Valderrama93

Reputacija
2
Bodova
42
Analiza
6
Ocjena
16
Anketa
0

Analize

09/2017
Treba li se Zekić riješiti ponekih igrača ili Uprava Zekića?

U gradu na Dravi burna su dva mjeseca iza navijača i simpatizera NK Osijek. Bilo je tu zaista svakakvih događanja, Osijek se definitivno probudio, grad se pokrenuo.

Po količini teksta i naslovnica koje su dobili nakon PSV-a, najava predsjednika o napadanju titule, pojačanjima za velike stvari te odličnih predstava u Europi, optimizam i val euforije zahvatio je Slavonce. Stranac turist koji se početkom kolovoza zatekao u Hrvatskoj, a da je čitao dnevni tisak i pogledao Osijekov uzvrat protiv nizozemskog velikana, mirne duše bi mogao ustvrditi da je Osijek prvak Hrvatske, a ne Rijeka ili dugogodišnji vladar Dinamo. Unutar njihovih su redova ti tjedni protekli nekako netipično mirno za njihove prilike. Hajduk sam izostavio iz ove rečenice jer su mentalitetom i povijesno gledano Slavonci i Dalmatinci izuzetno vezani, mnogi Slavonci imaju i pretke koji su stigli iz Dalmacije. Upravo zato vidim tu nekakvu poveznicu sa nerealnim pogledom na ovaj klub, posebno lokalpatriotskih navijača kojih je sve više zahvaljujući dobrom projektu i priči koja stoji iza svega.

Dobro nam je poznata euforija u Splitu krajem kolovoza, ono posljednje pretkolo Europa lige već je treću godinu u nizu klimaks sezone što nikako nije dobra stvar. Krajem kolovoza elitni klubovi formu tek hvataju, a ne podređuju cijelu sezonu tome. Ovo je generalno zajedničko svim našim europskim predstavnicima, pa ne bih o tome puno, ali je prvi put da se Osijek našao u tom điru. Razumljivo, dijelom zbog neiskustva takvih utakmica je i "izgorio" pred punim tribinama Gradskog Vrta. Dotad briljantni Borna Barišić od svih mogućih mjesta pogodio je baš vratnicu pri vodstvu 1-0, što se u Europi kažnjava. Iako je Osijek imao još šanse i doma i u gostima, falilo je mrvicu sreće (hm, na koji me to klub podsjeća već treću godinu nažalost).

I tu dolazi do prvih problema, otprilike kada dolaze i prve kiše. Kako to biva nakon što se nadmaši očekivani rezultat, što je bilo 3.pretkolo, predsjednik je odmah pojurio s najavama titule da "narajca" fanove. Rezultat? Igrači su u Vinkovcima par dana kasnije odigrali ispod svake razine, mislili su očito da će se Cibalia unaprijed predati pred bogomdanim talentima koji su bivšeg europskog prvaka ostavili popišanog bez gola i prvim ispadanjem prije faze skupina u 44 godine. Da se razumijemo, taj podatak je za maksimalan respekt, a uzvrat protiv PSV-a i ona predstava Bočkaja ulazi u top topova europskih nastupa hrvatskih klubova. Bočkaj je doslovno tada izgledao kao svemirski brod i da je igrao u Dinamu garantirano bi bio na spisku za reprezentaciju. Mjesec i po kasnije nakon reprezentativnog okupljanja ima 5 kila viška, redoviti je posjetitelj eminentnih noćnih klubova do sitnih sati zbog kojih je pokupio i kaznu, te ako nastavi sa poluboemskim životom smiješi mu se da bude lokalna legenda županijskih travnjaka.

I nije on jedini, mnogim igračima je ego skočio u nebesa, što i ne treba čuditi, kome od nas ne bi. Ali već par tjedana Zekić veći dio presice posvećuje kritiziranju igrača, pristupa, simptomatičan je i odlazak Alje Vojnovića pod nerazjašnjenim okolnostima. Vidljivo je da nešto ne štima, da se poletjelo previsoko nakon onih predstava u Europi i sa rezervni kadrom u HNL-u. Zekić se našao u situaciji da je na prvom ozbiljnom iskušenju nakon što su svi poletjeli u sedmo nebo i čini se da mu ne ide baš najbolje.

No, pogledajmo malo što zbilja stoji iza Osijekovih 10 prvenstvenih utakmica. Za početak, fascinantan podatak da je čak 13 igrača ove sezone upisano u listu strijelaca u prvenstvu pri čemu su Grgić i Ejupi zabili 2 pogotka, i što 20 utakmica u nizu Osijek zabija minimalno jedan pogodak po utakmici (Real Madrid je bio na 70, a mislim da čak ni Rijekin moćni napadački stroj nije uspio na više od 20 produžiti niz, op.a). Rotacije su bile maksimalne, svi su dobili svoje minute da se pokažu i manje-više sve je to išlo nekako do Vinkovaca. Problem može biti golgeterski učinak, Ejupi se čini poprilično nervozan i kao da čeka zimu da napusti klub, ne ide ga gol nikako iako mu stvaraju hrpu šansi. U tih 10 utakmica Osijek je čak 6 puta bio u situaciji da ganja zaostatak što je važan podatak, pri čemu samo jednom nije uspio izjednačiti, a dvaput je i preokrenuo. "Čiste pobjede" od 1-0, 2-0 bile su samo protiv Rijeke i Intera, mnogo to znači za utrošak energije. Je li to uistinu karakteristika kluba koji se bori za titulu? Pa i ne baš. Rijeka je primjerice 6 puta bila u takvoj situaciji u cijeloj sezoni, od čega triput protiv Hajduka. Zadnje kolo s Dinamom kad je sve bilo gotovo ne računam, a poraz su doživjeli samo od Lokomotive.

Ako su izgubili na golgeterskom učinku, na golmanu su dobili. Marko Malenica je jedan za hrvatske prilike vrlo dobar vratar koji ulijeva nemjerljivo veću sigurnost od Mikulića (uz dužno poštovanje vrataru Sheriffa kojem tamo dobro ide). Iako obrana ne djeluje najsigurnije, Malenica je taj koji često izvlači kad je najpotrebnije i uvelike njemu mogu zahvaliti sretnu pobjedu kod Lokomotive i velike obrane pri 0-0 kod kuće protiv Intera, ali i cijele sezone momak praktički ima jednu slabiju reakciju za koju se iskupio na istoj utakmici. Ono što se ponavlja iz prošle sezone jest relativno slabo prvo poluvrijeme. Moj dojam je da je Osijek prošle godine mnogo puta utakmicu riješio u svoju korist u zadnjih 25-30 minuta, a ponavlja se i ove sezone. Tek protiv Rijeke su s prednošću otišli na predah.

