RealMadrid7

Reputacija
6
Bodova
176
Analiza
8
Ocjena
12
Anketa
26
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

24.01.
Hrvatska na SP-u 2019: Uspjeh ili neuspjeh?

Euforija oko velikog natjecanja u rukometu, od sredine do kraja siječna svake godine, u Hrvatskoj je inače jako velika. Ove godine, kao vjerojatno nikada do sada, tu su euforiju nastojali smanjiti trenutno vodeći ljudi hrvatskog rukometa i predvodnici reprezentacije, među kojima je i član zlatne generacije i stručnog stožera, Davor Dominiković. U emisiji Sport nedjeljom neposredno pred početak natjecanja, Dominiković je istaknuo da nas ne vidi kao favorite, nego da su cilj SP-a Olimpijske Igre. Glavni kandidati za medalju po njemu su bili odlični Danci kao broj jedan, drugi domaćini Nijemci, koji ga ne impresioniraju, ali su domaćini i kao treći, nešto lošiji nego inače, ali uvijek jaki Francuzi.  

Nakon osam utakmica u dvije skupine, pokazalo se, Dominiković nije pogriješio ni u jednoj od prognoza, jedino ostaje vidjeti hoće li Danci protiv Nijemaca u finalu uzeti zlato. Hrvatska je dobila priliku za OI, ali je ostala bez plasmana u završnicu. Kauboji će se sa Švedskom boriti za peto mjesto.

Međutim, pitanje koje se nakon svega postavlja je zašto javnost koja je uglavnom prihvatila stručno mišljenje o našim mogućnostima na SP-u, sada traži u nekom od aktera krivca, slabu kariku, odgovornost za nešto što se nije postiglo i po najavama nije ni trebalo, a u jednom trenutku je nama Hrvatima proradila ona ili osvajamo medalje ili ne vrijedimo ništa. Možda smo doista tijekom prvenstva uočili da moćžemo. Napose kad je Veselin Vujović rekao da su Makedonci organiziraniji i bolji od Hrvata, a Hrvati odgovorili pobjedom, a onda dodali nizu od četiri relativno glatke pobjede i aktualne europske prvake Španjolce za 5-0 u skupini i sve bodove prenijeli u drugi krug. Pa da, tko ne bi bio u deliriju. Nisi očekivao ništa, a pali Španjolci. 

Kako je to kod nas uobičajeno, kako smo se brzo uzdigli jednako smo brzo i pali. Tamo gdje smo očekivali rutinsku pobjedu i cementiranje puta prema polufinalu, dobili smo hladan tuš. Brazil nas praktički izbacuje s natjecanja, jer vaditi se na favoritima, Njemačkoj i Francuskoj, sve je samo ne obećavajuće. U javnosti se budi onaj spomenuti jal, pa od dizanja u nebesa, ovo postaju igrači nedovoljne kvalitete, nisu pozvani oni koji su morali biti, a jesu oni kojima tu nije mjesto, a Lino Červar je nula od izbornika. No, unatoč svemu, naši se vraćaju i u utakmici u kojoj su se jako mučili i stizali zaostatak cijelu utakmicu, došli su na koračić od ispiranja gorkog okusa i vraćanja stvari na početak, ali jedno probijanje, za koje više nije ni bitno je li ili nije bilo, gasi i onu trunku nade upaljenu u zadnjih desetak minuta utakmice s Nijemcima. Dobili smo omražene Francuze, preko njihovih leđa izborili šansu za OI, ali mnogi će reći, nikad nebitnija pobjeda i utakmica protiv Karabatića i novog društva. 

JE LI DOISTA SVE TAKO CRNO?

Opće stanje

Ukupno gledajući dosta je crno, uzmemo li u obzir da Hrvatska, koja se smatra velikom rukometnom silom nema medalju na velikom natjecanju još tamo od 2013., kad smo pod ravnanjem Slavka Goluže uzeli broncu. Dakle, ovo je šesta uzastopna godina bez medalje, a čak četvrti put u tih šest godina ostali smo bez polufinala, što za rukometnu silu nije najsretniji podatak. Takav niz izvan kruga osvajača medalja dogodio nam se u razdoblju od 1997.-2002., smjestivši se između zlata na OI 1996. i zlata sa SP-a 2003. u Portugalu. Ako vas to ne uveseljava, pokušajmo svi skupa naći neku utjehu u tome što u novijem razdoblju nikad nismo završili lošiji od 5. mjesta, samo 2015. smo bili 6. 

U mnogim drugim sportovima to bi bio golemi uspjeh i dalje, ali ovdje smo navikli na velike stvari, pa je i ostanak bez medalje veliko podbacivanje, koje ćemo pripisati Gobcu, Babiću, Červaru, nedostatku kvalitete igračkog kadra, nečem petom ili kombinaciji svih tih faktora. No, nemojmo zaboraviti koliko su nas puta sitnice djelile od potpuno drugačijeg ishoda. Svjež je u pamćenju Horvatov sedmerac na prvenstvu svijeta od prije dvije godine ili ove godine jedno, bilo ili ne bilo, probijanje. 

Svatko onaj tko na bilo koji način ima izravan utjecaj na aktualnosti u hrvatskom rukometu, snosi odgovornost za uspjehe i za neuspjehe i jasno je da treba pronaći novi put kojim će se krenuti po novu generaciju zlatnih momaka. No, budimo realni, Hrvatska nije toliko velika zemlja da bi proizvodila kao na pokretnoj traci i moramo biti svjesni uspona i padova, ali u svemu tome, nažalost i činjenice dahrvatski sport općenito, a napose rukomet, ne dobiva ono što bi trebao na razini države, kako bi se ustalili pozitivni trendovi. Uz Zagreb, javlja se u posljednje vrijeme i Nexe, ali Hrvatska liga je nešto na čemu jako puno treba raditi, aljudi u vrhu hrvatskog rukometa, ne izgledaju zagrijano za jačanje sveopće kvalitete rukometa, već je samo Zagreb donekle poduprt i drži monopol. 

Svjetsko prvenstvo

Napad

Pet utakmica, pet pobjeda, sređeni aktualni prvaci Europe u skupini. Međutim, usprkos tome, neki problemi bili su vidljivi. Čak nisu toliko statistički uočljivi, kada pogledamo sveukupne učinke svih reprezentacija, koliko prostim okom vidljivi za vrijeme praćenja utakmica. Svakako je riječ o nedostatku brzine protoka lopte u napadu. Iznimno je teško bilo odigrati brzo nekoliko križanja i ostaviti čovjeka na šutu sa 8, 9 metara u jednostavnoj situaciji. Stepaničić je pokušavao izvana preko bloka, te Duvnjak kad je baš zvonilo za uzbunu na individualnu kvalitetu. Općenito je individualnost dolazila više do izražaja nego uigranost i ekipna moć, pa je tako Karačić bio vrlo agilan u prodorima kroz obranu, kad već drugog rješenja nije bilo. No, statistika kaže da nismo puno lošiji u vanjskom šutu od drugih jačih momčadi. Nijemci i Danci su na 56, odnosno 54%, mi na 46, a Francuzi na 45% šuta s 9 metara. 

Uočljivo je bilo da je forsirana igra na crtu i to je ukupno gledajući prolazilo jako dobro. Sa 67% tu smo s najboljima, 71 ima Njemačka, Francuska 69, a Danci su na istom broju pokušaja i jednakoj uspješnosti s crte kao i Hravatska. Uz sve to, najuspješnija smo reprezentacija po postotku iskorištenih kontri s čak 89% realizacije.Od svih ekipa, samo su Norveška, Španjolska i Švedska imale više istrčanih kontri do sada na prvenstvu. Tim je ovaj postotak još i značajniji. 

Na oko se činilo da se krila zanemaruju, što je možda i točno. Naime, čak 44 pokušaja manje imamo s krila nego s crte. Iako i druge reprezentacije manje koriste krila na prvenstvu, naši su, od većih momčadi imali daleko najmanje proigravnja na krilne pozicije unatoč tome što nam je postotak realiazcije s krila lošiji samo od onog norveškog. Naši su na 70%, Norvežani na ogromnih 81% realizacije. Sedmerce smo posmremali manje uspješno od ekipa s kojima se volimo uspoređivati, ali u globalu, statistika ne pokazuje ono što je rezultat cijele priče, a to je da nismo među četiri najbolje reprezentacije svijeta. 

No, statistika ne mjeri težinu kojom se dolazilo u šanse ili situacije iz kojih se moralo u šut. Tako je na terenu, posebice protiv jake Njemačke obrane, ali i protiv Brazila izgledalo dugo vremena sporo, bezidejno, neorganizirano. Ali kad se sve zbroji, kao što je većim dijelom Makedonce protiv nas koštala igra 7 na 6, tako se nama vratilo u najgorem mogućem trenutku. Ključan je svakako bio uporan Červarov izbor i guranje sedmorice u napad tijekom gotovo cijele uakmice s Brazilom, iako je jasno da bi oni, kao inferiornija momčad, trebali biti oni koji posežu za takvim rješenjem. Osam pogodaka dao nam je Brazil na prazan gol i unatoč crnim rupama u određenim dijelovima svih utakmica, ovdje nas je crna rupa pratila više od 50 minuta, ovo je možda i najbitniji razlog neprolaska u polufinale. 

Obrana

Obrana je na početku natjecanja curila. Bilo je problema koji su otvarali protivnicima zicere i ostavljali golmane, prvenstveno Šegu, na cjedilu. Međutim, 27 golova primilo smo od Islanda i Japana, kojima smo zabili preko 30, a onda se počelo igrati ozbiljnije i više nam nitko osim Brazila nije dao preko 22. Ako uzmemo 8 brazilskih na prazna vrata, onda dodatno raste značaj obrane. Posebice zahvaljujući njenoj promjeni iz 6-0 u 5-1 s Duvnjakom naprijed koji je odlično zatvarao i jučer francuski protok lopte. Dobitnik u obrani sigurno je Vranković, koji presijecao, iznuđivao faule u napadu, borio se za svaku loptu i jučer pošteno izludio Karabatića. 

Međutim, najveći dobitak je u vratarima, posebice Šegi. Ukupan postotak obrana naših vratara je velikih 35%. Samo su danski i švedski vratari bili bolji, s 38% obrana. Poslije egipatskih čuvara mreže, naši su skinuli daleko najviše lopti s krila od svih reprezentacija, 42% i nevjerojatnih 52% pokuašaja s vanjskih pozicija. Tek su Švđani bolji za 2% u tom segmentu. 

ZAKLJUČAK

 U igri prema naprijed, osim Luke Stepančića, nemamo pravog razarača, a nedostajalo je i kvalitetnijeg protoka lote. Karačić je nastojao vući i kreirati nešto iz solo prodora, ali je vidljiv bio nedostatak najprije ozljedom načetog, a onda i potpuno zaustavljenog i pravog Cndrića, što je svakako bio veliki udarac napadačkoj igri Hrvatske. 

Obrambeno smo se dizali iz utakmice u utakmcu, a najveća ironija je u tome što smo do jučer najveće krivce vidjeli u golmanima, a sad kad su među najboljima, opet smo relativno rano zaustavljeni. 

