Sanel

Reputacija
2
Bodova
51
Analiza
23
Ocjena
69
Anketa
63

Analize

08/2018
r2 s2 n6 k8
Tko mora otići iz Hajduka; trener, Uprava ili igrači? Ili nitko?

Jedan naš cijenjeni komentator je nedavno napisao kako se ne slaže da je ovo najgori Hajduk u novijoj povjesti. Jednostavno se ne mogu stime. Priznajem, nisam gledao utakmicu protiv Gorice, ali jesam gotove sve ostale na početku ove nove sezone i vidjevši rezultat i statistiku, te prve dojmove onih koji su gledali, lako je zaključiti kako su igrali jednako kako igraju od početka sezone. Zapravo ako ćemo precizno, Hajduk je zadnju dobru utakmicu igrao kod kuće protiv Dinama u prošloj sezoni kada je doduše izgubio 2:1 ali je na terenu izgledao sasvim dobro i bio bolji u toj utakmici. Međutim, do toga ćemo doći kasnije.

Hajduk kako igra u ovoj sezoni je kriminal, razlog za svaku osudu bez ikakve zadrške, razlog za ismijavanje svih drugih klubova i njihovih simpatizera. Iako je krivaca mnogo, daleko najveći su Bjelanović i Kopić. Bjelanović je kratko na svojoj funkciji ali u tih mjesec dana je uspio pokazati svoj antitalent za posao koji je preuzeo, potpunu bezidejnost, viziju i ikakav plan. I nije jedini krivac, jednako je kriv i Kopić, čovjek koji je inzistirao na Ivanovskom.

Pa krenimo redom. Dakle, nakon dolaska Vučura i Mikulića te ostanak Lopeza u kadru, nije bilo nikakvog razloga da se Nižiću ne ispuni želja i obećanje prethodnog sportskog direktora. Nije bilo nikakvog razloga zadržavati nezadovoljnog igrača i ne izaći mu u susret da u par sezona što mu je preostalo ne zaradi koji euro više. Zadržavanjem takvog igrača, kapetana koji je toliko dugo u Hajduku i bio vrlo dobar primjer vjernosti i ponašanja pokazuješ ostalim igračima ili onima koji bi trebali doći šta ih čeka u budućnosti. Rijeka primjerice uvijek izlazi u susret svojim igračima, bez obzira koliko bili važni za momčad i klub, ali to se i cijeni kod ostalih igrača koji onda puno lakše prihvaćaju tvoju ponudu kada ih želiš dovesti. Dakle, tu se odmah pokazalo neznanje Bjelanovića. 

Slijedeća greška je odlazak Tome Bašića. Ok, neloša svota za igrača koji nije bio standardan prošle sezone ali baš zato ga se nije smijelo prodavati jer vani pokazuješ kako si spreman za (realno globalno gledajući) siću prodati svoje najtalentiranije igrače čim netko na stol stavi ponudu sa 7 znamenaka. Naročito kada nemaš u svojim rezervama igrača koji bi ga odmah mogao zamijeniti ili na tržištu nisi našao adekvatnu zamjenu.

Nadalje, greška je u suradnji sa Kopićem dovođenje Ivanovskog. Prvo je greška Kopića koji ga je Bog zna zašto želio u svojoj momčadi, druga je što je Bjelanović na to pristao. Ivanovski je igrač koji može funkcionirati u dva sustava. Jedan je onaj gdje igraš na brzu tranziciju, kontre i polukontre, a drugi je onaj gdje je Ivanovski egzekutor te onaj koji završava akcije. Ni za jednu ni za drugu varijantu Hajduk nema igrače. Momčad u kojoj Fomitchow igra krilo, Lopez beka, Caktaš glumi povučenu špicu, a glavni kreator Hamza i distributer lopti ne zna štopat loptu, Ivanovski je smetnja na terenu i siguran prekidač bilo kakve smislene akcije.

Općenito gledajući, Hajduk je odradio katastrofalan prijelazni rok, Bjelanović i Kopić su bili potpuno nekoordinirani jer kada trener uigrava jednu momčad cijele pripreme, a onda mu sportski direktor u 15 dana proda ili se pobrine da ključni igrači budu nezadovoljni te ovaj ostane bez okosnice momčadi, onda je koordinacija u velikom pitanju - ili neznanje.

Ali i uz sve te greške i nelogičnosti, potpuno je nedopustivo da momčad Hajduka na terenu izgleda kako izgleda. Potpuno je nelogično da Borja Lopez igra lijevog beka, da Fomitchow igra krilo, Caktaš da luta po terenu, da ti Ivanovski nakon niza loših utakmica i dalje ima prednost pred Saidom i da Stanko Jurić ima prednost pred palaversom. Potpuno je nedopustivo da Hajduk u pet utakmica koje sam gledao ove sezone nije uspio stvoriti tri stopostotne prilike, a protivnici nisu bili ni Real ni Barca. Potpuno je nedopustivo da i dalje forsiraš Caktaša koji se šetka po terenu te i kad dobije loptu baci je u bunar gdje nema nijednog hajdukovca blizu, nedopustivo je da su stoperi toliko plašljivi i paničari da ispucavaju loptu napamet što dalje od gola čim ide prema njima, nebitno što nema nikog u krugu 15-ak metara u njihovoj blizini... mogao bih do sutra nabrajati, poanta je da na te stvari direktan utjecaj ima trener, a on je potpuno zakazao te se uopće ne vidi kako ima bilo kakvu ideju izlaska iz krize te kako bi igra Hajduka trebala izgledati.

Međutim, ono što je jednako zanimljivo je teza pojedinih kako je najveća slabost i greška ovog hajduka način na koji je ustrojen i kojim se upravlja.

Hajduk je odabrao svoj način ustroja koji se u najkritičnijem trenutku u povjesti pokazao kao spasonosan i ne samo to, pokazao se kao način na koji je klub konačno konsolidiran i prije svega, to su prihvatili navijači kluba i simpatizeri. I to je prvi put da se netko na ovim prostorima susreo sa takvim modelom upravljanja u sportskom segmentu te je lako za pretpostaviti kako nema ljudi koji bi sa lakoćom to vodili i upravljali jer naprosto, nitko s time nema nikakvog iskustva na ovim područjima. Upravljanje slično strukturiranim poduzećem nije za usporedbu. Pa u čemu je onda problem?

Problem zasigurno nije upravljanje, problem više ne bi smio biti ni nedostatak novaca, problem nebi smjela biti ni infrastruktura ni išta slično, problem je u tome što su članovi Našeg Hajduka koji su birali NO odabrali krivo. Što nije nimalo čudno. Pa 4 milijuna hrvata već 20 i kusur godina bira krive ljude koji će njima upravljati pa još nisu naučili, nije realno očekivati ni da članovi Našeg Hajduka nauče.

Jer kada imaš 7 članova NO od kojih dvojica skupe više glasova od ostalih petereo i kada tih petero izglasa nepovjerenje predsjedniku, treneru i sportskom direktoru koji su klub osovili na noge te zahvaljujući toj odluci ova dvojica sa najviše glasova odstupe sa svog mjesta, onda znaš da tu nešto užasno smrdi. E tu je NH prvi puta pogriješio što nije reagirao i referendumom i potpisima većine koji su glasali to spriječio, a mogao je. Sve nakon toga je lančana reakcija koja je nizom loših odluka dovela do ove današnje situacije gdje klub nema ni igru, ni budućnost ni bilo kakav plan izlaza iz krize, u prijevodu, nema ništa od onoga što je Brbić sa Burićem kao trenerom imao.

NH pod hitno mora organizirati nove izbore i moliti boga da njegovi članovi ovaj puta biraju pametnije, inače će budućnost kluba opet doći u pitanje.

Vrlo jednostavno, za Hajduk i podneblje u kojem se nalazi, sa navijačima kakve ima i sve ono šta on predstavlja, ne postoji drugi način upravljanja od ovog današnjeg, štagod tko drugi mislio i kazao, Hajduk nije ni Osijek, ni Rijeka, a već neko vrijeme ni Dinamo. Hajduk treba isključivo ljude sa idejom i struku sa znanjem. Bjelanović i Kopić to nisu.

Naš Hajduk, Bjelanović i Kopić kao glavni krivci
Jedan naš cijenjeni komentator je nedavno napisao kako se ne slaže da je ovo najgori Hajduk u novijoj povjesti. Jednostavno se ne mogu stime. Priznajem, nisam gledao utakmicu protiv Gorice, ali jesam gotove sve ostale na početku ove nove sezone i vidjevši rezultat i statistiku, te prve dojmove onih koji su gledali, lako je zaključiti kako su igrali jednako kako igraju od početka sezone. Zapravo ako ćemo precizno, Hajduk je zadnju dobru utakmicu igrao kod kuće protiv Dinama u prošloj sezoni kada je doduše izgubio 2:1 ali je na terenu izgledao sasvim dobro i bio bolji u toj utakmici. Međutim, ...
Naš Hajduk, Bjelanović i Kopić kao glavni krivci
Jedan naš cijenjeni komentator je nedavno napisao kako se ne ...

Respekt: ktm686, DAJO22,

Slažem se: huskupus, DAJO22,

Ne slažem se: tshabalala, Rebel, peropex, BruceWayne, yey_OS, ivan-cro,

Kopić je trener za klub tipa Gorica,Rudeš,Istra i sl.Pod pritiskom se izgubi kao i prošle sezone,kad je ispustio uzeti prvo mjesto,a na kraju izgubio i drugo.Zato nemojte stiskati dečku neslaganje zbog svoje sujete ili ste čoravi pored zdravih očiju! - DAJO22, 22.8.18. 7:55, 0 0 1
Ima emisija tribine kad je Kopic dolazio u Hajduk gdje su Los i Jo ustvrdili kako se radi o prosjecnom treneru sa prosjecnim rezultatima i kako u svakom klubu dobro krene ali nakon pola godine do godinu krene pad. Ali eto, nejasno mi zasto ga vecina - Sanel, 22.8.18. 14:42, 1 0 0
i dalje tretira kao vrsnog trenera kad covjek to nicime nije pokazao. - Sanel, 22.8.18. 14:44, 1 0 0
Čovjek je imao iznadprosječne rezultate s obzirom na to kakve je ekipe vodio, brojke je u prosječnost spustio u Belupu kad su ovi bili nekoliko mjeseci bez plaće. Svaka mu je ekipa imala dobar balans obrane i napada, a takav je trener Hajduku trebao. - Gavran, 22.8.18. 14:56, 0 0 1
Nije on vrhunski trener, ali je za Hajduk dobar. U Hajduk poslije njega može doći samo netko tko će biti varijacija na temu, nikako napredak. A ako se neće postići napredak, čemu promjena? - Gavran, 22.8.18. 14:57, 0 0 1
07/2018
Hrvatska je u finalu!

Mi smo čudan narod, čudna nacija. I ne treba tu puno argumentirati jer smo zapravo apsolutno svi svjesni toga.

Veliki sam štovatelj Mate Rimca kojeg pratim još od njegovih početaka i kockice i bilo je zanimljivo pratiti kako je prema njemu rastao animozitet određenog dijela javnosti sukladno rastu njegovog uspjeha i uvijek je bila jedno te ista stvar u pitanju. Lako njemu kad mu je tata sve omogućio, pokrao desetke milijuna od države pa dao sinu. Zanemaruje se činjenica kako je Mate još od školskih dana pokazivao veliki talent za tehnologiju i inovacije, a to mu otac nije imao od koga ukrasti u ovoj državi i usaditi u mozak. Zanemaruje se apsolutno sav njegov trud i sve njegove inovacije koje su dovele do ovoga šta ima danas i gura se samo ona kako je otac opljačkao državu. Da su bogdo svi sinovi ratnih profitera tako oplodili očev ukradeni novac. Ja kao mali obrtnik sa par zaposlenika koji uredno plaćam poreze i poslujem u realnom sektoru te sa svojim zaposlenicima hranim umirovljenike, državne službenike i mnoge druge, odmah potpisujem da se svakome dopusti ukrasti par desetaka milijuna zarađenih od mene i ostalih kolega iz realnog sektora ako će taj novac oploditi kao što ga je Mate Rimac oplodio.

Ne, nisam poludio, znam kako to nije ni moralno ni pošteno i kako je ukradeni novac uvijek ukradeni novac, bez obzira koliko se nove vrijednosti i dobrih dijela njime stvori. Barem sam ja odgajan tako da nijedno dobro dijelo uzrokovano lošim nije za pohvalu, naročito ako postoji drugi način. Da li je drugi način postojao kod Mate Rimca? Ne znam, možda. Da li je drugi način postojao za hrvatski nogomet. E to sigurno jeste.

Sve izgubili dabogda je nusprodukt mnogo drugih faktora ali glavni je Zdravko Mamić i njegova organizacija. Oni su, zajedno samnom, onaj dio javnosti koja je odgajana na način da nijedno zlo ne može biti opravdano dobrim učincima. Pa tako, niti jedan uspjeh reprezentacije ne može sprati ljagu sa njegovog vodstva. Vrlo konkretno. U najvećem uspjehu hrvatskog sporta ikad i među predstavnicima u loži sjedi čovjek koji je osuđen na tri godine zatvora zbog malverzacija u nogometu. potpredsjednik HNS-a je bjegunac i skriva se u susjednoj državi, također osuđen na zatvorsku kaznu i uredno će biti upisano u povjest da su u vrijeme najvećeg uspjeha oni bili vrh saveza. Glavni igrači te reprezentacije su Lovren i Modrić koji su bili glavni svjedoci tužitelja te ih čeka sudski proces zbog lažnog iskaza na sudu. Da skratimo priču, najveći uspjeh hrvatskog sporta je režiran od strane kriminalaca, a najveći sportaš naše države u povjesti je sudionik svega toga te čeka suđenje. Kakva simbolika za našu državu. Kakav mi to narod moramo biti da bi se veselili uspjesima kriminalaca? Pa čudan naravno.