Ono što je novo, Osijek puno bolje igra protiv ekipa s kojima nominalno nisu favoriti. Još jedna sličnost s Hajdukom, posebice u pristupu u tzv. malim utakmicama. Hajduk je prošle sezone derbije odigrao sasvim korektno, bolje jednostavno nije išlo. Međutim, utakmice sa ekipama koje nazivaju "malim", "za klasu slabijim", "nižerazrednim" objema ekipama idu puno teže nego prošle sezone, tako da sam mišljenja da nije razlika baš tolika koliko oni misle. Naravno, za ugurati se među četiri treba i konstanta, a s obzirom da Slaven, Lokomotiva, Inter, Cibalija, Istra i Rudeš spoje 3 pobjede jednom godišnje nakon kojih idu 4 poraza i hrpa remija. Veliki faktor sreće je prisutan u Osijekovim utakmicama, dva gola u posljednjim sekundama donijela su 3 boda više, visili su protiv Lokomotive, a vratar Istre je poklonio bod Osječanima u drugom kolu. Sve u svemu, kad bi se to na nekoj imaginarnoj tablici oduzelo, Osijek bi bio na za njih poraznih 10 bodova.

Iz svega navedenog da se iščitati kako su po mnogočemu Osijek i Hajduk usporedive ekipe. Prvo, vode direktnu borbu 3.mjesto što je sad prilično očito, obje ekipe se uzdaju u domaću poprilično zahtjevn publiku, u inat, odnosno dišpet kojeg baš i ne pokazuju u zadnje vrijeme. Nakon dvije pobjede u nizu ulaze u borbu za naslov, a nakon dva poraza bi sve smijenili. Jedni drugima spuštaju da su "razina Belupa i Istre, a bili bi prvaci", da skidaju gaće Dinamu a u biti ne miču se s mjesta i gube bodove od takvih ekipa. Malo karikiram, no hoću reći da je problem kao i kod Hajduka. Nerealna očekivanja, brzi uspjeh preko noći. Kod Hajduka čak i shvaćam nestrpljivost jer je ovo trebala biti "TA" sezona, nakon što su se kockice posložile. Međutim, prodaja Vlašića, ozljeda Futacsa, ranjivi Erceg, nekonstantni Ohanzda i ode sve u vrit u sekundi. Isto bi bilo i kod Osijeka, da se nije umiješao Pivarić i splet nesretnih zdravstvenih okolnosti oko Baraća. Ako prodaš dva od četiri stožerna igrača obrane, kako bi im točno našao pristojne zamjene u par dana? A napadaš naslov prvaka. Meštrović je morao izjavii što je izjavio jer je takva bila situacija, ali skupa s upravom treba biti realan. Zekiću bih dao još malo vremena, iako mi osobno i nije previše simpatičan, ali PSV mu daje kredit. Vrijeme će pokazat je li to bilo ono "i ćorava koka ubode zrno" ili stvarno ima trenersku žicu.

"Sindrom Hajduka" zahvatio Osijek
U gradu na Dravi burna su dva mjeseca iza navijača i simpatizera NK Osijek. Bilo je tu zaista svakakvih događanja, Osijek se definitivno probudio, grad se pokrenuo. Po količini teksta i naslovnica koje su dobili nakon PSV-a, najava predsjednika o napadanju titule, pojačanjima za velike stvari te odličnih predstava u Europi, optimizam i val euforije zahvatio je Slavonce. Stranac turist koji se početkom kolovoza zatekao u Hrvatskoj, a da je čitao dnevni tisak i pogledao Osijekov uzvrat protiv nizozemskog velikana, mirne duše bi mogao ustvrditi da je Osijek prvak Hrvatske, a ne Rijeka ili dugogodišnji vladar Dinamo. Unutar njihovih su ...
"Sindrom Hajduka" zahvatio Osijek
U gradu na Dravi burna su dva mjeseca iza navijača ...
09/2017
Tribina hipoteza

Polako nam dolazi jesen. Sunčani dani, blještavilo europskih pozornica i punih tribina, nabrijane atmosfera protiv PSV-a, Evertona, Olympiakosa, sad su samo lijepa uspomena. Dio priče o tome "kak je to nekad bilo godine gospodnje 2017.", koja će se prepričavati budućim naraštajima, a gosp. Šuker redovno izvlačiti kao argument kontra svih koji se usude priupitati "zašto?", u bilo kojem smislu. Sa jeseni, dakako, dolaze i one dosadne cjelodnevne kiše koje je lijepo gledati jedino u udobnosti vlastitog doma. Ovoga tjedna odigrana je i šesnaestina finala hrvatskog nogometnog kupa, natjecanja koje nas tek sporadično zanima do polufinala. I to uvjetno rečeno, zanima nas uglavnom fešta koju će pripremiti klubovi iz nižih rangova natjecanja, jer tko zna kad će i hoće li ikad opet vidjeti Dinama i Hajduka u natjecateljskoj utakmici.

U uvjetima karakterističnim za ovo doba godine, ranije spomenutim, odigrana je 1/32 finala kupa, bez nekih velikih uzbuđenja što se tiče prvoligaške "elite", tek je Slaven Belupo imao manjih poteškoća i dobio u Zmijavcima sa mršavih 1:0. No, sve to je manje važno, prvoligaši su više-manje odradili trening preko tjedna, prošli i su nekadašnji članovi 1.HNL Zadar, Šibenik i Zagreb, dok je RNK Split očekivano poražen u Sesvetama. Zbog loših vremenskih uvjeta i loših terena otkazane su tri utakmice (Varaždin-Cibalia, Rudeš-Vinogradar i Gorica-GOŠK), te će se odigrati u prvom slobodnom terminu, odnosno 18.10. Da se ovo sve ne pretvori u klasičan izvještaj kojeg većina vas zna, a neke možda nije niti briga kako je prošlo, prelazimo na ono bitno.

Nacionalni kupovi sve više gube na značenju, nagrade koje donosi su u odnosu na prvenstvo simbolične, pa je jedino za što se klubovi bore određeni prestiž i interno hvalisanje u trofejnoj riznici. Možemo sad raspravljati o tome da tako nekad nije bilo, što je u dobroj mjeri i istina. Za vrijeme blagopokojnog nam najvećeg sina bivše države čije ime nije poželjno na trgovima ovih dana, što god vi rekli, kup je uistinu bio pojam. Preporučam vam sjajan tekst na ovu temu Saše Ibrulja na Telesportu, koji me podsjetio na to koliko je zapravo nacionalni kup bezvrijedan u današnje vrijeme. Ne samo kod nas, nego gotovo u svim ozbiljnim ligama, izuzev FA Cupa koji je najstarije natjecanje na svijetu. Osim njih, do kupa još donekle drže Nijemci koji su to natjecanje morali brendirati da bi ga održali na životu, Španjolci imaju titulu kralja u nazivu kupa i to je uglavnom to. Posebna čast bi trebala biti osvojiti i "Johan Cruijff Schaal", no po rezultatima iz prošle sezone, vodeći nizozemski klubovi ne misle isto kao ja.

