Peslolus

Trust, but verify.
Reputacija
3
Bodova
67
Analiza
4
Ocjena
115
Anketa
284
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

05/2018
Tko je najuspješnija momčad Europe?

Za sezonu 2014/2015 doveden je Rafael Benitez. Istinski Madridista. Prekratko je bio na sceni da bi se njegova taktika primila, ali od početka je bilo jasno da on nije ono što Realu treba. Strukture nije bilo. Formacija na papiru je bila 4-2-3-1, ali na terenu je to izgledalo potpuno različito. Bilo je očigledno da se nije slagao s Realovim igračima. Ancelotti je uvijek uspjevao zadržati ležernu i naizgled opuštenu atmosferu na treninzima. Mentalitet kluba je na to pozitivno reagirao. Ne vidim razlog za dodatna obrazlaganja zašto je Benitezova era bila neuspjeh. Neću lagati da me nije, kao dugovječnog navijača Reala, obradovala vijest o njegovu odlasku 4.1.2016. 

Dolazak Zinedinea Zidanea potpuno je reformirao Real. Sustavnost igre nije u fokusu,  u smislu da nema samo jedan način igre. Real Madrid je pokazao svoja pressing izdanja (uz kontrolu posjeda), ali i umjeće otvaranja kontranapada. Kada je na redu bio kontranapad, to se odigravalo po uobičajenom principu, ali uz male promjene. Primjerice, Zidane je u igru vratio poziciju zadnjeg veznog. To je bio prvi njegov ozbiljniji potez. Casemiro je svoj veliki trenutak dobio baš protiv viječnog rivala Barcelone, na Nou Campu. Zidane je “na papiru” koristio 4-3-3. Ali na terenu se ipak odvijalo nešto malo drugačije. Barceloni je dopuštena kontrola posjeda lopte, a krila (Bale i Ronaldo) su se povukli i tako formirali 4-1-4-1. Nije lako interpretirati zašto je ta formacija, u tom trenutku, bila genijalnost. Carlo Ancelotti je protiv Barcelone često koristio 4-4-2 formaciju. Ta formacija je u modrna vremema standard za defanzivu. Baš zato je i koristi Diego Simeone. Ona omogucava postavljanje 2 paralelne linije bloka od 4 igrača (obrana i vezni red). Svaki od tih 8 igrača na čubanje bi dobio svoj mali komad prostora i kada bi lopta tamo došla, taj igrač je vršio pritisak. Kada bi protivnicki ofenzivac vratio loptu nazad (zbog zatvarsnja i nemogućnosti ikakvog prodora), taj igrač bi nastavio paziti na svoj komad terena. Ancelotti je znao organizirati brzu promjenu formaciju, pa tako i otvoriti kontranapad iz te formacije. Ali, protiv ekipe kao što je Barcelona, takav pristup ima jednu izrazitu manu. To je prostor izmedu te 2 linije. Igrači poput Messija i Inieste znaju iskoristiti taj prostor i na njemu stvoriti višak. Zato je u formaciji 4-1-4-1, Zidane iskoristio Casemira za čuvanje tog prostora. Real su svi nahvalili, pa ćak i Barcelonini igrači. Ta utakmica do danas ostaje vrh Zidaneove taktičke pripreme. Casemiro je odigrao odlično, kao i većina Realovaca na terenu. Ubrzo se probio u udarnih 11, a Zidane je na kraju te godine u Madridski trezor donio La Undecimu, 11. naslov prvaka Europe. Druga sezona pružila je nova uzbudenja i neke nove taktičke zamisli. Baza igre postao je pressing i kontrola igre. Na samom kraju sezone (oko travnja) formacija je prebačena u 4-4-2 s veznom linijom u obliku romba/deltoida, tj.4-3-3 s “lažnom devetkom”. Tu “lažnu devetku” igrao je Isco, koji je svojim tehnićkim sposobnostima mogao pridonjeti igrom i dribkingom na manjoj površini terena. Kada bi gledali stvari “by the book”, pri takvom stanju pozicija, bekovi nebi smjeli ići daleko niz teren. Zidane je ipak nastavio koristiti svoje bekove u napadačkoj igri. Ideja je ipak na kraju bila odlična, jer je s njom donio Realu donio naslov i u LaLigi i u Ligi Prvaka. Još jedna stvar koju Zidane radi odlično i na koju valja skrenuti pozornost je rotiranje. Jer jedini definirani put ka kvalitetnom domaćem i europskom igranju je pažljivo doziranje energije svojoj ekipi i izgradnja čvrstog rostera koji funkcionira kao mehanizam. Ako se jedan kotačić pokvari, uskaće drugi. Prošle godine (a i ove) Zidane je postigao zanimljive brojke. Imao je 22 igrača (dakle 2 pune ekipe) sa preko 1000 odigranih minuta na terenu, ali zato ni jednog s više od 2500 min. Ćak ni Cristiano Ronaldo. Portugalace je kod njegovih prethodnika uvijek upisivao izmedu 3000 i 3500 minuta na terenu u sezoni. 