Tražimo li krivca, možemo ga naći u bilo kome. Červar je imao grešaka, ali jedina velika je bila forsiranje 7 na 6 s Brazilom. Dobili smo aktualne svjetske i europske prvake i nadomak povratka protiv Nijemaca, kako god to netko vidio i tumačio. 

Jasno je da se u hrvatskom rukometu nešto mora mijenjati. Doduše, u rijetko kojem sportu ovdje to nije slučaj. No, ponavljam, zašto kritizirati kad ništa veliko nismo očekivali. 

Tako malo očekivanja- tako puno kritika
Euforija oko velikog natjecanja u rukometu, od sredine do kraja siječna svake godine, u Hrvatskoj je inače jako velika. Ove godine, kao vjerojatno nikada do sada, tu su euforiju nastojali smanjiti trenutno vodeći ljudi hrvatskog rukometa i predvodnici reprezentacije, među kojima je i član zlatne generacije i stručnog stožera, Davor Dominiković. U emisiji Sport nedjeljom neposredno pred početak natjecanja, Dominiković je istaknuo da nas ne vidi kao favorite, nego da su cilj SP-a Olimpijske Igre. Glavni kandidati za medalju po njemu su bili odlični Danci kao broj jedan, drugi domaćini Nijemci, koji ga ne impresioniraju, ali su domaćini i kao ...
Tako malo očekivanja- tako puno kritika
Euforija oko velikog natjecanja u rukometu, od sredine do kraja ...
01/2019
Tribina hipoteza

Francusko prvenstvo došlo je točno na svoju polovicu, a iznenađenja na vrhu nema, barem ne kada je u pitanju vodeća momčad prvenstva. Branitelj naslova Paris Saint-Germain ima sigurnih 13 bodova viška u odnosu na prvog pratitelja, s tendencijom da će ta prednost do kraja prvenstva rasti, a Paris lagano obraniti naslov koji je osvojio i prije početka sezone. No, drugo mjesto je druga priča. Pored Marseillea, Lyona i očajnog Monaca, koji na pola sezone vodi grčevitu borbu za ostanak, progurao se Lille i prvi je među onima koji gledaju u leđa novom starom prvaku. Međutim, veliko je pitanje može li se ova momčad održati i u drugoj polovici sezone na poziciji koja vodi u Ligu Prvaka, a prema svemu sudeći, o tome će odlučivati kvaliteta predstava njihova najboljeg igrača do sada, Nicolasa Pepea. 

Pepe je 23-godišnji Bjelokošćanin koji je po prirodnoj poziciji desni krilni napadač i na toj poziciji, po desnoj strani najčešće ordinira. Međutim, može igrati i na poziciji špica. U Lille je stigao 1. srpnja 2017. godine i u prvoj sezoni u klubu postigao 13 pogodaka te dodao 4 asistencije. Te prošle sezone Lille je završio na 17. mjestu s 38 bodova. 

Danas, pak, nakon 20 odigranih utakmica, Lille ima samo bod manje nego lani na kraju sezone. Tome u prilog ide i poboljšanje obrane. Naime, lani je Lille primio 67 golova, a ove u 20 kola samo 20, što znači da bi ovim tempom mogli primiti oko 40-ak do kraja sezone. Međutim, ništa manje važan nije ni napadački učinak. U prošloj sezoni igrači Lillea su zatresli mrežu protivnika samo 41 put, a ove sezone već 32 puta. U svemu tome posebnu ulogu ima upravo spomenuti Nicolas Pepe.

DRUGI STRIJELAC LIGE

Bjelokošćanin je ove sezone na izuzetnoj razini. Odigrao je svih 20 utakmica do sada i zabio 13 pogodaka. Osim toga, vidljivo je da je zabio tek nešto manje od polovice ukupnog broja golova svoje momčadi. Samim time ne treba posebno naglašavati da je prvi strijelac kluba. Ovaj podatak dodatno dobija na značaju kada se tome doda kako je s ovim učinkom ujedno drugi strijelac lige, više je zabio samo Mbappe (14). Doduše, Pepe je od svojih 13 pogodaka 6 zabio s bijele točke. Ipak, da to ne bi uhvatilo misao "lako je tako", valja napomenuti da je od ukupno 7 dosuđenih kaznenih udaraca za Lille, Pepe iznudio čak 4. Stoga je i tu vidljiv njegov utjecaj na igru i rezultat druge ekipe prvenstva. Inače, svih 13 golova zabio je unutar 16 metara, od čega 12 liveom i jedan desnom nogom. Ono što je statistički neslavno, podatak je da je promašio 9 čistih šansi za gol, samo jednu manje od vodećeg u tom segmentu, Falcaa. No, s druge strane, to je i pokazatelj da se odlično kreće, čita igru i izlazi u prilike, samo treba popraviti realizaciju.

PRVI ASISTENT LIGE

Osim što je najbolji strijelac kluba, Pepe je i najbolji asistent Lillela sa 7 lopti koje su suigrači pretvorili u pogodak. U ovom segmentu je najbolji u ligi, odnosno dijeli prvo mjesto s Lyonovim Memphisom Depayom. Zanimljivo je kako je 23-godišnji Bjelokošćanin kreirao 8 velikih šansi po čemu je četvri najbolji u ligi. Neymar je kreirao velike prigode suigračima 12 puta, Nimesov Savanier 10, a Depay 9. Iako ovaj podatak otkriva da su Pepeovi suigrači bili precizni i nisu upropaštavali njegove šanse, jer je 7 od 8 pretvoreno u zgoditak, ipak to pokazuje i koliko su te lopte izbacivale realizatore u jednostavne situacije. Također, Pepe je igrač koji u Lilleu imanajviše ključnih dodavanja, njih 39. Tu je gotovo izjednačen sa Thiagom Mendesom, brazilskim veznjakom, koji ima jedan ključni pas manje, ali u postotku je Mendes bolji ima 2.1 ključni pas po utakmici, a Pepe točno 2. 

OCJENE

Kratko ćemo se osvrnuti i na ocjene koje je zaradio igrama u prvenstvu ove sezone. S ukupnom dosadašnjom ocjenom 7,70 Pepe se nalazi na petoj poziciji najbolje ocijenjenih igrača francuske lige. Od četvorke ispred njega, treba li uopće navesti da su tu trojica iz vrha napada Pariza, Neymar, Mbappe i Cavani. Međutim, postoji segment u kojem Nicolasu Pepeu nema premca. Bjelokošćanin je najviše puta bio proglašavan najboljim igračem utakmice, ukupno 6 puta te je jedini kojemu je to do sada uspjelo, u Francuskoj naravno. 

NAČIN IGRE

Pepe je definitivno ove sezone dobio određenu slobodu u igri. Već vidjevši samo highlightse njegovih nastupa može se ustanoviti da, unatoč tome što mu je primarna strana desno krilo, njega zapravo ima svugdje. Prednost mu je iznimna brzina, koja mu uz odličnu tehniku nudi mogućnost prodornosti, što on jako dobro koristi. Zabio je jedan prekrasan pogodak iz solo prodora, primivši loptu još na svojoj polovici. Proletio je na svom putu ka golu kroz tri protivnička igrača i s ruba 16-erca plasirao loptu u suprotni kut gola. Ne libi se ići u dribling, iako mu on statistički ne uspijeva toliko često, jer uz 1.9 driblinga po utakmici, uspješnost mu je tek 45.2%. No, na terenu to izgleda drugačije. Vidi se da momak zna s loptom i kroz učinak u igri to je vidljivo. Već na prvi pogled kažete, "ovaj mali zna".

Nesumnjivo je da desnom stranom ima najviše svojih kontakata s loptom. Međutim, ovisno o utakmici i trenutku, često mijenja strane, pa je tako i opisani zgoditak došao preko lijeve strane igrališta. Ono što ga krasi svakako je okomitost u igri. Rijetko se odlučuje na lopte prema natrag. Traži najkraći i najjednostavniji put prema golu. Ili će se prema njemu sjuriti sam ili će povući kroz sredinu, odigrati dupli pas u kojem mu suigrač služi kao neka vrsta mantinele i onda krenuti u završetak akcije ili svojim udarcem ili traženjem završnog pasa prema najisturenijem igraču u tom trenutku. Bilo bi bogohuljenje nekoga usporediti s Messijem u određenim segmentima igre, ali Pepe doista i u ovom tipu akcija podsjeti na Argentinca. Povuče se malo prema centru, prihvati loptu i na spomenuti način u tren oka stvori opasnost pred protivničkim golom. Također, na Argentinca vuče i ona duga dijagonala, kada na desnoj strani primi loptu, izvuče se na ljevicu i onda traži natrčalog suigrača, najčešće Jonathana Bambu, s kojim izvanredno surađuje. Potonji je, bez dvojbe drugi kotačić Lillea ove sezone. Rekao sam da podsjeća na Messija jer, da se slikovito izrazim, izgledagotovo identično onome što Messi napravi kada pošalje teledirigiranu dijagonalu natrčalom Albi s druge strane terena. 

S Pepeom ne morate brinuti ako mu date loptu debelo na svojoj polovici, pa čak i ako je okružen s dva igrača, on će se tehničkom vještinom i brzinom izvući i za trenutak biti u protivničkom dijelu terena, bio okrenut leđima kada dobije loptu ili licem prema protivniku. 

Naposljetku ćemo navesti još jedan podatak vrijedan svake pažnje, a to je possession won in filan 3rd gdje je Pepe drugi najuspješniji igrač lige s 19. Ispred njega je samo Bordeauxov Francois Kamano s 20. To opet potvrđuje Pepeovo odlično čitanje igre i prostora. Sve to očito nije zaobišlo ni nogometnu javnost jer je po whoscoredu uvršten u najboljih 11 Lige 1 u dosadašnjem dijelu prvenstva.

ZAKLJUČAK

Pepe je s 23 godine definitivno postao nositelj Lilleove igre. Još uvijek jako mlad definitivno ima potencijala za nešto više. Kada kažem nešto više, to se odnosi na transfer u neki od većih europskih klubova. Povezivan je već krajem 2018. s Arsenalom, ali čini se da, barem u siječnju od toga neće biti ništa. Ono što je jasno, riječe je i o fizički i tehnički izrazito moćnom nogometašu, koji posjeduje nogometnu inteligenciju. Nije umiješan u obrani kao u napadu, ali kojem je to napadaču ili kvalitetnom ofenzivcu nužno isticati kao manu. 

Pepe ima ugovor s Lilleom do 30. lipnja 2022., a trenutna vrijednost mu je 40 milijuna. No, nastavili Bjelokošćanin igrati na ovoj razini, poboljša li malo realizaciju i bude li trpao dalje protivničke mreže, kao u prvoj polovici prvenstva, teško da će i iduće sezone ostati u trenutnom klubu, a ovaj bi se mogao dobro "opariti". 

