cehtunger

Common sense is what tells us the earth is flat.
Reputacija
4
Bodova
96
Analiza
83
Ocjena
1063
Anketa
733
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

02/2017
Surfin USA; jesu li Pelikani sada prava prijetnja Warriorsima?

Za usporedbu učinka gledat će se sezone 1998 do 2016, odnosno od prvog naslova San Antonia do trenutne sezone. Kako trenutna NBA sezona još traje, za nju smo
procijenili konačni broj pobjeda svake momčadi prema trenutnom postotku pobjeda. Za svaku momčad ćemo izračunati vjerojatnost osvajanja naslova u svakoj od sezona, ovisno igra li se 1 ili 7 utakmica u doigravanju. Naravno pritom su 7 utakmica u NFL i 1 utakmica u NBA hipotetski scenariji.

Prvi graf prikazuje vjerojatnost osvajanja titule Patriotsa, ako gledamo relativnu
snagu u odnosu na prosjek cijele lige. Uzete su u obzir sezone kada Patriotsi nisu
ušli u doigravanje (99, 00, 02, 08), a za sezone kada su igrali wild card vjerojatnosti su prilagodjene za kolo više (98,05,06,09). Plava boja prikazuje stvarni slučaj igranja playoff-a od jedne utakmice, dok crvena prikazuje hipotetski slučaj igranja 7 utakmica.Vertikalne zelene linije označavaju sezone u kojima je osvojen naslov.

Idući graf je ekvivalentan prethodnom, samo uzima relativnu snagu u odnosu na
prosjek momčadi koje su ušle u playoff.

Iduća dva grafa prikazuju istu stvar samo za San Antonio Spurse. Spursi su svake
godine ušli u doigravanje.

Slijede dva grafa koja prikazuju relativnu snagu Patriotsa i Spursa, svakog u
svojoj ligi. Prvi je u odnosu na prosjek lige, drugi u odnosu na prosjek momčadi
koje su ušle u playoff. Ovi grafovi mogu poslužiti kao pokazatelj kvalitete
protivnika, veća vrijednost na y osi označava slabiju konkurenciju. Vertikalne isprekidane linije označavaju sezone u kojima je pojedini klub osvojio naslov.

I na kraju dva grafa koja daju realnu usporedbu ova dva kluba. Grafovi prikazuju
vjerojatnost osvajanja titule za oba kluba, uzevši u obzir sistem natjecanja i
relativnu snagu protivnika. Prvi graf se odnosi na relativnu snagu u odnosu na
prosjek lige, drugi u odnosu na prosjek momčadi koje su ušle u playoff. Vertikalne
isprekidane linije označavaju sezone u kojima je pojedini klub osvojio naslov.

Zaključak

Svi izračuni ne odražavaju stvarne vrijednosti i o metodologiji bi se svakako dalo
raspravljati. Ova analiza trebala bi dati osnovni uvid u to kako sistem natjecanja i snaga konkurencije utječu na šanse za osvajanje naslova. Kao takva može služiti kao osnova za vrednovanje učinka momčadi iz različitih sportova. Ideja je da se korištena metodologija dalje razvije i nadogradi, poboljša, popravi. Formule korištene za izračun relativne snage i vjerojatnosti pobjede svakako ostavljaju prostora, kako za poboljšanje, tako i za skepsu i s te strane svaka kritika je i više nego dobrodošla.

A zaključak jesu li bolji Patriotsi ili Spursi, ostavit ću svakome osobno na
interpretaciju :).

Patsi ili Spursi, tko je bolji? - Statistička analiza, 2.dio
Za usporedbu učinka gledat će se sezone 1998 do 2016, odnosno od prvog naslova San Antonia do trenutne sezone. Kako trenutna NBA sezona još traje, za nju smo procijenili konačni broj pobjeda svake momčadi prema trenutnom postotku pobjeda. Za svaku momčad ćemo izračunati vjerojatnost osvajanja naslova u svakoj od sezona, ovisno igra li se 1 ili 7 utakmica u doigravanju. Naravno pritom su 7 utakmica u NFL i 1 utakmica u NBA hipotetski scenariji. Prvi graf prikazuje vjerojatnost osvajanja titule Patriotsa, ako gledamo relativnu snagu u odnosu na prosjek cijele lige. Uzete su u obzir sezone kada Patriotsi nisu ušli ...
Patsi ili Spursi, tko je bolji? - Statistička analiza, 2.dio
Za usporedbu učinka gledat će se sezone 1998 do 2016, ...

Respekt: JoHayes13, baiso,

Ne slažem se: baiso,

Patsi su ovaj 'deficit' u broju utakmica nadoknadili varanjem tako da ti na kraju dođe na isto :D - baiso, 18.2.17. 14:33, 0 0 0
Zapravo, kad malo bolje razmislim, za varalice je itekako bolje da igraju manje utakmica jer je lakše namjestiti - baiso, 18.2.17. 14:35, 0 0 0
02/2017
Surfin USA; jesu li Pelikani sada prava prijetnja Warriorsima?

Uvod

Nakon što su New England Patriotsi došli do svojeg 5. Super Bowla u Belichik-Brady eri, često su se mogle vidjeti rasprave o tome jesu li oni najuspješnija sportska dinastija svih vremena. Tako je napravljena i usporedba između njih i NBA momčadi San Antonio Spursa, koji u sličnom razdoblju od 16 godina također imaju 5 naslova. Kako se radi o različitim sportovima, bitno je odrediti kriterij usporedbe. U ovom slučaju dva parametra igraju ulogu: relativna snaga protivnika i sustav natjecanja. Što je klub bolji u odnosu na konkurenciju, šanse za pobjedu/naslov su veće. Sustav natjecanja također igra ulogu na način da nekome daje veće ili manje šanse za prolazak u knock-out fazi ili za naslov. Što je veći broj utakmica u jednom kolu knock-out faze, raste šansa da bolja momčad prođe dalje. Kako broj eliminacijskih rundi raste, šanse za ukupnu pobjedu pada. Upravo zbog toga je zanimljiva usporedba NFL-a i NBA-a, jer se mogu gledati kao ekstremni slučajevi ovih parametara. NFL play-off se igra 3 ili 4 kola od jedne utakmice, dok se NBA playoff igra uvijek 4 kola na 4 dobivene utakmice. Također, NFL regularna sezona se sastoji od 16 utakmica, dok je taj broj u NBA 82. Iako postoji određena nesimetrija u regularnoj sezoni NBA, odnosno protiv nekih protivnika se odigra više utakmica, svaka momčad odigra barem dvije utakmice protiv svake druge, a najviše 4. U NFL u je ta nesimetrija izražena daleko više, od 32 momčadi u ligi, svaka momčad se u sezoni susretne sa samo 13 drugih momčadi. U konačnici to znači da će relativna snaga protivnika daleko više odlučivati u NFL nego u NBA što se tiče konačnog plasmana. Konačni plasman u obje lige daje prednost domaćeg terena, no kako se u NFL igra samo jedna utakmica, ova prednost je daleko više izražena nego u NBA, gdje ta prednost znači da će bolje plasirana momčad odigrati jednu utakmicu više na domaćem nego na gostujućem terenu.

Metodologija

Cilj ove analize je statističkim postupcima pokazati kako navedeni faktori utječu na vjerojatnost da određena momčad ostvari pobjedu u jednoj utakmici, u 7 utakmica (jedno kolo NBA playoff-a), te da osvoji naslov.

Relativna snaga protivnika

Najjednostavnije rečeno, ona određuje koliko ste bolji ili lošiji od nekoga. Izražavat ćemo je kao omjer, odnosno postotak i kao takvu koristiti u daljnjoj
analizi. Bitno je naglasiti kako ne postoji jedinstven način za odrediti ovaj
parametar i u konačnici će to ovisiti o tome što je cilj analize. U teoriji, relativnu snagu bi najbolje bilo odrediti da dva protivnika igraju velik broj mečeva međusobno, a relativna snaga bi onda bio omjer pobjeda. Na primjer ako u 30
utakmica dvije momčad konačni omjer bude 20-10, onda možemo reći da je bolja momčad 2 puta bolja, odnosno 100% bolja, ostvarila je 100% više pobjeda od lošije momčadi. Omjer 12-10 bi značilo da je 20% bolja. S obzirom da je praktički nemoguće dobiti dovoljan uzorak utakmica istih protivnika u kratkom vremenskom razdoblju, u praksi će se relativna snaga morat odredit na neki drugi način. Za potrebe ove analize relativnu snagu ćemo određivati omjerom pobjeda u regularnom dijelu sezone (za NFL i NBA).

Vjerojatnost pobjede

Ako radimo s dovoljno velikim uzorkom utakmica istih momčadi, onda vjerojatnost možemo najlakše odrediti kao omjer pobjeda tih momcadi i ukupnog broja utakmica. Ukoliko relativnu snagu određujemo na neki drugi način, u ovom slučaju uspješnosti protiv preostalih momčadi, vjerojatnost više nećemo moći računati na taj način.
Primjer: recimo da momčad A i B odigraju 10 utakmica međusobno i momčad A pobjedi 6 puta, a momčad B 4 puta. Onda možemo reći da je vjerojatnost pobjede momčadi A 0.6, a B 0.4. Sada uzmimo primjer gdje momčadi A i B svaka odigra po 10 utakmica protiv istih protivnika i ostvare također 6 odn. 4 pobjede. U ovom slučaju bi bilo pogrešno zaključiti da je vjerojatnost pobjede momčadi A protiv B 0.6. Momčad A ostvaruje 60% pobjeda protiv prosječne momčadi, odnosno one koja ima 50% učinka. Kako je B ispod toga, vjerojatnost da A pobijedi B mora biti iznad 60%.

Za određivanje vjerojatnosti pobjede koristit ćemo tzv. Pitagorejsko očekivanje.
Formula kojom računamo vjerojatnost pobjede je:

P_w = 1/(1 + r^2)

gdje će r u našem slučaju biti omjer pobjeda lošije momčadi i bolje momčadi. Ako
smo relativnu snagu odredili na neki drugi način i imamo samo podatak koliko je
momčad "u postocima" bolja od druge momčadi, onda formula glasi:

P_w = 1/(1 + (1/(1+p))^2)

gdje p označava relativnu snagu jače momčadi u odnosu na slabiju, odnosno p*100% označava koliko je u postocima momčad A jača od momčadi B. Jednostavnom računskom provjerom moguće je utvrditi da su ove dvije formule ekvivalentne.

Da je ova formula dobra (što ne znači nužno i točna), možemo lako utvrditi sa
nekoliko kratkih provjera. Prvo ako je p=0, odnosno timovi su iste snage,
vjerojatnost pobjede iznosi 0.5, tj 50%, što je ono što želimo. Drugo, kako p
raste, tako se vjerojatnost asimptotski približava 1, što također želimo, jer šansa
da lošiji tim pobjedi uvijek mora biti > 0. Ako uzmemo prethodno navedeni primjer momčadi koje ostvaruju 0.6, odn. 0.4 omjere pobjeda, dobivamo vjerojatnost 0.69 za pobjedu bolje momčadi, što također djeluje u redu. Treba naglasiti da se ove formule nikako ne mogu koristiti za računanje stvarnih vjerojatnosti, no poslužit će kako bi prikazali određene principe.

U idućem koraku odredit ćemo vjerojatnost pobjede u sistemu od 7 utakmica, odnosno "na 4 dobivene". Formula je nešto složenija pa ću je izostaviti, no u osnovi se radi o računanju vjerojatnosti da se neki događaj vjerojatnosti P dogodi barem N puta u M ponavljanja. Ovdje je N=4, broj potrebnih pobjeda, a M=7, broj mogućih utakmica.

Kako vjerojatnost pobjede u meču od 1, odnosno 7 utakmica ovisi o relativnoj snazi, možemo vidjeti na sljedećem grafu.

Očekivano, vjerojatnost ukupne pobjede je veća, kada se igra više utakmica. Na
primjer, momčad koja je 50% bolja od protivnika ima oko 70% šanse za pobjedu u 1 utakmici, dok u 7 utakmica, ta šansa iznosi oko 87%.

Idući graf prikazuje vjerojatnost pobjede u 3 kola, što je ekvivalent osvajanja
Super bowla u NFL-u, ako pretpostavimo da je momčad u pitanju osigurala bye u prvoj rundi. Graf prikazuje vjerojatnosti za slučajeve kada se u playoff kolu igra 1
utakmica i kada se igra 7 utakmica, gdje je ovo drugo hipotetski scenarij za NFL.

Idući graf je sličan, s razlikom što se računa vjerojatnost pobjede u 4 kola,
odnosno ekvivalent osvajanju NBA naslova. Ovdje je slučaj 1 utakmice hipotetski za NBA.

Na oba grafa vidljivo je kako veći broj utakmica ide na ruku boljim momčadima, što je i očekivano.

U drugom dijelu analize primjenit ćemo pokazano na stvarnim primjerima za spomenute klubove, Patriotse i Spurse.

Patsi ili Spursi, tko je bolji? - Statistička analiza, 1.dio
Uvod Nakon što su New England Patriotsi došli do svojeg 5. Super Bowla u Belichik-Brady eri, često su se mogle vidjeti rasprave o tome jesu li oni najuspješnija sportska dinastija svih vremena. Tako je napravljena i usporedba između njih i NBA momčadi San Antonio Spursa, koji u sličnom razdoblju od 16 godina također imaju 5 naslova. Kako se radi o različitim sportovima, bitno je odrediti kriterij usporedbe. U ovom slučaju dva parametra igraju ulogu: relativna snaga protivnika i sustav natjecanja. Što je klub bolji u odnosu na konkurenciju, šanse za pobjedu/naslov su veće. Sustav natjecanja također igra ulogu na način ...
Patsi ili Spursi, tko je bolji? - Statistička analiza, 1.dio
Uvod Nakon što su New England Patriotsi došli do svojeg ...
12/2016
Kassaijev presedan; treba li pregledavanje snimke postati standard?

Glavno pitanje kod uvođenja tehnologije u nogomet je: što se time želi postići u konačnici? Odgovor je: što je više moguće dosljedno i točno provođenje pravila, analizom situacija na terenu. Zašto tehnologija, a ne čovjek? Ovo je možda i najzanimljivije pitanje u cijeloj temi, a odgovora možda većina nije svjesna, a on je da je tehnologija, za razliku od čovjeka, konzistentna. Dakle glavna prednost tehnologije u odnosu na ljude je što vam praktički garantira isti ishod u istim početnim uvjetima. To znači da čak i kada radi krivo, vrlo je lako analizirati u čemu je problem, te utoliko lakše i isti otkloniti.Nešto što bi se teško moglo reći za ljude. 

Ono što bi u konačnici željeli je imati tehnologiju i umjetnu inteligenciju koja bi u potpunosti zamijenila suce na terenu i isključila ljudski faktor iz donošenja bilo kakvih odluka. Iako takvu tehnologiju nemamo, rapidni razvoj i postignuća na polju umjetne inteligencije mogli bi nam to omogućiti prije nego kasnije. Većina predviđanja vezana uz razvoj umjetne inteligencije i što može postići, pokazala su se poprilično konzervativna u praksi i neke granice su probijene puno prije nego se smatralo da će biti, kao recimo alpha-go, samovozeći automobili, itd. Dakle, nema sumnje da razvoj suđenja u sportu treba ići u tom smjeru, a svi koji misle drugačije su jednostavno u krivu, samo toga još nisu svjesni. Osim ako se ne radi o onima koji smatraju da je "čar" nogometa u sudačkim pogreškama i kafanskim raspravama o istima. Ali pretpostavljam da će se čak i oni prilagoditi, uostalom, teorije zavjere koje koriste napredne tehnologije su daleko zabavnije od onih koje podrazumijevaju samo zle ljude koji žele činiti nažao drugima.

