Mozzie

Reputacija
2
Bodova
42
Analiza
8
Ocjena
13
Anketa
23
obriši
obriši

Analize

04/2017
Na čemu će se lomiti četvrtfinala?

Povijest nas uči da svaka vojska treba vođu. Ne bilo kakvog, ne formalnog koji će se poslikati i onda prepustiti vojnicima da se bore za njegovo ordenje. Pravi vođa je inteligentan, mudar, domišljat, snalažljiv i možda ono najvažnije, odriješit u teškim situacijama. Pravi vođa vodi svoju vojsku i uživa respekt svakog pojedinog vojnika. Sinoć samo imali prilike gledati Barcelonu kao vojsku s formalnim vođom. Zanimljiva je situacija s Enriqueom, čelnici, a i igrači, znaju da odlazi na kraju sezone i jedini razlog zbog kojeg je još uvijek trener je činjenica da to netko jednostavno mora biti, a mjesec dana prije kraja sezone se ne isplati mijenjati trenera. Enrique je u trenutku kad je objavio da neće produljiti ugovor s Barcelonom izgubio autoritet, prestao je biti vođa. Previše je ega u svlačionici Barcelone da bi netko koga za mjesec dana više neće biti imao neki važniji utjecaj. A ni na ono na što može utjecati, ne zna utjecati.

Sinoć se odigrala još jedna bitka u kojoj je Enrique izgubio prije nego što je planirao. Čim su se na ekranu pojavile grafike bilo je jasno kako Barcelona izlazi počiniti samoubojstvo. Nakon katasrofalne predstave Mathieua na La Rosaledi protiv Malage, Enrique ga je iz samo sebi znanih razloga uvrstio u prvu momčad kao lijevog bočnog i doslovce otvorio lijevu stranu svoje obrane. Čak ni kad je u dobroj formi Mathieu nije dovoljno dobar za prvu postavu Barcelone, a pogotovo ne na poziciji lijevog beka. Lijeva strana je bila nemoćna pred naletima brzanaca poput Cuadrada i Alvesa, a to je bio samo jedan od problema Barcelone u Torinu.

Barcelona je izgledala bezidejno od samoga početka, visok pressing Juventusa natjerao je Umtitija i Pique da organiziraju napade, a isti taj pressing je posljedično doveo i do prva dva gola. Kod prvog je Dybala trenutkom hrabrosti i lucidnosti otvorio utakmicu, a kod drugog je Juventus kapitalizirao nadmoć koju je uspostavio u sredini terena i nakon što je Mandžukić probio Roberta  na desnom boku poveo s 2:0 bacivši Barcelonu na koljena. Možemo samo pretspostavljati, ali vrlo je vjerojatno da su se u tom trenutku igrači Barcelone prisjetili katastrofe koja ima se nešto ranije dogodila u Parizu pa je i to dodatno psihički opteretilo momčad. Međutim, igrači ne snose nikakvu odgovornost za ovaj poraz. Luis Enrique je jedini krivac i to zato što bio loš vođa. Krivo je procjenio situaciju i svoju vojsku poslao u bitku bez dovoljno municije da izbore pobjedu.

Kako su tekle minute utakmice tako je Enrique sve više gubio kompas i na kraju, s početne 4-3-3 formacije, stalnim remećenjem rasporeda igrača došao do čudnovate formacije s 3 igrača u obrani koju vjerojatno ni najveći taktički stručnjaci ne bi mogli definirati. No, to nije sve. I prije trećeg gola i potpunog raspada događale su se ogromne greške koje su bile posljedica Enriqueove nepripremljenosti. Allegri je Dybalu postavio na poziciju polušpice u prostor između vezne i obrambene linije Barcelone. Da Juventus nije preko krila vršio pritisak na taj prostor vjerojatno Dybala ne bi imao onoliko prostora koliko je imao, ali i bez obzira na to, Enriqueu na duši ostaje činjenica da je najopasnijeg igrača Juventus ostavio nečuvanog. Međutim, vrhunac apsurda događao se prilikom kornera za Juventus – Mascherano je čuvao Chiellinija! Za vrijeme svih 5 kornera dogodila se ista apsurdna i neobjašnjiva situacija. Iz takve situacije došao je i treći gol. Pjanić je izveo korner i perfektno pogodio glavu Chiellinija koji se bez previše naprezanja naklonio preko Mascherana i zakucao za 3:0. Zakucao je treći gol, zakucao je Enriquea, a vrlo vjerojatno i Barcelonu.

Za tjedan dana će se na Nou Campu odigrati uzvrat, ali ovoga puta s druge strane neće biti PSG i Emery, već Allegri i Juventus stoga se usudim reći kako će uzvrat biti baš kao Luis Enrique – samo formalnost.

Luis Enrique - vođa bez vlasti.
Povijest nas uči da svaka vojska treba vođu. Ne bilo kakvog, ne formalnog koji će se poslikati i onda prepustiti vojnicima da se bore za njegovo ordenje. Pravi vođa je inteligentan, mudar, domišljat, snalažljiv i možda ono najvažnije, odriješit u teškim situacijama. Pravi vođa vodi svoju vojsku i uživa respekt svakog pojedinog vojnika. Sinoć samo imali prilike gledati Barcelonu kao vojsku s formalnim vođom. Zanimljiva je situacija s Enriqueom, čelnici, a i igrači, znaju da odlazi na kraju sezone i jedini razlog zbog kojeg je još uvijek trener je činjenica da to netko jednostavno mora biti, a mjesec dana prije ...
Luis Enrique - vođa bez vlasti.
Povijest nas uči da svaka vojska treba vođu. Ne bilo ...

Respekt: MARIOLJETA, Losovius, Gogo7,

Slažem se: pravi,

Ne slažem se: Losovius,

Znalo se da Juventus ima mismatch u skoku. Pogotovo bez Busquetsa. Jedini način da se to spriječi je da protivnici nemaju prekide blizu tvog 16-erca. To nisu uspjeli jer nemaju vezu na pravoj razini. A nije niti izbliza Enrique najveći krivac. - Losovius, 12.4.17. 15:37, 0 0 0
03/2017
Estonija - Hrvatska 3:0; sramota u Tallinnu...

