ZvoneBoban

Reputacija
2
Bodova
49
Analiza
16
Ocjena
18
Anketa
80
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

08/2017
Tribina hipoteza

Ovo će biti jedna fantasy analiza. Analiza kakvih nema baš na Tribini i baš zato mislim da ju je potrebno napisati. I sam sam takav da volim fantasy, čak i na Football Manageru s vremena na vrijeme volim zaigrati kakvu fantasy ligu.

S druge strane, uvijek kad razmišljam o novom formatu Lige prvaka, iznenadim se kako je u hrvatskim medijima malo tekstova o tome. OK, nađe se nešto nabrzinu "naškrabano" kako će veliki dobiti još više predstavnika i kako će hrvatski predstavnici imati još teži put ka grupnoj fazi, ali nitko da objasni koliko će to više dobiti veliki, tko će zbog toga izgubiti, koliko će HR klubovima biti teže... Ukratko, nitko da objasni što točno donosi format Lige prvaka koji će biti na snazi od 2018. do 2021. godine. I ne, neće ovo biti tekst o tome kako ova ili ona država od sada ima ovoliko ili onoliko predstavnika nego ću uzeti stanje u svim ligama Europe na kraju prošle sezone i pokušati dočarati tko bi sve igrao Ligu prvaka ove sezone. I to je taj fantasy dio koji toliko volim.

I na početku trebamo razriješiti jednu nejasnoću. Objašnjenje UEFA-e kaže da se putem kvalifikacija u grupu kvalificira 6 klubova (4 prvaka + 2 neprvaka). Ostalih 26 klubova je raspoređeno tako da ih 24 ulazi preko pozicije u domaćem prvenstvu, a zagarantirano mjesto imaju i pobjednici Lige prvaka i Europske lige. I tu je ta nejasnoća koja nije dovoljno objašnjena. Što se dogodi ako, uzmimo za primjer, Real Madrid osvoji Ligu prvaka, a Villarreal Europsku ligu? Hoće li Španjolska imati 6 predstavnika? OK, ako niti jedni niti drugi preko prvenstva ne ostvare plasman, jasno da će Španjolci imati 6 predstavnika, ali što se dogodi ako se kvalificiraš po oba kriterija? Koliko sam ja shvatio, ukoliko se samo jedan od ta dva pobjednika kvalificira kroz prvenstvo, u tom trenutku 5. država po plasmanu (Francuska) umjesto 2 predstavnika dobit će 3 predstavnika, a ukoliko se i pobjednik Lige prvaka i pobjednik Europske Lige kvalificiraju preko prvenstva, uz Francuze, svog predstavnika izravno u grupi ima i 11. država po koeficijentu (Češka koja po defaultu nema izravnog predstavnika).

U ovogodišnjem slučaju, pobjednik Lige prvaka (Real Madrid) se u grupe kvalificirao preko prvenstva, a pobjednik Europske lige (Manchester United) nije. U tom slučaju Francuska će dobiti svog 3. predstavnika. Da se kojim slučajem i Man United kvalificirao preko prvenstva tada bi prvak Češke imao izravan plasman, ovako će sreću potražiti u kvalifikacijama.

Preliminarna runda
Da, sada se ne počinje od prvog pretkola nego imamo pretpretkolo. Tu nastupaju samo 4 kluba. Prvaci država s dna Europe. Tu je zanimljiva stvar da u prvo pretkolo prolazi samo jedan predstavnik, tj. igra se po sistemu polufinale / finale.
Nositelji: Santa Coloma (AND), La Fiorita (SMA)
Nenositelji:
Europa FC (GIB), Trepca (KOS)

Prvo pretkolo
Ukupno 33 države koje zauzimaju pozicije od 18. do 51. po Europskom koeficijentu (izuzev Lihtenštajna koji nema predstavnika u LP) + pobjednik preliminarne runde natječu se u ovoj fazi natjecanja.
Nositelji: Celtic (SCO), Copenhagen (DEN), Ludogorets (BUL), BATE (BLR), Legia (POL), APOEL (CYP), Maribor (SLO), Qarabag (AZE), Malmo (SWE), Astana (KAZ), Partizan (SER), Rosenborg (NOR), Sheriff (MOL), Hapoel Be'er Sheva (ISR), FH (ISL), Žilina (SVK), Žalgiris (LIT)
Nenositelji:
Dundalk (IRL), TNS (WAL), Vardar (MAC), Dudelange (LUX), Kukesi (ALB), Zrinjski (BOS), Linfield (NIR), Budućnost (MNE), Vikingur (FAR), Honved (HUN), Hibernians (MLT), Alashkert (ARM), IFK Mariehamn (FIN), Spartaks Jurmala (LAT), Samtredia (GEO), Tallin (EST) + pobjednik preliminarne runde

Drugo pretkolo - Champions route
Izravan plasman u drugo pretkolo imaju samo tri kluba - predstavnici država od 15. do 17. mjesta. Njima se pridružuje 17 pobjednika prvog pretkola. NAPOMENA: Nositelji su razvrstani pod pretpostavkom da svi favoriti (tj. nositelji) iz prvog pretkola prođu dalje.
Nositelji: Celtic (SCO), Red Bull Salzburg (AUT), Copenhagen (DEN), Ludogorets (BUL), BATE (BLR), Legia (POL), APOEL (CYP), Maribor (SLO), Qarabag (AZE), Malmo (SWE)
Nenositelji:
 Astana (KAZ), Partizan (SER), Rijeka (CRO), Rosenborg (NOR), Sheriff (MOL), Hapoel Be'er Sheva (ISR), FH (ISL), Viitorul Constanța (ROM), Žilina (SVK), Žalgiris (LIT)

Treće pretkolo - Champions route
Izravan plasman u drugo pretkolo imaju samo dva kluba - predstavnici država od 13. do 14. mjesta. Njima se pridružuje 10 pobjednika drugog pretkola. NAPOMENA: Nositelji su razvrstani pod pretpostavkom da svi favoriti (tj. nositelji) iz drugog pretkola prođu dalje.
Nositelji: Olympiacos (GRE), Celtic (SCO), Red Bull Salzburg (AUT), Copenhagen (DEN), Ludogorets (BUL), BATE (BLR)
Nenositelji:
 Legia (POL), APOEL (CYP), Feyenoord (NED), Maribor (SLO), Qarabag (AZE), Malmo (SWE)

Četvrto pretkolo - Champions route
Izravan plasman u drugo pretkolo imaju samo dva kluba - predstavnici država od 11. do 12. mjesta. Njima se pridružuje 6 pobjednika trećeg pretkola. NAPOMENA: Nositelji su razvrstani pod pretpostavkom da svi favoriti (tj. nositelji) iz trećeg pretkola prođu dalje.
Nositelji: Basel (SWI), Olympiacos (GRE), Celtic (SCO), Red Bull Salzburg (AUT)
Nenositelji:
 Copenhagen (DEN), Ludogorets (BUL), BATE (BLR), Slavia Prag (CZE)

Drugo pretkolo - League route
Izravan plasman u drugo pretkolo imaju drugoplasirani u prvenstvu iz država od 10. do 15. mjesta. Znači, ukupno 6 klubova.
Nositelji: Ajax (NED), Viktoria Plzen (CZE), Young Boys (SWI)
Nenositelji:
Austria Beč (AUT), Istanbul Basaksehir (TUR), AEK (GRE)

Treće pretkolo - League route
Izravan plasman u treće pretkolo imaju drugoplasirani u prvenstvu iz država od 7. do 9. mjesta te trećeplasirani iz država od 5. do 6. mjesta. Iznimno, zbog činjenice da treći klub iz Francuske izravno plasirao u grupnu fazu (o razlogu sam pisao na početku), u ovaj dio ždrijeba ulazi četvrtoplasirani francuski klub. Znači, ukupno 8 klubova ako dodamo 3 pobjednika iz drugog pretkola. NAPOMENA: Nositelji su razvrstani pod pretpostavkom da svi favoriti (tj. nositelji) iz drugog pretkola prođu dalje.
Nositelji: Porto (POR), Zenit St. Petersburg (RUS), Lyon (FRA), Dynamo Kyiv (UKR)
Nenositelji:
 Ajax (NED), Viktoria Plzen (CZE), Club Brugge (BEL), Young Boys (SWI)

Četvrto pretkolo - League route
Izravan plasman u četvrto pretkolo nema niti jedan klub. Četiri pobjednika iz trećeg pretkola ovdje se natječu za 2 mjesta u grupnoj fazi Lige prvaka. NAPOMENA: Nositelji su razvrstani pod pretpostavkom da svi favoriti (tj. nositelji) iz drugog pretkola prođu dalje.
Nositelji: Porto (POR), Zenit St. Petersburg (RUS)
Nenositelji:
 Lyon (FRA), Dynamo Kyiv (UKR)

Grupna faza
O ovome se govori u medijima pa nećete pročitati ništa novo, ali nije zgorega ponoviti. Države od 1. do 4. mjesta imaju po 4 predstavnika, države od 5. do 6. mjesta po 2 predstavnika, a države od 7. do 10. mjesta po jednog izravno u grupnoj fazi Lige prvaka. Tu još treba dodati osvajače Lige prvaka i Europske lige pod uvjetom da oni nisu preko državnih prvenstava izborili svoje mjesto. Ako jedan od ta dva osvajača izbori mjesto kroz prvenstvo, petoplasirana država ima 3 predstavnika izravno u grupi, a ako oba osvajača izbore mjesto preko državnih prvenstava, svoje mjesto izravno u grupi Lige prvaka dobiva i prvak države koja je 11. po koeficijentu. U ovom slučaju, ako uzmemo u obzir da svi favoriti iz kvalifikacija prođu u grupu (4 mjesta iz Champions route i 2 mjesta iz League route), jakosne skupine bi izgledale ovako:

1. skupina: Real Madrid, Bayern Munchen, Chelsea, Juventus, Monaco, Spartak Moskva, Benfica, Shakhtar
2. skupina: Barcelona, Atletico Madrid, PSG , Borussia Dortmund, Sevilla, Manchester City, Porto, Manchester United
3. skupina: Napoli, Zenit St. Petersburg, Tottenham, Basel, Olympiacos, Anderlecht, Liverpool, Roma
4. skupina: Bešiktaš, Celtic, Red Bull Salzburg, CSKA Moskva, Nice, RB Leipzig, Hoffenheim, Atalanta

Zapravo, da ovaj sustav natjecanja vrijedi od ove sezone, onda točan sastav klubova nebi bio ovakav iz razloga što bih se onda treba gledati poredak država po koeficijentima kakav je bio prošlog ljeta. Ja sam gledao trenutni poredak država.

Tj. možemo reći sva državna prvenstva u sezoni 2017/18 završe istim ishodom kao i u sezoni 2016/17 (a neće, ali teoretski gledano) onda bi raspored klubova bio točno ovako kako sam naveo u analizi.

NAPOMENA: Klubovi koji su "obojani" su oni koji počinju natjecanje u toj fazi natjecanja. Npr. Celtic je "obojan" samo u drugom pretkolu.

