iiks90

Reputacija
3
Bodova
70
Analiza
31
Ocjena
64
Anketa
137
obriši
obriši
obriši

Analize

07/2018
Treba li Hrvatskoj nacionalni stadion?

Kao što Kramarić nije dodao onu loptu Perišiću za potpuno razbijanje Engleza, kao što Rebić nije pucao i zabio protiv Danaca, kao što Vrsaljko nije trebao glumiti Thurama protiv Francuza, tako je i Dalić imao jedan potpuno nepromišljen i glup potez kada je spomenuo nacionalni stadion.

Čim je to spomenuo, sigurno se razvukao osmjeh oko glave Bandiću, Plenkoviću, možda i Šukeru, jer su dobili temu na kojoj i oni mogu profitirati od uspjeha reprezentativaca. Jer sve što se događalo na ovom prvenstvu, i uspjeh koji je postignut, isključiva je zasluga stručnog stožera i reprezentativaca. To se vidjelo na svakom koraku i u svakoj izjavi, a vidjelo se i na samom dočeku (dočecima koji još traju) gdje nitko osim isključivo njih i njihovih želja nije dobro došao.

No da ne bi sve prošlo tako savršeno, došlo je pitanje nacionalnog stadiona, o kojem se više ne priča treba li i čemu sve to, nego samo kada i koliko velik će biti. Političari su ga se uhvatili kao alibi rješenje za sve probleme koji se vežu uz naš nogomet. Jer sigurno ih je bilo strah što će morati napraviti nakon ovakvog uspjeha, a pogotovo nakon ovakvih spektakularnih dočeka kada milijun ljudi već tri dana izlazi na ulice čekajući i slaveći s reprezentacijom i reprezentativcima. Nacionalni stadion je kao melem na ranu za sve njihove brige i probleme. Jedini koji još ima briga je Šuker, koji razmišlja kako se izvući da on s novcima Saveza u svemu tom ipak ne sudjeluje.

A zašto nam nacionalni nogometni stadion nije potreban?

Gradnja nogometnog stadiona je jako skup i najčešće neisplativ pothvat. Na početku svih priručnika za projektiranje stadiona uvijek se naglašava potreba dobrog optimiranja između kapaciteta i popratnih sadržaja, te marketinške privlačnosti koja će redovito osigurati prihode za održavanje, režije i konstantno unaprjeđenje. U tom kontekstu graditi nacionalni stadion na kojem igra reprezentacija odmah na prvu zvuči potpuno iracionalno. Reprezentacija je prošle godine igrala 4 puta domaće utakmice, ove godine će odigrati 3 puta. Gledajući dalje u prošlost, manje-više podatak je uvijek isto. I ako bi vjerojatno na tom stadionu igrale i reprezentacije mlađih uzrasta, ženska reprezentacija itd. nitko od njih nema dovoljnu moć napuniti stadion od 5.000 gledatelja, a da ne govorimo od 25.000 ili 30.000.

Povučemo li paralelu sa sportskim dvoranama izgrađenim za SP u rukometu 2009. koje svake godine generiraju gubitak od 200.000.000 kn i sve redom osim zagrebačke su potpuno neprofitabilne, onda nam brzo može postati jasno koliki je besmisao graditi građevine kao spomenike određenim interesnim skupinama i suludim projektima lažnih moćnika.

Koji kapacitet je optimalan za reprezentaciju?

Kao što je u jednoj tribina emisiji bilo rečeno kako najveću grešku nogometni klub može napraviti kupivši igrača koji je odigrao dobro tri utakmice na SP-u, tako je jednako potpuno pogrešno gledati trenutnu situaciju kao kontekst u kojem treba graditi stadion reprezentacije. Neka se samo dogode vrlo vjerojatni porazi od Engleske i Španjolske u iduće tri službene utakmice i nacionalni naboj i momentum će pasti na razine prije prvenstva i vrlo vjerojatno će biti teško napuniti i stadion od 10.000 – 15.000 gledatelja. Po meni optimalan kapacitet bi bio jedan srednje velik stadion od 15.000 – 25.000 gledatelja pod uvjetom da na njemu igra i jedan od naša četiri najveća kluba koji imaju perspektivu igrati i Europska natjecanja.

Koje stadione imamo?

Ako pogledamo stadione u Hrvatskoj, vrlo brzo dolazimo do zaključka da su koncepcijski, oblikovno, funkcionalno daleko iza trenutnog standarda po kojem se grade novi stadioni u Europi i svijetu.

Hajduk ima svoj stadion, Poljud, za koji je nužno da ga se napokon temeljito obnovi. Nadam se da će jedan dio novaca uprihođenih od ovog prvenstva otići i za tu svrhu. (naivac!). Taj stadion uvršten je u Registar kulturnih dobara Ministarstva kulture i kao takav predstavlja jedan kulturni (arhitektonski) doseg Hrvatske prepoznat u svijetu. Svakako je potrebno vidjeti koji su to sadržaji koje je moguće, a koji bi bili nužni za izgraditi, dograditi, unaprijediti, koji će pomoći u rentabilnosti imanja takvog stadiona. Ali Poljud je svakako jedno od prvih rješenja za utakmice s Engleskom i Španjolskom na jesen.

Rijeka ima novi stadion kojem postepeno podižu kapacitet i vrlo je izgledno kako priča s Kantridom nikada neće zaživjeti. Rujevica je pomalo industrijski tip stadiona, ali dovoljno udoban da se na njemu mogu odigravati i utakmice reprezentacije

Osijek planira gradnju novog stadiona na krilima ulaganja privatnog kapitala. Prema poznatim vizualizacijama slijedi (u nekim elementima i doslovno) principe projektiranja i oblikovanja nogometnih stadiona izgrađenih u zadnje 4 godine. Također i taj stadion kada se izgradi biti će dovoljno dobar za potrebe nogometne reprezentacije

A Dinamo? Dinamo ima stadion koji je sukus sveg neukusa projektiranja zadnjih 20-ak godina u Hrvatskoj. Od onog smislenog otvorenog, grčki tip, stadiona, orijentiranog na park Maksimir, megalomanskim zamislima političara dobili smo tisuće i tisuće bespotrebnih kvadrata prostora koji se nikada nisu znali, a ni mogli iskoristiti jer smisao njihovog postojanja nikada nije jasno definirana. Mogućnost obnavljanja, sanacije i dovršenja Maksimira, nakon uloženih milijardi kuna, po meni je jako upitna, a rekao bi i bespotrebna. A dodatno, nakon propalog pokušaja gradnje nacionalnog kampa na Sveticama, mislim da bi i Dinamo, a i grad trebali se strateški odrediti prema potpuno drugačijem tretmanu Dinamovog stadiona. I sada vjerojatno dolazimo i do drugog ključnog razloga lobiranja za nacionalnim stadionom

Plavi vulkan nastao je kao stadion u gradu Zagrebu, prvenstveno za potrebe Dinama, a tek onda kao stadion za potrebe reprezentacije i drugih zagrebačkih klubova. Naravno tada planirani stadion s kapacitetom od 55.000 sjedalica bio je ponovno odraz nepromišljene politike i nepostojanja strateškog plana razvoja nogometa. Bio je to trenutak naglog uspona Dinama i Zdravka Mamića, taman pred početak krize, a na vrhuncu bahatosti nepromišljenih političara. Svi su znali da taj stadion nije i ne može biti isplativ, a to sada vide i mastermindovi cijelog projekta. Spominje se kako postoji i varijanta tog stadiona s 20, 25, 30, 35 tisuća gledatelja. Samo recite koliki vam treba.

Grad Zagreb treba stadion, ali taj stadion ne bi se smio graditi pod krinkom nacionalnog stadiona. Ponajviše je pogrešno graditi nacionalni stadion kao krinku za Dinamov stadion. Takvim potezom vraćamo se u vrijeme prije svjetskog prvenstva. U vrijeme kada je blagonaklonost HNS-a i politike prema Dinamu bila više nego očigledna. Blagonaklonost koja je opravdano stvarala animozitete koji su postepeno prerasli u potpunu mržnju.