Nicolas Pepe je Lille
Francusko prvenstvo došlo je točno na svoju polovicu, a iznenađenja na vrhu nema, barem ne kada je u pitanju vodeća momčad prvenstva. Branitelj naslova Paris Saint-Germain ima sigurnih 13 bodova viška u odnosu na prvog pratitelja, s tendencijom da će ta prednost do kraja prvenstva rasti, a Paris lagano obraniti naslov koji je osvojio i prije početka sezone. No, drugo mjesto je druga priča. Pored Marseillea, Lyona i očajnog Monaca, koji na pola sezone vodi grčevitu borbu za ostanak, progurao se Lille i prvi je među onima koji gledaju u leđa novom starom prvaku. Međutim, veliko je pitanje može li ...
Nicolas Pepe je Lille
Francusko prvenstvo došlo je točno na svoju polovicu, a iznenađenja ...

Respekt: BruceWayne, Flexinho, Dado_M, Bateman, Fenix22,

Slažem se: BruceWayne,

Po svemu napisanom, mogao bi srušiti transfer Hazarda? - Fenix22, 13.1.19. 15:00, 0 0 0
Postoji realna mogućnost, tim više što se transferi sami od sebe godinu za godinom povećavaju. Pepe je perocijenjen na 40 milijuna, tako da, posebno ako nastavi sezonu na ovoj razini, ne vidim razlog da ne sruši Hazarzda. - RealMadrid7, 13.1.19. 16:01, 0 0 0
Super tekst, nedostaje mi još samo zaključak za koji bi klub bio najbolji fit i zašto?.. Btw, sviđa mi se i sama tema, možda otvorimo posebno o njemu.. - BruceWayne, 16.1.19. 13:53, 0 0 0
01/2019
Tribina hipoteza

Lijepo je vratiti se u djetinjstvo. Godina je bila 2004. Taman sam proslavio desetljeće života kada je čudesna generacija Monaca u dvomeču izbacila veliki Real Madrid s Ronaldom, Figom, Zidaneom, Raulom, Carlosom i ostatkom društva s Bernabeua. Odmah potom, klub iz kneževine pobijedio je i Chelsea. Iako sam od Zidaneovog voleja Leverkuzenu postao navijač Kraljevskog kluba, bilo mi je neobično simpatično kad ih je Monaco dobio pa i dogurao do finala. Još dijete kojem je pojam bio Real, Milan, Bayern, našlo se u situaciji da navija za one koji su dobili njegove, a uostalom i Pršo je bio dio te sjajne momčadi. A onda, da se razum potpuno pomuti, u finale Monacu stiže Porto, ekipa koju će, mislilo je, Pršo i kompanija pomesti, ako su prošli Reala i Chelsea s velikim Crespom. Ali ne, jer ono što je vrijedilo za Monaco, vrijedilo je i za Porto. Mnogo talentiranih igrača, pokazalo se, savršeno spremnih za povijesnih 90 minuta pred njima. Jedino što je to dijete znalo o Portu tada, bilo je da su izbacili diva, Manchester United, vidjevši kako neki tamo mladi trener od sreće gubi glavu, radeći svoj prvi show na velikoj sceni, odjurivši sve do korner zastavice Old Trafforda, proslaviti gol, kojim ruši Sir Alexa. Kao i pobjeda Monaca, ta mi je scena jednako bila neobično simpatična. Portugalci su pomeli teren s Francuzima, pobijedili 3:0, uzeli Ligu Prvaka, a desetogodišnje dijete nije ni razmišljalo o treneru čije ime nije ni upamtilo, a posebno ne da će  jednog dana o njemu pisati. Danas, s gotovo 15 punih godina više, prateći i znajući što se kasnije događalo i pisalo, jer strast za nogometom i sportom općenito je ostala ista, postaje jasno koliko je ovo gore opisano veliko i značajno.

Da više ništa nakon toga u svojoj trenerskoj karijeri nije napravio, 2004. godina i Liga Prvaka s Portom, ostavila bi besmrtnim čovjeka kojemu je omogućila transfer u Premier ligu, gdje malo tko ne bi želio iskušati svoju sposobnost i mogućnosti. Tada je kružila priča "Mourinho u Chelseaju". Napokon sam eto obratio pozornost na ime i prezime lika koji dolazi u najbolju ligu svijeta. 

Iako je povijest napisana, počela je nova era ili se nastavila započeta lani, ali na drugoj adresi, jer taj Mourinho osvaja dva prvenstva s Chelseajem jedno za drugim. Doveo je nekoliko igrača iz Porta sa sobom i nastavio sanjati pobjedničke snove. Ne znam tko bi se usudio reći da je došao u tada najbolju momčad u Engleskoj pored toliko velikih momčadi. Uostalom, baš te prve sezone u Engleskoj, Liverpool je osvojio Ligu Prvaka onim epskim preokretom protiv Milana. Da, taj isti Liverpool je s tijesnih 1:0 ostavio Mourinha u polufinalu,a malo je falilo da u dvije sezone sovoji najprestižnije eurpsko klupsko natjecanje s dvije različite ekipe. 

No, prvenstvima je protutnjao. U sezoni 2004/05 Chelsea osvaja 95 bodova, uz gol razliku 72-15. Samo 15 primljenih pogodaka u 38 utakmica. Prvi pratitelj Arsenal, zaostao je 12 bodova. Tome pridodaje i Liga kup. Iduća sezona 2005/06. neznatno je lošija, 91 osvojen bod, opet 72 zabivena te 22 primljena gola. U Ligi prvaka ispada od kasnijeg pobjednika Barcelone s 3:2. Koliko su Englezi tada bili jaki govori i podatak da je finale s Barcom igrao Arsenal, koji je ranije zaustavio Reala. Godinu kasnije, s istom ekipom završava drugi u prvestvu sa 6 bodova manje od Uniteda. Opet su primili najmanje pogodaka, a zabili najviše nakon Uniteda. Unatoč tome, uzima Liga kup i FA kup. U Ligi Prvaka opet polufinale gubi od Liverpoola, sada samo za lutriju jedanaesteraca. Usprkos tome što je doveo Chelsea u sam vrh engleskog nogometa, davši mu pečat konstantnosti, Mourinho je u sezoni 2007/2008, već u rujnu morao napustiti klub. 

Međutim, nije puno izgubio. Otišao je u Inter, posložio momčad i nanizao strašne rezultate. Dva prvenstva i napkon po drugi puta dočekana Liga prvaka u sezoni 2009./10. To je sezona famozne triplete, osvajanja lige i kupa Italije te Lige prvaka.  Pobijediti Guardiolinu tada već uigranu mašineriju Barce samo po sebi je ogroman uspjeh. No, tu se stvorila nelagoda prema Portugalcu. Barcina igra počela je stjecati sve više fanova, pas igra, uskoro nazvana tiki-taka, bila je novost i nešto do tada samo u povojima postojano, ono nešto što je kroz sljedećih nekoliko godina blaugrana dovela do vrhunca. I naravno, kreće priča o tzv. autobusima, bunkerima i drugim nazivima, jer je bilo nepojmljivo da onakva Barca ispadne. Uostalom, zar je cijelo to vrijeme ijedna druga momčad mogla ući u nadigravanje s Barcom u nekoj drugoj formi od one s kojom je izašao Mourinho? Jednostavno je tražio i pronašao formulu kako s onim što pruža njegov kadar igrača dobiti onakvu Barcu. 

Onda je uslijedio pokazatelj koliko je Mourinho ostavio traga u Interu. Nakon triplete, kad te Real pozove, nećeš reći ne. Rastanak s Materazzijem u suzama sve je rekao. Mourinho je otišao kao kralj, kao doslovni Special one preuzeti Kraljeve iz Madrida. Nova sezona, novi klub, potpuno reformiran. Stigli, među ostalima, Ronaldo, Kaka i Benzema na megdan uigranoj Barci i popili petardu na Camp nou. Odmah se pričalo o nogmoetnim lekcijama, odmah o očajnom Mourinhu i slično, kao da Real nije i prethodnih godina gubio 6:2, 3:0, pa nakon Mourinha 5:0, 4:0 itd. Ma i bez obzira na to što su u drugoj utakmici remizirali i što je iste te sezone uzeo kup u finalu protiv iste te Barce te zaostao samo 4 boda za Guardiolinom ekipom u prvenstvu, ustaljena priča se ne mijenja. Uslijedila je sezona 2011/12 gdje Portugalac s Realom napokon osvaja prvenstvo s neviđenom statistikom. Real je osvojio 100 bodva, zabio 121 gol u 38 utakmica, a primio tek 32. Međutim, u ligi prvaka ga opet penali protiv Juppova Bayerna koštaju finala s Chelseajem. Početkom iduće sezone, opet izravan ogled s Barcom i uzima supercup Španjolske. No, ta je sezona bila lošija od prošle i Perez je brzo izgubio strpljenje. 

POVRATAK U ENGLESKU

Kao što sam spomenuo, pljuvanje po portugalskom stručnjaku počelo je još u Interu, nastavilo se u Realu, a onda i nakon njega. Iako se Mourinho vratio u Premier ligu i u sezoni 2014/15 uzeo s Chelseajem naslov prvaka i Liga kup, to je od slabog značenja za mnoge. Istina, iduće sezone otkazivanje povjerenja, slabiji rezultati, pad u donji dio tablice i otkaz. Ali zar se isto i to u istoj momčadi nije dogodilo i Antoniju Conteu, od osvajanja prvenstva do noge u razmaku od godine dana?

Naposljetku, zadnji posao dobio je u Manchester Unitedu. Alex Ferguson spominjao ga je često kao nasljednika, odnosno zagovarao njegov dolazak na klupu Crvenih vragova. To se, međutim, nije dogodilo odmah, nego su se prije toga rušenjem negativnih rekorda proslavili Moyes i Van Gaal. U jednu takvu atmosferu dolazi Mourinho. Odmah u prvoj sezoni uzima Liga kup i ono što nije do tada osvojio, Europa ligu. Možemo govoriti, pa i složiti se da je to za United malo. No, je li realno reći da je malo? Možda da zbog imena i renomea kluba, ali ne iz razloga što Unitedov kadar jednostavno ne može više od onoga što pruža i što ono s čim raspolažu konkurenti on ne može pratiti. I unatoč tome, možda ne prvi, ali prošlu sezonu završava kao drugi. Odmah iza nedodirljivog Manchester Cityja. 

U ovim trenucima mi možemo pričati o estetskoj izvedbi Uniteda ove sezne pogotovo, ali i ranijih sezone pod Mourinhom. Možemo, shodno tome, naći i različite razloge i opravdanja zašto je ta igra bila dobra ili loša. Kao i uvijek, trener mora snositi dio odgovornosti. Na kraju krajeva on bude taj koji uglavnom sigurno strada, a gotovo jednako često u tom spletu okolnosti bude i jedina žrtva loših igara ili barem rezultata kluba. No, kad samo uzmemo statistiku, na koju se svi tako revn volimo pozivati, onda možemo reći da je United nakon Cityja ove sezone bio druga momčad po broju udaraca na protivnički gol. Nedostajala je realizacija, a obranaje boljka neovsino o tome tko je trener ekipe. Dolazak Solskjaera uzbudio je duhove, poljuljane želje i očekivanja igrača, poklopio se s nizom utakmica protiv momčadi iz samog dna ljestvice i stvorio dojam da je United daleko bolji nego što doista u ovom trenutku jest. 