Primjena sličnih obrazaca u bliskoj budućnosti

 Prvo na što bih skrenuo pozornost je Realov problem s osvajanjem LaLige. Svake godine imaju sličan probelm. Dok u Ligi Prvaka praktićki pobjeduju sve što se pobjediti može, u LaLigi se naslovi osvajaju rijetko i teško. U slučaju odlaska Zinedinea Zidanea, kao potencijalni nasljednici spominju se razna imena. Najeazvikanije je ono Joachima Löwa, Njemačkog izbornika. Kao eventualna pojačanja spominju se Salah, Neymar, Lewandowski i ponekad Pjanić. Osobno,  ne vidim potrebu za nekim razvikanim tramsferima. Evo okvirnih razloga...

1-Lewandowski

U ekipi već imaju Benzemu. On, unatoč svojoj lošoj formi po pitanju postizanja golova, još uvijek igra važnu ulogu u razigravanju igre. Igra Cristiana Ronalda, koliko god da je impresivna bez njega u redovima, izgleda još bolje kada je na terenu i Benzema. A prioritet je ipak iskoristiti, što je više moguće, igru Cristiana Ronalda. Ako Lewandowski uspije popuniti Benzeminu taktičku važnost, nema potrebe za takvim potezom. 

2-Neymar

U ekipi je Cristiano Ronaldo. Na poziciji lijevog krila može se naći i jedna od najvećih mladih nada nogometa, Marco Asensio. Ovoga ljeta dolazi i Brazilsko čudo od djeteta, Vinicius Jr. Iako je plan da on nakon priprema ode na posudbu u Flamengo, to se prema pisanjima novijih vijesti neće dogoditi. Još jedno lijevo krilo nebi imalo smisla, još i manje ako se za njega potroši neka vrtoglava cifra.

3-Salah

Na poziciji desnog krila je trenutno Gareth Bale. Iako mediji pišu da je Velšanin na izlaznim vratima, on svojom statistikom to demantira. Činjenica je da je Bale ove godine drugi najbolji strijelac (ako zanemarimo Borju Mayorala) Reala po statisci konverzije. Za gol mu je potrebno oko 130 minuta. To je teško usporedivo s Ronaldove 82 minute po golu, ali puno je bolje od trećeplasiranog Asensia s oko 260 minuta ok golu. Iako je Salah svojom igrom zaslužio promociju u veći klub, mislim da Bale nije zaslužio prodaju.

Zaključak

Ova generacija Real Madrida je zasigurno jedna od najboljih u povijesti sporta. Po meni, potrebna su neka manja pojačanja da bi se cjelokupna ekipa osnažila i omogućio pohod na novu LaLigu. Ako, eventualnim osvajanjem Lige Prvaka za 2 tjedna dodu i do 3. uzastopnog “pehara s velikim ušima” početi će priče o veličini i jačini generacije. Postoje mane u sustavu i potencijal nije potpuno iskorišten. Ali kada bi se ostvarila još poneka dobra sezona, ova generacija bi se mogla svrstati pod najbolju u povijesti.

Real Madrid u 21.stoljeću-2.dio
Za sezonu 2014/2015 doveden je Rafael Benitez. Istinski Madridista. Prekratko je bio na sceni da bi se njegova taktika primila, ali od početka je bilo jasno da on nije ono što Realu treba. Strukture nije bilo. Formacija na papiru je bila 4-2-3-1, ali na terenu je to izgledalo potpuno različito. Bilo je očigledno da se nije slagao s Realovim igračima. Ancelotti je uvijek uspjevao zadržati ležernu i naizgled opuštenu atmosferu na treninzima. Mentalitet kluba je na to pozitivno reagirao. Ne vidim razlog za dodatna obrazlaganja zašto je Benitezova era bila neuspjeh. Neću lagati da me nije, kao dugovječnog navijača Reala, ...
Real Madrid u 21.stoljeću-2.dio
Za sezonu 2014/2015 doveden je Rafael Benitez. Istinski Madridista. Prekratko ...

Respekt: AlanGamola,

Slažem se: AlanGamola,

Ne postoje mane u sustavu kad sami sustav ni ne postoji - baiso, 15.5.18. 11:27, 0 0 0
05/2018
Tko je najuspješnija momčad Europe?