 

Nakon nedavnog debakla protiv Estonije s portala nas bombardira sva sila tekstova o „sramoti u Tallinu“. Koliko god rezultat uistinu bio sramotan jer se radi o 119. reprezentaciji na FIFA-inoj ljestvici, toliko je gore navedena fraza koju sada mantraju i oni koji su nakon Ukrajine trubili o neporaženom Čačiću – pogrešna. Utakmica protiv Estonije se možda odigrala u Tallinu, ali prava sramota se odvija u našem dvorištu. Nisu Čačićevi izabranici (svih 16) poraženi od Estonije zbog lošeg terena, loše pripremljene utakmice ili njihove loše predstave, poraženi su zbog cijelog niza besmislenih i perfidnih odluka vrhuške našeg saveza. Pokušat ću Vam kroz ovaj tekst prikazati sav besmisao i neznanje koje je koncentrirano u našem nogometnom savezu, iako, moram Vas odmah upozoriti, sva je prilika da neću uspjeti jer bi nalaženje prikladnih epiteta za tu gospodu vjerojatno bio prevelik zalogaj i za Krležu, a kamoli ne za moju malenkost.

Vole se tako vukovi iz HNS-a prikazivati kao žrtveni janjci dijela naroda koji im se kao tvrdoglavo  jare opire i odbija razumjeti da oni samo žele dobro našem nogometu. Međutim, Tallin je potvrdio ono što se ranije ovog mjeseca moglo navijestiti, čak su i novinari koji su dosad vjerno podržavali HNS i pisali hvalospjeve Anti Čačiću shvatili da brod tone i da će iznad vode ostati samo oni koji na vrijeme operu ruke od svega. Početak tog metaforičkog potonuća koje je u tijeku svoj izvor nalazi u incidentu koje se dogodio prije dvadesetak dana na Poljudu u derbiju Hajduka i Rijeke. Naime, jedan maskirani huligan iz redova Torcide upao je na teren, uzeo pripadnicima vatrogasne službe alat za uklanjanje upaljenih bengalki te krenuo prema glavnom sucu Zebecu. Koliko god se nekima suludo činilo da je situacija tek tada otišla kvragu, samo letimičan pregled medijskih napisa i površna analiza komentara ispod njih jasno daju do znanja da je taj događaj prelio čašu koja se punila godinama. Mnogi su mislili da će se isto dogoditi lani kada su nas huligani propisno osramotili u Francuskoj, ali ta je priča ipak „gurnuta pod tepih“ dovoljno brzo da narodu ne dojadi. Ova nova nije, a po svemu sudeći i neće biti.

Nisu, naravno, Šuker i Mamić krivi što je huligan utrčao na teren i lovio Zebeca, krivo je loše osiguranje i ljudska glupost. Baš kao i za većinu navijačkih izgreda. Može se pričati o tome kako je dotični motiv za nedjelo našao u averziji prema navedenima, ali to ni u kom slučaju nije opravdanje za ugrožavanje tuđih života. Bez obzira na sve, ovaj mali revolt koji se najbolje osjetio na društvenim mrežama ipak pokazuje kako svima polako postaje jasna ozbiljnost situacije. Naravno, u rigidnom i konzervativnom društvu poput našeg potrebno je jako puno malih revolta da bi se kotačići u glavama zarotirali dovoljno snažno da se ostanu vrtjeti i razbiju sljepilo. Sad se vjerojatno već pitate kakve veze ima sve ovo s gore spomenutim besmislom. Ima veze utoliko što je isti taj huligan koji je prevario čuvare u njihovom popodnevnom drijemežu vrlo vjerojatno isti onaj koji će se ušetati u glasačku kabinu i ponosno zaokružiti bilo što vezano uz HDZ, a dan kasnije napraviti ovakvu scenu kako bi „huliganima iz loža“ pokazao koliko ih mrzi. Toliko da im svakim svojim izlaskom na izbore učrvsti ljestve na kojima stoje dok uništavaju domaći nogomet. Tu se nalazi sam besmisao HNS-a, događa se da ih na ramenima nose oni koji ih žele rušiti. Da se razumijemo, nisam ovdje da bih Vam docirao o tome čije ime morate zaokružiti, ali jednostavno ne mogu prokomentirati HNS, a da ga ne povežem s politikom. Pokazalo se, posebno prema neki zadnjim potezima da se HNS politikom zapravo bavi puno više nego nogometom. Ništa nije besmislenije od ispolitiziranog sportskog saveza. A mi ih barem imamo napretek.

Spomenuo sam u prvom odlomku da nas je taj besmisao koštao u Tallinu, a sada ću objasniti i kako. Prvo i najbitnije, sama utakmica s Estonijom je bila besmislena i nepotrebna, kao i većina odluka našeg saveza i njihovog izbornika. Kakve smo mi, pobogu koristi imali od te utakmice? Financijske sigurne nismo jer ne vjerujem kako je Estonija iskrcala neku bitnu svotu za krnju reprezentaciju Hrvatske. Promovirali se također sigurno nismo, jer smo izgubili, a čak i da smo pobijedili, nikoga ne bi bilo briga. Izbornik nije dobio nikakve „odgovore na pitanja“ o kojima se pisalo prije utakmice,  iako sam prilično siguran kako nitko zapravo ne zna što se krije iza te sintagme. Mladi igrači nisu dobili ništa od te utakmice jer oni koji su trebali biti pozvani nisu pozvani usprkos tome što je na klupi bilo i više nego dovoljno mjesta. Valjda Čačić nije htio gužvu na klupi, tko će ga znati. Sada se, kad smo svi malo pametniji i na debakl gledamo s vremenskim odmakom od nekoliko dana, dileme nema, utakmica protiv Estonije bila je greška. Najbolje to zna Marko Pjaca koji je bio žrtva užasnog terena i sada će zbog te utakmice biti van stroja barem šest mjeseci. Isto tako, još veća greška će biti utakmica koju je HNS dogovorio za svibanj u Los Angelesu gdje bi naša vrsta trebala odmjeriti snage s Meksikom. Jedini je problem što se na isti dan igra derbi Dinama i Rijeka, ali i sve druge velike europske lige. Zašto je HNS dogovorio tu utakmicu na koju će očito reprezentacija morati s C momčadi? Odgovor na to pitanje vjerojatno ne znaju ni oni sami.