Novi format Lige prvaka - iz ovosezonske perspektive
Ovo će biti jedna fantasy analiza. Analiza kakvih nema baš na Tribini i baš zato mislim da ju je potrebno napisati. I sam sam takav da volim fantasy, čak i na Football Manageru s vremena na vrijeme volim zaigrati kakvu fantasy ligu. S druge strane, uvijek kad razmišljam o novom formatu Lige prvaka, iznenadim se kako je u hrvatskim medijima malo tekstova o tome. OK, nađe se nešto nabrzinu "naškrabano" kako će veliki dobiti još više predstavnika i kako će hrvatski predstavnici imati još teži put ka grupnoj fazi, ali nitko da objasni koliko će to više dobiti veliki, tko ...
Novi format Lige prvaka - iz ovosezonske perspektive
Ovo će biti jedna fantasy analiza. Analiza kakvih nema baš ...
@Jerlekan da, promijenit će se, ali ovdje je naglasak i tako trebao biti razjasniti u kakvim su sad situacijama određene države, a tu će biti minimalnih pomjeranja gore/dolje. - ZvoneBoban, 31.8.17. 21:31, 0 0 0
S druge strane, koliko znam, neće biti preračunavanja postojećih koeficijenata već će se na ovo dodavati koeficijenti koji će se računati drugom metodom. Tako da bi za sljedeću sezonu ovo moglo biti vrlo realan prikaz. - ZvoneBoban, 31.8.17. 21:32, 0 0 0
Huge respect za trud! - Otaner, 2.9.17. 20:38, 0 0 0
Hvala na pojašnjenju. Ako su stvari takve, onda mi se ne čini tako ne moguće da Dinamo u slučaju naslova igra Ligu prvaka. NAravno, ovisi o kvaliteti vlastitog kadra. Ali lako su mu do sad šanse bile 50%, sad su 25%, ne manje. Ovo su i dalje sve - gradim, 3.9.17. 1:23, 0 0 0
prolazni klubovi za nekog hrvatskog prvaka. Ajde, Basel nije. - gradim, 3.9.17. 1:25, 0 0 0
07/2017
Koliko je AC Milan daleko od Juvea?

Dolazak novih vlasnika u crveno-crni dio Milana nisu svi navijači dočekali s erupcijom oduševljenja. Barem ne u startu. Još početkom kolovoza prošle godine Sino-Europe Investment Management Changxing group i Berlusconijev Fininvest sklopili su preliminarni dogovor o prodaji kluba novim kineskim vlasnicima. Kao svojevrsnu kaparu, Yonghong Li i David Li Han su Talijanima platili €100m i zakazali novi sastanak za prosinac kada je trebala bili uplaćena preostala svota novca, a Kinezi su i službeno trebali preuzeti klub. U međuvremenu, kineska Vlada je uvela monitoring na velike investicije kineskih tvrtki u inozemstvu i transfer tako velike svote novca nije bio moguć te je zaključenje preuzimanja kluba odgođeno za 1. ožujka 2017., a Kinezi su za to uplatili novih €100m. Kasnije se ta rata našla pod istragom jer se ispostavilo da su novci došli s inozemnih offshore računa, no istraga nije dokazala nikakve kriminalne radnje po pitanju tog novca. Početkom ožujka dobili smo još jednu odgodu, Sino-Europe grupacija je ugašena, a osnovana je nova po nazivom Rossoneri Sport Investment Lux te je smještena u Luksemburg. U cijelu priču je umješan i američki fond Elliot Management Corporation koji je Kinezima posudio novce koji su nedostajali uz kamatu od 11%. Pojavile su se i informacije da novih predsjednik kluba Yonghong Li i nije neki bogataš, da mu se vrijednost procjenjuje na samo €500m, da je anonimac o kojem nitko ne zna puno, ali talijanski mediji su nakon duljeg "kopanja" otkrili da Li posjeduje mnogo rudnika u Kini te da njemu financije neće biti problem.

Nova era je počela. Službeni budget za novu sezonu nikad nije objavljen, u medijima se najčešće spominjala cifra od €150m za transfere. Do sada je potrošeno otprilike dvije trećine iznosa, a uprava najavljuje još pojačanja. Svaki od igrača koji su dovedeni su veliki upgrade u odnosu na prošlu sezonu. Ali to ne treba niti čuditi jer, ako se izuzmu Donnarumma, Romagnoli i donekle Bonaventura i Suso, sve ostalo je na neadekvatnoj razini i tko god osim prethodno nabrojanih igrača (plus Calabria i Locatelli koji su još dosta "zeleni") napusti klub nitko za njim neće pretjerano žaliti. Kada se pogleda trenutni roster, on je sigurno, pa rekao bih 50% jači od onoga što je Milan imao prije samo 2 mjeseca. Javlja se tu i jedan problem jer, osim 6 dobro nam znanih kupovina, još se dosta igrača vratilo s posudbi pa u Milanellu danas imaju 36 igrača pod ugovorom. S obzirom na to da se najavljuje dolazak još 2-3 igrača, treba očekivati i puno odlazaka, rekao bih minimalno 10-12 igrača.

Vratari: Gianluigi Donnarumma, Gabriel, Marco StorariOvako na prvu, ovo izgleda kao riješen dio ekipe, ali tu zapravo ima još puno posla. Donnarumma još nije potpisao. Spominjani ugovor na 5 godina s plaćom od €6m godišnje s dvije izlazne klauzule nije potpisan i čini se i neće tako skoro biti. Gigio i njegov otac (tj. cijela obitelj) zahtijevaju produženje ugovora, oni žele da mladi vratar ostane u Milanu. Ali problem radi Mino Raiola iz sada nepoznatih razloga jer plaća i klauzule koje se spominju su u rangu onoga što je tražio. Gdje je zapelo, još uvijek se ne zna, tj. informacije još nisu iscurile. Priča se i da Donnarumma nikad nije odbio niti onaj prvi nuđeni ugovor, da je to bila odluka Raiole, a da se mladi vratar nije htio javno očitovati o tome dok je bio u Poljskoj na Euru. Navodno je on Raioli i prije odlaska na natjecanje rekao da želi ostati u klubu. Ako ipak potpiše ugovor, a s njim dođe i njegov stariji brat Antonio, onda će izvisiti Gabriel koji će na novu posudbu (tek se vratio s posudbe u Cagliariju). Tu je još i mladi vratar Alessandro Plizzari koji je godinu mlađi od Donnarumme te također slovi za velikog talenta, ali on je svoju posudbu već dogovorio te će sljedeće sezone braniti u Serie B za Ternanu. Diego Lopez je i službeno otkupljen od strane Espanyola gdje je branio na posudbi prošle sezone. Cijena je €1m.

Obrana: Alessio Romagnoli, Ignazio Abate, Davide Calabria, Mattia De Sciglio, Luca Antonelli, Leonel Vangioni, Gabrel Paletta, Cristian Zapata, Gustavo Gomez + Ricardo Rodriguez, Matteo Musacchio, Rodrigo Ely, Jherson Vergara, Stefan Šimić, Gian Filippo FelicioliTu je malo veća gužva. Romagnoli, Musacchio i Rodriguez su sigurni kako u rosteru za sljedeću sezonu tako i za prvu postavu. Abate, Calabria i Gomez sigurno ostaju kao rotacijske opcije. A za ostale vrijedi onda stvara narodna "kod koji mili moji". Naravno, neće svi otići. Antonelli bi, po meni, trebao ostati kao backup na poziciji lijevog bočnog, jedan iz dvojca Paletta/Zapata bi također trebao ostati i sve je izglednije da će to biti Zapata. Obojicu želi Torino, ali izgleda da su nekako bliže da uzmu Palettu koji će biti nešto jeftiniji jer je u zadnjoj godinu ugovora. De Sciglio sigurno odlazi. On želi otići, Milan ga želi prodati, u zadnjoj je godini ugovora, Juventus (zapravo Allegri) je jako zagrizao za njega i nudi 6m. Milan traži 12m (vjerojatno bi i spustili na 10 ako bi se javio netko izvan Italije) što se čini puno za igrača koji sljedeće ljeto može otići bez odštete i koji se ne može pohvaliti nekom igrom u zadnje vrijeme, ali ipak on je reprezentativni bek i za Italiju igra puno bolje nego u dresu Milana. No, njega više nitko ozbiljan ne smatra igračem Milana i samo je pitanje vremena kad ćemo ga vidjeti nekom drugom dresu. Dresu Juventusa najvjerojatnije. Ostala četvorka (Ely, Vergara, Šimić i Felicioli) će izgledno na nove posudbe iako Ely i Vergara bi mogli biti i prodani jer je već postalo jasno da nikad neće ostvariti karijeru kakvu su im predviđali i na temelju čega su i kupljeni. Od novih dolazaka riješen je Andrea Conti, desni bek Atalante, cijena je 24m + mladi veznjak Matteo Pessina. Za danas su zakazana oba liječnička pregleda tako da je za očekivati da će razmjena danas biti potvrđena. U kontekstu dolazaka spominje se i Simon Kjaer iz Fenerbahcea s kojim, po talijanskim medijima, Milan već ima sklopljen dogovor (Danac pristao na manju plaću), ali još treba uvjeriti Turke. S tim transferima Rossonerima se otvara mogućnost da igraju s trojicom u zadnjoj liniji jer Conti je više wing back nego onaj klasični bek, a s obzirom na to da je i Rodriguez puno bolji u ofenzivi nego u defanzivi moguće je da će u nekom trenutku i ta opcija biti isprobana. A za to svakako treba još jedan kvalitetan stoper što bi Kjaer trebao biti.

Vezna linija: Riccardo Montolivo, Manuel Locatelli, Giacomo Bonaventura, Andrea Bertolacci, Juraj Kucka, Jose Sosa + Franck Kessie, Hakan Calhanoglu, Jose Mauri, Matteo PessinaVezna će linija, po svemu sudeći, do kraja prijelaznog roka doživjeti još puno izmjena. Nakon isteka posudbi, klub su napustili Mario Pašalić i Matias Fernandez, dok je Andrea Poli, bez odštete, prešao u Bolognu. Sljedeći na izlaznim vratima je Kucka koji je danas na letu za Istanbul gdje će potpisati za Trabzonspor u transferu vrijednom €5m. Obavijest da može tražiti novi klub dobio je i Bertolacci. Milan za njega traži €10m, a zainteresirani su Genoa, Fiorentina i Atalanta. Sosa je također bio i nekim igrama za povratak u Tursku, ali je odbio transfer u Antalyaspor. Novih nagađanja o njegovom transferu zasad nema. Pessina, kao što sam već rekao, ide u Atalantu, a Mauri će vjerojatno opet na posudbu. Traži se novi regista, Lucas Biglia je prvi izbor, ali Rossoneri ne žele platiti €25m za 31-godišnjaka u zadnjoj godini ugovora iako s Argentincem imaju usmeni dogovor. Nude maximalno 13m. Alternativa je Grzegorz Krychowiak iz PSG-a.

Napad: Carlos Bacca, Gianluca Lapadula, Suso, Patrick Cutrone + Andre Silva, Fabio Borini, M'baye Niang, Gianmarco ZigoniTu će, također, biti još nekoliko promjena. Opet počinjem s onima kojima je istekla posudba te tu treba reći da Gerard Deulofeu i Lucas Ocampos više nisu stanovnici Milanella, a klub je nakon isteka ugovora napustio i Keisuke Honda, dok je Luca Vido potpisao za Atalantu u transferu vrijednom €1m. Tko je pred izlaznim vratima? Skoro svi (osim ovih što su tek potpisali, naravno). Zigoni je bivši, sad posudba, prodaja ili raskid ugovora manje je bitno jer ima već 26 godina i tu za njega nema mjesta. Bacca je obaviješten na može tražiti novi klub, apetiti Milana su malo preveliki jer mediji izvještavaju da uprava traži 30m. Marseille ga želi u svojim redovima, ali nudi 10m manje od onoga što Rossoneri traže. Ipak, tih 20m mi se čini realna cijena. Lapadula bi isto mogao otići, Genoa ga je označila kao primarnu metu ovog ljeta, Sampdoria ga isto prati. Njegova cijena je 15-18m, ovisno o mediju kojeg čitate, također mi se čini puno, ali valjda uprava računa na to da su napadači ipak nešto skuplja roba. Genoa je nudila 10-12 po zadnjim izvještajima. Niang je isto na izlazu, već je imao sve dogovoreno s Evertonom, ali je to odbio jer je želio u Arsenal i tu je sve propalo. Cijena je 18m. Suso je jedini siguran da ostaje, a Cutrone bi mogao na posudbu ili ostati za rotaciju. Od mogućih novih dolazaka, Nikola Kalinić je velika želja i ljubav je obostrana, ali Viola traži 30m. Milan daje 20 i ni centa više. PE Aubameyang bi mogao opet postati meta ako do 15.7. ne ode u Kinu (tada tamo završava prijelazni rok).