http://telesport.telegram.hr/kolumne/na-posudbi/potrosena-carolija-kupa/

A sad, da vidimo što to naš kup nudi. U borbu za remek-djelo akademskog slikara Ivana Rabuzina ulazi ukupno 48 klubova, ali kakva je to borba pitam se, kad otprilike 44 kluba shvaća ovo kao nužno zlo. Nekakva ambicije o osvajanju imaju četiri u ovom trenutku najjača i financijski najmoćnija kluba, no u suštini, mjesto za pobjednika u najvećem broju slučajeva "rezervirano" je za jedan klub. Svi znamo koji. Zašto je to tako? Znate, to vam je ono pitanje koje Šukeru ne smijete postaviti, odnosno smijete, ali ćete dobiti odgovor: PSV, Everton, Olympiakos, vratio se nogomet i slično, uz #budiponosan. Ljudi iz saveza uvjereni su da rade dobar posao, kao i u svim sferama svog djelovanje, žive u nekoj svojoj paralelnoj stvarnosti i mišljenje bilo koga koji nije usko vezan uz njihovu kliku potpuno im je nebitno. Problema ima toliko da ne znam odakle početi, a čak se neću osvrtati na infrastrukturne probleme, praćenost, publiku, to više niti ne vrijedi spominjati.

Idemo po točkama:

1. Koeficijenti - Po sadašnjem sustavu, mali klubovi su u začaranom krugu, zbog slabog koeficijenta imaju teškog protivnika i logično da će teško proći. Zašto imaju slab koeficijent, zato jer nisu prošli nikoga. No shit, Sherlock! I tako iz godine u godinu, možda za 30 godina uhvate favorita na krivoj nozi. Možemo povući paralelu sa mladim ljudima koji traže posao, a ne mogu ga dobiti jer nemaju iskustva, a nisu ga niti mogli dobiti jer nemaju posao.

2. Pravilo da se igra kod slabijeg je u načelu korektno, međutim slabiji klub po koeficijentu nije nužno slabiji u stvarnosti, a to se kod nas zna zbog tih bedastih koeficijenata zna dogoditi. Imamo primjere iz ove sezone (Rudeš-Vinogradar, Gorica-GOŠK, Sesvete-Split). Osim toga kad klub na 15. ili 16.mjestu po koeficijentu napravi iznenađenje, za "nagradu" dobije u sljedećoj sezoni da mora biti gost u osmini finala, zbog boljeg koeficijenta.

3.  Nekad se može dogoditi da se među klubovima koji automatski imaju pravo nastupa nađe klub koji je bankrotirao, prestao postojati ili krenuo iz zadnje lige, pa njihov protivnik dobije prolaz u osminu finala bez borbe. Nije baš pravedno prema ostalima, ne? Npr. Karlovac, nekad stabilni prvoligaš, po ovom sistemu prije jedno 6-7 godina sigurno bi bio među 16, a u praksi bi bio već u županijskoj ligi. Na račun Varaždina se tako dobivao prolaz, sjećam se.

4. Ponavljanje istih parova. Bjelovar-Zagreb, Inter-Dinamo gotovo sigurno i ove godine, Rudeš-Rijeka moguće, kao i Novigrad-Slaven, Šibenik-Osijek. Četvrtfinala se gotovo sa 75 % šanse mogu predvidjeti da će biti ista kao prošle godine ako prođu svi favoriti, a omjeri su takvi da je teško očekivati išta drukčije. Dakle, nema niti mrvicu neizvjesnosti.

5. Jedna utakmica do finala+finale na neutralnom terenu u praksi znači da u ovom trenutku navijači Dinama (oni mazohisti koji odlaze na gostovanja) više neće vidjeti utakmicu kupa na Maksimiru, te će to biti u mogućnosti samo ako HNS donese odluku da se finale igra u Zagrebu. A HNS je trenutno krenuo u drugom smjeru "dodvoravanja" manjim sredima, pa nije izgledno. Ponovno minus koeficijentu.

Što promijeniti? Cijelu paradigmu natjecanja, preduvjet za to su naravno infrastrukturne promjene. Zatim medijsko praćenje koje je na nešto višoj razini nego prije zbog HNTV-a, ali mora to i bolje. Recimo, ako ja imam priliku gledati Bayerna u Sandhausenu, Dortmunda u Chemnitzu i slično, zašto ne bi imao priliku gledati i Dinamo u Imbriovcu ili Hajduk u Oriovcu. Pa neka izgube i 15:0, barem bi vidio dašak romantike davno nestale s nogometnih terena i veselje lokalnog stanovništva na svaki dobar potez.

To nam po meni nedostaje. Brendiranje, logo, dizajn broja na dresu, oznake posebno za kup, male stvari koje bi podigle to na višu razinu. Znam da zvuči otrcano, ali Švabo nam mora biti uzor. Engleze nikad niti nećemo moći dostići, to je nešto posebno, ali zašto ne bismo napredovali. Sustav natjecanja mijenjati iz korijena, napraviti nekakav pravilnik kojeg ćemo se ekšli i pridržavati, ne? Gle čuda, držat se pravilnika, sramota da se to uopće mora spominjati kao prijedlog. No, pristup sportu je ogledalo države, pa me uopće ne čudi jer sam svjestan gdje živim i da se su šanse za korjenite promjene na razini utopije.

Iz tog razloga veselio bi me i najmanji korak naprijed, a to bi bilo preuzimanje statusa nositelja kluba koji ostavi dušu na terenu da bi izbacio jači klub, a za nagradu u idućem kolu dobije još jači klub. Jel biste se vi borili da znate tu činjenicu? Pa ne bi, normalno, zato je Toplak prošle godine odmarao u četvrtfinalu kupa da bi se koncentrirao na borbu za 7. mjesto u prvenstvu. Ej, potencijalno polufinale kupa, dva koraka do Olimpa žrtvuješ da bi izborio nebitno 7.mjesto? Ali razumljivo, iz gore navednih razloga. Čitajući pravilnik o organizaciji kupa, čovjek bi se šokirao da vidi kakve tu bedastoće pišu. I kako onda ozbiljno doživjeti jednu takvu nakaradu od natjecanja u kojoj se pravila prilagođavaju kako kome paše, koje svake sezone mijenja neku nebitnu sitnicu, ali glavne gluparije ostaju.

Nisam u poziciji da predlažem teme za Tribinu, ali bi bilo dobro kad bismo mogli produbiti raspravu o ovoj temi, jer je poprilično kompleksno pitanje. Valjalo bi napraviti nekakvo istraživanje i usporediti kako se u ostalim zemljama promatra na kup, ima li sličnosti, što bi trebalo "ukrasti" i postaviti kod nas. Čitajući po forumima, vidio sam da nije bajno stanje po tom pitanju ni u puno jačim i kvalitetnijim ligama. Recimo u Češkoj se kup igra doslovno po sistemu "kad kome paše". Možda jednom ovo bude i materijal za video analizu Losa i Joea kad skupimo dovoljno činjenica, sa gostima poput Željka Vele. Da zaključim, ne vidim neke znakove poboljšanja u skorije vrijeme, moramo se pomiriti da imamo to što imamo. A to što imamo sigurno nije kup u svom punom smislu, a još manje čarolija.