Kad sada sagledamo sve navedeno u ova četiri odlomka možemo se s punim pravom zapitati – ima li besmislenije i nesposobnije organizacije od HNS-a?

Ostavljam Vas da na to pitanje sami odgovorite.

Sramota u Tallinu zapravo je sramota u našem dvorištu!
Nakon nedavnog debakla protiv Estonije s portala nas bombardira sva sila tekstova o „sramoti u Tallinu“. Koliko god rezultat uistinu bio sramotan jer se radi o 119. reprezentaciji na FIFA-inoj ljestvici, toliko je gore navedena fraza koju sada mantraju i oni koji su nakon Ukrajine trubili o neporaženom Čačiću – pogrešna. Utakmica protiv Estonije se možda odigrala u Tallinu, ali prava sramota se odvija u našem dvorištu. Nisu Čačićevi izabranici (svih 16) poraženi od Estonije zbog lošeg terena, loše pripremljene utakmice ili njihove loše predstave, poraženi su zbog cijelog niza besmislenih i perfidnih odluka vrhuške našeg saveza. Pokušat ću Vam ...
Sramota u Tallinu zapravo je sramota u našem dvorištu!
Nakon nedavnog debakla protiv Estonije s portala nas bombardira sva ...

Respekt: ktm686, Losovius,

Slažem se: ktm686,

Ima li besmislenije i nesposobnije organizacije od HNS-a? Ima ih ne tisuće, vjerojatno i na desetke tisuća. Rekao bih čak da je u oštroj konkurenciji hrvatskih organizacija HNS među smislenijima i sposobnijima - Losovius, 30.3.17. 21:01, 0 0 0
Fali "sportske". - Mozzie, 30.3.17. 21:03, 0 0 0
I tu bih vrlo lako našao prilično lošijih, pošto znam kakva je većina naših saveza. Isti krimosi kao ovi u nogometu samo s manje love pa se i više glođu - Losovius, 30.3.17. 21:11, 0 0 0
Što smo napravili od košarke i kakva nam je tu liga i klubovi,odbojka nam je katastrofa,rukomet ne postiže rezultate u skladu s kvalitetom igrača.Od momčadskih sportova jedino je vaterpolo OK.Ženski klupski sport je na jako niskim granama. - draxy, 31.3.17. 17:16, 0 1 0
03/2017
Hrvatska - Ukrajina 1:0; rezultat je tu, a kakva je igra?

Sjedim pred ekranom laptopa i baš razmišljam kako je dobro što sam morao prvo sat i pol putovati kući da bih došao do interneta. Da sam imao internet u trenutku kad je sudac označio kraj vjerojatno bih onako jadan i razočaran isipao ovdje svakakvih subjektivnih nebuloza, ovako ću se potruditi da budem što objektivniji. 

Hrvatska je odigrala loše. U ranijoj analizi sam pisao kako bi Čačić trebao izvesti sustav s 3 igrača u obrani, a sada je i najtvrdoglavijima valjda jasno kako je to zbilja bila najbolja solucija za večeras, jer ovo što smo danas gledali nije bilo dovoljno dobro. 

Odmah da istaknem najveći problem današnje utakmice - lijevi bočni, Josip Pivarić. Znali smo to i prije utakmice, ali eto, Josip nam je, kao i mnogo puta, potvrdio da nije igrač dostojan reprezentacije. Od svega što se danas izdogađalo na njegovoj strani jedina dobra stvaru su bila dva solidna centaršuta, sve ostalo je bilo užasno i ponižavajuće za jednog obrambenog igrača. 

Njegovi kolege u obrani su bili solidni, ali su i prikazali svoje nedostatke. Mitrović je pokazao zašto toliko fali Rijeci, ali je i isto tako pokazao da je stoper kojem se ne smije dati da igra s loptom jer to ne zna, nije tehnički moćan. Vida je bio korektan, nema se što više reći. Jedvaj pak na desnom boku, dovoljno dobar s obzirom na to da je stoper po vokaciji, ali ipak ostaje pogreška Ante Čačića. Jedvaj je predefanzivan za bočnog igrača, takvih bočnih u modernom nogometu više nema. Da je igrao stopera s Mitrovićem i Vidom siguran sam da bi ta trojka bez problema iznijela ionako benigna krila Ukrajine. 

U vezi je najbolji bio rastrčani Modrić koji je odigrao vjerojatno bolje nego što je u Realu odigrao unazad 5-6 utakmica. Uz njega je bio Rakitić koji je puno htio, ali malo mogao jer ekipa nije stajala dovoljno visoko da on može ući u prostor između ukrajinske vezne i obrambene linije i povezati naša krila sa sredinom.Badelj se također pogubio jer je on igral koji najbolje igra kad djeluje kao korektiv u vezi koja dominira, a naša to danas nikako nije bila. Brozović je opet gurnut na krilo, a tu je i ostao, gotovo neprimjetan i beskoristan jer nije imao odgovarajuću podršku, baš kao i Mandžukić koji je opet trčao i trčao, ali više za druge nego za sebe. Kalinić je svoj posao odradio korektno, što je imao to je iskoristio, vršio je pressing kad je mogao, nema mu se što zamjeriti. 

A Ante Čačić... Što reći za njega, ispisani su tekstovi i tekstovi o njemu i izmjenama, već je suludo trošiti slova. Čekao je on i čekao, skoro Modrića koštao završetka sezone jer ga je ostavio na megdan mesarima s istoka, istrčao jadnog Pjaca na zagrijavanju i onda na njegovu poziciju nelogično ubacio Roga... Niti jedna izmjena koju je napravio nije bila smislena. Imao je izudaranog Luku, umornog Mandžu i nadtrčanu vezu, izmjene su trebale sanirati te probleme, većinu još oko 60-te minuta, ali Ante je odlučio čekati zadnjih deset minuta i nakon isto toliko minuta dominacije protivnika povući izmjene koje ne može objasniti ni da mu netko da cijeli jedan dan pred kamerama. 