A što onda s nacionalnim stadionom?

Zlatko Dalić je na spornoj press konferenciji postavio krivo pitanje. Pitanje nije i ne smije biti gdje će Hrvatska dočekati utakmice s Englezima i Španjolcima, nego gdje će na jesen neki novi Modrići, Rakitići i Mandžukići trenirati, tko će im biti treneri, u kakvim svlačionicama će se tuširati, na kakvim travnjacima će igrati. Pitanje nije i ne smije biti samo te dvije utakmice. Pitanje mora biti i 1. HNL, 2. HNL. Gdje i kako i u kolikom broju se na tim utakmicama gledatelja okuplja? Pitanje nije samo seniorska reprzentacija. Pitanje moraju biti i mlađi uzrasti koji nemaju normalni razvojni put i koji se već dugi niz godina gube u prijelazu u seniorski nogomet. Nacionalni stadion, ako će se sada graditi, onda se ne može zvati nacionalnim stadionom, nego stadionom u Zagrebu. Ali koliko Zagreb dobije od svih sredstava namijenjenih za taj stadion, proporcionalno mora dobiti i Poljud i Rujevica i Osijek, a onda i Koprivnica i Pula i Zadar itd. Jer vidimo i ovih dana na svim dočecima naših reprezentativaca, da se nogomet živi na svakom kvadratnom metru ove države i da niti jedan kvadratni metar te države ne smije ostati zanemaren.

Puno je bitnije da u ovoj situaciju, svi koji mogu i nešto znače, svoju energiju usmjere u stvaranje sustava koji će činjenicu o neospornom talentu kojeg kao nacija imamo, konstantno pretvarati u velike rezultate. Sustav koji će od najranijih školskih i predškolskih dana gurati mlade ljude u sport, odgajati ih kroz sport, poticati i pratiti njihov napredak i u konačnici dovesti ih do ovih nezaboravnih trenutaka koje svjedočimo.

A najbitnije je da ne dopustimo povratak rušilačkih podjela i mržnje koja je vladala prije svjetskog prvenstva.

I zato ne nacionalni stadion, nego ravnopravna nacionalna politika razvoja sporta.

NE! NE! NE!
Kao što Kramarić nije dodao onu loptu Perišiću za potpuno razbijanje Engleza, kao što Rebić nije pucao i zabio protiv Danaca, kao što Vrsaljko nije trebao glumiti Thurama protiv Francuza, tako je i Dalić imao jedan potpuno nepromišljen i glup potez kada je spomenuo nacionalni stadion. Čim je to spomenuo, sigurno se razvukao osmjeh oko glave Bandiću, Plenkoviću, možda i Šukeru, jer su dobili temu na kojoj i oni mogu profitirati od uspjeha reprezentativaca. Jer sve što se događalo na ovom prvenstvu, i uspjeh koji je postignut, isključiva je zasluga stručnog stožera i reprezentativaca. To se vidjelo na svakom koraku ...
NE! NE! NE!
Kao što Kramarić nije dodao onu loptu Perišiću za potpuno ...
I isto tako pitanje je veličine tog stadiona i činjenice da u Zagrebu nemaš kluba koji ga može redovito puniti da bi ostvarivao prihode preko toga. Očekivati od koncerata i evenata kao Arena da ćeš ga održavati malo je nerealno. - iiks90, 19.7.18. 15:20, 0 0 0
Previše je preduvjeta koji se moraju ispuniti da bi se gradio takav stadion i htjeli mi to priznati ili ne moramo krenuti iz nule. - iiks90, 19.7.18. 15:21, 0 0 0
Nacionalni stadion podrazumijeva da na njemu ISKLJUČIVO igra reprezentacija. - Fenix22, 19.7.18. 17:24, 0 0 0
Nacionalni stadion na kojem igra ISKLJUČIVO reprezentacija imaju samo one nacije koje igraju i ragbi. - Losovius, 20.7.18. 10:29, 0 0 0
Nisam čuo da ne Wembleyu igra rugby reprezentacija... uostalom to i nije baš neki argument. Nisam baš upoznat sa rugbyem pa je moguće da sam "neznalica", ali nisam siguran da baš sa financijske strane puno pomaže isplativosti stadiona. - Fenix22, 20.7.18. 14:30, 0 0 0
07/2018
Je li Dalić izvukao maksimum iz ekipe?

Prvu analizu koju sam pisao na ovom WC bila je na temu karaktera reprezentativaca koji nam je svih ovih godina nedostajao. Kako na terenu tako i izvan terena. U ove zadnje dvije utakmice reprezentativci su pokazali karakter na terenu. Prije prvenstva Hrvatskoj su najoptimističniji predviđali drugo mjesto iza Argentine i prolazak najdalje do osmine finala jer bi se križali s Francuskom, a s Francuskom nemamo zašto ni izlaziti na teren. A dogodilo se to da je Hrvatska razbila zbunjenu Argentinu, bila prva, otišla u lakši dio ždrijeba i kroz dvije užasno teške i tvrde utakmice probila se do polufinala. Za sve to nije trebala sreća, nego karakter.

U utakmici protiv Danske se moglo dogoditi da nakon primljenog gola jednostavno stanemo i ne pokušamo ništa i ispadnemo. Ali nismo odustali. Prije prvenstva prema ELO pokazatelju Hrvatska i Danska su bile praktički izjednačene. Zašto smo mi onda favoriti u toj utakmici? Možda jesmo za tih par postotaka, ali taj odnos se vidio i na terenu. Od 120 minuta mi smo imali 25 minuta bolje igre, oni 20, a ostalo je bilo izjednačeno. I opet smo uspjeli proći tu utakmicu. Danska je imala samo jedan način napadanja i to im se poklopilo da je to ujedno i naša Ahilova peta. Ali to smo svi znali i znali smo da će to biti gotovo nemoguće braniti. Pa ipak u većini slučajeva taj njihov napad nije donio ništa više od poluprilike. Zar je ta utakmica debakl?

Protiv Rusije, koja vjerojatno da nije domaćin ni ne bi bila na prvenstvu, smo bili i veći favorit. I ta razlika je bila očigledna. Ponajviše u drugom poluvremenu. Ali protiv te Rusije favorit je bila i Španjolska, možda i dvostruko veći nego mi, pa nije uspjela. Iz jedne glupe greške, kakve se događaju svima, i udarca koji je takav bio u jednom od 100 pokušaja mi primimo gol. Ali nismo odustali. Igramo i dalje i dočekamo jedinu ozbiljnu grešku protivnika gdje se napokon vidio razlog igre s četiri napadača. Ostvarujemo brojčanu prednost i hladno završavamo akciju za gol. Hrvatski reprezentativci, unatoč očiglednom energetskom padu i ozljedama (što je i ključni razlog zašto Mandžukić nije pokrio Fernandesa kod gola) uspjevaju izdržati do kraja. Zabiti gol, a onda opet i primiti i opet se dignuti i preživjeti još jedno raspucavanje penala. Zauvijek ćemo pamtiti i scenu bacanja novčića u kojoj Luka pita Subašića želi li braniti prvi ili ćemo ipak pucati. Iako sve statistike i sva nogometna znanost sugerira da je uvijek bolje pucati prvi, ovo prvenstvno je pokazalo da nitko tko je pucao prvi (Španjolska, Kolumbija, Danska i Rusija) nije prošao dalje. Sve statistike i objektivne analize ostavljaju i ovakvu mogućnost i to se upravo sada i događa.

Dalić je izvukao najviše što je mogao, a za ovu reprezentaciju vjerojatno nikada nećemo saznati koji je njen maksimum bio. Jer čak i da osvoje ovo prvenstvo, ostaje pitanje jesmo li mogli osvijiti i prošlo Europsko, pa stati uz bok najvećima s povezanim zlatnim medaljama s EC i WC.

