Otaner

Reputacija
3
Bodova
64
Analiza
8
Ocjena
148
Anketa
279

Analize

10/2018
Tribina hipoteza

Nešto si razmišljam gledajući ove utakmice Lige nacija, sve ove tablice i moguće kombinacije tko ispada a tko ide u ligu iznad…jel to stvarno nešto što može dugoročno gledano opstati u ovome formatu? Jel stvarno ideja odrađena onako kako je prvotno I zamišljena ili se ipak nekako prebrzo I neplanski krenulo u sve to.

Brzinski sam “premotao” film na 3 i pol godine unaprijed, siječanj 2022. godine te pokušao zamisliti kako će sve to skupa izgledati tada. Pa, ugodno se smjestite u ovome vremensoj stroju, nećemo daleko…

“To je ono o čemu smo razmišljali kad smo pokretali Ligu Nacija, to je sustav koji je donio I uvjereni smo da će donijeti još I više uspjeha europskom nogometu u budućnosti” – rekao je predsjednik EUFA-e Aleksander Čečerin.

Slovenac koji je upravo završio šestu godinu na čelu europske nogometne federacije je ponosno nastavio dalje govoriti u superlativima o kompetitivnosti koje je donijelo ovo novo natjecanje, pogotovo nakon konačnog ukidanja tradicionalnog tipa kvalifikacija za europsku, ali I svjetsku nogometnu smotru najboljih reprezentacija.

“Počeci su bili teški, priznajem. Uvođenje novog natjecanja nikad nije lako, promjene nitko ne voli. Najveći smo otpor imali od strane najvećih europskih klubova. Međutim, konstruktivan dijalog sa obje strane pridonio je da svi zajedno dođemo do ovoga sustava natjecanja, sustava koji će donijeti više kompetitivnog nogometa na razini nacionalnih selekcija, a u isto vrijeme manje napora za naše najveće zvijezde.”

Podsjetimo, kad je UEFA Nations League 2018-19 krenula zamijenila je termine prijateljkih utakmica u kojima najveće zvijezde do tada I nisu bile toliko korištene, na veliku radost najbogatijih klubova. Osim velikih klubova koji su se žalili na ovaj novi novi udar na njihove zvijezde iznenadjujući je bio I protest nekih saveza koji su vec u prvom ciklusu uspjeli izgubiti svoj status “prvoligaša”. Njemačka je s dva malo slabija nastupa u iznimno atraktivnoj grupi sa tadašnjim svetskih prvacima Francuskoj te mladom Nizozemskoj ostala na začelju svoje grupe što joj je donijelo pad u puno neatraktivniju Ligu B. Ispadanje Poljske I Islanda, pa u neku ruku I Hrvatske iako je u natjecanje ušla kao svjetski doprvak se moglo nekako I probaviti, ali liga najboljih europskih reprezentacija u kojoj vec u drugom ciklusu neće biti Njemačke nije dobro sjela ni UEFA-i.

Međutim, sistem natjecanja je bio takav kakav je: zbog iznimno gustog kalendara natjecanja (standardne kvalifikacije za ovaj put europsku smotru su I dalje zauzimale veliki dio reprezentativnih termina) mjesta je bilo samo za 3 “prozora” što je dovelo do samo 6 utakmica, a za neke reprezentacije koje su bile u grupama sa 3 ekipe to je značilo samo 4 utakmice u grupi. Jedan ili dva kriva koraka, ili loš ždrijeb mogao je vrlo lako značiti relegaciju u neatraktivniju ligu.

Sa druge strane, pristup natjecanju nekih momčadi, iako su one bile u manjini, nije bio na razini. Isprobavanje novih igrača I novih formacija, odnosno shvaćanje ovog natjecanja kao ništa drugo doli još jedne prijateljske utakmice se nekima brzo vratio kao boomerang kad su na ždrijebu grupa za EURO kvalifikacije izgubili mjesto nositelja. 

Kroz cijelu inauguracijsku sezonu se provlačio konstantan pritisak na UEFA-u I njezino vodstvo. Promjene u vidu uvođenja novog natjecanja su prihvaćenje ali opet ne u tolikoj mjeri da bi si UEFA mogla čestitati već u prvoj sezoni na dobro obavljenom poslu.

“Da bi transformacija europskog reprezentativnog nogometa bila potpuna promjene su se trebale dovesti do kraja, ovako je i dalje puno upitnika bilo iznad naših glava.  Morali smo još jednom sjesti svi zajedno za stol i kao što to uvijek biva, svi redom pristati na određene kompromise. Ali naravno ne odstupajući od prvotne ideje a to je bila cjelovita reforma natjecanja.” – prisjetio se Čeferin početka 2019. kad je konačno predstavljen kalendar koji je prvotno usuglašen najvećim europskim klubovima. Novčano, marketinški a I politički nikad jačim klubovima, moramo li to uopće naglasiti?

“A ono što nas sada čeka je najbolja liga nacija ikad!” – poentirao je Slovenac na kraju svojeg intervjua.

Klubovi su željeli samo jedno – manje utakmica za svoje najbolje igrače, za one zvijezde na koje ti isti klubovi potroše najveći dio svoj budgeta. UEFA je htjela te iste najveće zvijezde imati u svojem najbitnijem natjecanju. Kompromis je postignut s ukidanjem kvalifikacija za europsko, ali I svjetsko prvestvo (ingerenciju nad tim kvalifikacijama takodjer ima UEFA, iako je završno natjecanje pod okriljem FIFA-e).

S obzriom da kvalifikacije za najveće svjetske nogometne smotre zahtijevaju 10 termina + još dva za dodatne kvalifikacije ovo je otvorilo dosta prostora UEFA-i za dizanje bitnosti svoje Lige nacija koja je sad postala I završni filter za velika natjecanja što se tiče natjecatelja iz Europe.

Izašlo se u susret i velikim momčadima koji su tražili više stabilnosti, odnosno lakši način očuvanja “prvoligaškog” statusa. Odlučeno je da reforma Lige nacija krene tek sada, sa početkom njezine treće sezone, tj da se odigra kroz natjecateljske sezone 2022/23 I ujedno bude kvalifikacijski filtar za nadolazeći Euro 2024 koji će se održati u Njemačkoj.

S obzirom na višak termina koji se odjednom otvorio ukidanjem standardnih kvalifikacija, ali I s obzirom na period od dvije godine koliko bi trajala Liga nacija odlučeno je proširiti Ligu A na 18 reprezentacija jednako kao i ligu B, dok bi Liga C brojala preostalih 19 UEFA članica.

Liga A je odjednom kao sudionike dobila reprezentacije kao što su Irska, Austrija, Turska, Rusija koji su se pridružili najvećim europskih reprezentacijama te tako po uzoru na latinsku ameriku organizirali svoju dvogodišnju ligu.

Na početku trećeg turnira Lige nacija, turnira koji se održavao kroz sezone 2022/23 lige su bile podjeljene ovako:

S obzirom da je UEFA na raspolaganju imala puno više termina nego prije, odlučeno je da će se igrati ligaški system svatko sa svakim, ali samo jednom. To je ukupno zahtijevalo 18 termina kroz dvije godine što je već u startu bilo smanjenje broja utakmica reprezentacija u odnosu na prijašnje sezone.

Na kraju svake sezone četiri posljednjoplasiranje momčadi iz Lige A bi zamijenile svoja mjesta sa 4 najbolje plasirane momčadi iz Lige B, a isto vrijedi I za odnos između liga B i C.

Ova trenutna sezona (2022/23) služi kao kvalifinacije za Euro 2024, dok bi sezona koja kreće u jesen 2024. Godine služila kao kvalifikacijska za World Cup 2026, s time je postiguto da svaka sezona ima natjecateljski značaj.

S obzirom da se na Euro inače plasira 24 ekipe zajedno sa domaćinom UEFA se odlučila na sljedeći system kvalifikacija.

Liga A: 14 momčadi direktno + 4 u dodatne kvalifikacije

Liga B: 5 momčadi direktno + 7 u dodatne kvalifikacije

Liga C: 1 momčad direktno + 1 u dodatne kvalifikacije

Uz domaćina koji se plasira automatski na Euro, još bi nakon završetka Lige nacija dobili dodatnih 20 momčadi sa izravnim plasmanom dok bi prestalih 12 odigrali u proljeće pred Euro tri odvojena “Final 4” turnira na kojima bi dobili posljednja tri sudionika Eura.

U tom istom terminu bi se igrao Final 4 Lige A na mojem bi se okrunio pobjednik UEFA Lige nacija. Takodjer je pao dogovor o konačnom ukidanju koeficijenata, te se za ždrijeb Eura odsad koristi pozicija ostvarena na kraju Lige nacija. Ovo je bila izuzetno bitna odluka jer je prvih 6 pozicija na kraju Lie nacija nosilo automatsko mjesto nositelja na Euru (prvih 5 u slučaju da je domaćin van tog kruga), a nije bilo zgorega niti završiti na kraju natjecanja na pozicijama 7-12 jer bi vas to svrstalo u drugu jakosnu skupinu na Euro zdrijebu. Veliki savezi su se izborili da sve momčadi iz A lige imaju zagarantiran ili automatki nastup ili barem dodatne kvalifikacije za Euro. Nagradni fond se u odnosu na prvu sezonu Lige nacija dosta povećao, ali to je bilo I za očekivati s obzirom na ukidanje kvalifikacija I usmjeravanje sve pažnje UEFA-e na ovo natjecanje tako da se predviđa borba I za ostale pozicije, ne samo radi boljeg ždrijeba na Euru nego I radi veće novčane nagrade.

Prva sezona Lige nacija koja će dati europske sudionike na World Cup bi trebala krenuti za dvije godine, u sezoni 2024/25. S obzirom da je World Cup koji se održava 2026 u Sjevernoj Americi prvi koji će brojiti 48 momčadi broj sudionika sa starog kontinenta se povećao sa 13 na 16 te se UEFA odlučila na sličan sistem kao u kvalifikacijama za Euro:

Liga A: 11 momčadi direktno + 5 u dodatne kvalifikacije

Liga B: 2 momčadi direktno + 6 u dodatne kvalifikacije

Liga C: 0 momčad direktno + 1 u dodatne kvalifikacije

U terminu dodatnih kvalifikacija bi se igrao Final 4 elitne lige.

Da sumiramo na kraju: broj reprezentativnih prozora se smanjio u periodu od dvije godine, ali su utakmice koje reprezentacije sada igraju postale natjecatesljki bitnije (u usporedbi sa prve dvije sezone Lige nacija ili u usporedbi sa nekim utakmicama prijašnjih kvalifikacija gdje su pojedini sadašnji sudionici Lige A nastupajući u rezervnim sastavima I s pola snage pobjeđivali momčadi koje sad spadaju u Ligu C).

I dalje je ostalo par termina u kojima su bile omogućene prijateljske utakmice reprezentacijama, dok je za sve osim za sudionike dodatnih kvalifikacija proljeće prije velikog natjecanja bilo u potpunosti slobodno za uigravanje.

I ono za gledatelje najbitnije na kraju, kroz cijeli kvalifikacijski period navijači imaju priliku gledati svoje reprezentativce protiv sebi podjednakih momčadi što je garantiralo veću kvalitetu utakmicu I manje susreta u kojima je jedino bilo bitno da se netko ne ozlijedi, a dal će rezultat na kraju biti 7-0 ili 6-1 bi se vec sljedeceg dana zaboravilo.