Analizirati ću blisku prošlost Real Madrida. Od strukture igre do samoga modela poslovanja.

Popularna tema u Španjolskoj nogmetnoj javnosti su potencijalna pojačanja Real Madrida i njihova implementacija u sustav igre Kraljevskoga kluba.

Najprije, retrospekcija.  Rezime modernog obrasca poslovanja Reala. U ranim 2000.-ima vladala je tzv.era Galacticosa. U kojoj su Kraljevi kupovali sve što se kupiti moglo. Te su u nekom trenutku posjedovali gotovo sve zvijezde uz čije se ime veže nogomet na prijelazu iz 90.-ih u rane 2000.-te. Figa, Zidanea, “pravog” Ronalda (Ronalda Luiz Nazaria), Beckhama, Morientesa, Roberta Carlosa, Hierra, Gutija, Raula, Seedorfa, McManamana, kasnije Van Nistelrooya, Mihael Owena i Robinha. Stvarno impreisvno! Još vatrenije je bilo u uredu glavnog trenera. U vremenskom intervalu od 1997-2006 kroz svlačionicu Madridana prošlo je ćak 10 trenerskih imena. Neki su bili povijesne nogmete ikone, a za neke većina današnjeg nogometnog puka nije ni cula. Sve je krenulo s Juppom Heynckesom. Veliki nogometni strateg, kojega svrstavam u 5 najboljih svih vremena. Realu je ‘98. donio naslov u Ligi Prvaka, nakon 32 godine. Ta genereacija je osvojia jos 2 naslova, u razmacima po 2 godine; 2000. i 2002. Tada je na klupi sjedio Vincente Del Bosque. To je (doduše diskutabilno) najbolja generacija Reala još od ere Villanoge, Carmiglie i Alfreda Di Stefana. Del Bosque se nije zadržao dugo nakon toga. Tadašnji (a i sadašnji) predsjednik Florentino Perez nagodinu mu je uručio otkaz jer je, kako su pisali tamošnji mediji, osvojio “samo” LaLigu. Istu sudbinu imao je i Fabio Capello; koji je na klupi bio u sezoni 2006/2007. Osvajanje naslova u LaLiga nije zadovoljilo upravu Madridskog kluba (a da ni ne spominjem ispadanje u osmini finala Lige Prvaka od Bayerna nakon 2 super zanimljive utakmice). 

Prekretnica u poslovanju bila je 2009. godina. Tada je novi-stari predsjednik Perez posegnuo duboko u džep i pokupovao novu superekipu. Imena poput Cristiana Ronalda, Kake, Xabi Alonsa i Arbeloe definitvno su pojačala roster Reala. Prvi trener koji je imao priliku kormilariti novim i poboljšanim Real Madridom bio je Manuel Pellegrini. Nije teško izvući zaključak da je ta sezona bila neuspjeh. U Ligi Prvaka nije prekinut niz ispadanja u osmini finala, u Kupu Kralja doživljena je sramota ispadanjem od trećeligaša Alcorona nakoj poraza od 4-0 u prvoj utakmici. U LaLigi je ostvaren solidan broj bodova (96), ali to nije bilo dovoljno za rušenje Guardiola-ine Barcelone. 

Nakon Pellegrinija, priliku je dobio Jose Mourinho. Svojom novom taktikom baziranom na brzim kontrama postavio je temelje modernog Reala. Koliko vam se taj pristup svida, procjenite sami...

https://youtu.be/Uf0tVCs2xFQ

Prva sezona bila je spašena u finalu kupa, kada je nakon jednog od boljih El Clasica Cristiano Ronaldo zabio u produžetku. Drugu sezonu obilježila je LaLiga u kojoj su Mraljevi postavili novi rekord s osvojenih 100 bodova. Real iz te 2011/2012 bio je na trenutke svemirska ekipa, što se vidjelo i u polufinalu protiv Bayerna kada su ispali nakon izvodenja jedanaesteraca. U svojoj zadnjoj sezoni Mourinho i Real potpuno su podbacili u prvenstvu, pogotovo na početku sezone. Ta 2012/2013 je usporediva s ovom sadašnjom. Real je kroz 2 El Clasica osvojio Superkup, u prvenstvu je uzeo 4 boda iz 2 susreta s Barcelonom, a u Kupu ih, bez prevelike muke, izbacio u polufinalu. Ali ništa to sve ne vrijedi kada pogledamo trofeje. Barcelona je osvojila LaLigu, BVB je uspjela obraniti povijesnih 4-1 iz Dortmunda, a Atletico je u napetoj utakmici finala Kupa na Bernabeu slavio nakon produžetka i tako zabio zadnji čavao u ljes karijere Josea Mourinha u Realu. Jose se vratio London, a klupu Real Madrida preuzeo je Carlo Ancelotti. Kasnije je Ancelottijev mandat (barem ta prva sezona) svrstana pod ubiranje meda. Ancelotti je već tada došao kao trener koji bi trebao završiti taj pohod na La Decimu; tj.deseti naslov prvaka Europe. Ancelotti je preuzeo dobre karakteristike Mourinhove igre i poboljšao ih. Mourinhov Real karakterizirali su 4-2-3-1 formacija i igranje obrambenog pressinga. Kada bi protivnik držao loptu na svojoj polovici, 2 igrača (najčešće Ronaldo i Benzema) su pritiskivali i optrćavali kroz obranu. Glavna stavka je bila onemogućiti kvalitetan prijenos lopte u zadnju trećinu i nemogućnost izvodenja zahvata u “halfspace” zoni terena. Prava taktička magija dogadala se kada bi oduzeli loptu i dobili prostor za raazvoj kontranapada. Ronaldo, Higuain/Benzema, Marcelo, Di Maria i netko peti okomitim odigravanjem i savršenom uvježbanošću prolazili su kroz obrane kao “vrući nož kroz maslac”.  Ancelotti je imao malo drugaciji pristup. 