I kontra svih svojih uvjerenja i stavova, kao što sam pisao u svojem prethodnom tekstu na temu kuda nogomet ide, postoji u nama ljudima onaj nekakav kolektivan zanos i euforija, ono kad se svi oko tebe vesele zbog nečega pa ponese i tebe iako zapravo to nema nikakve veze s tobom i ne osjećaš taj zanos i tu euforiju. I ja sam jedan od tih koji su ovih 25 dana bili zaneseni euforijom, i ja sam jedan od tih koji je sinoć nakon Mandžinog gola bos istrčao iz kuće i trčao po trgu sa susjedima vrišteći. Ponijelo me, jebiga. Sve izgubili dabogda? NOT! Zapravo ako ćemo iskreno, sve izgubili dabogda nakon ponedjeljka :D

Malo o igri na turniru

Moram se ovim putem malo osvrnuti i na igru na turniru, te prije svega na osuđujuđe opaske kako smo imali sreće i kako smo loše igrali u nokaut utakmicama.

Jednostavno se ne mogu složiti s time. Skupinu nećemo komentirati jer smo igrali dobro i kvalitetno te manje više glatko i potpuno zasluženo dobili sve tri utakmice. Međutim, utakmica protiv Danske je nešto drugo. Istina je, nismo briljirali, istina je, penali su lutrija donekle, međutim, najveća istina je da smo bili bolji od Danaca i jedina sreća je bila za dance što su uopće došli do penala. Ista stvar i sa Rusima, jednostavno bili smo bolji i zasluženo prošli, njihova sreća što nisu izgubili u 90 minuta ili 120 i što su izborili penale. Ali podcjenjivanje te dvije ekipe je bilo ono šta me najviše iritiralo. Kao da igramo protiv Tunisa ili Paname. Pa pobogu, Danska nije izgubila 18 utakmica zaredom, a igrala je sa nekim vrlo jakim protivnicima, nije izgubila ni od finalista Francuske na kraju krajeva. Oni jednostavno imaju takav sustav igre gdje umrtve svaku nakanu igranja nogometa. I da, bilo je ružno, ali i da, bili smo bolji i igrali smo na jedini način koji se moglo igrati i prošli smo na jedini način na kakav se moglo proći. Rusija? Pa kada god igrač protiv domaćina, ne može biti lako i jednostavno, naročito kad se radi o četvrtfinalu svjetskog prvenstva. Španjolska je bila među tri glavna favorita za naslov, izgubili su od njih i ispali. Ne možeš za takvu ekipu reći da su bezvezni i da ih trebamo lako dobiti. Dobili smo ih teško, ali kao i Dansku i potpuno zasluženo. I nismo ih dobivali teško jer su naši ispali iz forme i slabo igrali, dobili smo ih teško jer su teški protivnici koji ne dopuštaju igrati nogomet kakav mi volimo.

Zato kad je došla na red Engleska bio sam siguran da će naši pokazati svu raskoš talenta i konačno će pokazati igru kakvu vole igrati i točno to se dogodilo. Bahate engleze smo pregazili kao plitak potok :D i pokazali našim skepticima i cijelom svijetu da je hrvatska potpuno zasluženo u finalu svjetskog prvenstva.

I nismo bez šanse ni protiv Francuske, ja dajem 50-50.

Sve izgubili dabogda... not.
Mi smo čudan narod, čudna nacija. I ne treba tu puno argumentirati jer smo zapravo apsolutno svi svjesni toga. Veliki sam štovatelj Mate Rimca kojeg pratim još od njegovih početaka i kockice i bilo je zanimljivo pratiti kako je prema njemu rastao animozitet određenog dijela javnosti sukladno rastu njegovog uspjeha i uvijek je bila jedno te ista stvar u pitanju. Lako njemu kad mu je tata sve omogućio, pokrao desetke milijuna od države pa dao sinu. Zanemaruje se činjenica kako je Mate još od školskih dana pokazivao veliki talent za tehnologiju i inovacije, a to mu otac nije imao od ...
Sve izgubili dabogda... not.
Mi smo čudan narod, čudna nacija. I ne treba tu ...

Respekt: DerBomber, DAJO22, BruceWayne, AlanGamola, GNKDZCFC, ivan-cro,

Slažem se: BruceWayne, Fenix22, cropol,

Ne slažem se: DAJO22,

06/2018
Tribina hipoteza

Najvažnija sporedna stvar na svijetu? Ili ima nešto više u tome? Jer, kako objasniti da su se zbog nogometa vodili i ratovi (Salvador i Honduras, pa baš ako hoćete i Dinamo – Crvena Zvezda)? Kako objasniti da jedna sporedna stvar po nekim procjenama financijskih stručnjaka, za vrijeme trajanja ovog svjetskog prvenstva u Hrvatskoj može potaknuti rast BDP-a od barem 1%? Njemački analitičari su izračunali da je još tamo 2010. godine udio nogometa u Njemačkom gospodarstvu bio veći od 5 milijardi eura. Danas on može biti isključivo veći. O utjecaju na brazilsko gospodarstvo vjerojatno ne treba ni trošiti riječi. Kako objasniti da se cijele regije mogu identificirati kroz jedan klub koji je predstavlja i koji simbolizira (ili bi barem trebao) sve ono za što se ta regija bori (Barcelona, pa i Hajduk). Međutim, ključna uloga nogometa je u sferi politike i samog ogledala društva, a zašto je to tako i kuda nas sve to vodi, pokušat ćemo prikazati u daljnjem tekstu.

Mnogima od nas je vrlo vjerojatno tijekom školovanja povjest bila jedan od dosadnijih i najmržih predmeta. Puno datuma, godina, imena, likova i raznih događaja koje treba naučiti napamet, jer jednostavno teško da postoji neki drugi način, barem kad je naše školstvo i način ispitivanja u pitanju. Međutim, sama povjest je izuzetno bitna. Proučavanjem povjesti i shvaćanjem nje same, uzroka, samih događaja i tijeka onoga što proučavamo, možemo zaključiti mnogo toga. Recimo, kako se ljudi i društvo ponašaju u određenim situacijama, te se može jasno vidjeti kod više događaja u povjesti obrazac koji se ponavlja. Pa tako recimo vidimo kako su nastajale mnoge civilizacije i carstva, za neka bi rekli da su toliko moćna da im nikada neće doći kraj, za neka jednostavno vidiš kuda vode ali je teško zaustaviti događanja, kao kamen koji se kotrlja nizbrdo većom brzinom nego što ti možeš trčati. Tada jednostavno moraš dočekati trenutak kada će kamen prevaliti cijelu nizbrdicu i konačno se zaustaviti na samome dnu gdje više nema povratka natrag. Tada malo usporiš korak jer znaš da ti kamen više ne bježi, dođeš do njega i još ga baciš i šutneš dalje jer te naljutio, usput te izmorivši. Jasan primjer toga u našoj državi je Zdravko Mamić.

Da povučemo paralelu današnjeg nogometa sa povješću, najlakše ga je usporediti sa gladijatorskim igrama u vrijeme Rimskog Carstva. Prvo i osnovno, nogomet je zabava za mase, jednako kao što su bile i gladijatorske igre koje su u svojim počecima bile vrlo pitome i kultivirane te su se recimo borbe prekidale kod prve pojave krvi kod boraca. Tek se u kasnijoj fazi došlo do ubojstava i umiranja, što je također sličnost sa današnjim nogometom koji je u svojim počecima bio samo igra i zabava za mase, uglavnom one najnižeg društvenog sloja, a kasnije se to pretvorilo u ono šta je on danas, borba za financijsku prevlast, borba na samom terenu do krajnjih granica i napora koja dovode i do smrti na nogometnim utakmicama. O mafijaškim poslovima te ubojstvima nogometaša van terena nećemo ni pričati. Gladijatori su baš poput današnjih nogometaša imali i svoj način odijevanja koji ih je rezlikovao od drugih gladijatora. Današnji nogometaši imaju dresove, a ako se netko želi posebni isticati, ima sponzorirane kopačke, tetovaže ili frizuru. Tadašnji gladijatori imali su svoja oružja, štitove, štitnike i slično, a posebno su se isticali eventualnim ožiljcima iz borbi i bitaka. Oružje su dobivali uglavnom od svojih „sponzora iz viših staleža društva“ koje je osvojeno u kakvoj bitci sa neprijateljem. Posebna sličnost je u stadionima ili kao što je danas sve modernije i u nogometu, arenama, tj. samom mjestu centralnog zbivanja i vrhunac odvraćanja pažnje od bitnog.

A na spomen gladijator, jedna od prvih asocijacija je čuvena izjava: „Kruha i igara.“

Kruha i igara

I tu dolazimo do bitne stvari. Dajte ljudima kruha i igara i biti će zadovoljni te slijepi na sve ostale bitne probleme jer kao što je naš prvi predsjednik znao reći: „Narod je stoka sitnog zuba.“

I doista, iako se svi smatramo svjesnim, savjesnim i inteligentnim bićima, kod velike većine prevladava onaj iskonski nagon za preživljavanjem i produženjem vrste ili svoje loze. I koliko god to blentavo zvučalo radi se o znanstveno mnogo puta dokazanoj činjenici. Pa se samim time i lako objašnjava zašto cure vole bogate dečke. Vrlo jednostavno, oni garantiraju njihovom potomstvu lakši i uspješniji put kroz život, osigurava da će imati krov nad glavom, neće biti gladni te će u samom društvu biti u višem staležu. Koliko god to banalno zvučalo, to je jednostavno tako, podsvjest i osnovne nagone teško je promjeniti. Zato i muškarci vole lijepe cure jer će njihovo potomstvo tada biti ljepše, a ljepši ljudi imaju veće šanse za uspjeh.

Kada znate takve stvari i kada ste u mogućnosti svojim odlukama utjecati na velike mase, onda znači da  ste u visokim slojevima društva, hijerarhijski na ili blizu samog vrha, a takav status ne želite izgubiti, niti želite da ga izgubi vaše potomstvo. A mase je relativno lako kontrolirati ako im zaokupite maštu nebitnim stvarima ili ako im ostavite premalo slobodnog vremena za promišljanje. Pa tako recimo, današnji prosječan stanovnik Europske unije spava oko 8 sati, radi desetak, a preostalih 6 sati troši na vožnju, hranjenje, brigu oko krova nad glavom, brigu oko potomstva te gledanjem raznih serija ili sportskih događaja. U prijevodu, prosječan građanin EU-a ima malo ili nimalo vremena za razmišljanje o doista bitnim stvarima koje će oblikovati društvo u kojem se nalazi, te političku situaciju, samim time i kvalitetu života njega i ostalih članova društva, a o pokušaju utjecaja na njih ili pokušaju poticanja promjena da i ne govorimo. Jer propitkivanje o kvaliteti rada vladajućih je jedno od krucijalnih stvari koje vode ka boljitku i napretku društva. Da u povjesti nije bilo propitkivanja, još uvjek bi crnci bili robovi, diktatori bi vladali, a žene ne bi imale prava glasa.

I tome su služile gladijatorske igre u doba Rimskog carstva. Zabavljanju masa i odvraćanje o razmišljanju o pravom stanju u carstvu te o pravim problemima. Znamo kako je završilo.

Po mnogima glavni uzrok pada Rimskog carstva je dekadencija i nedisciplina, prije svega vojnika. Sami stanovnici Rima su sve manje sudjelovali u političkim odlukama, počeli su biti nezainteresirani za ta i druga bitna pitanja, uzimali su stvari zdravo za gotovo. A kada jedna civilizacija dođe u stanje gdje je potrošnja resursa veća od održivog, kada plodovi uživanja postanu važniji od stvaranja, tada počinje i propast te civilizacije. A danas smo u vremenima kada je potrošnja i zabava najveći generator i ima najveći utjecaj u BDP-u u razvijenim zemljama. U prijevodu, uživanje u plodovima je postalo veće od stvaranja nove vrijednosti. Naša civilizacija je ušla u dekadentnu fazu, a nogomet kao najrašireniji i najpopularniji sport i zabava ima glavnu ulogu u tome. Povjest nam je pokazala kuda to vodi i nije pitanje možemo li to zaustaviti ili izbjeći, jasno je da ne možemo, ali možemo se pripremiti na događaje koji će se zasigurno desiti.

Sve ima svoj početak i sve ima svoj kraj, a imat će ga i nogomet pa vrlo vjerojatno i velik dio drugih sportova koje danas poznajemo, a primat će preuzeti neke druge zabave. Vrlo izvjesno će se odvijati u virtualnom svijetu te u robotici. Jer nogomet kakav je danas i društvo u kojem se nalazi je jednostavno neodrživo. Balon koji se konstantno napuhuje mora jednom puknuti. Društvo kakvo je danas je neodrživo jer se stvara kritična masa nezadovoljnika, a nogomet je tako dobar primjer sve nepravde i nelogičnosti današnjeg društva u cjelini. Ako jedan doktor specijalista u EU ima prosječnu plaću od 3000 eura, doktor koji se za to zvanje školovao 20-ak godina i koji kroz cijeli život se svakodnevno mora i dalje školovati i taj doktor odradi svoj radni vijek od 40 godina usput spasivši (onako odokativno iz glave) stotine života, zaradi za to vrijeme nešto manje od 1.500.000 eura, a sa druge strane imate  prosječnog nogometaša koji za 15-ak godina karijere zaradi toliko, onda tu nešto dobrano ne štima.A govorimo o usporedbi sa doktorima koji su također vrlo rijetki i u najuspješnijim civilizacijama, za vrijeme njihovog najuspješnijeg perioda su uz učitelje bili i najcjenjeniji članovi društva, onda je bespredmetno uspoređivati sa drugim zanimanjima.

Jer prosječna nogometna utakmica kod prosječnog gledatelja nogometa izaziva puno manje zadovoljstva i sreće nego druženje i razgovor sa obitelji i prijateljima. U prijevodu, nema generalno važnog faktora zbog kojeg bi netko toliko svog vremena i okupacije podredio nogometu ili nekom drugom sportu, jer naposlijetku, ishod utakmice ima vrlo malo veze sa vama samima i utjecaju na vašu kvalitetu života, ako ne živite od istoga.

Pa što nas to onda toliko tjera i veže uz nogomet?