Dalić je napravio sve što je treba i mogao u ovih 9 mjeseci koliko je na klupi. Na taktičkom planu bira alibi rješenja, ali po meni sve drugo za njega bi bilo pogubno. On ove igrače nije mogao naučiti ništa više nogometa od onoga što već znaju. Nije ih mogao naučiti nekim boljim taktičkim ponašanjima, uspostaviti neke savršenije mehanizme u igri, od onoga što je napravio jer za to objektivno nije imao ni vremena (a nije talent tipa Tuchel koji na jednim pripremama promjeni koncepciju igre cijele momčadi). Siguran sam da je imao pripremljene minimalno dvije varijante napadčke igre. Ali što može napraviti kada mu je ključni igrač druge varijante pokazao manjak pameti i morao biti odstranjen. Nitko to nije priželjkivao. Nitko to nije želio. Ali tako je. A isto tako be zaboravimo koliko se i on morao boriti izvan terena da dobije svoj vlasiti tim s kojim će ići na ovo prvenstvo. Zlatko Dalić u reprezentaciju je došao s bespogovornim povjerenjem u igrače i to mu se vraća na najbolji način. Igrači mu vjeruju. Vjeruju mu i u trenutcima kada loše postavi stvari, da će ipak to uvidjeti i ispraviti. Dalić niti jednom svojom gestom nije pokazao da je bahat. Traži smirenost i poniznost. I ako ćemo ići do kraja na ovaj način, neka idemo.

A svi mi koji objektivno loše stvari naše igre pretvaramo u tragediju, kao da zaboravljamo kako naši klubovi ispadaju iz europskih natjecanja greškama nastalih iz nepoznavanja osnova nogometne igre. Zaboravljamo da mi u HNL-u kada analiziramo utakmice najčešće ne pokušavamo analizirati taktičke elemente igre jer toga ima samo u tragovima. Zaboravljamo da u Hrvatskoj nemamo sustavu razvojnu politiku nogometa. Zaboravljamo da nam je cijeli nogomet jedan veliki kriminalni nered. Zaboravljamo da su i svi ovi igrači potekli iz svega toga nereda, i da je većini način da pobjegnu iz svega toga bila suradnja s kriminalom. Potpuno je nepravedno na njih svaljivati odgovornost svih nas za sve godine šutnje, okretanja glave i prešutno odobravanje. Pa i na ovom prvenstvu se tek na marginama spominje moralna odgovornost onih koji dopuštaju da nepravomoćno osuđeni djelatnik HNS-a sjedi u ložama ruskih stadiona.

Pokažimo karakter, budimo svjesni tko smo i što smo i odakle potječemo. Sve analize, statistike, live emisije su pravo blago za sve koji nogomet žele pratiti objektivno. Ali ne možemo isključiti kontekst svega. Ne možemo isključiti činjenicu da Strinić nikada neće postati bolji bek od ovoga što je. Ili da će Vida naučiti ispucavati, a ne nabijati loptu. Ili da će Mandžukić postati golgeter. Ne možemo isključiti činjenicu da nećemo nikada u istom trenutku na istom mjestu skupiti svjetske klase kao što su bili Šuker 1998. ili Modrić danas.

Pokažimo karakter. Kada stanemo s objektivnim analizama, navijajmo i bodrimo ovu reprezentaciju. A od utorka kad se otrijeznimo, svu tu pozitivnu energiju pretočimo u rješavanje sistemskih problema.

Pokažimo karakter
Prvu analizu koju sam pisao na ovom WC bila je na temu karaktera reprezentativaca koji nam je svih ovih godina nedostajao. Kako na terenu tako i izvan terena. U ove zadnje dvije utakmice reprezentativci su pokazali karakter na terenu. Prije prvenstva Hrvatskoj su najoptimističniji predviđali drugo mjesto iza Argentine i prolazak najdalje do osmine finala jer bi se križali s Francuskom, a s Francuskom nemamo zašto ni izlaziti na teren. A dogodilo se to da je Hrvatska razbila zbunjenu Argentinu, bila prva, otišla u lakši dio ždrijeba i kroz dvije užasno teške i tvrde utakmice probila se do polufinala. Za ...
Pokažimo karakter
Prvu analizu koju sam pisao na ovom WC bila je ...
Ako je momčad sastavljena od manje više istih igrača sad i prije 2 godina, kako su razvili karakter? Ova Engleska s kojom se srećemo je momčad snage Portugala - sad to možemo uspoređivati s eurom - gradim, 10.7.18. 16:15, 0 0 0
Možda su samo stariji, možda su shvatili da je ovo još jedna prilaka poslije one zadnje od prije dvije godine. Po meni puno je utjecalo i Dalićevo očito povjerenje prema njima, odnosno koheziju koju je stvorio. Slažem se Engleska će biti usporediva. - iiks90, 10.7.18. 17:02, 0 0 0
06/2018
Hrvatska-Nigerija: Rezultat odličan, a igra?

Pobjeda je osigurana. To je ono što smo svi priželjkivali i što je, realno, bilo najbitnije u ovoj utakmici. Jer s 3 boda na startu, rasterećeniji ulazimo u iduće kolo, gdje nas čeka Argentina s imperativom pobjede.

Analiza igre i igrača

Dok smo u pripremi utakmice svi vidjeli Kramarića kao ofenzivnog veznog, Dalić je postavio igru u sustavu 4-2-4 gdje je Kramarićev zadatak bio pokupiti spuštene duge lopte i pomoći svojim kretanjem u otvaranju prostora za akcije Rebića i Perišića. I to se odmah u startu i vidjelo. Iako njegov učinak, statistički, nije nešto posebno 10 točnih dodavanja (niti jedno ključno), jedan točan centaršut (od dva pokušana), dva udarca izvan okvira gola te jedan uspješan dribling (od dva pokušana), za mene su bila ključna njegova kretanja bez lopte. Pogotovo je to bilo vidljivo u prvom dijelu prvog poluvremena kada je zajedno s Rebićem i Modrićem igrao na lijevoj strani našeg napada. I u akciji kod Perišićevog udarca s vrha šeneasterca i kod Rebićevog udarca kada mu je loptu spustio Mandžukić, Kramarić je bio jedan od ključnih igrača. Kramarić kao dodatni igrač duboko postavljen u zadnjoj trećini, omogućio nam je da lakše oslobađamo krilne pozicije i dolazimo u blizinu protivničkog kaznenog prostora. Nažalost, opet smo imali lošu realizaciju i završnicu akcija.

Koliko je Kramarić bio bitan u završnoj trećini, postalo je očito kada je izašao. U nekoliko situacija, kada su Perišić i Rebić probili bočne pozicije, nedostajao je upravo igrač kakav je Kramarić koji će prepoznati situaciju i ponudit se kao rješenje. Situacija nije postala bolja ni ulaskom Pjace i Kovačića.

Mario Mandžukić odigrao je jednu od boljih utakmica za reprezentaciju. Osim što je najviše odgovoran za oba gola imao je čak 3 ključna dodavanja.

Perišić i Rebić imaju gotovo identičnu statistiku. Rebić ima 25 točnih dodavanja, Perišić 30 (Rebić je igrao do 78'). Oba su na 78% točnosti. I jedan i drugi su imali jedno ključno dodavanje, a niti jedan nije uspio pogoditi centaršut. Nisu imali udaraca u okvir gola i imali su 2 od 4 uspješna driblinga. I jedan i drugi su imali vrlo sličan obrambeni učinak. Rebić je osvojio manje duela i imao je više presječenih lopti. S druge strane puno puta je manje prediblan, ali je zato napravio čak 5 prekršaja. Možda je to i ključna razlika što je Rebić onaj tip igrača lopta može proći, ali igrač baš i ne. Sve u svemu u ovakvoj utakmici odradili su dobar posao i samo da su bili koncentriraniji u završnici dojam bi bio još bolji.

U veznom redu, Rakitić se postavljao puno bliže stoperima pomažući Lovrenu u primarnoj distribuciji lopte, koja je najčešće završavala dugim loptama. Čak 12 točnih dugih lopti imali su Lovren i Rakitić. Kada vidimo da smo imali 30 osvojenih zračnih duela, čak 12 više od Nigerijaca, takva igra je očito imala smisla.