Najbolja Liga nacija ikad!
Nešto si razmišljam gledajući ove utakmice Lige nacija, sve ove tablice i moguće kombinacije tko ispada a tko ide u ligu iznad…jel to stvarno nešto što može dugoročno gledano opstati u ovome formatu? Jel stvarno ideja odrađena onako kako je prvotno I zamišljena ili se ipak nekako prebrzo I neplanski krenulo u sve to. Brzinski sam “premotao” film na 3 i pol godine unaprijed, siječanj 2022. godine te pokušao zamisliti kako će sve to skupa izgledati tada. Pa, ugodno se smjestite u ovome vremensoj stroju, nećemo daleko… “To je ono o čemu smo razmišljali kad smo pokretali Ligu Nacija, to ...
Najbolja Liga nacija ikad!
Nešto si razmišljam gledajući ove utakmice Lige nacija, sve ove ...

Respekt: tshabalala, BruceWayne,

Ne slažem se: Dado_M,

09/2018
Tribina hipoteza

Iako je na temu UEFA Nations League vec stotine tekstova napisano, infografika ili još bolje video analiza objavljeno svejedno se necemo iznenaditi kad kroz sljedecih par dana, upravo prije početka prvoga izdanja tog natjecanja budemo svjedoci ponavljanja tih istih analiza, tekstova, video uradaka. Zašto ne, to je nešto novo, nešto “divlje” a na takvim se stvarima klikovi skupljaju. Ne kao na guzicama I sisama, ali to je druga kategorija 😊

Uvijek možemo prstom uprijeti u Thomasa Mullera I njegovu izjavu da ne vidi razlog zbog kojeg jedna Njemačka mora igrati protiv amatera iz San Marina. Da, neka on bude krivac zašto je UEFA promtno reagirala (reagirala je puno prije) i uvela Nations League a svi ostali veliki savezi koji žele još više novca te u isto vrijeme manje nebitnih utakmica neka ostanu nevini. Naravno da je reakcija Mullera bila iskrena, ali u isto vrijeme I nepotrebna. Ali je isto tako uslijedila iskrena, no nadasve sipmatična reakcija sa strane amatera iz San Marina. Sve se to vrtilo po medijima par dana, klikovi su se skupljali naravno. Opet ti famozni klikovi.

No eto, da vas ne davim previse UEFA-om jer o njoj sve već znate, ja bi pisao o nečemu drugom. Sličnom. Što je s drugim konfederacijama I kako su one reagirali na ideju Nations League?

Južna Amerika - Poslije UEFA-e, najbitnija I najboljim članicama popunjena organizacija. Njih je tako malo (10) da oni vec imaju svoju Nations League. I igraju je svake četiri godine, u trajanju od pune dvije sezone. Oni je zovu kvalifikacije za World Cup.

Africa I Asia još uvijek ne spominju Nations League natjecanje, ali te organizacije nisu nikad ni slovile kao neke koje među prvima uvode inovacije. Oceania, tj Novi Zeland I otoci su stvarno nebitni u ovoj temi.

Zadnja koja nam je ostala je Sjeverna Amerika, tzv CONCACAF regija. Oni, kao jedna od regija koja je najviše pogođena ogromnim kvalitativnim razlikama između najboljih I najlošijih reprezentacija, su po meni osobno bili prvi kandidat za uvođenje Nations League ili nekog sličnog sistema.

I, nije im dugo trebalo da reagiraju. Pomalo potiho, u sjeni UEFA Nation League, od ovoga tjedna kreće I CONCACAF Nations league. Istina, ne glavni turnir nego kvalifikacije za isti, ali u isto vrijeme sljedeće godine će doći red I na glavni turnir. Samo da spomenem, iako pretpostavljam da čitatelj koji se zatekne na ovim stranicama to već jako dobro zna - ovakve promjene se ne dogadjaju brzo u “tromim” organizacijama kao što su nogometne federacije. UEFA je svoju Nations League potvrdila 2014, a CONCACAF tri godine nakon toga. 

U svjetlu najava (možda malo prekasnih) FIFA-e da bi se I ona uključila u League of Nations sa nekom svojom verzijom iste, iako su te najave pomalo utihnule zadnjih mjeseci, odlučio sam ukratko analizirati ili bolje reći predstaviti model natjecanja koji će se igrati na sjevernoameričkom kontinentu.

Prvi turnir kreće sa sezonom 2019/20, sa prvim slobodnim terminima u rujnu.

Sustav natjecanja je takav da će 40 reprezentacija članica ove regije biti podjeljeno u tri lige pri čemu će League A brojati 12 članica, League B 16 te League C opet 12 s tim da bi se treći rang natjecanja trebao proširiti na 13 sudionika u sljedećem ciklusu kada se trenutno suspendiranoj Gvatemali dozvoli nastup.

U prvoj godini (4 termina odigravanja utakmica) ćemo gledati kvalifikacije za određivanje koja će reprezentacija krenuti iz koje od gore spomenute tri lige.

6 sudionika League A je već poznato – to su 6 najboljih momčadi iz kvalifikacija za World Cup 2018 (Mexico, Costa Rica, Panama, Honduras, USA, Trinidan & Tobago).

Za preostalih 6 mjesta te za popunu ostalih liga se bore 34 reprezenacije počevši od Canade I Jamaice pa sve do uvijek neugodnih Montserrata ili British Virgin Islands. I ovdje su inovativni CONCACAF-čani začinili sustav natjecanja tako da će svaka momčad odigrati samo 4 utakmice, a momčadi neće biti podjeljene u grupe nego će se osvojeni bodovi svih međusobno uspoređivati na jednoj velikoj tablici – nekakva njihova modifikacija Swiss system competition-a.

Za one koji žele znati više (i usput ponoviti poznavanje zastava karipskih otočića) evo i rasporeda utakmice koje startaju s prvim kolom 06.rujna:

Osim što ćemo nakon kvalifikacija saznati tko će u koju ligu, one će ujedno poslužiti I kao kvalifikacije za Gold Cup 2019 koji je od sljedeće godine proširen sa 12 na 16 momčadi. Najave kažu da će se Nations League i ubuduće koristiti kao izlučno natjecanje za kontinentalnu smotru najboljih, a vjerojatno će se sličan sistem kopirati s određenim modifikacijama I za kvalifikacije za World Cup.

Ovdje su dakle sjevernoamerikanci otisli još i dalje od UEFA-e. Njihove najbolje članice neće uopce morati igrati kvalifikacije za kontinentalno natjecanje nego će sve momčadi iz League A biti automtski plasirane na Gold Cup.

Nakon ovih prvih kvalifikacija za očekivati je da će “najmanji I teško dostupni otoci” zauzeti mjesta u League C a da će ove najveće karipske zemlje zajedno sa teškašima koji će zajedno organizirati World Cup 2026 (USA, Canada, Mexico) popuniti League A.

Po završetku kvalifikacija kreće grupna faza natjecanja, dosta slična UEFA-inoj sa završnim turnirom na kojem će sudjelovati pobjednici četiriju grupa.

Toliko o sustavu natjecanja koji je nakon što se odrade prve kvalifikacije prilično straightforward sa promotions/relegations sustavom između liga. Sve se utakmice igraju u terminima koji su se dosad koristili za prijateljske utakmice, opet isto kao u europskoj inačici Nations League.

Sličnim metodama kao I UEFA I ovdje se uveo novi sustav natjecanja koji puno više odgovara velikima (puno veći broj kvalitetnih utakmica, zanimljiva “liga” koja lako moguće privlači više sponzora, ukidanje utakmica sa nejakim I neatraktivnim momčadima). S druge strane, kao što je UEFA omogućila čak I najlošijoj ligi da jedan njezin predstavnik završi na EURO-u, tako će I ovdje najslabijim ekipama biti omogućen puno veći broj utakmica kroz dvogodišnji ciklus natjecanja. Do sada je zbog kompleksnosti kvalifikacija u ovoj zoni bilo situacija u kojima bi jedna reprezentacija igrala čak I manje od 10 utakmica unutar perioda od 4 godine što svakako nije u interesu nikome.

Svakome ponešto, velikoj većini ako ne I svima će biti bolje ali nepobitna je činjenica da je nogometni Snowpiercer krenuo na svoj put oko svijeta lagano sortirajući svoje vagone počevši od najboljih naprijed, do onih najlošijih (ili bolje reći komercijalno najmanje atraktivnih) u posljednjim vagonima.

Čeka se FIFA sa svojim prijedlogom koji bi objedinio strukturu, pogotovo jer start UEFA Nations League predstavlja lagani udarac ekipama poput Brazila I Argentine koji su te termine popunjavali igrajući sa najboljim europskim reprezentacijama ili pak sa onima koji nisu u tom rangu ali mogu platiti utakmicu protiv Neymara ili Messija.

Postoje određene vijesti da je Infantino već osmislio I ponudio euro reprezentacijama sudjelovanje u Global Nations League, a spominju se I neke zanimljive cifre no treba vidjeti kako bi se to sve uklopilo u već postavljeni sustav. Vjerojatno bi takav turnir bio suspstitucija Confederetions Cup-a koji se igra svake 4 godine, no to je sve I dalje u sferi nagađanja.

Moram priznat da koliko god nekad zna biti apsurdno imati dvije ili čak više organizacija koji se brinu o skoro pa istoj stvari (FIFA, UEFA) I kojima se natjecanja I ideje o unapređenju isti isprepleću kojim god putem krenuli, ipak je dobro da postoji neka konkurencija. Možda ju samo ja vidim, ali u ovoj bezglavoj jurnjavi za novcem, marketinskim I tv pravima, u jurnjavi da se nogomet monetizira koliko je god to moguće, obje organizacije (pa I ostale, ne samo njih dvije) guraju naprijed s idejama. Sudaraju se putem, to je neminovno. Padaju putem uslijed korupcije. Padat ce I dalje prilično sam siguran, ali opet, sve skupa gledano čini mi se da iz perspective prosječnog gledatelja (tv gledatelja) nogomet izgelda sve bolje I boljee, sa sve više I više kvalitetnih utakmica.

Za one druge koji se žale da više nemaju svi iste uvjete, njima ostaje čekati dvoboj Luxembourg – San Marino ili neki sličan i odgovor na pitanje koji je od euro liliputanaca najslabiji. Sad napokon imamo I natjecanje koje će nam pokazati tko je od ovih u zadnjem vagonu najbolji, a tko najslabiji.

Nogometni Snowpiercer
Iako je na temu UEFA Nations League vec stotine tekstova napisano, infografika ili još bolje video analiza objavljeno svejedno se necemo iznenaditi kad kroz sljedecih par dana, upravo prije početka prvoga izdanja tog natjecanja budemo svjedoci ponavljanja tih istih analiza, tekstova, video uradaka. Zašto ne, to je nešto novo, nešto “divlje” a na takvim se stvarima klikovi skupljaju. Ne kao na guzicama I sisama, ali to je druga kategorija 😊 Uvijek možemo prstom uprijeti u Thomasa Mullera I njegovu izjavu da ne vidi razlog zbog kojeg jedna Njemačka mora igrati protiv amatera iz San Marina. Da, neka on bude krivac ...
Nogometni Snowpiercer
Iako je na temu UEFA Nations League vec stotine tekstova ...

Respekt: Luca1010, Fenix22, Bateman,

Sve se slažem, a ne bi se složio da su Luksemburžani više liliputanci i još im se poklopila generacija. Nisu nešto sad posebno, ali protivnik mora odigrati ozbiljno protiv njih. Primjer Francuska Luksemburg 0:0. Još se i Dudelange plasirao u EL. - Fenix22, 1.9.18. 19:34, 0 0 0
05/2018
Tko je najuspješnija momčad Europe?

