, dekompostirajuće tijelo te ribetine i dalje smrdi. Osjećate li to? Smrad se osjeća kad se pogleda dvorana Dinamovih zapolenika koji aplaudiraju svom vođi na uzmaku, još jače smrdi oko HNSovih ureda gdje se ne može iščupati rečenica o presudi Mamiću i aktivnom direktoru reprezentacije, osjeća se i oko koloniziranog Kvarnera gdje se 'priča jedna lijepa priča', a o vonju koji dolazi iz političkih centra moći gdje je Mamić bio rado viđen master of ceremony ne treba niti govoriti. Smrad dopire sve do europskih metropola kao Madrid i Liverpool gdje obitavaju smrduljci koji svoj smrad još skrivaju mirišljavim štucnama i dresovima, ali teški miris i kroz to polako probija. Kakve posljedice na HR nogomet ima presuda Mamiću? Pa, smrdi nešto manje, ali i dalje jebeno smrdi. 

Nekoliko je stvari koje razumnom čovjeku nikako ne daju da se veseli oko sudbe Mamiću, iako je shvatljivo da oni emocionalno investirani, BBB, Torcida i ini, imaju razloga popiti pivo i zapjevati. Prvo, kad presuda stigne nakon 10+ godina terora i ogađene slike nogometa, jednostavno je too little too late. Drugo, kad se Mamiću dozvoli nagli napad međunarodnog religijskog turizma samo dan prije presude, pa nam se on ruga postovima na facebooku i pressicama u ilegali. jako je teško vjerovati pravnoj državi kao sredstvu obračuna sa kriminalom. Treće, po svemu što znamo o sposobnostima i poštenju naših institucija, dozvoljeno nam je nagađati da se Mamiću ni vlas ne bi takla s glave da se u istragu nisu umiješali oni koje svi moraju slušati, američki pravni organi, zahvaljujući Mamićevim off shore akrobacijama i megalomanskim zalogajima koji su došli na radar čak i FBI-a. Četvrto, kad se samo sjetimo primjera mnogih high profile hapšenja i presuda koje se godinama ping-pongovski vraćaju sa žalbe na žalbu,  sa suda na sud, mučno je pomisliti da nas isto čeka i u ovom slučaju, a da protagonist u međuvremenu zapravo može raditi što hoće. I peto, čak i da se Mamića doživotno pošalje da sere na čučavac, prilično je očito da se nema namjere obračunati sa sustavom koji je Mamića uopće učinio Mamićem, Dinamo i dalje smije biti udruga koja nije za građane, HNS i dalje smije biti najnetransparentnije javno tijelo u povijesti svega, Modrić je za krivokletstvo nagrađen kapetanskom trakom i putem u Rusiju na SP, Lokomotiva, suci...

10 godina koliko minimalno kasni presuda je dovoljno vremena da se karcinom koji je Mamić unio u nogomet metastazira, da postane nemoguće operativnim zahvatom odtraniti tumor i izliječiti pacijenta. Nogometu treba temeljito zračenje i ekstenzivna kemoterapija, ali pitanje koje muči svakoga tko želi ozdravljenje je - tko će to provoditi? Dinamo? U tom klubu negiraju presudu i zapravo tvrde da nisu oštećeni Mamićevim transakcijama, pa se postavlja pitanje kome će Mamići i Vrba nadoknađivati štetu kako je presudom navedeno. HNS? Vlada? Ajde čak i da pustimo pravno - sudske smicalice, tko će navijačima i običnim  fanovima nogometa vratiti vjeru u nogomet? Tko se od igrača, onih koji su nekako najbliže običnom čovjeku, uopće izjasnio o presudi ili ikad distancirao od Mamića i njegovog načina rada? Shvatljivo je da gledaju svoje interese, ali bez barem neke geste da postoji svijest o problemu, da postoji barem namjera drugačijeg načina svega, zašto bi mislili da umjesto Mamića neće doći jednostavno neki drugi Mamić i početi sve ispočetka? 

Kao što je bilo toliko puta kada se Mamićev način pokušao opravdati jer 'Dinamo bi bez njega bio isti kao Hajduk' tako je očito da već nastavljamo raditi iste greške. 'Pustite Luku, bez njega nam je reprezentacija jadna', 'ne talasajte prije SP-a, antiHrvati', 'tko još ima toliko predstavnika u finalu LPa', zvuči jebeno poznato, nije li? Nije li to isti rezon koji se pokušavalo pravdati Mamića sve ove godine, kriminalac je, ali barem je nogomet kvalitetan zbog njega... Pa nije kvalitetan, jadan je, uništen je, osiromašen je, a najveća zabluda koju bilo tko može pomisliti je da je Mamić neki nogmoetni fanatik koji samo hoće da se u Zagrebu i Hrvatskoj igra top kvaliteta nogometa. Jednako tako, ogromna je zabluda gledati Luku Modrića kao nekog ambasadora Hrvatske, genijalca koji promovira Hrvatsku i kojem se klanja nogometni svijet. Luka Modrić je duboko upleten u Mamićeve bljuvotine, na koncu, protiv njega je službeno pokrenuta i istraga nakon njegovog sad već antologijkosg svjedočenja, a nogometna javnost i dalje plješće ručicama na njegova dodavanja, traži limenku Žuje s njegovim likom i polaže nade da će Hrvatska zbog LUke biti svjetski prvak. Tako dugo dok je tako, dok mindset prevladava koji omogućava da metastaze Mamićevog djelovanja uživaju ugled i da im se divljenjem zapravo omogućava nastavak djelovanja, nema nade za bolji nogomet. Pardon, ne bolji, pošteniji, Hrvatska možda može biti i svjetski prvak predvođena nogometnim znanjem Luke Modrića, ali kao što ni svjetska bronca nije zaliječila niti jedan problem domaćeg nogometa, to ne bi niti svjetsko zlato. Problemi su mnogo ozbiljniji od rezultatskih. 

Ima li nade? Puno preduvjeta mora biti ispunjeno da bi uopće gajili nadu. Momentum presude Mamiću bi morao biti iskorišten da se konačno pravno ukinu ilegalni statuti Dinama i HNSa, to jest, da se transparentnim učine ove sektaške organizacije koje djeluju kao države u državi. Sudačka organizacija i ligaška natjecanja moraju biti pročišćena od svog smeća koje se nakupilo, a akteri koji imaju presude i procese odstranjeni. Sudski organi moraju napraviti svoje u slučajevima kao Modrić i Lovren, da se jednom zauvijek pošalje poruke da samo zato što se baviš vrhunskim nogometom nisi iznad zakona i nije ti dozvoljeno ne sjećati se kad je tebi to zgodno. Naravno, zatvaranje vrata reprezentacije takvim personama bi trebalo biti samorazumljivo. Primjena Zakona o sportu jednako za sve, ako nije dopušteno navijaču sa ultras tribine, nije niti dužnosniku u loži, još jedan od preduvjeta za kakvo-takvo ozdravljenje, no treba naglasiti da nema zdravog nogometa kojeg prate samo ultras navijači i nitko drugi pa je vrijeme i za povući jasne kriterije što se na nogometnoj utakmici smije, a što ne smije, jesu li ksenofobna i rasistička skandiranja nešto što je 2018. prihvatljivo ili nije, je li baklja u terenu navijački štos ili ozbiljni izgred? Takve stvari utječu na 'obične' posjetitelje utakmica jednako kao i Mamić-sranja, a možda ih je i teže sankcionirati i odstraniti. 

Ukratko, puno je previše faktora za bolje dane da bi bili riješeni pukom presudom Mamiću, pogotovo popraćenu farsom sa prebjegom u BiH i priopćenjima iz dijaspore. Amerikanci su nam dali 'poguranac', priliku da na njihovom radu nastavimo u pravom smjeru. Poznavajući Hrvatsku i Hrvate, brzo će sav trud saveznika izvana biti uništen, nitko nije Hrvatu veći neprijatelj od hrvatskog mentaliteta. Još ako Luka ponovno zavalja jednog u rašlje Nigeriji ili Islandu, ako Lovren posloži Messija na pod, ne bi čudilo niti da se pokrenu peticije za Mamićevo pomilovanje. Jer, Hrvati vole dobar nogomet...

Mamić je dno močvare, ali močvara nije samo Mamić
Kažu da riba smrdi od glave. S te strane, napravljen je dobar korak, glava je, ako već ne odstranjena, onda privremeno zamotana u aluminijsku foliju i smrad je kamufliran. No, to trulo, ljuskavo, dekompostirajuće tijelo te ribetine i dalje smrdi. Osjećate li to? Smrad se osjeća kad se pogleda dvorana Dinamovih zapolenika koji aplaudiraju svom vođi na uzmaku, još jače smrdi oko HNSovih ureda gdje se ne može iščupati rečenica o presudi Mamiću i aktivnom direktoru reprezentacije, osjeća se i oko koloniziranog Kvarnera gdje se 'priča jedna lijepa priča', a o vonju koji dolazi iz političkih centra moći gdje je ...
Mamić je dno močvare, ali močvara nije samo Mamić
Kažu da riba smrdi od glave. S te strane, napravljen ...
Slažem se s generalnom idejom teksta da je Mamić posljedica, a ne uzrok. Iako je bio efikasnija posljedica od mnogih drugih, te posebno iritantan. Da nema tih elemenata, nikom ne bi smetao te bi tako i dalje žario i palio - Losovius, 7.6.18. 12:10, 0 0 0
dosta puta sam ovih dana čuo rečenicu 'ako je Mamić kriv onda je kriv svaki drugi akter u hrvatskom sportu jer se svugdje jednako radi'. možda je zericu pretjerano radi efekta, ali nije daleko od istine. S ogradom da to nije Mamiću olakotna okolnost - Mac316, 7.6.18. 12:22, 0 0 0
pa da... nije da je gobac puno bolji (rekao bih da je po mnogome i gori), ali to: a. nije amnestija, b. govori samo koliko ljudi moraš napizdit da baš tebe nagaze (iako je nogomet najeksponiraniji pa to igra vjerojatno glavnu ulogu) - Losovius, 7.6.18. 12:26, 0 0 0
Meni je najfascinantnije da postoje likovi koji se ne slažu sa ovim tekstom.I živo me zanima sa kojim točno dijelom se ne slažu. - SiamoNoi, 7.6.18. 21:29, 0 0 0
Borgovci su puno gori pa im neće biti ništa, a Mamić je samo ogledalo naših političara od početka samostalnosti bez obzira na stranačku pripadnost. Pojedinci padaju a Borg sve asimilira. - ktm686, 8.6.18. 13:15, 0 0 0
28.05.
Surfin USA; mogu li pasti LeBron i Warriorsi?

AKo ste sportski fan(atik), šanse su dobre da ste se jednom barem našli u diskusiji  o tome jesu li u momčadskom sportu važniji trener ili igrač. Ako ste zagovaratelj ove teze o igraču, čestitam, imate novi, prilično jaki argument u svoju korist. Boston Celticsi su, u sustavu Brad Stevensa, odigrali svoj apsolutni maksimum maksimuma i sa poharanim rosterom isforsirali utakmicu 7 finala Istoka, dakle, došli korak do raja, doslovno. Lebron James je također dao svoj apsolutni maksimum (pretpostavljamo, tko to više zna), gurao Cleveland Cavse na vlastiti pogon kroz sve probleme i doveo sam sebe i njih do te iste utakmice 7. Ishod - sustav se morao pokloniti pred Kraljem, Lebron James ide u svoje 8. NBA finale zaredom. 

Prije utakmice, vrijedi se osvrnuti na to postignuće. Lebron je 6. igrač svih vremena da igra 8 finala zaredom, s tim da su ostalih 5 igrači Celticsa iz 50ih i 60ih prevdvođeni Bill RUssellom gdje je izgledalo kao da igraju hobbitsko nacionalno prvenstvo kad vidite Russella kako strši pola metra (karikirano) iznad svih ostalih. Čast Celticsima, ali danas, 60 godina kasnije, biti u 8 finala zaredom je potpuno drugačija životinja. Naći će se zamjerki na Lebronovo postignuće, postoji nešto u tome o biranjui ekipe, supermomčadima i slično, ali ipak, 8 je 8, i drugi su slagali supermomčadi pa nisu nikad niti blizu došli takvoj brojci (spoiler alert - neće niti GSW). 