Prije svega identifikacije i osjećaj pripadnosti, da li klubu, regiji ili naciji. Svaka individua ima potrebu pripadati negdje zbog osjećaja sigurnosti i osjećaja kako njegovo mišljenje i stav dijele i drugi. Također, masa daje dodatan zanos pojedincu da radi ono šta „svjestan“ ne bi radio. Recimo, zamislie se na nekom stadionu gdje svi šute i mirno gledaju utakmicu u tišini (a stadion se zove Maksimir J). Normalna ste osoba, niste rasist i moral vam je na zavidnom nivou. Zasigurno nećete početi vikati sami na stadionu za dom spremni. Međutim, kada igra Hrvatska, a desetak ljudi počne to uzvikivati pa im se počne pridruživati sve više i više dok odjednom pola stadiona ne uzviče za dom spremni, e taj zanos i osjećaj pripadnosti će ponijeti i veliku većinu drugih te će početi uzvikivati tada i na tom mjestu nešto što vjerojatno ne bi nikad, naročito ne sam bez da mu se drugi pridruže. Treća, vrlo bitna stvar zbog koje pratimo nogomet ili kakav drugi sport je idealiziranje. A kada vam idol nije doktor koji spašava živote, učitelj koji ima toliko znanja i voljan ga je podijeliti, kada vam idol i osoba kakva želite biti ne bude recimo Mate Rimac ili Ivan Đikić, već vam idol budu Messi, Ronaldo ili Modrić, tada znate da nešto sa našim društvom nije u redu. Tada počinjete shvaćati da je i naša civilizacija, kao i mnoge prije nje ušla u dekadentnu fazu, a povjest nas uči da takvim civilizacijama slijedi krah. Samim krahom civilizacije, neminovno je da nestane i ono šta je predstavlja u punom smislu – nogomet.

Kako će se sve odviti?

Pa postoji više scenarija i u svakome od njih nogomet će potpuno nestati u ovom stoljeću. Ako vam ovo zvuči prepesimistično, ne nije. Može vam zvučati tako ako ne znate šta se događa u svijetu, promjenama društva te samoj tehnološkoj revoluciji.

Ključnu ulogu u svemu ima napredak tehnologije na svim poljima. Ja osobno smatram da je Messi predvodnik i bazični primjer onoga šta nam dolazi u skoroj budućnosti. Genetski modificirani ljudi koji će raznim inženjeringom biti nadmoćni ostalima. Mnogi tvrde da Messi ima nadnaravne fizičke sposobnosti i vrlo su vjerojatno u pravu, a desile su se zbog raznih hormona rasta u tinejđerskim godinama. Napredak današnje medicine i novih istraživanja vodi do toga da će se u skoro vrijeme djeca moći doslovno dizajnirati. Želite da vam je dijete u odrasloj dobi visoko 188? Nema problema. Želite da nema srčanih problema, da ima veća pluća, jače mišiće, da bude plavo sa plavim očima? Nema nikakvog problema, ako imate dovoljno novaca. Zgražate se nad genetski modificiranom hranom? Zgražat ćete se i nad genetski modificiranim ljudima jer će to biti sasvim normalno. Međutim, svojim zgražanjem i negodovanjem nećete moći to i zaustaviti. Tko ne bi htio da mu djete bude zdravo i bez ikakvih mogućnosti za dobivanje kojekakvih bolesti? Da, postojati će i takvi ljudi koji će zagovarati samo prirodu i ono šta im ona da. Takve ljude imamo i danas. Žive u raznim rezervatima i zaštićenim područjima dok svijet ide naprijed svojim tokom i uživa u drugim blagodatima. Dakle, na samom nogometnom polju u početku će se dešavati velike razlike između modificiranih ljudi i „prirodnih“.

Dalje, postoje i kiborzi. I ne, nismo u svijetu SF-a jer oni postoje i danas. Ili niste čuli za Pistoriusa? Recimo, čak i današnji roboti sa svojim umijećima napreduju zavidnom brzinom, pa neki od njih bez problema trče, rade skokove i salta naprijed-nazad. Znajte da je njihov napredak eksponencijalan svake godine što znači da će u vrlo skoro vrijeme biti sposobni sve i puno više nego ljudi. Robot Sophia je u Saudijskoj Arabiji dobila državljanstvo. OK, radi se o reklami i promociji znanja i same zemlje, ali do prave umjetne inteligencije i samosvijesti robota neće proći, po većini procjena, ne više od 30 godina. Roboti će postati i glavni generatori gospodarstva razvijenog svijeta, a sami homosapiens će postati rijetka vrsta. Predviđa se da će broj Homosapiensa do kraja ovog stoljeća pasti na oko 2 milijarde jedinki. To pričamo o ljudima kakvi su danas, o nama, o homosapiensu. Ali  kako kažu futurolozi, dobrodošao Homo Superior, genetski modificiran čovjek, sa puno većom inteligencijom od današnjeg, fizički daleko moćnijem i zdravijem. Kao takav biti će superioran u odnosu na homosapiensa. A kad dizajnirate ljude onda vrlo lako dizajnirate i nogometaša kakvog želite ili bilo kojeg drugog sportaša, pa po potrebi i klonirate. Mislite da bi bilo zanimljivo gledati nogomet gdje su 22 igrača na terenu svi Messi? Razmislite ponovo. Kad imate mogućnost dizajnirati sportaša kakvog god želite, natjecateljski naboj pada na nulu, a sve neizvjesnosti nestanu. Samim time, svi sportovi kakve poznajemo danas dolaze do svog neizbježnog kraja jer će postati nebitni i nezanimljivi, izgubiti će onu najbitniju vrlinu – neizvjesnost.

A vi malo stariji, probajte se sjetiti kako je svijet izgledao prije samo 20 godina i koliko se promjenio. Sad uzmite u obzir da se svijet kroz povjest uvijek mjenjao ubrzano i da se danas mijenja ubrzano. Ako se u 20 godina toliko puno promijenio, znajte da će se u sljedećih 20 promjeniti višestruko više, a te će promjene imati utjecaj na gotovo sve sfere života. To ne znači da ne moramo prestati uživati u sadašnjim blagodatima i zabavama ili se bojati budućnosti. Budućnost će sama sebe korigirati i ne može je nitko zaustaviti, a kao i uvijek do sada, budućnost na duge staze donosi boljitak. Međutim kao što budućnost nije bila naklonjena dinosaurima, njihovim nestankom omogućeno je da nastane i razvije se čovjek i Homosapiens. Neminovno je da ponovo dolazi bolja budućnost. I u njoj nema nužno mjesta za nogomet.

Nogomet kao ogledalo društva i kuda ono ide.
Najvažnija sporedna stvar na svijetu? Ili ima nešto više u tome? Jer, kako objasniti da su se zbog nogometa vodili i ratovi (Salvador i Honduras, pa baš ako hoćete i Dinamo – Crvena Zvezda)? Kako objasniti da jedna sporedna stvar po nekim procjenama financijskih stručnjaka, za vrijeme trajanja ovog svjetskog prvenstva u Hrvatskoj može potaknuti rast BDP-a od barem 1%? Njemački analitičari su izračunali da je još tamo 2010. godine udio nogometa u Njemačkom gospodarstvu bio veći od 5 milijardi eura. Danas on može biti isključivo veći. O utjecaju na brazilsko gospodarstvo vjerojatno ne treba ni trošiti riječi. Kako objasniti ...
Nogomet kao ogledalo društva i kuda ono ide.
Najvažnija sporedna stvar na svijetu? Ili ima nešto više u ...

Respekt: BruceWayne, DerBomber, Fenix22, Alumnus,

Slažem se: MatejTRB, BruceWayne,

04/2018
Postoji li pozadinska priča oko Kosovog odlaska?

Mnogo toga je rečeno u prethodnim analizama, pa ću ja biti vrlo kratak.

Nekoliko je stvari upitno kod ove situacije sa smjenom Kosa, a sve kreće još tamo prije nego li je dotični i zaposlen kao predsjednik, a započelo je smjenom Brbića te ostavkama Viskovića i Kosora u trenucima kad je Hajduk bio na praga izlaska iz minusa i bilo je jasno da je samo pitanje dana kada će se to dogoditi, a predsjednika koji je i izvukao Hajduk iz najvećih problema podržavala su dotična dvojica članova NO koji su između ostalog na izborima za NO dobili i daleko najveći broj glasova članova Našeg Hajduka. I tu se već dalo naslutiti da su neka mutna posla u pozadini, jer ni tada pravog razloga za smjenu nije bilo, a oni koji su tvrdili da ga ima kao argument su davali da Brbić nije sposoban odvesti Hajduk na stepenicu više. Po čemu su donijeli te zaključke ni danas mi nije poznato.

Ubrzo, članovi koji su smijenili Brbića na čelo Hajduka dovode mladog i neiskusnog Kosa, za kojeg moram priznati da sam imao dosta skepse, ne zbog njega, nego zbog načina na koji mu se otvorilo mjesto. Ukratko, već tada je bilo sumnji da NO ima neke svoje planove i ideje kako voditi Hajduk, što je potpuno legitimno, međutim sporan je podatak da su to mahom bili članovi sa najmanje glasova na izborima.

Međutim, ono šta sada budi iznimnu zabrinutost u meni je spoznaja da ovi članovi NO definitivno tu ne spadaju i oni su ti koji bi trebali biti smijenjeni, jer kao što kaže Mac, apsurdno je da se oni uopće bave ovakvim trivijalnostima, a i već kad se bave, iznimno je zabrinjavajuće da nemaju muda odbiti zahtjev Torcide kada je svakome sa imalo mozga u glavi jasno da je taj zahtjev potpuno apsurdan. Pa i u amaterskom nogometu u najnižim ligama se podrazumijeva da klub domaćin počasti suce marendom i ne da bi to trebao biti grijeh Kosa nego bi trebao biti ogroman plus da je to konačno uveo kao standard u klubu, jer to znači da poštuješ dignitet sua, da si dostojanstven klub i da kao predstavnik Hajduka imaš određenu dozu kulture. Optužbe kako se vodilo i častilo kojekakvim koncertima su samo to, optužbe. Ima li igdje ikakvog dokaza, transkripta kakvih poziva, poruka, računa, slika, videa...? bilo šta što bi potvrdilo optužbe tzv. navijača?

Meni je jasno da među 40000 članova i još nekoliko puta toliko navijača ima onih koji će razmišljati drugačije, ali ako demokracija vlada u klubu, onda bi to trebalo značiti da se pita većinu, a ne šaku huligana. I sada će pojedini reći kako je većina izabrala ovaj NO koj je donio takvu odluku. Da se razumijemo, članovi nisu izabrali ovaj NO, oni su izabrali onaj u kojem su i Visković i Kosor, a osobno, mišljenja sam da ima dosta razloga posumnjati kako su svi ostali članovi NO jednoglasno i bez ikakvih pritisaka glasali za smjenu Kosa.

Ali sve je to manje bitno u usporedbi sa ponašanjem Torcide i njezinom demagogijom koja im toliko smeta. Ta Torcida koja kaže da ne želi demagogiju već učinak, rezultate i prije svega moral i ideal koji toliko ističu, ta ista Torcida istovremeno tuče nogom u glavu najboljeg igrača Hajduka, gotovo svaku domaću ili gostujuću utakmicu baca baklje, vrijeđa i nabija kazne Hajduku, po Splitu proganja i lovi tuđe navijače kao nacisti židove, ukratko, maltretira sve u i oko kluba koji nisu jednako zadrti kao oni. Ta ista Torcida da imalo drži do morala i ideala, podržala bi kulturno ponašanje Kosa prema sucima, tko god i kakvi god oni bili (jer ne zaboravimo da dolazi 5 sudaca, a teško je za vjerovati da su svi oni na svakoj utakmici najveća stoka ovog svijeta i urotnici protiv Hajduka). Neka se Torcida prvo pobrine za ideale i moral u svojim redovima i konačno istakne imenom i prezimenom huligane koji tuku igrače, pale i bacaju baklje, uzvikuju rasističke i nacističke pozdrave i simbole, a kada svoje članove Torcide dovede u red i budu normalni navijači koji doista poštuju ideal i moral kojeg toliko ističu, tek onda Torcida može drugima nabijati na nos moralna načela.

Torcida o moralnim načelima? Tko tu koga...?
Mnogo toga je rečeno u prethodnim analizama, pa ću ja biti vrlo kratak. Nekoliko je stvari upitno kod ove situacije sa smjenom Kosa, a sve kreće još tamo prije nego li je dotični i zaposlen kao predsjednik, a započelo je smjenom Brbića te ostavkama Viskovića i Kosora u trenucima kad je Hajduk bio na praga izlaska iz minusa i bilo je jasno da je samo pitanje dana kada će se to dogoditi, a predsjednika koji je i izvukao Hajduk iz najvećih problema podržavala su dotična dvojica članova NO koji su između ostalog na izborima za NO dobili i daleko najveći ...
Torcida o moralnim načelima? Tko tu koga...?
Mnogo toga je rečeno u prethodnim analizama, pa ću ja ...

Respekt: ktm686, HereWeStand, Alumnus,

Slažem se: gradim, draxy, HereWeStand,

08/2017
Je li se Vlašić morao naći na popisu?

Dijete će mi se probuditi svaki tren pa ću biti sžet, jasan i konkretan, a u budućnosti možda i podrobnije budemo razglabali o ideji.

Dakle, kao i inače i ovaj puta je Čačić pokazao svu svoju raskošt neznanja, nedostatak hrabrosti, bezidejnosti i tvrdoglavosti te robovanje jedne šablone. Godinama igramo zastarjeli sustav s jednom špicom koja nikoga ne uspijeva iznenaditi niti preplašiti, a imamo igrače koji bi samim svojim izlaskom na teren trebali voditi sa barem golom prednosti nad protivnicima u skupini.

Već godinama govorim kako bi hrvatska zapravo trebala igrati u sustavu 4-4-3 koji je kao stvoren za ove naše trenutno najbolje igrače, a najjača postava bi po meni izgledala ovako:

Subašić - Barišić, Lovren, Čorluka, Vrsaljko - Radošević, Kovačić, Modrić - Perišić, Kalinić, Pjaca

S obzirom da nam je obrana najtanji dio kadra, napadačkom formacijom bi prebacio težište igre na suparničku polovicu protiv svih momčadi koliko god je to moguće te tako iz više razloga smanjio pritisak na stopere. Lovren i Čorluka su iznimno inteligentni braniči, dok su bekovi iznimno motorični, zajedno sa Radoševićem. Uz takav trio oko njih te Subašićem kao vrhunskim golmanom 1 na 1 mišljenja sam kako bi dolazili u kudikamo manje prilika protivnici u odnosu na sadašnje razne postave gdje bekove igraju smiješni i taktički neozbiljni igrači tipa Pivarić, Strinić i slični lijevo te razni stoperi tipa Jedvaj ili Vida desno. Sa Vrsaljkom i Barišićem koji ipak posjeduju disciplinu i prije svega motoričnost, naši bi stoeri bili pod puno manjim pritiskom zajedno sa pravim defanzivnim veznim kojeg smo zadnjih godina potpuno izbacili iz repke iako se pokazuje u klupskom nogometu da bez takvog igrača nema ozbiljnog rezultata.