Hrvatska ima strašnu ekipu, jednu od najboljih na svijetu, a ono što ju dijeli od toga da postane ekipa koja napada, zabija i melje protivnike, a samim time i konkurira za medalje je samo i isključivo, Ante Čačić. 

A tako će ostati još dugo jer je grupa takva da čak ni Ante Čačić ne može podbaciti.

Izmjena - što je to?
Sjedim pred ekranom laptopa i baš razmišljam kako je dobro što sam morao prvo sat i pol putovati kući da bih došao do interneta. Da sam imao internet u trenutku kad je sudac označio kraj vjerojatno bih onako jadan i razočaran isipao ovdje svakakvih subjektivnih nebuloza, ovako ću se potruditi da budem što objektivniji. Hrvatska je odigrala loše. U ranijoj analizi sam pisao kako bi Čačić trebao izvesti sustav s 3 igrača u obrani, a sada je i najtvrdoglavijima valjda jasno kako je to zbilja bila najbolja solucija za večeras, jer ovo što smo danas gledali nije bilo dovoljno dobro. ...
Izmjena - što je to?
Sjedim pred ekranom laptopa i baš razmišljam kako je dobro ...

Respekt: MARIOLJETA, Shankly96, Losovius, pravi, draxy, sthagon,

Slažem se: Lwave,

Ne slažem se: Wenger, donjuan, Shankly96, Losovius, draxy,

Mislim da s 3 u zadnjoj liniji nema smisla igrati kad nemaš Vrsaljka na raspolaganju. Jer onda nemaš očiti izbor niti lijevo niti desno, a svi lijevi bekovi koje možeš pozvati imaju onda i veći problem nego ovako... - Losovius, 25.3.17. 9:44, 0 0 0
U 60-oj bih izvadio Modrića i ubacio Roga. Onda bih za nekoliko minuta, ako bi ekipa odgovorila kako želim, ubacio i Pjacu umjesto Mandže. Los, malo bi se krpali na krilima, ali išlo bi, pogotovo desno, Broz bi za silu bio ok. Barem bolji nego ov - Mozzie, 25.3.17. 9:54, 0 0 0
Jednostavno se ne slažem sa konstatacijom da je Pivarić bio tako loš. Čovjek je odigrao konkretnu utakmicu, dva puta su probili njegovu stranu i to u prvom poluvremenu, puno više su u drugom poluvremenu curili Jedvaj i Mitrović. - Shankly96, 25.3.17. 12:36, 0 0 0
fulao si fudbal , niti je Plivarić odigrao išta lošije od npr Leovca kad je odigrao svoju utakmicu . niti od Strinića i kao takav je nebitan za igru repke , a Hrvatska je u 2 poluvremenu odigrala koliko je trebala , pobjeda je tu , a igra s trojicom - Wenger, 26.3.17. 22:01, 0 0 0
je trenutno trend , a igra s trojicom donosi i druge probleme , a igrati s novom postavom i sustavom za koji nemaš vremena uigrati je preveliki rizik za ovaku bitnu utakmicu , pogotovo bez Vrsaljka , i Ćorluke - Wenger, 26.3.17. 22:04, 0 0 0
03/2017
Kako postaviti igru protiv Ukrajine?

Ozljede Vrsaljka i Ćorluke došle su u najgore moguće vrijeme za našu reprezentaciju, ali situacija ipak nije tako loša kako se na prvi pogled čini. Da, ako u obzir uzmemo činjenicu da su upravo njih dvojica jedan prvi izbor, a drugi njegova alternativa na desnom boku situacija izgleda loše. Ali. Uvijek postoji ali, a ovoga puta on uopće nije loš.

Ukrajina nije pretjerano ofenzivna reprezentacija, dosad su pod Schevchenkom igrali ili 4-1-4-1 ili 4-4-2, ali protiv oba jača protivnika im to nije donijelo više od boda. Njihov najbolji igrač je sigurno Konoplyanka koji će neovisno o sustavu igre biti prijetnja za našu obranu, uz Yarmolenka na suprotnoj desnoj strani, vjerojatno i jedina prava prijetnja. Osim dvojice spomenutih Ukrajina ima redom prosječne igrače koji se po ničemu ne ističu. Također, muči ih ono što muči većinu istočnih reprezentacija, a to je manjak kreativnosti u sredini. Nemaju kreatora igre, nemaju prirodnog fantazistu i to ih tjera na to da igraju s puno dugih lopti koje traže ili krila ili centarfora. 

Čačić će sigurno eksperimentirati jer situacija s igračima nije bajna, previše je problema u obrani i prilično sam siguran da neće uspjeti složiti kvalitetnu formaciju s 4 igrača u obrani. Jedino rješenje u ovoj sitauciji je da naš izbornik napokon shvati kako vodi napadački i tehnički moćnu reprezentaciju, prihvati malo rizika i eksploatira sve ono što mi imamo, a Ukrajinci nemaju. 

Sad dolazimo do gore spomenutog ali. S obzirom na stil igre Ukrajine i situaciju u našoj reprezentaciji Čačiću bi najbolji izbor bio da igra 3-4-3 u sljedećem sastavu: Subašić - Jedvaj - Vida - Mitrović - Brozović - Modrić - Rog - Rakitić - Perišić - Pjaca - Mandžukić. Sad se vjerojatno pitate zašto formacija s 3 igrača u obrani protiv reprezentacije kojoj su napadi isključivo preko krila. A zašto ne? Ako ih nadigramo u sredini, krila će biti besposlena, imat ćemo posjed i krila će većinu posla odrađivati na svojoj polovici. Tehnički nisu dorasli našoj reprezentaciji i ako se uspostavi normalan posjed lopte naša bi se realtivno brza zadnja linija trebala bez problema nositi s njihovim povremenim naletima, a posebno zato što bi u vezi imali Roga i Brozovića koji bi se mogli, posebno Brozović, vraćati i pomagati u obrani, a nakon toga i u tranziciji. Poznavajući Čačića postoji dobra šansa da umjesto Roga na ovoj poziciji zaigra Badelj, što ne bi bio totalni promašaj, ali bi ipak bila loša odluka s obzirom na to da Rog igra sve bolje u Napoliju. Prilično sam siguran sam da bi obrana i vezni red u ovoj formaciji funkcionirali dovoljno dobro da uz pomoć Modrića i Rakitića uposle trozub u napadu i proizvedu golove potrebne za pobjedu koja možda čak znači odlazak na SP. 