Ovo jučer? Šta reći jednostavno više... Nakon što je odigrao 82 utakmice regularne sezone, sve u punom pogonu i noseći momčad postpuno na svojim leđima, u svojoj 100. utakmici ukupno u sezoni, Lebron James je igrao 48 od mogućih 48 minuta. NIje sjeo na klupu niti jednom. Utakmica je bila tijesna gotovo cijelo vrijeme, dakle, moraš biti potpuno unutra, a James je bez sekunde pauze diktirao ritam i nosio svu odgovornost cijelo vrijeme igre. Uvijek postoji taj rizik da se opis maestralne igre kakvu James pruža pretvori u sladunjavu hvalu koja je sama sebi svrha, ali nemoguće je reći dovoljno o načinu na koji je James odigrao utakmicu 7 finala konferencije. Ovo mu je 6. zaredom dobivena utakmica 7 u karijeri, u svakoj je imao triple double ili +40 koševa pa je s te strane ovo statistički nešto lošije. No, barem koliko sjećanje služi, nikad u karijeri nije ovako dobro odigrao. Cavsi su ukupno zabili 87, James je zabio 35 od toga i još za 9 asistirao te je još barem 10 omogućio radom u obrani i navlačenjem Bostona na sebe u napadu. Svaki, ali baš svaki, puta kad je Boston prijetio da krene u seriju, James ih je ugasio košem, bilo tricom, fadeawayom ili ulazom. 

Gledajući ovog Jamesa gotovo je kao u magli sjećati se Jamesa koji se skrivao od odgovornosti u nekim ranijim fazama karijere. Bijeg u Miami Wadeu i Boshu te jedan od najneinspirativnijih trenutaka njegove karijere kada je gledao, doslovno gledao, kako mu Nowitzki sa slabašnim Dallasom uzima naslov pred nosom se čine kao neka druga dimenzija kad se gleda čovjeka koji je postao danas. Nije bio uvijek lider, ali je to postao i način na koji je u relativno kasnoj fazi karijere odlučio na svoja leđa staviti cijelu jednu franšizu treba biti za respekt, što god o njemu mislili kroz cijelu karijeru. U jučerašnjoj utakmici niti jedan suigrač Jamesa nije imao više od 10 koševa prosjek u ovom playoffu, niti jedan nema više od 2 asista po utakmici, James je nosio skupinu totalnih role playera i pomoćnog osoblja i odveo ih do utakmica za naslov najboljih na svijetu. 

Nekoliko sekvenci ove utakmice ostati će u pamćenju, ali vjerojatno niti jedna kao blokada Lebron Jamesa na Rozieru sredinom treće. Rozier je hrabro krenuo na zakucavanje koje bi dovelo Boston na -2 i dalo im krila, James se digao i čudovišno ga izblokirao. No, to nije ono što je pamtljivo, dok je igra krenula na drugu stranu i svi igrači se preselili tamo, Lebron je ostao stajati ispod svog koša, gledajući u daljinu kako napad traje. I nije se pomaknuo sve do prekida igre, general na parketu...

Vjerojatno ništa danas ne može utješiti Celticse koji su došli tako blizu, ali na stranu emocije, nemaju zašto biti nesretni. Realno, nisu trebali biti tu gdje jesu, ne nakon problema i ozljeda koje su imali. A ne samo da su došli d utakmice 7 konfrencijskog finala nego su usput razvili i bazu igrača mimo svoja dva All stara. I zastrašujuće je uopće i pomisliti kako će igrati i izgledati startna postava Irving, Brown, Hayward, Tatum i Horford, uz Roziera, Smarta, Baynesa, Morrisa i potencijalno još neka čarobiranja Danny Aingea u off sezoni. Jayson Tatum je u svojoj rookie sezoni igrao utakmicu 7 za ulaz u veliko finale i bio prvi strijelac svoje momčadi, dinamo koji daje ritam cijeloj igri, to je veliko. Još veće je da je dobar dio utakmice bio čuvan od Lebron Jamesa pa je svejedno držao svoje, koliko je to moguće. Možda najpamtljivije, iako na kraju nebitno, je kako je Tatum u jednom napadu u drugom poluvremenu samouvjereno zakucao u lice Lebon Jamesa i još ga malo istrashtalkao na silasku dolje, rijetki se uopće mogu sa tako nečim pohvaliti, a Tatum je još praktički tinejdžer koji je prije nekoliko mjeseci  sjao od sreće kad ga je Lebron zapratio na Twitteru, a sada mu u njušku zakucava. 

Brad Stevens je fenomenalan trener koji, dokazano upravo, može od prosjeka i osakaćenog rostera može isklesati rubno šampionsku momčad. Daj takvome potpuno zdrave Haywarda i Irvinga i čovjek će napraviti najbliže što itko može konkurentu Warriorsima i praktički jedino osiguranje da još 5-6 godina nećemo gledati šetanje Kerrove momčadi do naslova. Stevens nije ništa krivo napravio niti jučer, Celticsi su jednostavno pali jer je ruka prestala slušati u ključnim momentima. Cavsi su ih znalački namamili u ružnu utakmicu sa malo prilika za lake koševe i prepustili sve šutu za tri, a mlada momčad Bostona se jednostavno slomila iz daljine (Rozier 0-10, Smart 0-4, Brown 3-12). Tu čak niti Stevens ništa nije mogao...

Što se tiče finala, relativno je lako prognozirati da Cavsi niti s GSWom niti Houstonom ne mogu dugo izdržati. No, skica za pokušaj je ova utakmica, napraviti igru što ružnijom mogućom, koristiti role playere sa rostera za ugušiti kreativnost protivnika i nacrtane napade, svesti sve na pucačinu i izolaciju i možda, samo možda, rubna šansa postoji. Ne treba ignorirati da i Houston (CP3) i GSW (Iguodala, Looney, Curry nije potpuno spreman i to se vidi) imaju problema sa ozljedama. Sa ovakvim Lebron Jamesom, koliko god nevjerojatno i beznadno situacija izgledala, jednostavno se nikad ne može znati...

Kasnonoćne kronike; Gledaj i divi se...igra Lebron James!
AKo ste sportski fan(atik), šanse su dobre da ste se jednom barem našli u diskusiji o tome jesu li u momčadskom sportu važniji trener ili igrač. Ako ste zagovaratelj ove teze o igraču, čestitam, imate novi, prilično jaki argument u svoju korist. Boston Celticsi su, u sustavu Brad Stevensa, odigrali svoj apsolutni maksimum maksimuma i sa poharanim rosterom isforsirali utakmicu 7 finala Istoka, dakle, došli korak do raja, doslovno. Lebron James je također dao svoj apsolutni maksimum (pretpostavljamo, tko to više zna), gurao Cleveland Cavse na vlastiti pogon kroz sve probleme i doveo sam sebe i njih do te iste ...
Kasnonoćne kronike; Gledaj i divi se...igra Lebron James!
AKo ste sportski fan(atik), šanse su dobre da ste se ...
Sve se slažem, jedino ne stoji da će GSW dominirati još 5-6 godina. Steph ima 30, KD će najesen imat 30, a malo je Jordana i LeBrona koji i s 35 igraju isto. Osim toga, ako noćas padnu, raspad bi mogao vrlo brzo početi. - Kanransha, 28.5.18. 10:43, 0 0 0
A čak i ako osvoje prsten, Zmija bi mogla otić - ako bude imo 2, poželit će više para, ako propadnu, možda se poželi otić udružit s LeBronom npr. u Lakersima, tko znade. Godine, pare, ozljede i zamor će riješit GSW u sljedeće 2 sezone ako ne i prije. - Kanransha, 28.5.18. 10:45, 0 0 0
Čak bih rekao da nije James pobjedio ovu utakmicu (seriju je pobjedio),koliko su se Celticsi sami pokopali katstrofalnim šutom. Treba i Luea pohvalit za zatvaranje Horforda u drugom djelu fantastičnim udvajanjima.. - Puvlin, 28.5.18. 11:01, 0 0 0
Horford je žrtva ozljede Klovea, da je ostao s njim pod košem lakše bi mu bilo. A što se tiče šuta, nije ga ni cleveland nešto imao, jednostavno su bolju obranu igrali - Mac316, 28.5.18. 11:13, 0 0 0
Boston je odigrao obranu na razini koja mu je u prve 3 tekme doma bila dovoljna za pobjedu. Ovoga puta je izostao napadački učinak - Puvlin, 28.5.18. 11:56, 0 0 0
25.05.
Surfin USA; mogu li pasti LeBron i Warriorsi?

Kevin Durant je jedan od najboljih košarkaša svijeta, ako gledamo po all round sposobnostima na oba kraja terena vjerojatno drugi najbolji. Kad takav igrač ide preko 38 koševa, čovjek očekuje da njegove momčadi glatko pobjeđuju. No, kuriozitetno zvuči podatak da su Warriorsi ove sezone na skoru 0-5 kad KD ide preko 38. OK, uzorak nije preveliki, ali ipak, govori o tome kako se GSW snalazi kad drugi najbolji igrač planete preuzme show. Nikako. Govorio sam to puno puta, Warriorsi su bili posložena momčad prije nego je KD i pomislio spakirati svoje talente, odbaciti zmijesku kožu i navući novu te doći u zagrljaj Curryu. Možeš ti biti i najbolji na svijetu, ali kad dođeš u posloženu momčad, sa jasnim stilom igre i jasnim nositeljima te igrom prilagođenom starosjediocima, hoćeš-nećeš strano si tijelo u momčadi. E sad, KD može i čini to, da odigra sjajne partije i da veliki doprinos pobjedama i naslovima, ali kad zagusti, kad se igra sa protivnikom koji je tu negdje, momčad teško može očekivati od KDa da ju izvuče, on to jednostavno nema u sebi, nije nikad ni imao. 

U sinoćnjem porazu koji baca GSW na rub eliminacije, KD nije zabio preko 38, ali je bio najbolji strijelac momčadi i čovjek koji je potegao najviše šuteva, 8 pogođenih na 22 ispucana preciznije. To nije pohvalno, za čovjeka kojem se tepa da nema načina da ga se čuva, pucati 8 od 22 je dosta slabo. No, to nije niti najgori aspekt KDeve igre koja je najveći razlog poraza GSWa. KD se negdje putem resetirao na KDa iz Oklahome, igrača koji se libi kickati loptu slobodnim igračima, koji navlači na sebe obrane ali forsira solo prodore i šuteve bez da razmišlja o dobrobiti momčadi. U sustavu Scott Brooksa su, istina, svi tako igrali, ali Durant nije uspio razviti svoju igru, i dalje je to čovjek koji neće donijeti pravu odluku. I nije to do sebičnosti, Durant zaista nije sebičan igrač, to je do onoga što Lebron ima a KD nema, osjećaj za ritam igre. Rijetko će se Lebronu dogoditi da donese pogrešnu odluku o tome kad igrati pass-first igru da razigra momčad, a kad uništavati protivnika izolacijama. Durant? Not so much... Njegove odluke često, iako ne uvijek, idu kontra potreba momčadi, a tako je bilo i jučer, u ključnom momentu sezone. Rezultat njegove igre? U 40 minuta na parketu Kevin Durant, drugi najbolji košarkaš svijeta, nije imao niti jednu, jedinu asistenciju. Dno. 

Kao što su gotovo svi komentatori primjetili, Houston ima edge nad GSWom jer su uspjeli svesti igru na njihov stil. Nestao je onaj timski, brzododavački Golden State gdje lopta putuje brže od nogu, nema kruženja lopte i traženja najbolje postavljenog čovjeka, ova serija, a pogotovo jučerašnja utakmica se igra na izolacijsku košarku. A tu utakmicu GSW ne može dobiti jer je Houston, točnije Paul i Harden, još točnije Harden, najbolje što izolacijska igra ima  za ponuditi u svijetu košarke. Houston je sezonu završio sa 1.12 poena po izolacijskom napadu, uvjerljivo prvi ispred Clippersa sa točno 1 poenom. Samo za usporedbu, kao što su američki novinari izračunali, ta razlika između prvog i drugog je jednaka kao ona između drugog i 15. u ligi. Ukratko, Rocketse izolacijom neće pobijediti. 