S obzirom na temu ove tribine koja nosi naziv Najuspješnija momčad Europe teško da itko očekuje analizu u kojoj će se spominjati klubovi kao Werder, Lille ili pak Wolfsburg koji se upravo ovih dana grčevito, ali zasad uspješno, bori za opstanak u prvom rangu njemačkog nogometnog natjecanja. Naravno da svi očekuju vidjeti imena kao Real Madrid i Barcelona, eventualno neko englesko ime, a oni najzagriženiji će sigurno spomenuti neki tamo, recimo Juventus. Na ovom kratkom popisu Bayern Munich I PSG nisam spomenuo, ali najviše zbog činjenice da ću ih nekoliko puta spomenuti u tekstu ispod.

Napravio sam kratku analizu nastupa njemačkih i francuskih klubova u grupnoj fazi Lige prvaka. Na to me potaknula uzbudljiva borba za taj ista mjesta u njemačkoj ligi koju smo pratili prošli tjedan, te ista takva kakvu očekujemo u francuskoj ligi ovoga vikenda.

Pretpostavimo, a veliki su izgledi za to, da će Monaco i Lyon obraniti drugo, odnosno treće mjesto u Francuskoj ligi ovoga vikenda. Uz već otprije poznatog prvaka i prvog putnika u Ligu prvaka, ovim ćemo rezultatima dobiti I preostala dva.

Francuska liga prema UEFA-inom koeficientu daje tri predstavnika u Ligu prvaka. Uglavnom su to dva predstavnika izravno u grupnoj fazi te još jedan koji se mora probijati kroz jedno ili dva kola kvalifikacija. U posljednjih 6 godina, od trenutka kad je osjetno veći nego do tada kapital ušao u PSG, ekipa sa Parka prinčeva se plasirala u LP svake godine. Ostalih 12 mjesta su redom podjelili Monaco (4), Lyon (3) te po jednom Nice i Marseille. Ostala tri mjesta nam otpadaju na neuspješne pokušaje, na “zapinjanje” u kvalifikacijama (Lyon, Lille, Monaco). Iako je uzorak relativno mali, možemo reći da niti jedan klub osim PSG ne igra češće od svake dvije sezone Ligu prvaka. Ok, Monaco je igrao 4 od 6 sezona, ali ako proširimo uzorak na 10 sezona onda taj isti Monaco ima 4 od 10 nastupa.

Ako pogledamo malo sjevernije prema Njemačkoj, već i bez nekog pretjeranog pogleda prema statistici možemo zaključiti da je daleko naprijed Bayern M.

Njemačka je u posljednjih 5 sezona (računajući I sljedeću za koju već znamo tko će od Bundesligaša biti sudionik LP) imala pravo na 4 predstavnika godišnje, dok je pet sezona prije toga imala pravo na po tri predstavnika godišnje.

Dolazimo do ukupnog broja od 35 nastupa u posljednjih 10 sezona, od čega odmah u startu možemo maknuti 10 nastupa koje je ostvario Bayern M. Preostalih 25 nastupa unutar posljednjih 10 sezona su redom ostvarili: Dortmund 7, Leverkusen 5, Schalke 4, Wolfsburg 2, Borussia M 2 te po jedan Stuttgart, Werder, Hoffenheim I RB Salzburg dok se Hoffenheim jednom uspio okliznuti u kvalifikacijama.

Za Dortmund možemo tvrditi da je neslužbeno druga momčad Bundeslige, a njihovih 7 nastupa u zadnjih 10 sezona to I potvrdjuju. Možda još snažnije zvuči da je to 7 nastupa u posljednjih 8 sezona. Ali opet, dali bi ih netko stavio u isti koš sa engleskim teškašima ili sa Realom I Barcelonom kao što stavljaju Bayern M? Ostali klubovi imaju u najboljem slučaju nastup svake druge sezone, gledajući prosječne brojke naravno.

Uzimajući u obzir novčane nagrade koje se dijele za nastupe I dobre rezultate u Ligi prvaka (I dalje puno veći od istih u Europa ligi, stoga nisam ni analizirao tko se od klubova plasirao u EL) dolazimo do zaključka da trenutno, a ni uskoro, nitko u ove dvije lige neće moći prići teškašima kao što su Bayern M ili PSG. Kad bi netko mogao dugoročno računati na prihode od Lige prvaka, onda bi mogli I navijati za takav klub koji bi realno mogao skinuti ili PSG, ili Bayern M sa trona. Nekakvu nadu za to je dao RB sa svojim projektom (koji se istini za volju ne sviđa svima, ali kakav god da je, dio je Bundeslige) međutim I oni su pokazali da su još na sličnoj razini kao ostali klubovi Bundeslige koji sezone završavaju između drugog I desetog mjesta. Kao I Monaco prije par sezona u Francuskoj. Međutim, niti Monaco, niti Dortmund kao najistaknuti klubovi u svojim ligama za takvo nešto nemaju snage oduprije se ponajprije prodaji svojih igrača svake ili barem svake druge sezone. Najgore od svega je što ti igraču kao nivo više u svojoj karijeri vide upravo klubove kao PSG ili Bayern M. Da sad ne nabrajamo koje je sve igrače Bayern M pronašao u dvorištu svojih najvećih “rivala” unutar granica Njemačke, ili kako je PSG krenuo u šoping po monegaškoj kneževini.

Upravo činjenica da igrači biraju takav prijelaz, a I klubovi dopuštaju da im igrači odlaze u takve klubove je nešto što mene kao gledatelja najviše brine. Svojevrsno raslojavanje kvalitete se odvija ne od ove ili prošle sezone, ono je na snazi već desetak sezona, a dodatno je ubrzano UEFA Financial Fair Play regulativama koje sprečavaju klubove da troše više nego što imaju. Zvuči idealno, koliko zaradiš, toliko smiješ I potrošiti. Ali za najbolje I najbogatije klubove, one sa najvećom navijačkom bazom, a samim tim I najvećom marketinškom mašinerijom zvuči još I idealnije nego nama gledateljima. Ne vidim način kako će jedan Schalke ili Lyon uz sve dobro što rade na travnjaku uspjeti osigurati sredstva kakva svake godine imaju PSG ili Bayern M. Ako I uspiju nešto napraviti na terenu, velika je vjerojatnost da će sljedeće sezone “izgorjeti” igrajući na dva fronta ili da će najboljeg igrača prodati u upravo te iste PSG, odnosno Bayern M. Oni će pasti, a neki tamo Hoffenheim ili Marseille ce se podignuti do LP te sezone. Pa sljedece sezone netko treći dok opet ne dođe red na, recimo Schalke. Svo to vrijeme će Bayern M I PSG kao dvije lokomotive odmicati sve dalje I dalje od ostatka lige, od sve sporijih vagona od kojih su se odavno već otkačili. Od vagona koji sad već glume jednu Development League za teškaše s vrha ljestvice. Zakače se nekad ti teškaši na svoje vagone, par puta godišnje kad ih netko iznenadi pa nam daju nadu da su ove godine ipak malo slabiji I da ćemo imati komentitivnije natjecanje. Ali stvari se već vikend nakon toga vrate na svoje mjesto te se svi zajedno prisjetimo da dugoročno gledano, niti PSG niti Bayern M nisu aktivni sudionici svojih liga. Oni su već sad strano tkivo.

Kome će prije dosaditi glumiti Harlem Globetrotters u svojoj ligi? Kome će uteg neatraktivne lige prije zasmetati?

Ili će možda drugi razred europskog kontinentalnog nogometa podignuti glas? No, čak I da se požale koje bi točno akcije oni mogli poduzeti?

Kako god, ako nekih većih promjena ne bude mislim da će najviše patiti gledatelji. Ako izuzmemo Premier ligu koja ipak ima “neki svoj đir” te Primeru koja ipak nudi neizvjesnost iako je I kod njih to ove godine izostalo, što nas to točno očekuje u europskom klupskom nogometu sljedećih sezona? Natjecanje tko će matematički prije osigurati naslov u svojoj ligi, Juventus, Bayern M ili možda PSG? Nemojte se zavaravati sa Ligom prvaka I njezinom atraktivnošću, sezona sa iznenađenjima kakva smo imali ove sezone (Roma I Liverpool recimo) se neće ponavljati svake godine.

Kako običnom konzumentu prodati takav ligaški nogomet lišen neizvjesnosti?  

Dvije lokomotive i njihovi prespori vagoni
S obzirom na temu ove tribine koja nosi naziv Najuspješnija momčad Europe teško da itko očekuje analizu u kojoj će se spominjati klubovi kao Werder, Lille ili pak Wolfsburg koji se upravo ovih dana grčevito, ali zasad uspješno, bori za opstanak u prvom rangu njemačkog nogometnog natjecanja. Naravno da svi očekuju vidjeti imena kao Real Madrid i Barcelona, eventualno neko englesko ime, a oni najzagriženiji će sigurno spomenuti neki tamo, recimo Juventus. Na ovom kratkom popisu Bayern Munich I PSG nisam spomenuo, ali najviše zbog činjenice da ću ih nekoliko puta spomenuti u tekstu ispod. Napravio sam kratku analizu nastupa ...
Dvije lokomotive i njihovi prespori vagoni
S obzirom na temu ove tribine koja nosi naziv Najuspješnija ...
08/2017
Tribina hipoteza...

Nastavljamo sa Top 15:

15 Sevilla

Nedovoljna sigurnost protiv turaka u kvalifikacija za Ligu prvaka te prosipanje dva boda doma protiv Espanyola na startu Primere razlog su zašto su ovako nisko. Sa pojačanjima koje su doveli ovoga ljeta, igračima koji se u Primeri odlično snalaze, trebali bi biti puno bolji. Slijedi im 7 utakmica nakon reprezentativne pauze, ne toliko jakih osim Liverpoola I Atletico M, ali opet to je utakmica svakih 3 dana gdje će se vidjeti koliko je jaka ova nova Sevilla.  

14 Arsenal

Ovih par sljedećih dana se čine kao prekretnica za Arsenal. I dolaze baš nakon što ih je Liverpool razmontirao 4-0. A sve je počelo tako dobro, riješen je Chelsea, pa zatim I dobar start u sezonu, pojačanja su blistala da bi već krajem mjeseca Arsenal (sa Ozilom I Sanchezom u ekipi, a bez novih pojačanja) bio osramoćen od strane Kloppovih trupa. Uzeti novce, ili napasti još jednom sa trenutnom ekipom. Sa ekipom koja se čini sposobna pobjediti mnoge, ali I izgedati beskrvno I nezainteresirano kao protiv Liverpoola. Pokazali su točna omjer kvalitete kad igraju momčad iz Lige prvaka protiv momčadi iz Europa League. Sa izgubljenih 6 bodova u prva tri kola dvojio sam staviti ih uopće na listu ili ne, ali dajem im priliku da kroz sljedeći mjesec koji osim gostovanja kod Chelsea ne donosi neka druga zvučna imena pokažu da je ovo bio samo jedan (od mnogih) loših dana.  

13 Tottenham

Siromašan prijelazni rok, par krivih koraka, te ne osobito dragi kolovoz za Harryja Kanea razlog su za brigu kod Pochettina. Dobra igra se kratko pamti, rezultat ostaje puno bolje upamćen, znaju to dečki s White Hart Lanea nakon utakmice s Chelsea-em. Kombinacija malo lošijeg starta u sezone I teške grupe u Ligi prvaka možda ispadne sasvim dobro za Tottenham – ispadanjem iz Lige prvaka I potpunim posvećivanjem domaćem natjecanju. Dvoboj s Dortmundom će reći dosta toga.