Problemi koji ostaju su svakako činjenica da je tehnologija koja bi u potpunosti zamijenila ljude ipak još u povojima, te da se ne mogu točno predvidjeti sve posljedice uvođenja iste. Drugim riječima, nismo točno sigurni koju sve tehnologiju možemo iskoristiti, niti kako, a ne možemo niti adekvatno procijeniti koji će biti njezini efekti, a možda nije ni jasno što kratkoročno želimo. Svatko tko je radio u IT industriji ovi problemi su mu jako dobro poznati i susreće se s njima svakodnevno. Upravo iz tog razloga nastalo je nešto što se u projekt menadžmentu zove agilni razvoj. Dotadašnji waterfall način vođenja projekata, gdje se sve specifikacije znaju unaprijed pokazao se iznimno loš, upravo iz gore navedenih razloga. Naravno, niti jedan od ta dva principa nije "ispravan", a drugi "kriv", veće se radi o tome koji bolje odgovara problematici. Recimo agilni razvoj gradnje nuklearne elektrane ili tankera, ne može završiti drugačije nego totalnom katastrofom. Jedan mali primjer. Svojevremeno se održavalo natjecanje amatera u gradnji letjelica, gdje je cilj bio napraviti nešto što će moći letjeti. I dok se većina timova bavila proračunima aerodinamike, analizom materijala i sl., jedan tim je problemu pristupio tako da su smislili metodu koja im omogućuje da letjelicu izgrade u što je moguće kraćem roku, ne zamarajući se previše fizikalnim detaljima, a onda tu letjelicu testiraju, te postupak iznova ponavljaju, svaki put ostvarujući mala poboljšanja. Na kraju su uvjerljivo pobijedili. Takvi ciklusi razvoj-testiranje-analiza zovu se iteriranje.

Ono što problemu uvođenja tehnologije treba je upravo takav pristup. Umjesto beskonačnih rasprava o tome što bi tehnologija napravila dobro ili loše, a uglavnom bez čvrstih argumenata, stvar treba jednostavno testirati u malim iteracijama. Uvede se nešto što se smatra da bi bilo korisno, testira se u praksi, te ako je dobro prihvati se, ako nije odbaci se ili se gleda kako bi se poboljšalo. Uzmimo za primjer pregledavanje snimke. Za početak se definiraju neka stroga pravila kada se snimka smije pregledavati, recimo samo za neke specifične situacije ili isključivo za situacije nakon što je došlo do prekida igre, ako nas je u ovom trenu strah da bi generalno pregledavanje moglo bitno utjecati na dinamiku same igre. Analiziraju se učinci, te se prema tome ide u idući korak. Također je za početak iznimno bitno da uvođenje bilo kakve slične promjene ne povuče za sobom potrebu za dugotrajnijom dodatnom edukacijom sudaca, kao što bi recimo bilo uvođenje dodatnog suca van terena koji bi gledao utakmicu na moniture i sudjelovao u donošenju odluka. No to bi zato trebao biti idući korak nakon što pregled snimke postane uobičajena stvar i potvrdi se da je dobra. Tada se recimo može pokušati sa uvođenjem dodatnog suca van terena, koji bi utakmicu gledao na monitoru uz pomagala kao recimo one dodatne crte na terenu, i da se sve odluke vezane uz geometriju prenesu na njega. Time bi se značajno rasteretilo glavnog suca, koji bi mogao više biti fokusiran na stvari koje zahtjevaju procjenu ili brzu odluku na terenu. Iako se mnogi neće složiti da pregledavanje snimke treba koristiti i za sudačke procjene, ne samo za geometriju, upravo to je segment gdje bi bilo najviše koristi od pregledavanja snimke. Sudačke pogreške oko geometrije su stvar isključivo fizikalnih ograničenja ljudskog tijela, dok procjene zahtjevaju upotrebu viših kognitivnih funkcija. Upravo iz tog razloga neki srednje-ročni cilj bi bio odluke o geometriji prebaciti na tehnologiju, dok bi kod sudačkih procjena tehnologija samo služila kako bi sudac dobio više činjenica, na osnovu kojih donosi odluke. Ne samo da bi na taj način eliminirali probleme fizikalnih ograničenja ljudskog tijela, nego bi iz toga slijedilo da bi dobili bolju metodu evaluacije kvalitete sudaca, a što bi u konačnici rezultiralo boljim sucima.

Jednostavno nema nikakvog razumnog argumenta koji može opravdati višegodišnje rasprave, studije i sl, nauštrb najjednostavnijeg primjera testiranja. Takvim pristupom vrlo brzo će se vidjeti koja tehnologija je iskoristiva, koja nije, a u koju bi se isplatilo daljnje ulaganje, te bi se tek tada dobili pravi pokazatelji u kojem smjeru se sve treba razvijati. S obzirom da vjerojatno nema niti jednog primjera u sportu gdje se uvođenje tehnologije pokazalo loše, stvar je samo koliko će se vremena i novaca uludo utrošiti, te koliko ćemo još kontroverznih situacija morati gledati, prije nego se i u nogometu, zadnjem bastionu konzervativne sportske struje, stvari promjene.

Pravo pitanje zapravo nije: "treba li?", nego: "kako?"
Glavno pitanje kod uvođenja tehnologije u nogomet je: što se time želi postići u konačnici? Odgovor je: što je više moguće dosljedno i točno provođenje pravila, analizom situacija na terenu. Zašto tehnologija, a ne čovjek? Ovo je možda i najzanimljivije pitanje u cijeloj temi, a odgovora možda većina nije svjesna, a on je da je tehnologija, za razliku od čovjeka, konzistentna. Dakle glavna prednost tehnologije u odnosu na ljude je što vam praktički garantira isti ishod u istim početnim uvjetima. To znači da čak i kada radi krivo, vrlo je lako analizirati u čemu je problem, te utoliko lakše i ...
Pravo pitanje zapravo nije: "treba li?", nego: "kako?"
Glavno pitanje kod uvođenja tehnologije u nogomet je: što se ...

Respekt: marko_marcus, draxy, Losovius,

Slažem se: Mac316,

Ne slažem se: Lwave, Losovius,

Ali to jednostavno nije dovoljno velik uzorak, niti utakmice koje su vjerojatno usporediva s onima Lige prvaka. Kad-tad, morao bi i najbolje utakmice koristiti zapravo kao test - Losovius, 16.12.16. 10:45, 0 0 0
Naravno. Ali tada ces vec imati dosta veliku sigurnost da stvar nece zavrsiti katastrofalno. - cehtunger, 16.12.16. 10:51, 0 0 0
NIsam baš siguran. Čini mi se da je kod primjene stvari broj varijabli toliko velik da model eksperimentaa ovdje nije primjenjiv. Tj. da se dobar dio mora odraditi prethodno spekulativnom metodom i primjerima drugih sportova (am nogomet i ragbi) - Losovius, 16.12.16. 10:55, 0 0 0
Meni je s druge strane tesko zamisliva situacija gdje si sve to uzeo u obzir, proveo 2 godine testirajuci od nevaznijih prema vaznijim utakmicama, i onda uveds stvar u ligu prvaka i desi se neka havarija. - cehtunger, 16.12.16. 11:09, 0 0 0
Al meni je recimo jako zanimljiva mogucnost da na kraju ispadne nesto totalno deseto iz svega.Nogome je jako konzervativan, tehnologija se razvija rapidno. I lako moguce da se nadjemo u nekoj situaciji gdje ce cijela ova rasprava postat suvisna. - cehtunger, 16.12.16. 11:10, 0 0 0
09/2016
Trebaju li i hrvatski sportaši iskoristiti himnu kao metodu društvenog angažmana?

Često se postavlja pitanje koliko vrhunski sportaši trebaju koristiti svoj utjecaj za dobrobit društva. Prije svega treba naglasiti jednu stvar. Vhunski profesionalni sportaši koje možemo svrstati u red onih koji zarađuju pozamašne svote novaca, poprilično pomažu društvu u vidu poreza. Porez je i zamišljen kao mehanizam koji bi na neki način barem malo smanjio razlike između bogatih i siromašnih tako što oni koji više imaju, više i daju društvu. Uzmimo za primjer Lionela Messija, jer je jedan od najplaćenijih sportaša današnjice, ali i zato jer je nedavno bio suočen sa optužbama za utaju poreza. Njegova plaća iznosi 256000 funti tjedno nakon oporezivanja, dakle to je onaj dio plaće koji on dobije na ruke. Porez koji on mora platiti od svoje plaće, u Španjolskoj iznosi 52%, što znači da je njegova stvarna plaća preko pola milijuna funti tjedno, a od čega on mora više od pola dati državi. Nije teško izračunati da Messi državi godišnje uprihodi nevjerojatnih 13 milijuna funti, odnosno 15.5 milijuna eura, odnosno 116 milijuna kuna. To je ono što Messi sigurno mora platiti državi i što ne može utajiti, jer je taj podatak javan, a taj porez se uplaćuje preko kluba. Onaj dio koji je utajio dolazi sa drugih strana, dakle Messi zapravo državi daje još više od tog iznosa. Kada dajete toliki dio svojeg novca državi, a država evidentno loše upravlja njime, nije toliko teško razumjeti zašto ponekad želite ponešto zadržati za sebe, osim ako se ne uhvatite u klasičnu zamku da sudite koliko je kome novaca dovoljno za život.

Osim što sportaši porezom već itekako pomažu društvu, postoji i drugi način, onaj gdje koristite svoj utjecaj među ljudima, kako bi promijenili svijest o nečemu, a što je zapravo ovdje tema. Takav društveni utjecaj može se podijeliti u dvije grupe. Prva je ona gdje koristite svoj utjecaj kako bi dodatno pomogli skupinama koje ovise o društvu, kao što su siromašni slojevi, bolesni, invalidi i slično, s tim da ta pomoć može biti materijalna, u vidu novčanih i materijalnih donacija, a može biti i čisto korištenje svog utjecaja kako bi se podigla svijest o određenom problemu. Glavna karakteristika takvog djelovanja je da je ono od strane društva jednostrano percipirano kao pozitivno, odnosno takvo djelovanje u konačnici koristi i samom sportašu, te je stoga nešto što se vrlo često susreće. U drugu grupu spadaju upravo primjeri iz uvodnog teksta, gdje se društveni utjecaj koristi kako bi se istaknuo neki problem oko kojega je društvo podijeljeno i koji za samog sportaša nosi rizik, u vidu da će biti doživljen kao negativan. Ovaj oblik društvenog djelovanja je zapravo iznimno bitan i poželjan, jer bez obzira na osobni stav koji sportaš na taj način iznosi, on zapravo zbog svojeg utjecaja značajno podiže razinu svjesti oko toga da problem stvarno postoji.

Slučaj Colina Kaepernicka je podijelio javnost i dok ga mnogi osuđuju jer svojim postupkom vrijeđa himnu, a samim time i principe države koju ta himna predstavlja, mnogi misle upravo suprotno. Među njima se istaknula poruka jednog ratnog veterana, koji je možda i najbolje sažeo bit svega. Ukratko, radi se o tome da američka himna predstavlja principe kojima se stanovnici te države jako vole hvaliti, a to su demokracija, osobna sloboda, sloboda govora itd., a među koje spada i pravo Colina Kaepernicka da protestira na način koji je odabrao, te kako je negativna kritika njegovog načina protesta, zapravo negiranje tih istih principa. Drugim riječima ne moramo se slagati sa razlogom njegovog protesta, no moramo poštovati njegovo pravo na protest. Ovaj primjer vrlo zorno pokazuje koliko jak utjecaj može imati ovakav način djelovanja i koliko može osvjestiti određene stvari kod javnosti. Baš zbog toga bi bilo dobro kada bi se veći broj sportaša odlučivao na ovakve poteze, ne zbog konkretne poruke koju žele poslati, nego zbog osvješćivanja kako neki društveni problem uopće postoji.

Naravno da sve to vrijedi i za hrvatske sportaše i hrvatsko društvo, no u konkretnoj situaciji pitanje je koliko se može primijeniti na naše društvo. Prvo treba uzeti u obzir da sportaši generalno nisu osobe visokog stupnja obrazovanja, tako da je teško očekivati da će na ovaj način pokušati ukazati na recimo loš porezni sustav ili na lošu gospodarsku politiku. Dakle problemi trebaju biti nešto što je razumljivo široj populaciji, a to je najčešće neki društveni problem. Također takav problem bi trebao biti nešto što će podijeliti širu javnost, a dok je neosporno da kod nas postoje društveni problemi, oni su najčešće svedeni na diskriminaciju neke manjine, i zapravo odražavaju stav većine stanovništva koje ionako smatra da problem ne postoji. Kako su sportaši Također ne pomaže što sami sportaši ne spadaju u dio društva koje se iz nekog razloga osjeća ugroženim, a ako i spadaju vjerojatno ne žele istupiti zbog straha. Za usporedbu, Colin Kaepernick i crna populacija čine značajan postotak stanovništva, tako da on u startu zna da će od tog dijela imati značajnu podršku. Probajmo zamisliti da u hrvatskoj neki sportaš prizna homoseksualne sklonosti i iskoristi na sličan način hrvatsku himnu kako bi ukazao na problem diskriminacije tog dijela društva. Poprilično je razumljivo da bi takva osoba vrlo nerado odabrala takav način djelovanja. No sportaši su u hrvatskoj nerijetko djelovali kada je trebalo takve skupine diskriminirati, što je donekle razumljivo, jer oni sami najčešće pripadaju upravo tim većin skupinama. Nažalost to se teško može okarakterizirati kao djelovanje u svrhu isticanja društvenog problema, prije bih iskoristio pojam lešinarenje.

Zanimljivo kako u Hrvatskoj postoji jedan specifičan oblik korištenja tog društvenog utjecaja, a to je da se sportaši odlučuju aktivno baviti politikom. I dok je korištenje društvenog utjecaja za isticanje problema poželjno, ovaj oblik djelovanja, s obzirom na razinu obrazovanja možda i nije najbolje rješenje.Zapravo ne treba se zavaravati da iza toga stoji želja za "mogućnošću aktivnog rada na poboljšanju društva", a što će sportaši-političari često istaknuti. Tu se radi o čistoj sinergiji političara i sportaša gdje će političar dobiti dodatne glasove na račun popularnosti ovog drugog, a ovaj drugi će si osigurati neku financijsku stabilnost, koju ne može dobiti iz svoje primarne djelatnosti, sporta, naravno na račun poreznih obveznika. Nažalost vrlo brzo se ustanovi kako je takav sportaš, potpuno očekivano, potpuno nesposoban obavljati svoju dužnost, što se najbolje može vidjeti na primjeru Sandre Perković, koja se bez imalo takta, javno žali kako nije dobila stipendiju, dok istovremeno potpuno zanemaruje svoje radno mjesto u parlamentu. Treba li naglasiti da i jedni i drugi novci dolaze od poreznih obveznika, koji ionako već previše izdvajaju za vrhunske sportaše, a što nikako ne bi trebali. U takvom okruženju poprilično je teško očekivati kako će se sportaši aktivirati oko isticanja nekog društvenog problema, jer nažalost, nerijetko su i sami dio tog problema koji bi trebali istaknuti.