Ovom se postavom zapravo oslabljuje vezna linija ali smao naočigled jer Kova i Modić su genijalci kakve rijetko koja repka posjeduje. Njima doista ne treba više nitko u vezi jer su i više nego sposobni zadržati loptu, riješiti se čuvara te uposliti prednji trojac, da ne govorimo o kontroli igre i lopte Modrića, te probojnost u brzim tranzicijama Kovačića koji bi u našoj repki zapravo glumio Kroosa u Realu, a svrha Radoševića je tu prvenstveno defanzivne svrhe te pri oduzimanju lopte brza predaja ovoj dvojici. Rakitić ne bi imao mjesta u početnoj postavi iz vrlo jednostavnog razloga što su ova dvojica bolji i korisniji, ali bi zato imao veliku ulogu kod ulazaka s klupe gdje bi se zapravo malo ili zanemarivo gubilo na kvaliteti ali bi se održao tempo igre.

Što se tiče prednjeg trojca izbor Perišića je jasan, dok bi dao Kaliniću laganu prednost zbog forme i bolje kombinatorike iz razloga što bi ubacivanja sa krila smanjio na minimum, a tu bi se najjači adut Mandže, igra glavom, svela na nebitnu stavku. Da bi takav sustav funkcionirao na drugoj strani bi igrao prodorni Pjaca ili Kramarić čiji bi zadaci bili nešto drukčiji od Perišićevog, a odnosili bi se na stalno zabijanje i prodore prema sredini šesnaesterca.

E sad zamislite da je takvoj postavi zamjene u liku Kalinića na golu, Vide, Mitrovića, Milića (Sosa?), Bradarića, Pašalića, Roga, Badelja, Brozovića, Rakitića, na krilima Vlašića, Kramarića, Ercega, u napadu Mandžo, Santini... mogućnosti je bezbroj.

Shodno tome jasno je i moje mišljenje koga treba izbaciti sa ovog popisa, a koga ubaciti, ali kažem, bezpredmetno je o tome raspravljati kada o samom sustavu imamo potpuno drukčije razmišljanje.

Za kraj bih samo dodao da mi je nejasan stav mnogih da nekoga ne treba zvati jer taj nije standardan u klubu. OK, jasno mi je kad se radi o nekim srednjim klubovima, ali biti na klupi u Realu, Napoliju i sličnima gdje su treninzi i suparnici na tim treninzima jači nego ligaške utakmice HNL-a, mislim da takvi igrači ipak zaslužuju malo više kredita. Kovačić je recimo prva ili druga zamjena vjerojatno najboljeg veznog reda na svijetu, a meni to vrijedi više od recimo prve postave Fiorentine ili Intera, Mitrović je dokazana klasa u HNL-u i onih par tekmi za repku, nema razloga sumnjati u njegovu kvalitetu nakon jedne polusezone na klupi turskog prvaka i slični primjeri

Znam da je ovo bilo kratko ali evo samo ideje za raspravu kolegama na tribini, a ja odoh da pripazim kćerkicu, još se nije probudila ali brzo će :)

A da promijenimo sustav?
Dijete će mi se probuditi svaki tren pa ću biti sžet, jasan i konkretan, a u budućnosti možda i podrobnije budemo razglabali o ideji. Dakle, kao i inače i ovaj puta je Čačić pokazao svu svoju raskošt neznanja, nedostatak hrabrosti, bezidejnosti i tvrdoglavosti te robovanje jedne šablone. Godinama igramo zastarjeli sustav s jednom špicom koja nikoga ne uspijeva iznenaditi niti preplašiti, a imamo igrače koji bi samim svojim izlaskom na teren trebali voditi sa barem golom prednosti nad protivnicima u skupini. Već godinama govorim kako bi hrvatska zapravo trebala igrati u sustavu 4-4-3 koji je kao stvoren za ove naše ...
A da promijenimo sustav?
Dijete će mi se probuditi svaki tren pa ću biti ...

Respekt: Cirohito, pravi, Raul10,

Slažem se: peropex,

Ne slažem se: Otaner, RayRay,

svrha Radoševića je da se ne može nametnuti veznoj liniji Dinama. Rijeka ga nije željela zadržati jer im je 1 mil eura bilo previše za njega; u Eibaru nije mogao naći svoje mjesto, Red bull ga je pustio ali ljudi i dalje misle da ima kvalitetu - gradim, 15.8.17. 16:14, 0 0 0
za reprezentaciju. Što taj dečko mora zaigrati u Lokomotivi da ga se prestane spominjatu kontekstu reprezentacije neko vrijeme. - gradim, 15.8.17. 16:21, 0 0 0
Zbilja, odakle opet Radošević u toj priči? - Jerlekan, 15.8.17. 17:25, 0 0 0
03/2017
Tko je veći igrač: 'Pravi' Ronaldo ili CR7?

Smijem se sam sebi kad se danas sjetim kako sam se sa prijateljem iz osnovne škole za vrijeme školskih odmora tamo negdje oko ´98. svađao tko je bolji igrač: Ronaldo Luis Nazario de Lima ili napadač Reala Davor Šuker? Kao veliki naivac ja sam tvrdio da je Šuker bolji. Oh, kakva je to samo zabluda bila, tada još uvijek nesvjestan kako gledam jednog od najboljih napadača na svijetu. Iako navijam za Real, kad je Ronaldinho došao u Barcelonu takvu grešku kao sa Ronaldom više nisam ponovio, jedva sam čekao utakmicu Barce da gledam umjetnika s osmijehom.

Teško je zapravo diskutirati tko je bolji jer postoje dva osnovna parametra po kojima se to može argumentirati i oko kojih uglavnom nastaju nesuglasice. Jedna strana najboljeg traži u trofejima i statistici dok oni drugi ( u koje spadam i ja) najboljeg traže u dojmu, eleganciji i određenim potezima. I kod takvog odabira nebitno je da li taj vrhunac nečije karijere trajao 2-3 godine ili 12-13. I ne mogu, a da nedam jednu drugu usporedbu. Messi će nakon završetka karijere biti upisan kao vjerojatno najbolji igrač svih vremena, ali igra koju je Ronaldinho pružao u svoje dvije top godine Messi nije nikad. Tko nije gledao Ronalda u Barceloni, ne može razumijeti zašto je to najbolji napadač koji je ikada šetao ovim planetom.

Ako ne najbolji, onda po riječima većih stručnjaka među tri najbolja driblera ikad, "pravi" Ronaldo je posjedovao nevjerojatnu snagu, brzinu, akceleraciju, trk s loptom zalijepljenom za noge, udarac, smirenost  te čudesan osjećaj za gol. Sada shvaćam da je razlika između Šukera i Ronalda bila velika. Da se razumijemo, Šuker je bio igračina, kad je u Realu primio loptu u šesnaest metara, bilo je to pola gola, slično kao i kod Ronalda, ali razlika je bila i ta što Ronaldo kad je primio loptu na 40-45 metara od gola i sjurio se prema njemu u kontru ili polukontru, znao si sigurno da je pogodak.

Ali nije Ronaldo samo dojam, jer kad sa 17 godina igraš u brazilskoj ligi i budeš pozvan u brazilsku reprezentaciju za svjetsko prvenstvo, dovoljno je jasno o kakvom se igraču radi već tada. Ronaldo je osvojio i nekoliko naslova prvaka države, tri nagrade za najboljeg igrača svijeta, drugi je najbolji strijelac u povjesti svjetskih prvenstava, osvojio je i Kup EUFA ali nikad nije osvojio Ligu prvaka što je jedna od većih nepravdi u nogometu.

Usporedimo li s druge strane kvalitete jednog i drugog doći ćemo do toga da su vrlo slični. Obojica su munjevito brzi, fizički savršeno spremni sa odličnim udarcem, brazilac je bolji dribler, portugalac bolji u igri glavom...

Moglo bi se tu puno toga pričati, o raznim potezima Ronalda i CR7, nabrajati kojekakve statistike ili dojmove no, vjerojatno ih svi znamo. A isto tako će na kraju i zaključak svih nas biti isti. Ako gledamo statistiku i osobne uspjehe, CR7 je bolji, gledamo li dojam i čiji su nas potezi više oduševljavcali, u čijoj smo igri više uživali, zakključak je jasan, Ronaldo Luis je bolji.

Nepotrebna usporedba
Smijem se sam sebi kad se danas sjetim kako sam se sa prijateljem iz osnovne škole za vrijeme školskih odmora tamo negdje oko ´98. svađao tko je bolji igrač: Ronaldo Luis Nazario de Lima ili napadač Reala Davor Šuker? Kao veliki naivac ja sam tvrdio da je Šuker bolji. Oh, kakva je to samo zabluda bila, tada još uvijek nesvjestan kako gledam jednog od najboljih napadača na svijetu. Iako navijam za Real, kad je Ronaldinho došao u Barcelonu takvu grešku kao sa Ronaldom više nisam ponovio, jedva sam čekao utakmicu Barce da gledam umjetnika s osmijehom. Teško je zapravo diskutirati ...
Nepotrebna usporedba
Smijem se sam sebi kad se danas sjetim kako sam ...

Respekt: ipsi13, draxy,

Ne slažem se: draxy,

Slažem se sa svim navedenim u analizi osim navoda da Messi nikad nije igrao na razini Ronalda iz Barcelone.Usporedbe radi Ronaldo je u 37 utakmica za Barcelonu postigao 34 gola a Messi samo u prvenstvu 2011/12 u 37 nastupa 50 golova i 16 asistencija - draxy, 7.3.17. 20:18, 0 0 0
Naredne sezone Messi je bio još učinkovitiji sa 46 gola iz 32 nastupa uz 16 asista.Što se tiče driblinga po nekim podacima Messi drži rekord u dužini kada je 2009. protiv Getafea primio loptu 62 metra daleko od vrata i prešavši 6 igrača postigao gol. - draxy, 7.3.17. 20:26, 0 0 0
Nisam Messia usporedio sa Ronaldom nego Ronaldinhom. Ronaldinhove dvije godine u barci su nogometna bajka i rapsodija koja se vjerojatno nikad više neće ponoviti od strane nekog igrača. - Sanel, 7.3.17. 22:17, 0 0 0
Mislio si na Ronaldinha ali si napisao "Tko nije gledao Ronalda u Barceloni..." pa me to zbunilo.Ronaldinho je bio atraktivniji ali ja i dalje smatram da je Messi najučinkovitiji napadač svih vremena. - draxy, 8.3.17. 9:23, 0 1 0
11/2016
Ohandza odlazi iz Hajduka jer misli da vrijedi isto kao i Said i Futacs!

Zapravo je slučaj Ohandze najbolji primjer kako ne treba raditi i jedan od najboljih dokaza koliko je ova trenutna garnitura nesposobna i potpuno bez ikakve vizije kluba za budućnost, bez ikakvog poslovnog pedigrea i nosa za biznis. Ali krenimo redom.

Gotovo čitavu proljetnu polusezonu Ohandza je bio ozlijeđen i nije igrao niti ikako doprinosio momčadi i tu se nalazila prva prilika da se produži njegov ugovor vrlo jeftino. Jer svatko tko imalo razumije nogomet shvaća da je Ohandza kvalitetom, kad je spreman i zdrav, daleko najbolji hajdukov napadač u zadnjih nekoliko godina, a naročito u kadru koji je tada bio prije pola godine. Prilika da se već tada Ohandzi ponudi određeni tip ugovora koji bi ga vezao za još barem jednu ili dvije godine više je propuštena. A moglo se već tada ponuditi ugovor koji bi ovisio o broju nastupa igrača pa i sa raznim bonusima ovisno o minutaži, broju golova, asistencijama, trofejima... na taj način bi se stimuliralo igrača na sportskiji način života, veće zalaganje na terenu, a istovremeno bi se klub ogradio od ponovnih ozljeda i neigranja istog igrača te bi tada šteta bila doista mizerna.

Nažalost, ljeto je došlo, prijelazni rok je počeo, a o Ohandzi je bilo malo riječi. Dovedeni su Said i Futacs, igrači vrlo upitne kvalitete tada o kojima se malo znalo i dok je Futacseva karijera i pokazivala nekakve naznake kvalitete, ona Saidova je bila poprilično egzotična. Ali kao što to obično biva u Hajduku, upitni stranci su iznimno na cijeni pa se na njihovim primanjima nije štedjelo i tu je odmah učinjena nova greška. Umjesto da se dovede jedan od te dvojica, a uz tada već oporavljenog Ohandzu u seniore malo pogura jedan od mladića (Maganjić, Vojković...) dovedena su obojica, a Maganjić koji nije ni zakoračio među seniore prodan prekomorskim susjedima.

Već je tu bilo jasno i upozoravalo se na pogrešnu viziju i sportsku politiku kluba gdje se dovode upitni stranci, a domaće talente pušta drugim klubovima ali kao da to nije bilo dovoljno dogodilo se ono najgore po Hajdukovu upravu, a najbolje za Ohandzu (kad je ugovor u pitanju), zolja je počeo sezonu brutalno, a projektili su postali precizni kao Tomahawk te je Ohandza doslovno održavao Hajduk u Europi i vrhu HNL-a i najzaslužniji je za klasičnu ljetnu euforiju u Splitu. I tek tada uprava donekle shvaća kakvog igrača imaju u svojim redovima, ali shvaća i Ohandza da su stvari u klubu iznimno poremećene i odnosi u primanjima, a shvaća i da bi u nekom drugom klubu od strane uprave možda njegov doprinos bio bolje cijenjen i plaćen. Iako je u početku Torcida i navijači Hajduka zamjerali Ohandzi da je nezahvalan jer ne želi potpisati ugovor, onaj na koga bi svoj bijes trebali usmjeriti je samo i isključivo uprava sa predsjednikom na čelu jer je sada valjda i životinjama koje znaju brojati do 4 jasno da im je matematika slaba strana.

Ohandza navodno traži 15 000 eura mjesečno, a Hajduk nudi 12 000 i ni lipe više. Dakle, ralika je ni manje ni više nego 3 000 eura mjesečno iliti 36 000 godišnje pa ajde da malo bacimo računicu.