12 Man City

Puno se pričalo, puno se trošilo ali ovaj put smisleno. Kupnja tri nova beka dovoljno govori koliko je Pep povjerenja imao u staru bekovsku garnituru. Bernardo Silva će takodjer dobiti svoju rolu, ali ono što je stvarno nedostajalo City-u su bekovi I nekako mi se čini da ova ekipa ima najveći potencijal u Engleskoj. Nije to još ni blizu gdje bi trebalo biti, škripi puno toga I nedostaje jedan pravi veznjak (zdravi Gundogan) ali

11 Borussia Dortmund

Teško je smjestiti Dortmund negdje na ovu listu, pogotovo u trenucima kad se prijezni rok bliži kraju. Dembele je otišao, za Aubu nitko ne zna gdje će niti hoće li igdje. Momčad je godinu starija, čak I bez Dembelea se to čini kao bolja momčad nego ona koja je lani krenula u sezonu. Gotze se vratio, novi trener je tu, u Ligi I Kupu suverene pobjede, dok je jedina mrlja sa starta sezone poraz od Bayerna u Superkupu. No opet, očekivano iako je lako moglo otići I na stranu Dortmunda. Jako teška grupa u Ligi prvaka (Real I Tottenham) će vrlo brzo reći dal je ovo preniska pozicija za Borussiu.  

10 Liverpool

Gol Watforda u sudačkoj nadonadi oduzeo je Redsima briljantan početak sezone. Nimalo bezopasni Hoffenheim je apsolviran u CL, u Premier ligu se krenulo sa 2-1-0 uz razbijanje anemičnog Arsenala za miran doček reprezentativne pauze. Salah je pun pogodak, ali I dalje su sve oči uprte u Coutinha I njegov ostanak I odlazak sa Anfielda. U vezi Liverpoola će puno toga biti jasnije kad krene Liga prvaka, kad se otvori drugi front preko tjedna, a za vikedn čekaju uvijek nabrijani WBA, Stoke I slični klubovi koje Liverpool nikad nije volio. Arsenal I ostali iz Top6 nikad nisu bili problem za Liverpool, problem je bila motivacija I rezultati protiv ostalih.

9 Atletico M

Atletico je tek krenuo u sezonu, samo dvije utakmice u kojima su se uspjeli jednom poskliznuti (remi kod Girone), ali najveća pobjeda za njih je zadržavanje prošlosezonske ekipe. Theo je otišao u Real Madrid, ali on kao da nije ni bio tu, Vitollo je stogao, ali zapravo još nije…sve u svemu, znamo da su bili jaki, znamo da će ove sezone biti slično, ali tek čekamo kako bi se uvjerili u to. Uz Chelsea, imaju najteži mogući raspored u rujnu (Valncia, Sevilla, Bilbao, Leganes u ligi te Chelsea I Roma u CL) tako da ćemo već za 30-ak dana znati puno više.

8 Chelsea

Kod Chelsea se, kao I kod Barcelone, po meni neopravdano stavljaju upitnici I nagovještava određeno crnilo. U klupskim prostorijama nije sve bajno, ali na terenu se nije puno toga promjenilo u odnosu na prošlu sezonu. A svi se sjećamo kako je ona uspješna bila. Nema više Matića, kadar nije širi nego lani (a trebao bi biti), ali I dalje je to ekipa koja može pobjediti svakoga u engleskoj. Pa I šire. Sezona nije najbolje krenula, poraz u superkupu, pa odmah nakon I užasan start u Premier ligi. Medjutim, dvije vezane pobjede su vratile mir na Stamford Bridge iako igra protiv Tottenhama nije bila najbolja.

Kraj prijeznog roka, ali I enormno teški raspored u 20 dana rujna (Leicester, Stoke, Arsenal, Atletico M, City) će nam dati neke odgovore vezane za Conteovu družinu.

7 Monaco

Prvotno sam ih mislio staviti niže, ali razmontiravanje Marseille-a me natjeralo da ih nagradim sedmim mjestom. To i fantastična prošla sezona. Očekujem pad, ali sve zbog nemilosrdnog prijelaznog roka. Mendy, Silva, Bakayako, pa I Mbape i/ili Lemar najvjerojatnije bi nedostajali i Real Madridu, a kako neće Monacu. U Ligue 1 se to zasad ne osjeti, Pojačanja, za neka od njih nismo ni čuli do ove sezone, su odradili savršen ulaz u sezonu. 4-0-0 skor uz gaženje uvijek neugodnog Marseilla za kraj mjeseca se čini kao savršen start. Da nije bilo poraza od PSG u Superkupu tako bi i bilo. Opet puno sreće na ždrijebu Lige prvaka iako su RB I Porto dosta nezgodni protivnici. Pričekajmo kraj prijelnog roka da vidimo tko će fantastičnom Jardimu ostati na raspolaganju.

6 Juventus

Kao I inače, malo sporiji star u sezonu u režiji Stare dame. Bonucci nedostaje, to se jasno vidjelo I protiv Lazio u Superkupu, ali I protiv Genoe u ligi. Par pojačanja, čisto da se dodatno proširi kadar pokazuje vjeru u prošlosezonsku ekipu. Malo se toga odigralo da bi donosili neke ozbiljnije zaključke, tek će sljedeći mjesec (gostovanje u Barceloni prije svega) pokazati malo bolje kako ove sezone diše Juventus.

5 Man United

S dva pojačanja se zasad pogodilo, Matić I Lukaku su zauzeli svoje pozicije I drže United na vrhu Premier lige. Treće pojačanje (Lindelof) je u pripremama pokazao određene slabosti, ali on bi I tako trebao biti na rubu prve postave. Slabi protivnici ili jaki United, još uvijek nismo sigurni no utakmica superkupa protiv Reala je pokazala da United ima još dosta toga gdje se može poboljšati. Rujan na papiru izgleda dosta lagano za Mourinha, vidjet ćemo koliko će dugo ostati neokrznut u Premier ligi.

4 Barcelona

Nije Barcelona zaboravila igrati, niti je Neymar bio taj koji je jedini nešto mogao napraviti u prošlogodišnjoj ekipi Blaugrane. Slabiji jesu, ali Dembele će nadomjestiti dobar dio golova I poteza koje je imao Neymar. Veći problem po meni kako nadomjestiti sve tromiji vezni red – nijedan veznjak nije na razini koja se od njega očekuje trenutno, ne bih rekao da su poziciju desnog beka riješili, a ni Umtiti neće stići ispraviti sve greške koje Pique napravi. Barem ne u bitnijim utakmicama. Možda je Paulinho rješenje, a možda se u Barceloni trebaju nadati u čudo do kraja prijelaznog roka. Ali da je kraj svijeta kako se piše, to sigurno nije.   

3 PSG

PSG je hot, svi pričaju o Neymaru ali isto tako svi znaju da za biti na vrhu treba pobjediti najbolje. A to su utakmice koje za parižane stižu tek na proljeće. U ligi šetnja još uvijek, uz pobjedu nad Monacom u Superkupu rezultat je zasad 5-0-0. Stavljam ih ispred Barcelone više zbog transfera koji su napravili nego radi igre koje pokazuju. Sljedeći mjesec ih čeka Lyon doma, te poslastica - Bayern M u Parizu. Monaco je furiozno krenuo u sezonu, bilo koji krivi korak u Ligi je nedopustiv za PSG.

2 Bayern M

Najbitniji transferi su obavljeni prije svih ostalih, pojačanja iz Bundeslige su već stigla I uklopila se u bavarsku mašineriju. Prvi ozbiljan protivnik je riješen, ali ne lako (Dortmund, Superkup), Lewa je već krenuo trpati. Od Bayerna se nista drukčije nije ni očekivalo. Neugodna gostovanja im slijede u rujnu (Hoffenheim, Schalke, Hertha) te naravno sudar sa PSG-om u Ligi prvaka.  

1 Real M

Nisu samo pobjede dovele Real Madrid na vrh ovog popisa – lakoća kojom igraju, širina kadra, mogucnost da protiv Barcelone uđu u utakmicu I odnesu sigurnu pobjedu bez Casemira, Ronalda, Balea, igra protiv Uniteda (tek se kasnije vidjelo koliko je jak zapravo United). Neki novi klinci koji rješavaju utakmice, klinci koji su dosad bili samo veliki talenti a sad zbog njih nije jednostavno naći mjesta za Ronalda kad se vrati nakon suspencije. Da ne bude sve perfektno, pobrinula se Valencia ali ni taj remi uz 4 sigurne pobjede ne mijenja dojam koji kaže da je Real trenutno za koplje ispred svih ostalih.

Power Rankings - Kolovoz 2017 Top 15
Nastavljamo sa Top 15: 15 Sevilla Nedovoljna sigurnost protiv turaka u kvalifikacija za Ligu prvaka te prosipanje dva boda doma protiv Espanyola na startu Primere razlog su zašto su ovako nisko. Sa pojačanjima koje su doveli ovoga ljeta, igračima koji se u Primeri odlično snalaze, trebali bi biti puno bolji. Slijedi im 7 utakmica nakon reprezentativne pauze, ne toliko jakih osim Liverpoola I Atletico M, ali opet to je utakmica svakih 3 dana gdje će se vidjeti koliko je jaka ova nova Sevilla. 14 Arsenal Ovih par sljedećih dana se čine kao prekretnica za Arsenal. I dolaze baš nakon što ...
Power Rankings - Kolovoz 2017 Top 15
Nastavljamo sa Top 15: 15 Sevilla Nedovoljna sigurnost protiv turaka ...

Respekt: Raul10, ivan-cro, BruceWayne, peropex,

Ne slažem se: peropex,

08/2017
Tribina hipoteza...

Kažu da je najteže krenuti.

Probat cu napraviti, i nadam se svaki mjesec ažurirati, Power Rankings za Top 20 europskih klubova. Mislim da je ovo “europskih” suvišno, nisam siguran dali se itko osim europljana može uključiti u ovu utrku (nadam se da uskoro slijedi i jedna tema u vezi toga, nevezano za Power Rankings), ali neka ostane tako zasad.

Za početak rubrika “Vrijedi spomenuti” gdje ću svaki put spomenuti neke koji su na rubu ulaska u Top 20, neke koji su se očekivali u tom društvu ali forma im je takva da su ipak ostali van ili neke koji su kvalitetom daleko od Top 20, ali jednostavno imaju super run koji vrijedi spomenuti.

VRIJEDI SPOMENUTI

Nice – Jako naporan mjesec, čak 8 utakmica (1-0-3 Liga, 2-0-2 CL) od kojih je jedina svijetla točka izbacivanje Ajaxa iz CL. Prijelazni rok još nije gotov tako da bi mjesec za Nicu mogao završiti još i gore. Prva sljedeca prepreka za njih u rujnu je sudar sa prvakom Monacom. Po prošlosezonskim rezultatima pritajeni kandidat za Top20, ali trenutno ni blizu. Favre mora bolje od ovoga.

Inter – Iako su startali 100%-tno, a i po kvaliteti rostera vjerojatno spadaju u Top 20, zasad ih ostavljam van. Igra u prvih 60 minuta protiv Rome kažu da je još mnogo toga neposloženo u Interu. Kad se uigraju Cancelo I Dalbert, situacija bi se trebala dosta popraviti, a sljedeći mjesec ih čeka izrazito lagani raspored (Spal, Crotone, Bologna, Genoa) u ligi. Vjerojatan ulazak u Top20 već nakon rujna. Iako s Interom nikad nije sigurno. Najveće pobjede su im ostanak Perišića i Icardija te brzo uklapanje Skriniara u prvi sastav.