Još je puno posla
Dolazak novih vlasnika u crveno-crni dio Milana nisu svi navijači dočekali s erupcijom oduševljenja. Barem ne u startu. Još početkom kolovoza prošle godine Sino-Europe Investment Management Changxing group i Berlusconijev Fininvest sklopili su preliminarni dogovor o prodaji kluba novim kineskim vlasnicima. Kao svojevrsnu kaparu, Yonghong Li i David Li Han su Talijanima platili €100m i zakazali novi sastanak za prosinac kada je trebala bili uplaćena preostala svota novca, a Kinezi su i službeno trebali preuzeti klub. U međuvremenu, kineska Vlada je uvela monitoring na velike investicije kineskih tvrtki u inozemstvu i transfer tako velike svote novca nije bio moguć te ...
Još je puno posla
Dolazak novih vlasnika u crveno-crni dio Milana nisu svi navijači ...

Respekt: JoHayes13, DDR16,

Još je toga ostalo za reći, ali ponestalo mi znakova (ograničenje od 10000), uglavnom što se tiče dostizanja Juventusa, oni su još minimalno 2 godine nedostižni od bilo koga, ne samo Milana. Roma i Napoli im također ništa ne mogu. - ZvoneBoban, 6.7.17. 13:38, 0 0 0
05/2017
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Nastavljam s drugom analizom koja se nastavlja na analizu "Osvrt na podcast "Pregled dana 5.5." - Part 1 - Financijski fair play". Ova analiza bi trebala biti neovisna od prve analize, ali ako neke stvari budu nerazumljive (pogotovo tamo gdje spominjem financije), onda predlažem da se pročita prvi dio. Inače, i ova analiza je nastala kao komentar na malo manje od 4 minute u podcastu (Pregled dana |5.5.|) i to onaj dio gdje se priča o milanskim klubovima (27:08 - 31:00).

Gianluigi Donnarumma

Suprotno mišljenju izraženom u podcastu, Donnarumma neće biti prodan i to iz dva razloga. Prvi je taj što je nova uprava kao top prioritet u narednom razdoblju stavila produženje ugovora za mladog golmana. U pitanju je petogodišnji ugovor s godišnjom plaćom od otprilike €3.5m što je sigurno najjači ugovor u ovom Milanu, a koliko pratim Milan, u zadnjih pet godina nitko nije imao veću plaću od €4m koliko su imali Ibrahimović i Robinho, čak je i Thiago Silva bio na oko 3m. Čak su mu i ponudili kapetansku traku koja sigurno neće presuditi u tome hoće li produžiti ugovor, ali je pokazatelj koliko računaju na njega. Tu uvijek ostaje jedan problem, a zove se Mino Raiola (Gigiov agent) koji je kurvin sin (oprostite na izrazu) i prodao bi i svoju mater kad bi bilo potrebno. Uglavnom, uprava ga sigurno neće prodati zato što želi, igrač je jasno izrazio želju za ostankom, jedino ostaje Raiola. Drugi razlog zašto ga neće prodati je taj što bi im navijači objavili rat nakon toga, a to niti jedna uprava ne želi, pogotovo u ovoj situaciji kada su tek došli u klub. Milanovi navijači nisu baš na dobro glasu, svojevremeno im je i Maldini bio na tapeti i padale su jako ružne riječi, a svi znamo tko je Maldini za taj klub. Danas je na tapeti De Sciglio kojeg prozivaju zbog loših igara iako ne igra ništa lošije od ostalih, a ima i gorih u tom klubu. Zbog tog rata je De Sciglio otvoreno rekao da će na ljeto napustiti klub jer je, izgleda, to prešlo granice normalnog kritiziranja. Ne tako davno su u ratovima navijačkih skupina u Italiji ljudi pogibali, a Milanove navijačke skupine su bile jedne od istaknutijih u tome, i kada bi uprava prodala Donnarummu kojeg navijači vide kao neko svijetlo na kraju tunela, vjerujte mi, padale bi glave. A pri tome uzmite u obzir da novi vlasnici ni na početku nisu dočekani s prevelikim oduševljenjem.

Milanski klubovi (rosteri)

Dobro je rečeno u podcastu (evo, s nečim se i slažem), Inter ima odličnu ekipu. De Boer je na početku imao katastrofa rezultate, onda je došao Pioli i iznenađujuće uzeo jako puno bodova, ali je Inter dosta pao u zadnje vrijeme. Nerrazzuri će sigurno promijeniti trenera na kraju ove sezone. Simeone je velika želja, bivši igrač kluba kojeg navijači žele više nego išta. Pojavile su se već i spekulacije da je Javier Zanetti dobio zadatak da ga dovede u klub i da su mu Kinezi dali ponudu na koju sam može napisati cifru koju želi za plaću. Možda bianco ugovor i nije istina, ali novaca za njegovo dovođenje neće štedjeti. Inter ima dobro izražen kostur oko kojeg može graditi ekipu (za razliku od Milana). Obrana je najveći problem. Jedino Miranda je ove sezone zaslužio prolaznu ocjenu. O Medelu kao stoperu koji je visok 1,71m ne vrijedi trošiti riječi, a Murillo je podbacio iako je uoči sezone doveden uz velika očekivanja. Ostala tri stopera nisu vrijedna spomena, a bekovi su Ahilova peta ovog kluba. D'Ambrosio i Santon desno i Ansaldi i Nagatomo lijevo su... Skoro sam rekao da su jedni od najlošijih u Italiji, ali onda sam se sjetio kakva im je konkurencija. Milan ima još lošije bekove, a to im nije najveći problem. Vezni red u sastavu Joao Mario, Brozović, Kondogbia, Gagliardini i Banega je i više nego solidan, a u napadu ima nekoliko škart igrača kao što su Biabiany, Palacio i Eder, ali ostatak (Perišić, Candreva i Icardi) je u samom vrhu za standarde Serie A. Tu je i mladi Gabriel Barbosa koji neshvatljivo dobiva minute na kapaljku. Npr. Eder i Palacio igraju puno više od njega, a njih dvojica su u rangu Genoe ili tako nekog kluba. Zaključak kod Intera je da im nedostaju bekovi, kvalitetan trener koji će dobiti vremena da provede svoje ideje i malo širina na klupi.

Milan je potpuno drugačija. Tamo postoje, ja to tako volim reći, dva i pol igrača koji nešto valjaju. Prvi koji valja je Donnarumma koji je, gledamo li standarde Serie A, po kvaliteti zajedno s Handanovičem na drugom mjestu, odmah iza Buffona, a drugi koji valja je stoper Romagnoli. Možda to nekom tko ne prati Milan previše i ne izgleda tako, ali Alessio je jako kvalitetan stoper koji je ujedno i vrlo mlad (22 godine), a tu svoju kvalitetu bi još izraženije pokazivao da 70% utakmica ne mora igrati za četvoricu jer trojica kolega u obrani su mu veliki škart. Uz njih, postoje još trojica polukvalitetnih igrača koji bi u jednom prijelaznom razdoblju mogli imati mjesto u timu (tu mislim na prvih 11), a to su Bonaventura, Suso i Bacca. S tim na odmah na početku treba reći da Kolumbijac odlazi na kraju sezone, to je već praktički gotova stvar. Bonaventura je jako podcijenjen igrač, on je mozak ove ekipe i dok je on igrao to je još i ličilo na nešto. Od kad je on ozlijeđen (već 3 mjeseca), igra Milana je svodi na individualnu kvalitetu, na soliranje Susa i Deulofeua, što se posebno vidi protiv ekipa koje se povuku i zatvore mogućnost da netko individualno nešto napravi. To se vrlo jasno vidjelo tko je gledao posljednjih pet utakmica u kojima su, izuzev protiv Intera, Rossoneri igrali protiv posljednje 4 ekipe na tablici (Pescara, Palermo, Empoli i Crotone). Od mogućih 12 uzeli su samo 5 bodova, a rezime tih utakmica ide ovako nekako: Pescara - solo prodor Deulofeua koji je donio izjednačenje za bod; Palermo - one-man-game u izvedbi Susa; Empoli i Crotone - dva gola, jedan iz odbijanca, drugi poluregularan nakon napucavanja lopte po šesnaestercu. Znači, igre nema. Ok, sad sam već otišao preširoko, ali to sam morao izbaciti iz sebe. Milan ovog ljeta sigurno neće dovesti 15 novih igrača. Prvo zato što bi klubove koji to naprave trebalo zakonom zabraniti, drugo zato što su novi rukovodeći ljudi iz kluba rekli da im je cilj dovesti 3-4 top igrača (za one standarde kakve igrače Milan trenutno može dovesti), a ne 7-8 igrača u rangu Abatea ili Montoliva. Ono što se zna je da će Milan sigurno dovesti stopera, lijevog beka i napadača, a neki rezime ekipe nam govori i da im treba lijevo krilo i barem jedan vezni igrač.

Loše igre Intera i Milana u zadnje vrijeme

Da ne bude da Milan u zadnje vrijeme igra loše samo zato što su škart (jer kroz sezonu su imali odličnih utakmica) postoji još jedan "vanjski čimbenik" o kojem nitko ne želi tako glasno. Naime, šesto mjesto u Serie A donosi igranje u trećem pretkolu Europske lige (termini su 27.7 i 3.8), a Milan i Inter u to vrijeme imaju ugovorenu kinesku turneju u sklopu International Champions Cupa. Zapravo, Milan s turnejom završava 24.7., a Inter je dogovoren u razdoblju od 24.7. do 29.7. Možda nekome ovo predstavlja neku vrstu teorije zavjere, ali kineske pare čine čuda, a tome možete dodati i neka svjedočenja da Europska liga stvara više troškova nego što donosi prihoda. Prosudbu ostavljam vama.

Raspored snaga u vrhu Serie A sljedeće sezone

Juventus je sigurno broj 1. To se zna od početka sezone. Neke pretjerane borbe za vrh nikad i nije bilo. Odmah mogu reći i da će Juve osvojiti naslov i sljedeće sezone, a čudo se mora dogoditi da ne osvoje i one sezone iza toga. Roma i Napoli nisu ekipe koje se mogu suprotstaviti Staroj dami. To su ekipe koje, kad bi u zadnje kolo ušle kao prve s 4 boda prednosti nad drugoplasiranim, opet bi našle način da nekako završe druge. Ja ih ne mogu zamisliti kao prvake Italije pa taman da Juventus opet bude izbačen u Serie B. Ako dovedu nove igrače na bekovske pozicije i 2-3 solida igrača na klupu, Inter postaje glavni izazivač ekipi iz Torina, to je nekako realno stanje stvari. Milan je ove sezone pokazao da i s ovakvom ekipom mogu igrati dobro (do Nove godine su igrali sasvim solidno, a onda je krenuo raspad) i uz 3-4 najavljena top pojačanja vjerujem da se s Napolijem i Romom mogu potući za treće mjesto, a Lazio i Fiorentina bi trebali preuzeti ulogu klubova koji mogu iznenaditi.

Osvrt na podcast "Pregled dana 5.5." - Part 2 - Milanski klubovi
Nastavljam s drugom analizom koja se nastavlja na analizu "Osvrt na podcast "Pregled dana 5.5." - Part 1 - Financijski fair play". Ova analiza bi trebala biti neovisna od prve analize, ali ako neke stvari budu nerazumljive (pogotovo tamo gdje spominjem financije), onda predlažem da se pročita prvi dio. Inače, i ova analiza je nastala kao komentar na malo manje od 4 minute u podcastu (Pregled dana |5.5.|) i to onaj dio gdje se priča o milanskim klubovima (27:08 - 31:00). Gianluigi DonnarummaSuprotno mišljenju izraženom u podcastu, Donnarumma neće biti prodan i to iz dva razloga. Prvi je taj što ...
Osvrt na podcast "Pregled dana 5.5." - Part 2 - Milanski klubovi
Nastavljam s drugom analizom koja se nastavlja na analizu "Osvrt ...