Ne pristane li Hajduk produžiti ugovor Ohandzi znači da će do kraja ove sezone za tog igrača izdvajati 6 000 mjesečno, dakle radi se negdje oko 48 000 eura do kraja njegovog ugovora i to je to. Hajduk doslovno gubi 48 000 eura je će igrač ili biti na tribinama ili će zbog voljnog momenta i ugovora njegov doprinos momčadi biti mizeran.

Ali ako Hajduk pristane na traženih 15 000 eura mjesečno i na recimo ugovor još dvije godine to znači da će do kraja njegovog ugovora Ohandza Hajduk koštati negdje oko 450 000 eura. Međutim, treba biti realan i reći kako bi u tom slučaju Ohandza bio prodan da li na kraju ove sezone ili ove godine, pa recimo čak i goru varijantu tek na kraju sljedeće sezone, u tom slučaju do tada Ohandza Hajduk košta oko 270 000 eura. Vjerujem da se svi slažemo kako Ohandza čak i u ovakvoj formi sa kojom kilom viška i još potpuno nespreman vrijedi minimalno pola milijuna eura, a vjerojatno i koju stotinu tisuća više. U prijevodu, računica je i više nego jasno. Hajduk ukoliko ne produži ugovor sa Ohandzom gubi oko 48 000 eura, a ako produži pruža mu se prilika za zaradu od minimalno nekoliko stotina tisuća eura pa na više. Dakle razlika od 3000 eura više koje traži Ohandza su sve samo ne nepremostiva prepreka, a inaćenje Hajdukovog predsjednika sada kada je doveo i sebe i klub u ovu situaciju je potpuno kontraproduktivno, na kraju krajeva i sama hijerarhija primanja među igračima u klubu bi bila zadovoljena jer je valjda svima njima jasno da Ohandza takvu plaću u ovom kontekstu zasigurno zaslužuje.

Naravno, kao i u svakom poslu tako i u ovome, rizik je prisutan. Ohandza je vrlo nestabilan igrač kad je zdravlje u pitanju i postoji opravdani rizik da se igrač opet ozlijedi na duži period i nikada ne proda a gubitak u tom slučaju bi iznosio cijeli njegov ugovor, dakle oko 450 000 eura u naredne dvije i pol godine. Ali taj rizik preuzimaju i sa plaćom od 12 000 eura, a rizik ih u tom slučaju košta 90 000 eura manje u dvije i pol sezone, dakle ne neka pretjerana razlika. U svemu tome bitna je i poruka koju klub šalje prema vani, prema drugim klubovima, igračima, menadžerima i samim navijačima, a to je da produženjem ugovora daje priliku igraču, ima vjere u njega, da je klub sposoban preuzeti rizik... Rizik je to s kojim se svi klubovi svijeta susreću svakodnevno, negdje se izgubi, negdje dobije, ali razlika između dobivenog i uloženog, te potencijala šta Hajduk gubi i šta može dobiti u slučaju produženja ili ne produženja ugovora su u ovom slučaju takve da je jasno kako Hajduk mora pristati na Ohandzine uvjete i produžiti ugovor.

Hajduk nema izbora, mora produžiti Ohandzin ugovor.
Zapravo je slučaj Ohandze najbolji primjer kako ne treba raditi i jedan od najboljih dokaza koliko je ova trenutna garnitura nesposobna i potpuno bez ikakve vizije kluba za budućnost, bez ikakvog poslovnog pedigrea i nosa za biznis. Ali krenimo redom. Gotovo čitavu proljetnu polusezonu Ohandza je bio ozlijeđen i nije igrao niti ikako doprinosio momčadi i tu se nalazila prva prilika da se produži njegov ugovor vrlo jeftino. Jer svatko tko imalo razumije nogomet shvaća da je Ohandza kvalitetom, kad je spreman i zdrav, daleko najbolji hajdukov napadač u zadnjih nekoliko godina, a naročito u kadru koji je tada bio ...
Hajduk nema izbora, mora produžiti Ohandzin ugovor.
Zapravo je slučaj Ohandze najbolji primjer kako ne treba raditi ...

Respekt: draxy, Sylar,

Slažem se: Radnik1950, Losovius, Gavran,

Matematika lijepo izgleda, ali Hajduk nažalost ima problem s prodajom svojih igrača ma koliko oni vrijedili i u tu računicu ne bih polagao puno nade. Ali ako igrači i dalje budu odlazili besplatno taj problem se nikada neće ni riješiti. Zato slaganje - Gavran, 19.11.16. 12:50, 0 0 0
Slažem se s elementom izračuna rizika. Ali u toj računici već su imali dobitnu kombinaciju; prodati ga na ljeto kada je bio HOT - Losovius, 19.11.16. 14:25, 0 0 0
Da, mogli su ga prodati na kraju osmog mjeseca ali je pitanje je li uopće bilo ponuda, ipak je tada još uvijek bio veliki upitnik nad Ohandzinim zdravljem. - Sanel, 19.11.16. 14:58, 0 0 0
Losovi komentari o prodaji na ljeto zvuče kao da su ponude pljuštale sa svih strana. Jesam ja nešto propustio?? - Gavran, 19.11.16. 15:42, 0 0 0
Samo kažem da ako ikad onda tad, jer je zabijao i činilo se da neće prestati. Vidio sam brdo transfera ostvarenih u uz puno manje, samo ako je igrač u tom trenu hot - Losovius, 21.11.16. 12:59, 0 0 0
10/2016
Postoje li okolnosti koje opravdavaju napad na Brunu Marića?

Zaista ne želim zvučati ni ostaviti dojam podrške ovakvom fizičkom napadu ali kroz jednu psihološku analizu pokušati ću objasniti zašto se ovo dogodilo i zašto je ovo postalo jedino, a ako se sukob ne smiri i predzadnje sredstvo borbe u ovom sukobu koji traje predugo.

Stvar je puno kompleksnija nego se na prvi pogled čini i rezultat je mnogo faktora u raznim sferama društva koji su doveli do ovoga.

Naime, u prirodi ljudskog roda i svakog čovjeka je borba za dobrobit društva u kojem se nalazi, a ovisno o situaciji u kojoj treba reagirati i donijeti neke odluke ovisi i sredstvo te način kako do toga stići. U suštini nijedan čovjek nije zao (osim iznimno malog promila zbog greške kod pojedinih genoma koji dovode do poremećaja koji se manifestira poremećenim pogledom na okolinu, zapravo je ovo još uvijek ne potvrđeno ali sve upućuje na to) te kao takav su svi njegovi potezi i odluke donesene u uvjerenju činjenja dobroga. Pa tako ni recimo ni teroristi ne čine zla jer im je užitak ubijanje već radi uvjerenja da tako uništavaju zlo u društvu kojeg ne podržavaju. Uglavnom, da ne zaglibimo preduboko, navijači su skupina u društvu koja također ima svoje poglede na određene događaje i stvari, u ovom slučaju one nogometne, te kao izravni sudionici tog društva imaju svoja razmišljanja, reakcije i načine sudjelovanja. Određeni postotak tih navijača je u općeprihvaćenom pogledu na društvo (a općeprihvaćeni pogledi i norme društva su se razvijale tisućljećima te se i dalje razvijaju bez prestanka do samog kraja ljudskog roda) sasvim "normalan", ima omiljeni klub, prati događaje koji ga interesiraju, gleda mirno utakmice i prihvaća rezultat bez obzira na ishod kao relevantan podatak o uspjehu njegove ekipe u susretima. Postoji međutim i ona druga skupina kojom ćemo se mi pozabaviti, a radi se o ekstremnim navijačima.

A kao što samo ime govori, takvi navijači imaju ekstremne poglede na nogometne događaje i ekstremne reakcije uzrokovane nogometom. Njihovi prioriteti su drukčiji od naših, dok je nama obitelj i posao na prvom mjesto, njima je to omiljeni klub. Možda je "normalnom" čovjeku to malo teže pojmiti, ali imao sam prilike intenzivno se družiti sa jednom takvom osobom pa mi je lakše razumijeti možda. Kada to shvatimo onda možemo razumijeti i reakcije tih navijača. Jer zamislite se u situaciji da vama netko stalno potkrada kćer ili sina na poslu, njegov rad ne vrednuje dovoljno te njegovom kolegi koji sa strane ponešto i ukrade daje sve ovlasti, nagrade i legitimitet, a onda vam te iste osobe dođu u vašu kuću i pred vašim očima vam i dalje potkradaju djecu i uvjeravaju vas kako to nije istina i kako je to sve stvar slučajnosti ili da ste vi loše vidjeli. Vi ćete se kao razumna osoba obratiti nadležnima i podnijeti prijavu. Međutim, nakon određenog vremena shvatite kako ste podnijeli prijavu najboljem prijatelju optuženog, njegovom vjernom suradniku, suučesniku ili rodbini i postaje vam jasno da od vaše prijave neće biti ništa i vrijeme će je zaboraviti. Događa se zapravo suprotno, vrijeme prolazi, prijatelji kojima ste pričali o učinjenoj nepravdi polako zaboravljaju, institucije vaš slučaj ne zanima i on odlazi u zastaru, međutim vi osobno kao otac oštećenog djeteta kojeg i dalje potkradaju isti ljudi to nećete zaboraviti. Kroz dugi niz godina bijes se polako nakuplja u vama, sredstava za borbu ponestaje jer svima kojima ste se obratili vaš slučaj nije interesantan i ne zanima ga u suštini ili pak zbog raznih interesa vaše prijave padaju kao neosnovane. Ali vi i dalje znate da vaše dijete potkradaju, znaju to i vaši prijatelji, ali hej, to nije njihovo dijete, to nije njihova briga, a i ako se gdje pobune, oni rade u baš tom sektoru kod istog poslodavca pa šute zbog vlastite guzice. A u vama se bijes i dalje skuplja i skuplja... dok ne pukne.

U ljudskoj prirodi je agresivnost jedna od bitnijih značajki, a kroz evoluciju je bila iznimno bitna da bi došli do ovog stadija danas gdje bez obzira na dojam koji se stječe gledajući razne medije, ratova i nasilja je manje nego ikada u povjesti. Razlog je zapravo vrlo jednostavan, a ishod je toga da se jedna skupina bori protiv druge skupine čija su stajališta i čiji su argumenti i načini razmišljanja zastarjeli. Takvi vrše represiju na ovim drugima koji "evoluiraju" te shvaćaju da za dobrobit društva nužne su promjene. Pa tako je kroz povjest jasno kako se uvijek događa i ponavlja isti scenarij. Ovi evoluirani koji žele promjene se oglase, zastarjeli prepoznaju to kao napad te slijedi odmazda, nerijetko i gotovo pa istrijebljenje neistomišljenika. Međutim, kroz određeni period onaj ostatak koji se u početku nije previše obazirao na događanja shvaća da se svijet mijenja i da su nužne promjene te se postepeno skuplja kritična masa istomišljenika koji na do tada legalne načine pokušavaju uvesti promjene, međutim zastarjeli u većini slučajeva svoju stečenu moć i uigranost u kojoj se snalaze jako dobro ne prepuštaju olako te se svim silama trude zadržati je što je duže moguće znajući da će se u novim okolnostima teško snaći, a onda dolazi do sukoba i agresije jer je ona u mnogim slučajevima neizbježna.

Prenesemo li povjesna iskustva na ovo šta se u zadnjih 10-15 godina događa u našem nogometu vidjet ćemo da se događa isto. Nogomet je definitvno evoluirao, novac koji se vrti je prevršio svaku mjeru, a samo društvo i zemlja u kojoj se nalazimo je u tom periodu doživjela značajne promjene, što političke, religijske, tako i u svakom drugom pogledu, nogomet je što se tiče šire javnosti postao doista sporedna stvar i nešto usputno, manje interesantan nego u prošlom stoljeću recimo. Razvojem nogometnog poslovanja i novca koji se u njemu vrti razne interesne skupine prepoznale su priliku za naglo bogaćenje, a kad se obogatite i imate mnogo novaca onda je mnogo toga i moguće. Kupovina imuniteta, krojenje pravde po svojoj volji, odnos drugih ljudi prema vama se drastično mjenja. Zdravko Mamić je vrlo inteligentan čovjek i vrlo je vješto iskoristio situaciju te kasnije bogatstvo koje je stekao u međuvremenu, dok je Bruno Marić bio jedan od glavnih pijuna u zadnjih nekoliko godina. Kad god je za gazdu trebalo nešto odraditi, tu je Bruno Marić. A i sam Marić je znao da neće snositi zakonodavne posljedice jer hej, pa njegov gazda kroji zakone u nogometu.

Međutim, kao što je slučaj sa bezbroj stvari u povjesti pokazao tako i ovaj dolazi do svog kraja koji je započeo prije par mjeseci.

Ekstremni navijači i klubovi kroz dugi niz godina su raznim prijavama i legalnim putem upozoravali na kriminal i razne nepravilnosti, između ostalog i potkradanja na utakmicama, međutim kako gazda kroji vlast sve su prijave odbačene, ne zato što su neosnovane već zbog raznih interesnih skupina koje će budućnost potvrditi, a ne sadašnjost, kao što je to u povjesti uvijek i bio slučaj.

Nakon niza godina legalne borbe sredstva za istu postaju sve manje raznovrsna, a ostaju samo ona sve više ekstremna, jedno od tih sredstava su bile i baklje kako bi se skrenula pozornost onih indiferentnih prema nogometu i onih koji nogomet prate samo usputno, s obzirom da baklje i prekidi utakmica nisu urodili plodom krenulo se direktno na glavu ribe, u ovom sluačju agresijom na zdravka Mamića i Brunu Marića. Jer agresija koju gospoda u odijelima vrše nad klubom i navijačima na terenima, navijače i klub jednako boli i povrjeđuje kao palica ili kamen gospodi u glavu. Svatko ima svoj agresivni način i svoje agresivno sredstvo za borbe, gospodi su to tereni, sudstvo, mediji..., navijačima su to bokseri, palice i pivske boce. Jer kao što ni sve vojske nemaju jednako oružje za borbu, tako nemaju ni ove sukobljene strane, da imaju do sukoba ne bi ni došlo.

Ono šta nas je povjest naučila je to da je ovo predzadnja stanica prije samog kraja, sredstava za borbu je sve manje, a bijes je sve veći, nakon lakših ozljeda ostalo je samo još jedno sredstvo, a ono se zove drvena kutija dva metra pod zemljom. Tko će na kraju biti to sredstvo, da li Marić, Mamić ili netko od navijača ostaje nam za vidjeti jer postaje jasno i očito kako drugog ishoda za ovo društvo i okolinu u kojoj se nalazimo ne postoje.