https://youtu.be/f3B_0yvBvMQ

U svojoj orvoj sezoni (2013/2014) prebacio se u 4-3-3 formaciju, ali sa defanzivnim veznim. Ukratko, ideja je bila sačuvati nekakav 5-5 oblik. U fazi branjenja, uigrali su i rotirali nekoliko formacija. 4-4-2, 4-1-4-1 i sl. Prilikom kontre, nazad bi ostajali braniči i defanzivni veznjak (Xabi Alonso) i tako imali poprilično efektivnu obranu, dok bi napadački trio (BBC) i 2 srednja veznjaka (Modric, Di Maria) otišli u protivnički halfspace. Ako bi obrana njihovih protivnika zatvroila kontru; lopta bi se primirila, brzi bekovi bi se povukli prema naprijed i do gola se pokušavalo doći centaršutevima ili eventualno preciznim dodavanjima playmakera (baš te sezone se Modrić promovirao u jednog od najvažnijih kotačića tog Realovog mehanizma). To je funkcioniralo odlično. Real se okitio La Decimom i Kupom Kralja, a u LaLigi ih je vlastita nesmotrenkst koštala naslova. U svojoj drugoj sezoni, plan je bio “ispeglati” mušice iz prve i pokušati osvojiti trostruku krunu. Taktika se morala prilagoditi manjku na poziciji defanzivnog veznjaka, ali nitko nije ni slutio da će baš ona uzrokovati silne probleme u nadolazećoj sezoni. Naime, Xabi Alonso je otišao u Bayern, a tada neiskusni Casemiro prebačen je na posudbu u Porto. Kao ulazni transfer, 80 milijuna € potrošeno je na Jamesa Rodrigueza, vruću robu nakon SP-a u Brazilu. To ga je prisililo na novu varijaciju 4-3-3 formacije. S ofensivnim veznjakom, na čijoj su se poziciji rotirali James i Isco. Više se nije mogao održavati taj 5-5 pristup, ali plan je bio golovima nadoknaditi rupice u obrani. Baš taj disbalans uzrokovao je sezonu bez trofeja i omogućio trostruku krunu rivalima iz Barcelone u prvoj sezoni rada Luisa Enriquea. Na početku je sve teklo glatko, prvi El Clasico pobjeden je uz potpunu dominaciju na terenu i zaustavljanje veznog reda Barcelone. Pred kraj kalendarske 2014. upisan je niz pobjeda od ćak 20 utakmica. Porazom od 4-0 na Vicente Calderonu u siječnju i ispadanjem iz Kupa protiv iste ekipe sve je krenulo na lošije. Sezona je završena bez trofeja, što je po postulatima Perezove politike značilo otkaz Carlu Ancelottiju.

Real Madrid u 21.stoljeću-1.dio
Analizirati ću blisku prošlost Real Madrida. Od strukture igre do samoga modela poslovanja. Popularna tema u Španjolskoj nogmetnoj javnosti su potencijalna pojačanja Real Madrida i njihova implementacija u sustav igre Kraljevskoga kluba. Najprije, retrospekcija. Rezime modernog obrasca poslovanja Reala. U ranim 2000.-ima vladala je tzv.era Galacticosa. U kojoj su Kraljevi kupovali sve što se kupiti moglo. Te su u nekom trenutku posjedovali gotovo sve zvijezde uz čije se ime veže nogomet na prijelazu iz 90.-ih u rane 2000.-te. Figa, Zidanea, “pravog” Ronalda (Ronalda Luiz Nazaria), Beckhama, Morientesa, Roberta Carlosa, Hierra, Gutija, Raula, Seedorfa, McManamana, kasnije Van Nistelrooya, Mihael Owena i ...
Real Madrid u 21.stoljeću-1.dio
Analizirati ću blisku prošlost Real Madrida. Od strukture igre do ...