Lyon – tu negdje, na rubu. Nešto slično njihovoj borbi sa Monacom I PSG-om. Tu su negdje iza, ali uvijek na sigurnoj udaljenosti. Nakon 4 kola su uspjeli vec dvaput remizirat, znači 4 boda zaostatka je već tu. I dalje dosta bolji od Marseille-a recimo koji se propisno osramotio protiv Monaca. Ne pretjerano težak rujan, a pogotovo sudar sa PSG-om će reći zaslužuju li ovaj novi Lyon biti unutar Top 20.

Porto, Benfica, Sporting – zasad van, barem dok ne krene Liga prvaka. Slično vrijedi za ostale klubove van liga Petice. Benficu ni u rujnu ne čekaju neki prezanimljivi protivnici, dok Sporting i Porto, osim međusobne utakmice u Ligi imaju I sudare sa Barcelonom, odnosno Monacom u CL.

Njemačka – pričekajmo da rujan završi, tek su odigrana dva kola Bundeslige. Hoffenheim je za lanjski nastup zaslužio da bude negdje pri vrhu, ali odlasci najbitnijih igrača u Bayern M su ipak utjecali na njihove nastupe (Liverpool). Možda baš protiv bavaraca sljedeći mjesec dokažu suprotno.

Španjolci – Bilbao je imao siguran ulazak u Europa League, malo manje sigurno u ligi. Početak EL I utakmice sa Atletico M I Valencia-om u ligi će pokazati pravu sliku baskijskog ponosa. Slično kao I za Vilarreal koji bi sa serijom malo lakših utakmica u rujnu mogao isprati gorak okus sa starta sezone (0-0-2). Valencia je s druge strane pokazala da su možda pogodili s pojačanjima ove sezone, pobjeda kontra Las Palmasa i remi kod Real Madrida su više nego su se nadali za prve dvije utakmice sezone.

St Etienne – dao sam im priliku da protiv PSG-a pokažu koliko su dobri, međutim zasad ćemo ovaj start (3-0-1) opisati više kao dobar start nego kao rezultat odlične ekipe. Dali su odlični ili ne, pokazat će relativno lagani raspored u rujnu a pomaže i činjenica da ne igraju u euro natjecanjima ove sezone. Da su ušle one dvije kontre protiv PSG-a, tko zna kako bi se ta utakmica privela kraju.

Top 20

20 Real Sociedad

Ovo je više kao nagrada za 2-0-0 start u ligi, za pobjede nad dvije ekipe iz srednje-gornjeg spanjolske lige (Celta u gostima te sigurna pobjeda nad Vilarrealom). Neće im biti lako ostati u ovome društvu jer sljedeći mjesec između ostalih idu na megdan Zenitu (EL) i Valenciji, a doma dočekuju Real Madrid. 

19 Milan

Pozitivna priča ljeta svakako. Ali, ima tu još dosta uigravanja da bi sva ta imena došla do stadija kad ih nazivamo ekipom. I dalje je dijete iz akademije prvi napadač, I dalje igru nose igrači koji su je nosili i lani. 4 pobjede u kvalifikacijama Europe League i dvije u ligi čine savršen skor, ali da bi tako I ostalo ekipa se mora uigrati. Već protiv Cagliarija je bilo blizu prosipanju prvih bodova. Europa ne bi trebala predstavljat problem Milanu, a ni općenito mjesec rujan u domaćem natjecanju ako sve bude kako treba. Lazio u gostima se čini kao najteže iskušenje za rossonere.

18 Roma

Još uvijek ispred Milana, pa čak i Intera koji ih je porazio prije par dana. Porazio, ali ni blizu nadigrao. Roma je mogla riješiti utakmicu s par razlike do 60.minute. Na njihovu žalost nije, a to je Inter iskoristio. Rudiger nedostaje ali ne koliko Salah. Dali će ga sa nekim zamjeniti (Mahrez) će nam uvelike pomoći oko odgovora koliko daleko može Roma ove sezone. Milan I Inter su opasno blizu. Takodjer treba pogledati kako će se uklopiti najnovije pojačanje (Schick). Možda I najveći strah za ovu ekipu Rome je koliko će im nedostajati Spaletti.

17 Napoli

Možda su mogli (trebali) biti I bolje pozicionirani na ovoj ljestvici. Nice su riješili relativno lagano, prvenstvo su otvorili sa dvije pobjede. Iako, prvo poluvrijeme protiv Atalante nije bilo baš kakvom su se nadali. Relativno lagan rujan s dvije prolazne utakmice u Ligi prvaka te Lazio u gostima daju nadu u produžetak serije, a samim tim I skok na našoj tablici. Mislim da će oni, barem u početku sezone ići samo prema gore na našoj ljestvici.

16 RB Leipzig

Ovdje su najviše zbog prošlosezonskog nastupa ali i zbog uspjeha (zasad) u zadržavanju svojih ključnih igrača iz prošle sezone. Dajmo im priliku da pokažu da su jednako dobri i na dva fronta. Monaco i Besiktas su protivnici baš po mjeri, jedan malo jači, drugi malo slabiji od njih te će se tu vidjeti koliko je jak RB, koliko će patiti Bundesliga. Poskliznuli su se već protiv Schalkea u ligi, ostaje nam za vidjeti jel to bila samo anomalija ili će se takve stvari ove sezone događati češće.

Power Rankings - Kolovoz 2017
Kažu da je najteže krenuti. Probat cu napraviti, i nadam se svaki mjesec ažurirati, Power Rankings za Top 20 europskih klubova. Mislim da je ovo “europskih” suvišno, nisam siguran dali se itko osim europljana može uključiti u ovu utrku (nadam se da uskoro slijedi i jedna tema u vezi toga, nevezano za Power Rankings), ali neka ostane tako zasad. Za početak rubrika “Vrijedi spomenuti” gdje ću svaki put spomenuti neke koji su na rubu ulaska u Top 20, neke koji su se očekivali u tom društvu ali forma im je takva da su ipak ostali van ili neke koji su ...
Power Rankings - Kolovoz 2017
Kažu da je najteže krenuti. Probat cu napraviti, i nadam ...

Respekt: Raul10, ivan-cro, DDR16, Losovius, BruceWayne, peropex,

Slažem se: DDR16,

Mislim da bi bilo dobro da koristiš naš indeks snage pa napraviš komparaciju tko ti se čini da je precijenjen, tko podcijenjen... - Losovius, 29.8.17. 12:50, 0 0 0
Sljedeći put, kad se odigra "dovoljan" broj utakmica. Sad je još prerano, neki su odigrali 2 utakmice dosad, neki po 8. - Otaner, 30.8.17. 22:24, 0 0 0
10/2016
Infantinov prijedlog; najbolja opcija za SP ili postoji bolja alternativa?

Najava Infantina o mogućem povećanju broja sudionika World Cup-a može se sagledati iz nekoliko kuteva.

U drugoj dijelu analize ćemo sagledati pitanja oko organizacijskim problema koje nosi veci broj sudionika i o mogućem sustavu natjecanja. Za početak recimo nešto o samoj ideji proširenja i kakav je trenutak za napraviti taj potez.

Za World Cup 2026 još uvijek nije određen domaćin. Nije ni trebao biti, ali zanimljivo je da je rok za odluku pomaknut. Zanimljivo je i to da je najveci favorit netko iz CONCACAF saveza (USA, Canada, Mexico). Azija ce biti domacin 2022.god (Qatar) tako da nitko iz te federacije nema pravo natjecati se za domaćinstvo, a vrlo je malo vjerojatno da ce netko iz terceta Africa/LATAM/Oceania dobiti priliku ugostiti 48 ekipa. Europa je domaćin 2018. godine u vidu Rusije tako da ni UEFA po meni nema prevelike šanse ugostiti ovo natjecanje.

Puno veci involvment SAD-a u svjetski nogomet posljednih godina (ne samo kroz FBI-eve akcije kontra bivšeg vodstva FIFA-e) ali I veliki planovi oko proširenja sve jače MLS daju naslutiti da ce domaćini ovog natjecanja zajednicki biti USA i Canada.

USA koja je pred par mjeseci ugostila Copa Centenario bi i sama mogla osigurati minimalno 15 stadiona potrebnih za održavanje ovako velikom natjecanja. No, nekako mi se čini da bi zajednička organizacija USA/Canada bila učinkovitija zbog činjenice da će se iskoristiti stadioni u velikim gradovima u kojima se može napraviti maksimalno što se tiče marketinških aktivnosti, a usput uključiti i gradove tipa Montreal, Vancouver i Toronto sa kanadske strane granice.

Još jedna od velikih prednosti sjevernoameričke zone je njezina fleksibilnost što se tiče vremenskih zona, tj mogućnost da se u jednom danu odigraju čak i do 4 utakmice s tim da prva na istoku ne počinje prije 15h, a zadnja na zapadu ne poslije 21h. U takvom bi se rasporedu sve četiri utakmice odigravale u različitom terminu, tj sve bi bile prenošene bez tv preklapanja. Na kraju krajeva, to je ono što je najbitnije u cijeloj ovoj priči. Ako se i ide prema proširenju, ono nema smisla ako ce natjecanje i dalje trajati približno isto, ako ce TV kuce i dalje imati sličan broj utakmica za prenošenje, sličnu količinu vremena za reklamni sadržaj itd.

Drugo pitanje, vezano za kvalitetu natjecanja, odnosno moguće razvodnjavanje iste mislim da i nije toliko bitno.

Svi smo svjedoci osjetno niže kvalitete nogometa na EURO 2016 u usporedbi sa prijašnjim europskim prvenstvima. Kad kažem svi, naravno da karikiram - uglavnom mislim na populaciju ljudi koji intenzivnije prate nogomet. Tu ne mislim na sezonske navijače ili kao što je u Hrvatskoj slucaj, na veliki broj ljudi koji odjednom u tim par tjedana zavole nogomet i imaju potrebu pratiti reprezentaciju i komentirati svaku vijest, bojati tornjeve u nacionalne boje i slicno. Takvih je puno više, takvih koji generiraju “dodatne klikove”, dodatnu posjete za mnoge od sponzora velikih natjecanja. Njima kvaliteta nije bitna, njima je bitnije da je igrala njihova ekipa, da se priča o Islandu, što je neki igrač objavio na twitteru... Na kraju svega, sve te jako dobro isplanirane akcije dovode do toga da je u cjelokupni događaj uključeno sve više i više gledatelja, konzumenata, odnosno da se reklame vrte pred puno vecim brojem očiju. Naravno da jako simplificiramo stvari ovako postavljajuci pricu, ali sve to zajedno dovodi do onog ultimativnog cilja, povećanja prihodovne strane. Što se toga tice, teško da će pad kvalitete nadjačati potrebu za dodatnim prihodima.

Popularizacija

Definitivno, to je jedna od najpozitivnijih stvari ovakvog proširenja. Da li će to samo po sebi donijeti dodatni razvoj nogometa u nekim zemljama, teško je reci. Takve stvari više ovise o stanju u tim slabije razvijenim zemljama jer nastup na svjetskom prvenstvu je samo poticaj da se krene u dodatni razvoj. Da bi se proces dovršio, odnosno bio konstantan, puno je bitnija politička i ekonomska stabilnost. Hrvatska relativno često nastupa na velikim natjecanjima. Da li je to automatski dovelo do razvoja nogometa u Hrvatskoj?

U svemu navedenom u uvodu ima neke istine, pa tako i u izjavi da je ovo trik za skupljanje glasova. To je neminovno, ali takve situacije ce uvijek biti aktualne sve dok se ne promjeni način glasovanja o bitnim temama, sve dok se vrijednost glasa ne bude odredivala rezultatom (sportski i komercijalni), a ne samo činjenicom da je netko clan EUFA-e ili FIFA-e.