Ne sluti na dobro
Zaista ne želim zvučati ni ostaviti dojam podrške ovakvom fizičkom napadu ali kroz jednu psihološku analizu pokušati ću objasniti zašto se ovo dogodilo i zašto je ovo postalo jedino, a ako se sukob ne smiri i predzadnje sredstvo borbe u ovom sukobu koji traje predugo. Stvar je puno kompleksnija nego se na prvi pogled čini i rezultat je mnogo faktora u raznim sferama društva koji su doveli do ovoga. Naime, u prirodi ljudskog roda i svakog čovjeka je borba za dobrobit društva u kojem se nalazi, a ovisno o situaciji u kojoj treba reagirati i donijeti neke odluke ovisi i ...
Ne sluti na dobro
Zaista ne želim zvučati ni ostaviti dojam podrške ovakvom fizičkom ...

Respekt: Losovius, Marsonija,

Ne slažem se: Losovius, draxy, DenisLaw,

Dobro si poceja pa sve razvodnija i zaplovija.. - DenisLaw, 12.10.16. 20:21, 0 1 0
Sramota da se covjeka napada tako ako su bili frajeri sta nisu ostali????? covjek ima djecu zamisli da su ga ubili??? - HAJDUK2012, 12.10.16. 20:49, 0 0 0
Naravno da se razvodnila kad je tema prekompleksna i sadrzi jos mnogo drugih bitnih a izostavljenih faktora poput tehnologije (da i ona je bitna), socijalnog stanja, mentaliteta, stanje u sudstvu, politika... treba knjiga a ne 10000 znakova. - Sanel, 12.10.16. 20:55, 0 0 0
I o razlozima zasto nisu ostali bi se dalo pricati ali je zakljucak ocit da za to nema ni potrebe. I nema nikakve veze sa frajerizmom. I ne opravdavam cin nasilja samo pokusavam objasniti da je bio ocekivajuci i logicna posljedica stanja u hnlu - Sanel, 12.10.16. 20:58, 0 0 0
09/2016
Hrvatska - Turska 1:1; što je nedostajalo za sva tri boda?

Teško je zapravo uopće započeti nekakvu suvislu analizu igre naše reprezentacije kada je bilo toliko krivih odluka da je teško odrediti odakle početi. Vjerojatno je najveća greška učinjena prije dva mjeseca kada Ante Čačić nakon ispadanja sa EURO-a nije dobio otkaz, jer ispadanje od onako loših Portugalaca i bez ispaljenog metka, nakon utakmica u kojima se vidjelo koliko je naš izbornik ograničen i nije sposoban za bilo kakve inovacije, prilagodbe ili rješenja u tijeku utakmice i propuštene povjesne prilike za finale i mogući naslov prvaka Europe Čačić je morao biti smijenjen. Međutim, kakvo vodstvo saveza, takav i izbornik, kakav izbornik takav i kapetan i igrači, bez muda i karaktera.

Nisam želio analizirati i komentirati odluku Modrića za kapetana, htio sam mu dati priliku da vidim kako će reagirati u ovoj utakmici, vidjeti hoće li kapetanska traka imalo utjecati na njegov pristup i ponašanje na terenu, međutim kao što sam se i pribojavao, sve je ostalo isto. Iako uloga kapetana uglavnom nije bitna, naročito ako je ekipa kvalitetna i dobro igra, u ovakvim rijetkim trenucima ona ipak dolazi do izražaja. Kada se vidjelo da je pritisak na igračima sve veći kako se bliži kraj utakmice i naročito pred praznim tribinama uloga kapetana bi morala biti ključna i doista je šteta što u našoj repki nema igrača koji su karakterno slični Roy Keaneu, Puyolu, Hierrou ili čak Štimcu, igračima koji se ne boje viknuti, derati i opsovati suigrače kada je takvo nešto neophodno kao što je jučer bilo neophodno opsovati Pjacu pa i biti dovoljno drzak zatražiti izmjenu Mandžukića. Možda najbliže tome što Hrvatska ima su takozvani buntovnici i problemi naše repke Lovren, Halilović ili u ekstremu Livaja. Ne pokušavam reći da trebaju igrati (osim za Lovrena koji je za jedno 4 klase bolji od Vide), ali treba se Haliloviću pružiti prostora već sada da se nametne i da podigne svoj autoritet redovitim igrama u repki kako bi jednog dana dobili pravog vođu i kapetana. Potpuno je nejasno zašto halilović nije u krugu reprezentacije jer je valjda i ćoravom jasno da bi svojim ulaskom jučer umjesto recimo Pjace u zadnjih 20-25 minuta unio živosti i nemir u Tursku obranu.

Teško je razumijeti i zašto ako igramo sa jednim napadačem u krugu reprezentaicje za jednu utakmicu su pozvana čak četvorica, naročito kada vidimo da je taj četvrti Duje Čop koji apsolutno ničime ne može pomoći repki ili promjeniti išta u njenoj igri. Nejasno je i zašto je Rog prepušten mladoj repki kada je jasno da takav igrač može u ovakvom rosteru puno pomoći u drugom poluvremenu, naročito kada je izostavljen Pašalić (još jedna od krajnje nejasnih odluka). Jasno mi je da se želi pomoći mladoj repki, ali seniori moraju imati prioritet i bilo je ključno krenuti pobjedom protiv izravnog konkurenta u prvoj utakmici jer ovako se vrlo brzo uvuče nervoza i nesigurnost nakon 2-3 prosječne utakmice i izgubljenih bodova.

Što se tiče same taktike nema se tu šta puno prigovoriti s obzirom na pozvani roster igrača, 4-2-3-1 je bilo logično, pa čak i sami izbor početnih 11 je neupitan izuzmemo li sada već standardno igrača manje Mandžukića kojeg je trebao igrati Kalinić koji je već neko vrijeme kvalitetom iznad Mandže i prosječnog Vide nauštrb Lovrena i Jedvaja.

Lovre Kalinić se na golu pokazao kao kvalitetan i siguran, primljeni gol nije njegova krivica, jer nakon što je lopta udarila u živi zid i promijenila smjer više nije bilo spasa, a imao je nekoliko odličnih obrana.

Strinić doista nije klasni igrač, ali je zasigurno najbolje što naša repka ima na toj poziciji, a Mor je tip igrača koji bi njemu trebao najmanje ležati, brz i okretan sa odličnom lijevom nogom. Naročito je to dolazilo do izražaja kada bi plašljivo se Strinić pokušao priključiti napadu, a onda rupa ostane koju treba pokrivati Vida koji je za takvo nešto potpuno nesposoban. Kada takav stoper igra iza Strinića onda su njegove slabosti još izraženije, zato zagovaram igru Lovrena koji je u takvim situacijama puno bolji ili Jedvaja koji je naš daleko najinteligentniji obrambeni igrač. Bojim se i pomisliti šta bi bilo da je recimo igrao Pivarić sinoć ili nedaj bože Leovac kojeg pojedini zagovaraju.

Šteta je što u rosteru nismo imali Roga i Pašalića da ulaskom u drugom poluvremenu umjesto Badelja malo podignu ritam i okomitost jer za razliku od predefanzivnog Badelja i Rog i Pašalić su igrači koji se odlično ubacuju iz drugog plana i sposobni su stvoriti driblingom ili kombinatorikom višak u sredini.

Modrićevu alibi igru je više nepotrebno i komentirati. Ona možda odgovara u Realu gdje je takav igrač potreban da poveže redove i predvidi akciju gdje u igri bez lopte njegovi suigrači trče na sve strane i stvaraju rupe, u našoj repki  takva igra ne prolazi te se od njega očekuje da potegne dublje prema suparničkoj polovici, a Modrić se u tome teško snalazi.

Rakitić je jučer bio potpuno nespreman za utakmicu što i nije neočekivano nakon svih događanja u zadnjih par dana u obitelji i bilo je jasno nakon 45 minuta da ga je potrebno mijenjati da li Brozovićem ili Kovačićem manje je bitno. Njegov ostanak nakon poluvremena značilo je još jedan igrač koji smeta u polju.

Mandžukića doista više nema smisla ni komentirati, Mac316 je možda i najbolje objasnio zbog čega Mandža više ne bi trebao imati mjesto u udarnih 11.

Sve u svemu, krivaca je više, ali kao i u zadnjih 10 godina najveća je krivica na savezu koji izabire trenere početnike ili amatere bez ikakve ideje i vizije. 10 godina razočaranja je već stvarno previše, jer u tih 10 godina je potrošena generacija koja je mogla napraviti puuuno više, a na zadnjem EURO-u je bilo vidljivo da ima potencijal i za otići do kraja. Uz izbornika kao što je recimo Fatih Terim, nekoga sa mudima i vizijom, siguran sam da bi sada slavili generaciju ´16 više nego onu iz ´98.

Krivci na sve strane
Teško je zapravo uopće započeti nekakvu suvislu analizu igre naše reprezentacije kada je bilo toliko krivih odluka da je teško odrediti odakle početi. Vjerojatno je najveća greška učinjena prije dva mjeseca kada Ante Čačić nakon ispadanja sa EURO-a nije dobio otkaz, jer ispadanje od onako loših Portugalaca i bez ispaljenog metka, nakon utakmica u kojima se vidjelo koliko je naš izbornik ograničen i nije sposoban za bilo kakve inovacije, prilagodbe ili rješenja u tijeku utakmice i propuštene povjesne prilike za finale i mogući naslov prvaka Europe Čačić je morao biti smijenjen. Međutim, kakvo vodstvo saveza, takav i izbornik, kakav izbornik ...
Krivci na sve strane
Teško je zapravo uopće započeti nekakvu suvislu analizu igre naše ...

Respekt: Paratip,

Slažem se: Kanransha, Gavran, Losovius,

Ne slažem se: Chusta, gradim, vrbaZG, draxy, Wenger, RayRay,

Ja bih rekao da jedino što Čačić dobro radi je da ne gura sebe u prvi plan (kao Štimac) te pokušava biti 'faktor nula', pa da se utakmice dobiju jednostavno jer imamo odlične igrače. Pitanje je samo možemo li biti zadovoljni s takvim standardom. - Losovius, 6.9.16. 16:22, 0 1 0
Kad vidim koliki potencijal imamo ja se s time ne mogu zadovoljiti. - Sanel, 6.9.16. 16:40, 0 0 0
Pašalić tamo negdje od Uskrsa nije odigrao utakmicu, a tebi nije jasno zašto je izostavljen iz reprezentacije? - gradim, 7.9.16. 10:14, 0 0 0
Kako KAlinić ne nosi krivicu za gol? Kako nije bilo spasa, nakon što se lopta odbila od živog zidda? pa nije odletila u kontra rašlje. ODbila se na mjesto gdje je Kalinić staja, ukupno metar i pol od njega. A šut je bio s 30 metara. Odbijanac na 20 - gradim, 7.9.16. 10:17, 0 0 0
čovjek je u manje od mjesec dana primio 3 gola kod kojih kad se zbroji putanja lopte - letila je 90 metara. A uz to je protiv Turaka krivo ispicao jedno 7 lopti. Ako je MAndžukić bio loš, kakav je onda bio Kalinić?cMislim na golmana - gradim, 7.9.16. 10:38, 0 0 0
07/2016
Ima li smisla velika koalicija Hajduka i Dinama s ciljem prodaje Vlašića?

Zapravo se ne bi radilo o ničem drugom nego transferu Vlašića u Dinamo uz klauzulu o postotku budućeg transfera koji bi pripao Hajduku. Ništa novo u nogometnom svijetu i ne baš toliko nevjerojatno koliko na prvu zvuči.

Naime, neki od najboljih igrača u oba kluba su bili igrači i jednog i drugog te su direktno odlazili u oba smjera, a najpoznatiji su svakako Joško Jeličić i Niko Kranjčar, dok su mnogi drugi zaobilaznim putem došli Iz Hajduka u Dinamo ili obrnuto. Potpuno nevjerojatno je zvučalo da bi najmlađi kapetan Dinama i jedan od najtalentiranijih igrača tada prešao u Hajduk, ali to se upravo dogodilo sa Nikom Kranjčarom koji je na kraju postao i ljubimac Torcide, pa ne treba ništa zanemariti. S dvije bitne razlike, tada nije postojala klauzula za budući transfer i dinamovog postotka i druga bitnija stvar je da su tada oba kluba bila podjednako jaka i ravnopravno se borili za naslove, što je danas znanstvena fantastika za Hajduk.

Uglavnom, Nikola Vlašić je po mojem mišljenju veća perspektiva što se budućnosti tiče od Čorića ili Roga. Radi se o dečku koji je iznimno zrela osoba na terenu, snažnog udarca, odličnog pregleda igre, driblinga i ono šta je najveća njegova prednost je snaga u duelima. Značajke koje su malo lošije ali i dalje kvalitetne su preciznost i osjećaj za prostor. Ono što je najbitnije zbog čega smatram da je veći potencijal od obojice je snaga i fizička konstitucija, obiteljska crta koja ga tjera na potpunu posvećenost nogometu i skromnost. Ono što se već danas primjeću u budućnosti će biti još izraženije, a to je da će za vrhunsku razinu biti potrebna izuzetna fizička snaga u duelima i izdržljivost gdje će igrač morati za vrijeme utakmice redovito trčati dobro preko 10 kilometara u 90 minuta i ostati u završnici susreta dovoljno svjež i koncentriran i tu će se stvarati razlika između vrhunskog i prosječnog igrača. Rijetki su igrači sa slabijom konstitucijom koji se uspiju probiti do zvijezdanih statusa, jedan od njih je svakako i naš Luka Modrić pa će mnogi reći zašto takvo nešto ne bi i Čorić ili Rog uspjeli koji su ipak i veći i jači nešto od Modrića po konstituciji ali realno dosta slabiji. Bitna stvar je što je Modrić odradio jednu sezonu u Zrinjskom iz BiH gdje se igra iznimno grub nogomet i agresivan u to vrijeme, a nakon toga i u Interu iz Zaprešića, dakle jednom od manjih klubova u našoj ligi. To u prijevodu znači da se borio protiv jačih od sebe i igrao u utakmicama gdje je redovno bio u podređenom položaju sa svojom ekipom i kako bi se izborio morao je kao vrlo mlad uvesti novu kvalitetu u svoju igru - agresivnost i mnogo trke, nešto što Čorić zapravo nikada nije iskusio. Moja je pretpostavka da će Čorić zbog stalnog guranja među zvijezde i igranja u izrazito dominantnom klubu u ligi u budućnosti patiti kada se nađe u situaciji gdje će biti u podređenom položaju ili gdje će svaki tjedan igrati iznimno jake i fizički naporne utakmice, dogoditi će mu se nešto slično kao Haliloviću. Da se razumijemo, Halilović je iznimno kvalitetan igrač, ali ovdje govorimo o potencijalu da netko postane zvijezda, superstar u rangu Modrića, Mandže, Srne ili Rakitića. Koliko je zapravo već sada Vlašić kompletniji i potentniji igrač od Čorića da se zaključiti i po statistici gdje su kada sve uzmemo u obzir zapravo podjednaki, ali kada se uzme u obzir klubovi u kojima igraju, način na koji protivnici igraju protiv Hajduka ili Dinama, te najbitnije suigrači sa kojima igraju, dolazimo do zaključka da bi Čorić u takvom odnosu morao statistički biti ipak nešto bolji od Vlašića, što jasno vidimo da nije. Sve ovo vrijedi i za Roga plus jedan dodatni minus Roga je što je stariji od obojice.