DRUGI TRENERI 

Svaki će nogometni fan imati stil nogometa koji preferira, kao i nogometaša koji mu je zbog nečega draži ili ga smatra boljim. Hoćemo li biti ljubitelji Kloppova agresivnog, okomitog stila s brzancima koji u nekoliko poteza s puno energije stižu do gola. Hoćemo li voljeti Guardiolinu tiki-taku ili pak Wengerovu tiki-taku s Arsenalom. Hoćemo li voljeti Mourinhovu, o kojoj će neki reći da je parkiranje autobusa, neki da je koncentriranje na obranu s nedostatkom napadačke igre klubova koji to moraju s obzirom na renome. Ja bih ipak rekao da je on trener koji će taktiku prilagoditi mogućnostima svojih igrača, procijenivši pritom i kvalitetu protivnika, kako bi našao odgovarajuće rješenja za određenog suparnika. Sve su to naše želje i htijenja da pratimo nogomet lepršav, brz ili pak tehnički do kraja usavršen sa 50-ak dodavanja prije kraja akcije. No to su doista i samo naše želje, jer na kraju se i klub i igrači i treneri mjere po rezultatima. 

Jurgen Klopp je, bez ikakve sumnje, vrhunski trener. Osvojio je 2 prvenstva, 2 supercupa i kup te igrao finale Lige prvaka s Borussijom, što je podsjetilo na ono s početka, Porto i Monaco. Više od 3 godine već je na klupi Liverpoola. Slaže i ulaže u momčad koja napokon ima sve predispozicije uzeti naslov prvaka nakon 29 godina, čime bi postao heroj Anfielda i cijelog Liverpoola. Bio je i s njima lani u finalu Lige prvaka. Međutim, trofeja još uvijek nema i bez obzira na sve ove činjenice, lani je završio iza Mourinhovog Uniteda te, jasno Cityja. 

Pep Guardiola ima 2 Lige prvaka, obje s Barcom i niz osvojenih ligaških natjecanja otkad se bavi trenerskim poslom. Njegove momčadi usavršile su tiki-taka igru, tehnički potkovanu do te mjere da je prešlo u savršenstvo. Međutim, za igrati takav nogomet moraš imati igrače koji na svaki način mogu to odigrati. Ekipa slabije kvalitete ne bi mogla upiti tu filozofiju nogometa. Također, činjenica je da Guardiola biva trener u momčadima koje su daleko najbolje u svojim ligama. Jupp mu je ostavio Bayern na vrhuncu, u trenutku kad se Borussija počela ospiati, došao je potom u City u trenutku kad je zaista bio jedini pravi, ozbiljan kandidat za prvaka Engleske, a trenirao je najmoćniju Barcinu generaciju svih vremena i vjerojatno najbolju ekipu svih vremena. Bez obzira na to, ima 2 lige prvaka, obje s tom Barcom, s Bayernom nije uspijevao nekoliko sezona, a sat otkucava i s Građanima

Conte je nešto osvojio s Juventusom, drugu sezonu dobio korpu u Chelseaju. Sarri pomalo kaska za vodećima u ovoj prvoj se zoni s Plavcima, Wengerov nogomet je bio prekrasan za oko, ali rezultatski ubojito loš desetak godina i možemo tako u nedogled. 

ZAKLJUČAK

Svakog od ovih trenera volim i cijenim zbog određenih kvaliteta, svaki ima pozitivnih i nešto negativnih strana. Istina je, svaki ima svoj stil kako po načinu na koji mu ekipa igra, tako i po ponašanju van stadiona, posebice mislim na presice. No, zaslužuje li netko doista da ga se toliko etiketira na negativan način, konstantno proziva kao glavnog negativca,ne bih se usudio prihvatiti to stajalište. 

Mourinho je doista Special one. Njegovi rezultati govore dovoljno sami za sebe. Ako uzmemo u obzir i činjenicu da je Guardiola sa Cityjom uzeo 3 trofeja, dvije lige, što su manje više svi očekivali te Community shield, Klopp s Liverpoolom bez trofeja, a Mourinho s Chelseajom i Unitedom od povratka u Englesku 2 Liga kupa, prvenstvo i Europsku ligu, teško mi je povjerovati u priče da on nije više trener za velike momčadi ili da nije za Real, što je u posljednje vrijeme aktualno. Tim više što doista moramo prihvatiti potpno jasnu činjenicu da United ne može u isti koš ni s Guariolinom ni s Kloppovom momčadi u ovom trenutku. 

Greške postoje, njih uvijek ima. Što bi se reklo, pa pogriješiti je najlakše, ipak takav kakav je, pa i kao osoba, Jose je potreban vrhunskom nogometu. Nekoga će njegov nastup iritirati, nekoga slatko nasmijati u pozitivnom smislu, ali to je dio njegovog imidža i njegov zaštitni znak, kojeg jednostavno moramo prihvatiti. 

Zašto je Mourinho na udaru
Lijepo je vratiti se u djetinjstvo. Godina je bila 2004. Taman sam proslavio desetljeće života kada je čudesna generacija Monaca u dvomeču izbacila veliki Real Madrid s Ronaldom, Figom, Zidaneom, Raulom, Carlosom i ostatkom društva s Bernabeua. Odmah potom, klub iz kneževine pobijedio je i Chelsea. Iako sam od Zidaneovog voleja Leverkuzenu postao navijač Kraljevskog kluba, bilo mi je neobično simpatično kad ih je Monaco dobio pa i dogurao do finala. Još dijete kojem je pojam bio Real, Milan, Bayern, našlo se u situaciji da navija za one koji su dobili njegove, a uostalom i Pršo je bio dio te ...
Zašto je Mourinho na udaru
Lijepo je vratiti se u djetinjstvo. Godina je bila 2004. ...

Respekt: DanyX69, BruceWayne, Dado_M, Fenix22,

Ne slažem se: Fenix22,

Te je sada u borbi za prvaka. Ne možeš kazati da Lpool ima veću platežnu moć od Utda. Pr. Shaqiriji 15 M eura i važan je kotačič i mogao bi postati čak udarna snaga zahvaljući Kloopu i sustavu. Na drugu stranu, pr Alexis najplaćeniji i stagnira (2). - Fenix22, 9.1.19. 23:40, 0 0 0
Kao i Martial, Rashford, Lingard(iako mislim da on nije kvaliteta ni za Utd ni za reprezentaciju),Mata... svi oni igraju lošije pod Mou, a koji su mogli biti udarne igle. - Fenix22, 9.1.19. 23:42, 0 0 0
Utd, Juventus, Barca, Real, City, Bayern, PSG moraju igrati atraktivno, lepršavo i deklasirat protivnike jer imaju najbolje igrače, najbolje trenere, uvjete i na kraju najskuplje ulaznice od ostalih. Zvijezde koje su plaćene da očaraju publiku (1). - Fenix22, 9.1.19. 23:48, 0 0 0
Da igraju reaktivno i da gledam Hazarda kako se muči i ne može sastat s loptom u drugoj sezoni Moua i Contea te iznimka, ali i istina jučernašnji dvoboj protiv Tottenham. I Messi i Ronaldo znaju loše odigrati, ali dobiju volumen napada preko njih(2). - Fenix22, 9.1.19. 23:52, 0 0 0
Alexis bas ne igra na kod Solskjaera. Necu prerano donosit zakljucke, ali drzim da Manchester ni iduce sezone nece bit bolji od 5 mjesta, ako drugi ostanu ovakvi, a Utd se ne pojaca dosta. - RealMadrid7, 10.1.19. 0:33, 0 0 0
01/2019
Utakmica tjedna: Manchester City - Liverpool 2-1

Sinoć je na prepunom Etihadu u Manchesteru odigran derbi 21. kola engleske premier lige, u kojem su se sastale prva i druga momčad prvenstva. Aktualni prvak Manchester City ugostio je trenutno vodeći Liverpool sa sedam bodova minusa i shodno tome, praktički imperativom pobjede. Guardiolini momci to su i ostvarili te u odličnoj utakmici, punoj tempa, kakvog samo engleski nogomet može pružiti, slavili s 2:1. Strijelci za Građane bili su Aguero Sane dok je jedini pogodak za Redse djelo Roberta Firmina, koji je tako nakon prvog svog hattricka protiv Arsenala u prošlom kolu, sada zatresao mrežu još jednom velikom rivalu.

Možemo se složiti ili ne, ali ovoj utakmici mogao se pripisati i značaj utakmice sezone, jer je bijeg Liverpoola u slučaju pobjede značio +10, a time vjerojatno, koliko god nikad nije kraj dok se matematički ne osigura, ipak riješio prvenstvo. Ako ništa, navijači Liverpoola osjećali bi miris naslova prvaka Engleske nakon 29 godina, onaj kojim su im nakratko Suarez, Sterling i Sturridge zairitirali nosnice, ali ih na kraju ostavili u depresiji. Naravno, Redsima je i bod nudio ostanak na stvorenoj bodovnoj zalihi od +7, što je još uvijek dostižno, ali bi početna pozicija bila održana, a euforija kluba s Anfielda bi se nastavila.

Čini se da je tog dojma bio i Jurgen Klopp, jer je uz 4 obrambena igrača u početnoj postavi izveo snažu, trkački moćnu trojku u sredini, Hendersona, WijnaldumaMilnera. Težnja je bila nametnuti se trkački na sredini terena i spriječiti aktivnu pas igru cityja, kojom će David i Bernardo Silva upošljavati napadački trojac Cityja, Sanea, Aguera i Sterlinga. S druge strane, Guardiola je, osim promjene na lijevom boku, gdje je sinoć započeo Laporte, a desno Danilo ispred Walkera, krenuo sa najjačim što ima naprijed, uz osigurača Fernandinha. Znao je da se mora ići na pobjedu, a da poraz znači kraj, kako je i govorio prethodnih dana.

TIJEK UTAKMICE

Kao što je bilo i za očekivati, City je otvorio snažno i u prvih 5 minuta, sve što je Liverpool mogao, bilo je što dalje ispucati od svojih vrata, a svaki pokušaj izlaska kroz pas završio bi neuspjehom već na drugom ili trećem dodavanju. No, bilo je vidljivo da se Kloppovoj momčadi ne žuri i čim je splasnula početna nervoza gostiju i presing domaćih, Redsi su djelovali mirno. Sedam bodova viška je puno i nema se razloga juriti naprijed, pa su uglavnom dodavanja išla preko zadnje linije i Allisona. Prilika će, naime, jednom sigurno doći, a uskoro je i došla. Poslije 15-ak minuta napokon je sijevnulo. Lopta kroz sredinu po koju dolazi Salah, sjajan dupli pas s Frirminom i senzacionalna lopta na Manea koji u čistoj šansi pogađa vratnicu, a nakon čega u cijeloj konfuziji Stones čisti s crte loptu koja se prema golu odbila nakon što je pogodio svog vratara u glavu. 

Nakon što je u istom napadu Liverpool u dva navrata dijelilo samo nekoliko centimetara od +10, kao da se Guardiolin sastav trgnuo. Preuzeli su igru u svoje ruke ili bolje reći noge. Forsirala se igra preko lijeve strane napada, preko Sanea, koji je stvarao problem za problemom. Livrpoolova obrana je izdržavala, ponajviše zahvaljujući Van Dijku, sve do 40. minute, kada Bernanrdo Silva upošljava Aguera, a Argentinac majstorski pronalazi prostor između Lovrena i prve stative Allisona te smješta loptu ljevicom pod gredu. Iako se statistički ne bi reklo, City je od te 17. minute i šanse Manea, potpuno odsjekao napadački trojac Kloppova sastava i bio dominantan sve do kraja prvog dijela. 