"Čarolija kupa" - nepostojeći izraz u RH
Polako nam dolazi jesen. Sunčani dani, blještavilo europskih pozornica i punih tribina, nabrijane atmosfera protiv PSV-a, Evertona, Olympiakosa, sad su samo lijepa uspomena. Dio priče o tome "kak je to nekad bilo godine gospodnje 2017.", koja će se prepričavati budućim naraštajima, a gosp. Šuker redovno izvlačiti kao argument kontra svih koji se usude priupitati "zašto?", u bilo kojem smislu. Sa jeseni, dakako, dolaze i one dosadne cjelodnevne kiše koje je lijepo gledati jedino u udobnosti vlastitog doma. Ovoga tjedna odigrana je i šesnaestina finala hrvatskog nogometnog kupa, natjecanja koje nas tek sporadično zanima do polufinala. I to uvjetno rečeno, zanima ...
"Čarolija kupa" - nepostojeći izraz u RH
Polako nam dolazi jesen. Sunčani dani, blještavilo europskih pozornica i ...
Ne kazem da nebi bilo posteno, samo da ne vjerujem da bi to stvorilo neku promjenu slike na kup. Lijepo bi bilo gledari hajduka u oriovcu, ali ti na nacionalnim televitijama ne mozes vidjeti niti hajduka u maksimiru. Nije da je do saveza sto se kup - gradim, 22.9.17. 12:42, 0 0 0
Ne prenosi. Nitko ga ne zeli prenositi. - gradim, 22.9.17. 12:43, 0 0 0
Tesko je uspoređivati s ijednom liga petice jer smo prenala drzava. Svaki veci grad i okolica, a i kraj kojem grad pripada ima neki klub za koji navija i kad je drzava mala ima manje takvij klubova s velikom fan bazom. - GNKDZCFC, 22.9.17. 21:16, 0 0 0
U njemakoj na utakmicama 3. lige bude 20000 ljudi i uz takvu podrsku lakse je napraviti neko cudo u kupu, dok kod nas 3. ligu prate rodbina i prijatelji ihraca i par lokalnih pijanaca - GNKDZCFC, 22.9.17. 21:18, 0 0 0
U Rusiji u kupu u vrlo ranoj fazi ispalo 10 od 16 članova prve lige... eto ti ga na :) - Losovius, 23.9.17. 9:49, 0 0 0
09/2017
Tribina hipoteza

Sigurno ste nebrojeno puta pročitali spominjanje koprivničkog prvoligaša u kontekstu nečega lošeg, srednje žalosnog, manje kvalitetnog, u najboljem slučaju prosječnoga. Kosa mi se na glavi diže svaki put kad čujem "ovo je klub ranga Belupa", "igrači nam igraju kao Belupo" (najnovije s jednog foruma, uspoređujući igru reprezentativaca protiv Turske), "bili bi prvaci, a ne možete/ne možemo Belupa dobiti. Pa čak i u jednoj video analizi Losa i Joea sam čuo da se neki klubovi zadnjeg pota Europa lige uspoređuju sa Slavenom, rečeno u negativnom smislu. Sorry Los, ali se tu ne slažem s tobom, kao ni sa mnogim uvaženim komentatorima na internetskim bespućima. Probat ću ovdje obraniti tezu kako Slaven Belupo povijesno ne zaslužuje da ga se stavlja u rang Rudeša, Istre, pa čak i Cibalije u aktualnom društvu HNL-a. Nemam problema s tim da je klub svojevrsni simbol prosječnosti, to stoji, ali da zaslužuju bolji "tretman".

Krenimo od rezultata, osnovnog parametra za ocjenu hipotetske prosječnosti. Poznato nam je da je Slaven Belupo jedini prvoligaš uz Dinamo, Hajduk, Rijeku i Osijek koji taj status nikad nije izgubio od ulaska u sezoni 1997./1998. Već taj podatak uzevši u obzir daleko manje budžete od navedena četiri kluba je za respekt. Istra, Cibalia, Rudeš, Inter. Dva finala kupa svi zajedno, tri ako računamo Uljanika pod Istri. Slaven je odigrao također dva finala, oba protiv Dinama i oba izgubio minimalno. Dakle, po tom pitanju su u najmanju ruku izjednačeni, a znamo i da su svi ovi usporedivi klubovi po nekoliko puta ispadali i vraćali se. Evo i slike plasmana Slavena u zadnjih 12 sezona, uz ovu aktualnu, usporedivo sa Istrom i Interom. Iz priloženih grafičkih prikaza vidljivo je da je Istra od Slavena u tih 12 sezona ubilježila bolji plasman na kraju sezone 4 puta, dok je Inter tek dvaput završio sezonu ispred Koprivničanaca. Interu je najbolji plasman drugo mjesto, iz sezone 2004./05. kojeg do danas nisu ponovili i imaju jedno peto mjesto, dok Istra nema bolji plasman od 6.mjesta. Slaven je jednom bio viceprvak, jednom treći, dvaput peti i pritom nikad nije ispao iz lige, dakle nemjerljivo veća konstanta.

http://i.imgur.com/cbrmFmF.png

https://i.imgur.com/FzgUM4U.png

https://i.imgur.com/vHUWfPL.png

Dalje, što se tiče europskih natjecanja, Slaven Belupo je nemjerljivo uspješniji od svih konkurenata za poziciju najvećih "lajbeka", da se tako izrazim. Inter ima dva poraza od Crvene Zvezde, Cibalija se osramotila od sjevernoirskog Cliftonvillea 2010., Istra nikad nije niti izlazila u Europu, a Lokomotiva je možda usporediva sa zadnja dva dobra europska izleta. No, u globalu, Slaven je europski uspješniji i iskusniji od svih, a bogami i je dobro pridonio koeficijentu u teškim vremenima kad su Hajduk i Rijeka rano ispadali, a Osijek nije bio niti blizu današnjeg stanja. Pobjeđivao finalista Europa Lige Athletica, Arisa, Aston Villu, igrao ravnopravno sa Lilleom, CSKA-om i Galatasarayem. Rezultati kojih se ne bi posramili ni današnje europske vedete.

http://i.imgur.com/cPjUpuA.png

Idemo malo provjeriti igrački kadar. Koga je to Slaven Belupo od igrača lansirao u orbitu? Prema Transfermarktu najskuplji izlazni transfer Slavena bio je Mato Jajalo u Sienu za 2 milijuna Eura. Nakon njega slijede Bubnjić sa 1,5 milijun u Udinese, Jambor i Kokalović u Belgiju i Tursku za 700 i 600 tisuća Eura. Na ovim igračima uprihodili su otprilike 5 milijuna Eura, dodajmo tome još i transfere Hebera, Ejupija i Brleka svaki po 400 tisuća i dobijemo nešto više od 6 milijuna eura. Kad tome dodamo da su najveću odštetu ikad isplatili Croatiji Sesvete za Aljošu Vojnovića i to smiješnih 50 000 eura, rekao bih da su igrali jako dobar "moneyball", jedan od najboljih otkad je HNL-a. Link u nastavku:

https://www.transfermarkt.com/slaven-belupo-koprivnica/rekordabgaenge/verein/2362