Čačiću - iskoristi ono što imaš!
Ozljede Vrsaljka i Ćorluke došle su u najgore moguće vrijeme za našu reprezentaciju, ali situacija ipak nije tako loša kako se na prvi pogled čini. Da, ako u obzir uzmemo činjenicu da su upravo njih dvojica jedan prvi izbor, a drugi njegova alternativa na desnom boku situacija izgleda loše. Ali. Uvijek postoji ali, a ovoga puta on uopće nije loš. Ukrajina nije pretjerano ofenzivna reprezentacija, dosad su pod Schevchenkom igrali ili 4-1-4-1 ili 4-4-2, ali protiv oba jača protivnika im to nije donijelo više od boda. Njihov najbolji igrač je sigurno Konoplyanka koji će neovisno o sustavu igre biti prijetnja ...
Čačiću - iskoristi ono što imaš!
Ozljede Vrsaljka i Ćorluke došle su u najgore moguće vrijeme ...

Respekt: MARIOLJETA,

Ne slažem se: iiks90,

respektirao sam zbog 3-4-3 , ali to ti se neće dogoditi , Čačić uvijek igra 4-2-3-1 . Ne vjerujem u nikakvu pobjedu jer će ukrajinci nama prepustiti loptu , no igraju dobru obranu , to ti je -0 - MARIOLJETA, 20.3.17. 20:45, 0 0 0
Sad sam vidio da Yarmolenka nema, to je još jedna prijetnja manje. Pitanje je kako bi trebalo, a ne kako će biti. - Mozzie, 20.3.17. 20:49, 0 0 0
ali ponavljam , to kako bi trebalo kako si napisao , sigurno nece biti , racunaj da ćemo teško dolaziti do prilika za gol , a kada lopta dođe do mandže tu nema opasnosti , kratko i jasno , sve će ovisiti o modrićevom raspoloženju - MARIOLJETA, 20.3.17. 21:01, 0 0 0
Perišić ne igra zbog kartona. Osim toga u 3-4-3 jedno od bitnijih uloga igraju dva bočna igrača koji imaju moć ponavljanja. U tvom prijedlogu toga nema. Od tri stopera jedino Jedvaj zna nešto s loptom. 3-4-3 s ovom momčadi bi bilo samoubojstvo. - iiks90, 22.3.17. 11:25, 0 0 0
03/2017
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Vratio se gladan

Svi već znamo što se dogodilo na Australian Openu, vratio se nakon 6 mjeseci, redom lomio TOP 10 igrače i uzeo 18. GS titulu u jednom od najljepših finala zadnjih godina. Međutim, taj povratak nije spektakularan samo zato što se vratio kad su ga svi otpisali, već zato što se vratio bolji! Vratio se mentalno fokusiran, odmoran, gladan pobjeda, ali i igrački jači, backhand kojim u zadnja tri mjeseca šamara svoje protivnike tjera strah u kosti svakom tko se nađe s druge strane mreže. Roger Federer želi, a vjerujem kako će i uspjeti opet postati svjetski broj jedan.

Da objasnim i zašto... 

Trening

Roger je 6 mjeseci van terena iskoristio da se kvalitetno pripremi za početak nove sezone. Najveća promjena u pripremama je bila promjena u intenzitetu treninga za koji i sam kaže da nikad nije bio na tako visokoj razini. Puno je trčao, puno se radilo na agilnosti i eksplozivnosti jer svi u njegovom stožeru, a i on sam znaju da je brzina presudna u borbi s mladim lavovima. Pametan fokus treninga stvorio je moćnog i rastrčanog Federera koji je na Australian Openu nadtrčao svakog svog protivnika pa i Rafu Nadala. 

Backhand

Federerov backhand je dugo godina bio klasificiran kao najbolji u povijesti igre, baš kao i sam Federer, ali je zadnjih nekoliko godina, u periodu između 17. i 18. GS-a upravo backhand postao dio Rogerove igre koji su svi iskorištavali kao slabu kariku. Vjerojatno se svi sjećamo meča na US Openu u kojem je Čilić upravo na Rogerovoj backhand strani osvojio većinu bodova, a ista stvar se događala i u mnogim drugim, najčešće važnim mečevima u kasnim fazama tunira. Bilo je i puno lutanja zbog ozljeda pa onda problemi s reketom, eksperimantiranje pod Edbergom i uvođenje servis-voleja kako bi se racionalizirala trka. A onda je došao Ivan Ljubičić. Nakon što su Ljubičić i Federer odradili pripreme i gotovo pa izbacili servis-volej iz njegove igre tako su i promijenili cijelu filozofiju i od Rogera napravili fizički itekako izdržljivog tenisača koji ipak ima dovoljno vatre da može igrati bez kočnice kakvu je imao pod Edbergom. Tu je došao i backhand, ali ne bilo kakav, nikad u karijeri Federer nije bio jači na backhandu. Sukladno tome što je postao jak upravo tamo gdje su ga zadnjih godina udarali, poraslo je i sve drugo pa tako i ambicije. 

