baiso

U SS-a na "baisolinho" uplati donaciju/ Jer od respekta nemam satisfakciju
Reputacija
5
Bodova
188
Analiza
190
Ocjena
1188
Anketa
877
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

25.09.
Surfin USA...

Ako vjerujete u karmu ili nešto vrlo slično tome, onda znate kako se ljudi vrlo često, jer imaju zlobnu narav, raduju kada ona nekoga sustigne jer je učinio nešto loše . No, postoji i drugi scenarij, ljudima manje zanimljiv, kada karma nekoga nagradi.

U ovom slučaju, karma je nagradila Russella Westbrooka koji je iskusio jednu od najvećih izdaja koju igrač na profesionalnoj, a opet s druge strane na tako osobnoj razini može iskusiti. No, za razliku od mnogih drugih igrača, pa i onog najboljeg na planeti, Russ, kako ga mi ovdje na tribini odmila volimo zvati, nije svakodnevno obilazio svojeg GM-a cmizdreći kako nema dovoljno dobre igrače s kojima se može natjecati na najvišem nivou nego je umjesto toga odlučio uzeti stvari u svoje ruke i odigrati muški sezonu koja je uslijedila žrtvujući se maksimalno za svoju momčad. Na kraju se uspostavilo da je to bila jedna od najboljih sezona koju je jedan individua ikad imao, a ta energija, kompetitivnost i srčanost ili kako bi Mac316 rekao – dišpet, davale su cijeloj ekipi jedan identitet borbene grupe igrača koja je bila spremna potući se sa svima, ma koliko im male šanse za pobjedu bile. Takva je i uostalom publika u OKC-u, samoprozvanom Loud Cityju. Nije stoga ni čudno da je Westbrook dobio nadimak 'Brodie' što bi se na naški moglo prevesti kao car ili kralj, ali u onom prenesenom smislu.

Paul George i Carmelo Anthony su dakle ta nagrada Russellu Westbrooku, igrači s kojima se ponovno može napasti one najbolje, igrači s kojima je njegov OKC ponovno contender. I ne samo to, oni su konačno netko tko može srušiti ovakve Warriorse. Neću reći da će osvojiti naslov, ali ću reći kako su jako dobar bet i kako bih, da imam pare, stavio pokoju kunu više na njih (ako ste u supersporta slobodno mi uplatite na account „baisolinho“). Zašto?

Jer su postali ekipa s tri superstar igrača, ne all-star, nego superstar igrača. Westbrook to neupitno jest, Paul George isto, pitate se je li to i 33-godišnji Carmelo Anthony? Apsolutno jest. Kada je u ljeto u kojem je Ohio ponovno slavio povratak svojega kralja Carmelo odlučio ostati u New Yorku i sklopiti jedan od jačih ugovora u ligi, sam je pristao da ostaje u Carstvu košarkaške nesreće, prijestolnici iracionalnosti, školskom primjeru organizacijskog kaosa – New York Knicksima. Okružen levatima na parketu, slušajući gunđavu ženu koja se prijeti papirima za rastavu kod kuće i nekad genijalnog trenera i igrača, sad starog i pomalo shizofrenog generalnog menadžera na poslu, i oni najposvećeniji košarci i natjecanju izgubili bi volju, a kako onda ne bi i Melo. Zato mu je i kroz godine pala vrijednost na tržištu, zato se i čini kao da Melo više nije onaj stari. No, on će to nesumnjivo ponovno biti.

U OKC-u ga ne čeka glamur jednog velikog grada, čeka ga pripizdina u kojoj nema što drugo raditi doli igrati košarku i natjecati se na najvećem mogućem nivou. Ako je jedan JR Smith po odlasku iz NYC-ja u Cleveland doživio upravo takvu transformaciju, onda će to doživjeti i Anthony. Mnogi tvrde kako su najbolji dani iza Mela, no to nije točno. Carmelo Anthony je najjači isolation scorer današnjice. Mnogi igrači poput Kobeja ili Paula Piercea vam mogu potvrditi da im je upravo čuvanje njega bio najteži obrambeni zadatak u ligi. Kada ste prirodni scorer koji se prvenstveno oslanja na finoću svojih poteza, a ne na snagu vlastitog tijela, onda vam je rok trajanja na najvišem nivou u NBA-ju znatno duži. Upravo je to slučaju kod Mela.

Dakle, OKC ima tri superstar igrača u svojoj ekipi. Tri nenadjebiva igrača koji mogu dobiti svakoga u ovoj ligi u jednoj playoff seriji. No, mnogi im to neće htjeti priznati sve dok se iduće godine sami ne uvjere u to. Kemija momčadi, famozna 'jedna lopta, a njih trojica', nepostojeći sustav igre, komplementarnost velikog trojca i ostalo znače samo jedno – ovaj OKC Thunder nije ekipa koja će u regularnoj sezoni silovati razne Brooklyne, Magice, Lakerse obarajući pritom sve rekorde, nego je ekipa koja će s pristojnog drugog, trećeg ili četvrtog mjesta ući u playoff i tek tamo pokazati koliko je opasna. Razlog tomu je istinska košarkaška ružnoća koju Thunder bez obzira na broj superstar igrača prezentira , a koja u novonastaloj situaciji i nije toliko loša. Dvije i pol akcije koje je dosad Oklahoma igrala i dalje će ostati iste, samo s drugim akterima. Prema tome, govoriti o nekakvim problema s neuigranošću Russ – PG – Melo trojca je suluda jer oni ustvari ni nemaju što uigravati. Sistem je to koji u svojoj jednostavnosti nastoji maksimalno iskoristiti individualnu klasu svojih najboljih igrača. Te najbolje igrače okružite s defanzivnim specijalistima Robersonom i Adamsom i dobili ste finu petorku koja je kompetitivna na obje strane parketa. Potencijalni problemi sa širinom rješavati će se tijekom sezone, no budite uvjereni da će u svakom trenutku jedan od velike trojice biti na parketu. Uostalom, ako je na nešto novopečeni BIG3 navikao, onda je to da igraju sami protiv svih.

Laveta doniraj. 

Svi ostali, još jednom da ponovim: account "baisolinho", primam sve donacije.

Toliko od mene.

JoHayes ih nije volio
Ako vjerujete u karmu ili nešto vrlo slično tome, onda znate kako se ljudi vrlo često, jer imaju zlobnu narav, raduju kada ona nekoga sustigne jer je učinio nešto loše . No, postoji i drugi scenarij, ljudima manje zanimljiv, kada karma nekoga nagradi. U ovom slučaju, karma je nagradila Russella Westbrooka koji je iskusio jednu od najvećih izdaja koju igrač na profesionalnoj, a opet s druge strane na tako osobnoj razini može iskusiti. No, za razliku od mnogih drugih igrača, pa i onog najboljeg na planeti, Russ, kako ga mi ovdje na tribini odmila volimo zvati, nije svakodnevno obilazio svojeg ...
JoHayes ih nije volio
Ako vjerujete u karmu ili nešto vrlo slično tome, onda ...
...nisu Melu dali šansu da bude bilo što drugo od volume scorera jer su mu slagali takve ekipe i praktički ga silovali da igra hero ball. Prošle sezone, čak i u narušenim odnosima, Melo je prilično sudjelovao u promociji Porzingisa, teško da se... - Mac316, 26.9.17. 8:05, 0 0 0
može reći da je gušio. Ne vidim razlog zašto misliti da u franšizi koja ga je od prvog dana okružila ekipom za pobjeđivanje, Melo ne može postati dio sustava, da je htio i dalje glumiti Boga, imao je no trade clause i mogao je ostati u NY - Mac316, 26.9.17. 8:06, 0 0 0
Melo i George sigurno nisu superstari. Melo je mozda to po marketinskom statusu ali igrackom nikako. Superstarovi su igraci koji mijenjaju tok utakmice na obe strane parketa - Essien1950, 26.9.17. 12:13, 0 0 0
Po tvojem opisu Westbrook onda nije superstar, a George jest. Melo je definitivno diskutabilan, ali zato smo sin Mac i ja naveli razloge zašto i njega smatramo superstarom ili zašto će se on opet vratiti na tu razinu jednom kad zaigra u OKC-u. - baiso, 26.9.17. 15:51, 0 0 0
Westbrook je igrac oko kojeg mozes radit napadacki sistem. Takvi su jos Harden, Curry i Westbrook. Svi ostali superstarovi su nemani u oba smjera s tim da su naravno Lebron, Durant i Leonard razina vise jer rade ogromnu razliku u oba smjera - Essien1950, 28.9.17. 15:53, 0 0 0
14.09.
Trebamo li uzeti Amerikanca playa?

Kao što mi, zagriženi navijači Hajduka vrlo dobro znamo, ne postoji tema vezana uz sport koju ne možemo povezati s dragim nam i voljenim klubom, pa tako ni ova tema nije iznimka. Prije nekoliko mjeseci jedan je novinar na svojem facebook profilu napisao kako 'socios model' u usporedbi s vlasništvom 'jednog gazde' možda i nije najbolji način na koji se može voditi klub, no najbolji je za Hajduk pritom aludirajući na nerealnost ove druge spomenute opcije. Jednako je tako i s naturaliziranjem stranca na deficitarnoj nam poziciji playmakera. Nije idealna opcija, no zar nam nešto drugo i preostaje?

Na riječi „hrvatska košarka“ bude se vrlo često loša sjećanja dok nam se po glavi motaju razne Rusije, Češke, Senegali, Bosne i Hercegovine koje lagano prelaze u probleme pick and rolla i obrane da bi na kraju konačni zaključak bio gotovo uvijek isti – Hrvatska odavno nema kvalitetnog playmakera.

Kada govorimo o potrazi za sportskim talentima u voljenoj nam zemlji, onda se nekako svi fokusiramo na brojčano stanje konstatirajući kako je nas Hrvata ipak samo četiri i kusur milijuna pa kako iz tako malenog bazena izvući talent koji će jednoga dana biti vrhunski playmaker?! Rekao bih kako je to jedna od onih vječitih laži u sportu kojoj nećemo samo vjerovati već ćemo je i prihvatiti kao svojevrsni aksiom, nešto što je samo po sebi istinito i samim time nepotrebno dokazivanja, poput onog da su penali lutrija.

Čak i ne trebamo ići daleko da bismo dokazali kako je tih četiri i kusur milijuna sasvim dovoljno da se kroz 20 godina izrodi jedan talent za kojim godinama vapimo. Dovoljno je zaviriti u susjednu nam Sloveniju gdje su se u tih 20 godina našla čak dva vrhunska igrača NBA kalibra upravo na poziciji koja je nama toliko deficitarna (svi znate o kome pričam pa ih ne treba posebno spominjati), ili pak u malo nam dalju Litvu. Obje su zemlje s pola milijuna pa do 2 milijuna manje življa to uspjele, no ne i mi. I nije neka 'kvantna fizika' otkriti zašto je tome tako. Čak štoviše, vrlo je lako opisivo u jednoj, no dobro, dvije riječi: „nedostaje sustav“, ta univerzalna sintagma kojom možemo opisati svaki problem u svakom sportu kojim se mi Hrvati bavimo, a dotiče se izravno nadležnih krovnih sportskih institucija u državi koji su sve samo ne ono što bi trebali predstavljati – sustav.