Naravno, logičan je uzro svega navedenog, i toga da KD igra alfa figuru i toga da se igra izolacijska košarka. Steph Curry nije 100% spreman. Curry je ključ napada GSWa, on je igrač koji otvara prostor jer ima domet šuta bolji od bilo koga na planeti, a njegov ball handling i pregled igre otvara mogućnosti da napad teče brzo i efikasno, iako i takva igra otvara puno turnovera no u timskoj košarci kakvu GSW igra pod Stephovom palicom to ne nanosi trajne štete. Curry se muči ući u ritam nakon ozljede, a znamo kako je završilo zadnji puta kada je u playoffu bio poluzdrav, Cleveland je to iskoristio. GSW ima samo još nekoliko dana da zakrpa Currya i vrati se svom sustavu za koji niti Rocketsi niti itko na svijetu ima rješenje. Ako ne uspiju, ako ključeve svojih nada u naslov i dalje ostave kod KDa, James Harden će vjerojatno potvrditi MVP sezonu putem u finale i vjerojatnim naslovom. 

Drugdje, počeli su dolaziti rezultati godišnjih nagrada NBA lige. Proglašena je prva petorka lige, a uz očekivan Davisa, Lebrona, Duranta i Hardena, malo iskače ime Llilarda koji se tu ugurao ispred Paula, Westbrooka, Currya ili Irvinga. I nije nezasluženo, Llilard je bio sjajan za  Portland koji je napravio ogroman rezultat na Zapadu kad su završili treći. Treba imati na umu da se nagrade daju za regularnu sezonu, a ne playoff pa glatko ispadanje od Pelicansa i dramatičan pad Lliradove igre nema veze sa ovim imenovanjem iako baca sjenu. 

Za opisati ono što je najviše iznenadilo neke moramo se ponovno vratiti na temu Kevina Duranta. Nije bilo malo onih koji su Duranta ove sezone gurali u razgovor o favoritima za obrambenog ograča godine pod parolom da je postao blokerska mašina i sveprisutni kotačić u jakoj obrani GSWa. Kako god to bilo, slagali se s tim ili ne, Kevin Durant ne da nije obrambeni igrač godine, nije uspio upasti niti u prvu niti u drugu obramebnu petorku lige. Prvu čine Davis, Gobert, Covington, Jrue Holday i Oladipo, a drugu Butler, Embiid, Green, Horford i Dejounte Murray. Nigdje Duranta...

Kasnonoćne kronike; Nazovi KD za poraz
Kevin Durant je jedan od najboljih košarkaša svijeta, ako gledamo po all round sposobnostima na oba kraja terena vjerojatno drugi najbolji. Kad takav igrač ide preko 38 koševa, čovjek očekuje da njegove momčadi glatko pobjeđuju. No, kuriozitetno zvuči podatak da su Warriorsi ove sezone na skoru 0-5 kad KD ide preko 38. OK, uzorak nije preveliki, ali ipak, govori o tome kako se GSW snalazi kad drugi najbolji igrač planete preuzme show. Nikako. Govorio sam to puno puta, Warriorsi su bili posložena momčad prije nego je KD i pomislio spakirati svoje talente, odbaciti zmijesku kožu i navući novu te doći ...
Kasnonoćne kronike; Nazovi KD za poraz
Kevin Durant je jedan od najboljih košarkaša svijeta, ako gledamo ...

Respekt: Kanransha, Losovius, Alumnus, GNKDZCFC,

Ne slažem se: GNKDZCFC,

Po meni su najveći problemi ozljeda iguodale koja je osiromašila ionako siromašnu klupu warriorsa, nedostatak pravog centra kod warriorsa pa paul i harden prelagano ulaze u reket i ozljede currya kroz sezonu zbog kojih warriorsi djeluju neuigrano - GNKDZCFC, 25.5.18. 10:36, 0 0 0
Curryeva ozljeda je najveći problem, s centrom nikad nisu niti igrali a bili su uspješni tako da to nije, a klupa je sve samo ne siromašna. KD nije uzrok poraza, on jednostavno nije čovjek koji poraz može spriječiti - Mac316, 25.5.18. 10:43, 0 1 0
GSW, umjesto da igra svoju igru prilagođuje se Rocketsima, što nema smisla pogotovo kad imaš najubojitiji sustva lige. Možda je to djelomično nesvjesna promjena, no prije svega besmislena i pokazuje koliko dobro funkcioniraju Rocketsi - Puvlin, 25.5.18. 11:01, 0 0 0
Bilo je tu i hejtanja, ali zapravo dobro i argumentacijski posložena analiza sa početkom i krajem. A few good points also (see: Durant assist) - Losovius, 25.5.18. 12:56, 0 0 0
21.05.
Surfin USA; mogu li pasti LeBron i Warriorsi?

Bila je 1990., nosili su se šareni šuškavci, politička korektnost nije bila gotovo nikakav društveni faktor, a MC Hammer je rasplesao svijet sa svojim hitom 'U can't touch this' (obavezan pokret glavom u ritmu oh-oh oh oh oh-oh-oh). Danas je 2018., modni izbori, barem među NBA elitom, su ponovno krajnje upitni, politička korektnost je sve, a Golden State Warriorsi i Steph Curry i dalje pjevuše pjesmuljak o svojoj nedodirljivosti. I zaista, gledajući njihovo apsolutno rastavljanje Houstona na proste faktore, teško je da se pravom fanu košarke i wannabe gangsta kulture ranih 90-ih u glavi ne zavrti barem refren 'you can't touch this'. Jer zaista, ne možete, probajte...

OK, tek je 2-1, reći ćete, uzmi svoje staračke hitove kojih se nitko ne sjeća, pusti soundtrack od Keepin' up with the Kardashians i šuti. I istina, još je serija živa, ali idemo iskreno, koliko vas stvarno, onako u dubini duše, može zamisliti Houston kako uzima ovu seriju nakon što su dobili po njonji sa 41 razlike i izgledali kao oni likovi koji na treningu dodaju lopte ispod koševa igračima. Nije to neočekivano, ili bar ne bi trebalo biti, GSW je povijesno jaka momčad sa nekoliko Hall of fame igrača, ali opet, nešto ui dosadašnjoj seriji nije dozvljavalo da se ponesemo u razmišljanjima o gaženjima kakvima smo svjedočili. 

Najveći razlog vjere u Rocketse, ili manjak vjere u GSW, bio je STeph Curry kojeg su Rocketsi mudro izolirali kao točku koju će napadati bez milosti. Pored Thompsona, Greena, Iguodale i Duranta, Curry je jasno najslabija obrambena karika i Rocketsi su ga točno tako i tretirali. James Harden je tražio izolaciju na njemu koliko god je moguće, ali i ostatak momčadi je pokušavao switchati tako da dođu na Currya, u prvoj je uspjelo manje, u drugoj više, ali Rocketsi su mrcvarili STepha koliko god mogu. Vjerojatno dijelom zato, a dijelom zbog duge pauze, i napadačka igra je patila. U prve dvije utakmice Steph se praktički nije mogao sastati sa tricom, a za svaki poen je morao krvnički raditi. Playoff obrane su takve da njegov postotak trice jednostavno mora pasti, njegov niski izbačaj jednostavno nije adaptiran blizini ruku i latentnim faulima kakvi se u playoffu puštaju, no Curry se u pravilu dosta dobro adaptira. Trebalo mu je 2 i pol utakmice, ali adaptirao se i sada. 

Od treće četvrtine jučer nadalje gledali smo drugačiji GSW, prestali su switchati u obrani i držali se 1 na 1 igre, tako da Harden i Paul gotovo da i nisu više ostajali na Curryu, a STeph je solidno stisnuo krila Houstona za koej je bio zadužen. U takvoj igri Houston nema apsolutno nikakave šanse, Thompson i Durant su prislili Hardena na 7/16 večer, Paula na još slabiju, a potpuno uškropili njihovu izolacijsku igru jer Hardenovo driblanje ispred Duranta nema nikakvog učinka, manje više je jasno da preko njega ne može pucati, a KD je dovoljno brz da mu zatvori sve prolaze. Thompson, Iguodala, pa i Green također. 

Najgore što se Rocketsima može dogoditi je da Curry uđe u ritam šutiranja. U zemlji GSWa Curryeva trica je jednaka Lebronovom zakucavanju u CLevelandu, diže arenu na noge, demotivira protivnika i traži zvanja time outa, zadnja stvar koja Rocketsima treba je da protiv ionako superiornijeg suparnika po svakom pitanju izgube i bitku na motivaciji. SLjedeća utakmica je ključ serije, nakon 41 poena razlike jako se teško u dva dana pribrati i pokušati odigrati po svemu suprotnu utakmicu, a svi se boje ad je ovo zadnja šansa Rocketsa, otići natrag u Houston sa 3-1 dolje je praktički završena priča. Još jednom se pokazuje da James Harden, baš kao i Westbrook, pa i mnogi drugi bekovi lige koji se ne zovu Curry, jednostavno ne mogu igru prilagoditi playoff načinu igranja toliko da održe učinkovitost kakvu imaju u sezoni. Problem kod Houstona je što je momčad, iako jako kvalitetna, dizajnirana tako da je Harden donosioc većine odluka, njegova izolacijska igra je temelj na kojem se previše toga gradi i kad u playoffu to ne vrijedi za 40/10/10 partije, Rocketsi imaju problem. To nije problem koji je rješiv od danas do prekosutra i najveći je razlog zašto, unatoč gotovo jednako kvalitetnim rosterima, GSW je jasni i nedvosmisleni favorit ovog sraza. 

Drugdje, stvari nisu toliko kristalno jasne na Istoku. Lebron James ima gotovo nestvarnu karijernu statistiku kad je 0-2 dolje u playoffu, u 7 takvih situacija kroz karjeru, 6 puta je izjednačio na 2-2 što je prilično impresivno (znajući da je u svakoj seriji koju je u karijeri igrao bio nositelj svoje momčadi). Na dobrom je putu da to i ovog puta napravi, utakmica broj 3 je pokazala jedan novi život u Clevelandu, gotovo svi igrači oko Lebrona su dali svoj doprinos, ne samo koševima nego i obrambenim učinkom koji je potpuno zaustavio Boston koji jednostavno mora usporiti, ekipa nošena dvojicom U-21 igrača i jednim veteranom jednostavno ne može gurati kao što gura non stop. Nakon utakmice 3 šanse su opet tu negdje, i dalje bi blagu prednost dao Bostonu jednostavno jer igre Tatuma, Browna, Horforda i Roziera daju više kredibiliteta da se mogu brzo vratiti u ritam nego što igre potpornih igrača Cavsa daju vjere da mogu konzistentno igrati kao u utakmici 3. Ali, Cleveland je pokazao da je tu negdje i ovo je serija koja jako lako može do utakmice 7. 

Ono što je Clevelandu posebno na veselje, dobili su utakmicu 30 razlike u kojoj je Lebron James ispucao samo 12 lopti. Dobili su utakmicu na kvalitetnu prezentaciju u obrani, a vjeorjatno bi na prste ruku mogli nabrojati takve u cijeloj ovoj sezoni. Natjerali su Celticse da pokušavaju previše kruženja lopte jer su dobro zatvarali, a posljedično i loših šuteva koji nisu imali šanse ulaziti. I to je putokaz za dalje, pitanje je samo imaju li Love, JR i Hill u sebi toliko motivacije da još nekoliko puta ponove isto. 

Što god se dogodilo na Istoku i dalje ostaje tvrdnja da je naslov već dodijeljen, samo se čeka primopredaja. Iz Bay area Kalifornije čuje se pjesma 

Kasnonoćne kronike: U can't touch this (oh-oh oh oh oh-oh-oh)
Bila je 1990., nosili su se šareni šuškavci, politička korektnost nije bila gotovo nikakav društveni faktor, a MC Hammer je rasplesao svijet sa svojim hitom 'U can't touch this' (obavezan pokret glavom u ritmu oh-oh oh oh oh-oh-oh). Danas je 2018., modni izbori, barem među NBA elitom, su ponovno krajnje upitni, politička korektnost je sve, a Golden State Warriorsi i Steph Curry i dalje pjevuše pjesmuljak o svojoj nedodirljivosti. I zaista, gledajući njihovo apsolutno rastavljanje Houstona na proste faktore, teško je da se pravom fanu košarke i wannabe gangsta kulture ranih 90-ih u glavi ne zavrti barem refren 'you can't ...
Kasnonoćne kronike: U can't touch this (oh-oh oh oh oh-oh-oh)
Bila je 1990., nosili su se šareni šuškavci, politička korektnost ...