Raspored

Dok je u nekoliko već spomenutih godina Federer bio gotovo stalno pod nekakvim ozljedama, ove godine je situacija drugačija, vuče manju povredu prepona, ali ništa što bi ga zasad udaljilo od igre. I to je ono što ovu godinu čini posebnom, može mirno planirati i kalkulirati. U tri i pol mjeseca stavio je tri turnira, AO, Dubai i Indian Wells. Prvi je osvojio, u drugom je iznenađujuće ispao od Donskoya, ali je na Indian Wellsu ispravio sve i sutra igra finale s Wawrinkom koje će vrlo vjerojatno dobiti. Nakon toga mu odmah slijedi još jedan veliki turnir, onaj u Miamiju na kojem je glavni favorit za naslov zbog toga što su i Murray i Đoković otkazali nastupe. Nakon Miamija kreće sa zemljanim dijelom sezone za koji je isplanirao dva mastersa, Monte-Carlo i Rim i Roland Garros. Tu će stvari uvelike ovisiti o Rafi Nadalu, ali Federer na ta tri turnira brani jako malo bodova, dok na RG ne brani ništa jer prošle godine nije nastupio zbog ozljede. Nakon toga dolazi trava s tri turnira od kojih je najvažniji Wimbledon za koji će se pripremati preko Stuttgarta i Hallea, a na kojem brani bodove iz prošlogodišnjeg polufinala. Nakon trave dolaze US Open i turniri u SAD-u, od kojih je Cincinatti valjda rezerviran za Federera baš kao i Halle na travi, a nakon toga privodi sezonu kraju preko Shanghaija, Basela i Pariza. Ako bude zdrav kroz godinu Federer bi svakako mogao iskoristiti onih prošlogodišnjih 6 mjeseci i uz ovakav start sezone profitirati ogromnim brojem bodova koji bi ga vratio na broj jedan. 

Dakle, da zaključim što je kraće moguće: Sve je posloženo, raspored i stanje po pitanju bodova koje brani ne može biti bolje, ako ga zaobiđu ozljede Federer će opet biti broj jedan. 

Broj Jedan se vraća na broj jedan.
Vratio se gladanSvi već znamo što se dogodilo na Australian Openu, vratio se nakon 6 mjeseci, redom lomio TOP 10 igrače i uzeo 18. GS titulu u jednom od najljepših finala zadnjih godina. Međutim, taj povratak nije spektakularan samo zato što se vratio kad su ga svi otpisali, već zato što se vratio bolji! Vratio se mentalno fokusiran, odmoran, gladan pobjeda, ali i igrački jači, backhand kojim u zadnja tri mjeseca šamara svoje protivnike tjera strah u kosti svakom tko se nađe s druge strane mreže. Roger Federer želi, a vjerujem kako će i uspjeti opet postati svjetski broj jedan. ...
Broj Jedan se vraća na broj jedan.
Vratio se gladanSvi već znamo što se dogodilo na Australian ...

Respekt: Losovius, ipsi13, Mihovil0,

Slažem se: RayRay, MattRM,

Najbolji dio teksta mi je o bekendu. Jako bi volio pročitati neki tekst u kojem je objanjeno što je u Ljubo promijenio, jer promjena je vidljiva - Losovius, 19.3.17. 10:25, 0 0 0
02/2017
Max Allegri: elita ili tek solidan trener?

Tko je Max Allegri?

Massimiliano Allegri je jedan od onih trenera koji imaju rezultat, ali se u njihove kvalitete ipak sumnja. On bi bio s one strane spektra na kojoj su dokazano kvalitetni treneri o kojima se raspravlja jesu li vrhunski, dok bi drugu krajnost u toj priči, one koji imaju rezultat, ali za njih znamo da nisu dobri, idealno predstavljao naš Ante Čačić. Ovo sada govorim prema bilu javnosti, osobno ne smatram da Čačić ima rezultat. Sjećam se kada je iz Cagliarija došao u Milan uz crne prognoze i kritike na račun njegova neiskustva, a on je izvukao maksimum iz prezrelih igrača Milana osvojivši ligu nakon 7 godina, a malo mu je nedostajalo da uzme i kup gdje je zaustavljen u polufinalu. Čovjek je to koji je zapravo u teškaškom nogometu debitirao na klupi Milana koji je nakon njegovog odlaska potonuo na sredinu tablice, mjesto na kojem s Allegrijem nikad nisu završili sezonu. To je Max Allegri, čovjek koji je držao Milan na životu. 


Zašto zaslužuje biti dio elite?


Uvjerljivo najveća Allegrijeva prednost je što zna kako igrati protiv boljih protivnika bez da parkira autobus, ali i bez da usporava igru kao što to rade neki drugi talijanski treneri. Allegri je iz generacije modernih talijanskih trenera, voli napadati i nije ovisan o posjedu lopte. Epicentar pressinga koji je kod Contea bio na prvoj crti obrane pretače bliže protivniku, pressing njegovih ekipa kreće iz međuprostora koji se nalazi između obrane i vezne linije, zato je i promijenio Conteovih 3-5-2 i uzeo sustav s 4 igrača u obrani, kako bi mogao bekovima sažimati taj prostor i tjerati protivnike na riskante paseve. Isto je radio u Milanu gdje mu je obrana uz iskusnu veznu liniju  (Van Bommel, Seedorf, Gattuso) upravo na sredini terena osvojila naslov prvaka, naravno, uz ogromnu pomoć Ibrahimovića koji je neumoljivo trpao. Također, od Kevina Princa Boatenga je napravio ubojito oružje koje je rešetalo Seriu A pod njegovim vodstvom, nikad kasnije Boateng nije igrao niti blizu tom nivou. Mnogi su mu onda predbacivali da previše ovisi o Ibrahimoviću, možda je to bilo i točno, ali to je bilo točno ono što je bilo potrebno da se iz oronulog Milana izvuče maksimum. Nije Allegri to radio samo u Milanu, u svom sadašnjem klubu je također svake sezone ostvario najviše što je te sezone mogao ostvariti. Redovno osvaja ligu, finale LP je izgubio od Barce koju u onom trenutku ionako nitko nije mogao pobijediti, Allegri je u zadnjih 7 godina sa svojim ekipama u svakom trenutku ostvarivao najveći mogući rezultat, zato zaslužuje biti dio elite, jer ima konstantu. Možete sada reći "lako s Juveom", ali pitam vas, je li bilo lako s Milanom? Allegri je u svom vremenu u Milanu zaslužio sve ovo što su mu se danas događa, sve milijune koje su mu ulupali u transfere i sve trofeje koje je podigao zadnjih godina. 