I tako u nedostatku istog u svakom nam sportu nedostaje nešto, a nije da talenta nema. Već u desetljećima možemo brojiti kad smo u nogometu zadnji put imali pravog lijevog beka ili pravog playmakera u košarci dok istovremeno vodimo burne rasprave oko komplementarnosti Modrića i Rakitića u veznom redu ili minutaže Bendera, Šarića, Perića i Rudeža na poziciji četvorke u košarkaškom nam timu (naravno da se ova četvorica vjerojatno nikad neće istovremeno naći na popisu, no ovo je čisto radi poante) što samo pokazuje da talent postoji, ali se ne usmjeruje nego pušta da poprilično slobodno raste, a sve kao produkt nedostatka sustava. Primjera ima koliko hoćete pa se tako recimo ni ne treba čuditi što u Dinamu poniču igrači koji su svi redom sjajni individue s nedostatkom uklopljenosti u određeni sustav igre.

Sve u svemu, teško je očekivati da ćemo playmakera dobiti ako u HKS-u još nisu napravili kalup za izradu istog. Zbog svega navedenog, apsolutno i bez pogovora košarkaški savez mora početi slati molbe u nadi da će upecati jednog barem za europske prilike kvalitetnog playmakera. Međutim, kao i uvijek, postoji 'neka caka', a to su u ovom slučaju prevelika očekivanja od bilo kojeg dovedenog stranog igrača. Možda je to do pozicije, ali mnogo je vjerojatnije da je do nas samih. Pogledajte samo koliko Roko Ukić trpi pljuvanja jer je nesretnik, ovako star i izrauban, i dalje najbolje što na toj poziciji možemo dobiti. Pljuvanja po Ukiću rezultat su prevelikih očekivanja od njega, a u konačnici i od pozicije koju igra. To isto čeka i svakog idućeg igrača koji odluči uzeti putovnicu Lijepe naše kako bi bio ono što nam tako kronično nedostaje.

Taj igrač može biti i netko iz NBA lige koji nikada nije zaigrao za odabranu vrstu SAD-a, onaj koji bi za smotre poput Eurobasketa bio top, top igrač. Da, Hrvatska može imati i takvog igrača, ali samo ako se taj isti poput Kristapsa Porzingisa uhvati za neku Hrvat'cu instagramušu te se toliko ludo zaljubi da joj stavi prsten na ruku nakon čega se još više, poput Napoleona, zaljubi u nas Hrvate i našu obalu, i more, i turizam, i sve...  Šanse za to su ravne šansama da se neki unuk ili praunuk Georgea Mikana i Johna Stocktona koji je i sasvim slučajno playmaker odluči igrati za prastaru mu domovinu.

Dakle, vraćamo se onome što je već spomenuto. Maksimalno što Hrvatska može dobiti jest „za europske prilike“ dobar playmaker koji nije nikakva dominantna figura na terenu, nego onaj koji zna „how to stay in yo lane“ tip igrača. Uostalom, to je upravo i sam Anthony Randolph. Zasad smo imali dva takva igrača, Dontaye Drapera i Olivera Lafayettea. Jedan je sasvim solidno odigrao rolu koja se od njega tražila, drugi nije pa se odmah po defaultu počelo govoriti o neisplativosti uzimanja Amerikanca u našu reprezentaciju. No, kao što je već spomenuto, nama ništa drugo ni ne preostaje nego da se od prvenstva do prvenstva krpamo s takvim igračima. Uostalom, gore od sadašnje situacije ni ne može biti. Dovođenjem stranog igrača u reprezentaciju neće se riješiti ni najmanji problem koji hrvatska košarka (čitaj Hrvatski košarkaški savez) ima. Ono nam samo u trenutku može biti od pomoći, i to ako taj isti igrač odigra jako dobar turnir što je, kako se dosad pokazalo, jako upitno.

Sve dok se s organizacijskog aspekta stvari ne pokrenu, neće biti ni kvalitetnog 'domaćeg' playa, niti će biti uigranih akcija, dobrih izbornika, prepoznatljivog stila košarke. Ma neće ni biti kulta reprezentacije, a to je nešto za čime čeznemo već desetljećima. 

Dok nema mačke, HKS miševi kolo vode...
Kao što mi, zagriženi navijači Hajduka vrlo dobro znamo, ne postoji tema vezana uz sport koju ne možemo povezati s dragim nam i voljenim klubom, pa tako ni ova tema nije iznimka. Prije nekoliko mjeseci jedan je novinar na svojem facebook profilu napisao kako 'socios model' u usporedbi s vlasništvom 'jednog gazde' možda i nije najbolji način na koji se može voditi klub, no najbolji je za Hajduk pritom aludirajući na nerealnost ove druge spomenute opcije. Jednako je tako i s naturaliziranjem stranca na deficitarnoj nam poziciji playmakera. Nije idealna opcija, no zar nam nešto drugo i preostaje? Na riječi ...
Dok nema mačke, HKS miševi kolo vode...
Kao što mi, zagriženi navijači Hajduka vrlo dobro znamo, ne ...
06.09.
Kelti ili Cavsi: Tko je pobjednik Irving tradea?

Znate za onu scenu u filmu kada jedan lik nagovara drugog da puca u nekoga ili nešto, a ovaj držeći pištolj drhtavom rukom oklijeva stvarajući pritom filmsku napetost koja se potom razrješuje u dva moguća scenarija: 'lik sa pištoljem' puca ili ne. E upravo se tako na prvi pogled čini najnoviji 'blockbuster' trade između Celticsa i Cavsa s Danny Aingeom, GM-om Celticsa, u ulozi nesigurnog lika drhteće ruke koji mora u nekog pucati…

„Pull the trigger, Danny! Pull the trigger! PULL THE F*CKING TRIGGER, AINGE! BOOM!

I dok su to 'potezanje obarača' od strane Aingea mnogi zazivali već i za vrijeme samog 'trade deadlinea' pa i kasnije početkom drafta i free agencyja, generalni menadžer najtrofejnije franšize NBA-ja odlučio se na čekanje da bi sada, po mnogima poprilično nenadano, 'ko iz vedrog neba' odlučio za jednog jedinog igrača all-star kalibra dati svojeg  all-star igrača, sjajnog role playera, mladog prospecta i 'sveti pick' Brooklyn Netsa koji sigurno garantira top5 izbor na draftu iduće godine.

Vratimo se na filmsku scenu!

Dvojica spomenutih filmskih likova vrlo su često tinejdžeri s time da 'lik s pištoljem i drhtavom rukom' najčešće bude portretiran kao pozitivan lik koji se nalazi pred kušnjom. Ako se dogodi da potegne obarač i ubije čovjeka, ono što najčešće slijedi jest borba sa samim sobom odnosno vlastitom savješću kao produkt nesigurnosti proizašle iz čina ubojstva.

Tako su mnogi počeli portretirati Danny Aingea nakon ovog trejda. Čovjek koji je učinio nešto zbog čega bi mogao požaliti. No, legenda Celticsa nije nikakav 'nesiguran tinejdžer' koji se boji okinuti obarač i ubiti čovjeka. Ainge je više tip koji će okinuti obarač i pritom nadodati svim filmoljupcima poznatu 'Do you feel lucky, punk?!'. Ako se za nekoga može tvrditi da svoj posao radi onako kako bi ga svaki GM trebao raditi, onda se to može tvrditi upravo za Danny Aingea. Rijetko je pametna misao korisnika tribine zvanog 'h0b0tnica' u kojoj tvrdi da Aingea mnogi mrze jer sve stvari radi ispravno, onako kako treba. Evan Turner, bivši igrač Celticsa, poput mnogih drugih zamjerio je Aingeu 'olaku' razmjenu svojeg najboljeg igrača Isaiahe Thomasa tvrdivši kako 'The Little Guy' to nije zaslužio. S nekakve ljudske strane to bi i imalo smisla, no s čisto poslovne, to je jedini ispravan potez žele li Celticsi objesiti još jedan 'banner' u svojoj dvorani. Najvažnija karakteristika Aingea kao generalnog menadžera jest 'razmišljanje u vremenu' zahvaljujući kojemu je uvijek 1-2 koraka ispred konkurencije, a trade za Irvinga upravo je savršen primjer toga.

Čim je došlo do razmjene, činilo se, onako na prvu, da su Celticsi dali puno previše. No, jesu li zbilja?

Kako god okrenete, Danny Ainge se nalazi u win-win situaciji. Ključ razumijevanja leži u Isaiahu Thomasu.

'Beyond inspiring', tako bi se mogla opisati prošlogodišnja sezona IT-a nakon koje je završio peti u poretku za MVP-a. No, valja reći kako taj isti Isaiah Thomas možda više nikad neće ponoviti takvu sezonu, čak štoviše, možda nikad više neće nastupiti na all-staru. Ozljeda kuka, toliko ozbiljna da su Cavsi razmišljali o otkazivanju razmjene, udaljit će ga s parketa sve do početka veljače. S 28 godina na leđima i relativno teškom ozljedom, igrač kojemu su brzina i nevjerojatna snaga glavni forte, teško da ponovno može biti 'onaj stari' odnosno onaj koji se može isplatiti Cavsima. Nažalost, Isaiah Thomas je na putu da bude dobar igrač blizu all-star razine, no nikako iznad toga. Ipak, za potrebe analize, razmotrit ćemo i drugi scenarij.

Ako će i narednu sezonu odigrati na elitnoj razini kao što je to učinio prošle onda nema šanse da se jedna od 30 NBA franšiza ne 'upeca' i ponudi mu maksimalan ugovor koji će on, sudeći po njegovim izjavama, sigurno tražiti. Kako se i LeBronu idućeg ljeta ističe ugovor, to znači da će novopečeni GM Cavsa biti na paklenim mukama budući da je nemoguće obojici dati maksimum što posljedično vodi do toga da jedan od te dvojice odlazi iz Clevelanda čime Boston, bez kapi znoja prolivene na parketu, postaje uvjerljivi broj 1 na Istoku.

Ako se i dogodi da Isaiah Thomas pristane na manji ugovor, to samo potvrđuje da su Cavsi ovom razmjenom dobili nekolicinu igrača koji im daju širinu, ali ih ni na koji način ne poboljšavaju kvalitativno što je upravo bilo potrebno ovoj momčadi Clevelanda – dovesti superstar igrača koji je izravan upgrade sam po sebi. Chris Paul bi recimo bio taj upgrade. S druge strane, Boston je u Haywardu i Irvingu dobio upravo takve igrače. Uostalom, ako pogledamo i samu povijest razmjena za all-star i superstar igrače onda se jasno vidi kako su ekipe koje su trejdale za nekog top igrača gotovo uvijek izašle kao pobjednici.

Ainge se prema mnogima podosta 'isprsio', ali je to učinio s razlogom. Uzeo je drugog najboljeg igrača najvećih im konkurenata dajući im za njega samo kvantitetu, ne i kvalitetu. I nije ovom razmjenom dobio samo Irvinga već je dobio i vrijeme. Pomladio je star playera kako bi ga dobno približio mladoj jezgri momčadi.

Kritičari Aingeove poslovne taktike istaknuli su da je za sve igrače koje je dao mogao uz Kyriea danas imati i Georgea ili Butlera. Opet pitanje: Bi li Celticsi, da su upecali Georgea ili Butlera, zbilja bili toliko bolji nego što su danas? Nesumnjivo je da su George i Butler bolji igrači od Haywarda, no koliko bi sama momčad profitirala od toga? Ako se negdje inače proračunati Ainge kockao, onda je to u dovođenju Gordona Haywarda jer je svjesno propustio obojicu spomenutih igrača ne želeći trošiti na njih igrače ili pickove te umjesto toga, jednostavno potpisao još jednog kvalitetnog igrača dajući pritom u rješavanju salary cap zavrzlama Averyja Bradleyja i drugi pick za Marcusa Morrisa. Dakle, kada se sve zbroji i oduzme, Ainge je za Bradleyja i drugi pick dobio Haywarda i Morrisa, dok bi za nekog od dvojca Butler – George morao uz navedeno minimalno nadodati još jednog igrača, najvjerojatnije Browna ili Tatuma.