Još jedna prednost igre s četiri napadača bila je pozicioniranje Luke Modrića u veznom redu. 

Osim što je bio puno aktivniji, s puno više kontakta s loptom, u veznom redu je uvijek opterećivao barem dva vezna igrača Nigerije čime se otvaralo puno više prostora napadačima u međuprostoru. A zbog svoje najveće vrline, otpornosti na presing, takva igra niti najmanje nije ga usporila. S ukupno 54 (85%) točna dodavanja i 5 od 8 točnih dugih lopti bio je naš drugi najbolji dodavač, zajedno s Ivanom Rakitićem iza Lovrena. U ovoj utakmici nije imao ključnih dodavanja, ali za ovu utakmicu to nije ni bilo bitno.

U obrambenoj zoni, bekovi su stajali dosta konzervativno, osobito Strinić, pretpostavljam iz straha od protivničkog kontra napada. Vrsaljko je bio puno aktivniji prema naprijed, što se vidi i iz njegovih zona aktivnosti, dok je Strinić primarno bio zadužen za branjenje Victora Mosesa.

Izostao je visoki presing, što je još jedna zanimljivost u odnosu na analize prije utakmice. Vjerojatni izostanak presinga je razlog nepostojanja igrača koji je sposoban prepoznati situacije u kojima će povući ostatak momčadi, ali i sam sustav naše igre u obrani. Branili smo se u zoni 4-4-2, ali ne kao npr. Island u dva duboko postavljen čvrsta bloka. Naša igra u obrani bila je isključivo spriječiti bočne igrače Nigerije u stvaranju prilika. To je vidljivo iz činjenice da je kod Nigerije najviše pokušaja driblinga došlo kroz centralne zone, gdje je izdominirao Oghenekaro Etebo sa 9/9 driblinga. Victor Moses je imaš čak 12 pokušanih centaršuteva, ali samo su dva bila točna. Imao je 3/4 driblinga.

Ivan Strinić se dobro postavljao u odnosu na Mosesa, pogotovo kada su mu na toj strani pomagali Ante Rebić i Luka Modrić. Ivan Strinić je imao čak 6 situacija kada je uspješno otklonio opasnost, jednom je blokirao udarac, imao jednu presječenu loptu i dvije oduzete. Moglo bi se reći da je odigra sasvim zadovoljavajuće.

Nažalost naši bekovi bili su neučinkoviti prema naprijed. Niti Strinić, a ni Vrsaljko nisu imali točan centaršut. To je segment igre koji će nam ipak trebati, već protiv Argentine.

Dejan Lovren je odigrao izvrsnu utakmicu. Prema nazad nije imao previše posla, ali je zato bio uspješan u primarnoj distribuciji lopte. Imao je čak 49 točnih dodavanja (86%) i 4/8 točnih dugih lopti.

Subašić i Vida solidno su odradili što su imali odraditi i što se od njih zapravo i očekuje.

Zamjene su bile očekivane, osim možda Pjace, ali danas čitamo zašto se sve tako odigralo. Brozović je dobio prednost pred Badeljom jer je prljaviji igrač, kakav nam je trebao u završnici. Vidjelo se to i kod žutog kartona koji je dobio. Kovačić je uveden da se pokuša kompenzirati izlazak Kramarića u segmentu kretanja bez lopte u zadnjoj trećini. A Pjacin ulazak nije donio ništa puno, ali ipak je uspio, na čisti talent, izvući savršenu loptu za Kovačića koji je još jednom pokazao svoju najveću manu, nesnalaženje u ključnim situacijama. Nadam se da će ove sezone napokon dobiti priliku igrati cijelu sezonu u kontinuitetu pa će steći i sigurnost u takvim situacijama.

Kako dalje?

Ovaj sustav i ova igra je očito dala rezultata. Bio je to veliki rizik, ali Dalić je očito imao plan. Plan koji je rezultirao i sportskom srećom te na kraju i pobjedom.

Protiv Argentine igra će morati biti drugačija. Vidjeli smo protiv Islanda da Leo Messi igra puno više u sredini terena gdje ćemo morati igrača koji će aktivno braniti taj međuprostor.

Mislim da svi očekujemo Milana Badelja, ali ne bi me čudilo da Dalić povuče potez u stilu Zidanea pa stavi Kovačića kao striktnog markera na Messiju. Za utakmicu s Argentinom ključno je dobro obraniti tu zonu.

Postavljanjem dodatnog igrača na poziciju zadnjeg veznog, rezultirat će i pomicanjem Modrića i Rakitića puno više prema naprijed. U napadu bi moglo biti više prilika za naša krila, samo moramo osigurati kvalitetnu distribuciju u zadnjoj trećini. I zato opet mora igrati Kramarić. U ovoj utakmici bi mogli iskušati opciju s njim na lažnoj devetci, Perišićem lijevo i Rebićem desno s konstantnim zabadanjem u sredinu i otvaranjem prostora Vrsaljku. Modrić će morati puna aktivnije sudjelovati u izgradnji napada te očekujem puno više njegovih driblinga i ključni dodavanja. Isto tako mislim da za ovu utakmicu bi bilo korisnije imati Ćorluku uz Dejana Lovrena. Gotovo sigurno nećemo igrati s visoko postavljenom obranom, a Ćorlukino iskustvo trebat će nam u branjenju Pavona (vrlo vjerojatna zamjena za Di Mariu) koji će napadati prostor iza Vrsaljka.

Utakmicu s Argentinom nikako ne smijemo izgubiti.

Igra je bila učinkovita
Pobjeda je osigurana. To je ono što smo svi priželjkivali i što je, realno, bilo najbitnije u ovoj utakmici. Jer s 3 boda na startu, rasterećeniji ulazimo u iduće kolo, gdje nas čeka Argentina s imperativom pobjede. Analiza igre i igrača Dok smo u pripremi utakmice svi vidjeli Kramarića kao ofenzivnog veznog, Dalić je postavio igru u sustavu 4-2-4 gdje je Kramarićev zadatak bio pokupiti spuštene duge lopte i pomoći svojim kretanjem u otvaranju prostora za akcije Rebića i Perišića. I to se odmah u startu i vidjelo. Iako njegov učinak, statistički, nije nešto posebno 10 točnih dodavanja (niti jedno ...
Igra je bila učinkovita
Pobjeda je osigurana. To je ono što smo svi priželjkivali ...
Iako ne mogu reći da se ne slažem s tobom oko toga da je Kovačić možda u glavi Daliću, ne vidim kako on može čuvati Messija... - IstraSport, 18.6.18. 13:10, 0 0 0
Dobra analiza, samo što za mene ovaj plan igre nema nikakvog smisla bez visokog pritiska na protivničku obranu jer si im tako poklonio sredinu. Da je Iwobi odigrao tek malo bolju utakmicu (a tu treba odati počast Lovrenu), bili bi u problemima... - Losovius, 18.6.18. 13:29, 0 0 0
@IstraSport Radio je to već ove sezone. Na početku sezone kada je igrao umjesto Modrića. Možda ga ne stavi na zadnjeg veznog, ali vrlo lako bi mogao igrati iz tog razloga. - iiks90, 18.6.18. 13:38, 0 0 0
@Los slažem se da taj plan nema smisla bez pritiska, ali očito su procijenili da nam Nigerija kroz sredinu neće stvoriti previše ključnih problema, a da je za Iwobia dovoljan Vrsaljko i Lovren. Cijeli plan je dosta nategnut, ali postigli smo rezultat - iiks90, 18.6.18. 13:39, 0 0 0
06/2018
Kramarić 'desetka' i tri napadača; je li to prava strategija?

