Tvrda

živi brzo umri mlad
Reputacija
2
Bodova
39
Analiza
2
Ocjena
5
Anketa
4
obriši
obriši

Analize

01/2019
Tribina hipoteza

 

Kada biste na ulici zaustavili slučajnog prolaznika i upitali ga što misli kakav je nogometaš Jose Holebas, on bi vas najvjerojatnije u čudu pogledao i odgovorio da nema pojma o kome se radi. Moram priznati da sam i ja već pomalo zaboravio na ovog temperamentnog i osebujnog Grka (vjerojatno su takvi svi) koji ove sezone pruža vrlo dobre partije na Premier ligaškim terenima. On vjerojatno ne bi ušao ni u moje područje interesa da se ove godine nisam malo više bavio PL – fantasyem. Holebas ili Cholevas zavisno do abecede kojom se služite, nikada nije spadao u svjetski vrh na svojoj poziciji niti više ima šanse ikada postati dio te elitne družine. Ovaj trideset četverogodišnjak nikada nije bio najveća zvijezda nekog kluba niti će to ikada biti, ali zaslužio je poneki tekst i pohvalu za svoje nogometne izvedbe (makar i od nekog slučajnog lika na internetu, u ovom slučaju mene, u tekstu koji će pročitat desetak ljudi).

Njegova životna priča pomalo je filmska iako to baš i nije neka rijetkost u nogometnom svijetu. Rođen je u Njemačkoj, čije državljanstvo također posjeduje, a tamo je i napravio svoje prve nogometne korake. Trenutak u kojem je zamalo zauvijek odustao od nogometa zbio se kada je imao tek osamnaest godina. Naime njegova djevojka je tada zatrudnjela te je Holebas bio prisiljen zaposliti se na obližnjem gradilištu. Nogometom se pritom ipak nastavio baviti u najnižem amaterskom rangu njemačkog nogometa. Kako je njegova ekipa iz godine u godinu napredovala Holebas je kao jedan od najboljih pojedinaca zapeo za oko ozbiljnijih ekipa. Sa dvadeset i dvije bio mu je ponuđen ugovor u Munchenu 1860 koji je tada igrao u drugoj ligi. To ej ujedno značilo i preseljenje iz Frankfurta no odlučio je da mora riskirati, a to se kasnije i pokazalo kao dobra odluka. Od tada je promijenio tri kluba počevši od najuspješnijeg grčkog kluba Olympiakosa, nakon kojeg je zaigrao u dresu vučice iz Rima, da bi 2015. g. u transferu vrijednom 2.5 milijuna eura došao u Watford, gdje i danas igra i pruža svoje najzrelije partije.

Jedan je od starijih i iskusnijih u ekipi Watforda, i jedan je od njihovih ključnih igrača. Ove sezone konačno se malo smirio i u svojoj glavi posložio neke stvari. Što je odmah urodilo boljim izvedbama na terenu. Njegova prosječna ocjena ove sezone prema portalu SofaScore iznosi 7.09 što ga čini najbolje ocijenjenim pojedincem svoje ekipe. Uz to unatoč što igra na poziciji lijevog beka Holebas je ove sezone i najbolji asistent svoga kluba, ali i osmi asistent Premier lige sa šest asistencija. Kada se bolje promotri sistem i način na koji igra momčad Javia Garcie to zapravo i ne začuđuje toliko. Watford ove sezone većinom igra u već pomalo zaboravljenoj 4 – 4 – 2 ili neobičnoj 4 – 2 – 2 – 2  formaciji. Nadalje te pozicije nisu stroge, a raspored igrača na terenu u fazi napada često varira. Najviše slobode na terenu dobiva dvojac Hughes i Pereyra koji je zadužen za kreaciju. Na papiru njih dvojica su ti koji drže „krilne“ pozicije. Pošto im te pozicije nisu prirodne i imaju taktičku slobodu većinom odlaze prema sredini, a slobodan prostor koji ostaje na boku iskorištavaju Holebas te na drugoj strani (u većini slučajeva) Janmaat. Obadvojica su poznati kao bekovi sa ofenzivnim sklonostima te im ovaj sistem igre u potpunosti odgovara. Holebas kao igrač posjeduje veliku moć ponavljanja te će konstantnim viskom tempom izluditi protivničke braniče. Nadalje momčad Watforda napade obično gradi tako da se igrači pozicioniraju u trokute gdje nakon nekoliko kratkih dodavanja slijedi duga lopta na bokove, gdje se većinom nalaze Holebas i Janmaat. Druga mogućnost je da će ona biti upućena kroz sredinu na Deeneya koji ju zatim spušta kreativnom dvojcu. Javi Garcia tom taktikom odlično iskorištava svoje full-backove koji se često nalaze u protivničkoj trećini. Tamo je igrač odličnog centaršuta poput Holebasa izrazito opasan, a uz to se ne ustručava ponekad i sam završiti akcije. Isto tako bekovi svojom prisutnošću neće dopustiti protivničkoj momčadi da se skupi unutar kaznenog prostora, te sav fokus prebaci na Deeneya kojem će tako ostajati više praznog prostora da lakše dođe u izglednu priliku.