George/Butler <--> Bradley, Brown/Tatum, 2nd round pick*

Hayward, Morris <--> Bradley, 2nd round pick

*U nedavnom intervjuu Ainge je i sam priznao kako ponuda koju je poslao za Irvinga nije prva takvih proporcija, ali je prva prihvaćena. To znači da navedeni paket vjerojatno i ne bi bio dovoljan.

Hayward, iako nijansu slabiji igrač od Georgea ili Butlera, puno je bolji fit za Celticse iz više razloga. Prvi je naravno Brad Stevens koji ga je već trenirao na Sveučilištu Butler. Drugi je činjenica da je Hayward igrač sustava koji nema problema podrediti se momčadi ili prepustiti ulogu glavnog igrača što je upravo ono što je prilikom svog zahtjeva za razmjenu u Clevelandu tražio Kyrie Irving. Sa Georgeom i Butlerom to ne bi bio slučaj te bi se dogodilo da Kyrie ponovno dolazi u sličnu situaciju u kojoj se našao i u Clevelandu.

Zaključni odlomak napišite sami, prenajeo sam se i ne da mi se…

Lp

Celticsi su pobjednici razmjene, ma što god vam se na prvu činilo...
Znate za onu scenu u filmu kada jedan lik nagovara drugog da puca u nekoga ili nešto, a ovaj držeći pištolj drhtavom rukom oklijeva stvarajući pritom filmsku napetost koja se potom razrješuje u dva moguća scenarija: 'lik sa pištoljem' puca ili ne. E upravo se tako na prvi pogled čini najnoviji 'blockbuster' trade između Celticsa i Cavsa s Danny Aingeom, GM-om Celticsa, u ulozi nesigurnog lika drhteće ruke koji mora u nekog pucati… „Pull the trigger, Danny! Pull the trigger! PULL THE F*CKING TRIGGER, AINGE! BOOM! I dok su to 'potezanje obarača' od strane Aingea mnogi zazivali već i za ...
Celticsi su pobjednici razmjene, ma što god vam se na prvu činilo...
Znate za onu scenu u filmu kada jedan lik nagovara ...

Respekt: JoHayes13, Mac316, DDR16, ivan-cro, h0b0tnica,

Slažem se: DDR16, cliff77, h0b0tnica,

Ne slažem se: Mac316,

Teško je zaista dati odgovor na to je li trejd dobar za Boston ili nije, po meni, Irving je jako nedokazan igrač bez Jamesa da ga nosi na leđima tako da bez Jamesa ne predstavlja značajni upgrade nad prošlogodišnjim Thomasom, no to nije razlog... - Mac316, 7.9.17. 11:21, 0 0 0
...neslaganja. Neslaganje ide zbog portretiranje Aingea kao nekog genijalca koji je taktizirao, a mislim da je to daleko od istine. Ainge bi čekao sa svojim pickovima još i danas i valjda vječno da Kyrie nije zatražio trejd prilično... - Mac316, 7.9.17. 11:22, 0 0 0
...iznenada, njegov potez je čista reakcija na okolnosti, a ne plod neke dugoročne strategije i plana - Mac316, 7.9.17. 11:23, 0 0 0
Ainge nije mogao predvidjeti da će se Irvingov trade request zaista dogoditi, ali za to mu i gomilanje pickova i igrača koji su super trade chipovi i služi. Da 'čisto reagiraš na okolnosti' moraš stvoriti i nekakav okvir, a to je samo moguće - baiso, 7.9.17. 12:32, 0 0 0
s dugoročnim planom... - baiso, 7.9.17. 12:33, 0 0 0
07/2017
Tribina hipoteza...

Prvo na što su se mnogi referirali kad je objavljeno da Ante Žižić neće nastupiti za reprezentaciju bio je njegov brat Andrija. Ide stopama svojega starijeg brata glasili su mnogi komentari koji su opet, kao i svaki drugi put, pogrešni. Za razliku od bilo kojeg drugog Hrvata u NBA-ju, Žižić dolazi u momčad koja iduće sezone napada sami vrh. Dakle, 20-godišnjak dolazi u sasvim novu sredinu u koju se treba uklopiti ne samo igrački, već i stilom života, pa još k tome u jednu od top momčadi lige što znači da neće imati 'pravo na greške' kao što to imaju novaci u slabijim momčadima. Svaka greška mogla bi ga stajati važnih minuta na parketu. Prema tome, apsolutno je shvatljivo zašto se Žižić želi u potpunosti fokusirati na svoju prvu sezonu u NBA-ju. Ako se uspije nametnuti treneru Stevensu kao solidna opcija s klupe i 'prva skakačka opcija', onda će iskustvo potencijalnog igranja u finalu NBA lige na razvoj mladog Žižića utjecati više od bilo koje utakmice na trećem najjačem reprezentativnom natjecanju na planeti, Eurobasketu. Aco Petrović itekako dobro zna koliko su u Bostonu posvećeni radu s mladim igračima te koliko je kvalitetan njihov glavni trener Brad Stevens. Opet, ako ni zbog čega drugog, onda samo zbog te činjenice trebao je shvatit da će Žižić puno više dobit ako ostane prilagoditi se životu u SAD-u i načinu na koji se tamo 'lopta pod obručima', nego da je trošio vrijeme na nevažan turnir s reprezentacijom.

I konačno, glavni argument tužitelja trojca Hezonja – Zubac – Žižić je ni manje, ni više nego njihov kolega Dragan Bender. Ako Bender može (…) stvarno ne vidim razloga zašto oni [Hezonja, Zubac, Žižić] ne mogu riječi su predsjednika HKS-a Stojka Vrankovića. I Bender je igrao Ljetnu ligu u Vegasu, i Bender je mlad, i Bender nema iza sebe rookie sezonu 'iz snova', pa je svejedno odlučio igrati za reprezentaciju. Kao prvo, Bender se nalazi u izrazito mladoj momčadi Phoenix Sunsa kojima je iduće sezone važnije razvijati mladu jezgru momčadi od ostvarivanja povoljnog omjera pobjeda i poraza što znači da neće biti pod pritiskom rezultata kao što je to Žižić, ili pod pritiskom konkurencije kao što je to Hezonja. Kao drugo, valja se nadati kako je Bender odluku o nastupu za reprezentaciju donio sam, bez vanjskih utjecaja ili nagovaranja. Ne bi se trebalo začuditi ukoliko je na njegovu odluku djelomično imala utjecaja i sama prošlost s HKS-om i famoznim ugovorom o tenisicama zbog kojega je jedan od najtalentiranijih mladih hrvatskih košarkaša morao preskočiti natjecanje u kojem smo zamalo uzeli zlato, pa se iz tog razloga možda prilikom donošenja odluke osjećao dužnikom. Bilo kako bilo, Bender je donio tu odluku jer očito ne osjeća pritisak kao što to osjećaju trojica onih koji su otkazali. Konačno, dolazimo do glavnog razloga zašto bi netko trebao ili ne trebao igrati za izabranu vrstu – motiv. Kakve koristi od igrača koji u ovom trenutku nastup za reprezentaciju vide kao teret koji njihovim karijerama može načiniti samo štete?

Sir Alex Ferguson jednom je rekao Rooneyu: Idi, riješi privatne probleme, i dođi tek kad ih u potpunosti riješiš. Ne prije, nego kad ih riješiš. Drugim riječima, jedan od najvećih trenera svih vremena najveći je zbog toga što zna pustiti nekoga da ode, da riješi svoje probleme sam sa sobom, jer zna da, kad se ovaj vrati, dobit će od tog istog igrača stopostotni učinak, a ne neku lošu verziju nekad sjajnog igrača. To bi i naš izbornik trebao znati! Tome bismo se i svi mi morali nadati. Reprezentacija jest svetinja i trebamo joj željeti sve najbolje, no to nećemo postići tako što ćemo blatiti one koji na početku karijere odgode nastupe za reprezentaciju kako bi u godinama koje slijede, a bit će ih još mnogo, dali za izabranu vrstu mnogo više nego što to realno mogu sada.

Ako na trenutak prestanemo biti djetinjasti i služiti se frazama iz pjesmarica i naglasak stavimo na realne okolnosti u kojima se igračka karijera odvija, onda ćemo na stvari gledati sasvim drugačije, a prema onima koje tako lako pljujemo i optužujemo imati razumijevanja i strpljivosti. S ovom utopijskom ću i završit. Mac316, plati pivo!

Izdajice hrvatskog naroda (drugi dio)
Prvo na što su se mnogi referirali kad je objavljeno da Ante Žižić neće nastupiti za reprezentaciju bio je njegov brat Andrija. Ide stopama svojega starijeg brata glasili su mnogi komentari koji su opet, kao i svaki drugi put, pogrešni. Za razliku od bilo kojeg drugog Hrvata u NBA-ju, Žižić dolazi u momčad koja iduće sezone napada sami vrh. Dakle, 20-godišnjak dolazi u sasvim novu sredinu u koju se treba uklopiti ne samo igrački, već i stilom života, pa još k tome u jednu od top momčadi lige što znači da neće imati 'pravo na greške' kao što to imaju ...
Izdajice hrvatskog naroda (drugi dio)
Prvo na što su se mnogi referirali kad je objavljeno ...

Respekt: ivan-cro, Cirohito,

Slažem se: JohnKyve, Shankly96,

Izjava Bogdanovića: "Drago mi je što nisu tu" Kako interpretirati cijelu ovu situaciju u kontekst budućnosti hrvatske košarke? - DDR16, 31.7.17. 22:08, 0 0 0
07/2017
Tribina hipoteza...

Nešto više od 33 dana ostalo je do početka novog Eurobasketa, trećeg najjačeg reprezentativnog natjecanja na planeti (Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo ipak su dosta jače smotre) i prije nego što je uopće počelo standardno dizanje u nebesa u jednoj, pa tradicionalno sveobuhvatno pljuvanje u drugoj utakmici, smišljanje jingleova za uspjeh i traženje krivca za neuspjeh, hrvatskoj je javnosti obznanjeno da su trojica hrvatskih košarkaša zbog obaveza u NBA ligi odlučili preskočiti najjaču europsku smotru reprezentativne košarke.

Hezonja, Zubac i Žižić, trojica mladića koja su odlučila reći 'NE!' pozivu u reprezentaciju otad su pribijeni na stup srama. Vjerojatno ne postoji nijedna sekcija s komentarima na društvenim mrežama koja nije popunjena pogrdnim riječima prema trojici naših košarkaša. Oni su, za uvijek stručno hrvatsko sportsko pučanstvo postali obični nezahvalnici, lijeni i sebični ljudi koji svoje vlastite interese stavljaju ispred nečega što bi im trebalo biti svetinja, oni su postali – izdajice domovine! Mnogi su otišli i korak dalje tvrdeći kako je tim istim igračima bolje da se ni ne vraćaju u reprezentaciju jer da ih takve uopće ne trebamo. U prilog tome je društvenim mrežama počeo kolati video iz 2007. godine u kojem Bruno Kovačević u sportskom dijelu informativnog programa HRT-a 'očitava bukvicu' drugoj trojici hrvatskih košarkaša – Nikoli Vujčiću, Daliboru Bagariću i Andriji Žižiću – jer se nisu odazvali u reprezentaciju. Kao točka na „i“ stigle su izjave predsjednika HKS-a Stojka Vrankovića i izbornika Ace Petrovića koji su stali na stranu onih koji kritiziraju tvrdeći da ne shvaćaju zašto su određeni igrači otkazali reprezentaciji.