Respekt: sthagon,

05/2017
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Prvo moram reći da sam već napisao jednu analizu koja se trebala sastojati od dva dijela, ali onda sam shvatio da se ta dva dijela sadržajem razlikuju više nego sam planirao pa sam to odlučio podijeliti u dva dijela.

Obje analize su nastale kao osvrt na malo manje od 4 minute u podcastu (Pregled dana |5.5.|) i to onaj dio gdje se priča o milanskim klubovima (27:08 - 31:00).

Financijski fair play

Novost koju je UEFA uvela prije otprilike pet godina kako bi regulirala financijsko poslovanje europskih klubova donijela je polovičan uspjeh. Ako je cilj ovog zakona bio da klubovi stvarno posluju bez velikih minusa, onda ovo ispunjava svoju svrhu, ali ako je cilj bio zaustaviti povećanje razlike između bogatih i siromašnih, onda je ovaj zakon donio kontra efekt. Zašto? Ajmo malo o kaznama. Ako neka ekipa prekorači ovaj fair play, kazna je ili novčana ili je izražena tako da ekipe mogu registrirati manji broj igrača za europska natjecanja (uglavnom ta brojka s 25 bude spuštena na 21) ili oboje. Najdrastičnije su prije nekoliko godina kažnjeni Manchester City i Paris SG koji su dobili kaznu od €60m te mogućnost prijavljivanja 21 igrača za euro natjecanja. Kasnije su, obećanjem da će to ispraviti, dobili pomilovanje te je kazna smanjena na €20m bez restrikcija za igrače. Malo ću se našaliti pa ću reći da je to svota jednaka onoj koliko košta dnevni obrok za obitelji vlasnika tih dvaju ekipa. Ništa, zapravo. Jedini koji su bili izbacivani iz Europe zbog financija su turski klubovi Fenerbahce i Galatasaray, a u nastavku ću objasniti zašto se to velikim klubovima ne može dogoditi.

Uzmimo za primjer Manchester United. U posljednje 4 sezone (od ljeta 2013.), Crveni vragovi su na transfere potrošili €614,31m dok su u isto vrijeme zaradili €199.59m (podaci prema transfermarkt) što nam daje minus od €414.72m. U isto vrijeme nemaju neke bajne rezultate u Premiershipu (7., 4., 5., i ove godine 4. ili 5.), a u Europi imaju redom četvrtfinale LP, zatim sezona bez Europe, osmina finala EL i sada finale/naslov u EL. United se posljednjih godina nigdje gdje je to bitno nije borio za naslov (potencijalni naslov EL je nebitan pogotovo u financijskom smislu). Novac od TV prava je bitan, ali vrijedi napomenuti su astronomske cifre za englesku ligu krenule tek od ove sezone, a u Europi na velike nagrade mogu računati tek oni koji odu daleko u Ligi prvaka, Europska liga dobije tek mrvice. A ipak, Manchester United je ove godine zasjeo na prvo mjesto klubova s najvećim prihodima i nikad u ovom razdoblju nije došao pod pitanje financijskog fair playa. Kako je to moguće? Odgovor je jednostavan. Manchester United je svjetski brand, klub koji ima veliku bazu navijača u Aziji i Sjevernoj Americi, klub koji zbog širenja u te dijelove svijeta ostvaruje enormne prihode i zbog toga njima financije nikad neće biti problem. I to sve više klubova shvaća, širenje na područja SAD-a, Kine, Japana, Bliskog istoka pa čak i Indonezije i Australije donosi enormne prihode, to su ujedno i lokacije gdje te velike ekipe već godinama i odrađuju pripreme i igraju egzibijske utakmice te za njih neće biti zime po pitanju financija. Fenerbahce i Galatasaray tu privilegiju nemaju i zato nije niti čudo da su ostvarili takav minus da ih je UEFA izbacila ie Europskih natjecanja. Ponavljam još jednom, financijski fair play je ostvario kontra efekt te je samo dodati povećao razliku između bogati i siromašnih.

Gdje su tu milanski klubovi?

Samom činjenicom da su i Inter i Milan u posljednjih godinu dana prešli u ruke kineskih vlasnika znači da novci neće biti problem. Ali ne samo zbog vlasnika, ovi klubovi, a i talijanski nogomet općenito, su u posljednje vrijeme okrenuti prema Kini i kineskom tržištu. Utakmice talijanskog superkupa su 2009., 2011. i 2012. odigrane u Pekingu, 2015. u Šangaju, a 2014. i 2016. u Dohi. Oba kluba sa San Sira/Giuseppe Meaze već nekoliko godina sudjeluju na International Champions Cupu diljem svijeta, a baš ove godine idu u Kinu gdje će odigrati i međusobnu utakmicu.

Dodatna stvar koja ide u prilog ovim klubovima je sljedeća: "Nakon što su se potencijalni i novi vlasnici klubova, posebno u Italiji, požalili Platiniju da pravila FFP-a onemogućuju kupovinu kluba, a zatim i odgovorno investiranje u njegov razvoj, UEFA je uvela promjene, koje omogućuju novim vlasnicima ulaganje novca sve dok mogu priložiti i poslovni plan koji pokazuju da će na kraju uspjeti izjednačiti troškove i prihode. Prema novim pravilima, klubovi se ohrabruju da proaktivno prilaze UEFA-i i objašnjavaju svoj plan investicija i način na koji će doći na nulu." (citat EuroNogomet.com). U skladu s tim, Marco Fassone, novi glavni direktor Milana već je bio u sjedištu UEFA-e i obrazložio financijski plan kluba za naredno razdoblje, a jedna od stavki tog plana je i transfer budget kluba koji će ovog ljeta iznositi €120m.

Part 2 slijedi uskoro. Malo ćemo o rosterima milanskih klubova, pogledu na sljedeću sezonu, ali ćemo i baciti malo drugačiji pogled na razloge slabe igre Intera i Milana u zadnje vrijeme.

Osvrt na podcast "Pregled dana 5.5." - Part 1 - Financijski fair play
Prvo moram reći da sam već napisao jednu analizu koja se trebala sastojati od dva dijela, ali onda sam shvatio da se ta dva dijela sadržajem razlikuju više nego sam planirao pa sam to odlučio podijeliti u dva dijela. Obje analize su nastale kao osvrt na malo manje od 4 minute u podcastu (Pregled dana |5.5.|) i to onaj dio gdje se priča o milanskim klubovima (27:08 - 31:00). Financijski fair playNovost koju je UEFA uvela prije otprilike pet godina kako bi regulirala financijsko poslovanje europskih klubova donijela je polovičan uspjeh. Ako je cilj ovog zakona bio da klubovi stvarno ...
Osvrt na podcast "Pregled dana 5.5." - Part 1 - Financijski fair play
Prvo moram reći da sam već napisao jednu analizu koja ...

Respekt: sthagon,

04/2017
Tko je spreman za čudesni preokret?

Već po samom naslovu, a mislim da to mišljenje dijele i ostali koji pomno prate događanja u Ligi prvaka, možete zaključiti da je dvoboj na Santiago Bernabeu taj kojeg ću pratiti s posebnom pozornošću. Možda ovu analizu piše onaj dio mene koji u finalu želi vidjeti Bayern i Juventus, ali uvjeren sam u to da Bavarci mogu odnijeti pobjedu. Čak bih i neke novce na kladionici stavio na to da nisam odlučio prestati i s time se dobro nosim već gotovo pola godine.

Ali, prijeđimo na stvar. Svi znamo za probleme Real Madrida. Pepe i Varane nisu igrali niti prvu utakmicu, a neće igrati niti danas s tim da će im se kući, pred televizorom, pridružiti i Gareth Bale, čovjek koji je najbolji igrač Real Madrida bez obzira koliko će mnogi to teško priznati jer među mnogim navijačima Reala i dalje vlada "Ronaldomanija". Ali, Balea mijenja Isco koji je u posljednjem kolu Primere radio dar-mar protiv Gijona. Super, ali Gijon nije Bayern.

Pišem ovo u zadnji tren. Evo, upravo gledam službene postave na stranicama UEFA-e. Ancelotti se kocka, ništa drugo mu i nije preostalo. Hummels i Boateng kreću od prve minute i Bayern ima prvi veliki plus za ovu utakmicu u odnosu na prošlu. No pitanje je koliko su spremni njih dvojica i hoće li se taj plus pretvoriti u minus, a čak i kad bi bili na 100% opet nitko ne može garantirati da bi uspjeli zaustaviti Realov trojac u napadu. Sudar na sredini terena bi mogao biti od krucijalne važnosti. Bayernov trojac Thiago-Vidal-Alonso je u prvoj utakmici dokazao da taktički mogu pojesti trojac Kroos-Modrić-Casemiro. No ovo je nova utakmica, igra se u Madrid i ne bih bez pogovora mogao prognozirati da će se opet dogoditi ista stvar. Ako Modrić odigra još jednu maestralnu partiju kakvu samo on zna za očekivati je da će domaći napadači imati dosta šansi pred golom protivnika i to će biti glavna zadaća gostiju - zaustaviti Modrića. Rekao bih da na sredini terena očekujemo izjednačenu bitku s blagom prednošću gostiju.

Ali ako je negdje Bayern u velikoj prednosti, to je onda na Realovoj strani terena. Stoperski par domaćina čine Ramos i Nacho. Mišljenja sam da Ramos nije onoliko dobar koliko se to smatra. Reći da je precijenjen bi bilo malo preokrutno, ali u tom smjeru ide moja poanta. Odlučujući golovi u posljednjim minutama, vrlo važni golovi za Real, su doveli do toga da se o Ramosu piše u hvalospjevima, ali gledajući defenzivne sposobnosti on ipak nije tako dobar. Dodajte tomu činjenicu da mu je partner Nacho i da bi Ramos mogao imati posla za dvojicu, a onda kao šlag na tortu dolazi Lewandowski kojega će trebati zaustaviti, a to onda ne izgleda nimalo dobro za domaćina. Druga stvar u kojoj Bayern ima prednost su vratari gdje je Neuer sigurno za klasu jači od Navasa, a treća stvar je Mr. Champions League aka Carlo Ancelotti. Trenerska bitka je također važna, ne želim podcijeniti Zidanea koji niže odlične rezultate na klupi Madriđana, ali ako je netko doktor za Ligu prvaka onda je to Carlo Ancelotti.

Rezime dvoboja na Santiago Bernabeu je po meni sljedeći. Tri plusa na stranu Bayerna (1. trener, 2. vratari, 3. Bayernov napad na obranu Reala), jedan blagi plus na stranu Bayerna (bitna u sredini) te jedan izjednačen dvoboj s mogućim blagim plusom na stranu Reala ako su Hummels i/ili Boateng nedovoljno zdravi (Realov napad na obranu Bayerna). Real Madrid zabija? Da! Lewandowski zabija? Da! Tko prolazi? Bayern! Možda čak i nakon produžetaka/penala.

Pet minuta je do početka utakmice. Nema previše vremena za analizu ostalih dvoboja. Doduše, utakmice u Leicesteru i Barceloni ne treba pretjerano komentirati jer sam mišljenja da se tamo pobjednici znaju (Atletico i Juventus), a Monaco i Dortmund - to nitko ne može predvidjeti. Znamo samo da će biti 3+ golova.

Bayern to može!
Već po samom naslovu, a mislim da to mišljenje dijele i ostali koji pomno prate događanja u Ligi prvaka, možete zaključiti da je dvoboj na Santiago Bernabeu taj kojeg ću pratiti s posebnom pozornošću. Možda ovu analizu piše onaj dio mene koji u finalu želi vidjeti Bayern i Juventus, ali uvjeren sam u to da Bavarci mogu odnijeti pobjedu. Čak bih i neke novce na kladionici stavio na to da nisam odlučio prestati i s time se dobro nosim već gotovo pola godine. Ali, prijeđimo na stvar. Svi znamo za probleme Real Madrida. Pepe i Varane nisu igrali niti prvu ...
Bayern to može!
Već po samom naslovu, a mislim da to mišljenje dijele ...