Malo o mogućem sustavu natjecanja

Infantino predlaže odigravanje pretkola grupne faze nakon kojeg bi se 16 momčadi oprostilo od Mundijala vec nakon prvog poraza. U skupine bi se plasirale 32 momčadi, baš kao u dosadašnjem formatu, a nakon razigravanja u skupini, slijedile bi utakmice na ispadanje.

Ako ste se plasirali na završni turnir, znači da ste dobili priliku odigrat barem tri utakmice u grupnoj fazi natjecanja. To je činjenica koja je na snazi vec 66 godina kad su u pitanju završnice svjetskih prvenstava. Ukoliko prođe prijedlog Infantina onda bi bilo neozbiljno reci da se završni turnir proširio na 48 momčadi. Prije bi se moglo reci da se dodao još jedan, završni krug kvalifikacija.

Trenutni sistem natjecanja broji 32 ekipe, 8 skupina po 4 momčadi. Ukupno imamo 64 utakmice od čega ih je 48 grupne faze i još 16 u završnici (15 ako se ukine utakmica za treće mjesto).

Turnir najčešće traje 31 dan pri cemu je dovoljno 12, pa čak i manje (10) stadionina za održavanje takvog natjecanja.

Bilo kakvo proširivanje grupa ne dolazi u obzir. Natjecanje sa 40 sudionika pri cemu bi oni bili podjeljeni u 8 grupa po 5 ili natjecanje sa 48 sudionika gdje je podjela 8 grupa po 6 iziskuje preveliki broj utakmica u grupnoj fazi. U prvom slucaju to je 80 što je porast ukupnog broja utakmcia za 50% uz porast broja sudionika od samo 25%.

U drugom slucaju kada se broj sudionika poveca sa 32 na 48, dakle za 50%, ukupan broj utakmica se poveca za nezamislivih 112,5 % (ukupno 136 utakmica).

Ono što ostaje kao alternativa je završni turnir sa 12 grupa po 4 momcadi. Više grupa znaci i više utakmica ali opet ne toliko koliko bi ih bilo u sustavu gdje u jednoj grupi imamo 5 ili 6 momcadi.

Ukoliko bi u nockout dio natjecanja prolazili po dva najbolja iz svake grupe + 8 najbolje treceplasiranih imali bi ukupno 104 utakmice što je povecanje za 62%. Ovakav sustav natjecanja bi tražio otprilike 44 dana, uz 15 stadiona.

Postoje i neki detaljni koji bi mogli još smanjiti broj dana/utakmica: ukoliko bi se igrale 4 utakmice dnevno (moguce u SAD-u) te druga situacija gdje bi u nockout dio natjecanja prolazili samo prvoplasirani iz grupa + 4 najbolja drugoplasirana.

Svi ovi sustavi su relativno jednostavni za pracenje prosječnom gledatelju. Ono o čemu se jako malo govori je jedna potpuna promjena sustava s grupama, ne toliko revolucionarna ideja ali opet ideja koja nije previše korištena na nogometnim natjecanjima.

48 momcadi bi se podjelilo u dvije jednako snažne grupe od po 24, nazovimo ih A i B. Svaka od tih grupa bi se podjelila u 4 jakosne skupine po unaprijed određenim pravilima. Svaka momcad na turniru, dakle sve članice grupa A i B bi trebala odigrati po 3 utakmice i to: ako je momčad iz prve jakosne skupine igrala bi protiv jedne momčadi iz svake od ostalih jakosnih skupina unutar svoje grupe (A ili B). Tako isto bi momčad iz cetvrte jakosne skupine igrala protiv jedne momčadi iz prve, jedne iz druge te jedne iz treće jakosne skupine. Ne toliko različito od današnjeg sustava natjecanja. Najveca je razlika što bi svih 24 momcadi bile poredane na jednoj tablici pri cemu bi prvih 8 (ili 16) izborilo eliminacijski dio natjecanja u kojem bi igrale prvoplasirana momcad sa ljestvice protiv osmoplasirane i tako dalje. Nakon tog prvog eliminacijskog kruga za skupinu A pobjednici bi se križali sa pobjednicima prvog eliminacijskog kruga skupine B u sada vec cetvrtfinalu svjetskog prvenstva.

Na ovaj način bi se također izbjeglo taniranje u zadnjem kolu jer nije isto ako ste prvi ili 5 na ukupnoj tablici, bolje mjesto vam donosi slabijeg protivnika u eliminacijskom dijelu.

Ovakav sistem natjecanja bi zahtjievao 88 utakmica (72 + 16) te donosi mogućnost izravnog TV prijenosa dodatnih 12 utakmica jer se utakmice zadnjeg kola ne moraju igrati u istom terminu. Više utakmica, veća monetizacija. U sustavu gdje se mogu odigravati 3 utakmice dnevno cijeli turnir bi trajao oko 43 dana, a ukoliko je moguce igrati 4 utakmice dnevno turnir se može smanjiti na manje od 39 dana. U odnosu na današnjih 31 to i ne zvuci previše.

Sveukupno gledano, povećanje broja sudionika svjetskog prvenstva je nešto što nas zasigurno očekuje.

Osim dodatne popularizacije već sad najpopularnijeg sporta na svijetu zasigurno ćemo osjetiti i osjetni pad u kvaliteti nogometa na završnom turniru, no to je nešto preko čega će prosječni nogometni gledatelj relativno lako preći. Jednako kao i preko 24 ekipe na zadnjem EURO-u s kojega već sad umjesto lošeg nogometa većina ljudi pamti kako je zasjao tamo neki Renato Sanches, kako je C. Ronaldo napokon osvojio nešto sa Portugalom ili kako je cijela nacija pokušala obojiti Eiffela u crven-bijeli-plavi.

Ono što zasigurno plaši prosječnog navijaca je da će baš njegova momčad biti jedna od onih nesretnih 16 koji ce na tulum doći, imati loš dan ili dobrog protivnika, te se već tu oprostiti od Mundijala. Zbog toga treba jako ozbiljno razmisliti o alternativnim sustavima natjecanja jer ovaj prvopredloženi je sve samo ne pošten prema svih 48 sudionika.

48 ekipa na SP-u znači potpunu revoluciju sustava grupne faze
Najava Infantina o mogućem povećanju broja sudionika World Cup-a može se sagledati iz nekoliko kuteva. U drugoj dijelu analize ćemo sagledati pitanja oko organizacijskim problema koje nosi veci broj sudionika i o mogućem sustavu natjecanja. Za početak recimo nešto o samoj ideji proširenja i kakav je trenutak za napraviti taj potez. Za World Cup 2026 još uvijek nije određen domaćin. Nije ni trebao biti, ali zanimljivo je da je rok za odluku pomaknut. Zanimljivo je i to da je najveci favorit netko iz CONCACAF saveza (USA, Canada, Mexico). Azija ce biti domacin 2022.god (Qatar) tako da nitko iz te federacije ...
48 ekipa na SP-u znači potpunu revoluciju sustava grupne faze
Najava Infantina o mogućem povećanju broja sudionika World Cup-a može ...

Respekt: cehtunger, Igy77, Sylar, Wizard,

Slažem se: Igy77, Losovius, Wizard, Mihovil0,

sudjeluje vise reprezentacija iz europe i juzne amerike, a sto bi donekle podiglo zanimljivost i kvalitetu natjecanja. - cehtunger, 11.10.16. 14:33, 0 0 0
Problem s tom varijantom s pretkolom je dvojak. Prvo, randomizing faktor postaje ogroman (jer se igra jedna utakmica i odma je ko finale), a drugo - jer moraš prolaziti cijelo ukupljanje i pripreme zbog jedne utakmice što nema smisla - Losovius, 11.10.16. 14:45, 0 0 0
@cehtunger Igrao bi protiv istih protivnika kao u danasnjem sustavu, i danas jakosne grupe određuju tko će ti biti u grupi. Samo danas možeš ispasti sa 6 bodova jer si treci, dok netko može proci sa 3 boda jer zavrsi drugi u svojoj grupi. - Otaner, 11.10.16. 19:40, 0 0 0
Da, i to je upravo problem. Trenutno faktor snage grupe moze utjecat na raspodjelu bodova u grupi, no to nema utjecaj kada se usporedjuje s ostalima. Ovdje bi taj faktor dosao do izrazaja puno vise. Sto bi znacilo da zdrijeb puno vise utjece na ishod - cehtunger, 12.10.16. 9:14, 0 0 0
Ždrijeb uvijek utječe, nekad više, nekad manje. Glavna prednost ovog sustava je "neograničen" broj ekipa, te nepostojanje "najboljih trecih" ili "najboljih drugih", kreći knockout dio natjecanja. Tablica je jedna i najboljih 8 (ili 16) ide dalje. - Otaner, 12.10.16. 10:31, 0 0 0
01/2016
Što mogu napraviti klubovi 'kontinenta' protiv financijskog uzleta s Otoka?

Kažu da papir trpi sve. Pa krenimo, što to točno mogu napraviti klubovi 'kontinenta' protiv financijskog uzleta s Otoka? I kako bi to izgledalo kad bi u tu simulaciju ubacili nama poznata imena, klubove koje svakog tjedna pratimo na maalim ekranima.

Za početak, Superliga je neminovna ako želimo spasiti klupski nogomet. Superliga koja bi imala 24 kluba po nekom mojem ukusu. Broj klubova vas ne smije prepasti, nije neophodno da svatko igra sa svakim tijekom jedne sezone. Naravno, utakmice se igraju kroz cijeli tjedan osim utorka i srijede, po mogucnosti bez preklapanja termina kako bi se što bolje iskoristio marketinški prostor (za razliku od današnje Lige prvaka). Dva dana u tjednu, ne mora to biti utorak i srijeda, namjerno ostavljam slobodnima kako bi se taj dan igrala Liga prvaka, natjecanje koje takodjer mora imati pristup malim ekranima.

Liga ne smije biti zatvorena, ali opet treba omogućiti klubovima koji su u njoj što sigurniji status kako bi se mogla planirati dugoročnija ulaganja. Klubovi koji će popuniti ligu u startu ne smiju biti izabrani samo na osnovu rezultata predhodnih sezona nego I na osnovu brand vrijednosti. Mnogi će reći da je jedan Basel više zaslužio biti u društvu najboljih nego Milan, ali utakmicu Milan – Real Madrid je sigurno lakše prodati nego sudar Basela sa kraljevskim klubom. To je realnost. Iz lige koja sadrži 24 kluba bi svake sezone ispadala dva najlošija koji bi sljedeću sezonu imali zagarantiran nastup u Ligi prvaka.

Drugi rang europskog klupskog nogometa bi bila upravo ta Liga prvaka, možda ne u obliku u kakvom se igra danas. Ovisno o klubovima koji budu izabrani za Superligu I zemljama iz kojih oni dolaze, možda bi eventualno malo promjenili sustav po kojem se popunjava Liga prvaka, odnosno koliko predstavnika dolazi iz koje članice UEFA-e. Dva najbolja kluba iz Lige prvaka bi svake godine zamijenila mjesto sa dva najlošija kluba Superlige. Naravno, klubovi koji se natječu u Ligi prvaka bi I dalje igrali svoja nacionalna prvenstva. Takodjer bi se smanjio broj kvalifikacijskih rundi za Ligu prvaka, pogotovo za nacionalne prvake. Većini prvaka bi dozvolio natjecanje barem u grupama pa čak I pod cijenu većeg broja sudionika.  