Respekt: Puvlin, Alumnus,

16.05.
Surfin USA; mogu li pasti LeBron i Warriorsi?

Svi preduvjeti koji su Cavsima potrebni za dobiti utakmicu su ispunjeni. Lebron James je išao na preko 40 poena uz triple double, Kevin Love je imao solidan double double učinak (22k, 15s), a Kyle Korver se priključio sa dvoznamenkastim udjelom poena kao opcija 3. To bi bilo dovoljno za dobiti većinu partija, ali nije bilo dovoljno jučer. Nije bilo dovoljno jer su ovi Boston Celticsi, nevjernicima u koje sam spadao i sam unatoč, prava stvar, momčad koja je i ovako osakaćena spremna za velike stvari. Rijetke su, zaista rijetke ekipe koje mogu se oduprijeti Lebron Jamesu kada ovako nabrijan dođe igrati. James je bio na misiji da dokaže da ga Morris ne može čuvati, da Celticsi nemaju obranu za limitirati ga kao ni nitko durgi i u velikom djelu je u tome i uspio. Istina, većinom se rotirao dalje od Morrisa koji je u 1 na 1 obrani sa Jamesom ponovno pokazao da ga 'ima', James je 1 na 1 s Morrisom zabio samo 6 koševa, ali je fantastičnim razumijevanjem igre i traženjem mismatcheva odigrao jednu od najvećih playoff partija svoje karijere, a to je zaista velika izjava. 

Samo u pvoj četvrtini James je strpao 21, uz 4 trice (Boston je u toj četvrtini kao momčad zabio 23) i izgledao nezaustavljivo. Malo ga je omela ozljeda ramena tijekom druge, ali brzo se vratio i nije izgledao kao da je usporio. No, sjajan koliko god je, James ne može sam nositi teret katastrofalne obrane Cavaliersa koja protiv Celticsa na momente izgleda kao Dinamova protiov Lyona, kao da puštaju. Teško je objasniti kako u ključnim mommentima playoffa, kad nema prostora za štednju, momčad izgleda toliko beskrvno i pogubljeno u obrani. Ispadanje iz rotacija i zaostajanje nakon blokova je gotovo pravilo u Cleveland obrani, a ostavljanje čovjeka samog u reketu se događa dovoljno često da postane upitno vide li igrači Cčevelanda dobro. Sve što trebate znati o utakmici broj 2 i razlogu zašto se Cleveland raspao u trećoj četvrtini i izgubio utakmicu je u ovoj grafici: 

Lebron James igra sve pozicije i čini to jako dobro, no ipak, kad u modernoj NBA košarci imate bekovski duo koji zabije zajedno 3 koša, a to su Hill i JR uspjeli, dok protivnički bekovski duo utrpa 41, imate ogroman problem. James mora raditi sve, dodavati, zabijati, skakati, još k tome mora i dirigirati igrom, a bez bekova koji barem mogu pogađati spot up šuteve, mora i pucati preko ruka i iz izolacija. JR SMith, koliko me sjećanje služi, niti jednom nije niti protrčao iza screena na spot up šut, pogodio nije sigurno jer nije pogodio ništa, a i on i Hill izgledaju poput veterana koji igraju zadnje minute karijere kad se krene u napad (Hill barem malo popravi sliku u obrani, ali ne puno). S druge strane, Terry Rozier i Jaylen Brown ubiru maksimalne plodove Stevensovomg sistema, Brown dolazi do mismatcheva koje lako rješava ulazima, a šutira preko nižih bekova Cavsa, dok Rozier prolazi u koraku čuvare i ostavlja ih ukopane. 

TD Garden je jedna od rijetkih sportskih dvorana na svijetu koja ima vlastiti izvor napajanja energijom. Dok je tako, navijači Celticsa su sigurni, ne ovise o vremenskim prilikama, Putinu ili globalnim katastrofama. Marcus Smart, čovjek-elektrana, je igrač koji neće napuniti statističke rubrike, ali će svaku, baš svaku večer, obaviti prljavi posao po terenu i energijom napajati momčad koliko god treba. Smart je utakmicu idigrao sa 9 asista, 5 skokova i 4 ukradene lopte no te brojke jako malo znače da opišu ukupnu sliku njegove igre. Kad trebate prekinuti napad kad je protivnik u nekim naznakama serije, tu je Smart, kad trebate podvaliti loptu samom Baynesu da ga razigrate i uključite u utakmicu te tako dobijete ekstra igrača u rotaciji, tu je Smart. Kad treba pogoditi teški šut a suigrači su blokirani, Smart je i tu. Kad JR Smith huljski gurne Horforda s leđa u skoku i trebate se postaviti za suigrače i staviti nasilnika na njegovo mjesto, tu je Smart. MIljama daleko od Rozierove artistike i Brownove fizičke dominacije, Smart je svejedno MVP ovog susreta jer je bio tu u svakom trenutku kad ga je momčad trebala. I baš to je vrijednost ovih Stevensovih Celticsa, što igrač kao Smart, radilica, može izgledati kao zvijezda. 

Prednost od 2-0 je veća nego što sama brojka sugerira. Celticsi su preživjeli najbolju partiju koju Lebron James može izvući iz sebe, to mora vrijediti barem pobjedu i pol. Osim ako James u 15. sezoni karijere nema još neko iznenađenje za nas da nam pokaže da može i bolje, Celticsi su najgore vjerojatno prošli i svejedno imaju svoju prednost nedirnutu. Serija se seli u Cleveland, ali prednost domaćeg terena malo znači Cavsima ako ne mogu podići obrambeni intenzitet, a s obzirom da se to od njih traži cijelu sezonbu bez rezultata, teško je vjerovati da u par preostalih susreta može biti nešto drugačije. Gledajući unatrag, trebalo se ići po DeAndrer Jordana dok je bio na stolu, može se shvatiti logika Cavsa gdje su htjeli popuniti više rupa u momčadi kvalitetnim, ali ne spektakularnim igračima, no u tom procesu su obranu ostavili potpuno nepokrivenom, reket Cavsa je prečesto šetalište gdje zabija tko i kako hoće (osim Toronta). Usput rečeno, znate dobro povijest Celticsa kao najtrofejnije franšize u ligi, znate li koliko su puta izgubili seriju kada su poveli 2-0 u njoj tijekom cijele svoje povijesti? Jednako koliko je puta JR Smith jučer pogodio koš, nula puta, dok u u 37 navrata prošli seriju. 

Kasnonoćne kronike: Lebron James nije izgubio utakmicu, ali Cleveland je
Svi preduvjeti koji su Cavsima potrebni za dobiti utakmicu su ispunjeni. Lebron James je išao na preko 40 poena uz triple double, Kevin Love je imao solidan double double učinak (22k, 15s), a Kyle Korver se priključio sa dvoznamenkastim udjelom poena kao opcija 3. To bi bilo dovoljno za dobiti većinu partija, ali nije bilo dovoljno jučer. Nije bilo dovoljno jer su ovi Boston Celticsi, nevjernicima u koje sam spadao i sam unatoč, prava stvar, momčad koja je i ovako osakaćena spremna za velike stvari. Rijetke su, zaista rijetke ekipe koje mogu se oduprijeti Lebron Jamesu kada ovako nabrijan dođe ...
Kasnonoćne kronike: Lebron James nije izgubio utakmicu, ali Cleveland je
Svi preduvjeti koji su Cavsima potrebni za dobiti utakmicu su ...

Respekt: baiso, Losovius, Puvlin,

Slažem se: Peslolus, Puvlin,

ne znam kako specifično kvantificirati šturu efikasnost, ali prilično sam siguran da bi ovaj boston bio povijesna ekipa - Losovius, 16.5.18. 12:59, 0 0 0
nema se što dalje reći od dozvoljena tri otvorena šuta Clevelandu u cijelom drugom poluvremenu. Napad može biti bolji ili lošiji, ali takve predstave osvajaju naslove (Istoka, mislim) - Mac316, 16.5.18. 13:39, 0 0 0
Ovako stara momčad Cavsa nije sposobna nametnuti nesto brži tempo utakmice, pogotovo kad se sve svodi na 1 vs 5 napada preko LBJa. Celticsi su najviše problema imali s high tempo momčadima, dok je sve suprotno od toga voda na njihov mlin - baiso, 16.5.18. 17:08, 0 0 0
Svaki comeback koji su napravili, a baš ih je u TD Gardenu bilo dosta je bilo zbog toga pto su uspjeli usporiti protovnika i natjerati ga na "grind out physical game". Tekma s Houstonom u Gardenu je baš reprezentativni primjer toga - baiso, 16.5.18. 17:10, 0 0 0
Prvo poluvrijeme ih je Houston pomeo šutiranjem i tempom (taj su jos bili high pace momcad) da bi u drugom dijelu Boston preokrenuo stvari upravo kroz spomenuti recept. Btw. to je vjerojatno bila i najgora tekma ovogodisnjeg MVPa - baiso, 16.5.18. 17:13, 0 0 0
14.05.
Surfin USA; mogu li pasti LeBron i Warriorsi?

Kad je Marcus Morris, rotacijski igrač s klupe Bostona ispalio ovo 'mislim da mogu najbolje čuvati Lebrona u cijeloj ligi 1 na 1, uz Kawhija Leonarda', čovjek bi pomislio da je lud. Jer, ulaziš u seriju sa Cavsima koji igraju na atomski pogon Lebron Jamesa i gdje se pokazalo da je dovoljno jako malo da ga se dodatno raspali pa da vas totalno pokopa (bok, Lance Stephenson, kako je na odmoru?), ekipa Bostona je rasturena ozljedama, a ti nonšalantno ideš pikati medvjeda dok spava? Očekivalo se, sa mnom uključenim, da Lebron James stavi Morrisa na svoje mjesto, da odmah u startu serije pokaže gdje j čije mjesto i da još jedna monstruozna partija pogura Cavse prema finalu. Nije se dogodilo...

Marcus Morris je stavio novac gdje su mu usta (amerikanizirani hrvatski, LOL) i odigrao sjajnu utakmicu na Lebron Jamesu. Ne samo to, inače prilično samozatajni napadački Marcus Morris uspio je dodati i 21 koš uz 10 skokova u pobjedu Celticsa, sa 3 od 4 pogođene trice. Morris je branio 1 na 1 Jamesa u 39 posjeda lopte Cavsa. U tih 39 posjeda, Cleveland je imao ofenzivni učinak od 89.7 poena po 100 posjeda, nemjerljivo lošije od inače senzacionalnih 108 koliko imaju u ovom playoffu. Dakle, Morris je svoj zadatak obavio briljantno. A pedantni kakvi jesu, američki novinari su iskopali statistiku koja pokazuje da Morrisova igra nije slučajna. Od 2013., Lebron James je pokušao barem 50 FG-a protiv 26 igrača u obrani na pola terena. Protiv Marcusa Morrisa ima 33%uspješnosti, jedini igrač protiv kojeg ima još manje je Draymond Green. U čemu je trik? Morris ima fizikalije nositi se s Jamesom donekle, bio je koncentriran i motiviran, ali i imao pomoć u obrani zbog sjajnog sustava Brada Stevensa. Celticsi su forsirali i forsirali Jamesa na njegovu lijevu stranu, gdje je manje sličan košarkaškom bogu nego na desnoj, Marcus Smart ili Semi Ojeleye su uvijek bili blizu da zatvore put i pokušaju iščeprkati loptu, a James je bio u ne rapsoloženom šuterskom ritmu iz fadeawaya i dalekometnih pokušaja. Dio misterija zašto je bilo tako možda baš je i u odličnom napadačkom učinku Morrisa jer je prisilio Jamesa da radi i u obrani (dobar dio utakmice Cavsa James igra sam u obrani do čega ćemo doći kasnije), pa je za napad jednostavno ponestalo juicea. 