Hrvatski sportaši su najčešće dio problema na koji bi trebali ukazati.
Često se postavlja pitanje koliko vrhunski sportaši trebaju koristiti svoj utjecaj za dobrobit društva. Prije svega treba naglasiti jednu stvar. Vhunski profesionalni sportaši koje možemo svrstati u red onih koji zarađuju pozamašne svote novaca, poprilično pomažu društvu u vidu poreza. Porez je i zamišljen kao mehanizam koji bi na neki način barem malo smanjio razlike između bogatih i siromašnih tako što oni koji više imaju, više i daju društvu. Uzmimo za primjer Lionela Messija, jer je jedan od najplaćenijih sportaša današnjice, ali i zato jer je nedavno bio suočen sa optužbama za utaju poreza. Njegova plaća iznosi 256000 funti tjedno ...
Hrvatski sportaši su najčešće dio problema na koji bi trebali ukazati.
Često se postavlja pitanje koliko vrhunski sportaši trebaju koristiti svoj ...
Problem s tekstom je što staje kod 'lešinarenja' - tu je trebalo postati zanimljivo! - Losovius, 7.9.16. 11:13, 0 0 0
ovo s porezima mi se ne čini kao nešto vrijedno isticanja jer nije specifično sportašima nego ljudima visokih dohodaka, što neki od njih igrom slučaja jesu. No, za razliku od nekih drugih poreznih obveznika, poslodavci tih sportaša dobar dio toga... - Mac316, 7.9.16. 12:40, 0 1 0
...što sportaš uplati, zamrači sa svoje strane pa mislim da sport nije najbolji primjer uzornih poreznih platiša. - Mac316, 7.9.16. 12:40, 0 0 0
cinilo mi se bitno kako bi se istakla razlika između više dimenzija "društvene korisnosti". Ovaj dio od plaće se sigurno ne zamrači jer je to javni podatak i lako provjerljiv. Moguce da im je placa zapravo jos veca jer dio dobivaju na crno, zapravo - cehtunger, 7.9.16. 12:49, 0 0 0
mislim da je to vrlo vjerojatno, sto bi i objasnilo zasto messi pristaje biti drugi najplaceniji nogometas. No i ovo je dovoljno kako bi pokazalo koliko najbogatiji sportasi zapravo na taj nacin doprinose drustvu. - cehtunger, 7.9.16. 12:50, 0 0 0
08/2016
Jesu li promjene u Ligi prvaka tranzicija ka Superligi ili je format održiv?

Prije same analize onoga što donosi super liga, potrebno je utvrditi nekoliko stvari, kako bi se dobila prava perspektiva. Vrhunski sport danas definitivno nije ono što ljudi smatraju sportom u tradicionalnom smislu, dakle nešto čime bi se svi trebali baviti, nešto što pozitivno djeluje na osobu u fizičkom, psihičkom i socijalnom smislu. Nije niti filozofsko ili religijsko pitanje, iako postoje subkulture koje ga tako doživljavaju, no one su ionake nebitne. I pod vrhunski ne mislim profesionalni, iako je to danas gotovo pa sinonim. Vrhunski sport je danas čisti show-business, dakle sredstvo zabave za široke mase i gledati ga ikako drugačije ima smisla jednako kao gledati pop muziku kao način glazbene izobrazbe, ili video igre kao metodu informatičkog obrazovanja. Zabava podiže razinu sreće i zadovoljstvo u životu ljudi, te su oni stoga spremni plaćati za istu, a kako se ne radi o osnovnim životnim potrebama, tako su i spremni dati više novaca za više zadovoljstva. Kako stvari stoje, dosta je jasno da ljudi smatraju da će im vrhunski sport donijeti više sreće od nevrhunskog, odnosno spremni su više novaca izdvajati kako bi mogli gledati vrhunski sport. Također vrijedi da susrete vrhunskih momčadi želi gledati veći broj ljudi. Tako već sada imamo situaciju da jedna Barcelona ili Real mogu ulaznice prodavati po većoj cijeni od klubova sa sredine ili dna lige, dok za el classico mogu čak imati i posebne cijene ulaznica, a koje su najskuplje.Razlog tome je vrlo jednostavan: el classico više zanima veći broj ljudi od bilo koje ostale utakmice tih klubova. Znači cijene definira tržište, odnosno gledatelji svojim interesom i platežnom moći. U konačnici to znači da klubovi zarađuju od svojih gledatelja, pri čemu se cijene postavljaju tako da se maksimizira prihod, znači bilo da se cijena podigne ili spusti sa te optimalne vrijednosti, ukupni prihod bi bio manji. Klub se mora tako postaviti jer veći prihodi znače više sredstava koja će im omogućiti da postanu još bolji i time privuku još više gledatelja, a za koje smo već utvrdili da žele gledati što bolje klubove.

Ideja super lige zasniva se upravo na navedenim postavkama, te percepciji da trenutno stanje i sustavi natjecanja ne ostvaruju svoj puni potencijal. Ili iz perspektive gledatelja, gledateljima trenutni sustav natjecanja ne donosi dovoljno zadovoljstva u životu i rado bi dali više novaca da se to promijeni. Konkretno, gledatelji ne žele el classico gledati tek nekoliko puta godišnje, već bi rado da se slični mečevi igraju stalno. I još konkretnije, gledatelji žele što više međusobnih mečeva najboljih europskih klubova, a najbolji tu znači i najbogatiji. U ovom trenutku je potpuno nebitno kako su najbogatiji klubovi povijesno došli do tog statusa, no situacija je takva da oni mogu postati samo još bogatiji i da će se po tom pitanju sve više izdvajati od ostatka. Ta situacija je vjerojatno posljedica razvoja informacijskih tehnologija unazad 25 godina, koja je tada najboljim klubovima omogućila da počnu širiti svoj globalni utjecaj. Bogati klubovi su postali dostupni gledateljima širom svijeta i na taj način si zapravo osigurali dotok novca. Inače ako nekoga smetaju termini novac i bogatstvo, slobodno ih zamijene sa sreća i zadovoljstvo, nema razlike u ovom kontekstu. Znači od strane gledatelja postoji interes za boljim nogometom od ovoga sada. Da će to stvarno i dobiti, najbolji pokazatelj su američke profesionalne lige, konkretno NBA, jer košarka je najglobalniji od američkih sportova. NBA je kvalitetom nedostižna ostatku, a nisam baš primjetio da ljubitelji košarke smatraju kako bi bilo bolje da umjesto NBA postoji hrpa manjih klubova. Dakle klubovi nemaju neke velike zapreke da gledateljima ponude ono što žele. U čemu je onda problem?

Enter UEFA. U početku bijahu klubovi. Klubovi su uvidjeli da imaju neke zajedničke interese pa su počeli surađivati kako bi te interese ostvarili. Onda su uvidjeli da ta organizacija nije tako jednostavna pa su osnovali posebno tijelo koje bi to trebalo rješavati organizaciju i birokraciju. Pa se proces rekurzivno ponavljao više puta. Rezultat svega je zamršena i apstraktna organizacija nad samim klubovima koja bi u teoriji trebala klubovima olakšati djelovanje. U nekom trenutku takve organizacije po principu divide et impera postaju samostalne i počinju djelovati u vlastitom interesu. Kako je njihova svrha na neki način apstraktna, takvo djelovanje nužno postaje štetno za same klubove. I imamo današnju UEFA-u. Oni sami se ne mogu transformirati u tijelo super lige, jer bi to značilo da veliki dio cijele trenutne strukture ispod UEFA-e nestaje i UEFA time gubi moć i novac, koji joj po nekoj tržišnoj logici ne pripada. UEFA-a je po tom pitanju u dosta lošoj situaciji. Veliki klubovi joj trebaju zbog prihoda, dok joj mali klubovi trebaju da bi mogli opravdati svoje postojanje. UEFA trenutno pokušava balansirati između ove dvije stvari, koristeći činjenicu da bogatim klubovim nije samo tako jednostavno pokrenuti svoje vlastito natjecanje, takav potez, ako se ne organizira dobro na svim razinama nosi jako velik rizik, najviše zbog činjenica da velikim klubovima trebaju manji kao izvor igrača. No ako nešto ne učine po tom pitanju, prije ili kasnije nekakva super liga će izniknuti, jer je tržišni potencijal jednostavno prevelik. To može biti ili MLS, ili Kineska liga, ili, u ovom trenutku najizglednije, Engleska Premier Liga. Ostatku velikih klubova je stoga u interesu da takva liga zaživi što prije jer u protivnom im ne gine pad interesa, a samim time i pad prihoda i utjecaja. Na primjer, recimo da Premier liga postane ta super liga. Veliki klubovi kao Barcelona, Real, Bayern mogli bi opstat još neko vrijeme, no u nekom trenutku jednostavno neće moći zadržati igrače, a onda im slijedi pad bez mogućnosti povratka. UEFA vjerojatno igra na kartu održati postojeće stanje koliko god je moguće, a to vrijeme iskoristiti da se upravo oni transformiraju u tijelo koje će voditi takvu super ligu. Hoće li to uspjeti, ili će se desiti da to učini netko drugi, bilo najveći europski klubovi, ili recimo spomenuta Premier liga, ostaje za vidjeti.

Uz nastanak super lige gotovo nužno se povlači pitanje što će se desiti sa manjim klubovima. Velik broj njih će u takvom razvoju događaja nestati, no to nije loše.
Gledatelji više jednostavno nisu zainteresirani za takve klubove. Spomenutim razvojem informacijskih tehnologija i globalizacijom, nestaje i snažna povezanost sa lokalnom zajednicom, ljudi više nisu toliko vezani uz lokalne klubove, jer sada gotovo na isti način mogu biti povezani sa bilo kojim klubom u svijetu. Ona socijalna prednost vezanja uz lokalni klub, kompenzira se kvalitetom i osjećajem globalnog uspjeha. Nogomet evoluira, a uz svaki veliki evolucijski skok, vezano je nekakvo masovno izumiranje i to je upravo što će se dogoditi i tu. No osim što će pojedincima koji cijene tradiciju, a promjene im nisu mile, biti povrijeđeni osjećaji, društvo će u konačnici biti puno sretnije. Ono što je za društvo možda i još važnije nestat će potreba da se novcima poreznih obveznika financiraju stvari koje većinu ljudi zapravo ne zanimaju, a trenutno nemaju izbora nego ih plaćati.

U cijeloj priči preostaje još jedan problem. Velikim klubovima će i dalje trebati neki izvor igrača, odnosno baza, iz koje će se moći selekcijom dobiti tražena kvaliteta. Jasno je da nestankom manjih klubova velik dio te baze nestaje, a vlastiti pogoni neće moći ostvariti tražene zahtjeve, jer za kvalitetu potreban je sustav i baza. Naravno neće svi manji klubovi nestati, dio će sigurno preživjeti baš zbog toga jer će velikima trebati feeder klubovi. Neki klubovi su već počeli graditi takav sustav, primjerice Manchester City, koji u sklopu svoje organizacije ima i klubove u MLS-u, Australiji, Japanu, kao i najmoderniju nogometnu akademiju na svijetu. U tom sistemu bi vjerojatno klubovi tipa Hajduk mogli jako profitirati, a i Dinamo, ako im se trenutni model raspadne, na način da se njihov brand iskoristi za stvoriti takav feeder klub. No jasno je da klubovi bez pomoći samog društva neće moći imati dovoljno veliku bazu, a najbolji način za to je da se sport integrira u obrazovni sustav. To bi moglo biti i dobro za samo društvo na više razina. Prvo amaterski sport bi postao značajniji dio kulture nego što je sada, što bi se moglo odraziti na zdravstvenu sliku društva, s obzirom da razvojem tehnologije nastaje potreba za "umjetnim" načinima održavanja fizičkog zdravlja. Ovdje je dobro napomenuti kako onaj vrhunski sport sigurno nije nešto što je dobro i poželjno za zdravlje, no amaterski svakako jest. Drugo, integracijom u obrazovni sustav selekcija bi bila stavljena pod kontrolu obrazovnog sustava od najranije dobi, čime bi bilo puno lakše izbjeći slučajeve gdje netko nauštrb obrazovanja uloži u sportski razvoj, a onda ne uspije. Treće na taj način bi se znatna količina novca koje vrhunski sport uprihodi mogla vratiti u obrazovni sustav, bilo preko poreza, bilo direktnim ulaganjem klubova, jer im je to u interesu. Time bi dobili sustav, koji bi zapravo novac koji ljudi troše na zabavu, smisleno vraćao na najbolji mogući način, u obrazovanje.

Najveća opasnost u cijeloj priči je da se u cijeli projekt krene stihijski, pa da on propadne jer se niže razine neće prilagoditi. U tom slučaju vjerojatno će netko tipa Premier liga iskočiti, a cijeli model će se implementirati unutar same Engleske, a što je neizmjerno lakše nego ga kopirati u više država. Nažalost u takvom razvoju događaja, jedna Španjolska, Njemačka, Italija u klupskom će smislu postati igrači drugog reda, a na reprezentativnom planu dobit ćemo nešto slično situaciji u hokeju, što možda i nije toliko loše za reprezentativan nogomet. Ovdje bi zapravo baš zloglasna UEFA mogla odigrati ključnu ulogu, gdje svojim balansiranjem i postepenim uvođenjem promjena, da sustavu dovoljno vremena da se transformira na pravi način.

Zašto je super liga poželjna i dobra za sve
Prije same analize onoga što donosi super liga, potrebno je utvrditi nekoliko stvari, kako bi se dobila prava perspektiva. Vrhunski sport danas definitivno nije ono što ljudi smatraju sportom u tradicionalnom smislu, dakle nešto čime bi se svi trebali baviti, nešto što pozitivno djeluje na osobu u fizičkom, psihičkom i socijalnom smislu. Nije niti filozofsko ili religijsko pitanje, iako postoje subkulture koje ga tako doživljavaju, no one su ionake nebitne. I pod vrhunski ne mislim profesionalni, iako je to danas gotovo pa sinonim. Vrhunski sport je danas čisti show-business, dakle sredstvo zabave za široke mase i gledati ga ikako drugačije ...
Zašto je super liga poželjna i dobra za sve
Prije same analize onoga što donosi super liga, potrebno je ...