U nastavku se utakmica do kraja otvorila, Liverpool je znao da se mora čupati, pa je preuzeo i posjed, dok je City često išao na kontre preko brzog Sterlinga i Sanea, što nije često slučaj kad je Guardiolina ekipa u pitnaju, ali ulog ovog dvoboja, kao i činjenica da je rezultat pozitivan radi svoje. Međutim, Liverpool prvi dolazi do pogotka. Nekoliko sjajnih dugih opti s jedne na drugu stranu terena, ubačaj u 16 metara, a tamo je idealno postavljen Firmino. Ali, jedna kontra i prodor nezaustavljivog Sterlinga bio je dovoljan za šah-mat. Projurio je engleski reprezentativac desnom stranom, Aguero je navukao zadnju liniju, a idealan prostor otvorio se za Sanea kojem Sterling gura loptu, a Nijemac pogađa od vratnice za pobjedu. Klopp odmah vadi pomalo indisponiranog Manea te Wijnalduma, a uvodi Shaqirija i Sturridgea, čiji nastup nije ništa značajnije donio, iako je Liverpool do kraja utakmice bio bolja momčad, te je uz odličnu priliku Salaha, City još nekoliko puta čistio neugodne lopte gotovo s gol linije. 

ZAPAŽANJA

Iako su komentatori Hodoba i Vela posebno isticali svaki potez Van Dijka, apsolutno je bilo razloga, posebno u prvom poluvremenu. Curilo je na strani Alexandra Arnolda i Dejana Lovrena, što su Bernardo Silva i posebno Sane sjajno koristili, ali kada bi već došli pred sam cilj, posljednji pas ili šut, poput onoga Davida Silve, presijekao bi ili blokirao sveprisutni Nizozemac. Osjećaj za mjesto na kojem treba biti, kao i tajming, još su jednom došli do izražaja. Van Dijk je odigrao bez ijedne pogreške. Dobio je ukupno 7 od 8 duela, 3 od 4 dvoboja u skoku, čak 9 puta čistio je pred svojim vratima, i imao 2 presječene lopte, uz to što je blokirao, usudio bih se reći, čisti gol Davida Silve. 

Unatoč tome, slabo izdanje desne strane obrane, koštalo je Redse boljeg rezultata. Tome svjedoči i činjenica da je naš Dejan Lovren najlošije ocijenjeni igrač utakmice (5.5). Pripisuje mu se krivica kod Aguerova gola, jer nije najbolje zatvorio lijevu nogu Argentinca, mada bih tu dijelom stao u njegovu obranu jer je jako teško reagirati u renutku na onakvu majstoriju. Lovren je blokirao jaču nogu i povratnu loptu, a Aguero je iz mrtvog kuta rasparao mrežu Alisonu u bliži kut. No, i bez toga Dejan nije izgledao uvjerljivo. Osvojio je tek 3 od 8 duela, samo 2 od 5 zračnih dvoboja. Kad se sve skupa zbroji, naš reprezentativac činio se dosta nesigurnim, posebno ako se uzme u obzir velika pogreška u drugom dijelu, kad mu je lopta prešla preko noge i otvorila 100-postotnu šansu Cityju. 

Ono što mi se čini ključno, vezano je za borbu u sredini terena. Liverpoolov trojac čija je zadaća prvenstveno bila zaustaviti dvojac Silva i namtenuti se energijom i snagom njihovoj vještini s loptom, uspjela je samo dijelom, jer je David Silva bio daleko najslabiji na terenu kod Cityja. Međutim, Pep Guardiola ima u svom sastavu jednog nezamjenjivog prvotimca, Fernandinha. Brazilac je grizao na sredini terena doslovno odrađivavši posao za trojicu, jer su i jedan i drugi Silva prije svega napadu orijentirani igrači. Od 55 pasova, Fernandinho je 39 puta dodao točno. Zanimljivo koliko su ta dodavanja pravilno raspoređena, 20 dodavanja na svojoj, a 19 na polovici Liverpoola. Sudjelovao je u 10 duela, od čega je iz 7 izašao kao pobjednik. Liverpoolov trojac iz sredine zajedno ima 12 osvojenih duela i jednu presječenu loptu, dok je sam Fernandinho dobio 7 duela i presjekao isto tako jednu loptu. Uz sve navedeno treba spomenuti da je tome nadodao i 3 uspješna klizeća starta, što je najviše na utakmici. 

Ovi svi podaci imaju svoju svrhu, čak i ne odaju neku veliku defanzivnu razliku ili pobjedu u sredini terena neke od ovih ekipa. Međutim, ono što City ima, a Liverpoolu jako nedostaje je igrač sredine terena finijh sklonosti. Bernardo Silva je odigrao prema naprijed za Građane, iako malo pod živcima, dovoljno dobro da kreira dvije čiste šanse, nađe se u jednoj odličnoj prilici, a da uopće nije jedan od napadačkog trojca. Liverpool je to imao nekada u Coutinhu, ali njega već dugo nema. Nedostatak takvog igrača sinoć se najviše osjetio. Henderson, Wijnaldum i Milner to nisu, stoga se od njih i ne može očekivati da donose Salahu i Maneu ono što inače rade Bernardo i David Silva napadačkom trojcu Cityja. Mada je Liverpool na kraju s 50.5% imao čak i nešto sitno veći posjed od, po posjedu poznatog Guardiolinog stroja, on je stvoren u drugom dijelu kad je City drugi put poveo, ali su te akcije tekle sporo i s krajnjim pokušajima ubačaja u šesnaesterac koji su uglavnom završavali kod prvog čovjeka u plavom dresu. Samim tim, Mane i Salah su bili odsječeni i uglavnom se nisu uspjeli sastati s loptom na pravi način, a obrana Cityja svu je pažnju usmjerila samo na njih tijekom većeg dijela susreta. Dva puta su uspjeli pobjeći, Mane u prvom i Salah u drugom poluvremenu, ali to je apsolutno sve od njih dvojice. Kao da ih nije ni bilo na terenu. Je li to doista samo njihova loša večer ili nisu imali napadačku potporu sredine terena kao Sane, Aguero i Sterling kod domaćina u vidu Bernarda Silve, teško je reći, ali ovo prvo bi sigurno palo u vodu da je Salah bio asistent, a Mane strijelac kod prve, a Salah i strijelac kod druge ogromne šanse Redsa.

Svi ovi detalji zapravo predstavljaju nijanse, jer cijela se utakmica svodi na netom spomenuto. Mane i Salah su promašili ili im je Ederson obranio, po meni i veće šanse nego što su one kod kojih su pogodili Aguero i Sane. Sve te nijanse mogu i stati u ona 2 do 3 centimetra koji su odlučili da će Stones ipak očistiti s crte, a Saneu se lopta odbiti od vratnice u mrežu, prošavši ispod kopačke Arnolda.

Ukupno gledajući, Guardiolini puleni ostavili su mi dojam nešto bolje momčadi. Njihovi napadi izgledali su opasnije kroz ovih 90 minuta i s više rješenja, čak i kad je Liverpool preuzeo kontrolu nad posjedom. Tome u prilog ide i statistika, iako je ona, kao što je i sam susret izgledao, pokazala svu njegovu izjednačenost. Razlika je doista minimalna, ali je na strani nebesko plavih iz Manchestera. Osim Liverpoolove pobjede u posjedu za 1%, City je imao 2 udarca više, 3 kreirane šanse više, 2-1 u kornerima, 12-10 za City bilo je u presječenim loptama i 11-8 u uspješnim klizećim startovima. Još jedan podatak koji govori o nijansama je onaj o duelima i broju uspješnih dodavanja. Od 95 duela koji su se odvili, 49 puta dobili su ih crveni, a 46 plavi. Liverpool je imao 7 dodavanja vie od Cityja, ali je Guardiolina momčad imala 5 točnih dodavanja više, odnosno 81% uspješnosti nasuprot 79% točnih dodavanja Kloppovih igrača. 

ZAKLJUČAK

Ovom pobjedom City se opet gotovo potpuno vratio u igru. Zahvaljujući tome, iako pritajeno, vratio se i sve to vreba sa samo 6 bodova udaljenosti opet i Tottenham. Liverpool, pak, ima za čim žaliti. Puno se toga moglo riješiti sinoć, ali još uvijek su oni ti koji bježe, a City onaj koji ih stiže. Četiri boda zalihe su još tu i sudbina kluba s Anfielda još je uvijek u njihovim vlastitim rukama. Ostaje nam samo vidjeti kako će nakon ovog svojevrsnog šoka, poslije velikog zasnosa, reagirati Klopp i igrači. Hoće li ih ovo sputati i navesti na još jedan kiks, kojim će potpuno ostati bez prednosti, ili će se uspjeti bezbolno izvući iz ovog poraza, vidjet ćemo već u idućem kolu.

Navijači Liverpoola sigurno su počeli osjećati nešto gorći okus u ustima nakon ovog poraza, ali nada u neviđenu erupciju oduševljenja na kraju sezone ne treba posustati jer su dvoboji sa Cityjem u ligi završeni. U svakom slučaju, njima gorći okus, ali i dalje pogled s vrha, a svim neutralnim ljubiteljima engleskog nogometa ponovno otvorena borba, pa reći ću, ne otpisujući Tottenham, iako su njegove šanse daleko manje, između 3 momčadi,  jer je to "samo" 6 bodova razlike. 

Navijači Liverpoola i dalje će strijepiti
Sinoć je na prepunom Etihadu u Manchesteru odigran derbi 21. kola engleske premier lige, u kojem su se sastale prva i druga momčad prvenstva. Aktualni prvak Manchester City ugostio je trenutno vodeći Liverpool sa sedam bodova minusa i shodno tome, praktički imperativom pobjede. Guardiolini momci to su i ostvarili te u odličnoj utakmici, punoj tempa, kakvog samo engleski nogomet može pružiti, slavili s 2:1. Strijelci za Građane bili su Aguero i Sane dok je jedini pogodak za Redse djelo Roberta Firmina, koji je tako nakon prvog svog hattricka protiv Arsenala u prošlom kolu, sada zatresao mrežu još jednom velikom rivalu. ...
Navijači Liverpoola i dalje će strijepiti
Sinoć je na prepunom Etihadu u Manchesteru odigran derbi 21. ...

Respekt: BruceWayne, Dado_M,

Slažem se: BruceWayne,

Baš dobro napisano. Jedino možda kao sugestija da pokušaš koristiti naše taktičke grafove ili pokoji screen za idući puta, no i ovako je prilično dobro složeno.. - BruceWayne, 5.1.19. 16:47, 0 0 0
Hvala na savjetu. Vidim da postoji sve to, ali se pokusavam jos uvijek uigrat na tom polju i pohvatat sve te mogucnosti da ih iskoristim na pravi nacin. - RealMadrid7, 5.1.19. 19:41, 0 0 0
01/2019
Tribina hipoteza

Nova 2019. godina zapocela je svoj tijek i vec pocela u svoje statisticke tablice biljeziti pogotke nogometaša u Premier ligi. No, za vecinu ostalih liga svijeta 2019. jos nije pocela, pa nam necete zamjeriti ako se jos malo vratimo na netom okončanu 2018. Iako je o ovom čovjeku kroz prerhodnih više od deseljeća sve rečeno,  osjeća se da je zaboravljeno što je napravio u 2018. godini. Cristiano Ronaldo nastupio je 2018. godine u službenim utakmicama za Real, Portugal i Juventus. Iako ćemo spomenuti i ostalo, osvrnut ćemo se najviše na ligaške nastupe i značaj.