Respekt: AlanGamola,

Slažem se: AlanGamola,

04/2018
Surfin USA; tko je pobjednik free agencyja?

Iako sam u naslovu naveo ime Toma Bradya, ne mislim da je samo na njemu teret. U rosteru svake ekipe se nalazi 53 igrača i svi oni moraju pridonjeti svojoj ekipi. Quarterback (QB) je dakako najvažniji i na njemu je najveći teret. Patriotsi su na iznenadenje većine promjenili dobar dio svojih igrača. Prije free agencya nitko nije mislio da će se rješiti ćak 4 igrača iz prve postave napada. Da ste prije free agencya pitali navijače Pats-a koji je njihov glavni cilj, većina bi rekla da je to zadržavanje running backa Dion Lewisa u svojim redovima. On je prvi napustio ekipu i otišao u Titans-e. Nakon Lewisa, novu ekipu našao je i Nate Solder koji je potpisao za Giantse. Pogledajmo sada ta 2 odlaska iz perspektive Bradya. 

Problem 1-Running back

Izgubio je prvog running backa, što je ujedno drugi odlazak u 2 godine; nakon što se ista stvar dogodila s Blountom prošle godine.  Naravno, treba dati šansu Whiteu i Burkheadu, pogotovo Whiteu. White je po meni jednako dobar (ako ne i bolji) od Lewisa, postigao je 4 touchdowna u zadnja 2 Super Bowla, te je protiv Atlante zamalo postao MVP. Burkhead nije na razini najboljih running backova lige, ali on može poslužiti i kao wide receiver, što mu diže na važnosti. Ne postoji nijedan opravdan razlog za sumnjati u Bradya po pitanju prilagodbe na svoje nove-stare running backove. Belichickov sustav je očito dovoljno dobro organiziran da može podnijeti prelazak sa relativno velikog RB-a koji se voli probijati kroz protivničku obranu (Blount) na niskog i brzog RB-a. Iako valjda napomenuti da je Blount u 2016. imao nešto više od 200 yarda probijanjem više (bio je na 8.mj lige) od Lewisa 2017. koji je bio na 14.mj. Mislim da running back neće biti veliki problem za Pats-e, tj. da se neće osjetiti pretjerana razlika. Od njihovih RB-eva se ni ne očekuje da budu puno bolji od nekog 10.-14.mj na razini cijele lige. Elita lige će ostati Elliott, Ingram, Gurley, McCoy, Bell, Howard...

Problem 2-ofenzivna linija

Odlaskom Nate Soldera povlači se pitanje o tome tko će štititi Bradya na desnoj strani. Komunikacija izmedu QB-a i ofenzivnog tackle-a je jako bitna u modernom NFL-u, najbolji primjer su Green Bay Packersi. Tamo Brian Bulaga (desni of.tackle) može “amortizirati” pass rush protivničkog secondarya i omogučiti Rodgersu da se odmota na desnu stranu i baci loptu preko vlasititog ramena ili se ćak uputi u scramble niz teren. To je odlično za mobilne QB-ove poput Aaron Rodgersa koji često sreću traže izvan pocketa, ali za tipičnog pocket passera kao što je Brady to nije od presudne važnosti. Njima treba čvrst igrač koji je fizički sposoban pravilno izvesti upute koje mu Brady poruči pomoću šifriranih riječi. Naime, QB stalno svojim linijašima daje upute ovisno o tome što vidi. Može im reći da mu probaju pružiti maksimalnu zaštitu, da klize na desnu/lijevu stranu ili nešto slično. Doveli su centra Luke Bowankoa.

Problem 3-hvatači

Ovo pak može biti pravi problem, a i ne mora. Ako su nas Brady i Belichick išta naučili to je činjenica da se hvatača uvijek može pronaći. Činjenica je da su otišla 2 WR-a s kojima su Bradyeve lopte prošle sezone najviše družile. 

Statistika iz 2017.