Respekt: Otaner, draxy, marko_marcus, Sanel, Losovius, Shankly96, psellus,

Slažem se: draxy,

Ne slažem se: Lwave, Sanel, Shankly96, psellus,

38 el clasica godišnje bi i najvećim ljubiteljima ubilo volju za životom. :)No ne govorimo o tome nego o više susreta najboljih ekipa. - psellus, 29.8.16. 17:04, 0 0 0
Kad bi el clasico gledao vise od 2-3 puta godisnje to vise ne bi bio clasico.I ovako su utakmice izrazito nezanimljive a parovi se u LP konstantno ponavljaju.I sad bi svi to jos eliminirali konstantnom medusobnom igrom 7-8 klubova.To je kao gasenje - Lwave, 29.8.16. 18:45, 0 0 0
vatre votkom.A 6 clasica bi razjebalo sve.To bi postalo zanimljivo kao Medvescak u 3.oj sezoni KHL-a - Lwave, 29.8.16. 18:50, 0 0 0
Pa bilo ih je pet šest po sezoni prije nekoliko godina. I nije bilo loše. No, tada su oba kluba imale momčadi koje su bile na nivou da ih se moglo toliko gledati. Danas ne bi ni iz bliza bilo tolko zanimljivo. - psellus, 29.8.16. 19:54, 0 0 0
Zašto bi "mali" klubovi nestali? Pa ne nestaju ni klubovi u SAD a oni imaju tzv zatvorene lige? Zašto se 100k ljudi skuplja na college utakmicama? Uvijek će postojati ta povezanost sa "lokalnom" zajednicom, neće to nestati pojavom superlige. - Otaner, 30.8.16. 17:30, 0 0 0
08/2016
Jesu li promjene u Ligi prvaka tranzicija ka Superligi ili je format održiv?

Promjene koje UEFA namjerava uvesti u teoriji značajno pogoduju najboljim savezima i produbljuju jaz između "bogatih" i "siromašnih", no što zapravo u praksi te promjene donose?

Od navedenih promjena za sada se zna da će četiri najbolja saveza imati po četiri direktna mjesta u skupinama, dok će postojeći sustav kvalifikacija sa odvojenim ždrijebom za prvake i neprvake ostati. Još nije poznato točno koliko klubova će ulaziti u ligu prvaka kroz kvalifikacije, te kako će se raspodijeliti preostala mjesta koja garantiraju direktan ulazak, to bi trebalo biti definirano do kraja godine. Trenutni sustav je ustrojen tako da tri najbolja saveza imaju zagarantirana po tri mjesta, dok sljedeća tri saveza imaju po dva. Svih šest imaju još po jedno mjesto u kvalifikacijama, s tim da 4. i 5. od kvalifikacija igraju jedino play-off, dok 6. mora proći i treće pretkolo. Za početak pogledajmo tablicu trenutno šest najboljih saveza, te broj mjesta koji je svaki od njih imao u ligi prvaka od sezone 2009/2010, kada je uveden sistem kvalifikacija za prvake i neprvake.

Spanjolska 3/1 3/1 3/1 3/1 3/1 3/1 3/1 3/1
Engleska 3/1 3/1 3/1 4/0 3/1 3/1 3/1 3/1
Njemacka 2/1* 2/1 2/1 3/1 3/1 3/1 3/1 3/1
Italija 3/1 3/1 3/1 2/1 2/1 2/1 2/1 2/1
Portugal 1/1* 1/1* 1/1* 2/1 2/1 2/1 2/1 2/1
Francuska 2/1 2/1 2/1 2/1 2/1 2/1 2/1 2/1

Prva četiri saveza, uz manje promjene u poretku (ovdje su navedeni prema trenutnom poretku) tokom svih osam godina su: Španjolska, Engleska, Njemačka, Italija, uz izuzetak sezone 09/10, kada je Njemačka bila 5., a Francuska 4. U tablici su i podaci za 5. i 6. savez, iz razloga koji ću nešto kasnije objasniti, a tamo su ili Francuska (uz navedenu iznimku sezone 09/10), te Portugal (osim prve tri sezone kada su bili izvan prvih 6)

Vidimo da su kroz to vrijeme 4 najbolja saveza imali zagarantirano 11 mjesta, tako da povećanje tog broja na 16 izgleda kao veliki ustupak. No da bi se to moglo staviti u perspektivu treba pogledati kako su prolazili klubovi tih saveza koji su morali igrati kvalifikacije.

  09/10 10/11 11/12 12/13 13/14 14/15 15/16 16/17
Spanjolska o port o o o o o fran
Engleska o o o - o o o o
Njemacka o* o o x o o o o
Italija o njem eng port o spanj njem port
  15/15 13/15 14/15 13/15 15/15 14/15 14/15 13/15
Portugal ita o o o x o x o
Francuska o o o o spanj port spanj o

"o" u tablici znači da je predstavnik ušao u skupine kroz kvalifikacije. Ako je predstavnik eliminiran od predstavnika nekog drugog saveza iz tablice, onda je naveden taj savez, dok "x" znači da je eliminiran od stane nekog drugog saveza. U sezoni 12/13 engleska je dobila 4 direktna mjesta, jer Chelsea, koji je ušao kao prvak, nije bio u prva 4 u domaćem prvenstvu. Nakon prva 4 saveza, naveden je broj ostvarenih mjesta u skupinama te sezone u odnosu na broj mogućih mjesta za ta 4 saveza. Navedeni su i rezultati za Francusku i Portugal, zbog mogućnosti da neki od tih saveza u budućnosti uđe među prva 4.

Iz tablice je vidljivo kako se predstavnici 4 najjača saveza nisu uspjeli kvalificirati 9 od mogućih 40 puta (ovih 40 zapravo nije sasvim točno, jer su se dosta puta predstavnici susretali međusobno, no ta statistika bi ionako išla još dodatno u korist najboljim savezima). Od tih 9, 4 puta su eliminirani od nekog drugog iz top 4, a od preostalih 5, 4 puta su eliminirani od predstavnika Portugala ili Francuske. To znači da je samo u jednom slučaju predstavnik izvan top 6 uspio eliminirati nekog iz top 4. Ako bi se desilo da u budućnosti da Portugal ili Francuska zauzmu to 4. mjesto, statistika bi išla još više u korist top 4, iako za to bi vjerojatno netko od njih trebao osvojiti naslov prvaka europe, ako se pogledaju trenutni koeficijenti i uzme u obzir neko očekivanje.

Trenutno stanje je takvo da najbolja 4 saveza mogu očekivati 14 predstavnika u Ligi prvaka uz odstupanje od najviše 1. Znači u praksi, najbolji su dobili samo 2 dodatna mjesta u skupinama. Ipak, i ta dva mjesta znači da će biti 2 mjesta manje za ostale, no još se ne zna točno na koji način će to biti izvedeno. Nekoliko je mogućnosti:
1.Smanjit će se broj predstavnika koji se kvalificiraju kao prvaci
Ovo nije previše izgledno, s obzirom da je UEFA već objavila da zadržava taj dio sustava, a ako se i desi to će biti klubovi koji objektivno ne spadaju u ligu prvaka i natjecanje najčešće završavaju nekim neslavnim rekordom.
2.Smanjit će se broj kvalifikanata neprvaka. Trenutno su 22 mjesta za izravan plasman. Ako tome dodamo 5 novih za top 4 saveza, plus 5 prvaka, značilo bi da više nema mjesta. S obzirom da se zna da i ovaj dio ostaje, ovo je i praktično nemoguće.
3.Smanjuje se broj izravnih plasmana za saveze od 5. mjesta na niže. To bi značilo da recimo Portugal i Francuska sada mogu računati samo na po jedno sigurno mjesto, dok bi savezi poput Turske, Nizozemske, Grčke, mogli ostati bez izravnog mjesta. Iako bi sada tim klubovima bio olakšan put kroz kvalifikacije, to bi bio dosta politički nepopularan potez
4.Neka kombinacija navedenog
U konačnici najverojatnije. Jedna mogućnost je da se broj prvaka i neprvaka kvalifikanata smanji sa 5 na 4 za svaku grupu, znači 8 umjesto dosadašnjih 10 mjesta u skupinama, te da se za 3 mjesta smanji broj izravnih mjesta za saveze od 5. mjesta nadalje (trenutno barem jedno izravno mjesto imaju zagarantirano prvih 12 saveza). To bi značilo 16 iz top 4. 8 kvalifikanata, te dodatnih 8 mjesta za saveze od 5. mjesta naniže.

Ovo pravilo kako se čini najviše će zahvatiti "niže-srednje" saveze, poput Nizozemske, Turske, Belgije, Ukrajine, koji bi mogli izgubiti izravno mjesto, no umjesto trenutne situacije, jednog sigurnog i jednog koji će vjerojatno ispast od nekog od prva 4, sada imaju dva kluba u kvalifikacijama, ali značajno lakšu konkurenciju. Postoji čak i jedan slučaj kada ovakav sustav čak i pogoduje takvim savezima. Recimo da postoji savez koji trenutno ima 1 sigurno mjesto i 1 u kvalifikacijama. Recimo i da je jedan klub u domaćoj ligi dominantan i uvijek uzme to izravno mjesto. Ovaj drugi u tom slučaju ima vrlo male šanse za ulazak u skupine. U ovakvom sistemu, taj drugi klub ima značajno veće šanse. Dakle novi sistem u teoriji zapravo nudi većem broju srednjih klubova mogućnost povremenog nastupa, iako u praksi se to i trenutno ostvaruje na način da različiti klubovi osvajaju prvenstvo (Portugal, Nizozemska, Turska), a savez koji bi zapravo mogao direktno profitirati na navedeni način je Francuska (PSG sigurni prvak, ostali igraju sa slabijim savezima).

Iz svega navedenog vidljivo je da ovaj novi sustav u praksi jako malo toga mijenja. Vjerojatno će se smanjiti broj klubova "izletnika", no ne značajno, a kvaliteta bi se mogla podići tek toliko da broj "iznenađenja" sa trenutnih 1 od 16, naraste na 1.5 do 2, gdje se pod iznenađenjem smatra neprolazak skupine.
UEFA ovim potezom samo blago umiruje najjače saveze i kupuje si mir na još koju godinu, a zašto je to neodrživo, zašto je superliga neminovna, te zašto je to u konačnici dobro za sve, u analizi koja će uslijediti...

Promjene koje to zapravo nisu
Promjene koje UEFA namjerava uvesti u teoriji značajno pogoduju najboljim savezima i produbljuju jaz između "bogatih" i "siromašnih", no što zapravo u praksi te promjene donose? Od navedenih promjena za sada se zna da će četiri najbolja saveza imati po četiri direktna mjesta u skupinama, dok će postojeći sustav kvalifikacija sa odvojenim ždrijebom za prvake i neprvake ostati. Još nije poznato točno koliko klubova će ulaziti u ligu prvaka kroz kvalifikacije, te kako će se raspodijeliti preostala mjesta koja garantiraju direktan ulazak, to bi trebalo biti definirano do kraja godine. Trenutni sustav je ustrojen tako da tri najbolja saveza imaju ...
Promjene koje to zapravo nisu
Promjene koje UEFA namjerava uvesti u teoriji značajno pogoduju najboljim ...

Respekt: Otaner, psellus, sthagon, draxy,

Slažem se: Losovius, draxy,

klubovima koji su prvaci 8., 9. i 10. lige što znatno otežava manjima. U konačnici najbolji i najbogatiji će biti još bolji i još bogatiji, oni "srednji" će i dalje tu biti... Malo sim tam. A oni najlošiji i najsiromašniji će opet najgore proći - vrbaZG, 28.8.16. 21:07, 0 0 0
Pobjednik lige prvaka je do sada trosio mjesto svog saveza, pogledaj na primjeru engleske 12/13, sumnjam da ce se to mijenjati. Da, dinamo ce vjerojatno biti jedan od ta dva autsajdera koji bi mogli popusiti - cehtunger, 28.8.16. 22:00, 0 0 0
Negdje sam pročitao da će savez moći maksimalno imati 5 klubova u natjecanju. Znači 4+1. Ok treba pričekati konačnu odluku, ali sa stvaranjem Superlige se ne mogu pomiriti. - vrbaZG, 29.8.16. 8:11, 0 0 0
Maksimalno 5 može značiti i 4 + pobjednik EL, ako dođe to te situacije, slično Španjolcima zadnje dvije sezone, vjerovatno ne 4+1. - psellus, 29.8.16. 11:45, 0 0 0
ok onda npr. ako se dogodi da Španjolci uzmu obje titule kao prošle sezone, prva 4 kluba imaju automatski 17 mjesta u LP, a ove godine su imali... 12 sigurnih + 4 kroz kvalifikacije - 2 koja su ispala - ukupno 14. Tri mjesta je puuuuuno! - vrbaZG, 29.8.16. 19:14, 0 0 0
03/2016
Pro ili contra; treba li i kako, uključiti pregled snimke u nogometno suđenje?

Prilikom analiza potrebe za uvođęnjem tehnologije u nogomet (pa i druge sportove) najčešće se rade dvije osnovne pogreške. Prva je pretpostavka da su sudačke pogreške učestale i da značajno utječu na ishode. Ovo statistički jednostavno nije istina. Istina je da sudačke pogreške kada se dogode dolaze u fokus i njima se puno bavi, no ukupno gledajući, njihova frekvencija je vrlo niska. Druga pogreška je percepcija da ako ne možemo riješiti cijeli problem, najbolje ga je uopće ne rješavati.

Nema nimalo sumnje da će u nekom trenutku tehnologija biti u stanju u potpunosti zamijeniti ljude u donošenju odluka i provođenju pravila, no taj trenutak nije još došao, a nije niti sasvim jasno kada će se to desiti. No ako nas je povijest razvoja računalnih tehnologija ičemu naučila, onda je to da se tehnologija razvija daleko brže od predviđanja.

Za potrebe provođenja nogometnih pravila, tehnologiju ugrubo možemo podijeliti na dvije grupe: aktivna, odnosno ona koja donosi odluke vezane uz situacije na samome terenu, te pasivna, ona koja pomaže sucu prilikom donošenja odluka. Primjer aktivne tehnologije je svakako goal-line tehnologija koja je već u upotrebi i stvarno ne znam može li se naći ijedan argument s ove strane razuma koji bi bio protiv te tehnologije. Goal-line tehnologiju u ovom trenutku je bilo vrlo lako uvesti jer se radi o tehnologiji koja samo daje rezultate preciznih mjerenja, ne radi njihovu interpretaciju, odnosno radi se samo o skupu vrlo sofisticiranih senzora, bez potrebe za uvođenjem umjetne inteligencije, a što bi bilo potrebno za veliku većinu drugih oblika aktivne tehnologije.

Jedan takav primjer aktivne tehnologije, bila bi tehnologija za određivanje zaleđa. Pritom treba uzeti u obzir kako je zaleđe definirano u samim pravilima. Tako pravila spominju pojmove offside position i offside offence. Za određivanje pozicije zaleđa moguće bi bilo iskoristiti tehnologiju već sada, no za sam prekršaj, stvar je malo kompliciranija i trebao bi neki oblik umjetne inteligencije, čemu tehnologija vjerojatno još nije u potpunosti dorasla, no nema sumnje da će vrlo brzo biti. Koliko se ovakav tip tehnologije trenutno može iskoristiti nije potpuno jasno, prvenstveno jer se ne rade nikakva smislena istraživanja i ispitivanja na tom području, a kako bi se došlo do nekih suvislih zaključaka. Jedan primjer korištenja takve tehnologije mogao bi biti recimo sustav koji bi linijskim sucima na neki način dojavljivao kada je na terenu pozicija zaleđa (nekakvim zvučnim, taktilnim ili vizualnim signalom). Na sucu bi tada bilo jedino da se bavi interpretacijom, odosno odlukom je li došlo do prekršaja ili ne. Upitno je koliko je ljudski mozak u stanju efektivno obrađivati informacije koje dobiva na taj način i da bi sve skupa možda bilo previše zbunjujuće za samog suca, no definitivno je nešto što vrijedi istražiti. Neupitno je da bi samostalna tehnologija bila puno bolja od čovjeka, trenutno je pitanje isplati li se i u kojoj mjeri koristiti ovakve oblike hibridne aktivne tehnologije, ne samo za određivanje zaleđa, već i za razne druge slične situacije (igranje rukom, prekršaji i sl.)