Ovdje dolazimo do onog socijalnog aspekta. Marketinška vrijednost lige u kojoj igraju najveći nogometni brandovi današnjice je neusporedivo veća od Lige prvaka u kojoj su najbolji klubovi Schalke, Lazio, Celtic, Feyenord I slični. Nemali dio kolača koji se zaradi preko leđa Superlige mora biti prebačen na klubove koji nisu bili te sreće da budu dio elite. I ne samo to. Jake današnje lige kao što su lige petice će sigurno biti jako oštećene micanjem najboljih svojih eksponata što će im nanijeti veliki financijski gubitak. To se sve mora nadoknaditi, barem prvih nekoliko godina kroz tzv. Fond solidarnosti koji Superliga mora imati. Na kraju krajeva, takav način financiranja mogu pravdati kao ulaganje u bazene iz kojih su I do sada crpili najbolje igrače, a zasigurno se što se toga tiče neće puno promjeniti ni u budućnosti.

Probajmo zamisliti kako bi to izgledalo.

Članovi Superlige bi zasigurno bili klubovi kao što su Real M, Barcelona, Atletico M, Sevilla, Valencia, Bayern M, Borussia D, PSG, Arsenal, Chelsea, Liverpool, Man Utd, Man City, Juventus, Inter, Milan i Roma. Već ovi klubovi, svi članovi Liga petice, čine 17 sudionika. Kak bi se došlo do ostalih 7 sudionika ako planiramo Superligu sa 24 člana? Vjerojatno svaki nogometni poznavatelj ima neko svoje viđenje koji su to klubovi koji su zaslužili kako rezultatima pa tako i ugledom mjesto među najboljima. Dali fascinantna njemačka liga zaslužuje još klubova (Schalke, Wolfsburg), trebamo li dati šansu još nekom fancuskom klubu (Lyon, Marseille, Monaco), te zašto Napoli ili Tottenham nisu u Superligi? Dali su marketinški dovoljno zanimljivi klubovi iz npr Ukrajine ili Nizozemske? Jednako pitanje vrijedi i za kombinacije Porto/Benfica, Fenerbahce/Galatasaray, Zenit/CSKA ili ćemo već u startu zatvoriti vrata takvima? Kakav god odabir bio, mislim da Superliga mora imati barem 7 dodatnih klubova nastavno na listu klubova iz liga petice. Iz dva razloga: smirili ste puno jakih europskih liga jer ste nekima od njih dali priliku da igraju u jednoj ovakvoj ligi, te drugi razlog koji je možda i bitniji – s pozivanjem ovakvih klubova osigurali ste sebi kao top klubu ipak malo mirniju sezonu bez bojazni da ćete ispasti iz lige. Razlika u kvaliteti se možda ne vidi u jednoj ili dvije utakmice, ali u sezoni dugoj 46 utakmica se zasigurno primjeti te sam mišljenja da će se takvi klubovi zapravo iz sezone u sezonu boriti za opstanak.

Nakon kraja ligaškog dijela Superlige bi uveo jednu inovaciju za koju sam inspiraciju našao u rukometnoj Ligi prvaka. U playoff bi se plasiralo 11 klubova od 24 koji su startali sezonu. Zašto neparan broj te zašto baš 11?

Prva četiri kluba bi bila oslobođena prve runde playoff-a što bi zasigurno pomoglo krajem sezone u motiviranju klubova koji su već osigurali vrh tablice. Nije isto ako ste slobodni u prvom kolu playoffa ili ako morate igrati protiv jednog Manchester City-a na primjer. Ostalih sedam klubova koji su kraj sezone dočekali na pozicijama 5. – 11. bi zajedno sa najboljim klubom iz Lige prvaka (drugi rang europskog klupskog natjecanja o kojem ćemo reći nešto više u sljedećem odlomku) igrali prvo kolo playoffa. Pobjednici bi se susreli sa četiri najbolja kluba te bi se nokaut faza natjecanja nastavila kako smo na to i navikli inače.

Liga prvaka, drugi rang natjecanja, bi zamijenila današnju Ligu prvaka i Europa ligu. Samim tim bi morala imati i više članova iako su više manje standardna 24 člana prešla u novoosnovanu Superligu. Moj prijedlog je 64 kluba podijeljena u grupe po 4 koje bi nakon standardnog svatko sa svakim sustava dale 32 kluba koji bi natjecanje nastavili već od kraja studenog (to bi bilo moguće zbog manjeg broja kvalifikacijskih rundi, samim tim i ranijeg početka natjecanja po grupama).

U prethodnom smo odjeljku rekli da najbolji klub Lige prvaka ima priliku zaigrati sa 11 članova Superlige te na kraju sezone i osvojiti naslov najbolje europske momčadi. Da bi dobili taj jedan klub moramo malo promjeniti sustav natjecanja. 32 kluba bi podjelili u četiri jakosne grupe te bi ovisno slobodnim terminima dogovorili koliki se broj kola mora odigrati. Klubovi nisu podjeljeni u grupe, nego su svi unutar jedne lige, tablica je jedna za cijelu ligu, zajednička, pri čemu svaki klub mora odigrati isti broj utakmica protiv suparnika iz svake jakosne skupine. Na primjer, svaki klub mora odigrati 12 utakmica pri čemu su tri protiv nekoga od 8 najboljih klubova, tri protiv klubova iz drugog šešira, te po tri protiv klubova iz ostala dva šešira. Možda se na prvu 12 utakmica čini kao puno, ali sjetite se da smo krenuli već krajem studenog sa prvim utakmicama. Nakon odigranih 12 kola (liga završava u istom tjednu kad završava i ligaški dio Superlige) onaj klub koji je na vrhu ljestvice automaski osigurava promociju u Superligu za sljedeću sezonu, dok u trenutnoj sezoni natjecanje nastavlja u playoffu Superlige. Ovakav sustav natjecanja daje jednu dodatnu draž jer za biti prvi nakon 12 kola odlučivati mogu sitnice kao što je čak i gol-razlika, točnije rečeno svaki bod pa i gol je bitan i nitko ne može riskirati ne nastupajući s najboljim igračima. Za preostalo mjesto koje znači promociju u Superligu bi se došlo kroz standardni nokaut sustav u koji bi se plasirali svi klubovi koji su nakon 12 kola završili u prvih 17 poziciju te bi standardnim rasporedom 2-17, 3-16 itd kroz četiri tjedna došli do finala koje bi iznjedrilo klub koji bi zamijenio pretposljednji klub Superlige.

Kao što danas svaki nacionalni prvak ima priliku postati prvak Europe u nogometu (što u košarci nije slučaj), iako netko za to postići mora proći 4 pretkola, a netko drugi je privilegiran, tako treba omogućiti svim prvacima svojim država da ipak imaju šansu domoći se najvećeg europskog trofeja. Na ovaj način, spajanjem Superlige i Lige prvaka to bi i dalje ostalo moguće.

Drugi dio socialnog aspekta je omogućavanje prosječnim klubovima da se barem jednom sretnu sa nekim klubom iz Superlige. Ovo se rješava vrlo jednostavno, a to je sa ostankom na snazi nacionalnih kup natjecanja u punom sastavu, dakle uključujući klubove koji se natječu u Superligi. To mislim da ne bi bio problem s obzirom na broj utakmica koje imaju članovi Superlige. Taj isti broj se može po potrebi i smanjiti ili povećati, ovisno o dostupnim terminima. Naravno, ovisno i o želji klubova i Superlige kako će balansirati umor igrača i želju što što većim prihodima.

Dalje je samo pitanje u kojem će smjeru bogati klubovi htjeti razvijati Superligu. Ono što ja osobno vidim kao veliku vjerojatnost slično onome što radi NBA, dakle odigravanje par utakmica godišnje na tržištima kao što su USA ili Asia, pa čak I Australia, te kao finalni korak pozivanje u ligu nekih klubova sa tih tržišta. New York ili LA bi bili dobar primjer, kako pojačati svoju ligu komercijalno te kako oslabiti mogućeg protivnika (MLS) koji vjerojatno ima sličnu ideju zatvorene superjake lige, samo je puno dalje od realizacije iste. Slično vrijedi I za kineske ili indijske klubove koji bi se mogli pozvati u Superligu, ali ne umjesto osnivača lige. Ako bi cilj bio Globalna liga, to bi bio potez tek za desetljeće nakon iniciranja Superlige te bi to iziskivalo povećanje broja sudionika. Idealan scenarij bi bio imati u takvoj ligi kroz neko dogledno vrijeme I klubove kao što su River Plate ili Boca Juniors ili nekoga od brazilskih velikana, no sumnjam da oni trenutno mogu platežnom moći pratiti europske starosjedioce.

Sve u svemu, klubovi lagano guraju sami sebe uza zid. Do kad će oni sami izdržati ovakvu situaciju, kad će se većina pobuniti protiv manjine koja je svake godine sve manja, ostaje nam za vidjeti. Jedno je sigurno, čekaju nas zanimljiva vremena.

Kako premostiti Engleski kanal, 2. dio
Kažu da papir trpi sve. Pa krenimo, što to točno mogu napraviti klubovi 'kontinenta' protiv financijskog uzleta s Otoka? I kako bi to izgledalo kad bi u tu simulaciju ubacili nama poznata imena, klubove koje svakog tjedna pratimo na maalim ekranima. Za početak, Superliga je neminovna ako želimo spasiti klupski nogomet. Superliga koja bi imala 24 kluba po nekom mojem ukusu. Broj klubova vas ne smije prepasti, nije neophodno da svatko igra sa svakim tijekom jedne sezone. Naravno, utakmice se igraju kroz cijeli tjedan osim utorka i srijede, po mogucnosti bez preklapanja termina kako bi se što bolje iskoristio marketinški ...
Kako premostiti Engleski kanal, 2. dio
Kažu da papir trpi sve. Pa krenimo, što to točno ...

Respekt: JoHayes13, RayRay, psellus, Paratip, Losovius,

Slažem se: RayRay,

Ne slažem se: Losovius,

01/2016
Što mogu napraviti klubovi 'kontinenta' protiv financijskog uzleta s Otoka?

Kad sam se odlučio na pisanje ove analize, nisam bio siguran koliko će me razmišljanje i stavljanje ideja na papir daleko odvesti. Sad kad imam sve relativno posloženo ili bolje reći kad imam razmišljanja i ideje iz glave prenesene na papir, vidim da mi je ponuđeni prostor ipak premali za obuhvatiti sve što želim naglasiti. Zbog toga ću podijeliti analizu u dva dijela, prvi koji pobliže opisuje situaicije iz pogleda otočkih, ali i kontinentalnih klubova, te drugi dio koji pobliže prikazuje sustav za koji smatram da bi mogao zaživjeti na ovim prostotima uskoro. Pa krenimo.

Europski klupski nogomet je na prekretnici. Nismo rekli ništa novo s tom izjavom. To je nešto što je ponašanjem klubova pa I donošenjem nekih pravila od strane UEFA-e poteklih godina, rekao bih čak I pod pritiskom tih istih klubova, bila za očekivati da će se dogoditi. Sama činjenica da će od sljedeće među 30 najbogatijih momčadi svijeta biti svih 20 momčadi Premiership-a je u najmanju ruku zabrinjavajuća. Probajmo sagledati trenutnu situaciju iz nekoliko kuteva ne osvrći se previse na uzroke zbog kojih je došlo do toga, jer što je, tu je, nego kako bi se trenutna situacija mogla rasplesti u sljedećim godinama.