Danny Amendola- 61 hvatanje, 659 yarda, 2 TD

Brandin Cooks-65 hvatanja, 1082 yarda, 7 TD

Čini se problematično, ali onda se stvari mogu postaviti i na drugi način. Brady ima Gronkowskog! Bez navodenja ikakve statistike može se vidjeti kako su njih dvojica uvijek sinhronizirani. Tight End je u modernom footballu potpuna drugačija pozicija u odnosu na prije. Često su najbliži hvatači QB-u, pa dobijaju lopte kada obrane zatvore sve ostale koridore. Tom Brady zna da će Gronk uhvatiti loptu ako mu je tamo precizno pošalje, a Gronk zna da će lopta biti u njegovim rukama ako se otvori. Prošle godine je sakupio 1084 yarda hvatanjem, te je ćak 18 puta išao na više od 20 yarda.

Ne zaboravimo činjenicu da se vraća Julien Edelman. Po mnogima najbolji WR cijele lige. Može trčati apsolutno sve rute i ima odličan postotak u “man to man” situacijama. Tu je i Chris Hogan s kojim se mogu spajati sva kratka i srednje duga dodavanja. A u redove Patsa se vraća i Malcolm Mitchell. Nije igrao u 2017.-toj, tako da je tehnićki rookie sezona jedino iskustvo koje ima. 

U medijima se navodi potencijalan dolazak Odell Beckham Jr. To bi zasigurno bila najveća vijest cijelog free agencya i bilo pandan prelasku Kevina zduranta u Golden State Warriorse u NBA-u. Ali ne oćekujem to; Patsi očito žele iskorisiti draft pickove i pripremiti se za budućnost bez Bradya. 

Zaključak

Mislim da Patsima problem neće stvarati ništa od navedenoga. Kao ekipa, Patriotsi moraju poraditi i na obrani. Dosadašnji defanzivni koordinator Matt Patricia je otišao u Detroit i još uvijek se čeka imenovanje njegovog nasljednika. Sve se može rješiti kvalitetnim radom igrača i trenerskog osoblja, kao što je bio slučaj do sada. Ono što je problem (po meni) je njihov pristup, ako je istina da slijede taj pristup o kojemu  pišu mediji. Taj pristup se odnosi na planiranje budućnosti bez Bradya. On će u kolovozu napuniti 41 godinu i nema vremena odgajati novu generaciju igrača. Trebali bi dovesti pojačanja u obrani, te pokušati dovesti OBJ-a i napasti 6.prsten u Brady-Belichick eri. Jer s trenutnim rosterom moglo bi doći do velikih problema u slučaju ozljede npr. Edelmana ili Gronka (ili naravno Bradya) i onda bi im šanse za naslov protiv ekipa kao što su Eaglesi ili Ramsi eksponencialno padaju. Ako svi budu zdravi, ne sumnjam da će Brady donijeti 6. Lombardijev trofej u Boston. Druga ideja, koju promoviraju mediji, je odabir QB-a na draftu i lagano planiranje budućnosti. Navijači Pats-a će sigurno krajičkom oka promatrati Garoppolove partije u 49ersima i pokušaje da opravda svoj veliki ugovor.

Jeli pred Bradyem nesavladiva prepreka u 2018.?
Iako sam u naslovu naveo ime Toma Bradya, ne mislim da je samo na njemu teret. U rosteru svake ekipe se nalazi 53 igrača i svi oni moraju pridonjeti svojoj ekipi. Quarterback (QB) je dakako najvažniji i na njemu je najveći teret. Patriotsi su na iznenadenje većine promjenili dobar dio svojih igrača. Prije free agencya nitko nije mislio da će se rješiti ćak 4 igrača iz prve postave napada. Da ste prije free agencya pitali navijače Pats-a koji je njihov glavni cilj, većina bi rekla da je to zadržavanje running backa Dion Lewisa u svojim redovima. On je prvi napustio ...
Jeli pred Bradyem nesavladiva prepreka u 2018.?
Iako sam u naslovu naveo ime Toma Bradya, ne mislim ...
Patriotsi u sezonu ne ulaze kao prvi ili drugi favoriti za naslov. U AFC su najjači, ali ima nekoliko ekipa u NFC koje im mogu zagorčati život, počevši s Ramsima. - RayRay, 7.4.18. 16:57, 0 1 0
Za Edelmana sam upotrijebio krivi opis kada sam rekao “po mnogima najbolji”. To definitvno nije, definitvno će se većina odlučiti za Browna, Jonesa, Allena, Hopkinsa... Ali Edelmanove partije, kao i partije nekoliko drugih Patsa, - Peslolus, 7.4.18. 19:29, 0 0 0
nisu bazirane na statistici. Tj. ako hoćemomuvidjeti pravu kvalitetu moramo sagledati druge elemente; a ne samo receiving yarde i broj touchdowna u sezoni. Ja osobno mislim da ovo nije ni blizu najtežoj sezoni za Bradya, ali je definitvno situacija - Peslolus, 7.4.18. 19:31, 0 0 0
kompliciranija od prethodne sezone. Svi ovi nedistatci se mogu kompenzirati, ali ukoliko se ne kompenziraju neće doći dalje od AFC finala.Za njih je dobro da je NFC sada osjetno bolji, tj.da će se do eventualnog Super Bowla ekipe medusobno filtrirati - Peslolus, 7.4.18. 19:34, 0 0 0
U AFC-u im mogu parirati Steelersi, ali to je uvijek neizvjesno. Unregularnoj sezoni se križaju s NFC north divizijom. Dakle po nekakvoj logici trebali bi upisati pobjede protiv Bearsa i Lionsa - Peslolus, 7.4.18. 19:36, 0 0 0
04/2018
Tribina hipoteza