Eh, ti svekoliko hrvatsko sportsko pučanstvo, dragi čelni ljudi hrvatske košarke, moram reći kako ste svi vi skupa u krivu jer je otkazivanje trojca Hezonja – Zubac – Žižić ustvari najbolja moguća odluka koju su mogli donijeti čime vaše kritike postaju besmislene i u najmanju ruku – bedaste.

Svaki igrač prolazi kroz 4 faze u svojoj igračkoj karijeri. Prva je uvodna faza u kojoj je igrač mlad, talentiran, ali i 'neizbrušen', pa njegovi nastupi na sportskim borilištima poprilično osciliraju. Druga faza se odnosi na fazu stabilizacije u kojoj performanse pojedinog igrača prestaju toliko oscilirati te koja ujedno služi i kao uvertira u treću fazu u kojoj igrač prolazi kroz vrhunac svoje karijere što se u anglosaksonskoj literaturi označava terminom peak. Poanta je da svaki igrač ima drugačiji peak. Neki imaju duži, neki kraći, no kada ih sve zajedno uzmemo u obzir, dobijemo da je sportaš, u ovom slučaju košarkaš, na svojem peaku od 28 – 32 godine. Na bespućima Reddita pronađoh studiju koja je na uzorku od 71 igrača (top 50 najboljih ikad + superstar igrači iz 2014.) pokušala precizno odrediti kada pojedini košarkaš ulazi u svoj peak te je dobiveni rezultat – 27 godina i dva mjeseca (slika ispod).

Četvrta odnosno završna faza je ona od vrhunca karijere do mirovine i označava igračev pad po svim kategorijama. Od navedenih četiriju faza, faza vrhunca karijere (treća faza) je najbitnija jer je najvjerojatnije da će upravo u toj fazi neki sportaš bilježiti najbolje rezultate svoje karijere odnosno bilježit će svoj maksimum nakon kojega sa gotovo stopostotnom sigurnošću možemo ustvrditi da bolje od pokazanog više nikad u svojoj karijeri neće postići. Iz toga se planira čitava karijera jednog sportaša. U tome se nalazi ključ razumijevanja zašto s nekim igračima valja biti strpljiv, a s nekima ne. Konačno, u tome se nalazi i glavni argument zašto je pljuvanje po Hezonji, Zubcu i Žižiću toliko promašeno. Video Brune Kovačevića koji 'očitava bukvicu' košarkašima jer ovi odbijaju nastupiti za reprezentaciju, umjesto da služi kao snažan argument u prilog kritikama na račun mladog trojca hrvatskih košarkaša tako postaje jedan od najboljih dokaza zašto je njihova odluka ispravna. Evo i zašto…

U trenutku kada Kovačević nastupa kao glas naroda punog optužbi, spomenuti su košarkaši na vrhuncu svoje karijere. Vujčić ima 29, Žižić i Bagarić 27 godina. Oni su prema tome na svom peaku. Znate li koliko ima sadašnji trio 'optuženika'? Hezonja ima 22, Zubac i mlađi brat Žižić po 20, dakle nedostaje im još 6-7 godina do trenutka kada će njihova karijera biti na vrhuncu. Zasad su sva trojica nebrušeni talenti s više – manje prostora za razvoj i u ovom trenutku bi svima prioritet trebao biti da se ti igrači razviju najbolje što mogu, a to neće učiniti igrajući treći najjači reprezentativni turnir Eurobasket, nego potpunom posvetom novoj NBA sezoni gdje je jačina konkurencije kao i broj individualnih trenera koji s vama rade otprilike „broj dvojnika Zlatana Ibrahimovića“ puta veća. Ne valja se kockati s njihovim talentima i pozivati ih sad dok su još premladi jer već za 3-4 godine možemo dobiti puno zrelije i bolje igrače, a ovakvi beznačajni turniri bi samo mogli naškoditi njihovim individualnim karijerama i njima kao igračima što dugoročno šteti i samoj reprezentaciji. A izjave izbornika Petrovića poput Pa kad to ti koji su odustali trebaju igrati za reprezentaciju? 2028.? samo su iskaz nestrpljivosti i osude koja može biti izuzetno toksična i utjecati da taj otkaz reprezentaciji postane permanentan. Žalosno je da izbornik pokazuje toliku količinu nerazumijevanja za individualni razvoj pojedinih igrača. Zar njemu nije u interesu da dobije Hezonju koji neće raditi početničke pogreške i na kojega će ustvari moći ozbiljno računati? Zar mu nije u interesu da od Žižića i Zubca konačno dobijemo adekvatno razvijene centre? Vranković kao predsjednik HKS-a i Petrović kao izbornik trebali su prvi stati u obranu Hezonje, Zubca i Žižića jer se ne radi o ragama od 35 godina nego o mladićima nedovoljno starima da u SAD-u konzumiraju alkohol ili kockaju. Koju poruku šaljemo tim mladim igračima? Kako ih to motiviramo da u budućnosti dođu igrati za reprezentaciju? Osuđujemo ih na najteže kazne, a oni tek zakoračili u treće desetljeće svojega života.

Jedan Mario Hezonja dosad se uvijek odazivao u reprezentaciju i sad, dok je shvatio da je najbolje za njega da se u potpunosti fokusira samo na NBA i da otkaže reprezentaciji, postaje najveća izdajica i nezahvalnik. Hezonja je žrtva vlastitog talenta i loših odluka njegovih trenera zbog kojih je uvijek preskakao nekoliko stepenica previše i to se sad reflektira u brojnim rupama, početničkim, dječačkim pogreškama koje igrač s 2 godine NBA iskustva ne bi trebao raditi. Krajnje mu je vrijeme da, ukoliko želi uspjeti na najelitnijem rangu košarkaškog natjecanja, sve podredi svojoj karijeri u NBA-ju budući da mu je ovo zadnja sezona pod rookie ugovorom nakon čega Orlando odlučuje o njegovoj sudbini putem team opcije što znači da bi iduće ljeto Hezonja mogao biti bez kluba, a onda posljedično možda i bez novog angažmana u najjačoj ligi svijeta. Dezorganizirana franšiza kakva Orlando Magic jest, učinila je sve kako bi Mariju dodatno zakomplicirala novu sezonu, dodajući na roster igrače koji igraju na poziciji na kojoj igra i Hezonja. Svega desetak dana nakon završetka Eurobasketa počinje Orlandov training camp koji se može pokazati ključnim za 22-godišnjeg Dubrovčanina. U tih desetak dana čovjek se jedva fizički uspije odmoriti dok je mentalno i emocionalno u potpunosti istrošen. Makar i ni zbog čega drugog, ovo je samo po sebi dovoljan razlog da se otkaže reprezentaciji. Dobijemo li 'pravog' Hezonju u zadnjoj godini njegovog rookie ugovora onda će naša reprezentacija stostruko više profitirati nego da na ovogodišnjem Eurobasketu ima igrača narušena samopouzdanja i upitne kvalitete.

Izdajice hrvatskog naroda zapravo su pametni momci. Momci, ponavljam!
Nešto više od 33 dana ostalo je do početka novog Eurobasketa, trećeg najjačeg reprezentativnog natjecanja na planeti (Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo ipak su dosta jače smotre) i prije nego što je uopće počelo standardno dizanje u nebesa u jednoj, pa tradicionalno sveobuhvatno pljuvanje u drugoj utakmici, smišljanje jingleova za uspjeh i traženje krivca za neuspjeh, hrvatskoj je javnosti obznanjeno da su trojica hrvatskih košarkaša zbog obaveza u NBA ligi odlučili preskočiti najjaču europsku smotru reprezentativne košarke. Hezonja, Zubac i Žižić, trojica mladića koja su odlučila reći 'NE!' pozivu u reprezentaciju otad su pribijeni na stup srama. Vjerojatno ne postoji ...
Izdajice hrvatskog naroda zapravo su pametni momci. Momci, ponavljam!
Nešto više od 33 dana ostalo je do početka novog ...

Respekt: IstraSport, ivan-cro, Cirohito,

Slažem se: Losovius,

Neki su zaključci doneseni naprečac, ali generalno se slažem s analizom... - Losovius, 1.8.17. 14:38, 0 0 0
07/2017
Surfin USA; Šariću izmaknula nagrada novaka godine, zasluženo ili ne?

Palače su oduvijek bile simbol moći, luksuz kojega su kroz povijest samo privilegirani članovi društva mogli ostvariti. Palača je fino, uglađeno, pedantno uređeno, otmjeno mjesto uštogljenih kraljeva, plemića, grofova, diktatora, ponekad izgrađeno usred grada kao 'biser u kruni', ponekad daleko od grada kao rezidencija i mjesto za odmor, a ponekad usred jada i bijede većinski siromašnog stanovništva kao produkt bolesne ambicije nekog ludog diktatora koji će sa svog zlatom urešenog balkona imati pogled na sirotinju kojom vlada. Ovo je priča o jednoj takvoj 'Palači' izgrađenoj usred ničega, ničega otmjenog i lijepog, ali zato ružnog i itekako stvarnog, malo podalje od grada, ali dovoljno mu blizu da gleda na surovo preživljavanje njegovog življa iz dana u dan. Ovo je priča o sportskoj dvorani koja je nakon kraja regularnog dijela NBA sezone otišla u povijest, a predstavlja kultno mjesto bezvremenskog značaja za razumijevanje ne samo košarke, već i funkcioniranja društva te kulture vremena. Konačno, ovo je priča o 'The Palace of Auburn Hills'.

Auburn Hills je predgrađe Detroita, grada kojega vam nitko neće preporučiti kao poželjnu destinaciju za turistički posjet, čak štoviše, odgovarat će vas od bilo kakvog pokušaja da to učinite. Grad je to koji uz dvojne gradove na granici s Meksikom predstavlja jedno od najnepoželjnijih mjesta za život u SAD-u (dakako, ima ih još) zbog loše ekonomske situacije koja traje godinama i direktno je vezana za probleme automobilske industrije budući da je upravo Detroit sjedište iste. Motown, kako je nadimak gradu, jedan je od najsiromašnijih gradova SAD-a prema BDP-u s izrazito visokom stopom kriminala.

1974. godine William „Bill“ Davidson, bogati biznismen, za 6 milijuna dolara kupuje franšizu Detroit Pistonsa od prvotnog osnivača Freda Zollnera. Četrnaestak godina kasnije Davidson će preseliti franšizu u novu dvoranu zvanu 'The Palace of Auburn Hills', tada jednu od najmodernijih dvorana na svijetu, u sjeverni, nešto otmjeniji dio Detroita, ukoliko takvo nešto uopće postoji. U tih četrnaest godina Detroit se bitno promijenio, prije svega demografski gdje je dominantno stanovništvo postalo ono afroameričko koje će po ulazu u zadnje desetljeće 20. stoljeća činiti ¾ ukupne populacije Detroita. Procvat hip-hop kulture, gospodarske krize automobilske industrije, stopa kriminala u konstantnom porastu, sve to bio je Detroit tih godina. Borba za surovo preživljavanje iz dana u dan. I usred takve bijede – Palača.