Sva ova usporedba Čorića i Vlašića je zapravo zbog krajnje cijene i njihovog krajnjeg vrednovanja kao igrače sada i igrače za budućnost. Ako se Čorić procjenjuje u Dinamo na 15-ak milijuna eura onda bi dolazak Vlašića u Dinamo bio pun pogodak prije svega za Dinamo. Vlašić bi sa ovakvom igrom iz Hajduka prenesenom u Dinamo imao mnogo jaču statistiku nego je ima sada u svim segmentima, imao bi gotovo pa zagarantirano mjesto u reprezentaciji te zvjezdani status u cijeloj državi i kao takav bi bio predstavljen kao najveći talent sa ovih prostora u svojem naraštaju. To je ono šta čini Mamić i razlog zašto je jedan od najjačih menadžera u Europi. Vlašićeva cijena bi na kraju sljedeće sezone i nakon svjetskog prvenstva gdje bi sigurno dobio zapaženu ulogu vrijedio minimalno 20 milijuna u Mamićevim rukama (napominjem da je sve to u slučaju da prenese igru iz Hajduka u zadnjih 6 mjeseci ili godinu u Dinamo).

Bacimo li vrlo jednostavnu računicu lako se vidi da su svi na dobitku, od Vlašića i Dinama pa do Hajduka. Ukoliko bi Dinamo sada kupio Vlašića za 5 milijuna eura (jer nema smisla za manje ako je i Rog plaćen toliko, a i Vlašić dolazi iz vječitog rivala) i prodao ga za 20 milijuna uz recimo 40% budućeg transfera Hajduku, 60% Dinamu, to bi značilo da bi Hajduk od tih 20 milijuna zaradio još 8, sveukupno 13 milijuna eura dok bi Dinamo u dvije godine dobio fantastičnog igrača i zaradu od 7 milijuna eura. Win - win situacija.

Međutim, kao i uvijek tako i u ovoj situaciji postoji jedan ali. Dinamo bi tu svakako više profitirao, što zbog renomea, statusa, kvalitetnog igrača u ekipi i na kraju čiste zarade dok bi hajduk profitirao na prvu bolje, ali dugoročno gledao učini bi si medvjeđu uslugu. Torcida je iznimno bitan čimbenik u Hajduku i faktor koji se ne smije zanemariti. Torcida je ta koja dobrano puni klupski proračun što kroz ulaznice, članstvo, rekvizite i druge načine i nije poželjno da se taj odnos Torcide i kluba mijenja. Prodaja Vlašića u današnjoj situaciji u našoj ligi i situaciji u kojoj se nalazi Hajduk značila bi vrlo vjerojatno i vrlo velike potrese u samom klubu, da ne budem preoštar pa kažem i zadnji čavao u lijes kluba. Reakcija Torcide na prodaju Vlašića Dinamu bi bila... doista ne znam kakva ali sam siguran da ne bi bila nimalo ugodna. Sva podrška Torcide klupskih strukturama bi zasigurno zamrla, ispunjenost stadiona bi se svela na minimum i prosjek ostalih klubova u ligi, o članstvu u klubu i rekvizitima uzaludno je i trošiti riječi. Sva ta euforija svih navijača Hajduka i identifikacija, poistovjećivanje sa Hajdukom i onime šta pokušava predstavljati u našem društvu više nebi imala smisao, bilo bi jasno kao noć i dan da je Hajduk ponovno postao ono što su i svi drugi - samo još jedan klub.

Financijski bi se Hajduk izvukao iz svih dugova, međutim vrlo vjerojatno samo kratkoročno jer bi pad podrške Torcide i svega ostaloga uzrokovao značajan pad godišnjih prihoda u sljedećih nekoliko sezona, što bi značilo smanjeni proračun i srozavanje kluba na još niže grane u narednih 3-5 godina.

Uprava hajduka je doista u nezavidnoj poziciji. Vlašić je ekstra talenat i neminovan je njegov odlazak najkasnije na kraju ove sezone, a na vidiku nema nekog sljedećeg sličnog njemu. Biti će tu igrača za par milijuna eura, međutim hajduk i bez pomoći Dinama bi Vlašića mogao prodati za 8-10 milijuna eura ukoliko budu mudri, pametni i imali nešto malo sreće sa rezultatima u ovoj sezoni. Jednu od ključnih uloga bi tu mogao odigrati i Ante Čačić ukoliko kupi naočale sa boljom dioptrijom i vidi kakvog dragulja ima neiskorištenog. Poziv u reprezentaciju bi bila konačna potvrda njegovog talenta i vrijednosti što bi podiglo sadašnju cijenu na traženih 8-10 milijuna, a uz sve to ne treba ni zanemariti mogućnost da se dogovori i tu kakav postotak od 10-20 posto.

Na kraju svega moj zaključak je vrlo jednostavan, za Dinamo bi kupnja Vlašića po cijeni od 5-8 milijuna eura bio vrhunski posao na svim razinama, za Hajduk samo kratkoročno, dugoročno gledano bi značilo financijski debakl, a na menadžerima hajduka je da dobro razmotre i donesu najbolju odluku. Eh, da Hajduk ima Maminja.

Eh, da Hajduk ima Maminja
Zapravo se ne bi radilo o ničem drugom nego transferu Vlašića u Dinamo uz klauzulu o postotku budućeg transfera koji bi pripao Hajduku. Ništa novo u nogometnom svijetu i ne baš toliko nevjerojatno koliko na prvu zvuči. Naime, neki od najboljih igrača u oba kluba su bili igrači i jednog i drugog te su direktno odlazili u oba smjera, a najpoznatiji su svakako Joško Jeličić i Niko Kranjčar, dok su mnogi drugi zaobilaznim putem došli Iz Hajduka u Dinamo ili obrnuto. Potpuno nevjerojatno je zvučalo da bi najmlađi kapetan Dinama i jedan od najtalentiranijih igrača tada prešao u Hajduk, ali ...
Eh, da Hajduk ima Maminja
Zapravo se ne bi radilo o ničem drugom nego transferu ...

Respekt: sthagon, Sylar, Losovius, Kum_Noci,

Ne slažem se: gradim,

Eto fickoo :D sam si rupu kopao. - Kum_Noci, 23.7.16. 11:28, 0 0 0
Nisam niti malo, usporedba Andrijaševića i Vlašića....mislio sam da ozbiljno pričamo :D - fickoo, 23.7.16. 15:47, 0 0 0
nije da tražim kavgu, ali ne slažem se gotovo s ničim u tekstu. Ne vidim ogromni potencijal u vlašiću. IStina, nisam siguran niti da Čoriću ponašanje neće zaznuti razvoj. Spominjao si statistiku. SPortnetova keže da je u zadnje 2 sezone - gradim, 23.7.16. 17:08, 0 0 0
Čorić imao 10 golova i 11 asista, a Vlašić imao 6 golova i 9 asista. nije razlika mala. ne znam jesi li uzeo u obzir da je vlaišć odigrao 5 400 minuta, a Čorić 3 670. Istina Črić ima bolje suigrače, ai ne znam što znači "način na koji protivnici - gradim, 23.7.16. 17:14, 0 0 0
igraju protiv Dinama i Hjaduka". Lakše je biti brzi ofanzivac u situaciji kad je protivnik otvoren ( što je već i Cibalia protiv Hajduka, da ne govorimo o ostalima) nego razbijati bunker svako kolo. Vlašić je lani u HNL-u dao 1 gol, i taj iz ofsajda - gradim, 23.7.16. 17:16, 0 0 0
06/2016
Hrvatska - Turska 1:0; jesu li 'vatreni' toliko dobri ili Turci loši?

Doista je Hrvatska u današnjoj utakmici sa Turcima izgledala pomalo i neočekivano dobro. Ali nemam se namjeru baviti reprezentacijom Turske koja je danas bila ispod svoje razine. Jer što reći o njima kada im dva najbitnija igrača u potpunosti podbace, a najbolji dojam ostavi 18-godišnji dječak koji uđe u nastavku utakmice? Svakako da za to zasluge pripadaju i našem izborniku Čačiću, ali moj je dojam da su ovaj puta i ovo prvenstvo igrači konačno odlučili da ga odigraju najbolje što mogu, da ponove 2008.

Nebi se htio puno baviti ni hvalospjevima našoj igri koja je doista bila, kako sam već rekao, neočekivano dobra s obzirom na pripremne utakmice i kvalifikacijske, pa i na odabrani kadar koji je pozvan. Ovakva dominacija protiv turaka, naročito u drugom poluvremenu je bila veliko osvježenje i radost za svih nas. Ono što me posebno veseli je to da se vidi kako imamo još puno mjesta za napredak, pa krenimo redom.

Obrana danas doista u top izdanju, a požrtvovnost Čorluke će ući u anale naše repke. Vida iznimno siguran i agresivan uz nadu da će tako i nastaviti. Strinić korektan, ne pretjerano opasan u napadu, uz poneku nesigurnost i izgubljenu loptu u obrani, vidi se da će svakom slijedećom utakmicom biti sve bolji i sigurniji. A Srna? Iako sam bio zagovornik Vrsaljka na njegovoj poziciji, moram priznati da me Srna u pripremnim utakmicama i ovoj današnjoj u potpunosti uvjerio da je i dalje prvi izbor za repku. Vrsaljko nije ulijevao toliku sigurnost, a naročito nije bio opasan prema naprijed u pripremnim utakmicama protiv i više no skromnih protivnika. Smatram da njegova kvaliteta nije upitna i da je vjerojatno u klupskom nogometu već sada kvalitetniji od Srne, ali igranje za repku za njega kao da još uvijek predstavlja privilegiju i kao da sam od sebe ima prevelika očekivanja i preveliku želju radi koje u toj istoj malo i izgori. Daleko od toga da mu ne treba dati priliku, naročito protiv čeha u petak, ali Srna, u ovakvom izdanju, je i dalje prva opcija.

Badelj vrlo korektan iako sa ponekom nesigurnošću na početku utakmice. Ono šta je očito, to je da mu defenzivni vezni nije prirodna pozicija i ne snalazi se najbolje u toj ulozi, a to bi moglo predstavljati veliki problem protiv španjolaca i u nokaut fazi sa jačim protivnicima. Badelj jednostavno nema tu agresiju i snagu da bi se suprotstavljao i oduzimao lopte najjačim playmakerima u Europi, a zbog toga bi mogla patiti i cjelokupna igra središnjeg reda, ponajprije Modrića koji će tada morati biti puno povučeniji nego je to bio danas protiv prosječnih turaka. Šteta je što Čačić nije pozvao klasičnog zadnjeg veznog za jače utakmice.

Modrić je odigrao sigurno najbolju utakmicu za reprezentaciju ikad. Ovakav Modrić u nastavku prvenstva je igrač više za Hrvatsku, igrač prevage, motor i duša, pokretač svih ozbiljnih akcija i teško je uopće zamisliti kakva bi bila naša igra da nema Modrića. Zanemarimo pogodak koji je bio fantastičan, kontrola igre, kretanje i pregled su karakteristike gdje je Modrić na samom vrhu rekao bih ne samo u Europi. Čudesni maestro.

Uz standardno kvalitetne Perišića i Rakitića, prostora za napredak ima i na mjestu Brozovića koji je također danas bio vrlo dobar.Međutim, njegovo stalno bježanje prema sredini od koje je praktički sam sebe tjerao, nemogućnost kvalitetnog ponavljanja prodora uz aut crtu, a naročito brzina su stavke gdje bi Pjaca donio mnogo više. I prava je šteta što protiv ovakvih turaka Pjaca nije dobio više minuta u nastavku. Onako dezorijentirane i pomalo umorne turke, Pjaca bi apsolvirao puno učinkovitije. Ono gdje Pjaca također ima prednost u odnosu na Brozovića na toj poziciji je zbog obrambenih zadataka. Pjaca je puno brži i mobilniji igrač sa mogućnošću više ponavljanja gore-dole, puno jači u duelu te bi kao takav unio dodatnu sigurnost obrani. Također žalim i za Halilovićem. Šteta je da mladom igraču željnog dokazivanja na za nas deficitarnoj poziciji nismo dali priliku da bude na klupi, zlu ne trebalo. Ukoliko budemo dosegli kasnije faze natjecanja kako se svi nadamo, biti će nam potrebna širina izbora na svim pozicijama, a kako stvari trenutno stoje, na krilima smo najtanji.

Mandžukić je danas odigrao korektnu utakmicu ali igrač za kojeg smatramo da je nositelj uz Rakitića i Modrića nije tu da bi odigrao korektno već da bude igrač prevage. Ono što me posebno zabrinjava je dojam koji sam stekao, a on je da Mandžukić ne izgara kao nekada, da mu se kapacitet i želja za trkom smanjuju, a njegovo ponašanje i reakcija nakon Modićevog gola su za razmatranje. Uz kameru iz zraka koja prikazuje Modrićev gol se jasno vidi, kao i iz nekih drugih kuteva da je Mandža potpuno mlako reagirao na taj gol. Dok su svi ostali igrači eruptirali od zadovoljstva i počeli sprintati prema Modriću da proslave pogodak, Mandža nije ni skočio od oduševljenja, a dok svi drugi sprintaju Modriću u zagrljaj on polako trčkara. Ne znam zbog čega niti želim nagađati, a ponajmanje prejudicirati neke stvari ali daje dozu zabrinutosti kao i to da se uz pregršt naših prilika zapravo Mandžukić ne nalazi ni u jednoj od njih kao potencijalni egzekutor osim u jednoj poluprilici sa glavom. Kalinić je u cijeloj sezoni pokazao kvalitetu, a isto tako i u nastupima za repku. Kalinić sigurno zaslužuje priliku i na ovom Euru, možda već i protiv čeha i nadam se da Mandža neće nastaviti u današnjem stilu, jer ako tako nastavi nadam se da nećemo robovati zaslugama iz prošlosti.