Zadnja analiza koju sam pisao, bila je na temu naših krilnih igrača i igre preko krila. Za mene naša igra preko krila nema smisla kada igramo protiv duboko postavljenih ekipa. Svi naši napadači, na bočnim pozicijama, nemaju kvalitetu samostalno probiti. Prije dvije ili četiri godine, Perišić je to radio. Perišić zadnjih godinu i pol dana to više nije. Od ostalih na bočnim pozicijama, niti jedan nema takvu kvalitetu. Drugi problem su naši bekovi. Osim Vrsaljka, mi nemamo dovoljno kvalitetnog beka koji će omogućiti duplanje na krilnim pozicijama i na taj način probijati te zone. Ostala tri naša beka (i Vida s kojim izmišljamo toplu vodu) nemaju tu naviku visokog postavljanja. Ali još veći problem loše igre po krilima je nepostojanje igrača u međuprostoru u zadnjoj trećini koji će omogućiti završnu distribuciju i stvaranje čistih prilika za gol.

Kramarić

Kramarić je ključni igrač ove generacije. Ako Hrvatska na ovom prvenstvu napravi rezultat, bit će to zahvaljujući ponajviše Kramariću. Jedini je igrač koji može povezati našu igru prema naprijed, koja je svih ovih godina patila zbog nepostojanje jasne i čvrste poveznice između Luke Modrića i Mandžukića. Napakon su svi toga svjesni i stvoren je dovoljni pritisak da Dalić mora pronaći mjesto za njega. U ovoj utakmici odlučio se za Kramarića na desetki. Bolje rečeno, Kramarića u međuprostoru kao ključni igrač distribucije u zadnjoj trećini. I to je definitivno najbolja pozicija za njega. Na toj poziciji maksimalno može rasteretiti Luku Modriću u ključnim dodavanjima i driblinzima u zadnjoj trećini.

Perišić-Mandžukić-Rebić

Problem igranja ove trojke je činjenica da Kramarić mora preuzeti ulogu playmakera jer prostor u zadnjoj trećini će mu gušiti i Rebić i Perišić okupirajući i zgušnjavajući zadnju trećinu. Pogotovo ako Nigerija bude igrala s 5 u zadnjoj liniji. Drugi problem Perišića i Rebića, je da njima treba prostora, kojeg u ovoj utakmici neće imati. Ako ćemo tražiti zadatak za Perišića i Rebića u ovoj utakmici u ovakvom sastavu, onda bi to bio maksimalno raširiti teren kako bi što je više moguće prostora ostalo za Kramarića i Modrića u središnjim zonama. U utakmici protiv Senegala, ali i prijašnjim utakmicama, vidjeli smo da oni nemaju tu naviku, štoviše, nerijetko su Perišić-Mandžukić-Rebić bili u krugu od 10-15 metara. Mandžukić je u ovoj utakmici potreban jer je jedan od najboljih igrača u pritisku na zadnju liniju. Nigerijci u zadnjoj liniji nemaju pretjeranu kvalitetu u igri i moguće ih je natjerati na pogreške.

Rakitić i Modrić na zadnjem veznom

Vidjeli smo protiv Senegala što znači nepostojanja zadnjeg veznog. U zadnjih par godina tu se isprofilirao Milan Badelj. Nije najbolji na svijetu. Ni u europi. Vjerojatno ni u Hrvatskoj. Ali je koristan na toj poziciji, pogotova kada ispred sebe ima Luku Modrića kao igrača kojeg treba maksimalno rasteretiti čuvanja međuprostora. Siguran sam da ćemo i u utakmici protiv Nigerije imati najviše problema što nećemo imati igrača u zoni između Lovrena-Vide i Raktića-Modrića.

Ključni potezi za ovu utakmicu

Zlatko Dalić odlučio se za ovakav sastav i sustav, po meni kao populistički alibi. Postavio je maksimalno ofenzivnu ekipu kako mu nitko ne bi imao što prigovoriti u slučaju da rezultat bude negativan. I ne mislim da je to negativno. Najveća većina opinion makera ne razumije ništa od ovoga o čemu svakodnevno na tribine pričate i pišete. Protiv Senegala, kada je izveo sličan sustav, dobro je reagirao, slučajno ili namjerno vidjet ćemo, i izvadio jednog krilnog igrača i ubacio dodatnog veznog. Iako smo u tom razdoblju od poluvremena do primljenog gola bili strašno ofenzivni i imali više aktivnosti na protivničkoj polovici, primili smo gol zbog problema nebranjenja međuprostora i posljedično lošeg postavljanja zadnje linije. Tako vjerujem da i ovoj utakmici će morati povući sličan potez.

Drugi ključan potez, a vezan uz ovaj prvi, je izvaditi Perišića. U ovakvoj utakmici, baš zato što neće imati prostora, Perišić nema što tražiti. Ostavio bi Rebića isključivo jer je borbeniji igrač, nešto što će nam u ovoj utakmici, a i na cijelom prvenstvu trebati jako puno. Osim toga tom svojom agresijom može puno više pomoći u obrani od Perišića.

Treći ključni potez će biti povlačenje Kramarića prema desnom krilu i podizanje Vrsaljka maksimalno visoko. Njih dvojica, u kombinaciji s Modrićem koji bi morao djelovati u toj zoni Hrvatskoj će omogućiti probijanje krilnih pozicija i otvaranje puno više prostora za Rakitića i Rebića na lijevom krilu, te Mandžukića u samom vrhu napada.

Predviđanje za utakmicu

Uz sav sport science, analize, statiskte, teško je predvidjeti na ovakvom turniru faktore koji će odlučivati i donositi rezultat. Očekujem da se naša reprezentacija napokon sjetiti da ima karakter i bez obzira na sustave i sastave pokaže da je sposobna izboriti i malo sportske sreće i dokazati sebi, a i svima drugima da nešto vrijedi.

Za ovu utakmicu mislim da ćemo pobijediti, rekao bi 2:0. Isto tako, nakon odgledane utakmice s Islandom i Argentinom, mislim da ćemo proći skupinu. Čak vjerujem da možemo biti prvi. Samo da naši igrači napokon pokažu karakter (m...).

Pokažite karakter
Zadnja analiza koju sam pisao, bila je na temu naših krilnih igrača i igre preko krila. Za mene naša igra preko krila nema smisla kada igramo protiv duboko postavljenih ekipa. Svi naši napadači, na bočnim pozicijama, nemaju kvalitetu samostalno probiti. Prije dvije ili četiri godine, Perišić je to radio. Perišić zadnjih godinu i pol dana to više nije. Od ostalih na bočnim pozicijama, niti jedan nema takvu kvalitetu. Drugi problem su naši bekovi. Osim Vrsaljka, mi nemamo dovoljno kvalitetnog beka koji će omogućiti duplanje na krilnim pozicijama i na taj način probijati te zone. Ostala tri naša beka (i Vida ...
Pokažite karakter
Zadnja analiza koju sam pisao, bila je na temu naših ...

Respekt: ivan-cro, GNKDZCFC,

Slažem se: Damiruka,

Ne slažem se: Lumbrikata,

03/2018
Mora li Hrvatska birati između malo ili ništa?

Izbornik Dalić kroz četiri pripreme utakmice pokušava pronaći dobitnu kombinaciju za Svjetsko prvenstvo. Svjestan je on svih problema koje ima. Odabirom 3 od 4 protivnika koji nam statistički baš i ne leže, pokušat će utjecati na psihološki aspekt reprezentacije, ali i cijelog navijačkog puka. Jer za Dalića je u ovom trenutku najbolja situacija u kojoj je poraz od Perua dočekan kao sumrak reprezentativnih ambicija na SP-u, a neigranje „stožernih“ protiv Meksika kao propuštena prilika za „uigravanje“. Svi ovi protivnicu su jako dobre posložene momčadi, koje neće Hrvatskoj omogućiti da pobjedi isključivo na individualni talent i inspiraciju pojedinca. Hrvatskoj će trebati nekoliko različitih sustava i nekoliko automatiziranih mehanizama kojima će ovakve i slične protivnike pobjeđivati na SP-u. Osim toga, ova generacija funkcionira isključivo na način da reagira tek kada voda dođe do ušiju.