Dok je van Palače vladala takva nimalo ugodna atmosfera, unutar Palače, sasvim suprotno od života koji je na kraju svakog dana značio poraz, pobjeda nad pobjedom. Upravo je 'The Palace' postao dom jedne od najosebujnijih ekipa u povijesti košarke, dinastije poznate pod nazivom 'Bad Boys'. Teško da postoji ijedna ekipa koja je predstavljala presliku vlastitog grada kao što su to bili 'Bad Boysi'. Bezobrazni i prgavi, bez imalo respekta prema ikome, košarka koja je više ličila na obračun bandi nego na sport, ali baš onakva kakva je trebala biti simbolizirajući svakodnevnu borbu malog čovjeka za preživljavanjem u tom nemilosrdnom i velikom Detroitu. Život te ne mazi kad si građanin Motowna, a bome te ni 'Bad Boysi' nisu mazili. Jedan od razloga zašto je Michael Jordan najveći svih vremena jest i taj što je čovjek uspio srušiti Pistonse nakon niza sezona u kojima bi ga oni dobrano istukli, izvrijeđali i na kraju krajeva, porazili. Upravo su ti dueli Pistonsa s Michaelom postali njihov najveći legacy, bez obzira na 'silverware' koji je uslijedio nakon toga. Joe Dumars bi ga dobrano namučio igrajući fantastičnu lockdown obranu, Isiah Thomas bi ga ubijao u pojam ukradenim loptama i napadačkim arsenalom, a Bill Laimbeer? E taj bi ga izbatinao kao što ga nitko u životu nije. No, MJ ih je ipak, usprkos 'Jordanovim pravilima', uspio pobijediti.

Koliko su bili zajebani, 'Bad Boysi' su bili i uspješni, dajući svakom njihovom fanu (a takve je izvan Detroita bilo nemoguće naći) nadu u bolje sutra, poput dostojevskijevske filozofije koja nalaže da kraj svakoga djela mora biti pozitivan kako bi djelovao inspirativno na čitatelja. Tako je već u prvoj sezoni nova dvorana svjedočila osvajanju naslova prvaka svijeta da bi dogodine to isto Pistonsi ponovili. Za prosječnog građanina Detroita ta su dva naslova predstavljala rijetku pobjedu u moru poraza koji je svakodnevni život donosio – ubojstva, kriminal, nezaposlenost, siromaštvo.

Ipak, znalo se da će i tomu jednom doći kraj, da Palace neće vječno biti dom aktualnih NBA prvaka, da neće biti mjesto gdje će se obični građanin Detroita moći barem na trenutak osjećati kao pobjednik. Ti su trenutci polako ali sigurno dolazili krajem devedesetih kada je postalo jasno da Grant Hill i društvo neće uspjeti ponoviti uspjeh 'Bad boysa'. Velika i moderna dvorana tih je godina često bila za američke prilike sablasno prazna, a ekipa koja je igrala nije davala nimalo nade da bi Palace ponovno mogao zasjati starim sjajem. Kao da je Detroit 'pojeo' i zadnju oazu sreće. A onda je došla godina koja će zauvijek obilježiti Palace i dati mu 'ono nešto' bezvremensko što istovremeno izaziva osjećaj divljenja i zgražanja, a koji na savršen način opisuje Detroit kao sredinu sa svim svojim prednostima i manama.

 Godina je 2004. i Pistonsi slave novi naslov prvaka. Palace je opet dom novih NBA prvaka, opet protiv istih protivnika, Los Angeles Lakersa, opet protiv dinastije predvođene jednim od najboljih dueta u povijesti lige, čuvenog Kobe&Shaq tandema. Petorka šampionske momčadi ponovno je na poziciji jedinice imala najboljeg igrača o kojemu najviše govori njegov nadimak – Mr. Big Shot, Chauncey Billups. Na poziciji bek šutera maskirani osvetnik kojega ste uvijek neuspješno ganjali iza bezbroj screenova, ubojiti scorer (zanimljivo da tada nije bio praktički nikakva prijetnja iza linije 3 poena uzimajući tek 0.9 šuteva za 3 po utakmici uz mizernih 27% pogođenih) i posljednji igrač čiji je dres s brojem 32 umirovljen u Palači, Rip Hamilton. Na poziciji trojke Tayshaun Prince, igrač koji bi nakon svoje karijere koju još nije službeno završio bez problema (i make upa) mogao u Hollywoodu glumiti nekakvog zombija ili bilo kakvu sličnu vrstu živućeg leša. No, sve dok se još uvijek vuče po NBA parketima, valja ustvrditi kako se radi o fantastičnom obrambenom stručnjaku, a njegove duge duge duge duge ruke omogućile su da highlight njegove karijere ne bude ni crossover, ni step over, ni The Shot, nego jedna prava coast to coast chasedown blokada na Reggie Milleru, ako se ne varam.

Pod košem, u tzv. frontcourtu, pravi pravcati Detroit, dva Wallacea, 'Sheed i Big Ben, koji po grit and grind stilu kao da su copy paste Bad boysi. Rasheed Wallace u to je vrijeme bio raritet, prototip današnjeg visokog igrača koji je uzimao čak 3.3 trice po utakmici (više šuteva za 3 u momčadi Pistonsa uzimali su jedino Billups i Chucky Atkins) šutirajući pritom respektabilnih 32%, dok je Ben Wallace četverostruki osvajač titule najboljeg defanzivnog igrača godine, jedan od najboljih defanzivnih centara u povijesti lige. No, više od bilo čega drugog, ovaj je dvojac davao onaj pravi „Detroit Pistons“ karakter momčadi – borben, prgav, grub, ali i efikasan, pobjedonosan, dovoljan za treću titulu u povijesti franšize ili još bolje, za treću titulu u Palaceu. Opet se onaj običan građanin Detroita mogao bar na trenutak veseliti i osjećati se kao pobjednik. Na trenutak, kažem, jer će se za par mjeseci nakon što su Pistonsi podigli trofej Larry O'Briena dogoditi najveća tučnjava u povijesti NBA lige s Palačom kao glavnim mjestom radnje.

Događaj poznat kao „The Malice at the Palace“ zbio se 19. studenog, a ono što se dogodilo i način na koji se sve razvilo vjerojatno je moguć samo u Detroitu. Kod rezultata 97-82 za Indianu u odavno riješenoj utakmici, 45.9 sekundi prije kraja, sukobili su se Ron Artest i Ben Wallace. Uključili su se ostali igrači, treneri, navijači, letjele su šake, padalo se po pivom namočenom parketu, upadalo se u gledalište i udaralo nedužne navijače. Konačan rezultat: 146 utakmica zabrane igranja i 11 548 832 dolara kazne za devetoricu igrača. Detroit turned out to be heaven, but it also turned out to be hell“ riječi su poznatog američkog pjevača Marvina Gayea koje najbolje opisuju zašto se u tako kratkom razdoblju od prvaka svijeta može doći do najveće sramote u povijesti NBA lige. I to je upravo Palace, to je upravo Detroit, koji od te famozne 2004. više neće slaviti nove NBA prvake jer će se pojaviti nova velika sila na istoku zvana LeBron James. On će Pistonse poslati u rebuilding iz kojega Detroit još uvijek nije dobio ni legitimnu playoff momčad.

I to je priča o „The Palace of Auburn Hills“ koja nakon ove sezone odlazi u tišini, bez dostojnog oproštaja. Palača je zatvorila svoja vrata iza kojih se zbilo toliko toga, i lijepog, i ružnog, no bez obzira na sve, ostaje upamćena kao mitsko mjesto, uz bok najvećim sportskim borilištima gdje se ikad „loptalo pod obručima“.

The Palace odlazi tiho, pretiho...
Palače su oduvijek bile simbol moći, luksuz kojega su kroz povijest samo privilegirani članovi društva mogli ostvariti. Palača je fino, uglađeno, pedantno uređeno, otmjeno mjesto uštogljenih kraljeva, plemića, grofova, diktatora, ponekad izgrađeno usred grada kao 'biser u kruni', ponekad daleko od grada kao rezidencija i mjesto za odmor, a ponekad usred jada i bijede većinski siromašnog stanovništva kao produkt bolesne ambicije nekog ludog diktatora koji će sa svog zlatom urešenog balkona imati pogled na sirotinju kojom vlada. Ovo je priča o jednoj takvoj 'Palači' izgrađenoj usred ničega, ničega otmjenog i lijepog, ali zato ružnog i itekako stvarnog, malo podalje od ...
The Palace odlazi tiho, pretiho...
Palače su oduvijek bile simbol moći, luksuz kojega su kroz ...
mislim da se prosječan građanin Detroita više ponosi s Malice in the Palace nego s naslovima, ali tekst je sjajan, nostalgično - epskog karaktera - Mac316, 6.7.17. 13:19, 0 0 0
Ne pratim puno košarku, ali ima nekoliko ekipa koje sam rado pogledao. Detroit Pistonsi s početka 2000-ih su mi bili omiljena ekipa. - pazzomario, 7.7.17. 19:18, 0 0 0
Wallace, Billups, Hamilton i ekipa su me očarali načinom defanzivne igre. Godine 2004. kada su bili prvaci, protivnici su im u prosjeku zabijali tek nekih 80-ak koševa, možda i manje. - pazzomario, 7.7.17. 19:19, 0 0 0
Lakerse su u jednoj tekmi finala ograničili na nekih 68 poena, mi se čini. Uvijek uzbudljivi za gledati. - pazzomario, 7.7.17. 19:21, 0 0 0
04/2017
NBA doigravanje; analizirajmo matchup!

Konačno je završio ovaj najdosadniji period u NBA-ju kada većina ekipa odrađuje zadnje utakmice regularne sezone pripremajući se istovremeno ili za playoff, ili za iduću sezonu, s izuzetkom 2-3 'neodgovorna' tima koji poput svakog normalnog i poštenog studenta uče za ispit dan prije pa je playoff tree popunjen tek nakon zadnje sekunde 82. utakmice u sezoni. Ove sezone te nemarne ekipe koje su do zadnjeg odlučivale o putnicima u daljnju fazu natjecanja ili na 'pecanje' bili su Bullsi, Pacersi i Heat. I dok je cijeli normalni NBA svijet navijao za Spoelstrine fightere, u playoff su na kraju ušli Pacersi koji su pred neizbježnim raspadom sistema(na ljeto će otići Paul George i ostaviti metež koji ni Gene Hackman ne bi mogao posložiti) i Chicago Bullsi koji su se nekim čudom uspjeli dokopati playoffa u sezoni koja je bila ispunjena metežom karakterističnim za franšize Velike Jabuke ili glavnog grada Kalifornije.

I dok su se Bullsi u zadnjim sekundama dočepali osme pozicije, istovremeno su Boston Celticsi uspjeli uloviti prvo mjesto Istočne konferencije zahvaljujući igrama Cavsa koje se ne mogu objasniti drugačije nego vulgarnom sintagmom 'prek kurca'. Celticsi i Bullsi, dvije velike franšize tako će odmjeriti snage u matchupu koji mnogi vide, bez obzira što se radi o prvom koji ide na osmog, kao potencijalni upset. Da vas odmah razuvjerim u takve budalaštine, reći ću vam kako će Bullsi biti presretni doguraju li do 6. utakmice.