Uvod

Ovo je moja prva analiza; te sam se baš zato odlućio za temu kraljevskog sporta. Riječ je naravno o golfu. Za 3 dana očekuje nas početak po mnogima najvećeg turnira godine. Masters Tournament ove godine ima svoje 82. izdanje, a tradicija živi još od 1934. Tada, zahvaljujući Bobby Jonesu i Cliffordu Robertsu osnovan je ovaj veliki turnir. Domaćin turnira je Augusta National Golf Club, sa sjedištem u Augusti, u američkoj saveznoj državi Georgia. Tradicionalno od 1940. turnir se održava prvoga tjedna u mjesecu Travnju. Nagrade su naravno velike, ukupni nagradni fond iznosi ćak 11 milijuna USD, dok će sam pobjednik kući odnijeti 2 milijuna USD. Prekrasno zdanje krasi 18 rupa sa ukupnim par-om na 72. Ukupna duljina terena je 7435 yarda (to je 6799 metara, ali u nastavku teksta ću se koristiti mjernom jedinicom yard). Prava na prijenos dobila je američka televizijska kuća CBS, dok ćete u Hrvatskoj prijenos moći pratiti na TV programu SK Golf.

Golferi

Mastersu će pristupiti 81 profesionalni golfer i 6 amterskih igrača. Svaki od njih zaslužuje posebnu analizu, ali u ovoj analizi obraditi ću favorite i najpoznatije golfere.

Sergio Garcia- Prošlogodišnji pobjednik. 38-godišnji Garcia postao je treći Špankolac koji je osvojio tzv. Green Jacket. Od 1999. nastupa kao pro. 8 puta je predstavljao Europu na Ryder Cupu. Ima 21 medunarodnu pobjedu i 10 na PGA Touru

Jordan Spieth- Pobjednik Mastersa 2015., kada je do samoga kraja bio u prilici postaviti novi rekord po broju udaraca. Nažalost po njega ipak nije uspio, te je završio na 18 udaraca ispod par-a. 2012. je počeo igrati kao pro. Ovog 24-godišnjaka zasigurno ćeka blistava budućnost

Tiger Woods- Globalno najpoznatiji i najomiljeniji golfer. Po mnogima najbolji svih vremena. Na ledima ima 42. godine. Masters je osvajao ćak 4 puta, posljednji put 2005. Dok je 1997. bio najmladi osvajač ikada. Postavio je 20 rekorda i izjednačio 6. Ima 79 pobjeda u karijeri, a uz već spomenuta 4 Masters Tournamenta, osvojio je i 4 PGA Championshipa, 3 U.S. Opena i 3 British Opena. 

Phil Mickelson- 42 PGA Tour pobjede, 11 pojavljivanja na Ryder Cupu za ekipu USA, te ćak 12 Presidents Cup pojavljivanja. U svojoj 48. godini života jošuvijek igra zavidan golf. Masters je osvojio u 3 navrata (2004., 2006., 2010.). Osobno ga smtram najboljim golferom.

Paul Casey- U ožujku ove godine osvojio je Valspar Championship. Na Mastersu mu je najbolji rezultat T4 iz 2016.

Bubba Watson- U 2018. osvojio je Genesis Open, a 2017. je imao 4 top-10 završetka. 11 PGA Tour pobjeda i 3 puta član ekipe Ryder Cupa. Masters je osvojio u 2 navrata (2012. i 2014.). Jedan je od 17 igrača koji su dvapu osvajali Green Jacket.

Ian Poulter- trećom PGA pobjedom na Houston Openu kvalificirao se na Masters, gdje mu je T6 najbolji rezultat. Pred početak turnira u odličnoj je formi.

Jason Day- U siječnju ove godine ostvario je svoju 11-tu PGA pobjedu na Farmers Insurance Openu. Osvojio je PGA Championship 2015. sa rezultatom od -20 (20 under par). Na Mastersu najbolji plasman mu je T2 iz 2011.