Često se priča o nekih atomskih 11 koji su igrali protiv Perua i ovim drugima koji su igrali protiv Meksika. Po meni 11 „atomskih“ jako je teško posložiti u smisleni sustav jer taj sustav nije građen kroz nekoliko ciklusa, a najveća degradacija dogodila se s prethodnikom Zlatka Dalića kada je smisao cijelog sustava bio motiviranost i individualna kvaliteta pojedinaca. Zlatko Dalić sada mora krenuti od osnova, što je malo oksimoronično s obzirom da je većini iz naveene jedanaestorice ovo vjerojatno zadnji SP.

Ova američka turneja za Dalića je trebala razjasniti dvije stvari.

Prvo tih „standardnih“ 11 nisu uigrani. Nemaju automatizirane mehanizme, krila na kojima pokušava graditi igru su potpuno impotentna i taj sustav će biti gotovo nemoguće uigrati i koristiti u jačim utakmicama. Dalić je pokušao spuštanjem jednog od veznih igrača između stopera i podizanjem bekova visoko stvoriti dovoljno prostora i gustoće na krilnim pozicijama iz kojih će ubacivanjima na tri naša relativno dobra skakača u napadu dolaziti u gol prilike. Nažalost od svih igrača koji su protiv Perua igrali po krilnim pozicijama, jedino se Šimu Vrsaljka može koristiti na taj način. Mario Mandžukić nikada nije imao kvalitete za igrati krilo. Igrao je to samo iz nadljudske motiviranosti i želje da se dokaže i u Juventusu. On može biti prvi napadač uparen sa Kramarićem, Rebićem ili Pjacom, kao igračima koji će odrađivati posao i za sebe i za njega. Perišić je u slobodnom padu zadnjih dvije godine, a to uvelike ima veze i s činjenicom da nije napredovao što se tiče kluba u kojem igra. Perišić i Strinić u paru na lijevom krilu se jednostavno ne razumiju. Pivarić, od kada je otišao u ukrajinsku verziju Dinama sve manje podsjeća na P(l)ivarića, ali sve jedno mislim da u jačim utakmicama nije stabilo rješenje za problematičnog lijevog beka. U takvom sustav i visoko postavljen Modrić nema smisla. Napad ne ide preko njega, a on sam nikada nije bio gol igrač koji bi iz drugog plana prijetio. S druge strane ovakva igra kakvu je prezentirala reprezentacija protiv Perua, zahtjeva od druga dva vezna da budu drugi korak u distribuciji lopte prema krilu. Nažalost čim bi se jedan od dvojice (Brozović ili Rakitić) spustili između stopera dogodile bi se dvije situacije. Ili bi se cijela momčad raspolovila s brisanim prostorom od 15-20 metara između obrambene trojke i veznih igrača, ili bi se i jedan i drugi vezni povukli prema obrani, navlačući presing protivnika na koji nisu imali odgovora. Jedini naš igrač sposoban izvući se iz presinga protivnika je Modrić, a on je previsoko, ili ako se spusti, nema kome proslijediti loptu. U Realu on to radi kroz automatiziran sustav gotovo pa savršeno. Jer čim se oslobodi presinga on ima nekoliko opcija koje će pronaći zatvorenih očiju. U reprezentaciji, svi čekaju i gledaju kako to Luka savršeno radi.

Dolazimo do druge stvari koju  su, nadam se, ove utakmice razjasnila. Igrački kadar naše reprezentacije jako je ograničen, a u nekim segmentima strašno limitiran. U obrani će uvijek biti problem lijevi bek i neuigrani stoperski par. U veznom redu od doba Nike Kovača nismo osposobili box-to-box ili barem solidnog zadnjeg veznog koji će moći vršiti pritisak, a biti dovoljno kreativan da može precizno dodati loptu Modriću. Zlatko Dalić će takvog igrača morati pronaći. Milan Badelj je za sada prvi pick. Bradarić je igrao u značajno oslabljenoj reprezentaciji pa je teško procijeniti njegovu ulogu. Pašalić je protiv Meksika igrao potpuno drugačiju ulogu što također ne doprinosi njegovom pozicioniranju u prvoj momčadi. Kod Brozovića je ista situacija kao kod Perišića. Problemi u klubu utjecali su na njega toliko da je jednostavno trenutno potpuno beskoristan. Mateo Kovačić pokazuje elemente sazrijevanja u vrlo korisnog igrača, sposobnog riješit se pritiska protivnika. Nažalost njegov najveći problem je što jednostavni nije uigran s ovom reprezentacijom. U napadu naizgled nemamo kadrovskih problema, ali imamo problema taštine. Nažalost zna se tko mora igrati u početnoj jedanaestorci i to je nešto što Dalić mora promijeniti. Mogu razumjeti da je dao priliku Kaliniću kojem treba poneki gol i koja utakmica da vrati samopouzdanje. Jer Kalinić kada je u formi može pomoći našoj reprezentaciji puno više od Mandžukića. Korištenje Perišića i Mandžukića u prvoj utakmici očito je za svrhu imalo usporedba njih dvojice s Pjacom i Rebićem. Nažalost mislim da će to dovesti Dalića u vrlo neugodnu situaciju u kojoj su se našli i Kovač i Štimac i Čačić kada su se zamjerili nekima od „stožernih“. Za nadat je se da će se svi izdići iznad osobnih taština.

Zaključci ove turneje

  1. Hrvatska ne može igrati primarno po krilnim pozicijama. Nemamo dovoljno kvalitetne igrače da bi bili učinkoviti protiv ozbiljnih i posloženih ekipa koje igraju kompaktno s visokim presingom. Hrvatska bi se morala opredjeliti za jedan od konzervativnijih sustava.
  2. Hrvatska ima problema s igrom protiv visokog presinga u situacijama kada Modrić nije taj koji iz dubine dirigira igrom.
  3. Ćorluka je i dalje naš najbolji stoper, bez obzira na povećanu tromost i problem ne igranja zadnjih godinu i pol. Ako uhvati ritam u ruskom prvenstvu i bude zdrav, on mora biti naš prvi stoper. Uz njega bi svakako druga opcija bio Lovren. Oba su dovoljno sposobni igrači da kroz utakmicu ili dvije usklade igru.
  4. U veznom redu moramo pronaći igrača koji će moći raditi presing na protivnika i držati kompaktnim vezni red i obranu. To se može postići i s prelaskom na sustav s tri igrača u liniji, a što je testirano protiv Meksika, nešto na što su navikli Modrić, Kovačić i Rakitić kao naši primarni kreativnici. Dvojica od njih zajedno s Badeljom, a možda i Bradarićem ili Pašalićem bi mogli biti dovoljno čvrsti, a opet dovoljno kreativni prema naprijed.
  5. Ako imamo tri u veznom redu i jednog ofenzivnog beka, u napadu postoji više opcija. Ako eliminiramo krila kao primarni sustav distribucije lopte ostaje nam opcija s dvije polušpice, ili opcija s polušpicom i dva čista napadača. Kod opcije s krilima, zbog samo jednog ofenzivnog beka, jedan krilni igra više prema sredini (u ovom slučaju desni krilni), a jedan više po krilu (u ovom slučaju lijevi). U svakom slučaju imamo igrače koji su sposobni odigrati sva tri scenarija. U niti jednom scenariju ne bi trebalo forsirati Mandžukića i Kalinića zajedno. Odnosno Kramarić je taj kojem bi se trebao pridodati jedan od ove dvojice, a ovisno o želji igranja više po krilu ili više kroz sredinu Kramariću i Mandžukić/Kalinić priključiti Pjacu/Rog ili Rebić/Perišić.
  6. Hrvatskoj zbog svih kadrovskih problema i kronične neuigranosti bolje odgovara igra s nižim posjedom lopte. Ono na čemu Dalić treba najviše raditi je igra protiv momčadi koje igraju visoki presing i što bolja realizacija kontra napada. To bi mogla biti dobitna kombinacija za ovo prvenstvo.
  7. Zlatko Dalić upustio se u neizvjesnu borbu protiv taština u reprezentaciji. Pitanje je hoće li ostati dovoljno doslijedan i smiren i hoće li imati podršku za takav pristup.