Morris je junak utakmice jednostavno zato jer je uspio ono što još nitko u ovom playoffu nije, zaustavio Jamesa (spominjanje Bogdanovića u ovom kontekstu će se smatrati trolanjem), ali nepravedno bi bilo ne spomenuti Ala Horforda, vođu Celticsa kad nema Irvinga. Veliki Al je na sebe preuzeo teret odgovornosti da bude prva zvijezda momčadi iako mu to nikad u karijeri nije ležalo, no nosi se sasvim dobro. Horford radi ono što i inače radi, na terenu j double double mašina koja se bori, skače, širi reket i podvaljuje lopte. No, u ovakvom Bostonu, Horford je postao i glavna točka napada, čovjek kroz kojeg napad jokićevski teče, često i čovjek koji prenosi loptu preko centra i orkestrira napad. Brown, Tatum, SMart i Rozier su sjajni igrači, ali bez Horforda koji im generira otvorene poglede, postavlja screenove za slobodno šutiranje i širi reket da bi im dao prostor za ulaze teško da bi imali statistik kakve imaju, nitko od njih nije Lebron James da sam izrađuje svoje akcije. 

Nitko nije Lebron James, ali Jayson Tatum možda jednog dana i bude. NIje elegantan kao Donovan Mitchell niti svestran kao Ben SImmons pa nije u konkurenciji za rookieja godine, ali Tatum je još živ u playoffu dok su ovi već na odmoru. I to kao aktivni kontributor rezultatu, zapravo igrač sa najvećom minutažom u BOstonovoj momčadi u prvoj utakmici konferencijskog finala. Tatum izgleda nespretno s loptom, ali njegov cross over je ubitačan, a šut jako pouzdan iako također izgleda kao da se muči da loptu uopće zadrži u rukama. Nitko ne profitira kao Tatum od sustava STevensa gdje se teren maksimalno raširi i ostavlja puno prostora za izolacije i neometane prodore prema košu. 

Takav sustav, koji omogućava puno 1 na 1 igre za Browna, Tatuma, Horforda i Roziera nikako ne ide na ruku Cavsima koji nemaju nikakvih 1 na 1 klasnih braniča, osim Lebron Jamesa. Kevin Love ne može dobiti bitku pod koševima sa Horfordom, a Hood, Hill, Clarckson, JR, KOrver i Green jednostavno nemaju leg work i obrambeni intenzitet da mečiraju Bostonove napadače. To vrijedi općenito, ne samo za ovu utakmicu, u razmjenama kojima se pokušali osvježiti momčad Cavaliersi su potpuno žrtvovali obranu, stvorili su momčad bez prime defendera i bez bilo kakvih workhorsea kao MArcus Morris ili Marcus Smart. 

Boston j odigrao sjajnu napadačku utakmicu. Iznad 50% šuta, malo turnovera, Brown i Horford su pogađali u serijama, Cavsi nemaju načina braniti ekipu koja prijeti iz toliko oružja. Ukoliko Boston mož imati takav napad u još tri utakmice ove serije Cleveland nema nikakve šanse jer oni obrambenu igru ne mogu podići. Cavsi se brane tako cijele sezone, sa Torontom koji je mekan kao i oni je presudilo majstorstvo Jamesa, sa Indianom je bilo problema jer su ih napadački ubijali iz više oružja, ali Boston je čisto druga razina, Celticsi su momčad sa napadačkim klasama u Brownu i Horfordu, kao i sa nepredvidljivim i na momente spektakularnim strijelcima Rozierom, Tatumom i Morrisom, to je jednostavno previše za Cleveland. 

Tyron Lue nema puno opcija, mora igrati s onim što ima. Može eventualno instalirati Jamesa na Horforda u napadu, pokušati zaustaviti napad Bostona u začetku, a maksimalizirai minutažu i rolu Tristan Thompsona i Jeffa Greena, jedinih igrača Cavsa sposobnih na pristojnu obramebnu igru. No, ako postupi tako, Lue je potpuno sterilizirao napad Cavsa, sa Thompsonom i Greenom na parketu u punoj minutaži slabe su šanse da će Lebron uspjeti orkestrirati vrhunski napad, pogotovo ako se istroši u obrani. Već u ovoj utakmici Lebron je imao 7 turnovera i katastrofalni +/- od -32, a umorniji i okružen sa slabijim napadačima to može biti samo gore. 

Jedino čemu se Lue, James i ostatak Cavsa može nadati je da Celticsi ne mogu držati ovakvu napadačku razinu. U provj četvrtini kada su se već odlijepili Celticsi su pucali preko 60 % iz igre, a u cijelom poluvremenu imali samo 3 izgubljene lopte. Mogu li tako cijelo vrijeme? Logika bi rekla da ne, ali gledajući teren, vidljivo je da Boston nije imao tako sjajnu statistiku samo zato jer su oni sjajni, jer je Stevens trener čudotvorac i slično, imali su takav učinak jer im Cleveland to omogućava. Cavsi imaju tek 10. najbolju obranu ovog playoffa, a ne treba smetnuti s uma da se radi o istoj momčadi koja je sezonu završila sa 29. obramebnim učinkom u ligi. Gledajući Lebron Jamesa i u ovom playoffu i inače naučili smo da se nikad njega i njegove ne treba otpisivati, ali ovo će biti stvarno teško. Jer, Celticsi uspijevaju nešto što niti Indiana niti Toronto nisu mogli, pokazuju Lebrona Jamesa kao samo čovjeka. 

Kasnonoćne kronike: humaniziranje Lebron Jamesa
Kad je Marcus Morris, rotacijski igrač s klupe Bostona ispalio ovo 'mislim da mogu najbolje čuvati Lebrona u cijeloj ligi 1 na 1, uz Kawhija Leonarda', čovjek bi pomislio da je lud. Jer, ulaziš u seriju sa Cavsima koji igraju na atomski pogon Lebron Jamesa i gdje se pokazalo da je dovoljno jako malo da ga se dodatno raspali pa da vas totalno pokopa (bok, Lance Stephenson, kako je na odmoru?), ekipa Bostona je rasturena ozljedama, a ti nonšalantno ideš pikati medvjeda dok spava? Očekivalo se, sa mnom uključenim, da Lebron James stavi Morrisa na svoje mjesto, da odmah u ...
Kasnonoćne kronike: humaniziranje Lebron Jamesa
Kad je Marcus Morris, rotacijski igrač s klupe Bostona ispalio ...

Respekt: Lisac, GNKDZCFC, Puvlin,

Slažem se: GNKDZCFC, Losovius, Puvlin,

Sama činjenica da mora rudarit za svaki poen, što protiv Indiane i Raptorsa nije morao, trebala bi biti prevaga u kotist Celticsa - Puvlin, 14.5.18. 9:02, 0 0 0
Stvarno je to nevjerojatno. Celticsi su dobili puno talentiranije Sixerse 4-1 i sad imaju šanse protiv Clevelanda, a jedva su prošli jedan jako divlji Milwaukee. Što ti je matchup... - Losovius, 14.5.18. 10:14, 0 0 0
Da, fakat je bizarnost. Jedino što mi pada na pamet je da sustav pobjeđuje sustav, teško ga je primijeniti na gerili kao Bucksi. A Boston je čisti sustav - Mac316, 14.5.18. 10:24, 0 0 0
10.05.
Je li ovaj Dinamo pred raspadom?

Reći da je Dinamo pred raspadom zvuči tako dobro, dramatično, prava lovilica za čitati dalje. To je ono kad u raju teku med i mlijeko, a onda odjednom, iz vedra neba, neki potres koji sve okrene naglavačke. No, unatoč tome kako to dobro zvuči, Dinamo nije to, njegov put nije život na visokoj nozi koji odjednom vodi u devastirajuću propast, Dinamo je terminalno bolesni entitet koji polako odumire, rikava u najgorim mukama godinama, zapravo nikad nije niti živio kako treba, uvijek je bio korak ili dva iza onoga što je mogao, pa i trebao, biti. 

U svom peaku, kad je bio najjači igrački, najstabilniji financijski i još ne potpuno otuđen od gotovo ukupne navijačke baze, Dinamo je trebao odigrati bitniju rolu u Europi, usuđujem se reći i prodati unosnije obiteljske dragulje, formirati struku koja će voditi klub jednim smjerom dugo vremena, okupiti grad i navijače oko sebe, a usput i podići rejting cijele lige. Vođen trgovačkim genom 'najboljeg managera ovih prostora' kako mu se tepalo u to vrijeme kad je bio i rado viđen gost fakultetskih predavanja na temu managmenta, Dinamo je napravio sve suprotno. Prodao je najvrijednije što ima prije nego je s tom vrijednosti nešto napravio, tako otuđio dobar dio fanova koji su uvidjeli jedinu svrhu projekta, ne da je stvoren kontinuitet struke nego je čitava stvar dovedena do apsurda gdje se Čačić, Ivanković i Jurčić izmjenjuju rapidnom brzinom, sa nekoliko gostujućih rola epizodista kojih se nitko ne sjeća, cijela liga je obezvrijeđna i osramoćena Dinamovim pljačkanjem svih suparnika za sve što vrijedi iako mu većina nije bila potrebna (osim da gazda potpiše privatne ugovore s njima), a rezultati su zapravo stagnirali, a u posljednje dvije godine i osjetno padali. Prvo je predan naslov prvaka Rijeci, pa je propuštena i europska sezona, a što manje rečeno o ovoj ukupnoj HNL sezoni, načinu na koji je Dinamu došepao do krnjeg naslova u smiješnoj ligi, razini igre i interesa za takvu ligu, to bolje. 

Danas je Dinamo slabašan eksponat još slabašnije lige, koja godinama propada pod presingom korupcije i loše kvalitete rada na svim razinama. Osvojiti će naslov prvaka, hip hip hura! I što dalje? Vrelo kvalitetnih igrača za prodaju je debelo presušilo, a Soudani ostario, opet će mijenjati trenera, a put do nekih ozbiljnijih europskih rezultata (time i novaca) je teži od Frodovog iz svoje kolibe do vrha Mount Dooma. Zbog kriminalnog poslovanjai izvlačenja novca iz kluba prodaje više nisu nužne da se zaradi nego da se pokriju minusi, pa odlasci Benkovića, Sose i Ćorića nisu blagoslov nego slamka spasa. A što kad i oni otiđu? Ne da se radi o nekim iole ključnim igračima (čast Benkoviću, ali stoperi nisu kamen temeljac klubova u razvoju), ali su jedino što u Dinamu ima vrijednost. Nakon njih ostaje pustopoljina isluženih stranaca koji nigdje ne mogu imati ugovore kakve im je dao Dinamo i klinaca koji nemaju kvalitetnih suigrača za sazrijevati uz njih kao što su imali Ćorić i oni prjie njega. Još gore, apsurdno otvorena pipa koja je upumpavala novac iz gradskog proračuna je zatvorena i škola nogometa više nema resurse za održavanje razine koju je imala kroz godine, još jedna blagodat Mamićevog managmenta kluba koji se svodio na spletkaranje sa politikom koja, nestabilna kakva je, kad tad mora biti prisiljena okrenuti ti leđa. 

Naravno da je do svega moralo doći. Ne zbog 'poslovnog modela', kako se to politički korektno kaže, nego zato jer je Dinamo kriminalno udruženje koje operira po lošim i neregularnim principima, a takvi entiteti neizbježno kad tad najebu, da oprostite na izrazu. Bi li Dinamo bio u istoj gabuli da je osvojio 10 ili 15 bodova više u ovakvom natjecanju? Naravno, razlika je u tome što Lokomotiva više nema 'blokadu' na pobjedu protiv Modrih pa se 6 bodova prosulo tu te još nekoliko bodova okolo gdje se inače ne bi. Da je Dinamo bio malo uvjerljiviji i da su Lokosi pustili te dvije koje inače bi, bi li govorili o jednom zdravom, atomskom Dinamu koji sprema novi pohod na Europu? Ako bi, svaka čast svakom takvome, nagledao sam se i naslušao kroz godine nepopravljivih optimista koji su predviđali da je 'to ta godina' kad Dinamo ostavlja trag u Europi, većina ih danas mijenja pjesmu, potpuno ignorira Dinamo ili internetom operiraju pod drugim nickovima. 