Respekt: sthagon,

04/2017
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Ne vjerujem da je iti jednom ljubitelju nogometa promaknula vijest da Edgardo Bauza više nije izbornik Argentine. Nakon samo 251 dana, sada već bivši šef argentinske nogometne selekcije nije u sedlu čime je postao trener s najkraćim stažom na klupi plavo-bijelih u posljednje 43 godine, a najzahvalniji za to će mu biti Gerardo Martino (ujedno i njegov prethodnik) kojega se ovime skinuo s tog neslavnog trona.

Zanimljiva je i statistika Bauze na klupi Argentine. Reprezentaciju je vodio samo 8 utakmica, svih 8 u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. godine. Četiri kod kuće, četiri na strani. Kod kuće ima vrlo dobar skor: 3 pobjede protiv sve redom odličnih reprezentacija (Urugvaj, Kolumbija, Čile) i poraz od Paragvaja. No, na gostujućim utakmicama to nije izgledalo nimalo dobro. Prvo dva remija protiv Venezuele i Perua, a onda porazi od Brazila i Bolivije. Jedanaest bodova u osam utakmice ipak nije bilo dovoljno.

Tko će preuzeti kormilo?

E ovo je jako zanimljivo pitanje. Mediji su se već raspisali da su prvi favoriti Jorge Sampaoli i Diego Simeone, a tu je naravno i Mauricio Pochettino kojeg također mnogi zazivaju, ali ipak nije dobio pažnju kao prethodna dvojica. Realno, nitko od te trojice neće biti novi izbornik i to je jasno velikoj većini ljudi. Iako je prva sljedeća utakmica reprezentacije tek u lipnju kada će klupske sezone biti gotove i treneri ne bi morali ostavljati svoje klubove usred sezone, a prva službena utakmica tek u rujnu, u trenutku kada su Sampaoli i Pochettino u užem izboru za klupu Barcelone, a za Simeonea bi se potuklo 90% najboljih svjetskih klubova kada bi bio dostupan, preuzimanje klupe reprezentacije Argentine bi bio korak nazad za sve nabrojane.

Čudno je da se među kandidatima ne spominje, barem ne onoliko koliko bih očekivao, Marcelo Bielsa. On je već bio na klupi Argentine (od 1998. do 2004.) bez pretjeranog uspjeha, ali kasnije je na klupi Čilea i Athletic Bilbaa ostvarivao solidne rezultate i stekao zavidan ugled u svijetu nogometa. No, za Argentinu ima jednu veliku manu. On preferira formaciju s tri stopera (3-3-3-1), a Gaučosi jedva da imaju jednog normalnog stopera pa se on nikako ne bi uklopio u ovaj sastav.

I onda dolazimo do mog favorita. Marcelo Daniel Gallardo, čovjek koji danas sjedi na klupi River Platea i uživa veliki ugled u nogometnoj javnosti, pogotovo onoj južno američkoj. Gallardo na klupi tog najtrofejnijeg argentinskog kluba sjedi od ljeta 2014. godine i na domaćoj sceni nema neke zapažene uspjehe. Osvojio je tek jedan argentinski kup 2016. godine. Ali, ako ne može na vrh Argentine, onda je River odveo na vrh Južne Amerike. Prvo Copa Sudamericana (2014.), a sljedeće sezone i Copa Libertadores, uz dvije Recope (2015. i 2016.) odvele su River Plate na vrh CONMEBOL-a.

Tko je Marcelo Gallardo?

Kao igrač, igrao je na poziciji ofenzivnog veznog igrača. Dijete je River Platea, a svjetsku slavu je dostigao tijekom igranja za Monaco gdje je 2000. godine izabran za najboljeg igrača lige u sezoni koja je klubu iz Kneževine donijela titulu prvaka. Nakon 3 godine u Monte Carlu, vratio se kući u River odakle se opet, nakon 4 sezone, vratio u Francusku te odigrao jednu sezonu za Paris SG. Nakon toga je uslijedio pad te je karijeru završio odigravši po sezonu za DC United, River Plate i Nacional de Montevideo gdje je i započeo trenersku karijeru. Bio je i član argentinske reprezentacije. Bio je igrač izuzetnih tehničkih kvaliteta i odlične vizije pa nije niti čudo da su za njega govorili da u glavi vidi akciju unaprijed i do dva-tri koraka prije nego je nego je odigrana.

Ta sposobnost da vidi utakmicu kako će se unaprijed razvijati pokazala se kao jedna od njegovih ključnih osobina i u trenerskoj karijeri. Uz to, kao trenera ga odlikuje napadačka igra s vidljivo izraženim identitetom ekipe, jasne zadaće za sve igrače u defenzivnom dijelu igre te sposobnost da se nametne kao lider ekipe koja pomno prati njegove zamisli. Gallardo ne skriva da je veliki fan Pepa Guardiole te da teži nogometu kakav igraju Pepove ekipe, a to je još jedan dodatni plus po pitanju njegovog dolaska na klupu Argentine jer bi za to svakako imao blagoslov Lea Messija, čovjeka kojega se pita za mnoge stvari u toj reprezentaciji (pa nije li upravo zbog Messija Icardi konstantno izvan reprezentacije, koliko god ta činjenica bila neslužbena). Istina, Messi je suspendiran i vraća se tek za posljednju utakmicu kvalifikacija protiv Ekvadora, ali mišljenja sam da su Gallardo i Messi savršen spoj s kojim Argentina može ciljati na najviša mjesta na završnici Svjetskog prvenstva u Rusiji.

Kadrovska križaljka Argentine

Ako bacimo pogled na kadrovsku križaljku ove reprezentacije, kroz svjetske medije, a dalo se to čuti i na jednom Tribina.hr podcastu, stječe se dojam da Argentina ima velike rupe u obrani i to posebice na stoperskim pozicijama. Gledajući malo Argentince po bijelom svijetu, došao sam do četiri vrlo kvalitetna stopera (bez Mascherana) koje Gaučosi imaju u ovom trenutku. Rekao bih da su najveći problem bekovske pozicije gdje su desno P .Zabaleta i G. Mercado po meni dva najbolja izbora, a lijevo M. Rojo i C. Ansaldi. Stoperi koje sam spominjao su E. Garay, N. Otamendi, M. Musacchio i F. Fazio. Nadalje, za posljednju utakmicu protiv Bolivije među šest veznih igrača bila su pozvana dvojica iz argentinske lige i jedan iz meksičke te je i ovdje bilo nekoliko neshvatljivih izostanaka. Osim J. Mascherana i L. Biglie koji bili suspendirani, neshvatljivo je da među pozvanima nisu bili J. Pastore ili dva mlada igrača M. Kranevitter i L. Paredes s kojima bi argentinska veza imala sasvim drugačije naličje. U napadu je izbor igrača i donekle logičan. Osim podatka da Icardi nije dio reprezentacije što sam već dijelom objasnio u prethodnom odlomku i da protiv Bolivije u ekipi nisu bili Messi, Higuain i Lamela iz opravdanih razloga, društvo Agueru i Dybali su u napadu pravili  izvjesni L. Alario iz River Platea i „Kinez“ Lavezzi i to u trenutku kada je svoje mjesto na popisu sigurno trebao imati N. Gaitan iz madridskog Atletica. Sve kadrovske stvari sam pretočio u jednu 4-3-3 formaciju (http://i.imgur.com/xr3qOaD.png) koja izgleda izuzetno jako, ali pod Bauzom, čak i da se poklopilo da su svi zdravi i dostupni, ovakvo što na terenu nismo mogli viđati.

Zaključak

I nakon više od 1000 riječi u ovoj analizi želim reći svoju poantu. Razlog loših rezultata Argentine nije ništa drugo nego loša selekcija igrača. Oni ne iskorištavaju sav potencijal koji imaju na raspolaganju i zato i jesu u poziciji da im je upitan odlazak u Rusiju. Ako ti veznu liniju drži igrač iz meksičke lige dok igrači PSG-a, Rome ili Valencije utakmicu gledaju kod kuće onda ništa drugo niti ne možeš očekivati.

Edgardo Bauza je bivši, što slijedi za "Gaučose"?
Ne vjerujem da je iti jednom ljubitelju nogometa promaknula vijest da Edgardo Bauza više nije izbornik Argentine. Nakon samo 251 dana, sada već bivši šef argentinske nogometne selekcije nije u sedlu čime je postao trener s najkraćim stažom na klupi plavo-bijelih u posljednje 43 godine, a najzahvalniji za to će mu biti Gerardo Martino (ujedno i njegov prethodnik) kojega se ovime skinuo s tog neslavnog trona. Zanimljiva je i statistika Bauze na klupi Argentine. Reprezentaciju je vodio samo 8 utakmica, svih 8 u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. godine. Četiri kod kuće, četiri na strani. Kod kuće ima vrlo dobar ...
Edgardo Bauza je bivši, što slijedi za "Gaučose"?
Ne vjerujem da je iti jednom ljubitelju nogometa promaknula vijest ...

Respekt: Losovius, sthagon,

odlicno. ovo je samo trebalo razbiti u nekoliko analiza. jedna o trenerima, druga o izboru igraca, itd. - sthagon, 14.4.17. 9:57, 0 1 0
06/2015
Može li Siniša Mihajlović vratiti AC Milan na stare staze slave?

Kao navijač Milana, svake godine ponovo u meni tinja nada da će se sedmerostruki osvajač Lige prvaka vratiti tamo gdje mu je mjesto, u svjetskom vrhu. Ove godine razloga za tu nadu ima dosta više nego protekle dvije-tri. Zašto? Jednostavno, novi kapital kojeg je u klub donio Bee Taechaubol kupivši 48% dionica kluba sigurno će donijeti barem nešto dobroga ovom klubu tim više što se zna da iza ovog brokera stoji koporacija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i jedna kineska banka. Znači, novac dolazi iz sredina gdje ga sigurno ima.

Konačni pad Milana počeo je 2009. godine kada su klub napustile 3 ikone: Paolo Maldini, Carlo Ancelotti i Kaka. Ne zna se tko je više falio klubu nakon toga. Kapetan i neizmjerni autoritet i vođa Maldini, odlični taktičar i motivator Ancelotti ili najbolji igrač Kaka. Od tada klub je, istini za volju, osvojio 2 trofeja - Scudetto i Superkup 2011. godine, ali treba pogledati kontekst tog uspjeha i tko su bili protivnici. U Inter, iz kojeg je tek otišao Jose Mourinho, je došao Rafa Benitez od kojeg se očekivalo da sa istrošenom ekipom radi čuda kakva je napravio Portugalac, vjerojatno nikad slabiji Juventus i Roma, te totalno nekompetitivni Napoli i Fiorentina. Jednostavno, Milan sa Thiagom Silvom, Ibrahimovićem i Robinhom (uz svu plejadu starosjedioca) je bio broj 1. Trener je bio Allegri i, iako je ove godine došao do finala Lige prvaka, on nije pokazivao ništa "veliko", a to se pokazalo već sljedeće sezone kada je Juventus uzeo naslov. Kada su 2012. klub napustili prve violine Ibra i Thiago Silva te svi veterani koji su godinama bili poput simbola ovog kluba i kada je i Allegri dobio prosječnu ekipu, počele su nevolje slične onima koje su kasnije imali i Seedorf i Inzaghi.

Sada dolazi Siniša Mihajlović. Nakon godine i pol igranja pod velikim igračima, ali trenerskim početnicima, napokon dolazi trener sa nešto iskustva iza sebe. Mišljenja sam da je njegova Srbija mogla biti uvod u odlične rezultate srpske reprezentacije, Siniša je u ekipu uveo neke mlade igrača, dosta pomladio ekipu i, kada je trebao početi ubirati plodove toga, dobio je otkaz. Danas vidimo gdje je Srbija. U nikad lakšoj situaciji da se izbori Europsko prvenstvo, oni su već sada gotovo ostali bez te mogućnosti. Da je Mihajlović ostao, uvjeren sam da bi Srbija zaigrala u Francuskoj. Kasnije je preuzeo Sampdoriju i ostvario odlične rezultate sa ekipom u kojoj nema niti jednog igrača koji se posebno ističe.