Do prvenstva su još samo dva mjeseca i pitanje je koliko će Dalić uspjeti posložiti cijelu priču. Nažalost ova reprezentacija ima samo kontinutet taštine, zavaravanja i obmana. I sinkope. Ova reprezentacija nije započela s Dalićem i jako će teško biti prosuđivati njega u slučaju neuspjeha. Ma što taj neuspjeh bio. Neuigranost reprezentacije je glavni problem, a Dalić se odlučio za konzervativni pristup povratka na osnove. Pa idemo i to probati.

Povratak na osnove
Izbornik Dalić kroz četiri pripreme utakmice pokušava pronaći dobitnu kombinaciju za Svjetsko prvenstvo. Svjestan je on svih problema koje ima. Odabirom 3 od 4 protivnika koji nam statistički baš i ne leže, pokušat će utjecati na psihološki aspekt reprezentacije, ali i cijelog navijačkog puka. Jer za Dalića je u ovom trenutku najbolja situacija u kojoj je poraz od Perua dočekan kao sumrak reprezentativnih ambicija na SP-u, a neigranje „stožernih“ protiv Meksika kao propuštena prilika za „uigravanje“. Svi ovi protivnicu su jako dobre posložene momčadi, koje neće Hrvatskoj omogućiti da pobjedi isključivo na individualni talent i inspiraciju pojedinca. Hrvatskoj će trebati ...
Povratak na osnove
Izbornik Dalić kroz četiri pripreme utakmice pokušava pronaći dobitnu kombinaciju ...
Respektiram, ali ne mogu se složiti jer mislim da ima baš puno pogrešnih zaključaka. Imaš negdje ispod moju analizu u kojoj sam pisao o istoj temi pa možeš vidjeti u čemu se razilazimo. Jer ne mogu sve to napisati i ovdje. - Jerlekan, 30.3.18. 10:18, 0 0 0
u nekim stvarima se slažem , ali ne mogu se složiti s opcijom da nemamo kvalitetna krila Perišić , Pjaca , a i Modrić dobro izgleda visoko - Wenger, 30.3.18. 15:49, 0 0 0
Mislim da ćak i nismo dobili neke odgovore , sve što smo znali znali smo i nakon turneje - Wenger, 30.3.18. 15:56, 0 0 0
09/2017
Turska - Hrvatska 1:0

O igri reprezentacije smo odavno sve napisali. Igra reprezentacije je preslika kvalitete i rada u domaćem nogometu. Sve što igra naša reprezentacija vidljivo je i na livadama 1. HNL. Individualna rješenja talentiranih pojedinaca, nedostatak momčadske igre, nemogućnost kontinuiranog držanja visokog ritma, greške u obrani koje se događaju iz nepoznavanja osnovnih pravila nogometne igre… Naravno reprezentacija ima skup igrača na pet puta većoj razini od prosječne momčadi 1. HNL, ali obrazac je vidljiv.

No ono što mene više intrigira oko svega što se događa u zadnjih pola godine je jedno pitanje. Je li moguće da doživljavamo raspad jednog sustava? Postoji li mogućnost da je sve što se događa oko simbola hrvatskog nogometa zadnjih 10ak godina, Dinama i reprezentacije, jedan proces nužne katarze koji se događa potpuno spontano, nakon niza, do prije par godina, nezamislivih okolnosti? I koje posljedice možemo očekivati?

Neću puno o Dinamu, to u nekom drugom tekstu, ali činjenica je da u zadnjih pola godine simbol svega Hrvatskoga, hranitelja preko sto obitelji, najvećeg izvoznika, i najvećeg donatora i dobrotvora, je naprosto nestao. Došli su, sasvim iznenada, spletom sretnih okolnosti, neki novi igrači, neki novi klubovi, Rijeka, Hajduk i Osijek, koji bi za mene mogli predstavljati taj tako željeni hrvatski nogomet. U Dinamu to ne žele priznati, i vrlo je vjerojatno da će u svojoj bahatosti i propasti.

S druge strane i reprezentacija vođena Antom Čačićem napokon je izgubila ono malo sreće koju je imala u prvih godinu dana njegovog mandata. Napokon je došao na naplatu sustavan nerad, nepostojanje strategije i dugoročnog razvoja. Jer kako drugačije opisati činjenicu da izgubiš utakmice protiv Islanda i Turske, a protiv Kosova se mučiš do zadnje sekunde, osim nedostatkom te više sile, sreće. Igra nije ništa drugačija ni bolja nego je bila u zadnjih 5-6 godina. Upravo suprotno. Sve ovisi o inspiriranosti kvalitetnih pojedinaca, kojih u gore nabrojanim utakmicama nije bilo.

Ćosić u 33. minuti izjavi kako mu nije jasno da je Nuri Sahin u prvoj postavi, igrač koji je prošle sezone odigrao samo 9 utakmica i pola sezone bio ozlijeđen. Da je Ćosić išta osim uhljeba koji se na račun poreznih obveznika vozi svijetom, spava u najskupljim hotelima, jede u najskupljim restoranima i uništava svaki prijenos utakmice, znao bi da je Nuri Sahin trenutno najbolji igrač Dortmunda. Upravo sada pokazuje sve ono zbog čega su svi od njega očekivali da će jednog dana postati.

Ali upravo ta izjava, je slika stanja hrvatskog nogometa. Prepotencija, bahatost, samodopadnost, potpuna nestručnost i nerad. A sve u svrhu jednog i jedinog cilja. Samozadovoljavanje materijalno i ono drugo, pojedinaca i njihovih sluga. Da je ikako drugačije, u dvije godine mandata stvorio bi prepoznatljivu igru i nekoliko podvarijanti, jer s ovim skupom igrača se može gotovo sve. Da je ikako drugačije, sluga bi sam otišao još prije godinu i 2 mjeseca. Da je ikako drugačije, sinoćnju utakmicu ne bi počelo barem 5 igrača, nego bi se tražili koji su u ovom trenutku u najboljoj formi i koji mogu kolektivu pružiti najviše. Da je ikako drugačije sinoć bi pola prve postave ostalo u svlačionici s priznanjem da jednostavno ni psihički ni fizički nisu spremni. Ali.

Ako ćemo nešto reći o igračima, mislim da je i jučerašnja utakmica pokazala kakav je to ne-kolektiv. Luka Modrić ostao je potpuno sam, kao i u sudnici u Osijeku, kao i u borbi protiv svih kojima se zamjerio svojim zaboravom. Sada su svi zaboravili njega. Iskreno žao mi ga je, ali je potpuno vidljivo da u ovoj reprezentaciji nema ni prijatelja ni pravih suigrača. Barem desetak puta su po jednom i drugom krilu, Perišić i Vrsaljko, utrčavali iza braniča u brisani prostor. U Realu Modrić bi prepoznao i ne bi ostavio prijatelje Marcela/Ronalda i Carvajala da uzaludno sprintaju. U reprezentaciji Modrić nema povjerenja u nikoga i to se odrazilo i na igru. A Modrić je bio najbolji na terenu.

Mandžukić, Perišić i Brozović već dugo igraju svoje privatne utakmice. I razumljivo mi je to. Brozov status u klubu je nikakv, a Perišić se mora psihički prilagoditi da je ostao. Kovačić, kao i Rakitić igra na potpuno krivoj poziciji i ne možemo mu zamjeriti što je jednostavno na toj poziciji loš. Obrana je takva kakva je. 9/10 akcija će odraditi super kvalitetno, ali ta jedna će biti tako kardinalno loša da protivnik neće imati izbora nego zabiti gol. I sve to što odavno znamo i pišemo, opet se ponavlja i možda je to zapravo i dobro.