Istovremeno, Istrin najveći izlazni transfer je Marcel Heister u Izrael za pola milijuna Eura, a uprihodili nisu upola toliko koliko slaven otkad je kluba. Nije naodmet spomenuti da je Istra privatan klub, a kad napravimo omjer uloženog i dobivenog, u jednadžbu ubacimo korelaciju rezultata i transfera, jasno je da je on daleko na strani Slavena. Zaprešićani su po tom pitanju nešto bolji, transfer Delača u Chelsea odjeknuo je poput bombe 2010., 3 milijuna Eura se uprihodilo na njemu, a poslije su Trajkovski, Balić i Mlinar odlazili za okruglih milijun, te Posavec i Nestorovski kao potencijali za pola milijuna u Seriu A. Dakle, Inter je možda u okvirima HNL-a bolji igrač "moneyballa", vjerojatno i najbolji u HNL-u, no rezultati nisu pratili te trendove. Cibaliju, Rudeš, a pogotovo Lokomotivu (čiji transferi s Dinamom vjerojatno nikad neće biti do kraja razjašnjeni) suvišno je spominjati.

Što se tiče privlačnosti kluba za igrače, dojam mi je da se Slaven Belupo kroz godine ipak malo izdignuo iznad ranga ovih klubova, s obzirom da su u svoje redove dovodili bivše reprezentativce (istina, u silaznoj putanji karijere, iako je Benkov peak bio kasnije od ostalih) Pokrivača i Benka. Ranije je tu bio Jajalo, Posavec, Mujanović, Delić standardan u mladoj vrsti nekad. Reputacija kluba je bolja u Europi, dali su mnoge mlade reprezentativce, mislim više od Zaprešićana, iako bi taj podatak trebalo istražiti, a svakako više od Istre, usporedivo sa Cibalijom čiji igrači su reprezentativci postali uglavnom nakon odlaska iz kluba. (Mitrović, Župarić, Mišić, Dabro itd.).

Posljednje što ćemo gledati je uspješnost u duelima sa najboljim hrvatskim klubovima. Kao izvor poslužila mi je odlična stranica za one koji vole statistike:

http://hrnogomet.com/hnl/naslovnica.php?stranica=1

Prema tom izvoru, Slaven Belupo duelima sa Dinamom, Hajdukom i Rijekom ima 25 prvenstvenih pobjeda otkad je HNL-a, uz dvije u kupu protiv Rijeke koje ćemo svakako ubrojiti, dakle brojka je 27 pobjeda. Istra 1961 je tu na 16 pobjeda, međutim s manjim uzorkom utakmica, a Inter na 26. U brojkama, Slaven je najuspješniji, makar se u obzir mora uzeti i da su imali daleko najviše prilika, a posebno im je porazan skor na Poljudu (26 poraza, 8 remija i 0 pobjeda u 34 utakmice).

Možda je upravo taj nedostatak kvalitetnih rezultata protiv vodećih klubova najveća mana Slavenu u želji da se izdigne iz tog prosjeka, iako ne treba zaboraviti da su mnogo puta pobijeđivali baš onda kad bi "velikima" to bilo najbitnije, na kraju sezone kad se dijele trofeji (Dinamu praktički indirektno uzeli naslov 3 kola prije kraja, Rijeci izravno finale kupa sezonu prije, Hajduka par puta koštali otkaza treneru). I kad sve to izniveliramo, u mnogim stvarima klub stvarno i jest čisti prosjek, u nekima malo kaska, a rezultatski je iznad prosječnog očekivanja. Za mene, kad se sve to zbroji, ovaj klub je ipak više od onog prvog čega se sjetimo kad nešto želimo popljuvati ili omalovažiti nekoga.

Slaven Belupo - fenomen prosječnosti
Sigurno ste nebrojeno puta pročitali spominjanje koprivničkog prvoligaša u kontekstu nečega lošeg, srednje žalosnog, manje kvalitetnog, u najboljem slučaju prosječnoga. Kosa mi se na glavi diže svaki put kad čujem "ovo je klub ranga Belupa", "igrači nam igraju kao Belupo" (najnovije s jednog foruma, uspoređujući igru reprezentativaca protiv Turske), "bili bi prvaci, a ne možete/ne možemo Belupa dobiti. Pa čak i u jednoj video analizi Losa i Joea sam čuo da se neki klubovi zadnjeg pota Europa lige uspoređuju sa Slavenom, rečeno u negativnom smislu. Sorry Los, ali se tu ne slažem s tobom, kao ni sa mnogim uvaženim komentatorima ...
Slaven Belupo - fenomen prosječnosti
Sigurno ste nebrojeno puta pročitali spominjanje koprivničkog prvoligaša u kontekstu ...
Nezahvalno je računati Rijeku u ovo zadnje, oni su ovdje praktički tek pet sezona, prije toga su u nekim sezonama bili čak i dosta lošiji od Belupa. - domac277, 11.9.17. 22:33, 0 0 0
Možda je zvučalo podcjenjivački, ali mislim da je pogođeno. Jer imaš četiri hrvatska kluba koja su dosta jaka i ostale koji bi vjerojatno ispali iz druge njemačke lige. Slaven ne bi, zato je jedini klub koji se može komparirati s takvima u EL - Losovius, 11.9.17. 22:53, 0 0 0
Niti ja nisam Losovu ocjenu shvatio podcjenjivački. Ti klubovi s dna Europa lige su taman razine Slavena. TM im procjenjuje vrijednosti tu negdje. Nije uveda za Slaven reći da je klub razine Skenderbeu, Ostersunda, Vardara. - gradim, 12.9.17. 0:39, 0 0 0
Naglasio bi još da je slaven uzeo Dinamu dva zadnja naslova prvaka - ovaj i onaj iz 2005. Da je Dinamo zadnje kolo prvog dijela sezone pobjedio u Koprivnici ušao bi u ligu za prvaka s 6 bodova zaostatka za Hajdukom i, uvjeren sam, uzeo naslov - gradim, 12.9.17. 0:42, 0 0 0
09/2017
Tribina hipoteza

U ovom tekstu dotaknut ću se jedne aktualne teme (ne brinite, nema veze s nedavnom pucnjavom i udarom na temelje države u Tomislavgradu), potaknut čitanjem vijesti o odluci engleskog nogometnog saveza, tzv. FA. Englezi su oduvijek bili posebne biljke. Hladni, uštogljeni, monotoni, dosadni, tradicionalni, sve ono od čega se moderno europsko društvo sve više udaljava. Voze drukčijom stranom, volan je na desnoj strani, imaju drugačiji napon, u mnogim stvarima poprilično su drukčiji od ostatka kontinenta kojem geografski pripadaju. Neki ih obožavaju, neki ih ne mogu smisliti, ali da su specifični i da drže do sebe, to nitko ne može poreći. Oni koji ih ne vole, zlobno će ustvrditi "Da je Bog smatrao da su normalni, ne bi ih izolirao na otok". S tim se ne bih u potpunosti složio, jer ostatak Ujedinjenog Kraljevstva je ipak mentalitetom bliži nama, odnosno kontinentalnoj Europi.