Mnogi su kao veliku ranjivost Boston Celticsa detektirali dvije stvari:

  • skokovi
  • obrana Isaiahe Thomasa

Chicago Bullsi jedna su od boljih skakačkih ekipa lige te je vjerojatno samo trade Taja Gibsona u OKC poremetio planove da budu i službeno ekipa s najviše skokova u ligi. I doista, ako zavirimo u statistiku onda otkrivamo da Bullsi od Celticsa hvataju 3 ofenzivna skoka i 1 defanzivni skok u prosjeku što su, ukupno gledajući, 4 skoka po utakmici u korist Chicaga. Ako ćemo gledati ORB% i DRB% (procjena postotka raspoloživih ofenzivnih/defanzivnih skokova koje igrač uhvati dok je na parketu) onda je ta razlika nešto značajnija u napadačkom dijelu:

Ekipa ORB% DRB%
Bulls 27,0 76,8
Celtics 21,2 75,4

Ako se pitamo zašto su Bullsi toliko dobri u hvatanju skokova, onda nam se nekako nameću dva ključna čimbenika. Prvi jest činjenica da pod košem imaju bar jednog 'šljakera' koji će pohvatati sve što treba u Robinu Lopezu, a drugi faktor je činjenica da se radi o ekipi punoj tzv. 'ciglaroša' s kojima bi rado i ja sam zaigrao jedan 'HORSE' , a što opet Lopezu daje više šanse da napumpa svoju statistiku. Skokovi mogu dati Bullsima koji napad više, no pitanje je hoće li to oni iskoristiti. Jer očito je da će se Celticsi protiv Bullsa postaviti bitno drugačije nego protiv ostalih šuterski daleko potentnijih ekipa što znači da bismo mogli gledati Boston u svojevrsnoj 3-2 zoni s jasnom tendencijom zatvaranja reketa brojnošću igrača i ostavljanja perimetra šuterskom antitalentu kojega Rondo, Wade i ostatak družine iz 'Vjetrovitog grada' posjeduju. Tako postavljena obrana bitno otežava igračima poput Robina Lopeza da hvataju ofenzivne skokove lakoćom nekog, za svoje godine prerazvijenog srednjoškolca višljeg od konkurencije za metar. 

Druga potencijalna slabost u Bostona jest obrana Isaiahe Thomasa. Zašto ovaj pridjev 'potencijalna'? To da je Isaiah Thomas 'rupa u obrani' je otkriće jednako kao da ustvrdimo da Gogo ima homoseksualne sklonosti. To svi znamo, od 'Benny the Bulla' pa do trenera jedne i druge momčadi, i vjerujte mi, ako je u nečemu trener Celticsa Brad Stevens genijalan, onda je to u 'skrivanju' Isaiahe Thomasa. Konkretno na primjeru matchupa protiv Bullsa ne vjerujem da će to učiniti odmah jer će Isaiah ići na Rajona Ronda koji ti ne može načiniti neku ozbiljniju štetu zbog nepostojećeg šuta i generalno slabe motiviranosti. Ukoliko Rondo u dobro poznatom okruženju TD Gardena ipak nađe dozu motivacije i počne kvalitetno vrtit PnR i na sebi svojstven način upošljavati svoje suigrače, onda će Stevens sakriti Thomasa na 3 ili 4, ovisno o tome gdje se nalazi najizraženija spot - up opcija što znači da će 'The Little Guy' čuvati ili Mirotića, ili Zipsera.

Dvije glavne scoring prijetnje Chicago Bullsa su Jimmy Butler i Dwyane Wade. Igrači su to koji većinu svojih poena zarađuju ili preko izolacije ili preko beskonačnih 'cutova' i 'driveova' prema košu. Nesreća Bullsa u ovom slučaju jest ta da je Boston na poziciji 2 i 3 defanzivno najjači i tu će dvije glavne zvijezde Chicaga morati igrati na top formi ukoliko žele imati imalo šanse. Avery Bradley je first team all defense bez prijepora, Crowder je klasični 3&D i jedan od rijetkih igrača koji može kvalitetno zatvoriti najboljeg igrača današnjice LeBrona Jamesa. Sad ovoj dvojici nadodajte Marcusa Smarta koji je već sada elitan defanzivac i Jaylena Browna koji je u najmanju ruku solidan, onda ste dobili četiri igrača koji se mogu izmjenjivati na ovome dvojcu. Nema šanse da i jedan, i drugi igrač prebace 25 poena po utakmici što bi bio nekakav optimum ukoliko bi Bullsi htjeli tražiti nešto u ovoj seriji. Ima Boston mana u obrani poput Olynyk - Jerebko na 4 i 5 što bi Bullsi mogli definitivno iskoristiti, no poanta je bila da pokažem kako Boston ima dovoljno rješenja za zaustavljanje anuliranje glavnih prednosti Chicaga.

Također, Bullsi su ušli u playoff zahvaljujući ozljedi Dwyanea Wadea (i buđenju šuterske forme Nikole Mirotića) koja je omogućila Hoibergu da svoju momčad bar u tragovima postavi kao onu s Floride koja ga je proslavila. Dolaskom Dwyanea Wadea ponovno će se pojaviti isti problemi s neefikasnošću u napadu, a Hoiberg nema dovoljno autoriteta da veterana i budućeg HoF-era smjesti u ulogu 'sixth mana', što bi bila najbolja opcija za Bullse.

Dok smo to riješili, sad se možemo posvetiti drugom kraja parketa što je i jednima, i drugima jača strana. Boston je osmi napad, Chicago šesta obrana lige. Na prvu izgleda da je obrana Chicaga itekako sposobna zaustaviti napad Bostona koji se često prikazuje kao '1 na 5' odnosno Isaiah Thomas 'sam protiv svih'. Istina je da je Isaiah najzaslužniji za ovakav omjer Bostona i sve što je Boston napadački napravio jest zasluga tog omalenog playmakera. No, netočno bi bilo smatrati da ste zaustavili Boston ako ste zaustavili Isaiahu, čak i ako ste tako kvalitetna obrana kao što je Chicago jer će se uvijek naći netko tko će te poene nadoknaditi, štoviše, oni će biti jednako raspodijeljeni na Crowdera, Bradleyja, Horforda, pa čak i Smarta i Geralda Greena ako ovaj uhvati jedan od svojih karakterističnih streakova. No, kako je ovo samo općenito naklapanje, ajmo vidjeti kako će to izgledati na konkrentom matchupu.

Bostonovo najjače oružje jest Isaiah Thomas - Al Horford u 'pick and roll' ili 'pick and pop' akciji na koju Chicago jednostavno neće imati odgovora. Prvo jer je Rajon Rondo loš u obrani i tu će ga Thomas vrlo lako probijati, a drugo jer će Hoiberg morati birati želi li kao visokog staviti Robina Lopeza i time reket učiniti nebranjenim ili će staviti Nikolu Mirotića koji je jednostavno loš u koju ga god defanzivnu poziciju stavite. Ovo je u osnovi najteža zagonetka za Hoiberga, bez da uopće spominjemo kako Stevens ima veću širinu i samim time više mjesta za kombiniranje rotacija. Potencijalni small ball Bostona (Thomas - Bradley - Smart - Crowder - Horford/Johnson) mogao bi također predstavljati problem za Chicago jer Hoiberg nema dovoljno kvalitetnih 'tijela' da kvalitetno matchira ovu petorku. 

Još jedna prednost Bostona, koju ionako imaju sve ekipe koje igraju protiv Chicaga, jest šut s perimetra. Najvažnija statistička kategorija za konkretan primjer jest eFG% (Effective Field Goal Percentage - mjera prema kojoj pogođena trica vrijedi 50% više od pogođene dvice). Prema tom parametru, Celticsi su 9. ekipa lige (eFG% = 0.525) dok su Chicago Bullsi posljednja momčad lige (eFG% = 0.487). Ovo je jednostavno prevelika razlika da u rasponu od nekoliko utakmica ne dođe do izražaja i presudi na stranu Celticsa.

S obzirom da sam Boston pogledao više od 50 puta ove sezone, mogao bi još nadugo i naširoko, no poanta je bila da u nekoliko osnovnih crtica objasnim zašto će Boston u maksimalno 6 odigranih utakmica proći Chicago Bullse. Moja prognoza jest da Boston uzima u 5 i prolazi dalje s lagane dvije pobjede u United Centru.

I još jedna stvar, obratite pozornost na Horforda i ne samo protiv Bullsa!

Dođu li do šeste utakmice, u Chicagu mogu biti sretni!
Konačno je završio ovaj najdosadniji period u NBA-ju kada većina ekipa odrađuje zadnje utakmice regularne sezone pripremajući se istovremeno ili za playoff, ili za iduću sezonu, s izuzetkom 2-3 'neodgovorna' tima koji poput svakog normalnog i poštenog studenta uče za ispit dan prije pa je playoff tree popunjen tek nakon zadnje sekunde 82. utakmice u sezoni. Ove sezone te nemarne ekipe koje su do zadnjeg odlučivale o putnicima u daljnju fazu natjecanja ili na 'pecanje' bili su Bullsi, Pacersi i Heat. I dok je cijeli normalni NBA svijet navijao za Spoelstrine fightere, u playoff su na kraju ušli Pacersi koji ...
Dođu li do šeste utakmice, u Chicagu mogu biti sretni!
Konačno je završio ovaj najdosadniji period u NBA-ju kada većina ...

Respekt: Mac316, bokivt, Shankly96,

Slažem se: TheBeard, Shankly96,

playoff košarka ima svoje zakonitosti koje rijetko imaju iznimke, jedna od njih je da šut gotovo svima pada, manje se pogađa, a više skače, pa s te strane, Bullsi imaju prednost što nemaju puno izgubiti, šut im je ionako nepostojeći. S druge strane.. - Mac316, 18.4.17. 11:17, 0 0 0
...Boston dobar dio načina igre iz sezone ne može preslikati u playoff jer takav pick and roll kao Thomas i Horford nema šanse da prolazi na kontinuiranoj bazi. A problem obrane, tj. skoka i probijanja Thomasa ostaje - Mac316, 18.4.17. 11:18, 0 0 0
04/2017
Westbrook srušio Oscarov rekord!

Evo novi video od mene... Na kraju sam malo počeo pričat gluposti i ostao nedorečen, taman da snimim nastavak i objasnim sam sebe.

Uživajte!

Westbrook je MVP, bez nepotrebnog izdrkavanja...
Evo novi video od mene... Na kraju sam malo počeo pričat gluposti i ostao nedorečen, taman da snimim nastavak i objasnim sam sebe. Uživajte!
Westbrook je MVP, bez nepotrebnog izdrkavanja...
Evo novi video od mene... Na kraju sam malo počeo ...
nisi los denise baise :) - sthagon, 9.4.17. 18:05, 0 0 0
Slažem se za snagu Thunderove ekipe, često ih se stavlja na debelo slabiju razinu od Rocketsa što nije baš potpuno istina. Slažem se da će Westbrook dobiti MVP nagradu, jer količina medijske kampanje je degutantna, ali mene malo više smeta nego tebe - JoHayes13, 9.4.17. 21:15, 1 0 0
Ja i dalje cekam da netko primjeti glavni detalj videa - baiso, 9.4.17. 21:28, 0 0 0
Neće ti ga platit. Da si napisao zrcalno da valja možda i bi :) - JoHayes13, 9.4.17. 23:52, 0 0 0
Ne znam za druge, ali ja sam si odvrtio samo ovaj početak jedno pet-šest puta... - Losovius, 10.4.17. 10:10, 0 0 0
04/2017
HNL: koji su igrači napravili iskorak?