U fazi obrane momčad Watforda je veoma aktivna i strpljiva u čekanju prave prilike kada će pritisnuti određene dijelove terena, kako bi natjerali protivničku momčad na dugu loptu koju bi njihovi skakači trebali osvojiti. U takvim situacijama bekovi stoje prilično visoko i služe kao potpora veznjacima u pritisku prvih linija obrane. Daljnjim pogledom na brojke dobiva se pravi uvid zašto je Holebas jedan od najboljih pojedinaca Watforda ove sezone. Uz već navedene asistencije ističu se i 3 gola te 8 kreiranih ključnih šansi. Njegov defenzivne brojke nisu u samom vrhu, ali su dobre i zadovoljavajuće. Njegov tackle success iznosi 61%, a osvaja i nešto više od 50% duela, uz to nije sklon pogreškama te je veoma pokretan . Njegov veliki doprinos ekipi je i to što je jedan od najboljih izvođača kornera i slobodnih udaraca sa distance jer će većina njegovih lopti pronaći željenog suigrača. Nisam uspio pronaći podatak koliko iznosi točnost njegovih prekida, ali zasigurno je velika. Segment igra koji Holebasa najviše muči su sudačke opomene što i ne začuđuje kad uz grčke ima i urugvajske korijene. Do ovog dijela sezone već je sakupio devet žutih kartona( prvi po broju prikupljenih u Premier ligi) zbog čega je i propustio neke utakmice.

Watfordov Mr. Angry vjerojatno igra najbolji nogomet karijere te se čak počeo i smiješiti. Veliki doprinos tome dao je i novi sistem igre koji od ove sezone primjenjuje Javi Garcia. Nakon odličnog početka u nastavku sezone se malo uspavao, no zadnjih par utakmica daje nagovijestiti da se Holebas vratio na stare staze. Pitanje je koliko još sezona može odigrati i tako pomoći svojoj ekipi da se zadrži u najvišem rangu Engleskog nogometa ili odvaži na osvajanje viših pozicija na tablici. Vjerojatno nikada neće imati kontinuitet kao što ga i dosada nije imao, no u ovom sistemu Javia Garcie, dokle god može dati svoj maksimum bit će jedan od ključnih igrača. Jedan od onih kojem će se Sir Elton John ustati i zapljeskati i koji će svojom pojavom uvijek zaokupiti pažnju publike.

Jose Holebas – čovjek koji je riskirao
Kada biste na ulici zaustavili slučajnog prolaznika i upitali ga što misli kakav je nogometaš Jose Holebas, on bi vas najvjerojatnije u čudu pogledao i odgovorio da nema pojma o kome se radi. Moram priznati da sam i ja već pomalo zaboravio na ovog temperamentnog i osebujnog Grka (vjerojatno su takvi svi) koji ove sezone pruža vrlo dobre partije na Premier ligaškim terenima. On vjerojatno ne bi ušao ni u moje područje interesa da se ove godine nisam malo više bavio PL – fantasyem. Holebas ili Cholevas zavisno do abecede kojom se služite, nikada nije spadao u svjetski vrh na ...
Jose Holebas – čovjek koji je riskirao
Kada biste na ulici zaustavili slučajnog prolaznika i upitali ga ...
Odlično predstavljanje prilično nepoznatog igrača. Da, većini je poznat po Fantasyju ali Holebas je jedan vrlo pristojan bočnih igrač koji se jako dobro uklopio u sustav, što ga čini boljim. - BruceWayne, 1.2.19. 10:57, 0 0 0
Hvala na lijepim riječima. - Tvrda, 1.2.19. 13:06, 0 0 0
11/2018
Tribina hipoteza

Možda sam fulo i mjesto i formu ali eto nešto od mene ako ne valja izbrišite.

Epic Brozo: ravnodušnošću do uspjeha

Na spomen imena Marcela Brozovića zasigurno mi je jedna od prvih asocijacija izvođenje jedanaesterca koji je odlučivao o sudbini Hrvatskog Dragovoljca u 2. HNL. Točnije, izjava njegova tadašnjega trenera koji je na upit zašto je šesnaestogodišnji Marcelo izveo penal izjavio: „Zato jer ga boli k*$#* hoće li zabit ili promašiti.“ Ta izjava njegova tadašnjeg trenera možda i skriva tajnu Brozovićeva uspjeha, ono po čemu se razlikuje od većine. Ravnodušnost.