Toliko za uvod, koji nema veze s temom, ali može poslužiti kao nekakav indikator kako Britanci gledaju na svoje društvo, posljedično i sport. U posljednjih desetak godina svjedoci smo ogromnog novčanog priljeva u engleski nogomet, preplaćivanja i domaćih i stranih igrača, enormne zarade od televizijskih prava, ulazaka milijardera iz svih krajeva svijeta. Sve ove točke obrađene su posebno vjerojatno u stotinama tema, pa ih se nećemo doticati jer manje-više znamo zašto je to tako. Najatraktivnija liga, najizjednačenija, najveća tradicija koja ne samo da prati nego i nameće trendove, posebnosti poput Boxing Daya i slično. Praktički, u 2017. godini možemo slobodno reći da smo dobili nogometni pandan NBA lige.

No, današnja odluka Engleskog nogometnog saveza mene osobno je iznenadila, iako ne djeluje loše na prvu. Osobno se slažem sa skraćivanjem prijelaznog roka, 31.8 je datum kad su sve lige već u pogonu i nekako je možda nepošteno da jači klubovi koji imaju velike budžete imaju svojevrsnu prednost u čekanju, licitiranju i manevriranju pred konkurentima. U Premiershipu je tu novčana razlika najmanja kad uspoređujemo top lige, no ipak si jedan Leicester ne može dopustiti kupovinu zadnji dan prijelaznog roka, što si je primjerice, Chelsea dozvolio ovaj prijelazni rok ili Arsenal s onim slavnim last minute kupovinama (Cazorla, Mertesacker, Ozil, svi odjednom po principu "daj šta daš, za cijenu ne pitamo"). Sa prijelaznim rokom koji bi po najnovijoj odluci trajao do četvrtka onoga tjedna kad kreće Premiership (obično je to drugi tjedan kolovoza), svi klubovi bi pažljivije planirali odlaske i dolaske i načelno bi s time trebali biti koliko-toliko ravnopravni.

Međutim, kako svaka odluka ima i dobre i loše strane, tako i ova. Iako će klubovi sasvim sigurno ranije krenuti u kupovinu i prodaju, da bi spremniji ušli u sezonu i na vrijeme riješili kadar, problem postaje razdoblje od prvog kola Premier Lige pa do kraja prijelaznog roka. S obzirom da su u savezu dozvolili izlazne transfere, veliki će problem predstavljati ozljede uzrokovane ritmom Premiership-Europa. Nije teško zaključiti da će time vjerojatno najviše biti pogođeni klubovi poput Evertona koji ranije kreću u europska natjecanja. Naravno, ključni igrač se, ako si "baksuz", može ozljediti i 1.9, ali ipak je jednostavnije planirati ako znaš da imaš nekoga u pričuvi. Generalno gledano, ovaj potez bi mi bio ok ako bi se zabranili i izlazni transferi, ali nije mi jasno što je FA s ovim htio postići. Usudio bih se reći da ovime rade protiv sebe i protiv konkurentnosti vlastitih klubova, no vrijeme će pokazati.

Njihova računica mi je jasna. Uvjereni su da imaju dovoljno sredstava i široke kadre da im neće biti nikakav problem. Moguće je da je na odluku dobrim dijelom utjecali Coutinho i Van Dijk sa svojim sapunicama oko transfera. Ovime ćeš jednostavno u jednoj mjeri sasjeći ucjene i proteste igrača koji smatraju da su veći od stogodišnjih institucija i mirno se pripremati bez da se unese nemir u momčad. A vi momci ako ćete se bahatiti, sjedite na klupi do zime. Recimo, to je jedna od strana koja mi se sviđa i ukoliko bi takvu odluku donijeli na razini cijele Europe, a posebno u Barci, Realu ili najnovije PSG-u, barem bi se dijelom stalo na kraj tom ne baš posebno popularnom trendu "hoću u xy klub milom ili silom". Realno, najvećim engleskim klubovima opasnost da igrači požele pobjeći prijeti samo u ta tri kluba, eventualno Bayern ili Juventus. Međutim, nitko neće ucjenjivati da bi, primjerice, otišao u Hoffenheim.

Ovom odlukom, izvan Otoka, najviše će biti pogođeni klubovi niže, pa čak i više srednje klase poput Dinama. Jer, budući da će transfer rok biti skraćen, menadžeri i gazde tih klubova neće moći licitirati do besvijesti i čekati da odrade zadnje pretkolo LP i EL. Ako engleski klub želi igrača, učinit će sve da ga dovede do 1.8, što u praksi znači da će i odštete biti znatno manje. U praksi to znači da je Hajduk po pitanju Vlašića prošao najbolje što je mogao, jer da je prodavao Vlašića dogodine 3.8, a ne 28.8, odšteta bi gotovo sigurno bila duplo manja. Manjak utakmica, nedovoljno prilike da pokaže što zna, kupovina Evertonu ne bi bila pod muss itd.

U zaključku, mislim da iz svega ovog možemo izvući dvije stvari. Prva je da je ovo korak bliže modelu NBA lige (valjda još fali samo da počnu određivati tko smije igrati kad za reprezentaciju), a druga da će odštete koje će engleski klubovi plaćati u izlaznim transferima vjerojatno biti manje nego do sada. Hoće li im se ta bahatost i uvjerenost da imaju superioran igrački kadar i novčana sredstva obiti o glavu, ostaje da vidimo početkom sljedeće sezone.

Skraćeni prijelazni rok iliti "Kako pucati sam sebi u nogu?"
U ovom tekstu dotaknut ću se jedne aktualne teme (ne brinite, nema veze s nedavnom pucnjavom i udarom na temelje države u Tomislavgradu), potaknut čitanjem vijesti o odluci engleskog nogometnog saveza, tzv. FA. Englezi su oduvijek bili posebne biljke. Hladni, uštogljeni, monotoni, dosadni, tradicionalni, sve ono od čega se moderno europsko društvo sve više udaljava. Voze drukčijom stranom, volan je na desnoj strani, imaju drugačiji napon, u mnogim stvarima poprilično su drukčiji od ostatka kontinenta kojem geografski pripadaju. Neki ih obožavaju, neki ih ne mogu smisliti, ali da su specifični i da drže do sebe, to nitko ne može poreći. ...
Skraćeni prijelazni rok iliti "Kako pucati sam sebi u nogu?"
U ovom tekstu dotaknut ću se jedne aktualne teme (ne ...