Terminalna bolest nije kriza, to je stanje. Dinamo nije u krizi nego u stanju permanentnog propadanja koje je samo sad ušlo u svoj finiš. Mamića više nema, to jest muče ga druge brige i uskoro će biti riješen, miševi koje je ostavio za volanom amaterski pokušavaju slijediti njegovim stopama, ali ne može svatko biti Glava, igračko vrelo je presušilo, klub nema struku koja bi bradstevenovski izvlačila bezizlaznu situaciju, pare više ne ulaze u klub u lavinama. Joško Jeličić je dopadljivo najavio da će komentirati emisiju samo u čarapama ako se ovakav Dinamo plasira u Europsku ligu, ali uzevši sve u obzir, to i nije neka hazarderska oklada jer šanse da se ovakav hodajući mrtvac plasira u kvalitetno europsko natjecanje su jednake Mamićevim da pokupi ovacije na turniru 4 kafića. 

Možemo kriviti Ćorića što nije bolji igrač, Jurčevića što nije bolji trener i Svetinu što nije sposobniji 'manager', ali svako takvo upiranje prstom je promašeno. Temelji tome da Ćorić ne može biti bolji igrač, da klub ne može imati boljeg trenera od Jurčevića i da Svetina ima svoj ured na katovima Maksimira udareni su davno, onog dana kad je netko negdje rekao 'kaj, riješili smo se Canjuge, da damo klub onom Zdravku koji je bio tu neki dan?'. Sve nakon toga je zapravio bio spust, srozavanje u propast konfekcijski uljepšano tu i tamo ponekom umjetno stvorenom ekstazom. Vjerujem da sam ovo napisao već nekoliko puta koncem HNL sezona, ali najveći poraz je u tome što je svake godine sve manje i manje ljudi briga što će biti s Dinamom, danas gotovo nikoga. 

Dinamo je zombi. Kao i svaki zombi, ne zna da je zombi
Reći da je Dinamo pred raspadom zvuči tako dobro, dramatično, prava lovilica za čitati dalje. To je ono kad u raju teku med i mlijeko, a onda odjednom, iz vedra neba, neki potres koji sve okrene naglavačke. No, unatoč tome kako to dobro zvuči, Dinamo nije to, njegov put nije život na visokoj nozi koji odjednom vodi u devastirajuću propast, Dinamo je terminalno bolesni entitet koji polako odumire, rikava u najgorim mukama godinama, zapravo nikad nije niti živio kako treba, uvijek je bio korak ili dva iza onoga što je mogao, pa i trebao, biti. U svom peaku, kad je ...
Dinamo je zombi. Kao i svaki zombi, ne zna da je zombi
Reći da je Dinamo pred raspadom zvuči tako dobro, dramatično, ...
na 16.mjestu ispred Poljske,Švedske,Rumunjske,Škotske. Normalno je da kao "dinamovac" nisam zadovoljan igrom koju momčad pruža u zadnje vrijeme ali na sreću i to će biti dovoljno da osvojimo dvostruku krunu.Što se proljeća u Europi tiče,nažalost iako - draxy, 10.5.18. 12:21, 0 0 0
sam debelo zagazio u šestu deceniju života i pratim Dinamo otkada znam za sebe ja ga se ne sjećam iako sam u Dinamovom dresu gledao i Zajeca,Vabeca,Stinčića,Bogdana,Šukera,Mlinku,Bobana i mnoge druge. - draxy, 10.5.18. 12:26, 0 0 0
Posebno je zločesta teza da nakon odlaska najavljene trojke nema više igrača za prodaju iako su ti i Olmo,Moro,Gojak... a Dinamova druga momčad je prva u drugoj ligi. - draxy, 10.5.18. 12:29, 0 0 0
kao i obično mrzitelj sveg plavog Mac iz čiste osvetoljubivosti zbog propasti Varteksa za koji je bio vezan pljuca po dinamu. kao i obično - Kum_Noci, 11.5.18. 15:19, 0 0 0
Kaj se srdiš kume. Opet punica skuhala loš ručak? - baiso, 11.5.18. 15:36, 1 0 0
03.05.
Surfin USA: polufinala HOU - GSW i TOR - PHI ili netko drugi?

Wow, eto ti ga na! Samo tako, Utah Jazz je uzela gostujuću pobjedu Rocketsima i preutzela kontrolu serije, iako je još puno do kraja. No, Rocketsi imaju puno toga više za brinuti od same izgubljene uakmice. Lad kažem više, mislim doslovno, Houston se mora brinuti o puno prijetnji koje Jazz ima, 4 ili 5 igrača nose ovu momčad do sjajnih rezultata svake večeri, raznovrsni su u prijetnjama i jako, jako je teško složiti pravu obranu za sve prijetnje koje imaju. Čak i ako sve posložiš, što D'Antonijeva momčad sigurno ne može, i dalje postoji x factor Donovana Mitchella, nositelja igre koji zabija i kad obrana sve dobro odradi. 

Gdje početi? Ipak s Mitchellom. Po običaju, predvodio je Jazz, ali ovog puta nije trebao zatrpavati koš, ovog puta se fokusirao na ulogu 'pomagača'. A kad nešto radi, Mtchell to očito radi rekordno. Jer, njegovih 11 asista u utakmici sinoć je rookie rekord u playoff utakmici, dosadašnji rekorder je bio aktualan još od 1985., njegovo ime - John Stockton, kasnije najbolji asistent košarke u povijesti. Rocketsi nisu momčad sa puno rješenja u obrani, većinom se sve svodi na skrivanje Hardenovih mana i gušenje ball handlera od strane Arize, Paula, Tuckera i Moutea. No, ako je ball handler visoko kvalitetan onda je taj plan jako riskantan, a Mitchell je pokazao kako se izvući iz Houstonovih zamki. Fantastično se rješavao lopte i nalazio odlično postavljene suigrače cijelu utakmicu, malo usporio zbog problema s prekršajima, ali se onda javio natrag u utakmicu kasno i u tri sekvence zaredom riješio utakmicu, prvo slomivši Hardena, onda sa kandidatom za zakucavanje godine i konačno sa asistom Inglesu za završni udarac. Nemojte se zabuniti, Donovan Mitchell nije rookie koji igra sjajno, on je igračina koja igra sjajno i koji je već sad, nakon nepune jedne sezone, možda i najsličniji igrač Jamesu Hardenu, koji se upravo sprema pokupiti zasluženu MVP nagradu. 

No, Jazz ima toga još. Nepošteno je tek na drugom mjestu navesti njihovog prvog strijelca utakmice, Joea Inglesa, ali što mu možemo kad je čovjek nevidljiv. Doslovno, nevidljiv, kao, ne može ga se vidjeti. Jer kako inače objasniti da niti Oklahoma, a niti Houston jučer, ne čuvaju i puštaju otvorene poglede čovjeku koji zabija 44 posto trica ove sezone, a čak 47.5 posto kad ima otvoreni pogled bez čuvara unutar 6 stopa. A Ingles je otvoren zaista puno. Naravno, puno toga je i do njegovog finog osjećaja za igru, screenove, igru bez lopte, ali opet, zalijepi se za njega ako treba, ali nemoj čovjeka koji će ti utrpati svaku drugu puštati da ti šutira sam samcat. Kao daljnji dokaz Inglesove nevidljivosti, evo podatka da je sa 16 otvornih, nečuvanih trica u ovom playoffu, INgles uvjertljivo vodeći igrač lige, čovjeka se jednostavno ne čuva jer ga nitko ne vidi. SPOILER ALERT ako niste gledali Avengers: Infinity war preskočite sljedeću rečenicu *** Avengersima bi Ingles dosta dobro došao, njegova sposobnost nevidljivosti bi solidno pasala uz Hulkovu super snagu, Iron Manov oklop i Thorov novi čekić, možda ih ne bi toliko izginulo da je Joe Ingles jedan od Avengersa. 

Nije fer ne spomenuti i sjajne Burksa i Crowdera s klupe koji ne samo održavaju rezultat nego aktivno pridonose poboljšanju igre kad uđu, a u nedostatku Rubia, u playmakersim dužnostima je pomogao i Dante  Exum, mladi play koji je u razvoju usporen ozljedama, ali pokazuje da za njegajoš nije kasno. Kad sam spomenuo Rubia, čovjek je našao način kako ubilježiti asist iako niti ne igra utakmicu, nošenjem majice 'Rookie' asistirao je Mitchellu u pohou na titulu rookiea godine, aludirajući d aonaj koji će dobiti tu nagradu nije rookie uopće. 

Houston Rocketsi su izgubili utakmicu jer je zakazalo njihovo najbolje oružje, trica. Samo 10 od 38 za tri, jednostavno nije dovoljno da se nadjača jako raposloženi Jazz. Houston će morati pronaći svoj šut, jer sa samo Hardenom teško može ići. Playoff je, dakle, od Chris Paula se teško mogu očekivati velike stvari, a pored fantastičnog Rudy Goberta i njegove dvije lopate umjesto ruku pick and roll sa Capelom je limitiran koliko god može biti. 

Sve to polako pritišće i Hardena, izgleda nervozno, nema one nonšalancije s kojom inače rješava utakmice, Brada se baca po podu, glumi i svađa se sa sucima. Nemojte krivo shvatiti, Harden je ne samo sjajan, Harden jest Houston Rocketsi, ali kao da osjeća da Utah neće pasti samo tako i nervozniji je nego inače. 

Drugdje, Cleveland je uzeo prednost domaćeg terena Torontu i sad je sve kako i treba biti u NBA ligi. GSW klizi prema novom finalu, a Cavsi su se repozicionirali kao najizgledniji kandidat da se provuku tamo sa Istoka. Lbeon James je u partiji koju je sam opisao kao 'jednu od najgorih u karijeri' postigao triple double, to dovoljno govori o razini koju očekuje od sebe i momčadi. 

Toronto je ubio sam sebe, opravdano je sumnjati imaju li igrači Raptorsa urođeni strah od Jamesa i Cavsa, nakon dva ispadanja iz playoffa zaredom od njih ruka kao da zadrhti. Nekarakterstično je da bilo tko puca 19/41 iz reketa, a pogotovo ne momčad sklona sigurnijim šutevima i dvicama kao Toronto. Kad se k tome doda da su promašili i puno otvorenih trica, jednostavno se nameće zaključak da je Toronto pobijedio sam sebe i daje se za pravo onima koji ih ne vide kao ozbiljne contendere. 

GSW nema takvih problema, sad sa Curryem natrag u rotaciji mogu raditi što žele. Curry ih trpa i sa centra ako treba, Klay iz bilo kojeg screena ili protrčavanja, Durant ne može biti branjen ionako, a to su tek prva trojica od barem 5-6 ozbiljnih napadačkih prijetnji koje GSW ima. Svaka čast Pelicansima, ali jednostavno nemaju dovoljno raznovrsnosti i obrambenih mogućnosti switchanja da to sve pohvataju. Polako se zagrijava i Draymond Green sa svojim sranjima, sukob sa Rondom je možda samo uvod u ono što slijedi kasnije, Draymond je i najveća prijetnja ambicijama GSWa, čovjek igra na rubu isključenja, a iznimno je bitan za igru Warriorsa sa obje strane parketa. Dramond je iritantan, sir Charles Barkley bi ga najradije, vlastitim riječima, nabio u guzicu, a našao je tvrdi orah u Rajon Rondu koji ga svim silama pokušava isprovocirati, a jedan od inovativnijih načina je bio ovo. 