U ovom trenutku puno je zanimljivija mogućnost uvođenja pasivne tehnologije, a tu svakako prednost ima pregled snimke što je sigurno nešto čemu bi se trebalo ozbiljno pristupiti. A pod ozbiljno ne smatram rasprave o tome treba li ili ne, ta rasprava nije ozbiljna, odgovor je treba, a ako nekome nije jasno zašto, vjerojatno je propustio da se radi o nogometu i mogućnosti naknadnog pregleda snimke, pa evo, sada zna. Dakle, pitanje je jedino kako smisleno uvesti pregled snimke. Da bi to uspjeli napraviti potrebno je postaviti nekoliko pravila.

1) Pregled snimke ne smije utjecati na regularni tijek utakmice, odnosno sudac ne smije prekinuti igru radi pregleda snimke. Snimka se može pregledati, jedino ako i kada je došlo do prekida zbog nekog drugog razloga

2) Suci ne smiju koristiti mogućnost pregleda kao alibi za donošenje odluka.

Prvo pravilo osigurava da se ne ometa normalan tijek igre. Primjer: igrač igra rukom u protivničkom kaznenom prostoru, sudac ne sudi jedanaesterac, protivnik iz kontre zabije gol. U ovom trenutku se pregleda sporno igranje rukom, u slučaju prekršaja sudi se jedanaesterac i gol je poništen, u protivnom gol ostaje. Drugo pravilo bi trebalo osiguravati da kvaliteta ljudskog suđenja ostane barem na razini na kojoj je trenutno, kako se ne bi događalo da suci ne sude ništa i da se sve rješava pregledom. Provođenje ovog drugoga bilo bi u potpunosti na sucima i sudačkoj organizaciji.

Za provedbu u praksi možda je najbolje uzeti princip iz NFL-a. Prvo, svaki pogodak bi se automatski pregledavao. Samo ovo bi već puno značilo. Svi sumnjivi golovi iz zaleđa, lopte koje prolaze kroz rupe u mreži, ili se odbijaju od nosača, svi slični problemi koje smo do sada imali nestaju, a staje se na kraj i raznim "božjim" intervencijama. Suci bi također mogli samoinicijativno pregledati neke sporne situacije, recimo kako bi detektirali nesportsko ponašanje za vrijeme prekida, te možda donjeli bolju odluku prilikom prekršaja koji su možda za isključenje. Obje strane bi imale mogućnost traženja pregleda snimke, koju gube nakon recimo 2 ili 3 nesupješna zahtjeva. Mali problem bi moglo predstavljati upravljanje vremenom, s obzirom da u nogometu nema zaustavljanja sata, no tome je lako doskočiti, bilo uvođenjem zaustavljanja vremena u slučaju pregleda ili nadoknadom vremena.

FIFI i UEFI također ne manjka mjesta na kojima to mogu testirati. Europa liga ili razna klupska svjetska prvenstva ili kupovi nacija su idealni poligoni za testiranje takvih stvari, nakon čega se za početak mogu uvesti samo u najvišu razinu natjecanja, kao što su liga prvaka, EP i SP

Tehnologiji kao mehanizmu provođenja pravila i odlučivanja je svakako mjesto u sportu i kako se ona razvija tako će i mogućnosti primjene biti sve veće. Većina negativnih kritika svodi se na nabrajanje anegdotalnih situacija kako i zašto bi određena tehnologija bila loša, a bez da imamo pravi uzorak na osnovu kojega bi se mogla donjeti odluka. Da se sada vratim na početak priče, ideja iza uvođenja tehnologije nije izmisliti neki novi sport ili riješiti sve postojeće probleme, no ako postoji mogućnost da se tehnologijom bezbolno riješi barem dijelić problema koji proizlaze iz trenutne situacije ne vidim razlog zašto ne.

Tehnologija je budućnost, pregled snimke sadašnjost.
Prilikom analiza potrebe za uvođęnjem tehnologije u nogomet (pa i druge sportove) najčešće se rade dvije osnovne pogreške. Prva je pretpostavka da su sudačke pogreške učestale i da značajno utječu na ishode. Ovo statistički jednostavno nije istina. Istina je da sudačke pogreške kada se dogode dolaze u fokus i njima se puno bavi, no ukupno gledajući, njihova frekvencija je vrlo niska. Druga pogreška je percepcija da ako ne možemo riješiti cijeli problem, najbolje ga je uopće ne rješavati. Nema nimalo sumnje da će u nekom trenutku tehnologija biti u stanju u potpunosti zamijeniti ljude u donošenju odluka i provođenju pravila, ...
Tehnologija je budućnost, pregled snimke sadašnjost.
Prilikom analiza potrebe za uvođęnjem tehnologije u nogomet (pa i ...

Respekt: Gogo7, baiso, JoHayes13, Lumbrikata, NS-Corner, Losovius,

Slažem se: Lumbrikata,

Ne slažem se: Losovius,

The Singularity Is Near! - psellus, 17.3.16. 18:56, 0 0 0
Zaboravljaš ultimativni argument koji je Teo Beusan iznio protiv tehnologije; kada bi se to uvelo, o čemu bi se onda pričalo poslije utakmice? Beat that! - Losovius, 18.3.16. 12:03, 0 0 0
O cemu? Pa nije problem, ako pretpostavimo da tehnologija ne radi 100% tocno, a ako i radi to se lako popravi na nekih 99% recimo. Pa kad tehnologija krivo dosudi/ne dosudi offside, imat cemo rasprave trenutno nepojmljivih magnituda. A potencijal za - cehtunger, 18.3.16. 12:28, 0 0 0
recimo natjecanje Beusan vs. AlphaOffside u prepoznavanju i analizama situacija? - cehtunger, 18.3.16. 12:29, 0 0 0
Hahaha. - psellus, 18.3.16. 14:30, 0 0 0
12/2015
Osnovana prva Super-liga! Korak unaprijed ili unazad za sport u Europi?

MMaarrkkoo je napisao dvije odlične analize na temu europske superlige koje su me potaknule da i ja napišem svoje viđenje problematike. S time da se ja neću baviti pitanjima je li takva liga dobra ili ne, već više na problematiku samog modela takve lige kada bi ona postojala.

Motivacija

Za uvod ipak nekoliko riječi o samom pitanju zašto. Liga prvaka je nesumnjivo najjače svjetsko natjecanje i zapravo jedino u kojem trenutno možemo vidjeti srazove najboljih svjetskih momčadi koje nisu unutar istog saveza. No jedna stvar je postala dosta očita posljednjih nekoliko sezona, a to je gotovo potpuni izostanak neizvjesnosti natjecanja sve tamo do cetvrtfinala. Da bi to slikovitije prikazali recimo samo da je to 7 mjeseci i 112 utakmica nakon početka (ne računajući kvalifikacije) i mjesec i pol i 13 utakmica prije kraja natjecanja. Iako je ova teza o neizvjesnosti, koja bi bila temelj atraktivnosti i zanimljivosti natjecanja, dosta subjektivna, ona se donekle može braniti činjenicom kako je sudionike završnice dosta lako prognozirati, te kako se iz godine u godinu radi o istim klubovima. Teško je oteti se dojmu da u modelu koji bi povećao broj utakmica između klubova iz samog vrha leži ogroman financijski potencijal koji će prije ili kasnije netko prepoznati i pokušati iskoristiti. Ovdje je zanimljivo da taj potencijal unutar same Europe čak i nije toliko velik, jer se dosta kompenzira interesom na lokalnim razinama, poput države, navijača određenog kluba, itd. Pravi potencijal vjerojatno leži izvan samog europskog tla, gdje postoji veliki interes za susrete između jedne Barcelone, Reala ili Man. Utd-a, dok je interes za susrete jednog Dinama, Batea ili Olympiakosa nepostojeći. S druge strane, veliki klubovi već sada imaju problem plaćati svoje najveće zvijezde, što je dosta kontradiktorno, jer bi im upravo te zvijezde trebale biti izvor prihoda. To je zapravo dosta jak indikator da potencijal samog tržišta nije dovoljno iskorišten, odnosno dok klubovi igrače plaćaju prema njihovoj tržišnoj vrijednosti, ne uspijevaju to naplatiti samom tržištu, odnosno gledateljima.

Otvorena ili zatvorena liga

Ovo je prvo i osnovno pitanje koje se mora riješiti kod stvaranja modela. Po ovom pitanju česte su usporedbe sa američkim ligama, no to je pogrešno iz dva razloga. Prvi je što europa nije jedinstvena cjelina pravno gledajući, te biti u ovakvoj ligi ne znači isto jednom klubu iz Španjolske, Engleske ili Rusije. Uzmimo za primjer samo plaćanje poreza. Definitivno ne možemo govoriti o pravednim uvjetima u situaciji gdje recimo jedan španjolski klub mora plaćati porez 40%, a jedan ruski 20%. To bi se čak unutar same EU i moglo regulirati, no ostaje pitanje što onda s klubovim izvan EU. No ipak gledajući primjere drugih sportova i sam financijski potencijal ovakvog projekta, ovo vjerojatno nije toliki problem, ako ništa drugo, veliki klubovi neće imati bolju alternativu. Drugi razlog zbog čega usporedbe s US ligama ne stoje je razlika u samom ustrojstvu klubova. Dok US klubovi funkcioniraju kao franšize, europski su jako povezani sa lokalnim zajednicama. Dakle, gotovo je nemoguće zamisliti situaciju gdje bi u takvoj ligi jedna Barcelona(!) preselila u recimo Prag zbog manjih poreza.


Gledajući trenutno stanje i skoru budućnost mislim da je jedna stvar izvjesna. Zatvoreni tip lige bi mogao nastati jedino kao projekt samih klubova, izvan UEFE, dok bi UEFA-in model gotovo sigurno bio otvoren. Ovaj otvoreni model, UEFA-in, trenutno mi se čini kao izglednija varijanta, a je li održiv na dulje vrijeme, ili bi bio samo prijelazni prema potpuno zatvorenom modelu u ovom trenutku je teško prognozirati, no realno je očekivati da se zadrži barem 5-10 godina. S druge strane teško je očekivati da će UEFA to svojevoljno napraviti, pogotovo jer će biti puno pritisaka od strane malih saveza, koji bi na ovaj način nepovratno ostali bez mogućnosti nastupa u elitnom natjecanju. S te strane nije ni toliko nevjerojatno da klubovi osnuju svoju nezavisnu ligu, što bi samo po sebi riješilo problem tko je unutra, jer se klubovi između sebe dogovaraju, no ipak je izvjesnije da će u konačnici pred UEFA-u biti postavljen ultimatum, te da će popustiti. Tko i kako bi nastupao u takvoj ligi teško je predvidjeti, no najizgledniji se čini model stalnih članica, plus nekoliko povremenih sudionika. Stalne članice u toj varijanti ne bi igrale nacionalna prvenstva, a povremene bi ulazile po nekom ključu na osnovu rezultata. Glavna razlika u odnosu na danas bi bila da bi klubovima bilo nemoguće igrati i nacionalna prvenstva i superligu, što bi povuklo da bi nacionalna prvenstva trebalo prilagoditi tome, konkretno regulirati kako klubovi ulaze u super ligu, te što se događa kada ispadnu. Druga varijanta je da povremeni sudionici ulaze kroz kvalifikacije, koje bi mogle biti zamišljene kao alternativno kontinentalno natjecanje, odnosno nasljednik trenutne UEFA lige. Ovaj model bi se lako mogao propagirati na više razina, pa bi tako imali UEFA ligu 2, koja bi bila zamišljena kao kvalifikacije za UEFA ligu, itd. To bi moglo čak biti i dobro za manje klubove, jer bi dobili mogućnost igranja "europskih utakmica" sa klubovima sličnog ranga, no ovdje je naravno ograničenje do koje razine se to može spustiti, a da klubovi to mogu financijski podnijeti.

Problem "manjih" klubova

Kao jedan od najvećih problema superlige navodi se kako bi to dovelo do propasti manjih klubova. Na najnižim razinama ovo nije problem. Jednom klubu koji igra županijske lige ili ekvivalente, malo znači što se događa na višim razinama. Ti klubovi ionako postoje više zbog entuzijazma lokalne zajednice, nego zbog nekakve financijske isplativosti i njihova pozicija ne bi bila ugrožena. Najviše negativnih posljedica bi zapravo osjetili klubovi koji trenutno igraju u najvišem rangu, ili tu negdje nacionalnih prvenstava, ali nisu među kandidatima za naslov niti za igranje kontinentalnih natjecanja. Takvim klubovima vjerojatno puno znači što mogu odigrati nekoliko utakmica godišnje protiv elite i na taj način dodatno popuniti blagajnu od sponzora i TV prijenosa i to bi im vjerojatno bilo teško nadoknaditi. Slične efekte osjetili bi i klubovi koji su trenutno povremeni sudionici lige prvaka, no oni bi to donekle mogli kompenzirati time što bi bar imali šansu ući u superligu, a i kontinentalno natjecanje kao kvalifikacije za superligu bi imalo veću težinu i važnost od trenutne UEFA lige, pa bi i tu donekle mogli kompenzirati. Neupitno je da bi sve to značilo smrt za nezanemariv broj klubova, no to je cijena koju trebamo prihvatiti ukoliko želimo više boljeg i atraktivnijeg nogometa na najvišoj razini. S kulturološkog aspekta to je sigurno gubitak, no s onog ekonomskog možda i nije loše, s obzirom da velik broj takvih klubova danas uvelike ovisi o poreznim obveznicima, od kojeg veliku većinu nogomet čak niti ne zanima, no sve skupa je toliko utkano u društveni model da se niti ne propituje.

Baza i selekcija

Smanjenje broja klubova potencijalno dovodi do smanjenja igračke baze, što bi se moglo odraziti smanjenjem kvalitete na najvišoj razini, ako prihvaćamo onu teoriju po kojoj je kvaliteta najviše razine rezultat selekcije i razvoja kroz veliku bazu , a ne rezultat slučajno nastalog talenta. Ovo treba gledati prvo kroz onu najnižu razinu, a to je koliki je za početak interes za nogomet, te od kud on dolazi. Kako je neupitno da interes dolazi od najviših razina (jedan dječak sa Volovčice sigurno ne sanja da postane najbolji strijelac HAŠK 1903 i da osvoji 3.HNL Zapad, već sanja postati novi Messi ili Ronaldo), povećanje kvalitete najviše razine, dovodi i do povećanja interesa. Ako idemo na sljedeću razinu, smanjenje broja klubova može dovesti do kvalitetnijeg rada u preostalim klubovima.

No najvažnija stvar desila bi se zapravo na onoj najvišoj razini, elitnoj. U takvom modelu, najveći klubovi bili bi orjentirani na samo natjecanje, dok bi razvoj i selekciju delegirali na niže razine. Ti klubovi bi sa povećanim prihodima svakako bili zainteresirani ulagati značajan dio sredstava u razvoj, a najbolji način za to bi bio upravo kroz neke od ovih manjih klubova kojima bi prijetilo izumiranje. Velikima bi to bilo interesantno jer već postoji infrastruktura i logistika, dok bi manji na taj način osigurali opstanak. Zapravo ako se pogleda nije to toliko različito od sadašnjeg modela, gdje manji klubovi opstaju zahvaljujući prodaji igrača, dok bi u ovom slučaju veliki klub ulagao direktno. Mnogi manji klubovi bi na taj način postali "filijale", a koje su nužne velikim klubovima kao bazen iz kojeg bi izvlačili one najbolje. Na taj način bi čak i ona skupina klubova koju trenutno volimo zvati "klubovi bogatih vlasnika" bili više motivirani ulagati u sam razvoj, s obzirom da bi se smanjili zahtjevi za instant trofejima, a dugoročna ulaganja izgledala bi privlačnije samim vlasnicima.