Znam, nije ovo tema ove tribine, ali kako nema nijedne 'tribina hipoteze', napisat ću ovdje par riječi o današnjim utakmicama HNL-a, tj. o jednoj jedinoj.

Već dugo nisam napisao ni riječ o Hajduku na ovoj tribini jer je jednostavno toliko bolno gledati voljeni klub kako se muči iz sezone u sezonu dok se svi u i oko njega često bezrazložno svađaju oko svega i svačega. I dok se jedni opravdavaju, drugi žale na suce, a treći kritiziraju sve od nemila do nedraga, ja stojim negdje na sredini, blejim u taj Hajduk isto ko i na tablicu HNL-a i pitam se kad će ovoj rezultatskoj agoniji kraja. Jedan sam od onih koji u danu tisuću puta promijeni mišljenje o Hajduku. Je, lijepo je kada je toliko članova u klubu i divno, onako demokratski i jedino ispravno zvuči model koji se uveo i kojim se vodi Hajduk, no onda opet, kad malo bolje razmisliš, skužiš da će ta "jedna duga cesta" trajati duže nego što svi očekuju i da bi, barem na jednu godinu, isprobao model kojim su klubovi na nogometnoj periferiji puno lakše uspjeli doći do većih rezultata (čitaj sve istočnije i jugoistočnije od zapadne Europe) kada su imali jednoga gazdu, pa kreneš u raspravu sa samim sobom i skužiš da sve to skupa nema smisla, a smisao je upravo u tome. Jer rijetko tko od nas navijača gleda na Hajduk realno i hladno racionalno. Znam, opet ću početi srati o emocijama i tim pizdarijama, ali to je jednostavno tako. Ta iracionalna strana koja nas sve skupa veže i nije objašnjiva onima koji nas promatraju 'sa strane' toliko je u tim trenutcima izražena da je istovremeno neobjašnjiva, a opet predstavlja smisao svega.

Dugo vremena nismo imali neizvjesno prvenstvo. Puni su naslovi Dinama i Rijeke ovih dana, svi čekaju taj veliki spektakl, no ne i ja. Kad odeš na rezultati.com ili neku drugu sličnu stranicu i pogledaš koje su tekme danas na rasporedu, skužiš da prije tog 'velikog hrvatskog derbija' igra upravo tvoj Hajduk protiv Slaven Belupa i ništa ti više nije važno. Ma kakve Rijeke, Rujevice, Modri, ovakvi, onakvi. Ništa nije važnije od Hajdukove utakmice, nevažne za svijet, važne za svakog navijača Hajduka. Kako objasniti ljudima da svakog pravog navijača Hajduka apsolutno zaboli ona stvar za 'derbi' Dinama i Rijeke. Nit' će netko navijat za Dinamo, nit' za Rijeku. Sutra igra moj Hajduk i već sada se spremam na novu dozu živciranja dok na streamu loše kvalitete gledam još lošiji nogomet, sve u neskladnoj simfoniji paljenja i gašenja, pa opet refreshanja 'linka' kao spoj loše kvalitete interneta i iziritiranosti zbog svega viđenog. Spreman svaki put da gledam kako Toma Bašić ispada iz igre ili ne dodaje točnu loptu, kako Vlašić mrcvari loptu i bude nevidljiv na terenu toliko da se pitaš vrijedi li uopće nešto ili se radi o najvećoj prevari u Hajduka godinama unazad, kako ispada obrana Hajduka nakon što neuspješno postavlja offside zamku na kojoj Carillo toliko inzistira, pa konačno to vječito pitanje isplativosti dovođenja Katalonca u Hajduk i njegove neizvjesne budućnosti u klubu. Sve to stane u par sekundi utakmice, razočaranje na koje smo svi mi navikli svih ovih godina i koje nas uvijek iznova zapljusne tolikom mjerom da sami sebi obećamo da nećemo više gledati tu tragediju od nogometa pa onda opet barem jednom tjedno odemo na youtube, gledamo sve one lijepe trenutke, svakim danom sve dalje i dalje u prošlosti, i hrabrimo se kako će i ovoj tmurnoj i surovoj stvarnosti jednom doći kraj. A onda opet naivno vjerujemo kako će već u idućoj utakmici biti bolje, premda je sve gore i gore.

Možda ne razumiš, ali volimo te Hajduče!

Ovo jednostavno moram napisat!
Znam, nije ovo tema ove tribine, ali kako nema nijedne 'tribina hipoteze', napisat ću ovdje par riječi o današnjim utakmicama HNL-a, tj. o jednoj jedinoj. Već dugo nisam napisao ni riječ o Hajduku na ovoj tribini jer je jednostavno toliko bolno gledati voljeni klub kako se muči iz sezone u sezonu dok se svi u i oko njega često bezrazložno svađaju oko svega i svačega. I dok se jedni opravdavaju, drugi žale na suce, a treći kritiziraju sve od nemila do nedraga, ja stojim negdje na sredini, blejim u taj Hajduk isto ko i na tablicu HNL-a i pitam se ...
Ovo jednostavno moram napisat!
Znam, nije ovo tema ove tribine, ali kako nema nijedne ...
to je taj osjecaj - sthagon, 8.4.17. 17:51, 0 0 0
https://www.youtube.com/watch?v=86TiDu7b1kQ - ipsi13, 8.4.17. 18:10, 0 0 0
suzu sam pustio - Sylar, 8.4.17. 18:16, 0 0 0
Sy, samo sam čekao.. - baiso, 8.4.17. 18:56, 0 0 0
Šaljite maramice, ponestalo... - Mac316, 9.4.17. 8:17, 1 0 0
03/2017
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Jer vi to niste tražili, donosim vam video newsletter s pregledom prošlog kola fantasyja i prognozama za iduće.. Oprez, video je dug 14-ak minuta i ne odgovaram za gubljenje vašeg vremena...

Baisova petica
Jer vi to niste tražili, donosim vam video newsletter s pregledom prošlog kola fantasyja i prognozama za iduće.. Oprez, video je dug 14-ak minuta i ne odgovaram za gubljenje vašeg vremena...
Baisova petica
Jer vi to niste tražili, donosim vam video newsletter s ...
prevara od igrača - baiso, 8.3.17. 18:57, 0 0 0
Baiso ti si nova zvijezda. - sthagon, 9.3.17. 13:21, 0 0 0
Prava je šteta da nema glazbene podloge u pozadini, dojam bi bio potpun. Pada na pamet sve od teme iz Miami Vicea do teme iz Halloweena - Mac316, 9.3.17. 13:45, 0 0 0
Ma neki trash iz 90-ih bi svirao ili bugarske cajke... Iznenađen sam činjenicom da nitko ne primjećuje jednu istinsku ljudsku toplinu kojom se obraćam svakom od korisnika - baiso, 9.3.17. 15:54, 1 0 0
Doktore! hahaha svaka čast. - BruceWayne, 9.3.17. 16:35, 0 0 0
03/2017
Surfin USA; je li sada Cleveland na fifti-fifti s GSW-om?

Cavsi i dalje nisu ni približno blizu Golden Statea! Prošle godine dobili su zahvaljujući LeBronovim lamentacijama koje su urodile suspenzijom Draymonda Greena što je presudilo finale. Dakle, Cavsi su iskoristili maksimum sreće da osvoje naslov. Ako to postavimo u omjere onda to izgleda ovako:

Prošlogodišnji Warriorsi bez Draymonda Greena vs Cavsi 50-50

Prošlogodišnji GSW u punom sastavu vs Cavsi 70-30 (da nije došlo do suspenzije Warrorsi uzimaju u 5, 6 tekmi)

GSW + Durant vs Cavsi = izračunajte sami!

Nikakvi dodatni igrači i proširivanje klupe neće pomoći Clevelandu jer će Dubsi u PO koristiti svega 8-9 igrača što znači da će minimalno jedan od četvorice all-stara uvijek biti na terenu.

2013: Heat vs Spurs = Heat u 6

2014: Heat vs Spurs = Spurs u 5

2016: Cavs vs GSW = Cavs u 7

2017: Cavs vs GSW = GSW u 5

The end!

Moja najkraća analiza do sad!
Cavsi i dalje nisu ni približno blizu Golden Statea! Prošle godine dobili su zahvaljujući LeBronovim lamentacijama koje su urodile suspenzijom Draymonda Greena što je presudilo finale. Dakle, Cavsi su iskoristili maksimum sreće da osvoje naslov. Ako to postavimo u omjere onda to izgleda ovako: Prošlogodišnji Warriorsi bez Draymonda Greena vs Cavsi 50-50 Prošlogodišnji GSW u punom sastavu vs Cavsi 70-30 (da nije došlo do suspenzije Warrorsi uzimaju u 5, 6 tekmi) GSW + Durant vs Cavsi = izračunajte sami! Nikakvi dodatni igrači i proširivanje klupe neće pomoći Clevelandu jer će Dubsi u PO koristiti svega 8-9 igrača što znači da ...
Moja najkraća analiza do sad!
Cavsi i dalje nisu ni približno blizu Golden Statea! Prošle ...

Respekt: marko_marcus, Kanransha,

Slažem se: Vlad0, SchTsch, ipsi13,

Ne slažem se: Djidara,

Mislim da Cavsi ne bi ušli u playoff bez Lebrona. Šanse će ovisiti praktički samo o tome kako će Leborn odigrati. - SchTsch, 6.3.17. 13:33, 0 0 0
02/2017
Surfin USA; jesu li Pelikani sada prava prijetnja Warriorsima?

Već se par dana nagovaram da napišem analizu, čekam, promišljam, i onda skužim da možda nisam u pravu, pa se onda ispostavilo da u potpunosti jesam: Danny Ainge i Boston Celticsi ostali su u istom sastavu, nije bilo velikog blockbuster trejda koji svi očekuju još od kad je GM Celticsa izveo 'pljačku stoljeća' nad sirotim Billy Kingom kojega je iracionalno – pohlepna pojava ruskog tajkuna tjerala da napravi jedan od gorih poteza koje jedan GM može napraviti. Dugo očekivani trade tako se nije dogodio i dok su već počela instant pljuvanja po Aingeu, ja tvrdim kako je ta odluka u potpunosti ispravna, evo i zašto:

1)      Let's bring it together and see what happens!

Kada imaš momčad koja je na rubu toga da postane pravi pravcati contender s pickovima koji zlata vrijede i igračima koji su odlični trade chipovi, malo tko će odoljeti izazovu da ne krene all in, dovede dva all-stara i napadne titulu. No, Ainge ne želi samo napasti titulu nego je i osvojiti. Najlakše je dovesti par igrača, dati ono što svi žele, ali što ako to neće biti dovoljno i ako ne osvojiš titulu? Što ako taj eksperiment neće uspjeti? Danny Ainge ima pravo na samo jedan ispravan eksperiment i ne želi ga, poput većine znanstvenika, potratiti ne bi li kroz iskustveno znanje došao do onog pravog koji će ga voditi do konačne spoznaje. Cijeli taj hype koji stvara i sama liga kako bi digla popularnost u Bostonu nije dobrodošao, tu se gradi strpljivo, precizno i uz što je moguće manje rizika. Naravno da se velikoj većini to neće sviđati, no to je jedini ispravni put. Izgradnja šampionske momčadi se ne događa tako da se napravi par tradeova pa da se vidi kako će to funkcionirati. Šampionska momčad se stvara strpljivom izgradnjom i još više, pravodobnom odlukom o tradeu što nas dovodi do sljedećeg važnog razloga:

2)      Tajming.