Kasnonoćne kronike: Joe Invisible - novi Avenger
Wow, eto ti ga na! Samo tako, Utah Jazz je uzela gostujuću pobjedu Rocketsima i preutzela kontrolu serije, iako je još puno do kraja. No, Rocketsi imaju puno toga više za brinuti od same izgubljene uakmice. Lad kažem više, mislim doslovno, Houston se mora brinuti o puno prijetnji koje Jazz ima, 4 ili 5 igrača nose ovu momčad do sjajnih rezultata svake večeri, raznovrsni su u prijetnjama i jako, jako je teško složiti pravu obranu za sve prijetnje koje imaju. Čak i ako sve posložiš, što D'Antonijeva momčad sigurno ne može, i dalje postoji x factor Donovana Mitchella, nositelja igre ...
Kasnonoćne kronike: Joe Invisible - novi Avenger
Wow, eto ti ga na! Samo tako, Utah Jazz je ...
Šta će Avengersima Ingles kad imaju Draxa koji može biti nevidljiv :D - GNKDZCFC, 3.5.18. 11:40, 0 0 0
Ja bas neke sličnosti Mičela i Hardena ne vidim. Jedan superatletican i aktivan u obrani, drugi lijenčina i kako bi Kobe reko - "soft". Ingles je ono kaj bi mi voljeli vidjet od Bogija.. Ne da zgleda ko kangaroo hunter nego da bude pravi 3&d - baiso, 3.5.18. 14:59, 0 0 0
Uspoređuješ najbolju zamislivu verziju mitchella i najgoru moguću Hardena, uzmi prosjek toga i zapravo su dosta slični. Slažem se za inglesa, još preciznije, on je ono što naši mediji i fanboyi pričaju da Bogdanović je - Mac316, 3.5.18. 15:59, 0 0 0
GSW se zagrijao i vjerojatno će proći Pelicanse, ali mislim da ih svi malo precjenjuju. Preksinoć su ih dobili sa samo 5 (!) razlike, a pritom je suđenje očito bilo domaćinsko - 26 slobodnih za GSW, samo 9 za NOP. Lako moguće da će biti 2:2 uskoro. - Kanransha, 3.5.18. 17:21, 0 0 0
30.04.
Surfin USA: polufinala HOU - GSW i TOR - PHI ili netko drugi?

Lebron James je zaršio seriju protiv Indiane kao vodeći igrač Cavaliersa u koševima, skokovima i asistima. To mu je 20. put u karijeru da je playoff seriju završio kao vodeći u te tri rubrike u svojoj momčadi. Naravno, po tome je prvi na ljestvici, drugi je Tim Duncan sa 6. Kao dodatak, Michael Jordan je takav učinak imao samo jednom. Lebron James je seriju sa Pacersima završio sa ukupno 241 košem, najviše od jednog igrača u playoff seriji još od Michael Jordana 1993. godine. Ubilježio je 41.1 minutu u prosjeku, a u to malo vremena bez njega na parketu Cleveland je bilježio net rating od minus 16. Sve ove brojke govore dovoljno bez bilo kakvih komentara, one man show je malo reći za ono što Cleveland dobija od Lebron Jamesa, a ako netko slučajno ima dvojbe oko toga tko je najbolji košarkaš današnjice treba samo probati zamisliti bilo koga između Currya, Hardena, Duranta, Westbrooka, Davisa da na ovaj način, ovako dominantno i neumoljivo igra sam samcat za svoju momčad. Većina ostalih 'smrtnika' među najvećim košarkašima svijeta ima debelo bolju ispomoć od Lebrona, a dosta njih je kroz karijeru i imalo priliku staviti momčad na svoja ramena i nositi ju kroz playoff seriju, rijetki su to uspjeli, nitko nije uspio u kontinuitetu. 

Možda je dosadno, zapravo, sigurno jest, ali neminovno je da se ponovno povedu debate od najvećem svih vremena, ako James nastavi ovako igrati. Možemo samo proklinjati vrijeme što je toliko ireverzibilno i definitivno da nikad nećemo moći vidjeti prime Jordana protiv orime Lebrona direktno na dugu stazu, pa da realnije usporedimo, ovako možemo samo podlijeći dojmu. Teško je gledati Leron Jamesa kako blokira potencijalne game winning šuteve pa zabija sa sirenom za pobjedu, kako trpa 45 u 7. utakmicama iako je sav fokus obrane protivnika na njemu i ne pomisliti si da gledaš košarkaškog Zeusa, da si u prisustvu GOAT-a. No, Jordan i James su drugačiji igrači, Jordanov drive za pobjedom nikad nije i nikad neće biti mečiran, Jordan je bio igrač koji će ti utrpati 40 apsolutno svaku večer ako je to ono što je potrebno za pobjedu. Lebron nije takav, Lebron je onaj koji će više pokušati uključiti i druge u utakmicu, a iako je više nego sposoban sam preuzeti teret, to jednostavno nije toliko puta u karijeri pokazivao. SVaki će ostati neosporni kralj svoje ere, svaki će imati svoje zagovornike za najboljeg svih vremena, a dilema nikad neće biti definitivno odgovorena i tako je možda i najbolje. Kao neki jedini svevremenski parametar, ipakn ostaju samo naslovi i baš zbog njih Jordan je i dalje vrh, 6 naslova, svi redom sa njegovim direktnim pečatom, vjerojatno nedostižan achievement u modernoj eri košarke. 

No, da danas pitate nekog igrača Indiane tko je najveći svih vremena vjerojatno bi svaki odgovorio James jer su iz prve ruke saznali što znači njegova igra. Sabonis, Thadeus Young i Bojan Bogdanović mogu možda najviše o tome ispričati, iz žablje perspektive su imali priliku vidjeti kako izgleda kad Lebron James projuri pokraj tebe, digne se na monstruozno zakucavanje, položi loptu u koš nakon što je u jednom koraku napravio metar separacije od tebe, pronađe suigrača kroz šumu ruku tebe i tvojih pomagača ili ti strpa tricu iz driblinga sa padom unatrag. Pacersi si nemaju što predbacivati, stavili su u ovu seriju apsolutno sve što su imali, trgali su se koliko su mogli, pokazali nekoliko impresivnih partija, napravili sve kako treba, jezičac na vagi je jednostavno bio James kojeg nije moguće zaustaviti. Oladipo je bio sjajan gotovo cijelu seriju, imalo je pomoć svih suigrača u nekom segmentu, a obrana je bila prava timska, ako već ne ide zaustavljanje Jamesa, Pacersi su se potrudili da niti jedan drugi igrač Clevelanda ne preuzme kontrolu igre i time maksimalno otežaju posao Lebronu. 

Bojan Bogdanović je serijom protiv Clevelanda pokazao točno ono što je pokazao i cijelu NBA karijeru, da ima mjesta u ovoj ligi kao role player koji je dobar za poneku eksploziju, kojeg treba respektirati kao pouzdanog šutera i solidnog napadača, ali i da je igrač sa limitima i problemima u igri zbog kojih je zaglavio na stepenici na kojoj je i ne može napraviti korak više (ovo nije uvreda, stepenica na kojoj je je više nego što 99% ljudi koji uzmu košarkašku loptu u ruke ikad postignu, izjava je samo u kontekstu NBA hijerarhije). U 7. utakmici Bogdanović je potpuno zakazao, nije mogao pogoditi šut, a najveći problem sa Bojanom je što kad ga ne ide šut nema baš puno koristi koje može dati momčadi. Nije neki skakač, nema nikakav osjećaj za razigravanje suigrača, obramebno je deficitaran fizikalijama i motorikom iako mu nitko ne može osporiti trud, ako ne pogađa šuteve, Bogdanović je igrač kakvih ima na stotine diljem lige i upravo to je razlog što Bojan ne može biti siguran u svoju budućnost u Indiani, jednostavno je prelako zamjenjiv. Ukoliko Indiana putem drafta ili free agnecya nađe igrača koji može popuniti šutersku dionicu Bojana, a da je mlađi, jeftiniji ili malo svestraniji, teško da bi netko u klubu puno se premišljao prije nego bi povukao razmjenu koja uključuje Bojana. 

Što dalje za Cavse? Može li ova igra na jednomotorni pogon funkcionirati i protiv Toronta? Pa recimo to ovako, Cleveland je izbacio Toronto iz playoffa zadnje dvije godine, Toronto u relativno sličnom sastavu kao i danas. Lebron James je i u tim serijama bio dominantan, Toronto nema igrača ili obranu koja može zaustaviti Jamesa ništa više nego što ima Indiana. Ako im je neki ždrijeb sjeo kao budali šamar, onda je to Toronto. Philadelhia ima puno pretvrdu i prečvrstu obranu da bi se ovakav Cleveland bez raposloženih igrača osim jednog nosio s njima, Boston je deficitaran zvijezdama, ali baš zato vjerojatno pretvrd u obrani i prepožrtvovan da dozvoli protivniku da se razmaše, Toronto se čini onako, najbolji fit za ono što Cleveland, to jest, James igra. Očekujte još istoga, utakmice u kojima James mora ići na 40+ koševa da bi Cavsi imali šansu, on je to u stanju, ali ipak, sa više od 40 minuta u prosjeku i obranama koje su fokusirane samo na njega, pitanje je gdje je granica preko koje niti Lebron ne može. 

Drugdje, eksperiment Oklahoma je neslavno završio. Iako bi se moglo naći krivce u Georgeu i Melu koji su balast, a ne pomoć, u Westbrooku koji je puno promašivao (iako je bio prisiljen pucati puno zbog papka Georgea koji nije mogao ništa), u sucima (ono je bio faul na trici!), sve to bi bilo nepošteno prema mladiću koji će jednog dana uskoro biti igrač o kojem će se najozbiljnije pričati u MVP razgovorima i koji će biti česti gost najboljih postava lige na kraju sezona. Donovan MItchell zaista je toliko jebeno dobar, u prvim playoff utakmicama u karijeri igrao je sa samopouzdanjem veterana, pogađao kad je trebalo i nosio momčad kao napadačka opcija broj 1, a najbitnije od svega, bz zakazivanja ili skrivanja u prijelomnim trenucima. S takvim talentima se rađa, teško se nauči kako biti vođa, a Mitchell to ima. 

Oklahoma je imala sezonu koja se nikako ne može smatrati dobrom. Sa velikim pojačanjima na rosteru napravili su identičan rezultat prošlogodišnjem kad su Westbrook i Adams predvodili skupinu luzera. S Westbrookom je teško igrati, bez daljnjega, ali ne zato jer je on neki ball hog kako ga se voli optuživati nego jer je igrač sa intenzitetom kojeg u igri vodi srce, a ne glava. Osobno, lijepo mi je to vdjeti i digne me iz fotelje dok gledam utakmicu, ali vjerujem da nije lako biti suigrač i pokušavati pratiti nesmiljeni intenzitet na terenu, pokušati se uklopiti u igru gdje jedan igrač toliko jako želi biti sve što treba za pobjedu da jedanko često škodi rezultatu koliko i pomaže. 

Najveća boljka Russa Westbrooka je što nije klasni šuter, poput Hardena, Duranta ili Lebron Jamesa. Može strpati koševa, pa i trica, u serijama, ali njegove lopte često i jedva diraju obruč ili poptuno promaše metu, nešto što se navedenima teško može dogoditi. Naravno, u momčadi koja ima šutere koji to mogu pokriti bi se to lako sakrilo, ali kad te suigrači prisiljavaju, a Melo i PG13 rade upravo to, da uzimaš puno šuteva jer svi drugi bježe od odgovornosti, boljke dolaze na vidjelo. Westbrook nije sebičan igra. glupo je tako nešto i tvrditi za najboljeg asistenta lige (vjerojatno se nikad nije dogodilo u povijesti košarke da je najbolji dodavač lige i jedini preko 10 aissta u prosjeku nazivan sebičnim pa taman da je i trolanje), ali je prenepouzdan šuter za imati rolu kakvu je prisiljen u Oklahomi imati. Možda je ova sezona i pouka Prestiju i managmentu kako sagraditi momčad, umjesto zvijezda poput Georgea i Mela, koji zakažu kad ih se najviše treba, Westbrooku trebaju pouzdani šuteri koji će sakriti njegove najveće mane, igrači tipa Kyle Korver, JJ Reddick, Eric Gordon bili bi korisniji za Oklahomine mogućnosti od All star igrača koji se ne mogu naći na liniji sa Westbrookom. 

Sudbina Russella Westbrooka i Oklahome je da lebde negdje na granici plasmana u playoff i ispadanja u prvom kolu tako dugo dok ne pogode pravi fit rostera, dok ne nađu čarobnu formulu komplementarnih igrača Westbrookovim talentima koja će ih podići na razinu više, možda i do najviših razina. To se možda nikad ni ne desi, ali za sada Westbrookova budućnost je vezana uz Oklahomu, ima ugovor koji je praktički nerazmjenjiv, nema namejru uskoro napuštati brod i ako se ikad desi, ako se taj klik Westbrookovih talenta i adekvatnog rostera ikad poklopi, jedan naslov će vrijediti više u očima mnogih nego tri, pet ili sedam osvojenih na tuđoj grbači i u tuđoj momčadi kao određeni gmizavci koji su krenuli tom linijom. Znate ono, Nowitzki style!