Massimiliano Allegri je vrhunski trener koji s onime što dobije uvijek izvuče najviše što se može izvući, a mogu i slobodno reći, jedan od najpodcjenjenijih trenera na svijetu. 

Maximum Allegri
Tko je Max Allegri? Massimiliano Allegri je jedan od onih trenera koji imaju rezultat, ali se u njihove kvalitete ipak sumnja. On bi bio s one strane spektra na kojoj su dokazano kvalitetni treneri o kojima se raspravlja jesu li vrhunski, dok bi drugu krajnost u toj priči, one koji imaju rezultat, ali za njih znamo da nisu dobri, idealno predstavljao naš Ante Čačić. Ovo sada govorim prema bilu javnosti, osobno ne smatram da Čačić ima rezultat. Sjećam se kada je iz Cagliarija došao u Milan uz crne prognoze i kritike na račun njegova neiskustva, a on je izvukao maksimum ...
Maximum Allegri
Tko je Max Allegri? Massimiliano Allegri je jedan od onih ...
Zašto misliš da je među najpodcjenjenijima? - Losovius, 17.2.17. 16:19, 0 0 0
Kao i za Čačića, prema bilu javnosti. Možda griješim, ali mislim da će malotko spomenuti među 10 najboljih trenera na svijetu. - Mozzie, 17.2.17. 18:46, 0 0 0
02/2017
Je li Fedex sada veći i od samog tenisa?

Bila je 2013. i Federer je igrao drugu rundu Wimbledona protiv Stakhovskog. Nakon polufinala Australian Opena i prošlogodišnjeg naslova u Wimbledonu publika na Centre Courtu očekivala je još jednu dobru predstavu njihovog najveće neotočkog miljenika uprskos tome što mu je forma te godine jako oscilirala. Federer je poveo, publika je imala smješak na licima i očekivala da će posao biti priveden kraju, međutim, Stakhovski nije slagao s time te je dobio sljedeća tri seta i izbacio Federera s Wimbledona.

Prvi puta nakon 35 turnira zaredom Roger Federer neće igrati četvrtfinale nekog GS turnira! Navijačka baza je bila u šoku, s naslovnica sportskih časopisa blještali su veliki naslovi u "čast" porazu Kralja Wimbedona. Stručni sukomentatori isprva su oprezno komentirali situaciju govoreći "dogodi se i najboljima", ne može nitko vječno biti na vrhu i ostalim uopćenim frazama, a kada je nakon US Opena i niza loših rezultata Federer prvi puta nakon 2002. završio izvan 5 najboljih na ATP-ovoj ljestvici, lov na Federera bio je otvoren. Loši rezultati, ali i ozljede nastavili su se sve do ove godine, nbilo je par bljeskova, ali bilo je jasno, to nije Roger Federer. Kada su počele ozbiljnije priče o njegovoj ozljedi leđa počele su i priče o tome kako je Federer gotova priča.

Od kraja 2013. godine su komentatori, bilo stručni, bilo laici na portalima zazivali Federerovo umirovljenje jer "samo se muči", "bolje da ode dok je vrijeme" i "nek' se ne sramoti, zaradio je dovoljno". Bilo je to gotovo nadigravanje u tome tko će slikovitije umiroviti Rogera Federera, nisu se birale riječi, govorilo se o smjeni generacija, o Federeru kao tenisaču u perfektu. Da je netko neupućen u tenis čitao tekstove o Federeru u zadnje dvije godine pomislio bi da je čovjek umro!

Nakon svih ozljeda i loših rezultata Federer se našao na 17. poziciji ATP ljestvice pred sam ulazak u ovu sezonu, nezapamćeno nisko, a prema bilu javnosti i bez vatre koja je potrebna da konkurira najboljima. Đoković i Murray su nedodirljivi - vrištali su iz petnih žila novinski članci kada bi se raspravljalo o tome tko na Australian Open ulazi kao favorit. Federer nije bio ni na najširem popisu, ni u primisli nitko nije imao da bi Federer nakon dugih 6 mjeseci neigranja mogao uzeti AO. A on je to učinio! Nako šest mjeseci se vratio na teniske terene i na putu do titule izbacio tri igrača iz TOP 10 kroz mečeve od 5 setova, a posebno dramatičan bio je zadnji meč s Rafom Nadalo, teniski klasik u kojem je Federer otišao najdublje u svoju ladicu magije i okrenuo break zaostatka u 5. setu za 18. GS titulu, rekord svih rekorda! Roger Federer je učinio ono čemu se nitko nije nadao, Đoković i Murray su turnir napustili još u prvom tjednu, a Federer je za njaveću pobjedu u svojoj karijeri nanizao imena poput Berdycha, Nishikorija, Wawrinke i svog najvećeg rivala, velikog Rafaela Nadala.

Povijest je ispisana!  Kritičari su ušutkani i potjerani u rupe! Teniska javnost i novinske naslovnice slave istog onog Federera kojeg su prijašnje 3 godine tjerale u mirovinu, istog onog Federera koji ih je sve pobijedio u trenutku kada je challenge pokazao da je forehand unutra. Sada, s pristojnim vremenskim odmakom od turnira možemo reći da je Federer tom pobjedom potvrdio da je najveći tenisač koji se ikada rodio, a usudit ću se i reći, bez obzira na sve, da nikad većega neće ni biti. 

Onaj Federer kojeg smo gledali na AO je psihički najjači Federer kojeg sam ja imao prilike gledati, a ni fizički ne zaostaje puno iako se vide godine. Onaj Federer kojeg smo imali prilike gledati na AO, ako ostane zdrav, je razlog zbog kojeg bismo se ove godine mogli vratiti na početak priče, na Centre Court, u All England Club s jednom još nevjerojatnijom i senzacionalnijom pričom. 

Taj Federer je čovjek kojeg se svatko na Touru mora bojati. Kralj se vratio!