Ako nas američke lige mogu ičemu naučiti onda je to da modeli superliga nužno vode do povećanja kvalitete. Pitanje je jedino je li Europa za tako nešto spremna. Ovakav projekt zahtjeva suradnju na svim razinama, a nije nezamislivo da, ako i zaživi, bude sabotiran i potkopavan. No u tom slučaju europi bi se moglo desiti da nauči na teži način, jer kako sada stvari stoje, neovisno o tome hoće li europa imati superligu u skorije vrijeme ili neće, amerikanci svakako hoće.

Europska Superliga - održivi model
MMaarrkkoo je napisao dvije odlične analize na temu europske superlige koje su me potaknule da i ja napišem svoje viđenje problematike. S time da se ja neću baviti pitanjima je li takva liga dobra ili ne, već više na problematiku samog modela takve lige kada bi ona postojala. Motivacija Za uvod ipak nekoliko riječi o samom pitanju zašto. Liga prvaka je nesumnjivo najjače svjetsko natjecanje i zapravo jedino u kojem trenutno možemo vidjeti srazove najboljih svjetskih momčadi koje nisu unutar istog saveza. No jedna stvar je postala dosta očita posljednjih nekoliko sezona, a to je gotovo potpuni izostanak neizvjesnosti natjecanja ...
Europska Superliga - održivi model
MMaarrkkoo je napisao dvije odlične analize na temu europske superlige ...

Respekt: HAJDUK2012, MMaarrkkoo, psellus, JoHayes13, Losovius,

Ne slažem se: Losovius,

Ovo za regionalne lige se slazem, no kao sto sam naveo na pocetku, ideja nije bila dati odgovor superliga: da ili ne, nego, ako: da, onda: kako. - cehtunger, 17.12.15. 15:11, 0 0 0
Svjestan sam uloge obrazovnog sustava u americi, te situacije s Englezima, no mislim da bi malo izgubio fokus da sam još i to uveo. No kad već spominjes: je li uloga obrazovnog sustava nuzna za superligu? - cehtunger, 17.12.15. 15:14, 0 0 0
Ok. Ali mi se nimalo ne sviđa varijanta da bi neki bili "pretplaćeni" na mjesto u toj ligi. Svatko bi trebao moći ispasti. Dovoljno je vidjeti Milan - do prije 6-7 godina su bili neprikosnovena europska sila. Sad su sredina tablice Serie A. - MMaarrkkoo, 17.12.15. 23:08, 0 1 0
Mislim da veliki klubovi na to ne bi pristali, kazem alternativa je da osnuju svoju ligu po svojim pravilima mimo uefe. Al jednom kad bi neki klub bio unutra, mislim da nema puno bojazni da bi ga zadesio neki veci pad. Veliki prihodi bi to osigurali - cehtunger, 18.12.15. 11:41, 0 0 0
Svi bi imali velike prihode. Tako da to ne bi imalo veze. Uostalom, vidi Chelsea koji ima skoro bezgranični budžet. Po meni mora i Real moći ispasti ako će biti loš, jedino tako će draž te lige biti apsolutna. - MMaarrkkoo, 18.12.15. 12:39, 0 0 0
12/2015
Što bi za Guardiolinu ostavštinu značio odlazak, s što ostanak u Bayernu?

Guardiola je u nogometnu povijest već upisan, u to nema sumnje. Mnogobrojni trofeji u Barceloni mu to osiguravaju bez obzira što se u tamnim kucima nogometne kulturne sfere mogu naći i suprotna mišljena. Razlozi odlaska iz Barce nikada nisu do kraja razjašnjeni i ne vjerujem da su rezultat nekog zamora ili gubitka motivacije, pogotovo kada se pogleda Pepov posao u Bayernu i koliko je on zapravo predan nogometu. Guardiola je nakon godine provedene u New Yorku, koji je izabrao upravo kako bi se maknuo od pritiska javnosti, te kako bi se u miru posvetio dodatnom nogometnom obrazovanju, odlučio preuzeti trenersku poziciju u Bayernu.

To je u tom trenutku bio logičan izbor. Veliku ulogu u tome je svakako odigrao Adidas, a Bayern je bio u procesu preuzimanja uloge vodećeg europskog kluba od Barcelone koja je te sezone doživljavala drastičan pad, koji će kulminirati ispadanjem od Bayerna uz donedavno nezamislivu gol razliku od 0-7. Ugovor na tri godine također je imao smisla, Bayern je bio momčad kojem su glavni igrači bili na vrhuncu, te bi u te sljedeće tri godine trebali pružiti svoj maksimum. Guardiola je dobio priliku pokazati kako od najbolje momčadi može napraviti još bolju, te još pokojim trofejem sebi dodatno dignuti vrijednost za neki budući posao nakon toga, a koji bi trebao zapravo biti pravi izazov. Također iz perspektive Bayerna, Pep nije doveden kako bi napravio rekonstrukciju momčadi, jer za to bi im bilo puno bolje pričekati još koju godinu, dok trenutni kadar da svoj maksimum. Naravno, glavni cilj je trebao biti osvajanje lige prvaka unutar te 3 godine.

Već nakon prve godine, gdje taj cilj nije ostvaren, mogle su se čuti negativne kritike na Pepov račun, većinom kako je od momčadi koja je osvojila sve, stvorio sterilnu kopiju Barcelone. Nakon druge sezone kritike su postale još žešće, iako se tu mora uzeti u obzir i to da je Bayern u drugom dijelu sezone ostao bez pola prve momčadi zbog ozljeda. Da je Bayern osvojio ligu prvaka u jednoj od tih sezona, Guardiola bi ostatak mandata proveo pokazujući svijetu je li najveći nogometni genijalac na planeti, ili samo najbolji trener. Kako se to nije desilo, jedino što je Pepu preostalo je izvući maksimum iz ove momčadi i pokušati ostvariti taj cilj u sezoni za koju nitko nije sumnjao da će mu biti posljednja u Bayernu. Ovakav pristup je čak i pasao nekim igračima, kojima bi to ionako bila posljednja šansa za osvojiti neki veći trofej.

No danas se Pepov ostanak u Bayernu ne čini toliko nemoguć, a to je direktna posljedica nekoliko stvari koje su se desile. Prva od njih bili su susreti protiv Barce u polufinalu lige prvaka. Do tih susreta Pep je bio uvjeren kako mu za njegovu ideju igre ne treba Lionel Messi. Ovaj ga je na najgori mogući način razuvjerio, a ono što je ostatak svijeta vidio je jasna poruka Lea Pepu: "One trofeje sam ja osvojio, a ne ti!", iako naravno, Messi to nikada nije izjavio niti izravno niti neizravno. Pep je tek nakon 3 godine shvatio da tek mora smisliti sustav igre koji neće zahtjevati najboljeg igrača u povijesti kako bi uopće mogao funkcionirati. Druga ključna stvar koja se desila je da su Robben i Ribbery nastavili vući svoje ozljede, dok su se Thiago i Alaba oporavili. Ovo je ključno iz jednog ne tako očitog razloga. Naime Robben i Ribery su igrači na zalasku karijere, dok su Thiago i Alaba u vrtoglavom usponu. Kada se tome još doda i da je momčad napustio Schweinsteiger, a Costa se pokazao kao vjerojatno najbolja kupovina sezone, Pep se našao u zanimljivoj situaciji gdje najednom pred sobom od relativno stare momčadi ima relativno mladu. S druge strane, Muller i Lewandowski su ravnopravno podijelili između sebe dvije trećine Bayernovih golova, što ukazuje da je Pep pronašao sistem koji ne zahtijeva Messija, a Bayernova igra se ove sezone čini sve, samo ne sterilna. Štoviše, gledajući dosadašnji dio sezone, čovjek lako zaboravi da ovoj momčadi fale Robben i Ribery, donedavno uvjerljivo najbolji igrači. Sve to skupa, svim zainteresiranim stranama čini mogućnost nastavka suradnje Pepa i Bayerna daleko izglednijim i smislenijim.

Iz perspektive Bayerna logično je da inzistiraju na dvogodišnjem ugovoru. S obzirom kako je sezona praktički tek počela, ovo bi Pepu dalo nove 3 godine kako bi ostvario zadane ciljeve, prije svega osvajanje lige prvaka. Također im daje neku sigurnost da će Guardiola biti potpuno posvećen svom poslu, a za što bi definitivno postojala sumnja u slučaju produženja od samo jedne godine. Bayernu se također s trenutnim kadrom više isplati tražiti odmah novog trenera, nego za godinu dana, kako bi mogao momčad u sljedećih dvije tri godine dovesti na optimalnu razinu, kada će i većina igrača biti na vrhuncu. Dakle iz njihove perspektive jasan je ultimatum dvije sezone ili ništa.

Pepova perspektiva je s druge strane dosta nejasna, prvenstveno jer ne znamo koje realne opcije ima, iako nije teško pretpostaviti da su u ovom trenu, za njega sve opcije realne, drugim riječima, svaki klub ga trenutno želi, pitanje je samo koga će on odabrati. Od svih klubova posebno treba ipak izdvojiti Manchester City. Klub u kojem su njegovi suradnici iz Barcelone, Soriano i Begiristain, kojima je i zadatak dovesti ga pod svaku cijenu, te klub koji mu u ovom trenutku vjerojatno može ponuditi najbolje uvjete rada, osim samog iznosa plaće. Ono što je problem sa Cityjem je što bi oni vjerojatno htjeli Guardiolu na duže vrijeme, vjerojatno ga učiniti dugoročnim dijelom klupskog kadra, ne samo privremenim. U ovom trenu nije sasvim jasno želi li to i sam Pep ili definitivno misli bazirati karijeru na jasno zacrtanim planovima od 2-4 godine. Ako pretpostavimo da bi Pep stvarno želio preuzeti City na jedno duže vrijeme, onda vjerojatno još nije idealan trenutak za to, iako ne znači da je nužno loš. Pravi trenutka bi bio za jedno 5 godina, nakon što se cijela Cityjeva cijela klupska organizacija uhoda i ulovi moment. Ako je to Pepov plan onda čak ima smisla na 2-3 godine prvo otići u United ili Chelsea, gdje bi se prije svega naviknuo i upoznao sa engleskim nogometom, iako, uslučaju Uniteda, s obzirom da se radi o gradskom rivalu, možda to i ne bi bio najpametniji potez. Eventualan kratkoročni posao u Cityju se trenutno čini još manje smislenim potezom, s obzirom da je potrebna rekonstrukcija dijela momčadi, tako da bi za 2-3 godine, taman kada Sterling i de Bruyne malo stasaju moglo biti puno bolje vrijeme za takav projekt.

Sve u svemu, čini se kako zapravo produljenje ugovora za još dvije sezone u Bayernu izgleda kao dosta razumna opcija. Pep pred sobom ima relativno mladu momčad, a opet momčad koja je upoznata s njegovim idejama i koja može jako puno napraviti u te dvije godine. S druge strane, to bi Pepu također dalo puno bolji uvid u stanje nekih klubova, prije svega Uniteda, koji trenutno možda djeluje kao zanimljiv projekt ali otići u klub koji je sve samo ne stabilan (u strukovnom, ne financijskom smislu) može ispast dosta loš potez u karijeri. Manchester City se s druge strane čini kao neminovno Pepovo odredište, pitanje je jedino kada. Trenutno se kao najbolja opcija čini produljenje za 2 sezone u Bayernu, nakon čega slijedi projekt City i izgradnja nogometne dinastije koja bi trebala Pepa svrstati na tron najboljih trenera u povijesti. Zapravo dosta je izvjesno da će na taj tron i zasjesti, pitanje je samo koje boje ce biti njegov plašt.

Pepove slatke muke na putu do trona
Guardiola je u nogometnu povijest već upisan, u to nema sumnje. Mnogobrojni trofeji u Barceloni mu to osiguravaju bez obzira što se u tamnim kucima nogometne kulturne sfere mogu naći i suprotna mišljena. Razlozi odlaska iz Barce nikada nisu do kraja razjašnjeni i ne vjerujem da su rezultat nekog zamora ili gubitka motivacije, pogotovo kada se pogleda Pepov posao u Bayernu i koliko je on zapravo predan nogometu. Guardiola je nakon godine provedene u New Yorku, koji je izabrao upravo kako bi se maknuo od pritiska javnosti, te kako bi se u miru posvetio dodatnom nogometnom obrazovanju, odlučio preuzeti trenersku ...
Pepove slatke muke na putu do trona
Guardiola je u nogometnu povijest već upisan, u to nema ...
08/2015
Cityjevih potrošenih 200 milijuna eura; pametne kupovine ili bačen novac?

"We are building a structure for the future, not just a team of all-stars."

Ovim riječima šeik Mansour bin Zayed Al Nahyan obilježio je preuzimanje Manchester City-ja u jesen 2008., a danas, 7 godina kasnije, jasno je kako to nisu bile samo prazne riječi.

City na prvi pogled djeluje kao još jedan u nizu klubova koje je nedavno kupio bogati vlasnik, te koji se pokušavaju ubaciti u nogometnu "elitu" trošenjem pustih milijuna. I gledajući samo rezultate i dosadašnju transfer politiku teško je reći da je ta percepcija pogrešna, no kod City-ja ono bitno događa se u pozadini, a tamo je stvar nešto drugačija. City je klub koji se zapravo razvija iznimno pametno i polako ali sigurno utire put prema samom vrhu i dosta je izvjesno da će tamo i stići u skoroj budućnosti.

2008. klub je od dotadašnjeg vlasnika Thaksina Shinawatre, tajlandskog premijera, preuzela kompanija Abu Dhabi Uniteg Group(ADUG), koja je u vlasništvu spomenutog šeika Mansoura. Mansour je član vladajuće familije iz Abu Dhabija, te trenutni zamjenik premijera Ujedinjenih Arapskih Emirata. Ne treba posebno spominjati da se njegovo i obiteljsko bogatstvo temelji na nafti. City se praktički odmah pridružio najbogatijim klubovima na tržištu igrača, naravno kao kupac. Rezultati nisu došli odmah, no nije trebalo niti puno čekati. 2011 osvojen je FA kup, godinu kasnije i Premier liga, što je ponovljeno 2014. Od 2011 City je i redovan sudionik lige prvaka, no tamo još nije ostvaren rezultat vrijedan pažnje, prolazak skupine je najdalji domet, što je za klub ovog ranga definitivno ispod očekivanja. Politika trošenja po sistemu "ima se para" bila je nužna kako bi se klub što prije pridružio elitnom razredu, a što je preduvjet da bi se od kluba mogao početi stvarati svjetski brand, što je opet bitno kako bi se klub što prije financijski ustabilio i prestao biti u tolikoj mjeri ovisan o financijskim injekcijama vlasnika. I dok su se tu stvari morale raditi na taj način, s druge strane se vrlo pametno i planirano počelo ulagati u budućnost.