Kasnonoćne kronike - nitko nije otok, osim Lebron Jamesa
Lebron James je zaršio seriju protiv Indiane kao vodeći igrač Cavaliersa u koševima, skokovima i asistima. To mu je 20. put u karijeru da je playoff seriju završio kao vodeći u te tri rubrike u svojoj momčadi. Naravno, po tome je prvi na ljestvici, drugi je Tim Duncan sa 6. Kao dodatak, Michael Jordan je takav učinak imao samo jednom. Lebron James je seriju sa Pacersima završio sa ukupno 241 košem, najviše od jednog igrača u playoff seriji još od Michael Jordana 1993. godine. Ubilježio je 41.1 minutu u prosjeku, a u to malo vremena bez njega na parketu Cleveland ...
Kasnonoćne kronike - nitko nije otok, osim Lebron Jamesa
Lebron James je zaršio seriju protiv Indiane kao vodeći igrač ...

Respekt: Kanransha, GNKDZCFC, mrkino, Puvlin,

Slažem se: GNKDZCFC,

Ne slažem se: baiso,

Lebron se nikad neće uzdići iznad NBA košarke kao sporta kao što je to učinio Jordan i tu prestaje svaka rasprava između njih dvojice. Ova patetika na kraju je smiješna. - baiso, 30.4.18. 12:06, 0 0 0
Ako su naslovi najbitniji, onda je GOAT Bill Russell - 11 prstena u 13 odigranih sezona. - Kanransha, 3.5.18. 16:19, 0 0 0
26.04.
Surfin USA: polufinala HOU - GSW i TOR - PHI ili netko drugi?

Neki od novinara koji prate NBA su sami napisali na Twitteru, sredinom utakmice Thundera i Jazza imali su spremne i gotove tekstove, koji su efektivno trebali biti epitafi ovom projektu. I ne može ih se kriviti, Thunder je debelo u trećoj četvrtini zaostajao 25 koševa razlike, a s obzirom na općeniti momemntum serije, obranu UTah Jazza koja 25 koševa ne dopušta tako lako i neefikasi i pogubljeni napad Thundera, vjerojatno je svatko, osim par zanesenjaka, pomislio - to je gotovo. Na žalost po Jazz, dva od tih par zanesenjaka su bili na terenu i igrali. 

Westbrook i George su kombinirali za 79 poena Thundera i bili jedini igrači Oklahome u dvocifrenim koševima. No, više od toga, Westbrook i George su posljednjih cca 20 minuta utakmice odigrali u nekoj drugoj dimenziji od one u kojoj igraju cijelu sezonu. Nema to puno veze s taktikom, nacrtanim napadima na ploči ili rotacijama, bilo je kao da su u glavama Westbrook i George čitali sve te napisane, ali još neobjavljene članke o njihovom padu i rekli su sami sebi - no fucking way! Westbrook pogotovo je bio briljantan, zabio je 20 koševa u trećoj četvrtini u kojoj je Thunder izbrisao ogromnu prednost Jazza, a onda dodao još 13 u zadnjoj za pobjedu. Završio je sa 45 koševa, 15 skokova i 7 asista i postao tek treći igrač u povijesti koji u playoff utakmici ima 45/15/5 statistiku, uz Chamberlaina i Jamesa, zaista ugledno društvo. I da, možeš ponavljati da se gura na skokove dok drugi gledaju i možeš lupetati o 39 ispucanih lopti, ali najbolje bi bilo da to kažeš Cory Breweru, igraču Oklahome koji sigurno zna kako momčad diše bolje od tebe i mene, a koji je nakon utakmice rekao - 'we needed Russ to finally be Russ, and he finally was Russ!' Kratko i jasno, kad Russ igra onako kako većina košarkaškog svijeta misli da ne treba igrati, Oklahoma pobjeđuje, kad se pokuša transformirati u neku lejm verziju samog sebe, Oklahoma je pogubljena. 

Treba pošteno reći da je momentum preokreta počeo i poklopio se sa sjedenjem na klupi Rudy Goberta koji je malo naivno upao u probleme s prekršajima što je otvorilo koridore Thunderu i pokazalo da je Jazz sa i bez svog centra sasvim drugačija momčad. Do vremena kad se Gobert vratio, Oklahoma je našla svoj groove i bilo je prekasno da čak i njegove duge ruke i skočnost zaustave šuteve koji su se otvorili. No, ono što je ključno za preokret je ipak do same Oklahome, a ne do toga tko je za Jazz sjedio na klupi. Thunder je u trećoj četvrtini, kad su zaostajali 25 razlike, krenuo u seriju 33-7 koja im je donijela poravnanje, a upravo u tih 7 primljenih koševa je ključ. Igrači Thundera, SVI igrači Thundera, konačno su Jazz shvatili ozbiljno, počeli su čuvati sve, a ne samo Mitchella, i zaustavili su ono što Jazzu najbolje ide, momčadsku košarku. Konačno se stajalo blizu i Inglesa i Favorsa i O'neala, igračaiz drugog plana koji su dosta zabijali, a najviše zato jer se neke od zvijezda Oklahome nije dalo zagnjaviti da igraju obranu (kad kažem 'neke' mislim sve). 

Iako Jazz ima utakmicu 6 u svojoj dvorani i dobre šanse da prođe dalje, sad se priča ipak malo zakrenula. Do sada je Oklahoma bila ta koja je pod povećalom, od te momčadi koja je slagana da pobjeđuje se očekivalo da ne ispadne u prvpj rundi i od tri All stara se očekivalo da igraju kao takvi. No, nakon 3-1 vodstva i 25 razlike na 20 minuta do kraja, sad je povećalo na Jazzu da se vidi je li meltdown koji su doživjeli ipak samo slučajnost ili je do neiskustva momčadi koja ima jedva 20 i sitno playoff utakmica između svojih startera, a vodi ju rookie lak na okidaču. Oklahoma, točnije Russ i George, su možda našli svoju vatru i ako uspiju jahati taj momentum u utakmicu broj 6, ova serija još ipak nije zaključena. 

Neovisno o tome kako serija završi, ono što je utakmica broj 5 potvrdila je da budućnost Oklahome ne mora nužno biti crna kako god serija završi. Uzima se za gotovo da će George, u slučaju izostanka rezultata, pokupitii svoje stvari nakon sezone i otići za boljim ponudama. Melo je gotov, a sigurno će uzeti player option i ostati teretiti salary cap još godinu dana što znači da je Oklahoma s Russovim max ugovorom zapravo hendikepirana u jačanju rostera. No, ako je utakmica 5 išta pokazala onda je to da se momčad ne mora bojati sudbine Lakersa, Netsa ili Sixersa prije Procesa, ne pričamo o lutrija momčadi samo zato jer George odlazi. Ova momčad ide na Westbrookov pogon, išla je i prošle sezone kad je bila puno slabija, ide i ove kad je puno jača, ići će i sljedeće kakva god bila. Za dokopati se playoffa će uvijek biti dovoljno, za nešto više vjerojatno ne, ali dok je Westbrook u naponu snage, Oklahoma nikad neće biti kanta za napucavanje Zapada. A naslovi? Jebiga, nisu ih mogli osvojiti niti sa Bradom i Zmijom u sastavu...

Drugdje, ali nikako manje važno...Lebron James! I da tekst ovdje završi, prethodnom rečenicom je sve rečeno. Blokada na Oladipu tri sekunde do kraja na X rezultatu, pa onda trica sa sirenom za pobjedu. Ah da, i 44 koša, 10 skokova i 8 asista ukupno. Što reći...jest da je Harden MVP sezone, jest da Westbrook, Durant, Paul, Irving i još mnogo drugih mogu oduševiti, ali samo jedan igrač na svijetu je, u nedostatku hrvatskog termina, unguardable, nezaustavljiv bilo kakvom obranom. Lebron James nije komplicirao u utakmici 5, sjurivao se u serijama prema košu Pacersa neovisno o tome čuvaju li ga Young, Bogdanović ili Sabonis, polagao i zakucavao, a lakoća kojom odgurne suparnika sa sebe u prodoru i nastavi momentum prema naprijed gotovo bez da izgubi milimetar koraka je dokaz nadljudske snage i čvrstine koju čovjek posjeduje. Michael Jordan je Bog, ali i Jordan sam je morao raditi i razmišljati za svoje koševe, pogotovo u kasnijem dijelu karijere, Lebron James sa 34 na leđima jednostavno pojede konkurenciju, uguši ju u svojim bogomdanim fizičkim atributima za koje u košarci jednostavno nema lijeka. I ne, to nije omalovažavanje Jamesove košarkaške inteligencije koja je iznadprosječna, samo je nalaženje razloga za sustavnu i održivu dominaciju kojoj je NBA izložena već 15 godina od jednog te istog čovjeka, na gotovo jedan te isti način. 

Cavsi su se posložili, jasno je da Kevin Love više ne može biti čvojek broj 2 iz kojeg god razloga, pa su uspjeli zamjenu za Irvinga naći u Kyle KOrveru. Naravno, nije isto, Korver nije niti pola igrača kao Irving, barem ne u ovim godinama, ali dovoljno je pouzdan da se poenima nametne kao opcija broj 2. Lebron Jamesmora puno više raditi za KOrverove koševe nego je morao za Irvingove, ali bože moj, ne izgleda kao da mu teško pada. Indiana je imala svoje prilike,  izborili su se za napad za vodstvo u zadnjim sekundama nakon što su bili i u dvoznamenkastom zaostatku, ali Lebron je jednostavno spustio rampu. Iako ovaj poraz vjerojatno znači kraj nadanja Pacersa, ekipa može biti ponosna na sezonu, odigrali su poptuno kontra očekivanja, isprofilirali nekoliko dosta dobrih igrača (a jeftinih), dali si šansu za jačanje u free agencyu, te dobili franchise playera na najneočekivanijem mjestu, u Oladipu. Uz sve to, možda su namučili Lebron Jamesa više nego itko u prvom krugu doigravanja u njegovoj bogatoj karijeri. 

Još drugdje, na iznenađenje apsolutno nikoga, Rocketsi su dovršili posao i izbacili Timberwolvese.

Kasnonoćne kronike - Westbrook odbio tiho odšetati u noć
Neki od novinara koji prate NBA su sami napisali na Twitteru, sredinom utakmice Thundera i Jazza imali su spremne i gotove tekstove, koji su efektivno trebali biti epitafi ovom projektu. I ne može ih se kriviti, Thunder je debelo u trećoj četvrtini zaostajao 25 koševa razlike, a s obzirom na općeniti momemntum serije, obranu UTah Jazza koja 25 koševa ne dopušta tako lako i neefikasi i pogubljeni napad Thundera, vjerojatno je svatko, osim par zanesenjaka, pomislio - to je gotovo. Na žalost po Jazz, dva od tih par zanesenjaka su bili na terenu i igrali. Westbrook i George su kombinirali ...
Kasnonoćne kronike - Westbrook odbio tiho odšetati u noć
Neki od novinara koji prate NBA su sami napisali na ...

Respekt: Losovius, Alumnus, Stoper,

Slažem se: GNKDZCFC,

Ne bih još otpisivao Indianu. Dva poraza u gostima u zadnjoj minuti i pregrst propustenih prilika. Doma mogu uzet utakmicu, a sedma je tekma lutrija. Naravno da su šanse na strani Cavsa, ali Pacersi su pokazali da su Cavsi itekako ranjivi i dodirljiv - Puvlin, 26.4.18. 8:50, 0 0 0
Cavsi ne da su ranjivi nego su prilično jadni. Lebron nije - Mac316, 26.4.18. 8:58, 0 2 0
Ne razumijem ovu analizu. Gdje su Raptorsi? Ja živim da saznam nešto o njima... - Losovius, 26.4.18. 10:07, 0 0 0
njihova omisija nije slučajna, reflektira mišljenje o njihovoj relevantnosti - Mac316, 26.4.18. 10:29, 2 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.