Ronaldo je i ove sezone bio najbolji strijelac lige prvaka, podebljao je svoj skor golova postignut u fazi na izbacivanje, po čemu je ionako daleko najbolji u povijesti. No, za razliku pd prethodnih uzet je na zub jer se dočekao trenutak u kojem nije zabio ni u polufinalu ni u finalu. Na SP-u u Rusiji, Ronaldo je s Portugalom nastupio u 4 utakmice. U ta 4 dvoboja mrežu je tresao 4 puta i iznudio 2 kaznena udarca. Srušio je i jedan neslavan rekord za igrača koji je u ranijoj fazi karijere u nekoliko navrata zabijao 2 slobodnjaka u jednoj utakmici. Kako u Ligi Prvaka, tako i u španjolskom prvenstvu. Naime, popularni CR7 je nakon više od 40 promašenih slobodnih udaraca, napokon zabio iz slobodnog udarca na nekom SP-u ili EP-u. I to gol za bod protiv Španjolaca gdje je iznudio penal koji je zabio, iznudio slobodnjak koji je zabio i usput postigao hattrick protiv Furije.

Ali pustimo sve to. U međuvremenu je Portugalac, nakon 9 sezona u Kraljevskom klubu, odlučio potražiti kako je sam rekao "novi izazov". Ljudi su se tome uglavnom rugali, jer kakav je izazov prijeći u Juventus kad će ionako osvojiti ligu. Naravno, nije stvar ligi, nego u Ligi Prvaka koju Stara dama čeka kao dijete otvaranje poklona koji mu je majka za Božić ostavila ispod bora.

NAJBOLJI U LIGAMA

Iako Ronaldo na pocetku ovosezonske Lige Prvaka nije započeo kao prethodnih sezona u Realu, pa je zaradio možda i neopravdan crveni karton protiv Valencije, utakmkce u ligi nesto su sasvim drugo. Iako je drugi dio 2018. član Juventusa, Cristiano je, vjerovali ili ne, godinu završio kao najbolji strijelac madridskog Reala u svim natjecanjima, zabivši 28 golova, dok je Bale ostao na 27.Zanimljivo je da je Ronaldo odigrao čak 26 utakmica manje od Balea za gol više. Istovremeno, Ronaldo je, iako samo 4 mjeseca u Juventusu, 2018 godinu završio kao najbolji strijelac Juventusa u ligaškim utakmicama s 14 golova, a drugi iza Dybale ako se ukljuce sva natjecanja. A ne treba zaboraviti da je prelazak u novi klub znak i novog prilagođavanja i suigračima i načinu igre i atmosferi, kao i općenito stilu nogometa koji gaji Serie A. Naposljetku, Portugalac  je  godinu završio kao  najbolji  strijelac  2018 svim ligama, zabivši 36 golova, 22 za Real i 14 za Juventus.

Tako je Ronaldo u, za njegove standarde, losoj sezon i i godini ili barem nedovoljno dobroj, pokazao da može bez suigrača iz Reala. Govorilo se da svaka lopta ide na njega, kad bi išla na druge i oni bi bili jednako efikasni. Danas, Ronaldo nije u Realu, a godinu zavšava kao najbolji strijelac. Teško će se dogoditi da netko od igrača Reala postigne 20 golova u ligi u cijeloj ovoj sezoni. Nema onoga tko bi uzeo one šuteve koje je Ronaldo imao privilegiju uzeti kad ništa drugo ne bi išlo, a oni, bez čijih lopti ne bi mogao, bez njega ili ne šalju te lopte ili ih nema tko iskoristiti. Mozda i oboje. S druge strane, Juventus otvorio sezonu za pamćenje, teško da se i mogu sjetiti jesu li ikada u ovom razdoblju imali ovoliko bodova, a Ronaldo završava 2018. kao najbolji ligaški strijelac kluba. Dakle, 2018 godinu, Cristiano je završio kao najbolji strijelac Reala i drugi  najbolji strijelac Juventusa ukupno i najbolji ligaški strijelac Stare dame. 

Bio Madrid ili Torino, Ronaldu ide fino
Nova 2019. godina zapocela je svoj tijek i vec pocela u svoje statisticke tablice biljeziti pogotke nogometaša u Premier ligi. No, za vecinu ostalih liga svijeta 2019. jos nije pocela, pa nam necete zamjeriti ako se jos malo vratimo na netom okončanu 2018. Iako je o ovom čovjeku kroz prerhodnih više od deseljeća sve rečeno, osjeća se da je zaboravljeno što je napravio u 2018. godini. Cristiano Ronaldo nastupio je 2018. godine u službenim utakmicama za Real, Portugal i Juventus. Iako ćemo spomenuti i ostalo, osvrnut ćemo se najviše na ligaške nastupe i značaj. Ronaldo je i ove sezone bio ...
Bio Madrid ili Torino, Ronaldu ide fino
Nova 2019. godina zapocela je svoj tijek i vec pocela ...
Ok zanimljiva tema, ali možda si trebao spomenuti po meni zanimljivju: kako surađuje sa Mandžukićem u Juveu, odnosno koliko je Mandžukić zapravo profitirao od dolaska Ronalda u Juventus.. - BruceWayne, 3.1.19. 15:10, 0 0 0
Apsolutno zanimljiva tema, slazem se. Bilo je prostora spomenuti je i u kontekstu ovoga. Medutim, nastojao sam se osvrnuti na dobacivanja Ronaldu o tome da je u Realu kocio druge, a da je sad izabrao pogresnu ligu... Ali i to je sjajna tema. - RealMadrid7, 3.1.19. 16:04, 0 0 0
11/2018
Utakmica tjedna: Juventus - Manchester United 1-2

Još od starta prvenstva pratim utakmice Manchester Uniteda i određenom se dojmu ne mogu oduprijeti. Danas me razmišljanje o "Crvenim vragovima", uoči utakmice s Juventusom, opet navelo na razgovor s pojedinim aktivnim sudionicima Tribine, o tome može li United, unatoč lošem startu, biti među 4 na kraju sezone. Dok su neki dosta važnosti pridali upravo rezultatu s Juventusom i Cityjem, kao odrednicu raspoloženja, koje će utjecati kako na samopouzdanje, tako i na sve ostalo, drugi su, pak, mišljenja kako Manchester nema nikakve šanse za takav plasman. Moje je mišljenje u ovom trenutku da United to može ostvariti. Naime, sezona je još uvijek u relativno ranoj fazi, prošlo je 11 utakmica i mjesta za popravak definitivno ima. Stoga, evo malo i statističkih podataka, koje sam provjerio, želeći se u analizi osvrnuti na Mourinhovu momčad.

Napad

Gledajući na cjelokupnoj razini, United napadački uopće ne stoji tako loše. Dijele 6. mjesto po broju postignutih golova. Bolji su, naravno, City, Chelsea, Arsenal i Liverpool, a među njih se uguralo najugodnije iznenađenje sezone, Bournmouth. Sedmi United zabio je isto koliko i četvrti Tottenham, 19. Međutim, ono što bode u oči je podatak da je Mourinhova momčad gađala u okvir gola čak 71 put od 151 upućenog udarca. Dakle, visokih 47%. Veći broj udaraca u okvir ima samo City, 89. No, Guardiolini puleni su za 89 udaraca u okvir trebali čak 229 udaraca (39%), što je najviše u ligi. 

Nadalje, Crveni vragovi su kreirali do sada 15 velikih prilika za 19 golova, što je manje od svih onih koji su ispred njih. Arsenal je kreirao samo jednu veliku šansu više, ali zabio 6 golova više. Nedodirljivi su City i Chelsea sa 33, odnosno 28 kreiranih šansi. Svakako je zanimljivo da je United dao više golova nego što je velikih šansi kreirao, kao i Arsenal, dok su Cityi i Chelsea praktički dali koliko su kreirali. Čak je i Bournmouth kreirao nevjerojatnih 27 velikih prilika. Unatoč tome, ako se vrate prilike koje je United propustio, u napadačkoj igri pokazuje se ovo. Također, navest ćemo da su vragovi izveli do sada 65 kornera, po čemu su 5. ekipa lige. Treba li iti spominjati da je od većih klubova, samo City izveo više.

Treba svakako navesti da Mournhov sastav solidan broj puta ide na duge lopte. Po tome su na polovici tablice, na 10. mjestu. No, vrlo često su to trenuci, gdje Mou u zaostatku za protivnikom, što je ove sezone gotovo konstanta, ide na taktiku nabij u 16 metara na Fellainija pa što bude. Po centaršutevima su 3. No, da ne bi bilo, kako im je to glavna karakteristika, City je u tome na 6. poziciji. United nije bolji po broju pasova od vodećih (Chelsea, City, Liverpoo, Arsenal, Tottenham), ali jest od ostalih i tu su na 6. mjestu.

Lukaku ključan faktor

Spomenuo sam dojam kojem se ne mogu oduprijeti, a koji je United na mene ostavio u dosadašnjem tijeku natjecanja. Prije svega se to odnosi na ono što je svima posve jasno, a to je katastrofalan start sezone Romelua Lukakua. Doduše, kada se pogleda statistički, to i nije baš tako. Lukaku ima 4 pogotka u 10 utakmica, uz dva šuta po utakmici. No, kad uzmemo u obzir da je Burnleyu dao 2 gola, onda nam ostaje još 2 u ostalih 9 utakmica. Ali hajmo biti malo blaži prema Belgijancu, pa reći da je 2 utakmice ulazios klupe, za ukupnih 768 minuta na terenu. S obzirom da mu, Aubameyang, Aguero i Hazard, kao prvi strijelci lige sa 7 golova, bejže tek za 3 gola, to doista ne izgleda toliko presudno. Međutim, Augero je odigrao samo 41 minutu više od Lukakua, a zabio je 7 golova i dodao 4 asistencije. Naravno, Lukakuu u prilog ide činjenica što City kreira dosta više čistih šansi i ima veći broj udaraca u okvir protivničkog gola. Ali Guardiolina momčad doista i jest svijet za sebe. Najviše zabila, najmanje primila, a usto ima daleko najširi kadar kvalitetnih igrača na raspolaganju, pa možda i nije toliko realno ih ni stavljati u raspravu s ostatkom lige. Upravo zato ćemo pogledati ostatak ekipe s vrha. 