Krajem 2014 javnosti je predstavljena City Football Academy. Na samom ulazu u akademiju dočekuje vas natpis sa izjavom šeika Mansoura sa početka teksta i ako je postojala sumnja u ozbiljnost te izjave u tom trenutku definitivno nestaje. City je ulozio 200m funti u razvoj akademije i ona je danas vjerojatno najbolji i najmoderniji nogometni pogon u svijetu. Kompleks uključuje 16 nogometnih terena, uključujući posebne terene za trening vratara i zakrivene terene za vježbanje slobodnih udaraca bez utjecaja vjetra. Postoje pomoćni tereni s nekoliko različitih vrsta trave, kako bi se treninzi mogli prilagoditi gostujućim uvjetima, a navodnjavanje terena je riješeno sustavom za recikliranje kišnice. Uz to idu najmodernije teretane, infrastruktura za saniranje i oporavak od ozljeda, pa čak i posebna "Player care" služba namijenjena za pomoć igračima oko raznih psiholoških ili socijalnih pitanja. Značajan dio cijele infrastrukture stavljen je na raspolaganje lokalnoj zajednici, klubovima za igrače s poteškoćama, te lokalnom koledžu, s kojim postoji i integracija kako bi se u razvoj mladih igrača uključilo i kvalitetno obrazovanje. Nema sumnje da će ova akademija u skorijoj budućnosti postati pojam za razvoj mladih igrača, ono što je danas La Masia. Uostalom, navodno je i sam Messi prilikom posjeta ostao fasciniran Cityjevom akademijom.

Dok je ulaganje u razvoj samo jedan dio, onaj koji je zadužen za sportski razvoj, City je paralelno ulagao u promociju, kako bi se u budućnosti transformirali u globalno prepoznatljiv brand. Upravljanje nogometnim klubovima 2014 preuzela je novoosnovana kompanija City Football Group, zapravo kompanija-dijete prije spomenutog ADUG-a, a u svrhu što kvalitetnijeg upravljanja, jer je ADUG počeo širiti interese i na druga područja. Tako su danas u vlasništvu CFG-a, New York City FC, najnovija MLS franšiza, te Melbourn City FC. Time je City ostvario direktnu prisutnost branda na tri kontinenta, a osim toga postoje i dogovori s klubovima iz cijelog svijeta, nekoliko iz Afrike, oko razvoja i razmjene mladih igrača.

Nakon što su svorili temelje za razvoj igrača i globalizirali brand, tek sada trebaju doći pravi potezi na samom igračkom planu. Kao što sam spomenuo, do sada je city na tom području radio onoliko koliko je bilo nužno, no sada je trenutak kada se i ovdje treba napraviti iskorak. No niti tu nisu srljali. Prije nego se ozbiljno krene razmatrati igračko-trenersko pitanje, City je prve korake napravio u administraciji. Tako je 2012 na mjesto izvršnog direktora (CEO) postavljen Ferran Soriano, koji je za vrijeme Laportinog mandata bio dopredsjednik. Za vrijeme njegovog mandata Barcelona je više nego udvostručila prihode, i gubitak od 70m eura pretvorila u 80m profita.
U city-ju je nakon godinu dana prepolovio gubitke. Na mjesto sportskog direktora postavljen je Txiki Begiristain, koji je također tu dužnost obnašao u Barci za vrijeme Laporte. Tako je City zapravo zaposlio dvije bitne osobe iz Barcelonine administracije koja je bila na vlasti za vrijeme stvaranja ove današnje Barce.

Sljedeći korak do kojeg City još nije došao bi konačno bio onaj trenersko-igrački. Tu je City već napravio prve korake u vidu pokušaja dovođenja Guardiole. Plan je bio da Pep dođe u City nakon što mu završi mandat, a taman u tom trenu bi završio i mandat Pellegriniju. I kad su svi već više-maje to smatrali gotovom pričom, iz City-ja je stigla vijest da su produžili sa Pellegrinijem, te su se priče oko Pepa stišale. Ovaj primjer možda više od svega ilustrira ozbiljnost u City-ju. Nema sumnje da bi se ta priča povlačila cijele sezone bilo da se priča o City-ju, Bayernu ili Pep-u. City je ovim potezom praktički srezao te priče i prebacio fokus na postizanje rezultata, a da se u stvarnosti malo toga promijenilo. Siguran sam da u City-ju trenutno rade sve što mogu kako bi iduće sezone doveli Guardiolu na mjesto trenera.

Što se tiče ovogodišnjih pojačanja, pitanje jesu li dali previše novaca je malo promašeno. Imaju dovoljno da im niti jedan iznos nije previsok, to znaju i oni koji prodaju, pa su iznosi takvi kakvi jesu. Ono što je bitno je da se City pozicionirao možda i kao najbolji kupac trenutno, a što će kao posljedicu imati porast cijena i na neki način usmjeriti dodatno najbolje igrače prema Manchesteru, jer na tržištu će se smanjiti broj konkurenata koji mogu držati korak u takvoj tržišnoj utakmici. Ova godina mogla bi konačno donijeti taj željeni iskorak u Ligi prvaka, no mislim da pravi pohod na europski naslov još nije u stvarnim planovima u City-ju. No biti će vrlo brzo, a jednom kada se to desi biti će ih teško zaustaviti.

Klub budućnosti
"We are building a structure for the future, not just a team of all-stars." Ovim riječima šeik Mansour bin Zayed Al Nahyan obilježio je preuzimanje Manchester City-ja u jesen 2008., a danas, 7 godina kasnije, jasno je kako to nisu bile samo prazne riječi. City na prvi pogled djeluje kao još jedan u nizu klubova koje je nedavno kupio bogati vlasnik, te koji se pokušavaju ubaciti u nogometnu "elitu" trošenjem pustih milijuna. I gledajući samo rezultate i dosadašnju transfer politiku teško je reći da je ta percepcija pogrešna, no kod City-ja ono bitno događa se u pozadini, a tamo je ...
Klub budućnosti
"We are building a structure for the future, not just ...
U planu je i povećanje stadiona do kapaciteta od preko 60 somova ljudi. Mislim da je posebno impresivno kako su se sjajno pozicionirali da sva ključna buduća tržišta - onom u SAD-u te onom u Australiji. TO je potez divljenja vrijedan - Losovius, 31.8.15. 13:51, 0 0 0
Jeste li znali da je već za ovu sezonu južna tribina povećana, sada stadion prima 55 000 ljudi, uz glasniju podršku imam osjećaj da će Etihad uskoro postati neosvojiva utvrda - tribinas, 31.8.15. 15:46, 0 0 0
Ceh pročitaj moju analizu, malo je drugačiji fokus, ja sam više stvari fokusirao na same transfere i zbivanja na terenu. - tribinas, 31.8.15. 15:54, 0 0 0
Nisam nikakav fan MCFC, ali je definitivno vidljivo da se Šeik nije upustio u ovo samo da bi imao skupu igračku dok mu ne dosadi. Prema svemu sudeći, ako se ne dogodi nešto loše za njih, biti će No.1 klub u Manchesteru duuugo vremena (i neka) - MMaarrkkoo, 31.8.15. 16:50, 0 0 0
08/2015
Izvučene skupine Lige prvaka; što Dinamo treba postaviti kao realan cilj?

Završio je još jedan ždrijeb skupina lige prvaka, već unazad nekoliko godina daleko najuzbudljiviji dio grupne faze. 32 najbolj...32 europska kluba saznali su svoje protivnike u skupinama. Ono što veseli je da ćemo ove godine imati priliku uživati u čak četiri susreta boljih momčadi koje nismo imali prilike gledati prošlih sezona. To su susreti Reala i PSG-a, te Juventusa i Manchester City-ja. Potonja dva uz Sevillu i Borussiu M. čine ovogodišnju skupinu smrti. Tako u skupini smrti imamo dva kluba kojima je ovo prvi nastup u ligi prvaka u novijoj povijesti, treći još uvijek ne zna kako proći osminu finala, dok se samo Juventus može pohvaliti nekim rezultatima, iako izuzev prošlog finala, ni oni nisu baš nešto. No to nije toliko bitno, Skupinu Smrti se mora imati svake godine, a ovo je najbolji kandidat. Uostalom ta skupina ima i najveću ocjenu, a i najveći zbroj pojedinačnih tribina-koeficijenata. Niti ove godine ne očekuju se neka velika iznenađenja, favoriti bi trebali bez problema proći skupine, a unatoč tome što se svake godine statistički dogodi neko iznenađenje, mislim da su ove godine šanse za to manje nego prijašnjih. Potencijalna iznenađenja bi mogla biti da Manchester United ne prođe skupinu, ili da netko od dvojca Juventus - City završi posljednji u skupini. Od ostalih skupina izdvojio bih kao zanimljivost da je najbolje postavljeni u skupini B, PSV, ujedno i najlošije ocijenjen u toj skupini od korisnika tribine.

UEFA i dalje gura ovaj sistem lige prvaka, sa mješavinom najboljih europskih klubova i klubova koji realno nemaju što tražiti u ovakvom natjecanju i iako je za očekivati da će takav ostati još koju godinu, ne vjerujem da je dugoročno održiv. Ne mogu se složiti niti da je ovakav sistem dobar za manje klubove. Da, manji klubovi poput Dinama imaju na taj način priliku tu i tamo zaigrati i uprihoditi poneki dodatni euro, dva, milijun od nastupa, no mislim da je to dugoročno loše za klub u smislu stabilnosti i planiranja razvoja. Takvi klubovi definitivno ne mogu u svojim planovima računati na novac od nastupa u LP, no onda kad ih i dobiju, pošto nemaju plan, skoro pa da su osuđeni krivo ga potrošiti. Umjesto da imamo 15-ak klubova, od kojih se po pet izmjenjuje svake 3 godine u LP, za te klubove bi bilo bolje kada bi postojalo natjecanje na koje bi mogli računati svake godine. Pa neka je i zarada tri puta manja od LP, ako se nastupi svake, umjesto svake treće godine, računica je ista, no u tom slučaju klub ima stabilnost, dakle može planirati s tim budžetom, a to u konačnici vrijedi puno više nego sam iznos.

Natrag na temu. Ne bih analizirao skupine pojedinačno, već ću rađe proći kroz listu ovogodišnjih favorita i onih koji bi to mogli postati. Drugim riječima, klubove koji se mogu nadati nešto postići u ovogodišnjem izdanju natjecanja najboljih europskih klubova. Pardon, najboljem natjecanju europskih klubova.

Favoriti

U prvu skupinu spadaju oni koje se već sada može smatrati favoritima za osvajanje. Tu spadaju Barcelona, Real i Bayern, koji su uostalom i tri zadnja osvajača. Realno je očekivati da se sva tri nađu u polufinalu, i ranije ispadanje bi definitivno bio debakl za bilo koji od tih klubova.
Bayern je prošle godine bio desetkovan ozljedama i unatoč tome stigao do polufinala. Ako će ove godine biti imalo sretniji po tom pitanju, vjerojatno su i glavni favorit. Za razliku od Bayerna, Barcelona je prošle sezone imala suprotnu situaciju. Svi igrači zdravi i na raspolaganju u najvažnijim trenucima sezone. Teško da im se ista situacija može posložiti ponovno, tako da će im ove sezone definitivno biti teže. Njihov možda i najveći adut je što im na zimu ističe kazna, te će im moći nastupiti igrači koje su kupili ovoga ljeta, a može se očekivati i koje pojačanje. To sve bi moglo biti bitno u smislu da se pred kraj sezone rotacijama i odmaranjima može tempirati forma ključnih igrača. Što se Reala tiče, nekako imam dojam da oni kvalitetom malo zaostaju za Barcom i Bayernom u ovom trenutku, no njihov definitivno najveći adut je što su puno manje osjetljivi na izostanke pojedinih igrača i ukoliko Barca i Bayern ne budu na 100%, Real to definitivno može najbolje iskoristiti. Ako se pogledaju tribinini koeficijenti, ovo su i jedina tri kluba koji imaju ocjenu 9 ili više

Pretendenti iz prikrajka

Ovdje spadaju klubovi koji, iako nisu glavni favoriti, mogu se nadati dogurati do finala, pa čak i do naslova. Tu bih smjestio Juventus i Atletico, posljednja dva gubitnika u finalima. Atletico je pritom nekoliko sekundi dijelilo od naslova, dok Juventus u finalu definitivno nije bio autsajder. Oba ova kluba su uspjela zadržati većinu ključnih igrača, doveli su smislena pojačanja i ove sezone imaju pravo postaviti si ciljeve dosta visoko.

Klubovi koji su ostali ponešto dužni

U ovu skupinu spadaju klubovi koji su po kvaliteti tu negdje uz spomenuti dvojac iz prethodne skupine, no s tom razlikom da se na njih još čeka nekakva potvrda tog statusa. Tu su prije svega Chelsea i PSG, koje se svake godine pokušava ugurati u uži krug favorita, no još zapravo nisu pokazali da im je tamo i stvarno mjesto. No definitivno spadaju u klubove koji si mogu finale ili naslov postaviti kao cilj. Unatoč što dosadašnjim rezultatima to ne potvrđuju, a nema naznaka da će se to promijeniti i ove sezone, tu spada i Manchester City. Razlog tome leži više u njihovom modelu razvoja, koji u dogledno vrijeme gotovo pa garantira da će se City pridružiti samom vrhu, no do tada ostaje im nada da će ove godine konačno otići dalje od prolaska skupine. Smjestio bih ovdje i drugi Manchester, no nekako više zbog cijelog hypea koji se stvorio oko njih nego nekog objektivnog razloga. Valjda nema top igrača koji se ove sezone nije povezivao s odlaskom u United, a lako se može složiti i cijela prva momčad sa rezervama od igrača koje su trebali ovo ljeto dovesti, ali nisu. United se definitivno pokušava vratiti na sam vrh i u Premier ligi su na dobrom putu i dok je realno očekivati da će proći skupinu LP, ostaje vidjeti mogu li više od toga. Ako pogledamo koeficijente, u ove dvije skupine spadaju klubovi s ocjenom između 8 i 9. Rekao bih da su po tome Atletico i Juventus malo podcijenjeni u odnosu na Chelsea i PSG, Juventus je prošle sezone potpuno zasluženo igrao u finalu i nisu ničime pokazali da im tamo nije mjesto. Isto vrijedi i za Atletico sezonu ranije.

Dinamo

Gdje je u cijeloj toj priči Dinamo? Vjerojatno na njima dobro poznatom 4. mjestu skupine LP sa pozamašnom gol razlikom, negativnom naravno. No Dinamo je svoj cilj za ovu sezonu ostvario, a to je plasman u skupine LP. Treba biti pošten i reći da Dinamo više ne može ovu euro sezonu proglasiti neuspješnom, osim možda na estetskoj razini. Imajući to u vidu sada si može postaviti i ciljeve za ovih 6 utakmica koje mu predstoje. Mislim da bi si Dinamo trebao kao cilj postaviti
to 3. mjesto. Razlog je što je to jedini smisleni cilj koji je moguće postaviti. Postavljanje cilja na osvojiti jedan ili dva ili koliko već bodova uz to da je 4. mjesto neizbježno je jednostavno glupo. Glupo je iz razloga što to praktički već ima. Zar je stvarno tolko bitno hoće li biti 4. sa nula, jedan ili dva boda, osim po već spomenutom, estetskom kriteriju? Uostalom ciljeve uvijek treba postaviti iznad očekivanja, jer onda kada se oni ostvare moguće je reći da se napredovalo. Ostvarivanje ciljeva koji su u skladu s očekivanjem znači stagnaciju. Pritom nije uopće bitno koliko je ostvarivanje tog cilja realno ili nije u trenutnoj situaciji, bitno je jedino da sve manje od toga ne predstavlja nikakav cilj, nego više zvuči kao alibi, iako u ovom slučaju nije jasno alibi za što.