Može li Siniša Mihajlović vratiti Milan u vrh? Može i vjerujem da hoće, ali opet ostaje pitanje hoće li on biti ta odlučujuća karika u tom povratku. Jer, sa novim novcem u blagajni, Milan će sigurno biti dosta aktivan na tržištu ovog ljeta. Jackson Martinez je praktički dogovoren, moguće je da uskoro i potpiše i službeno potvrdi svoj prelazak, a čini se da je trenutno jedina prepreka tome to što je sa reprezentacijom na Copa Americi i to mu je prioritet. Igračev agent negira dogovor sa Milanom, pokušava javnost uvjeriti da su ponajprije Arsenal i Valencia (nije spominjao imena klubova, ali oni su poznati) još uvijek u igri i da ništa nije gotovo, ali javnost mu baš i ne vjeruje. Drugo vrlo izgledno pojačanje je Geoffrey Kondogbia, veznjak Monaca s kojim je izgleda također većina detalja dogovorena pa se uskoro očekuje i službena potvrda transfera. Po jedno kvalitetno pojačanje (a to J. Martinez i G. Kondogbia sigurno jesu) u napadu i veznom redu će sigurno dići igru Milana na višu razinu, a ako pogledamo i da je Nigel de Jong sve bliže produženju ugovora, ovo bi mogao biti sasvim pristojan vezni red kojemu još samo fali jedan ofenzivni veznjak osim ako Honda ne bude na nivou sljedeće godine uz ove godine odličnog Bonaventuru. Budući da Mihajlović planira igrati u sustavu 4-3-1-2, dio ekipe prema naprijed, vezni red Kondogbia, De Jong, Bonaventura i Honda iza napadača Martineza i Meneza/El Shaarawyja izgledaju puno bolje od prošle sezone i sigurno bolje od Sampdorije, Fiorentine, Torina i Genoe koji su završili ispred Rossonera. Izgleda to bolje i od Intera, Napolija i Lazija, ali oni će se pojačati samo je pitanje koliko.

Budući da je na golu siguran Diego Lopez, ostaje još samo za riješiti obranu. Za poziciju stopera najviše se spominju Mats Hummels, Diego Godin i Aymen Abdennour. Hummels izgleda kao nedohvatljiva meta, ali isto tako nemoguće je 2-3 mjeseca izgledala šansa da Milan potroši ikakav ozbiljan novac na igrača, pa sada vidimo da su čuda moguća. Diego Godin će jako teško napustiti Atletico, ponajviše zbog činjenice da je Miranda blizu Intera, a Španjolci sigurno ne žele u istom prijelaznom roku ostati bez oba standardna stopera. Za kraj, Tunižanin Aymen Abdennour izgleda kao najrealnija opcija. Ovaj stoper Monaca ugodno je iznenadio sve ljubitelja nogometa u protekle dvije godine kako je u Kneževini pa bi, takvim igrama, svakako bio pojačanje. Na prvi pogled je teško reći tko bi mu bio partner u obrani jer se još uvijek ne zna tko sve odlazi tako da ne treba isključiti mogućnost dolaska dva obrambena igrača na San Siro. Boneri i Mexesu istječe ugovor, Alex je na pragu povratka u Brazil, Zapata je na izlaznim vratima tako da ostaju jedino Adil Rami i Gabriel Paletta koji je, otkako je došao iz Parme, ostavio jako dobar utisak na sve koji su pratili igre Rossonera. Desni bek će zauzeti Abate ili De Sciglio, lijevo je Luca Antonelli, ali po javnosti su se pojavile informacija da je Siniša Mihajlović zatražio dovođenje novog lijevog bočnog, a konkretna imena se zasada još nisu pojavila.

Da rezimiramo. Vjerujem da se Milan od sljedeće sezone vraća na mjesta koja barem vode u Europu. Ne želim imati prevelika očekivanja tako da bi me i to zadovoljilo. Ipak, svi očekivaju Ligu prvaka što se lako može dogoditi. Nitko ne zna kakav će biti Napoli nakon što ga preuzme Maurizio Sarri, Roma već dugo ne izgleda uvjerljivo, Lazio će teško ponoviti jednu ovako dobru sezonu, a onda je Milan tu, čeka proboj u prva 3 i povratak u elitu. Tome se svi nadamo. Najvažnije je pokrpati obranu, to je najveći problem ekipe jer tamo ima smiješnih igrača (Zaccardo i Bonera prvi, Mexes se trudi upasti u tu kategoriju).

Kao navijač Milana, svake godine ponovo u meni tinja nada da će se sedmerostruki osvajač Lige prvaka vratiti tamo gdje mu je mjesto, u svjetskom vrhu. Ove godine razloga za tu nadu ima dosta više nego protekle dvije-tri. Zašto? Jednostavno, novi kapital kojeg je u klub donio Bee Taechaubol kupivši 48% dionica kluba sigurno će donijeti barem nešto dobroga ovom klubu tim više što se zna da iza ovog brokera stoji koporacija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i jedna kineska banka. Znači, novac dolazi iz sredina gdje ga sigurno ima. Konačni pad Milana počeo je 2009. godine kada su klub napustile ...
Kao navijač Milana, svake godine ponovo u meni tinja nada ...
Dobar tekst. NAdam se da ćemo nastaviti čitati tvoje analize i u budućnosti - Losovius, 19.6.15. 20:52, 0 0 0
Lijepo navijački sviđa mi se analiza. A što se tiče Hummelsa ne znam šta je njemu u glavi,iskreno mislim da on neće nikamo iz Njemačke. United ga vrbuje već par godina na toj poziciji je deficitaran United,ali ako neće u United nek bar ode u Milan. - mrkino, 19.6.15. 22:09, 0 0 0
Dobra analiza. Ovo je vise preglednog karaktera. Volio bih procitati i nesto fokusirano na samo jedan segment tako da mozes dati vise detalja. Cini se da imas sto za reci na temu Milana. - sthagon, 20.6.15. 8:22, 0 0 0
Martinez ipak ide u Atletico Madrid :/ - HAJDUK2012, 21.6.15. 0:33, 0 0 0
07/2013
Dajmo mašti na volju: kako najbolje potrošiti 100 milijuna eura?

AC Milan - Il Club Piú Titolato al Mondo

AC Milan, nekada klub velike kupovne moći. Sve dobro što se pojavilo na tržištu ovaj klub je mogao kupiti, a crno-bijeli dres nosile su mnoge legende ove igre. Ne tako davno ovaj klub je bio na vrhu Europe. Finale Lige prvaka 2007. godine u Ateni. Tada je Filippo Pippo Superpippo Inzaghi s 2 pogotka srušio Liverpool i omogućio da pred cijelim atenskim stadionom Paolo Maldini digne svoj peti trofej Lige prvaka (!), drugi kao kapetan. Da, za one koji ne znaju, Paolo Maldini osvojio je 5 Ligi prvaka, isti broj titula kao i Bayern i Liverpool u cijeloj svojoj povijesti. Samo Milan i Real Madrid kao klubovi imaju više naslova prvaka Europe. Prvih 11 iz atenskog finala činili su: Dida, Oddo, Nesta, Maldini, Jankulovski, Gattuso, Pirlo, Ambrosini, Kaka, Seedorf i Inzaghi.

Ali, okrenimo se sadašnjosti. Prošlo je 6 godine, a Milan je iz temelja promjenjen. Više ih ne prati epitet "kluba za starce", to je sada jedan novi, pomlađeni Milan. Neki dan sam gledao prosjek godina i Milan je trenutno 6. najmlađa ekipa Serie A.

Čitajući moju analizu vjerojatno ćete pomisliti da sam lud jer ja ne preferiram skupa pojačanja, velika svjetska imena. Dosta dugo igram igru Football Manager i više volim uzeti mladog igrača i od njega napraviti zvijezdu, ali ne ga onda i prodati kao što to nekir rade... Idemo u analizu po pozicijama:

Vratari: Christian Abbiati, Marco Amelia, Gabirel
Abbiati je prvi vratar te igra vjerojatno poslijednju sezonu u profesionalnom nogometu. Amelia je već ovo ljeto kandidat za odlazak, a na prekjučerašnjem Trofeo Timu vidjelo se da Gabriel nije klasa za prvog vratara kluba kao što je Milan.
Ovdje svakako treba pojačanje. Moj izbor bi bio sadašnji vratar Bayer Leverkusena, 21-godišnji Bernd Leno koji bi koštao 9.500.000 €.

Obrana: Mattia de Sciglio, Philippe Mexes, Christian Zapata, Ignazio Abate, Daniele Bonera, Jherson Vergara, Kevin Constant, Luca Antonini, Cristian Zaccardo
"Najtanji" dio ekipe". De Sciglio je veliki potencijal i trajno rješenje za mjesto desnog beka. Tu je i Mexes koji još koju godinu može poslužiti kao stoperski izbor, ali i njega love godine. Zapata mu je bio partner prošle sezone, i to vrlo dobar, ali stoperska pozicija traži veliko ime. Lijevo je Kevin Constant, dobar, ali nije to to.
Znači, u obrani se traži stoper i lijevi bek. Moj izbor za stopera je igrač Porta, Eliaquim Mangala. Spominjalo se da ga traži Jose Mourinho te ga želi dovesti u Chelsea, to valjda nešto znači. Transfermarkt ga procjenjuje na 15.000.000 €. Lijevo dolazi još jedan igrač Porta. Brazilac, 22 godine, vrijedan 16.000.000 €, a ime mu je Alex Sandro.

Vezni red: Sulley Muntari, Kevin-Prince Boateng, Bakaye Traore, Rodney Strasser, Andrea Poli, Riccardo Montolivo, Antonio Nocerino, Bryan Cristante, Urby Emanuelson, Nigel de Jong
Ovdje ima najviše opcija i reklo bi se da je vezni red dobro pokriven. Ali, Traore i Strasser nisu igrači za Milan, Boateng je prošle sezone bio daleko od prave forme tako da bi se i ovdje moglo naći mjesta za pojačanja, pogotovo u fenzivnom dijelu veznog reda.
Tu kao odlično pojačanje vidim igrača Ajaxa, Danca Christiana Eriksena koji bi koštao 18.000.000 €.

Napad: Robinho, Riccardo Saponara, Giampaolo Pazzini, Andrea Petagna, Mario Balotelli, M'Baye Niang, Stephan El Shaarawy
Najbolji dio ekipe. Sve je popunjeno. Trebalo bi se riješiti Robinha i dovesti mu zamjenu. Ja preferiram Adema Ljajića koji košta 12.000.000 €.

Bernd Leno - 9.500.000 €
Eliaquim Mangala - 15.000.000 €
Alex Sandro - 16.000.000 €
Christian Erisken - 18.000.000 €
Adem Ljajić - 12.000.000 €
Ukupno: 70.500.000 €

4-2-3-1: Leno - De Sciglio, Mexes, Mangala, Alex Sandro - De Jong, Montolivo - Ljajić, Eriksen, El Shaarawy - Balotelli
4-3-1-2: Leno - De Sciglio, Mexes, Mangala, Alex Sandro - Montolivo, De Jong, Poli - Eriksen - Balotelli, El Shaarawy

AC Milan - Il Club Piú Titolato al Mondo
AC Milan - Il Club Piú Titolato al Mondo AC Milan, nekada klub velike kupovne moći. Sve dobro što se pojavilo na tržištu ovaj klub je mogao kupiti, a crno-bijeli dres nosile su mnoge legende ove igre. Ne tako davno ovaj klub je bio na vrhu Europe. Finale Lige prvaka 2007. godine u Ateni. Tada je Filippo Pippo Superpippo Inzaghi s 2 pogotka srušio Liverpool i omogućio da pred cijelim atenskim stadionom Paolo Maldini digne svoj peti trofej Lige prvaka (!), drugi kao kapetan. Da, za one koji ne znaju, Paolo Maldini osvojio je 5 Ligi prvaka, isti broj titula ...
AC Milan - Il Club Piú Titolato al Mondo
AC Milan - Il Club Piú Titolato al Mondo AC ...