Respekt: Cirohito, domac277, Jerlekan,

Slažem se: Cirohito,

Pozdrav! Neke teze u tekstu mi nejasne. "Ako engleski klub želi igrača, učinit će sve da ga dovede do 1.8, što u praksi znači da će i odštete biti znatno manje."-pa upravo zato mogu biti više. Jer se posao mora od strane kupca završiti odmah i sad - gradim, 7.9.17. 21:34, 0 0 0
a prodavač neki MAmićm može reći 1.8. ne pa i dalje nastaviti pregovarati i prodati igrača u Njemačku, Španjolsku.. Na stranu što je on o malo naših iigrača koji su išli u Ennglesku transfere dogovorili početkom roka ( Modrić još u travnju, - gradim, 7.9.17. 21:36, 0 0 0
Dudu početkom srpnja, a Ćorluka i Kalinić 2.8.), VLašićev transfer je više iznimka, klub se odlučio kupiti igrača kojeg je vidio u međusobnom dvoboju. I to igrača koji je upravo u tih mjesec dana prvi put odigrao zapaženo van hnl-a. - gradim, 7.9.17. 21:48, 0 0 0
Pozdrav, kolega gradim. Da, sad kad to ovako napišeš zvuči malo kontradiktorno i nespretno sročeno. Mislio sam na to da će Englezi cijeniti igrača na manje novca, ali u pravu si jer će sad bolju pregovaračku poziciju imati ostali konkurenti. - Valderrama93, 7.9.17. 22:11, 0 0 0
Oni će dakle htjeti igrača za manje novca nego po sadašnjem stanju, ali ne znači da će ih dobiti za toliko. Tu sam se malo u zanosu preračunao i ovim su se doveli u poziciju da igrače možda i duplo preplate nego danas. Hvala na opaskama :) - Valderrama93, 7.9.17. 22:14, 0 0 0
08/2017
Tribina hipoteza...

Kao što sam najavio, evo i drugog dijela teme. Zahvaljujem se na komentarima, prvi dio je bio više onako pogled u prošlost, ovdje ću se pokušati koncentrirati na novije vrijeme, te na aktualne trendove.

Sezona je 2004./05, ukupna potraživanja vjerovnika iznosila su preko 100 milijuna eura, a na mjesto direktora došao je Hans-Joachim Watzke koji je i danas u klubu. U Bayern je početkom sezone prodan Torsten Frings za 9 milijuna Eura. Uz pozajmicu Bayerna od 2 milijuna eura godinu dana ranije bez kamata, dalo bi se zaključiti da u Dortmundu mogu zahvaliti samo milostinji najvećeg rivala što nisu bankrotirali. Ostatak priče, dolazak Kloppa za trenera, oslanjanje na omladinski pogon, navijačka priča koja i danas traje, sve to znamo.

Međutim, institucija kao što je Bayern, lukavo je nekoliko godina na račun svojeg zvjezdanog statusa kasnije "naplatila" tu pozajmicu Dortmundu. I to nekako ispod radara, ne odjednom nego polako. Vidjevši da su u Dortmundu stvorili inkubator u kojem ima potencijala za igrače svjetske klase, sve češće su odlučili zalaziti u njihovo dvorište. Nije dugo trebalo da ih uvjere kako će u Bayernu imati priliku za ostvariti svoje snove, osvajati velike trofeje, što im u tadašnjoj Borussiji nisu mogli garantirati. Götze, pa Lewandowski, pa na kraju i Hummels preselili su na Allianz Arenu, iako su govorili da žele s Borussijom osvajati trofeje. Hummelsu se najviše zamjeralo jer je mogao birati gdje će igrati.

"Ne zanima me osvajanje osam naslova, više volim raditi neke druge, specijalne stvari s Borussijom. Lewi želim sreću, kao i Götzeu, ali mene Bayern neće imati. Novac nije sve u životu.", govorio je nekada, ali izgleda da se vrlo brzo predomislio. Ok, rođeni je Bavarac poput Götzea, ali čovjek koji pogazi svoju riječ za par trenutaka slave za mene jednostavno nije korektan. Po meni, trenutak kada su u Dortmundu shvatili da su u očima svih osim svojih navijača i simpatizera u biti mali klub, bio je upravo taj potez Hummelsa. Dok im Hummels nije zadao popriličan udarac (takvog stopera se ne može nadomjestiti niti da su im platili 200-tinjak milijuna), otvoreno su se nadali borbi za trofeje, međutim od onda su se počeli prilagođavati tržištu shvativši da jedino tako mogu funkcionirati. Inače, opet će se dovesti u situaciju otprije desetak godina.

I tako, sa novim poslovnim modelom koji je možda i najbolji u svijetu, danas je Borussia ogledni primjer odskočne daske za elitne talente prema samoj eliti. Možda to ružno zvuči, ali nitko ne dolazi u Dortmund "iz ljubavi prema klubu", zato "jer je oduvijek sanjao da igra tamo" i slične floskule koje izlaze iz usta nogometaša pri potpisivanju ugovora. Mladi talent ovdje dolazi jer zna da će dobiti vrhunske uvjete, vrhunsku izobrazbu i pripremu da lakše uskoči u momčad nekog velikana. Dembelea je, primjerice, Barcelona tražila još u Rennesu, ali je njegova majka procijenila da je za Ousmaneov razvoj najbolje otići u Dortmund. On je to prihvatio, ali je klubu dao do znanja da želi igrati u Barceloni i jednostavno ga se nije moglo zaustaviti ove godine. Tuchelov odlazak koji mu je bio poput drugog oca, samo je ubrzao tu odluku, uz naravno Neymarov odlazak.

S ekonomskog stajališta, model kojim se vodi uprava Dortmunda je apsolutno opravdan, dugoročno održiv i profitabilan. Jasno je, međutim, da navijači to nikad neće moći shvatiti s emotivnog stajališta, ali će prihvatiti s vremenom. Ovdje ne želim napasti Bayern, iako su mi postali antipatični od trenutka kad su monopolizirali ligu, njihovo je apsolutno pravo poslati upit za igrača Dortmunda. Vjerujem da igrače nitko puškom ne tjera u Säbener Straße, uostalom to je dijelom "maslo" i DFB-a koji je svjesno ustrojio ligu na način da je Dortmund prijelazna stepenica do Bayerna, isto kao što je Dortmund prijelazna stepenica za igrače Leverkusena/Gladbacha/Werdera/Schalkea, a ovi klubovi pak, svoj kadar grade na talentima iz Mainza ili Freiburga npr. A od svega toga krajnju korist ima i njemačka reprezentacija. Dakle, nitko u ligi nema namjeru prigovoriti po tom pitanju.

Zaključak cijele priče jest da Borussia u ovom trenutku nema izbora. Ona je klub koji je odabrao razvojni put, koji će još neko vrijeme biti klub koji buduće zvijezde može imati samo zbog svog imidža. Da su se inatili pa ostavili Dembelea na klupi cijelu sezonu, pokazali bi da nitko nije veći od kluba, to je istina. I to je s navijačke strane pravi potez. Međutim, u praksi bi to bilo pogubno za njihovo poslovanje u narednim godinama i neka nova "mama Dembele" bi odabrala drugu destinaciju jer tko želi imati posla s ucjenjivačima. Iz tog razloga ne vidim da će se nešto promijeniti u dogledno vrijeme, jedino ukoliko nekim čudom ne uzmu Ligu Prvaka, ili ako u klub investiraju Arapi ili Kinezi koji će se prilagoditi "Regel 50+1" (ova kombinacija mi više izgleda kao oksimiron, da budem iskren), pa budu u mogućnosti davati astronomske plaće poput PSG-a. Kad bi došli na razinu jednog Atletica koji je redovni sudionik završnica LP, ja bih osobno kao simpatizer bio prezadovoljan.