I za kraj naš izbornik Čačić. Osim već navedenih, nema većih zamjerki osim one da je trebao mijenjati puno prije. Imali smo kontrolu utakmice i nije bilo mjesta za strah već isključivo za osvježenja kako bi se takva igra nastavila Uvođenjem Pjace i Kalinića bi unio osvježenje u napadu te bi se agresija na gol turaka nastavila uz dodatni pritisak na zadnju liniju. Isto tako trebalo je promijeniti Čorluku desetak minuta prije kraja jer je bilo jasno da je ta rana na glavi vrlo nestabilna i da će u završnici kad turci počnu nabijati loptu u 16-erac biti kritično za njegovu glavu uz mogućnost veće ozlijede. Jedvaju bi ja dao priliku zadnjih 10-ak minuta jer svježina bi mogla imati presudnu ulogu u kasnijim fazama eura.

Sve u svemu više nego zadovoljavajuće, a meni je posebna radost što se vidi da su naši moćni i da postoji još mjesta za napredak.

Najveći plus? Još je puno rezerve.
Doista je Hrvatska u današnjoj utakmici sa Turcima izgledala pomalo i neočekivano dobro. Ali nemam se namjeru baviti reprezentacijom Turske koja je danas bila ispod svoje razine. Jer što reći o njima kada im dva najbitnija igrača u potpunosti podbace, a najbolji dojam ostavi 18-godišnji dječak koji uđe u nastavku utakmice? Svakako da za to zasluge pripadaju i našem izborniku Čačiću, ali moj je dojam da su ovaj puta i ovo prvenstvo igrači konačno odlučili da ga odigraju najbolje što mogu, da ponove 2008. Nebi se htio puno baviti ni hvalospjevima našoj igri koja je doista bila, kako sam već ...
Najveći plus? Još je puno rezerve.
Doista je Hrvatska u današnjoj utakmici sa Turcima izgledala pomalo ...

Respekt: Losovius, ivan-cro, Radnik1950, draxy,

Ne slažem se: draxy,

05/2016
Čačićev popis; tko je unutra, a ne bi trebao biti? Koga nema, a potreban je?

Da stvari mogu izgledati puno drugačije i, po jednom od 4 milijuna izbornika u ovoj zemlji, puno bolje, pokušati ćemo pokazati u sljedećoj analizi.

Zanemarivši način izbora sadašnjeg izbornika i razloge zašto je izabran, koji su se između ostaloga pokazali u ovom proširenom popisu, ostaje osjećaj da na popisu ipak nisu najbolji igrači koje ova nacija ima. Recimo na popisu se nalazi jedan izuzetno tromi veznjak koji ne radi nikakvu razliku, niti svojom kvalitetom odskače čak ni u domaćoj lizi, a radi se dakako o Domagoju Antoliću, dok na tom istom popisu nema recimo jednog Mije Caktaša koji igra manje više sličnu ulogu, standardno u kvalitetnoj ruskoj ligi, a koliku razliku radi na našim travnjacima pokazivao je redovito dok je igrao u Hajduku. To što se radi o hajdukovcu pa će sada dežurni dušebrižnici u tome naći zamjerku i kojekakve argumente je doista najmanje važno. Važno je da je Caktaš puno motoričniji od Antolića što je u konkurenciji Eura iznimno bitno i u takvoj konkurenciji nema mjesta za trome igrače, pa tako u toj istoj konkurenciji nema mjesta ni za Schifu. Naprosto je nejasno po kojim je to kriterijima on u krugu reprezentacije? Duje Ćaleta - Car je puno kvalitetnije rješenje, čak i sada i odmah, o budućnosti da ne razglabamo. Dečko nema ni 20 godina a igra vrlo kvalitetno i standardno u prvaku Austrije, u klubu koji je u najmanju ruku jednako kvalitetan poput našeg vječnog prvaka, ponavljam, u najmanju ruku jednako kvalitetan. Mjesta je u tom kadru moralo biti i za dejana Lovrena. Uz sve floskule kako je reprezentacija svetinja i da si takvo ponašanje Dejan ne smije dopustiti, nešto slično bi trebalo onda vrijediti i za izbornika, predsjednika i dopredsjednike pa ih također zbog ponašanja i odnosa prema repki i poslu na određeno vrijeme odstraniti. No zanemarivši to, svoj ego su po strani trebali ostaviti i Lovren i Ante Čačić, te u interesu nacije i dobrog rezultata naš je najbolji stoper morao biti na tom popisu.

Možda i najbolji dokaz kako nisu svi naši najbolji igrači na popisu je recimo uvrštenje Čopa ispred Eduarda. Sad će mnogi reći da Eduardo zapravo nije ni htio igrati što naprosto nije istina. Eduardo ne želi igrati zbog odnosa saveza spram njega, te konstantnog omalovažavanja i ignoriranja od strane istih. A čak je i sam u prošlim mjesecima davao naznake da je još uvijek otvoren za mogućnost igranja u nacionalnom dresu, tako da...

Dakle, kad ne bi imali ziheraša i potrčka na klupi reprezentacije, a kad bi imali nekoga sa mudima i vizijom da su potrebne promjene, nešto što je Bilić imao u prvom mandatu, onda bi se popis znatno razlikovao od ovog kojeg imamo, sustav reprezentacije bi se promijenio i igrali bi brz, kreativan i moderan nogomet kojeg bi predstavljala sljedeća 23 igrača:

Vratari: Subašić, Kalinić i Vargić

Obrana: Srna, Strinić, Vrsaljko, Lovren, Čorluka, Vida, Jedvaj

Vezni red: Modrić, Rakitić, Radošević, Brozović, Perišić, Badelj, Pašalić, Pjaca i Halilović

Napad: Mandžukić, Kramarić, Kalinić i Eduardo

a na pripreme i prošireni popis bi upali Duje Ćaleta - Car, Halilović, Čorić i Maleš.

Objašnjenje:

Tri golmana su i više nego dovoljna, četvrti golman je besmislica svjetskih razmjera i otimanje mjesta drugim igračima, otimanje vremena i koncentracije za trenere golmana i golmane same. Također, vjerujem da kod ovog trojca nema puno debate, to je najbolje što naš nogomet trenutno posjeduje.

Kad se govori o obrani tu postoje vrlo vjerojatno najviše rješenja i prijepora kod raznih kritičara. S obzirom da je Lovren izgubljen, njegovo bi mjesto trebao zauzeti Duje Ćaleta - Car iz prije navedenih razloga, a startna postava bi trebala biti sljedeća: Vrsaljko, Jedvaj, Čorluka, Strinić. Razlozi su i više nego jasni. Četvorica u obrani je nešto što svi manje više igraju u klubovima konstantno, sustav u kojem je i naša repka pružala najbolje partije. Vrsaljko je davno prerastao Srnu i robovanje prošlosti nikome ne koristi, ponajmanje Srni koji svojim autoritetom može pomagati i sa klupe i time biti primjer požrtvovnosti u svrhu višeg cilja. O eventualnom ulasku sa klupe i prednosti ne treba trošiti riječi. Strinić je naš najbolji lijevi obrambeni koji ima skromnu minutažu u Napoliju. Međutim, skromna minutaža u Napoliju, mišljenja sam, vrijedi puno više nego recimo standardna u Rijeci, pa čak i Dinamu, o Hajduku da i ne pričamo. Što zbog jake lige, što zbog veličine samog kluba gdje su ponekad treninzi puno jači nego neke domaće utakmice. Stoperski par je jasan, s tim da je gotovo pa svejedno tko je uz Čorluku, Vida je nešto iskusniji i fizički jači dok bi Jedvaj ponudio štošta novoga, međutim neiskustvo bi na ovakvom turniru u ovakvoj konkurenciji moglo igrati ključnu ulogu. Da ga se pripremalo barem godinu dana, bila bi to druga priča.

Kad je vezni red u pitanju tu je repka najjača ali istovremeno ima i najveći problem, a to je korektor vezne linije, takozvani DM. Koliko takav igrač znači za momčad dovoljno je pogledati Dinamo sa i bez Ademija. Ili recimo Hajduk gdje je izuzetno limitirani Jefferson jako podigao igru Hajduka prvenstveno u obrambenom dijelu, ali time je dao i slobodu veznjacima. Hrvatska ima tu nešto kvalitetnija rješenja od Hajduka, a tu prije svega mislim na Radoševića, koji dakako ima dosta mana, ali te bi mane ostale prikrivene u ovakvom društvu, a kvalitete koje posjeduje bi kolektivu donijele mnogo pluseva. Radošević prije Maleša iz jednostavnog razloga što je radošević fizički jači i, bitna stavka, ima puno bolji udarac iz daljine što bi moglo biti od velike koristi kada naši ofenzivno orijentirani igrači razvuku prostor, odvuku igrače i oslobode mjesto za udarac iz daljine. Na žalost, Pašalić je također nedostupan za ovo natjecanje, mada bi i on tu ulogu donekle mogao odigrati, i na popis bi umjesto njega u krug 23 trebao upasti Halilović. Ne kao zamjena za Pašalića, već kao nadopuna krilnim napadačima. Centralni veznjaci su dakako Rakitić i Modrić uz punu slobodu u sredini. Njih bi mjenjao ove sezone jako dobar Brozović, te bi time također dobili odličnu zamjenu gdje bi kod ulaska s klupe igra reprezentacije dobila na svježini, a ne bi gubila na kvaliteti. Radoševića bi recimo mogao mijenjati i Vida u kranjem slučaju.

Kao i sve ozbiljne ekipe i naša bi repka igrala sa krilima, a tu bi glavnu ulogu imali Perišić i iznimno kvalitetni Pjaca koji bi također unio jednu dozu nepoznanice za protivnika. Ono šta je tu bitno napomenuti je to da tu kvalitetnu rolu mogu zaigrati i Halilović protiv slabijih protivnika ili u završnici utakmica i prije svih Kramarić koji je nešto slično igrao u Rijeci kada se sa lijevog krila strovalio prema sredini. Kramarić također ima jednu iznimno bitnu prednost, a to je kvalitetan udarac iz daljine što bi na Euru moglo biti jako bitno. Ali bez obzira na sve njih, Perišić i Pjaca bi bili ključ reprezentacije i najveći oslonac. Igrači svjetskog kapaciteta i iznimne kvalitete da čine razliku na terenu.

U napadu je stvar i više nego jasna. Mandžukić je naš najbolji napadač, a u sustavu koji obrazlažemo bi se i kvalitetno snašao jer je sustav vrlo sličan Bayernu iz njegovih dana. Također kvalitetna zamjena bi bio i Kalinić i Eduardo, nešto manje Kramarić koji bi više služio za igru sa krila ili kada treba loviti rezultat kao drugi napadač.

Da sumiramo, startna postava bi bila sljedeća:

Subašić - Vrsaljko, Jedvaj/Vida, Čorluka, Strinić - Radošević - Modrić, Rakitić - Pjaca, Perišić - Mandžukić

Sa klupe bi svoju priliku čekali Subašić, Vargić, Srna, Vida/Jedvaj, Duje Ćaleta - Car, Badelj, Brozović, Maleš, Halilović, Kramarić, Kalinić, Eduardo.

Izbornik bez muda, loš je i uz puno truda
Da stvari mogu izgledati puno drugačije i, po jednom od 4 milijuna izbornika u ovoj zemlji, puno bolje, pokušati ćemo pokazati u sljedećoj analizi. Zanemarivši način izbora sadašnjeg izbornika i razloge zašto je izabran, koji su se između ostaloga pokazali u ovom proširenom popisu, ostaje osjećaj da na popisu ipak nisu najbolji igrači koje ova nacija ima. Recimo na popisu se nalazi jedan izuzetno tromi veznjak koji ne radi nikakvu razliku, niti svojom kvalitetom odskače čak ni u domaćoj lizi, a radi se dakako o Domagoju Antoliću, dok na tom istom popisu nema recimo jednog Mije Caktaša koji igra manje ...
Izbornik bez muda, loš je i uz puno truda
Da stvari mogu izgledati puno drugačije i, po jednom od ...

Respekt: Losovius,

Ne slažem se: Losovius,

nije ti jasno po kojim je kriterijima Schifo u krugu reprezentacije? PA možda zato jer je dio te reprezentacije 5 godina. U to vrijeme je pozivan svaki put, osim u slučaju ozljede, sakupio je 25 nastupa, i barem još toliko puta bio na klupi - gradim, 18.5.16. 23:33, 0 0 0
cijelo vrijeme ga je pratio glas da nije razvikan igrač kao neki (lovren . koji je mamićeva škola) ali barem ne kiksa. U to vrijeme je ograo u 5 različitih klubova, i ništa nije bilo sporno. Međutim, sad kad ga se poziva iz dinama - nikome nije jasno - gradim, 18.5.16. 23:35, 0 0 0
što on uopće radi u reprezentaciji. Prije nešto manje od godinu dana je Schifo na Poljudu igrao u prvoj postavi protiv Italije - cijelu utakmicu. TAda to niej bilo sporno jer je bio igrač Panathinakosa - gradim, 18.5.16. 23:36, 1 0 0
Radošević - njega je MAleš istisnuo iz momčadi Rijeke, ali bi nekim čudom trebao biti ne samo reprezentativac, već i prvotimac. To sad što od 6 mogućih utakmica u Italiji nije odigrao niti jednu, a od 16 španjsolskih ravno pola je dosta? - gradim, 18.5.16. 23:39, 0 0 0
moram se vratiti na schifu - gledam sad popise za razne utakmice, neka stvarno netko nađe utakmice reprezentacije na koje schifo nije bio pozvan - prije jeseni 2015. U 14 utakmica s kikserom sporim schifom, dinamo je ovo proljeće primio 4 gola. - gradim, 19.5.16. 0:42, 0 1 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.