Za njega su okolnosti utakmice sasvim nebitne. Bilo da se radi o finalu svjetskog prvenstva ili običnoj ligaškoj utakmici. U svome igračkom nastupu doima se hladnim i odlučnim, pokazuje spremnost da preuzme odgovornost i riskira. Pritom, na njega ne utječu moguće posljedice i negativni komentari koji bi mogli uslijediti. Njegov talenat oduvijek je bio neupitan, a uz to ga je krasio odličan udarac, tehnička potkovanost, dobra vizija i kreacija te je izrazito zahvalan igrač. Nekako sve to do ovog ljeta i nije toliko dolazilo do izražaja, no tada je Brozović postao jedan od ključnih igrača za ostvarenje Vatrenih u Rusiji. Početkom svibnja počelo je dizanje forme u Interu, a od nove sezone uz Icardia jedan je od ključnih igrača za preporod Intera. Iako nitko nije sumnjao u Brozovićeve mogućnosti one do tada nisu ni mogle u punom svjetlu izaći na vidjelo. Dugo vremena je trpio kao igrač rotacije kako u klubu tako i u reprezentaciji. Iako je Brozović prototip modernog igrača koji može pokriti više pozicija, također je jedan od problema bila i igra na poziciji krila koja zasigurno nije njegova prirodna.  Na tu poziciju je stavljan zbog toga što je polivalentan, pokretan, a dobar udarac predstavlja opasnost za gol protivnika. Međutim vidjelo se da se na njoj ne osjeća tako dobro i da do izražaja ne dolaze njegove prave igračke kvalitete.

Njegov bljesak dogodio se na Svjetskom prvenstvu u Rusiji gdje ga je Dalić postavio iza leđa Modrića i Rakitića, na ulogu osigurača veznog reda, a Brozović je njegovo povjerenje u potpunosti opravdao. Kompletno prvenstvo igrao je na visokom nivou, ali utakmica protiv Engleske zasigurno je njegova najbolja i najkompletnija partija. Sa pretrčanih 16,6 kilometara postavio je novi rekord svjetskih prvenstava, a uz to je poslao 11 točnih dugih lopti iz 13 pokušaja te je imao 88% točnih dodavanja. Uz to općeniti dojam bio je izvrstan, naprosto je letio po terenu i pokazao da je sazrio i da je spreman za veće uloge.

Kao što sam naveo, Brozović je već u svibnju u dresu Intera počeo igrati na visokom nivou, a od ove sezone ga je  Spalletti s pozicije “box to box“ veznjaka, gdje je igrao bliže golu, dolaskom Naingollana pomaknuo unatrag. Dao je Brozoviću više odgovornosti i odriješene ruke u organizaciji igre, a Brozović je to spremno prihvatio i zabljesnuo. U svojim nastupima je nadasve siguran, duboko se spušta i razigrava te u svojim rukama drži konce igre. Uz Allana (Napoli) i Pjanića  (Juventus) zasigurno je trenutno najbolji veznjak Serie A. Statistički je besprijekoran sa u prosjeku 83,5 točnih dodavanja po utakmici, 8 dugih lopti, 3 uspješna uklizavanja, a dobar je i u mnogim drugim aspektima. Uz to pokazuje taktičku odgovornost i zrelost. Mnogo trći, a sposoban je i odlučiti utakmicu pogotkom kao protiv Sampdorie te tako donijeti važna tri boda u borbi za dobar plasman u prvenstvu.

Uz dosada navedene činjenice bila bi prava ludost da mu Interova uprava ne produži ugovor. Pošto u njemu dobivaju puni paket i zalog za budućnost, jednog od stupova ekipe koja je na tragu da vrati Inter na stare staze (uz neke promjene i uigravanje). Vidi se da je Brozović sazrio i postao taktički zreliji što ga uz urođene sposobnosti, sklonost adrenalinu i ravnodušnost čini igračem kakvog bi svaki trener htio imati u svojoj ekipi. Igračem za velike utakmice.

Epic Brozo: ravnodušnošću do uspjeha
Možda sam fulo i mjesto i formu ali eto nešto od mene ako ne valja izbrišite. Epic Brozo: ravnodušnošću do uspjeha Na spomen imena Marcela Brozovića zasigurno mi je jedna od prvih asocijacija izvođenje jedanaesterca koji je odlučivao o sudbini Hrvatskog Dragovoljca u 2. HNL. Točnije, izjava njegova tadašnjega trenera koji je na upit zašto je šesnaestogodišnji Marcelo izveo penal izjavio: „Zato jer ga boli k*$#* hoće li zabit ili promašiti.“ Ta izjava njegova tadašnjeg trenera možda i skriva tajnu Brozovićeva uspjeha, ono po čemu se razlikuje od većine. Ravnodušnost. Za njega su okolnosti utakmice sasvim nebitne. Bilo da se ...
Epic Brozo: ravnodušnošću do uspjeha
Možda sam fulo i mjesto i formu ali eto nešto ...

Respekt: marko_marcus, BruceWayne, Fenix22,

Slažem se: BruceWayne,

Jako dobro za prvi puta. Otprilike se slažem sa svim napisanim. - BruceWayne, 19.11.18. 13:42, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.