"Smogovci" sa Westfalena - veliki ili mali klub? vol. 2
Kao što sam najavio, evo i drugog dijela teme. Zahvaljujem se na komentarima, prvi dio je bio više onako pogled u prošlost, ovdje ću se pokušati koncentrirati na novije vrijeme, te na aktualne trendove. Sezona je 2004./05, ukupna potraživanja vjerovnika iznosila su preko 100 milijuna eura, a na mjesto direktora došao je Hans-Joachim Watzke koji je i danas u klubu. U Bayern je početkom sezone prodan Torsten Frings za 9 milijuna Eura. Uz pozajmicu Bayerna od 2 milijuna eura godinu dana ranije bez kamata, dalo bi se zaključiti da u Dortmundu mogu zahvaliti samo milostinji najvećeg rivala što nisu bankrotirali. ...
"Smogovci" sa Westfalena - veliki ili mali klub? vol. 2
Kao što sam najavio, evo i drugog dijela teme. Zahvaljujem ...

Respekt: Otaner, peropex, Cirohito,

Slažem se: DDR16, Mladen1606, peropex, pravi, Cirohito,

08/2017
Tribina hipoteza...

"Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali"

Jedna od legendarnih rečenica uz koju su odrasle mnoge generacije gotovo stopostotno opisuje nogometnu družinu zvanu BvB. Gotovo, ali ne i stopostotno, upravo zbog ovog zadnjeg dijela. Nisu dovoljno veliki da ne budu mali, ako ih uspoređujemo sa samom svjetskom elitom. Na ideju za jednu ovakvu analizu došao sam prvenstveno zbog Dembéléovog transfera, iako se to pitanje zapravo moglo povući već po transferima Götzea i Lewandowskog. U dva dijela pokušat ćemo elaborirati kako je došlo do toga da Borussia ponovno mora zaraditi epitet velikana, zbog čega su prihvatili biti klub odskočne daske za elitne talente i što se može učiniti po tom pitanju da se to promijeni? Jer, dugoročno gledano, na taj način nikad se neće moći uključiti u borbu za najveće trofeje, a ostat će im tek poneki njemački kup ili superkup ukoliko uhvate Bayerna na spavanju tu i tamo.

Krenimo redom sa povijesnim činjenicama. Do 1991. godine Borrussia je u okvirima Bundeslige bila relativno malen klub sa samo jednim naslovom i to davne 1963.godine. U vitrine su pospremili još dva kupa, ali ništa posebno kao ni na kontinentalnom planu. Tada na klupu dovode velikog Ottmara Hitzfelda. "Der General" je kroz godine u Dortmundu stvorio moćnu osovinu sa hrpom njemačkih internacionalaca i svjetskih talenata, u Bundesligu je ušao i veći novac, pa je time i Borussia profitirala, te na taj način i stvorila sjajnu momčad. Sammer, Kohler (po meni najbolji njemački stoper svih vremena do pojave Hummelsa), Möller, Riedle, domaće nade Ricken i kasnije Kehl te jaka inozemna imena poput Chapuisata, Paula Souse, kasnije Kollera, Rosickog itd. Zlatno doba kluba iz Dortmunda trajalo je otprilike 10-ak godina, sa tri domaće titule i jednom europskom uz još dva finala. Klub sa takvih uspjesima ne bi trebao biti neki tamo lijevi klub, šoping centar za Barcelone i Reale, ne?

Međutim, od trenutka kad su se popeli na krov Europe, tada vodeći ljudi kluba Gerd Niebaum (predsjednik) i Michael Meier čine pogrešku za pogreškom. Odlazak ključnih igrača Souse, Riedlea, Lamberta, Freunda bez da su ih naplatili koliko su trebali, prisilnog umirovljenja stupa obrane Sammera zbog ozljede koljena, odlazak Hitzfelda i lutanja u izboru trenera, loša kasnija transfer politika (Ikpeba, Bobić, isluženi veteran Hässler), sve je to dovelo do logičnog pada. Trošilo se nemilice, živjelo se po principu "Hej, pa mi smo europski prvaci, uz bok Bayernu, koliko košta neka košta".

Sezonu poslije završili su kao 10., daleko od borbe za europska natjecanja. Nakon toga bili su četvrti, a u proljeće 2000. u jednom trenutku su pali čak i na 13. mjesto ljestvice, te su se morali spašavati od ispadanja u niži rang. Kratkotrajni bljesak sa Sammerom kao trenerom dogodio se u Kupu Uefa (za njih tada tek utješnom natjecanju gdje su došli do finala), osvojili su i titulu i sve se činilo idealnim. Vrijedi spomenuti i poprilična ulaganja, gotovo 50 milijuna eura utrošeno je na Kollera, Ewerthona, Amorosa, nije to došlo slučajno. No, ispostavit će se kasnije, možda ih je baš to i koštalo. Naš Tomo Butina u dresu Bruggea u sezoni 2003./2004. uvelike je svojim obranama penala izbio veliki dio financijskog kolača LP i poveo žuto-crne prema bankrotu.

Uskoro slijedi drugi dio, nadam se da je za prvu analizu ovo bilo korektno, pa slobodno komentirajte. S obzirom da sam daleko od taktičkog eksperta, da nogomet gledam više iz nekog romantičarskog kuta, sa inspirativnim pričama, volio bih doprinos Tribini dati na svoj, drugačiji način. Dakle, što se tiče drugog dijela, stay tuned :)

"Smogovci" sa Westfalena - veliki ili mali klub? vol. 1
"Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali" Jedna od legendarnih rečenica uz koju su odrasle mnoge generacije gotovo stopostotno opisuje nogometnu družinu zvanu BvB. Gotovo, ali ne i stopostotno, upravo zbog ovog zadnjeg dijela. Nisu dovoljno veliki da ne budu mali, ako ih uspoređujemo sa samom svjetskom elitom. Na ideju za jednu ovakvu analizu došao sam prvenstveno zbog Dembéléovog transfera, iako se to pitanje zapravo moglo povući već po transferima Götzea i Lewandowskog. U dva dijela pokušat ćemo elaborirati kako je došlo do toga da Borussia ponovno ...
"Smogovci" sa Westfalena - veliki ili mali klub? vol. 1
"Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu ...
Zgodan tekst. Drago nam je da si tu. Probaj ipak malo manje kronologije, a više utvrđivanje i obrane neke teze. - Losovius, 27.8.17. 12:24, 0 0 0
Sviđa mi se jako. :) - domac277, 27.8.17. 12:25, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.