Arsenalov Aubameyang je odigrao minutu manje od Lukakua u prvenstvu, uz također 2 šuta po utakmici, ali zabio 7 pogodaka i dodao asistenciju. Suigrač mu Lacazette, u nešto više minuta od Lukakua, ima 5 golova i 2 asista. Alvaro Morata odigrao je tek 606 prvenstvenih minuta za Chelsea, a zabio je gol više od robusnog Belgijanca. Hazard možda nije špica, ali je činjenica da dijeli vodstvo na ljestvici strijalaca sa 7 pogodaka, ali ima čak 4 asistencije u svega 693 provedene minute na terenu. On uzima 2.7 šuteva po utakmici. Na samom kraju, čobjek kojeg je Mourinho napokon počeo više koristiti, Anthony Martial, onaj je koji spašava u posljednje vrijeme. Za samo 531 minutu zabio je 5 pogodaka i time preskočio Lukakua.

Statistika puno toga pokazuje, ali pogled na teren daje dodatan, već opjevani "dojam". Vidjeti, pa se onda i prisjetiti što je sve Lukaku, dok je bio prvi izbor, na početku sezone promašio, posebice protiv Brightona i Tottenhama, dodatno pojačava značaj njegove neefikasnosti. Što bi bilo da je, u egal situacijama, to sve potrpao...

Obrana

Kao što za napad dojam kaže da je Lukaku mogao donijeti barem 4 boda više, što je iznimno značajno u ovim trenucima, tako je isti dojam iznimno loš kada govorimo o Unitedovoj obrani. Osobno, imena u obrani Mourinhove momčadi ne izgledaju mi uvjerljivo. Štoviše, izgledaju daleko lošije od onog što nude i na raspolaganju imaju svi ozbiljniji kandidati za naslov ili barem za Ligu Prvaka. Kada pogledamo statistički, onda to izgleda još i puno, puno gore. U samo 11 utakmica, Manchester je primio čak 18 golova. Nestvaran je podatak da je samo 5 klubova više puta vadilo loptu iz mreže i to 15. Burnley, 16. Southampton, te tri momčadi koje u ovom trenutnku drže posljednja 3 mjesta, Huddersfield, Cardiff i Fulham. Ne samo nestvarno, nego i ponižavajuće. 

David de Gea je svoju mrežu netaknutom sačuvao samo u jednoj utakmici. Uz sve to, španjolski čuvar mreže do sada je skupio čak 40 obrana. Toliko su dopustili još Arsenal i Fulham, koji je i primio najviše. Od momčadi iz vrha, svog su golmana na streljani više držali samo igrači Tottenhama (43 obrane vratara), iako su primili čak 8 golova manje. Od ostalih, samo Brighton, West Ham i Burnley, čiji je golman intervenirao uspješno u 49 navrata. Golmani Chelseaja, Liverpoola i Cityja, morali su braniti uvjerljivo najmanje u ligi, 22, odnosno 19 puta. Dakle, poprilično je jasno koliko je Unitedova obrana šuplja u odnosu na ostatak premierligaškog vrha.

Ono što je karakteristično, svakako je i podatak da je Mourinhov sastav imao više starteva, čišćenja i blokova udaraca od Liverpoola, Chelseaja i Cityja. To ne bi trebalo biti posebno čudno jer sve 3 ekipe igraju više s loptom od Uniteda. S druge strane i tu su bolji od onih slabije plasiranih. 

Treba li kriviti Mourinha?

Jose Mourinho standardna je meta i krivac za sve. Njegov nogomet s Interom protiv Barcelone u bunkeru (kao da ga drugih 95% ili više ne igra to isto protiv Barce) doveo ga je do toga da ga se kritizira za način igre, tzv. parkiranje autobusa. Kad jednom nastane stereotip, on ne nestaje, pa će tako Portugalac uvijek "parkirati bus" i "igrati bunker" bez obzira što postigao i ostvario, pa ni onih 121 gol i 100 bodova 2011/12 s Realom to nije i neće promijeniti, kao i ono što je napravio u prvim sezonama na klupi Chelseaja. 

No, držimo se Uniteda. Mourino definitivno snosi dio odgovornosti za sve što se s Crvenim vragovima ove sezone događa. Želio je Alexisa i dobio ga. Koliko njegovom, toliko i krivnjom samog Čileanca, on se nije pokazao do sada pravim izborom. Neki igrači definitivno nisu u formi. Uvijek ću biti fan Lukakua, ali lik nije u formi. Mourinhova odgovornost nije u tome. Potez s davanjem više šanse Martialu pokazao se izvrsnim i kod drugih bi to bilo pohvaljeno, kod Mourinha ne vrijedi. Činjenica da mu je u rosteru Fellaini, po meni je njegova greška, ali budimo realni, zar nismo, barem većina, držali kako je Fellaini dobar i zahvalan igrač dok je bio u Evertonu?

Naposljetku, je li Mourinho kriv što mu dio ekipe jedostavno nije dovoljno kvalitetan i nije na razini na kojoj su, objektivno, i Cityjevi i Chelseajevi i Liverpoolovi? pA čak i Tottenhama. Moje mišljenje je da nije, tim više što brojni drugi treneri, Van Gaal i Moyes, s boljim rosterom, s Falcaom i Di Mariom između ostalih, nisu napravili ništa bolje, štoviše, bili su i gori.

Zaključak

United je tamo gdje trenutno treba biti. Kvaliteta te ekipe, u odnosu na ostale iz vrha, jednostavno nije dovoljna. Po broju udaraca u okvir protivničkog gola, gdje su drugi, ne možemo reći da igraju bunker. Baš naprotiv. Po broju pasova su u vrhu, ali ispod najboljih. Obrana je, s 18 primljenih golova, definitivno najlošiji dio ekipe. Iako de Gea briljira, samo je 5 klubova primilo više golova. 

Promašeno je puno šansi (Lukaku), primljeno puno golova. Jednostavno, manjak kvalitete za sam vrh, pomiješan sa slabijom formom pojedinaca, rezultat su udaljenosti od 4 boda za kvalifikacijama u LP i 7 od izravnog plasmana. Mourinho je dijelom krivac, ali ni blizu onoliko koliko mu se predbacuje. 

I dalje vjerujem, barem u rezultatski bolji United, a već protiv Cityja on može biti znatno bolji, ali i takav da cijeloj priči bude kraj, tako da se na kraju slažem s onim što je jedan od sudionika Tribine rekao o značaju te utakmice za budućnost Uniteda u ovoj sezoni.

Manchester United- Mogu li među 4 do kraja sezone i što ih sprječava
Još od starta prvenstva pratim utakmice Manchester Uniteda i određenom se dojmu ne mogu oduprijeti. Danas me razmišljanje o "Crvenim vragovima", uoči utakmice s Juventusom, opet navelo na razgovor s pojedinim aktivnim sudionicima Tribine, o tome može li United, unatoč lošem startu, biti među 4 na kraju sezone. Dok su neki dosta važnosti pridali upravo rezultatu s Juventusom i Cityjem, kao odrednicu raspoloženja, koje će utjecati kako na samopouzdanje, tako i na sve ostalo, drugi su, pak, mišljenja kako Manchester nema nikakve šanse za takav plasman. Moje je mišljenje u ovom trenutku da United to može ostvariti. Naime, sezona je ...
Manchester United- Mogu li među 4 do kraja sezone i što ih sprječava
Još od starta prvenstva pratim utakmice Manchester Uniteda i određenom ...
Utd je kvalitetom kadra tek 5,6 momčad( tu su negdje sa Arsenalom) lige. - Fenix22, 7.11.18. 20:45, 0 0 0
Slazem se. S time da je Arsenal u boljoj napadackoj formi i nesto pokretljivijim igracima u sredini, sto unitedu jako nedostaje. - RealMadrid7, 7.11.18. 20:50, 0 0 0
11/2018
Tribina hipoteza

Danas od 18:30 sve će oči biti uprte na londonski Emirates, gdje će Arsenal u derbiju 11. kola Premier lige ugostiti Liverpool. Ne radi se samo o derbiju kola, nego svakako o jednoj od najvećih utakmica engleskog nogometa uopće, ali i o utakmici koja bi mogla otkriti brojne dileme vezane za ove dvije ekipe.

 ARSENAL

Domaćini današnjeg susreta u velikom su naletu, iako početak sezone, barem rezultatski, ne bi dao tako naslutiti. Nakon Sir Alexa, otišao je drugi najdugovječniji trener engleske Premier lige, Arsene Wenger, a njegovo mjesto zauzeo dotadašnji trener PSG-a, Unai Emery. Tako su navijači Arsenala, uz dužno poštovanje Francuzu, dobili ono što su htjeli napuštajući tribine prije kraja utakmica prošle sezone, izgubivši strpljenje u očekivanju velikih stvari, koje traje još od 2005. godine.

Emery je, pak, došao nakon osvajanja francuskg prvenstva, ali ono zbog čega je doveden, a to je Liga prvaka, ostalo je neostvareno, ispadanjem već u 1/8 finala. Naslijediti tako dugovječnog trenra, s toliko uspjeha nije bilo lako, a još manje kad je pogledao raspored utakmica, pa vidio najprije goropadni City u prvom i novi, Sarrijev Chelsea u drugom kolu.

I da, obje utakmice Arsenal je izgubio. No, dok je protiv Guardioline mašinerije izgledalo kao da ne bi za 10 godina napravili nekakvu ozbiljniju pomutnju i došli do bodova, protiv Cehelseaja je priča bila posve drugačija, barem u prvom poluvremenu. Emeryjev rukopis bio je jasno vidljiv, širiti igru, otvarati prostor za Bellerina na desnom boku, a onda španjolčevim prizemnim povratnim loptama tražiti Aubameyanga i Lacazetta. Ta je taktika uspijevala, Arsenal je stvorio 3, 4 šanse kakve se moraju zabiti, ali napadači nisu imali koncentracije u završnici, iako su zabili i bez tih promašaja 2 pogotka. Ono što nije dobro za Emeryjevu ekipu u tom pogledu, svakako je ozljeda i izostanak Bellerina za današnji ogled.

Nakon što su krenuli s nulom nakon dva kola, Emery je uspio zadržat mir, jer je tek početak, a protivnici su ozbiljni. Reakcija igrača nakon toga bila je sjajna i pokazatelj da to nikoga nije uzdrmalo. Sedam pobjeda u nizu i remi u zadnjem kolu protiv Palacea, pokazali su da je Arsenal tu. Zlobnici će reći, protivnici nisu bili sam vrh, što realno i nisu, a unatoč tome, opet su četvrti. Da, Arsenal čeka derbi na četvrtom mjestu, ali ga čeka dijeleći drugo mjesto najefikasnijih ekipa sa 24 pogotka, koliko ima i Chelsea, dok je više zabio samo City i to 27, ali iz puno više prilika. Dok je Arsenal u okvir pucao 57 puta za 24 pogotka, Cityju je trebalo za 3 pogotka više čak 81 šut u okvir gola. No, ono što je, kako se čini ostalo po starom, pitanje je obrane. Arsenal je nakon 10 kola ove sezone na istom broju primljenih pogodaka kao lani, ukupno 13, a zabio je 5 golova više nego u isto vrijeme prošle sezone. I dva skrivljena penala protiv Palacea pokazatelj su još uvijek nepotpune odgovornosti u obrani pa i razloga zašto ne mogu napraviti puno protiv "velikih". No, pobijedi li Arsenal danas, tko im može reći da nisu ozbiljan konkurent za naslov tek tako. 