Povratak Kralja
Bila je 2013. i Federer je igrao drugu rundu Wimbledona protiv Stakhovskog. Nakon polufinala Australian Opena i prošlogodišnjeg naslova u Wimbledonu publika na Centre Courtu očekivala je još jednu dobru predstavu njihovog najveće neotočkog miljenika uprskos tome što mu je forma te godine jako oscilirala. Federer je poveo, publika je imala smješak na licima i očekivala da će posao biti priveden kraju, međutim, Stakhovski nije slagao s time te je dobio sljedeća tri seta i izbacio Federera s Wimbledona. Prvi puta nakon 35 turnira zaredom Roger Federer neće igrati četvrtfinale nekog GS turnira! Navijačka baza je bila u šoku, s ...
Povratak Kralja
Bila je 2013. i Federer je igrao drugu rundu Wimbledona ...

Respekt: marko_marcus, ipsi13, HAJDUK2012,

Slažem se: pravi, ipsi13,

01/2017
Trebaju li Babić i Balić dobiti otkaz?


Pitanje glasi: "Trebaju li Babić i Balić dobiti otkaz?". Neosporno je, trebaju. Međutim, problem nije samo u njima, problem je puno dublji, situacija je ista kao i u nogometu, riba smrdi od glave. To što je Babić došao do polufinala ne znači da je dobar trener, Ante Čačić je neporažen dosad, ali je i dalje loš trener. Cjelokupno vodstvo saveza koje dozvoljava da se ljudi poput Goluže i Babića uče na reprezentaciji bi trebalo dati neopozive ostavke i prepustiti kormilo nekome tko ima ideju i tko zna što želi. Ne može nitko biti ozbiljan i reći kako je ovo polufinale uspjeh, ne nakon utakmice sa Slovenijom.

Hrvatska može i mora bolje, hrvatski rukomet kao cjelina mora bolje. Nedopustivo je da Sulić gleda prvenstvo na TV-u već godinama samo zato jer nije dobar s onima na vrhu. Nedopustivo je da se na takav način selektira igrače, nije Sulić jedini, lista bi mogla biti itekako podugačka, ali ne vrijedi ju iznova pisati, svi znamo tko nije dobio kartu za prventstvo i zašto. Najčešći izgovor za neuspjeh u Francuskoj je "bili smo desetkovani". Jeste, godinama ste desetkovani. Čak i onda kada mislite da ste u punom sastavu, desetkovani ste, upravo zato jer su nepodobni otpisani. 

Pokušajmo nakratko biti realni i sagledati samo ovo prvenstvo, zanemarivši sve prijašnje greške u selekciji igrača. Gdje su na ovom prvenstvu bili: Kozina, Sulić, Bičanić, Vuković, Zrnić, Karačić, Buntić? Zar je Kontrec zbilja bolji od Kozine ili nepodobnog Sulića? Zar je Bičanić nedovoljno dobar da zamjeni Mamića kad on ne može? Zar za Zrnića nema mjesta u reprezentaciji usprkos tome što nemamo alternativu za Zlaju? Zar Karačić nije mogao biti Duvnjakova zamjena, pogotovo u lakšim utakmicama i s Cindrićem iznijeti veći dio grupne faze? Zar Buntić nije mogao biti zamjena za Stepančića koji je protiv Norvežana pokazao da i dalje nema potrebnu igračku inteligenciju da nastupa kao prvi pick na desnom vanjskom? Previše je pitanja. 

Na sva pitanja odgovor mogu dati oni koji te ljude, ili pak neke koje sam zaboravio, nisu zvali na prvenstvo. Oni snose odgovornost i oni moraju za ovakvu kriminalnu selekciju "platiti glavom". Tako da, da, Babić, Balić i od njih na gore moraju dati ostavke i maknuti se da naš rukomet prodiše, da se ukine ta kategorija "nepodobnih" i da napokon, na klupu sjedne netko tko može naslijediti Linu Červara i Irfana Smajlagića. 

Dajte rukometu da diše!
Pitanje glasi: "Trebaju li Babić i Balić dobiti otkaz?". Neosporno je, trebaju. Međutim, problem nije samo u njima, problem je puno dublji, situacija je ista kao i u nogometu, riba smrdi od glave. To što je Babić došao do polufinala ne znači da je dobar trener, Ante Čačić je neporažen dosad, ali je i dalje loš trener. Cjelokupno vodstvo saveza koje dozvoljava da se ljudi poput Goluže i Babića uče na reprezentaciji bi trebalo dati neopozive ostavke i prepustiti kormilo nekome tko ima ideju i tko zna što želi. Ne može nitko biti ozbiljan i reći kako je ovo polufinale ...
Dajte rukometu da diše!
Pitanje glasi: "Trebaju li Babić i Balić dobiti otkaz?". Neosporno ...

Respekt: aerDNA, draxy, Losovius,

Slažem se: MattRM, tomy97,

Ne slažem se: Bleiburg,

Nije selekcija samo njegova greška,svi snose odgovornost. Također, izbornik i stručni stožer koji na EP idu s ciljem da dođu do četvrtfinala nisu dovoljno dobri da vode reprezentaciju poput naše. - Mozzie, 30.1.17. 16:33, 0 1 0
Eto,upravo zbog ovoga tvoga mišljenja sam ti napisao u mom uvodnom postu da si daleko od realnosti.Hrvatska bi, je li, po tvome trebala kretat na prvenstva sa ciljem osvojiti zlato?!??? - Bleiburg, 30.1.17. 16:41, 0 0 0
Ne. Hrvatska bi na prvenstva trebala kretati kao reprezentacija koja je svjesna da može do kraja ili barem do Francuza. A onda što se dogodi, dogodi se. Ako podbace, kao što su napravili protiv Slovenije, kazniti odgovorne. - Mozzie, 30.1.17. 17:01, 0 0 0
Koja nebuloza. Ajd uživaj ti meni! - Bleiburg, 30.1.17. 18:15, 0 0 0
Uigranost repke je ključno, jer kad ti na jednom turniru promjeniš 3-4 igrača koji skoro igraju prvu postavu, teško da ima kemije tu. Reprezentacije imaju manje vremena od klubova za uigravanje. Zašto nebi smjenu radili u hodu kao i Francuzi te sl.? - tomy97, 30.1.17. 20:54, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.