Kako funkcionira GM-ovanje (samo po izvornom hrvatskom) u NBA ligi? Postoji 30 GM-ova, više ili manje ozbiljnih, koji raspolažu s 500-tinjak igrača u kojima, osim one elite, svi predstavljaju potencijal za napraviti razmjenu s drugim timom. E sad, dok dolazi do razmjene, rijetko kada će obje strane proći jednako što znači da će uvijek biti pobjednika i gubitnika, profitera i oštećenih, što je dobro za ligu jer se razvija određena hijerarhija momčadi. U bezbroj trade razgovora koji GM-ovi vode međusobno kako bi dogovorili sljedeći trade, svatko gleda kako da najbolje prođe ne obazirući se na dobrobit suprotne strane. Drugim riječima, svatko gleda kako da zajebe drugog. Ainge se našao među ovom prvom skupinom i definitivno ne želi biti u ovoj drugoj. Postoje generalno dva razloga zašto netko iz tradea izlazi pobjedonosno kao Ainge, a netko kao Billy King. Prvi razlog je očit, a to je nedovoljna kvaliteta samog generalnog menadžera koji se jednostavno ne snalazi u tom poslu. U svom nedavnom podcastu nazvanom „The Vertical“, Adrian Wojnarowski je prokomentirao dolazak Magica Johnsona na mjesto zvano „President of Basketball Operations“ (što je neka vrsta GM-a jer ta funkcija između ostalog nosi i odgovornost za trade razgovore) ističući kako će Magic svojom karizmom, širokim osmijehom i legacyjem koji je ostavio vrlo lako primamiti brojne igrače da potpišu za Lakerse, no sve to ne vrijedi u surovom svijetu generalnih menadžera jer tu, kao što je već spomenuto, jedva čekaju da te kao novaka u tom poslu sjebu. Primjera velikih igrača koji nisu uspjeli kao GM-ovi imate koliko hoćete.

Drugi razlog, koji je puno bitniji, jest sama priroda pregovora. Uvijek postoje dvije strane koje međusobno pregovaraju i gotovo je uvijek jedna strana u nadređenom odnosno podređenom položaju. Isto vrijedi i za NBA. Ovisno o tome s koliko kvalitetnih resursa, bilo igrača ili pickova, raspolažete, takav će vam i biti položaj u pregovorima. Po takvome je Ainge u idealnoj situaciji, no postoji još jedan ključan faktor koji uvelike određuje 'nadređenu' i 'podređenu' stranu – tajming. Koliko je vrijeme važan faktor u pregovorima pokazuje i samo postojanje trade deadline daya i cijele emisije posvećene zadnjim sekundama 'prijelaznog roka'. Nije slučajno da se čeka do zadnjeg trenutka jer time jedna strana čeka da vrijeme radi za nju odnosno kontra druge strane. Dat ću jedan nogometni primjer. Gareth Bale nikad ne bi ostvario najskuplji transfer u povijesti da vlasnik Tottenham Hotspura Daniel Levy nije tako dugo zavlačio Real Madrid i time jačao svoju pregovaračku poziciju sve dok čelnici kraljevskog kluba, svjesni kako sat do kraja prijelaznog roka otkucava,  nisu poslali 'ponudu koja se ne odbija'. Zato se i u NBA-ju često u 'zadnjim sekundama' dogovori veliki broj tradeova, sve je u jačanju odnosno slabljenju pregovaračke pozicije. Danny Ainge je, bez obzira na bogatstvo kojim raspolaže, bio u podređenoj pregovaračkoj poziciji, opet iz više razloga. Prvo jer Brooklynov pick još uvijek nije ono što će vjerojatno postati prvi izbor drafta pa samim time mu je i manja vrijednost, drugo jer je Danny Ainge taj koji dolazi do druge strane da otpočnu pregovore čime automatski drugu stranu čini jačom, bez obzira što je drugoj strani poput recimo Chicago Bullsa, trade itekako potreban. Kako smo se približavali trade deadlineu, to je pregovaračka pozicija Danny Aingea bila sve slabija jer su apsolutno svi očekivali da će on, prisiljen vremenom i šansom koju ima dati i više nego što je on to idealno htio. No, Ainge itekako dobro zna kako cijeli taj mehanizam funkcionira i ostao je imun na to. Još važnije, od vremena, svog najvećeg neprijatelja, napravio je najvećeg prijatelja jer vrijeme od kraja deadline daya radi za njega:

3)      With the first pick of 2017. draft, the Boston Celtics select… Markelle Fultz, from University of Washington.

Kritičari Aingeove pasivnosti u minulom deadlineu imaju vrlo jak argument zašto je GM Celticsa ipak u krivu, a to je draft klasa 2017. godine gdje su svi top prospecti većinom playmakeri, bez ijednog kvalitetnog i talentiranog centra tipa Karl Anthony Towns što bi trebalo značiti da je potencijalno prvi izbor na draftu za Boston apsolutno beskoristan. Ponovno krivo! Iako za ovu draft klasu tvrde da je poprilično duboka (što je gotovo svake godine postao običaj) i puna playmakera, ipak postoji jedan igrač koji se doista ističe naspram drugih. Playmaker Markelle Fultz bolji je od konkurencije, od Lonzo Balla i društva ma koliko se oko potonjeg dizao hype. Biranjem njega kao prvog izbora na draftu (ukoliko Boston dobije prvi pick) Ainge dodatno jača pregovaračku poziciju. Postoji nekoliko ekipa kojima itekako treba playmaker: Denver, Philadelphia, Chicago, Orlando, Detroit, Indiana… Primjećujete, među tim ekipama nalaze se one koje su bile u pregovorima s Bostonom oko razmjene svojeg glavnog igrača u zamjenu za pickove i igrače. Koja je razlika u pregovorima prije trade deadlinea ili nakon drafta? Fultz je definitivno netko koga bi svatko od spomenutih timova najprije volio vidjeti na svojem rosteru, a Boston će tada, kada je taj pick postao konkretno najbolji igrač u klasi, dobiti prednost u pregovorima.

Još jedna važna stavka jest činjenica da Boston čeka offseason i potencijalni dolazak Gordona Haywarda koji, iako je glavna zvijezda Utah Jazza koji mu uz to mogu ponuditi i najbolji ugovor, zahvaljujući Sveučilištu Butler gdje je Hayward igrao pod palicom sadašnjeg trenera Bostona Brada Stevensa, bi možda mogao potpisati za Boston. Iako se to vjerojatno neće dogoditi, zašto ne pričekati rasplet te situacije pa ponovno pokrenuti pregovore oko Butlera ili Georgea.

Valja razmotriti i ono što nitko ne očekuje da će se dogoditi – zadržavanje prvog izbora na draftu u liku Markellea Fultza. Pitate se što će Bostonu takav playmaker pokraj Isaiahe Thomasa živog? Ja vas pitam: znate li da Stevens svog back-up playmakera Marcusa Smarta u određenim situacijama koristi na poziciji niskog krila? Brad Stevens je odličan u razvijanju mladih igrača jer im uvijek pronađe poziciju i ulogu gdje će maksimizirati njihov talent. To je učinio s Crowderom, Smartom, pa i Kelly Olynykom, a učinit će i s Fultzom ukoliko ovaj ne završi u nekoj razmjeni.

4)      Rondo, Allen, Pierce i Garnett.

Rijetko kad se dogodi da čak 4 igrača iz iste ekipe budu odabrana na all-star susret. Dogodilo se to ove godine zbog super – tima u Golden Stateu, 2015. je zbog ekstra slabog Istoka Atlanta imala 4 all-stara, a 2011. Boston. Kada imaš 4 all-stara to ti gotovo uvijek osigurava osvajanje naslova. Koliko je Boston s ta 4 fantastična igrača osvojio naslova? Samo jedan jedini, 2008. godine. Tko je tada bio GM Boston Celticsa? Isti ovaj koji je i sad – Danny Ainge. Činjenica da je uspio stvoriti 'super – momčad' i da je s tom momčadi osvojio samo jedan jedini naslov dovoljno govori koliko je teško postati prvakom odnosno koliko je, prije svega kvalitetnih igrača, potrebno za taj pothvat. Ainge stoga biva oprezan te nastoji graditi oko mlade  izuzetno dobre  momčadi. Njemu nije cilj srušiti Cleveland i ući u finale, pa čak mu i nije cilj srušiti ni Golden State da bi uzeo naslov. Ainge gradi ekipu koja će postati dinastija!

Za to će im trebati puno kvalitetnih mladih igrača koji će s vremenom rasti i razvijati se zajedno kao momčad. Golden State trenutno ima 4 all-star igrača, Boston samo 1 te su mogli nadodati eventualno još 1 što je i dalje 4-2 za Warriorse. Umjesto toga, Danny Ainge čeka, ima odličnog mladog trenera pod kojim se mladi igrači sjajno razvijaju i opet ponavljam, čeka da vidi kako će se rasplesti situacija u GSW-u i Clevelandu. Čekanje je ključ svega u ovoj priči, LeBron stari, GSW-ovim igračima će isticati ugovori, tada će Boston ugrabiti svoju šansu.

Ainge nije trejdao jer je to ispravno!
Već se par dana nagovaram da napišem analizu, čekam, promišljam, i onda skužim da možda nisam u pravu, pa se onda ispostavilo da u potpunosti jesam: Danny Ainge i Boston Celticsi ostali su u istom sastavu, nije bilo velikog blockbuster trejda koji svi očekuju još od kad je GM Celticsa izveo 'pljačku stoljeća' nad sirotim Billy Kingom kojega je iracionalno – pohlepna pojava ruskog tajkuna tjerala da napravi jedan od gorih poteza koje jedan GM može napraviti. Dugo očekivani trade tako se nije dogodio i dok su već počela instant pljuvanja po Aingeu, ja tvrdim kako je ta odluka u ...
Ainge nije trejdao jer je to ispravno!
Već se par dana nagovaram da napišem analizu, čekam, promišljam, ...

Respekt: JoHayes13, Mac316,

Slažem se: Losovius,

ne draftirati Balla na prvom mjestu bi bilo svetogrđe protiv košarke, bez obzira na trenutno stanje, a upitno je je li uopće i sad Fultz bolji, Ballov plafon je u stratosferi sa Westbrookom, Hardenom, Curryem i sličnima. GM koji njega ne uzme... - Mac316, 27.2.17. 14:05, 0 0 0
...riskira da jednog dana bude profesionalno ismijavan kao i onaj koji je odabrao Bowiea, Miličića ili Olowokandija. - Mac316, 27.2.17. 14:05, 0 0 0
što se tiče same teme, ne slažem se, Boston sedi na svojim adutima već jako dugo, kad tad je vrijeme za povući okidač, a nikad nije bilo bolje od sada, Butler ili George su igrači koji tek ulaze u prime, a za njih su mogli potrošiti samo... - Mac316, 27.2.17. 14:07, 0 0 0
jedan od pregršt pickova koje imaju i eventualn Crowdera koji je bitan, ali ne nenadoknadiv. Sad je bilo vrijeme, daljnje čekanje je samo puštajne ostalih ekipa koje čeka rebulild da se konsolidiraju i sustignu Boston - Mac316, 27.2.17. 14:08, 0 0 0
crowdera ne želi dati jer ima jedan od najboljih ugovora u ligi ako ćemo o value/money... ne velim da ne treba ići u razmjenu, dapače, samo ne vidim koja je razlika da to učine u offseasonu za razliku od trade deadlinea? ti bi imao analizu više? - baiso, 27.2.17. 14:15, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.