LIVERPOOL

Jurgen Klopp je, s druge strane, od Liverpoola napravio mašineriju. Ono što se dovodilo i uigravalo u njegovom stilu eksplodiralo je lani finalom LP-a, a sada jednostavno mora biti kulminacija, osvajanje naslova prvaka. Ako ga navijači topnika čekaju dugo, bolje je i ne komentirati koliki je vijek čekanja navijača redsa. 

Kada je došao u Liverpool, Klopp jenakon nekoliko utakmica izjavio da njegova momčad, parafrazirat ću, nema snage trčati koliko treba. Za njegov agresivan stil nogometa, okomitim brzim napadima, igračima koji bodu poput osica, a bez loptaigraju presing, jednostavno to nije bilo to. A onda je doveo igrače kao da je mene pitao. S jedne strane podcijeni Salah, s druge Sadio Mane, čije partije u Southamptonu je napokon netko primijetio na pravoj razini, da ga dovede u veliki klub. Stvorila se osovina koja je prošle sezone rušila sve pred sobom. Međutim, nedostajao je balans, dijelom u sredini terena, dijelom u obrani. Doveo je Alisona na gol umjesto Kariusa, čije su ga greške koštale možda i pehara u LP-u, a doveden je i zid u obliku nizozemskog doktora obrane van Dijka. U sredini terena rupe je pokrio sjajni Keita, a sve se isplativijim pokazujei dolazak Shaqirija (jer treba pratiti ono što radi City koji može sastavit dvije prve ekipe). 

Sve se pokazuje kao da je Liverpool novim akvizicijama dobio ono što je Klopp u njima tražio. Zabili su 20, a primili samo 4 gola u 10 kola. Samo je vodeći City primio manje i to samo za 1. Iako su postigli četiri gola manje od Arsenala, Redsi su s 20 postignutih pogodaka nadmašili lanjski broj golova u istom razdoblju, kad su u 10 utakmica zabili 17 golova. Istovremeno, lani je Kloppova momčad dopustila da se čak 16 lopti zakoprca u njihovoj mreži, a sada, opet ćemo ponoviti, samo 4 u jednakom broju utakmica.

Ono što može biti zanimljivo vezano jeuz način na koji će Klopp postaviti igru, jer je vidljivo da u derbijima, i protiv Cityja i protiv Chelseaja, unatoč povremenom izletu u poznati stil i ritam, Nijemac ipak pristupa opreznije. Uostalom utakmice su i završila 1:1 i 0:0.

MEĐUSOBNI DVOBOJI

Od 2010. godine, Arsenal i Liverpool sastali su se 17 puta. Obje momčadi su slavile po 5 puta, dok je 7 utakmica završilo neodlučeno. Ukupno je postignut 61 pogodak. Samo jedna utakmica završila je bez pogodaka i to još tamo 2015. godine. 

U istom razdoblju na Emiratesu su odigrali 9 utakmica. U tri utakmice slavio je Arsenal, dva puta bolji je bio Liverpool, a u četiri dvobojanije bilo pobjednika. Inače, u tih 9 utakmica, pao je čak 31 pogodak, što je više od 3 po utakmici. Od toga je Arsenal zabo 17, a Liverpool 14. U zadanja 2 ogleda na ovom stadionu palo je 13 golova. Liverpool je u kolovozu 2016. pobijedio 4:3, a u posljednjem dvoboju u Londonu, što im je ujedno i zadnji međusobni okršaj, odigrali su još jednu ljepoticu, bilo je 3:3

Strijelci

Aubameyang je prvi strijelac lige sa 7 pogodaka za Arsenal, Mane ima 6, odnosno Salah 5 za Liverpool, što se ove sezone tiče. Kada, pak, govorimo o njihovim duelima, u posljednje vrijeme strahovito je učinkovit čovjek iz sjene, Bobi Firmino, koji je iznimno učinkovit protiv Arsenala. Zabio im je 5 puta uz jednu asistenciju. Mane je zabio 3, a Salah 2 pogotka uz jednu asistenciju. Kod Arsenala više ni nema igrača koji su bili posebice raspoloženi protiv Liverpoola, jer su ga napustili. Od prisutnih, 2 pogotka i asistenciju ima Ozil, a navijači topnika se nadaju da će i Auba nastaviti trpati. 

ZAKLJUČAK

Ako je suditi po svemu navedenom i do sada viđenom od ove dvije ekipe, opet možemo očekivati pregršt šansi i pogodaka. Liverpool zabija 2, a Arsenal i više od 2 po utakmici. Na Emiratesu su jako efikasni u međusobnim duelima i trbalo bi biti pogodaka. Međutim, Liverpool je poboljšao obranu i pitanje je kako će se danas postaviti, jer u derbijima ove sezone, vidjelo se i protiv Chelseaja i Cityja, mogu ubosti, mogu igrati agresivno, ali Klopp kao da u jačim utakmicama ima sigurniji i oprezniji pristup, s jednom konsolidiranom i strpljivom momčadskom obramebnom igrom iza lopte. S druge strane, Arsenal nakon remija s Palaceom težit će ne izgubiti od velikog protivnika.

Unatoč važnosti utakmice, činjenici da poraz baca Arsenal znatno dalje od ovoga gdje je sada, dok ga pobjeda dovodi na bod od vodećih, a Liverpool porazom otvara vrata za bijeg Cityju, vjerujemo da će se igrati otvoreno, jer ni jedna od ovih ekipa nije obrambena, kao što im nisu ni treneri.  

 

Premier liga- Derbi kola
Danas od 18:30 sve će oči biti uprte na londonski Emirates, gdje će Arsenal u derbiju 11. kola Premier lige ugostiti Liverpool. Ne radi se samo o derbiju kola, nego svakako o jednoj od najvećih utakmica engleskog nogometa uopće, ali i o utakmici koja bi mogla otkriti brojne dileme vezane za ove dvije ekipe. ARSENAL Domaćini današnjeg susreta u velikom su naletu, iako početak sezone, barem rezultatski, ne bi dao tako naslutiti. Nakon Sir Alexa, otišao je drugi najdugovječniji trener engleske Premier lige, Arsene Wenger, a njegovo mjesto zauzeo dotadašnji trener PSG-a, Unai Emery. Tako su navijači Arsenala, uz dužno ...
Premier liga- Derbi kola
Danas od 18:30 sve će oči biti uprte na londonski ...

Respekt: Fenix22, BruceWayne,

Slažem se: BruceWayne,

10/2018
Tribina hipoteza

Iako im najprestižnije europsko klupsko natjecanje ide poput djece iz škole, pa su postali prvi klub koji ga je uzeo ne 2, nego 3 puta u nizu, i 4 u posljednjih 5 godina,  Real Madrid domaće prvenstvo osvaja na kapaljku. Gotovo da bismo mogli ustanoviti da ga uzimaju onda kad se Barceloni ne da. Naime, "Kraljevski" klub je, računajući od 2007. do ove sezone, španjolsko prvenstvo osvojio samo 3 puta, što je za najveći klub svijeta mizerno postignuće. Od ova tri, dva su osvojili od dolaska Cristiana Ronalda, o čijoj ulozi i važnosti za uspjehe madridskog kluba znaju i ptice na grani.

Međutim, što je s ostalima? Pritom prstom upiremo posebice u Karima Benzemu. Čovjek je prvi napadač Reala puno desetljeće, a jedinu, koliku toliku, veću konkurenciju imao je u Higuainu dok je mjesto trenera držao Mourinho. Od tada, pozicija francuske devetke je u bijelom dresu neprikosnovena. Koliko je to realno s obzirom na ono što Benzema pruža na terenu, teško je reći, ali golemi broj navijača "kraljeva" prema njemu nema posebno velikog razumijevanja. Možda su ga previše i imali. Evo i zašto.

Benzema je, u sada desetoj sezoni u Realu, samo dva puta prebacio brojku od 20 postignutih pogodaka u prvenstvu. U sezoni 2011/12. Francuz je 21 put tresao mrežu protivničkih vratara. Real je tada uzeo titulu prvaka Španjolske. Na idući takav pothvat, Benz je, kao i navijači madrižana, čekao sve do sezone 2015/16. a tada je zabljesnuo s 24 pogotka i upisao svoju najefikasniju prvenstvenu sezonu otkad je na Bernabeu. Vjerovali ili ne, to je bio taj drugi put da je Real postao španjolskim prvakom. Zaključak kaže, kad Benzema premaši 20 golova, Real je prvak.

No, da ne bi ispalo da sve svaljujemo na njega, dio odgovornosti je i na Realovim "višim" ljudima. Loša transfer politika stajala ih je smanjenja kvalitetnog kadra, Zidaneove rotacije momčadske kemije, ali sve podređeno prvenstveno jurišu na obrane LP-a.  Ali dok je samo, često ozljeđivani Bale upisao 19 golova u sezoni 15/16 kad je Real bio prvi, osim Ronalda i Benzeme, samo je Higuain zaabio preko 20, i to u sezoni 11/12 kad je Real, kako smo naveli, također bio prvak. U međuvremenu, Barca je kupovala, prodavala, mijenjala. Vise od Benza zabili su Ibrahimovic i Villa, a od dolaska Suareza, Urugvajac je daleko efikasniji od Francuza, čemu se pridodao i Neymar. Uz sve navedeno, u prvenstvu je ucinkom zadnje dvije sezone pao i Ronaldo, iako je uvjerljivo preko 20 golova. No, treba reci da znacajan broj utakmica nije ni igrao u prvenstvu, dok bi sve nadoknađivao briljiranjem u LP-u. 

Jednostavno je. Ako želite biti prvak Španjolske, morate imati dva igrača koja preskaču 20 golova. Samo sezona 2013/14, kad je prvenstvo osvojio Atletico, nije zahtijevala takav učinak. Tada je Ronaldo zabio 31, a Messi i Diego Costa po 27 pogodaka, s tim da je Messi odigrao samo 29 prvenstvenih utakmica. Nitko od njihvih kolega iz klubova nije došao do čarobnih 20. 

Benzema i njegovih čarobnih 20, na žalost Reala, prava su rijetkost
Iako im najprestižnije europsko klupsko natjecanje ide poput djece iz škole, pa su postali prvi klub koji ga je uzeo ne 2, nego 3 puta u nizu, i 4 u posljednjih 5 godina, Real Madrid domaće prvenstvo osvaja na kapaljku. Gotovo da bismo mogli ustanoviti da ga uzimaju onda kad se Barceloni ne da. Naime, "Kraljevski" klub je, računajući od 2007. do ove sezone, španjolsko prvenstvo osvojio samo 3 puta, što je za najveći klub svijeta mizerno postignuće. Od ova tri, dva su osvojili od dolaska Cristiana Ronalda, o čijoj ulozi i važnosti za uspjehe madridskog kluba znaju i ptice ...
Benzema i njegovih čarobnih 20, na žalost Reala, prava su rijetkost
Iako im najprestižnije europsko klupsko natjecanje ide poput djece iz ...

Respekt: kex1926, Dado_M, Kegla96, BruceWayne,

Slažem se: BruceWayne,

Jako dobro za prvu analizu.. - BruceWayne, 31.10.18. 20:56, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.