Rupe

Teren se sastoji od 18 rupa; izabrao sam 4 na koje smatram najzanimljivijima za gledateljstvo

  • 5. rupa. Popularno zvana Magnolia. Udaljenost od prvog udarca do rupe je 455 yarda, a par je na 4 udarca.

Statistika rupe- Prosjek kroz povijest iznosi 4.27. Najbolja godina bila je 2001. kada je prosjek bio 4.061, dok je najgora godina bila 1956. kada je prosjek iznosio tek 4.48.

Opis-Na početku nalazi se uzvišenje popraćeno oštrim zavojem na lijevo. Bunkeri su duboki i zahtjevaju preciznost. Green čuvaju 2 bunkera, od kojih je jedan strateški smješten da hvata preduboke lopte.

  • 12. rupa. Popularni Golden Bell. Udaljenost je 155 yarda, a par je na 3.

Statistika rupe- Prosjek kroz povijest iznosi 3.28. Najbolja godina bila je 2002. kada je prosjek bio 3.03, dok je najgora godina bila 1966. kada je prosjek iznosio tek 3.56.

Opis-Ovo je jedna od najpoznatijih svijetskih rupa, najlraća na Augusta Nationalu. Problem predstavlja odabir palice. Naime, s obzirom na različite varijacije vjetrova, možemo vidjeti praktićki sve palice od 6-iron do 9-iron. Strateški postavljena 3 bunkera postavljaju cilj probijanje do green-a na prvom udarcu. Ova rupa je svojevran filter po pitanju rezultata. Uzak green, voda i česti vjetrovi za većinu igrača nesavladiva su prepreka; oni koji uspiju izvući birdie na toj rupi dobivaju eksponencijalno povećanje šansi za bolji plasman na kraju. Za ljubitelje vizure golf terena, preporučam da obrate pozornost na most Ben Hogan.

  • 17.rupa. Popularna Nandina. Udaljenost je 440 yarda, a par je na 4.

Statsitika rupe- Prosjek kroz povijest iznosi 4.16. Najbolja godina bila je 1996. kada je prosjek bio 3.95, dok je najgora godina bila 1951. kada je prosjek iznosio tek 4.35.

Opis- Kod ove rupe nema velikih problema na ravnici; klasičnog je izgleda s blahim porastom visine. Ono što ovu rupu čini zanimljivom je njezin green, odnosno prostor za pospremanje lopice (eng. putting surface). Čuvaju ga 2 bunkera (lijevo i iza). Neravan je i pun malih zakrivljenja koja otežavaju udarce putterom. Često se dogada da loptica ode daleko od rupe koja se nalazi na desnoj strani, pa će se neki igrači odlučiti za “jaču” palicu od puttera. Takoder odličan primjer prekrasne vizure, pomalo narušene velikom tučom koja je u veljači 2014. uzrokovala štetu na stablima. Za ljudbitelje trivie, primjetiti ćete poznato Eisenhowerovo Drvo na lijevoj strani ravnice. Ime je dobilo po 34. predsjedniku Dwight Eisenhoweru koji ga toliko puta pogodio da je zatražio njegovo rušenje.

  • 18.rupa. Nadimak joj je Holly. Udaljenost je 465 yarda, a par je na 4.

Statsitika rupe- Prosjek kroz povijest iznosi 4.23. Najbolja godina bila je 2001. kada je prosjek bio 4.014, dok je najgora godina bila 1954. kada je prosjek iznosio tek 4.46.

Opis- Jedna od najpoznatijih završnih rupa. Prvi udarac ima uzdižuću prijelomnicu koju čuvaju 2 bunkera. 1.udarac će u većini slučajeva biti centrirani drive. Nakon toga će se middle iron palicom pokušati dosegnuti duboki green koji čuva bunker na lijevoj strani.

Masters Tournament 2018. (Golf)
Uvod Ovo je moja prva analiza; te sam se baš zato odlućio za temu kraljevskog sporta. Riječ je naravno o golfu. Za 3 dana očekuje nas početak po mnogima najvećeg turnira godine. Masters Tournament ove godine ima svoje 82. izdanje, a tradicija živi još od 1934. Tada, zahvaljujući Bobby Jonesu i Cliffordu Robertsu osnovan je ovaj veliki turnir. Domaćin turnira je Augusta National Golf Club, sa sjedištem u Augusti, u američkoj saveznoj državi Georgia. Tradicionalno od 1940. turnir se održava prvoga tjedna u mjesecu Travnju. Nagrade su naravno velike, ukupni nagradni fond iznosi ćak 11 milijuna USD, dok će sam ...
Masters Tournament 2018. (Golf)
Uvod Ovo je moja prva analiza; te sam se baš ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.