Favoriti, oni koji bi to htjeli biti i autsajder
Završio je još jedan ždrijeb skupina lige prvaka, već unazad nekoliko godina daleko najuzbudljiviji dio grupne faze. 32 najbolj...32 europska kluba saznali su svoje protivnike u skupinama. Ono što veseli je da ćemo ove godine imati priliku uživati u čak četiri susreta boljih momčadi koje nismo imali prilike gledati prošlih sezona. To su susreti Reala i PSG-a, te Juventusa i Manchester City-ja. Potonja dva uz Sevillu i Borussiu M. čine ovogodišnju skupinu smrti. Tako u skupini smrti imamo dva kluba kojima je ovo prvi nastup u ligi prvaka u novijoj povijesti, treći još uvijek ne zna kako proći osminu finala, ...
Favoriti, oni koji bi to htjeli biti i autsajder
Završio je još jedan ždrijeb skupina lige prvaka, već unazad ...

Respekt: Gavran,

Slažem se: JoHayes13, Wenger, Gavran, MMaarrkkoo, mrkino, marko_marcus, Losovius, Mac316,

Ne slažem se: vrbaZG, Wizard, kvarner9,

To je eventualno zamislio vrba, jer cehtunger je lijepo u tekstu i komentarima napisao sto je zamislio i lijepo se vidi da to nije ovo sto si napisao. Hvatate se toga ko pijani plota. Ideja ovog teksta je da dinamo treba postaviti kao cilj 3. mjesto, - cehtunger, 30.8.15. 17:13, 0 0 0
a ovo s lp, nastupima i novcem je samo usputno spominjanje drugog problema, koji je i los lijepo primjetio da je nesto kompleksnije i da zahtijeva posebnu temu. - cehtunger, 30.8.15. 17:15, 0 0 0
Teza da "ne znaju upravljati novcem" je smiješna... Smatram da ovakav sustav ne valja, tj. 5 prvaka slabijih država nije dovoljno (isti broj predstavnika ima Španjolska). smatram da treba biti 8 prvaka slabijih država tj. u svakoj skupini po jedan... - vrbaZG, 30.8.15. 17:39, 0 0 0
Ili ligu prvaka preimenovati... jer ona već 20ak godina nije Liga prvaka... - vrbaZG, 30.8.15. 17:41, 0 0 0
Ne znam gdje si ti vidio da sam ja iznio tezu da "ne znaju upravljati novcem", stovise moja teza pretpostavlja da znaju, jer ako ne znaju onda nije ni bitno. Moras se malo vise potrudit citat s razumijevanjem. - cehtunger, 30.8.15. 17:48, 0 0 0
05/2015
Kako da Guardiola taktikom kompenzira ogromne kadrovske probleme?

Već dugo nije bilo utakmice koja se iščekuje sa tolikim zanimanjem kao susret post-pepovske Barcelone i pepovskog Bayerna. Razlog nije samo taj što se radi o bivšem i sadašnjem klubu, vjerojatno najinovativnijeg trenera današnjice, već i taj što su razne popratne okolnosti učinile da je ovaj susret vrlo teško prognozirati. Bayern je u najavi sezone, i dobrim njenim dijelom, slovio kao daleko najveći favorit. Guardiola je naučio lekciju od prošle godine i očekivalo se da ove godine digne ekipu na nivo više i pomete konkurenciju. Nažalost nikada nećemo saznati do koje razine bi ovaj Pepov Bayern stvarno dogurao, a glavni razlog tome je što je Bayern pred kraj sezone ostao desetkovan ozljedama, što je i glavni razlog zašto je izgubio
status glavnog favorita. S druge strane Barcelona svojom igrom nadilazi i najoptimističnija očekivanja. Očekivao se daljnji pad ili barem stagnacija uzrokovani starenjem kadra koji nije pravovremeno nadograđen, a tu se prvenstveno misli na glavne kreatore Barcine igre, Xavija i Iniestu. Umjesto veznog reda dodatno je pojačan napad u kojem je ionako već bila gužva i to jednim od najboljih napadača na svijetu, Luisom Suarezom. No umjesto da se sve raspadne što na taktičkom planu, a što zbog toga što ne postoji klub u svemiru koji može izdržat toliku masu
ega u napadačkoj liniji, desilo se upravo suprotno i iako to tek treba potvrditi trofejima, nesumnjivo je da Barca u ovaj dvoboj ulazi u velikom naletu. Pitanje je što Bayern može učiniti da to zaustavi i treba li se Barca bojati svog bivšeg trenera koji možda ipak ima neki as u rukavu.


Barcelona

Apsoultno je nevjerojatna forma Barcelone kako se sezona bliži kraju. Imali su i sreću da im sezona protekne bez većih ozljeda, a uzevši u obzir da je igrano i svjetsko prvenstvo, javlja se sumnja je li to sve samo stvar sreće? Za Barcinu formu je nesumnjivo zaslužno i učestalo rotiranje na početku sezone, koje je tada izgledalo dosta čudno, no čini se da je Enrique imao plan i sada ima šansu ispasti genijalac. Uz to Suarez se, suprotno svim prognozama, uklopio gotovo savršeno i trenutno je treći strijelac i drugi asistent kluba, s tim da dva mjeseca na početku
sezone nije niti igrao zbog kazne. Barcelona trenutno slovi kao najveći favorit ove lige prvaka, prošli su dva teška protivnika i to dosta uvjerljivo. No tu su činjenice varljive. Iako su na papiru Man. City i PSG slovili kao teški protivnici, na kraju je ispalo da to baš nije tako i da je Barca zapravo imala relativno lagan posao. City je jednostavno klasu ispod i tu se nema što puno za analizirati, a PSG je zapravo bio protivnik baš po mjeri Barcelone i vjerojatno bi se s nekim drugim puno više namučili. PSG je klub koji igra slično Barceloni, na posjed i dodavanja. Tako su u domaćem prvenstvu po ta dva kriterija uvjerljivo prvi. U ligi prvaka su im ove statistike puno niže, no treba uzeti u obzir da su tamo čak 4 utakmice odigrali upravo s Barcelonom. No za razliku od Barcelone, PSG prima puno više golova. Kada se uzme u obzir da Barcelona to ipak radi bolje i da je PSG-u nedostajalo nekoliko ključnih prvotimaca, prvenstveno Luiz i Silva, a što im je praktički onemogućilo da Barci prijete iz prekida, Barca je zapravo imala idealnog protivnika. No s druge strane Barca je puno ranjivija nego što se čini i imaju dosta neočekivanih kikseva, posljednji je bio protiv Seville gdje su nakon odličnog početka i 2:0 na kraju izvukli samo bod i zakomplicirali si prvenstvo. Od ostalih jačih susreta igrali su s Valenciom, gdje nisu baš ostavili najbolji dojam, iako rezultat to ne potvrđuje, a i zadnji el clasico je na kraju ispao puno bolje nego što je mogao s obzirom na prikazano. Za proći Bayern to bi moglo biti nedovoljno.

Iako su temelji postavljeni puno ranije, Barcelonin stil igre se još uvijek bazira na postavkama Pepa Guardiole. Uostalom dosta igrača trenutnog kadra čini upravo njegova slavna generacija, a što bi mogla biti i najveća zamka za Barcelonu u ovom susretu. Ako će se protiv Pepa pokušati boriti njegovim oružjem moglo bi se lako oni naći u situaciji PSG-a protiv njih. Ono što bi u Barceloni trebalo jako zvoniti na uzbunu je činjenica da je od odlaska Pepa jedan segment Barcine igre jako pao, a to je presing. Ako se krenu s Bayernom igrati posjeda i dodavanja, Bayern bi ih trebao nadigrati upravo u tom segmentu. A protiv ovog Bayerna ne želite gubiti olako lopte u fazi napada, pogotovo imajući u vidu da Barca već godinama ima problema upravo kada ih protivnik stisne na nepostavljenu obranu. Većina se slaže da Barca ove sezone dosta igra na individualne kvalitete svojeg napadačkog trojca i vjerojatno bi se taktika trebala postaviti u tom smjeru. Jedno od mogućih rješenja je da Barca prepusti inicijativu Bayernu i dobro zatvori prilaze golu, pogotovo po krilima, odakle će vjerojatno dolaziti najviše prijetnji, a Barcini bekovi nisu baš poznati po defanzivnim sklonostima. Trebali bi igrati tako da uspiju što prije i jednostavnije progurati loptu nekome od napadačkog trojca, koji bi onda nekim driblingom ili dobrim potezom stvarali situacije za gol. Problem je jedino što je Barci takav, reaktivan, nogomet nešto potpuno strano. Ako se ne varam još od 2008 je jedino prošle sezone Rayu uspjelo imat veći posjed. No situacija je takva da Barca ima i drugu mogućnost, a koja je direktna posljedica zdravstenog stanja u Bayernu. Bayern će morati jako kalkulirati i tempirati igru za drugi susret da im se što više igrača uspije oporaviti, a i Pep ima dosta lošu statistiku u gostujućim susretima knockout faze lige prvaka. Bayern će vjerojatno prvi susret igrati vrlo oprezno i pokušati izvući neriješeno ili minimalni poraz. Čak i da su svi igrači zdravi, teško bi bilo očekivati da će Bayern riješiti dvoboj već u prvom susretu na gostujućem terenu, a ovako je to znanstvena fantastika. Barca treba to iskoristiti i to na način da napravi upravo suprotno, sve karte baci na prvi susret i pokuša već tada riješiti pitanje pobjednika. Teško da Barca može odigrati cijeli susret u visokom ritmu, tako da je najbolja taktika ispipati situaciju na terenu i nakon toga postaviti visoki ritam s ciljem da se nekoga od napadačkog trojca što češće dovodi u situacije gdje nekim potezom mogu izigrati obranu. Ako im to uspije, Bayern će morati igrati rizičnije, što će im biti vrlo teško bez najboljih pojedinaca, a to je upravo ono što Barca želi.


Bayern

Apsolutno je nevjerojatna situacija s ozljedama u Bayernu kako se sezona bliži kraju. Ne postoji trenutak u sezoni kad im bar dva prvotimca nisu bila izvan stroja, a čak i uzevši u obzir da je igrano svjetsko prvenstvo, javlja se sumnja je li to sve samo stvar nesreće. Tu je stvar dosta jasna, kada vam je ozlijeđeno 5-6, ne prvotimaca, već najboljih igrača, pitanje je što se uopće može učiniti, osim čekati božansku intervenciju. No ako ste Bayern, onda imate tu privilegiju da, ako će božanska intervencija doći, najvjerojatnije će doći od strane vlastitog trenera, tako da nije sve tako crno. Barem tako dugo dok postoji 11 zdravih igrača koji mogu istrčati na teren. A po viđenome, nije sasvim jasno da će biti tako. Kao što je rečeno, Bayern će u ovaj dvoboj morati ući izrazito oprezno i zna da će Barca to pokušati iskoristiti na gore navedeni način. Čak ni Messi i društvo ne mogu ništa ako nemaju loptu, tako da je Bayernova najbolja obrana posjed. Trebali bi od samog početka pokušati taj segment što je više moguće navuć u svoju korist. Barca je znala imati problema sa momčadima koje su igrale visoki presing, a s obzirom da je Bayern to sposoban raditi daleko bolje nego ostali, tu bi moglo biti problema za Barcu. U trenutku kada Barca uđe u fazu napada i kada se priključuju Barcini ofenzivno orjentirani bekovi, otvara se mogućnost da se pravovremenim oduzimanjem lopte stvore situacije za kontru, gdje bi Bayernovi krilni igrači mogli zadati dosta problema nepostavljenoj Barcinoj obrani. U fazi posjeda Bayern bi također trebao orjentirati napade preko krila, te koristiti visinu i igru glavom, nešto kao u uzvratu protiv Porta, pogotovo kada se uzme u obzir da je Barca dosta ranjiva u tom segmentu. Bayernova glavna prednost u ovoj situaciji je što su puno fleksibilniji od Barcelone i imaju opcije za igrati i na posjed i protiv posjeda.

U situacijama kada barca ipak preuzme inicijativu, a što će se u nekim fazama utakmice zasigurno desiti, Bayernovi igrači bi trebali što više zgusnuti obranu, ograničavajući manevarski prostor Messiju i ostalima, čak ako bi to značilo i veću ranjivost na udarce izvan 16, ali što Barca vrlo nevoljko radi. Pritom treba biti iznimno oprezan kako se ne bi radili prekršaji u zoni udarca, jer takve prilike Messi češće pretvara u gol nego ne, a protiv Seville smo vidjeli da i Neymar ima tu što za ponuditi. Iako nepopularno, vjerojatno Bayern treba pokušati osujetiti Barcine napade i nešto agresivnijom igrom i pokojim taktičkim prekršajem, no to je dvosjekli mač, jer je dosta velik rizik kartona ili isključenja, pogotovo ako bi to trebao raditi Alonso.

Kao što je rečeno, Bayern će u prvom susretu vjerojatno više kalkulirati i tempirati spremu igrača za drugi susret i u toj situaciji bi bili u znatnoj prednosti s dobrim rezultatom iz prve utakmice, a što znači da bi Barca trebala preuzeti rizik sada. Rezultat ove utakmice uvelike će odrediti kako će se momčadi postaviti za uzvrat, a u ovoj utakmici odlučujuće će biti tko će prvi uspostaviti posjed i dominaciju na terenu. Ako Bayern čak i ne uspije potpuno neutralizirati Barcin napad u prvoj utakmici, ključno će biti iskoristiti Barcine propuste u obrani, a za što će posjed biti iznimno bitan, jer ako Barci uzmete posjed, oduzeli ste joj i napad i obranu. Problem je jedino što to nikome još nije uspjelo, a u ovome trenu to jedna momčad može sigurno a još jedna možda. Prva je zdrav Bayern, a druga je, ovaj, ozlijeđeni Bayern.

Tko kontrolira posjed, kontrolira svemir.
Već dugo nije bilo utakmice koja se iščekuje sa tolikim zanimanjem kao susret post-pepovske Barcelone i pepovskog Bayerna. Razlog nije samo taj što se radi o bivšem i sadašnjem klubu, vjerojatno najinovativnijeg trenera današnjice, već i taj što su razne popratne okolnosti učinile da je ovaj susret vrlo teško prognozirati. Bayern je u najavi sezone, i dobrim njenim dijelom, slovio kao daleko najveći favorit. Guardiola je naučio lekciju od prošle godine i očekivalo se da ove godine digne ekipu na nivo više i pomete konkurenciju. Nažalost nikada nećemo saznati do koje razine bi ovaj Pepov Bayern stvarno dogurao, a glavni ...
Tko kontrolira posjed, kontrolira svemir.
Već dugo nije bilo utakmice koja se iščekuje sa tolikim ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.