Respekt: 22_Lunatics,

ne znam zasto bi bio lud :D za sve ove igrace i ja bi potpisao dolazak u milan, ali mislim da si ovih 30 milja jos mogao spiskati :))), te si mogao malo dublje uci u temu! FORZA MILAN! - 22_Lunatics, 26.7.13. 18:56, 0 0 0
02/2013
Jesu li se Rossoneri vratili na stare staze?

Možete mi svašta pričati, u mnogo toga me uvjeravati, ali nikada, baš nikada me nećete moći uvjeriti na Milan ne spada u sami vrh svjetskog nogometa. Možda ih danas rezultati ne služe kao prije (no, o tome u nastavku teksta), ali pogled na njihovu vitrinu sa trofejima ledi krv u žilama. Dovoljno je reći da su Ligu prvaka osvojili sedam puta u čemu je bolji samo Real Madrid, no dodajmo tome i podatak od 18 internaciolanih trofeja (svi trofeji osim Serie A, TIM Cup-a i Supercoppa Italiana) gdje su izjednačeni sa Bocom Juniors na vrhu ljestvice dovoljno vam govori.

Kroz povijest ekipa Milana imala je zadivljujuće generacije. Sjetimo se samo pedesetih godina prošlog stoljeća i fantastičnog švedskog trojca Gre-No-Li (Gunnar Gren, Gunnar Nordahl i Nils Liedholm), pa zatim nizozemski trojac u sastavu Ruud Gullit, Frank Rijkaard, Marco Van Basten, trojca s kojim je Milan '89. i '90. uspio obraniti naslov Lige (tada Kupa) prvaka, a ubrzo je došla i generacija '94. koja je proglašena najboljmom noogmetnom ekipom ikada, a koja je u epskom Atenskom finalu Lige prvaka razbila Barcelonu. Sjetimo se da je veliki Paolo Maldini u ovom klubu igrao punih 25 godina. E pa ima tu nešto više od ljubavi prema Rossonerima.

Nakon što je Italija 2006. osvojila Svjetsko prvenstvo počeo je pad talijanskog nogometa. Problemi sa namještanjem utakmica bacili su ljagu na Serie A, a crveno-crni su ipak uspjeli isploviti na površinu i 2007. uzeti Ligu prvaka. I to po sedmi put u povijesti. No, Berlusconijevi politički apetiti zanemarili su nogomet. Milan je i dalje bio tu, u vrhu, ali nikada na samom vrhu. Dovedeni su Ronaldo i Ronaldinho, velika imena, no navijači Milana (kakav sam i sam) bi ipak poželjeli da su se ti transferi dogodili 4-5 godina prije. Milan više nije bio isti. Bilo je tu bljeskova na iskustvo kao npr. pobjeda na Santiago Bernabeu 2009., ali godini, zasićenost ili što već su polako stigli na naplatu. Ljeto 2010. pružilo je nadu navijačima. U klub su stigli Zlatan Ibrahimović i Robinho, Milan je imao, na papiru, najbolji napad lige te je na kraju stigao i taj sedam godina očekivani naslov prvaka Italije. Na kraju sezone San Siro je napustio Andrea Pirlo i nakon nekoliko uvodih kola nove sezone kritičari milannskog kluba su počeli na sva zvona razglašavati kako je puštanjem Pirla Milan jednostavno prepustio naslov Juventusu. No, uvjeravam vas. Odlaskom Pirla Milan nije mnogo izgubio. Sustav igre koji je preferirao Allgeri i koji je, moramo priznati, donio naslov Pirlu nije dopuštao da pokaže sve što zna za razliku od takičke postavke Antonia Contea. I protiv takvog Juventusa Milan se sve do 37. kola borio za naslov, ali je poraz od Intera i matematički ugušio sve šanse.

Renesansa dolazi prošlo ljeto. Klub su napustila dvojica najboljih igrača Zlatan Ibrahimović i Thiago Silva sa opravdanjem da su preveliki teret za proračun Milana. No to nije sve. Otišli su i mnogi pripadnici stare garde: Nesta, Zambrotta, Gattuso, Seedorf, Inzaghi. Milan je izgubio time identitet. Još je nakon svega toga Antonio Cassano pljunuo u lice klubu koji je bio uz njega dok je ovaj imao velike zdravstvene probleme te prešao u Inter u zamjenu za Pazzinija. Berlusconi, Galliani i ostatak vodstva kluba pojasnili su da je pred klubom nova era. Klub se okreće mladim igračima i za sada s time uspjeva. Na početku sezone Milan se dosta "tražio", bilo je tu jako loših rezultata, Allegri je bio pod pritiskom s kakvim se valjda više nikada u karijeri neće susresti, klub je bio u zoni ispadanja. No sada, sredinom veljače Rossoneri su tu, samo 3 boda od mjesta koji vodi u Ligu prvaka. Stephan El Shaarawy je odjednom eksplodirao, postao udrana igla ekipe te drugi strijelac prvenstva. Potvrda ispravnog puta. Zar ne?

No vjerojatno najveću buru u svemu tome izazvao je povratak Maria Balotellija na Apeninski poluotok. Milanom napad El Shaarawy - Balotelli - Niang na ovim je prostorima već prozvan Šabani (Sha-Ba-Ni), a uspije li se Super Mario smiriti Rossoneri imaju zasigurno najpotentiniji napad na planeti čiji članovi zajedno imaju 60 godine, a ne 100 kako smo do sada navikavali gledati. U vezi igraju neizostavni Montolivo, mozak ekipe i glavni pokretač svih akcija, zatim De Jong koji će, kada se vrati sa oporavka od ozlijede, zauzeti mjesto glavnog destruktivca te jedan od trojca Boateng-Nocerino-Flamini. Boateng je sigurno ovdje prvo ime no loše partije nisu mu dobra preporuka, a zbog problema sa rasizmom već je razmišljao o odlasku. U formi kakvoj je bio prošle sezone nije niti Antonio Nocerino, ali zato Francuz Flamini pokazuje najbolje pratije od kada je 2008. stigao u Italiju. I dok se taj dio još može "prožvakati" obrana stvara najveće probleme. Lijevo se ustalio Kevin Constant igrač koji je u Milan došao kao ofenzivni vezni i čija kupovina niti jednom navijaču Milana u tom trenutku nije bila jasna no njegovo prebacivanje na poziciju lijevog bočnog ispostavilo se kao pun pogodak posebice znao li da je ta pozicija nezacjeljena rana Milana još od odlaska Maldinija. Na desnoj strani isto tako ne bi trebalo biti problema. Za sada je prvi izbor Ignazio Abate no on igra po sistemu toplo-hladno dok na klupi sjedi mladi izdanak domaće škole Mattia De Sciglio pred kojim je blistava budućnost. Zato su problem stoperske pozicije. Tandem Mexes - Zapata je sigurno najbolje što Milan ima pogotovo kada znamo da na klupi sjede Bonera i Yepes, dvojac koji na terenu izgleda kao da ih je netko operirao od nogometa. Dakle, gore spomenuti Francusko-Kolumbijski dvojac je najbolje što Milan ima no to ipak nije za najveće domete. Barem jedan, ako ne i dvojica novih stopera bi trebali biti dobro rješenje. A spominu se mnogi, u prvom redu Dede (Vasco), Astori (Cagliari) i Ogbonna (Torino). I na golu uskoro možemo očekivati novo ime. Christian Abbiati igra svoju poslijednju ili pretposlijednju sezonu u Milanu, a na Marca Ameliju se klub ne može osloniti. Nova lica naziru se u vlastitim redovima u vidu mladog Brazilca Gabriela dok je drugi pick sadašnji vratar Pescare koji e u vlasništu Genoe, Mattia Perin.

I na kraju ovako dugačkog teksta ostaje mi da napišem zaključak. Milan je krenuo u projekt pomlađivanja ekipe i to im za sada ide vrlo dobro. Slijedećeg prijelaznog roka možemo očekivati još neko mlado i vrlo perspektivno ime koje će sigurno pojačati ekipu, a možemo očekivati i neka imena iz Primeravere. Govori se kako bi i 15-godišnji Hachim Mastour uskoro mogao početi trenirati sa prvom ekipom.

Za novi početak
Možete mi svašta pričati, u mnogo toga me uvjeravati, ali nikada, baš nikada me nećete moći uvjeriti na Milan ne spada u sami vrh svjetskog nogometa. Možda ih danas rezultati ne služe kao prije (no, o tome u nastavku teksta), ali pogled na njihovu vitrinu sa trofejima ledi krv u žilama. Dovoljno je reći da su Ligu prvaka osvojili sedam puta u čemu je bolji samo Real Madrid, no dodajmo tome i podatak od 18 internaciolanih trofeja (svi trofeji osim Serie A, TIM Cup-a i Supercoppa Italiana) gdje su izjednačeni sa Bocom Juniors na vrhu ljestvice dovoljno vam govori. Kroz ...
Za novi početak
Možete mi svašta pričati, u mnogo toga me uvjeravati, ali ...

Respekt: macor123, Sopeso, rakovac,

Mislim da nema osobe koja bi se smatrala poznavateljem nogometa a da bi pomislila da Milan nije veliki klub. Osim ovoga što si naveo, u Milanu se dogodila jedna od najvećih taktičkih revolucija i zato nama hipsterima nema do Sacchijevog Milana. - Losovius, 13.2.13. 9:53, 0 0 0
Samo za kraj; Milan je možda i najveći europski klub, ali činjenica ostaje da su dobar dio utakmice ove sezone odigrali ispod svake razine, zapravo - jadno... - Losovius, 13.2.13. 9:53, 0 0 0
02/2013
Neymar - genije koji se mora potvrditi?

U potpunosti se slažem sa ovim naslovom. Ovaj igrač u brazilskoj ligi pruža magične partije te pokazuje kako bez problema može stati u rečenicu sa najboljima. No, ipak postoji ono vječito "ali". I danas kada se rade usporedbe između Pelea i Maradone neizostavna stavka pod Brazilca pod rubrikom "minus" je to što se nije okušao u nekoj od europskih liga. Dobro, brazilska liga tada nije previše zaostajala za najjačim europskim ligama, ali Europa je Europa.

Prema tome, mislim da Neymar ima ogroman talent, ali kada ga potvrdi u Europi, tek tada ćemo ga moći staviti u TOP3 zajedno sa Messijem i Ronaldom. Do tada, mislim da je nezahvalno raditi takve usporedbe ponajviše iz poštovanja prema gore spomenutom dvojcu jer dok njih dvojica paraju mreže najvećih svjetskih klubova i u najvećim derbijima dokazuju svoju kvalitetu, Neymar igra protiv nekakvih Nautica, Ponte Prete, Coritibe ili u Copa Libertadores gdje su najjači klubovi neki tipa Boca Juniors, Universidad de Chile i brazilski Corinthians, Sao Paulo... Moramo priznati, te klubove bi svaki europski velikan, protiv kojeg Messi i Ronaldo pokazuju svoju vrijednost, uz pola muke progutao za doručak.

Zaključak onoga što sam htio reći može svesti na: „Neymar je neosporivo jedan od najvećih svjetskih talenata, "neizbrušenih dijamant" kojeg će klub koji ga uspije dovesti imati priliku dodatno "izbrusiti" te ga učiniti jednim od najvećih ikada. A možda i on kao i mnogi drugi padne nakon dolaska u Europu i na kraju ne opravda očekivanja“.