Kratkoročno gledano, engleski klubovi su u najboljoj situaciji. Ogromne količine novca koji im počinju pristizati sa novim televizijskim ugovorom im mogu samo pomoći u namjeri da svoju ligu učine još spektakularnijom. Nemojmo ulaziti u analize kakva je točno kvaliteta nogometa u EPL. Nije samo kvaliteta ono što danas prodaje nogomet. Nogomet je proizvod I to jako skup proizvod kojega kao I svaki drugi proizvod njegov vlasnik pokušava što bolje unovčiti. Englezi imaju prednost jezika pred njemačkom, talijanskom I španjolskom ligom. Engleski jezik jednostavno otvara mnogo više vrata, a to je danas jako bitno. Tradicija je također nešto što ne možemo zaboraviti, tj način na koji Englezi uspijevaju unovčiti svoju tradiciju. No da ne idemo dalje sa uzrocima, situacija je takva kakva je, novac je tu, a novac je da se troši. Pogledajmo malo po segmentima engleske klubove.

Bez preduboke analize, podijelio bi klubove u dvije skupine. One koji su dosad bili jako bogati te one koji su to tek sad postali.

Prvu grupu čine klubovi koji su posljednjih godina igrali Champions League, dakle top 4 engleska kluba + Liverpool I Tottenham. Naravno da nije lose kad dobijete za istu stvar više novca nego ste ga prije dobivali. No nije sve tako ružičasto za ove “jače” engleske klubove. Jača liga, a to je neminosnost zbog činjenice da I ostali klubovi mogu svaki prijezni rok potrošiti skoro kao I vi što dosad nije bila situacija, čini za jedan klub kao što je Arsenal sezonu puno težom. Napornija sezona znači potrebu za širom lepezom igrača koji kvalitetno mogu odraditi svoju rolu. Pod napornija sezona ovdje ne mislimo na više utakmica jer se broj utakmica neće povećati, povećava se težina protivnika s kojima igrate. Novac jednom Arsenalu ili Chelsea dobro dođe, ali 100 M funti više nego što inače zarade godišnje ne znači puno ako slične cifre dobije svaki klub u ligi. A svim ostalim klubovima u ligi taj novac znači puno više.

Pogledajmo malo sad te ostale klubove, ove koje rade probleme Unitedu i sličnima. Jedan prosječni klub Premiershipa do ove sezone nije mogao zadržati najbolje igrače, pogotovo engleske. Takav klub bi inače bio posložen od uglavnom otočkih igrača sa par inozemnih pojačanja. Sad više nije tako, sad jedan West Ham, Sunderland, Newcastle pa čak I klub koji je na dnu ljestvice ne mora prodavati igrače svaki prijelazni rok. Iako se najbogatiji pojačavaju sve više, razlike između njih I prosječnih klubova u ligi se smanjuju. Sve je više neotočkih trenera u ligi, sve je više I igrača koji nisu sa Otoka što nije još, ali bi trebali podići I kvalitetu igre. Onu kvalitetu s početka teksta na koju se mnogi žale. Nedostatak lucidnosti. Bottom line kako bi rekli, liga je izjednačenija I napornija, trebate imati širok kadar pogotovo ako želite biti na vrhu, a pritom odrađivati I europske obveze. Bez barem 7-8 kvalitetnih igrača više u rosteru nego što ih imaju najbolji klubovi iz Španjolske, Njemačke ili Francuske imat ćete velikih problema izgurati sezone do kraja.

Pogledajmo malo situaciju iz pozicije zadnje spomenutih klubova. Uzmimo za primjer najbolji trojac iz Španjolske te Bayern Munchen I PSG kao nosioce kvalitete u Njemačkoj I Franckuskoj. Kratkoročno gledano, ni njima nije lose. Još uvijek su im primanja jako visoka zbog jako dobro odrađenih marketing aktivnosti u proteklom desetljuću, pogotovo za uvijek dobre na tom polju Real Madrid I Barcelonu. Iako se Španjolska liga izdvaja po mnogima kao jedna sa tehnički najboljim nogometom, visoke pobjede s kojima velikani ispraćaju svoje protivnike sa uvijek popunjenih Camp Noa ili Santiago Bernabeua nam govore da je njihova liga puno manje izjednačena nego je to slučaj u Engleskoj. To im daje za pravo da svoj roster naprave od 15-ak visoko kvalitetnih igrača te po kojom zamjenom uglavnom iz svojih redova. No, gledajući ukupne iznose koje izdvajaju za plaće svojih prvih momčadi, troše jednako, ako ne I više od najbogatijih klubova u EPL. Lakše privlače najbolje zvijezde. Nije ni čudo jer oni svoj budžet potroše na 15 igrača dok jedan Manchester City za isti taj novac mora dovesti 20+ igrača. Nerijtki su bili slučajevi gdje su engleski klubovi, gledano kroz prizmu novca, neke od svojih najboljih igrača (Tottenham kod prodaje Balea ili Modrića) zamjenili sa 5-6 manje kvalitetnih, ali dovoljno dobrih I polivalentnih igrača koji su na jako dobar način proširili roster.

Primjeri Bayern Munchena ili još bolje PSG-a su još izraženiji. Neograničena sredstva, ipak malo obuzdana FFP-om, dozvoljavaju PSG-u da se prošeta svojom ligom sa tako reći 15-16 igrača. Sasvim dovoljno za stvoriti veliku prednost u prvenstvu još prije zimske pauze te čuvati od ozljeda najbolje igrače za najbitnija dva mjeseca sezone, nokaut fazu Lige prvaka. A tamo igra 11 vaših najboljih protiv 11 najboljih jednog engleskog kluba. Jako lijepa situacija za ove klubove.

Za talijanske klubove je možda I najgora situacija. Liga je dosta izjednačena s tim da ipak moramo priznati da je Juventus za razinu iznad ostalih. Dakle izjednačeno je kao I uEngleskoj, I jednako naporno. Da, ali ima jedna bitna razlika, a ta je da u Italiji nema novca ni približno kao u Premiershipu. Oni svoju budućnost vide u nacrnijim nijansama. Od gore spomenutih klubova talijanskim je klubovima najteže doći do grupne faze Lige prvaka čime bi si financijski izvukli sezonu I omogućili si ulaganja za sljedeću. Jedne je sezone to Roma, druge Napoli, treće Inter, pa možda čak I Milan, a svako toliko klubovi poput Lazia ili Fiorentine poremete planove nekome. Jednostavno nitko osim Juventusa nije preplaćen na Ligu prvaka te dugoročna planiranja ne dolaze u obzir. Talijani bi se definitvno najviše trebali zabrinuti nad godinama koje dolaze.

U grupu klubova koje bi opisao jednako kao talijane bi ubacio I sve ostale francuske klubove (Lyon, Monaco, Marseille), sve njemačke klubove osim Bayerna I Dortmunda, I naravno sve španjoslke klubove osim spomenute trojke. Takodjer, jedan Atletico Madrid bi po svim aspektima ovakve analize trebao biti u društvu Seville I Villareala, a ne Real Madrida I Barcelone, ali oni su pozitivan primjer da vas nekoliko uzastopnih godina vrhunskog rada, vrhunski trener te odličan skauting mogu ipak zadržati uz bok najbogatijima. Iznimka, a ne pravilo.

Svi ostali klubovi su, ili će uskoro postati samo plaznici Lige prvaka, klubovi koji teško mogu spojiti dvije sezone u kojima će zaredom stići u četvrtfinale Lige prvaka. Tu ubrajam Porto I Benficu te bilo koji nizozemski ili ruski klub.

Kako dalje?

Pa ako ćemo kratkoročno gledati, oni koji vode glavnu riječ, a to je šačica klubova sa kontinenta te engleski velikani s druge strane (jedni rezultatom I novcem, drugi trenutno samo novcem), nema izrazite potrebe za korjenitim promjenama u sustavu natjecanja.

No, mislim da ljudi koji vode klubove sa komercijalnom gledišta, znaju da je ovaj proces neprestanog sužavanja konkurencije u samom vrhu europskog nogometa nije dugoročno dobar niti za koga. Dugoročno gledano, engleski bi velikani sigurno htjeli više utakmica sa Barcelonom nego sa Aston Villom, a mislim da sličan stav imaju I najbolji kontinentalni klubovi.

Zatvorena liga? Naravno. Ako netko stjera u kut najbogatije klubove Europe, ako I dalje ne budu zarađivali maksimalno koliko mogu, a trenutno su daleko od iskorištavanja svojeg maksimalnog marketinškog potencijala, onda je to neminovno. No, sumnjam da ce do toga doći. Nogomet je I dalje proizvod broj jedan, proizvod koji I dalje ima velike rezerve (SAD, Azija). Gledati na njegovu budućnost samo u dva smjera, gdje je jedan smjer Liga prvaka kakvu imamo danas, a drugi zatvorena liga najbogatijih klubova Europe, nije jedini izbor. Kompromis je potreban ovdje kao I kod bilo čega drugog u životu, pa čak I u poslovnom svijetu. Europa je uvijek imala tu jednu socijalnu crtu puno više izraženu nego ona druga strana Atlantika, strana za koju često znamo reći da puno bolje zna napraviti spektakl I unovčiti svoje sportove. Ta socijalna crta zajedno sa jednim hibridnim natjecanjem poluzatvorene lige te Lige prvaka kakvu poznajemo u današnjem obliku bi mogla odigrati ključnu ulogu u formiranju izgleda europske klupske nogometne scene u sljedecem desetljeću.

Kako premostiti Engleski kanal
Kad sam se odlučio na pisanje ove analize, nisam bio siguran koliko će me razmišljanje i stavljanje ideja na papir daleko odvesti. Sad kad imam sve relativno posloženo ili bolje reći kad imam razmišljanja i ideje iz glave prenesene na papir, vidim da mi je ponuđeni prostor ipak premali za obuhvatiti sve što želim naglasiti. Zbog toga ću podijeliti analizu u dva dijela, prvi koji pobliže opisuje situaicije iz pogleda otočkih, ali i kontinentalnih klubova, te drugi dio koji pobliže prikazuje sustav za koji smatram da bi mogao zaživjeti na ovim prostotima uskoro. Pa krenimo. Europski klupski nogomet je na ...
Kako premostiti Engleski kanal
Kad sam se odlučio na pisanje ove analize, nisam bio ...

Respekt: Chusta, JoHayes13, RayRay, psellus, Paratip, Losovius, Gavran,

Ne slažem se: Losovius,

Visoke pobjede Reala ne govore o neizjednačenosti lige već više o disbalansu po pitanju raspodjele tv sredstava koji je rezerviran isključivo za Barcu i Real.Po pitanju stvarne kvalitete nogometa Primera je daleko ispred svih a Engleska nije pimjer - Lwave, 1.2.16. 23:48, 0 0 0
izjednačnosti već općenitog pada standarda same igre,takike što je u krelaciji sa ogromnim uvozom radne snage(nogometaša i trenera) upitne kvalitete. - Lwave, 1.2.16. 23:50, 0 0 0
Budućnost nogometa je na globalnoj razini vjerojatno na kineskom i sve više američkom tržištu. - Lwave, 1.2.16. 23:51, 0 0 0
Što se tiče talijana oni imaju mali milijun problema a najveći su infrastruktura i zaduženost top klubova.Milan je u 10 godina uspio npr od europskog diva postati patuljak u usporedbi sa Barcelonom jer je klub u omjeru zaduženosti-stvarna vrijednost - Lwave, 1.2.16. 23:54, 0 0 0
skoro na 1:2.Znači da je Milanova vrijednost na 50%duga dok je stvarna vrijednost Barce i Rela na cca 2-3% duga i kroz sezonu dvije će biti 1/1 bez ikakvih dugovanja. - Lwave, 1.2.16. 23:56, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.