Neymar - genije koji se mora potvrditi?
U potpunosti se slažem sa ovim naslovom. Ovaj igrač u brazilskoj ligi pruža magične partije te pokazuje kako bez problema može stati u rečenicu sa najboljima. No, ipak postoji ono vječito "ali". I danas kada se rade usporedbe između Pelea i Maradone neizostavna stavka pod Brazilca pod rubrikom "minus" je to što se nije okušao u nekoj od europskih liga. Dobro, brazilska liga tada nije previše zaostajala za najjačim europskim ligama, ali Europa je Europa. Prema tome, mislim da Neymar ima ogroman talent, ali kada ga potvrdi u Europi, tek tada ćemo ga moći staviti u TOP3 zajedno sa Messijem ...
Neymar - genije koji se mora potvrditi?
U potpunosti se slažem sa ovim naslovom. Ovaj igrač u ...

Respekt: avlado, Lwave,

Slažem se: Losovius,

Previše možda ovo možda ono."Možda" si treba zauzet konkretniji stav?:) - Lwave, 11.2.13. 22:24, 0 0 0
09/2012
Vraća se 3-5-2 – ali nije to onaj Ćirin...

Promjene u formaciji ili sustavu igre su nešto što se događa od kada nogomet postoji i što će postojati u budućnosti. Razlozi takvih odluka, rekao bih, najviše leže u mogućnostima koje trener ima u svome kadru.

Što se tiče formacije 3-5-2 ona se u poslijednje vrijeme na velika vrata vraća u svijet nogometa. Doduše, to je vrlo izmjenjena verzija one klasične 3-5-2 formacije koju smo gledali u režiji Ćire Blaževića na Svjetskom prvenstvu 1998., ali formacija je formacija i prije i sada ime joj je isto 3-5-2.

Najbolji primjer ove formacije u današnjem nogometu daje aktualni prvak Italije Juventus. Ključ ove formacije leži u izuzeznosti bekova koje u ekipi "Stare dame" čine Lichsteiner desno odnosno De Ceglie lijevo. Njihova uloga je da šire igru čime se u protivničkoj obrani stvaraju rupe koje napadači i ofenzivno orijentirani veznjaci odlično koriste kod postizanja golova. Ipak, bekovi imaju i veliku ulogu u obrambenom dijelu igre čime se ova formacija katkada pretvara u 5-3-2.
Također, sopmenuta formacija sa 3 stopera daje mogućnost za povratak još jedne izumrle role - libera. Mathias Sammer klasičan je primjer takvog igrača koji na terenu stoji najbolže svome vrataru te od njega počinju svi napadi. Nešto slično smo gledali na Europskom prvenstvu u režiji Italije gdje je tog zadnjeg čovjeka igrao Daniele De Rossi koji inače nije stoper, ali djeluje između obrane i veznoga reda kao jedna vrsta playmakera, a budući da je odličan i u oduzimanju lopte savršen je za libera.

Kada uspoređujemo Ćirinu i Cicinu Hrvatsku možemo reći da formacijski imaju dosta sličnosti. Brončanu trojku u obrani činili su Šimić, Štimac i Bilić dok su kod Cice to bili ponovo Šimić ovaj puta uz Roberta Kovača i Josipa Šimunića. Te misteriozne bekove kod Ćire u činili Stanić i Jarni, dok su kod Cice to bili Srna i Babić. Tako postavljeni bočni igrači uvjetovali su postavu u sredini. Sa jedne strane Jarni poznat kad igrač koji igra u obrani dok je sa druge stajao Stanić koji sa obranom nije imao prevelike veze. Njegovi odlasci naprijed ostali su pokriveni od strane Zvonimira Solde koji je igrao kao defanzivni vezni. Kod Cice smo imali 2 defanzivna vezna, Tudora i Niku Kovača što je Srni i Babiću davalo potpunu slobodu prema naprijed.

Pogledamo li bolje uočit ćemo da se formacija 3-5-2 pnovopočela pojavljivati i to pretežito u Italiji. Već od prije varijacije na taj sustav igre imaju Napoli i Udinese koji često znaju iznenaditi velike ekip svojim igrama. Nakon dolaska Antonija Contea ekipa Juventusa je preporođena u baš toj formaciji dok je i reprezentacija Italije u 3-5-2 sustavu fantastično odigrala prij dvije utakmice na Europskom prvenstvu protiv Španjolske i Hrvatske.

ZvoneBoban o Vraća se 3-5-2 – ali nije to onaj Ćirin...
Promjene u formaciji ili sustavu igre su nešto što se događa od kada nogomet postoji i što će postojati u budućnosti. Razlozi takvih odluka, rekao bih, najviše leže u mogućnostima koje trener ima u svome kadru. Što se tiče formacije 3-5-2 ona se u poslijednje vrijeme na velika vrata vraća u svijet nogometa. Doduše, to je vrlo izmjenjena verzija one klasične 3-5-2 formacije koju smo gledali u režiji Ćire Blaževića na Svjetskom prvenstvu 1998., ali formacija je formacija i prije i sada ime joj je isto 3-5-2. Najbolji primjer ove formacije u današnjem nogometu daje aktualni prvak Italije Juventus. Ključ ...
ZvoneBoban o Vraća se 3-5-2 – ali nije to onaj Ćirin...
Promjene u formaciji ili sustavu igre su nešto što se ...

Respekt: kuevi,

05/2012
Tko su prvi igrači u izlogu iz liga Petice?

Prije nego što sa vidio ovu tribinu pročitao sam članak na tportalu. Prvo što sam uočio nakon prelaska preko svih igrača je da su gotovo svi od 12 navedenih igrača ofenzivno orijentirani, tek se De Rossi (zadnji vezni no zna otići naprijed) te Gareth Bale (ofenzivni bek/krilo) mogu podičiti da znaju kako u obrani.

Svi do jednoga su odlični igrači svjetske klase. Također o svakom imam svoje mišljenje:
1. LUKA MODRIĆ/GARETH BALE (Tottenham)
Ne traži ih džaba pola Europe. Riječ je o fenomenalnim igračima. Po vašoj ili čijoj već analizi Modrić vrijedi 39 milijuna eura. Ne vjerujem da je baš toliko, al neka. Njegova cijena na ovoljetnom šopingu uvelike će ovisiti i o njegovom nastupu na predstojećem Euru. Dobar nastup bi ga mogao vinuti u visine, a podbačaj ipak dovesti u pitanje njegovu svjetsku kvalitetu jer svjedoci smo da i u poslijednej vrijeme niti u Totenhamu nije na zavidoj razini. Na razini od prije pola godine nije niti Bale. I on je potonuo zajedno sa Tottenhamom, no njegova kvaliteta nije upitna. On, za razliku od Modrića, neće nastupiti na Euru te će njegova cijena ovisiti samo o ovoj sezoni u Premiershipu. Tottenham će ih, zasigurno, željeti zadržati obojicu, no Modrić je vrlo blizu odlasku.

2. MARIO GÖTZE/SHINJI KAGAWA (Borussia Dortmund)
Dvojac sa dosta zasluga za Dortmundov obranjen naslov. Obojica igraju na istoj poziciji, ofenzivnog veznjaka te jednako dobro kreiraju napada žutih. Što je tiče njihovih šansi za odlazak tu je situacija različita. Götze je dijete Dortmunda te ga uz taj klub veže nešto više od ugovora koji ističe za 4 godine. Na Westfalenstadionu mu je odlično te nema potrebu za promjenom sredine. Sa Japancem je drugačija stvar. On će ovo ljeto gotovo sigurno promjeniti klub budući da njegov ugovor ističe za godinu dana i nema ga namjeru produžiti pa je Borussiji ovo poslijednja šansa da ga unovči. Prvi u redu za njegov potpis stoji Manchester United iako je interes za ovog playmakera pokazao i Milan.

3. EDINSON CAVANI (Napoli)
Urugvajski napadač je, uz Hamšika i Lavezzija, najbolji igrač kluba iz grada podno Vezuva. Ove sezone svojim golovima doveo je klub do osminefinala Lige prvaka nakon dugog niza sušnih godina. Također, drži Napoli na 3. mjestu Serije A, posljednjem koje vodi u Ligu prvaka. Ne uspije li se Napoli na kraju kvalificirati u to natjecanje njegov odlazak je poprilično izvjestan, a kao prvi u redu za potpis ovoga igrača stoji Chelsea, no ni Juventus nije imun na njegove igre.

4. FERNANDO LLORENTE (Athletic Bilbao)
Athletic Bilbao je ove godine dogurao do finala Europske Lige, a najzaslužniji za to je svakako ovaj visoki napadač. Igrač kojega bi svaki trener poželio u svojoj ekipi. No, Bilbao je poznat po tome da ne pušta lako svoje igrače tako da možemo biti sigurni kako ćemo ovog targeta i slijedeće sezone gledati u dresu kluba iz Baskije.

5. EDEN HAZARD (Lille)
Igrač koji je prošle sezone Lilleu donio naslov francuskog prvaka ove godine nije mogao sve sam no njegov talent je i dalje vidljiv. Cijena ovog Belgijca je paprena, no Manchester United bi ga rado vidio u svojim redovima.

6. STEVAN JOVETIĆ (Fiorentina)
On je zadovoljan u Fiorentini i nije igrač koji traži odlazakmiako je i sam svjestan da bi prelazak u veći klub bila dobra odluka u njegovom napretku. Ponuda mu ne manjka, traže ga svi najbolji talijanski klubovi tako da, ako odluči otići, u pronalasku novoga kluba imao bi samo slatke brige.

7. SEBASTIAN GIOVINCO (Parma)
Giovinco je ove sezone uvjerljivo najbolji igrač Parme. Juventus drži polovicu ugovora ovoga mladog igrača te je najrealnija i najsigurnija opcija za prelazak. U Torinu bi Conte sigurno našao mjesto za njega budući da je odlazak Del Piera sve izvjesniji.

8. ROBERTO SOLDADO (Valencia)
Ne oporavi li se Villa do Eura Soldado će u Poljskoj i Ukrajini moći pokazati svu raskoš svoga talenta. Igrač koji je doašo u Valenciju baš kao zamjena za Villu odmah se prometnuo u vođu. Odluči li otići kupaca neće manjkati.

9. DANIELE DE ROSSI (Roma)
Od svih ovih 12 igrača na listi, za De Rossija se jedinog može reći da sigurn neće napustiti klub. Dijete "Vučice" ovdje je već dugi niz godina te je najavio kako bi u Rimu volio završiti karijeru. Siguran naslijednik Tottija sa kapetanskom vrpcom oko ruke nakon što se ovaj odluči povući.

10. OLIVIER GIROUD (Montpellier)
Francuski napadač vodi Montpellier do gotovo sigurnog prvog naslova prvaka u povijesti kluba. Uz njega, na ovu listu bi se moglo uvrstiti i marokansko krilo Younes Belhanda koji također ove sezone pruža zavidne partije. Nastupi li na Euru cijena bi mu mogla otići u nebesa.

ZvoneBoban o Tko su prvi igrači u izlogu iz liga Petice?
Prije nego što sa vidio ovu tribinu pročitao sam članak na tportalu. Prvo što sam uočio nakon prelaska preko svih igrača je da su gotovo svi od 12 navedenih igrača ofenzivno orijentirani, tek se De Rossi (zadnji vezni no zna otići naprijed) te Gareth Bale (ofenzivni bek/krilo) mogu podičiti da znaju kako u obrani. Svi do jednoga su odlični igrači svjetske klase. Također o svakom imam svoje mišljenje:1. LUKA MODRIĆ/GARETH BALE (Tottenham)Ne traži ih džaba pola Europe. Riječ je o fenomenalnim igračima. Po vašoj ili čijoj već analizi Modrić vrijedi 39 milijuna eura. Ne vjerujem da je baš toliko, al ...
ZvoneBoban o Tko su prvi igrači u izlogu iz liga Petice?
Prije nego što sa vidio ovu tribinu pročitao sam članak ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.