Ova generacija jednostavno ima lošu karmu i bez obzira na individualnu kvalitetu, možda stvarno nije zaslužila konačnu satisfakciju i potvrdu. Možda je upravo to vječno pitanje koje će im ostati, jesmo li i do kud mogli dogurati na nekom od EP i SP, kazna svima s kojom će se morati nositi.

Za mene osobno jučerašnja utakmica samo je šlag na tortu svega dobroga što se događa u hrvatskom nogometu u zadnjih pola godine. I iako je gorka jer i Dinamo i reprezentaciju pratim i uživam kada pobjeđuje, rado bi je pojeo ako će to značiti kraj jedne duge agonije i početak nečega novoga. Usustavljenog, organiziranog, strateški postavljenog hrvatskog nogometa u kojem ćemo svi uživati i kojem ćemo se svi diviti. Ako je to konačni cilj koji će se dogoditi, onda neka ostanu i Čačić i Mamić i Šuker i Modrić i Lovren i svi. I neka zauvijek propadne sustav koji su stvorili.

Put u konačnu propast!
O igri reprezentacije smo odavno sve napisali. Igra reprezentacije je preslika kvalitete i rada u domaćem nogometu. Sve što igra naša reprezentacija vidljivo je i na livadama 1. HNL. Individualna rješenja talentiranih pojedinaca, nedostatak momčadske igre, nemogućnost kontinuiranog držanja visokog ritma, greške u obrani koje se događaju iz nepoznavanja osnovnih pravila nogometne igre… Naravno reprezentacija ima skup igrača na pet puta većoj razini od prosječne momčadi 1. HNL, ali obrazac je vidljiv. No ono što mene više intrigira oko svega što se događa u zadnjih pola godine je jedno pitanje. Je li moguće da doživljavamo raspad jednog sustava? Postoji li ...
Put u konačnu propast!
O igri reprezentacije smo odavno sve napisali. Igra reprezentacije je ...
Odlična analiza. Reprezentaciji treba reboot kao i dinamu a ako se dogodi ,treba cekati 3 4 godine da počnu cvati rezultati a ne stalno istom taktikom po defaultu - MARIOLJETA, 6.9.17. 12:29, 0 0 0
08/2017
Kako rebootati Dinamo?

Za ovaj Dinamo nema nade da će postati ozbiljan konkuretan Europski klub, a s upitnom sudbinom Zdravka Mamića kao ključnog čovjeka za Dinamo i hrvatski nogomet, vrlo brzo će opet do „Lige za bedaka“. Očito je da Zdravko Mamić, opterećen svim optužnicama i sudskim procesima, a sve češće i životnom ugroženošću, nema više snage i strasti, a ni mogućnosti, voditi Dinamo kako je to radio 10-ak godina. I iako nije puno mario za sportski segment i stvaranje realnog uspjeha, brinuo je za vlastiti biznis i gotovo nikada nije dopuštao da mu netko bisere baca u blato. Da je Zdravko Mamić bio slobodan raditi kako zna i umije Petev ne bi dočekao prošli Božić u Zagrebu. Ako i bi, Uskrs ne bi preživio i u novu sezonu bi se ušlo s novim trenerom koji bi odradio pripreme i napravio sve da Dinamo dočeka jesen u Europi, što je za Mamića bilo sasvim dovoljno da biznis cvjeta. Ključni problem Dinama u ovoj sezoni dogodio se odlukom da 2 dana prije početka prvenstva otpuste trenera koji je odradio kakve takve pripreme s momčadi i u ključni dio sezone za klub, odnosno za biznis, ulaziš s potpuno novim trenerom koji ni u juniorskoj kategoriji nije pokazao znanje voditi ključne utakmice. Zbog svega ovoga uopće je teško pričati o nekakvom reboot-u kada je cijeli „hardware“ u rasulu i očito je da svaka komponenta radi po svome.

Kronični problem Dinama, o kojem je već sto puta pisano je, nedostatak vizije, strategije i programa, a po meni, možda i najbitnije, radne etike. Osijek, Rijeka i Hajduk pokazuju se kao klubovi u kojima je radna etika i zalaganje na prvom mjestu iz kojeg onda i najmanji talent može izvući ono najbolje. U Dinamo stalno preskaču korake, počevši od Uprave, preko rada u mlađim kategorijama, pa do seniorske momčadi. Nema sustavnog rada, a što je još pogubnije ni volje i želje za radom.

Kronični problem moguće je riješiti u samo dva koraka i to ovim redoslijedom:

  1. Promijeniti Upravu

… i jasno definirati što je Dinamo, udruga građana, nogometni klub, dioničko društvo i sl. Po meni Dinamo nema šanse funkcionirati kao Hajduk s Torcidom, jer Dinamo nema takvu bazu navijača, a sve ove godine borbi, frakcija, interesnih skupina, još su pogubnije utjecali na to. Za Dinamo je jedina nada da se okrene poslovnom modelu Osijeka i Rijeke, a to je poslovni model u kojem jaki investitor ulazi s velikim ulaganjem i očekuje povrat svoje investicije u dogledno vrijeme. Takav manevar dovodi do stabilizacije kluba i u trenutku kada veliki investitor izlazi ili prestane s investiranjem, klub neminovno nastavlja funkcionirati po onoj pokrij se koliko si dug. Naravno u Hrvatskim okvirima je pitanje do kada će to biti tako, ali Rijeka je možda dobar primjer i činjenica da su osvojili dvostruku krunu prošle sezone opravdava takav model.

Za Dinamo je najbolje da ovakav manevar primjeni već sada, a ne da čeka situaciju kada će biti na dnu kao što su bili Rijeka i Osijek, jer sam siguran da u ovom trenutku može privući ozbiljnije investitore. Uz to Dinamo ima i vrlo dobru školu nogometa, koja bi također mogla doživjeti sudbinu Osijekove i Hajdukove ako se u samoj strukturi kluba nešto ključno ne dogodi.

Nogomet je odavno unosan biznis (naravno ne ovakav kakav trenutno u klubu vlada), i tako ga treba gledati.

Dok se ne dogodi ovaj korak, u Dinamo je potpuno bespredmetno govoriti o sportskom segmentu: treninzi, taktike, igrači, treneri, škola…

  1. Postaviti jasnu strategiju razvoja sportskog segmenta kluba

Ako se ikada provede prvi korak idući je naravno uspostaviti sustavan rad u sportskom segmentu kluba. Nakon što su godinama rasprodavali sve što je vrijedilo, ove sezone Dinamu se dogodilo da nema više što ni prodati za neke ozbiljne novce. Osim toga nema ni kadar ni igru koja će izbaciti nekoga novoga na tržište, a ni Upravu koja će osigurati svjetla pozornice za potencijalne eksponate.

Dinamo ima i dalje veliki broj potencijalnih „zvijezda“, ali da bi zvijezde sjale mora postojati cijeli sustav koji radi za njih.

Napokon bi trebalo dovesti trenera i sportskog direktora kod kojih je radna etika najveća vrlina i koji će od seniorske momčadi stvoriti snažan, uigran, kompaktan kolektiv, u kojem pojedinac nije i ne može biti iznad kolektiva. U rad seniorske momčadi uvesti suvremene metodologije i sustave koje koriste najbolji svjetski klubovi. Nedavno sam čitao put norveškog kluba Ostersund FK i njihovog trenera Grahama Pottera. Priča je potpuno FM-ovska, ali upravo sustavnim radom i korištenjem suvremenih metodologija rada, treninga, fizičke pripreme, taj mali klub sa sjever Europe dogurao je do skupina Liga Uefe, na putu pobijedivši ekipe koje ovaj Dinamo ne bi uspio ni okrznuti. Potencijal Dinama je višestruko veći i uvjeren sam da bi Dinamo s kvalitetnim i sustavnim radom vrlo brzo postao konkurentan sudionik Liga Uefe, a tko zna možda jednom opet uđe i u Ligu prvaka.

Naravno, rad u seniorskoj momčadi mora biti vezan uz školu nogometa, jer za Dinamo je to baza kakvu niti jedan klub u širem okruženju nema. Poseban naglasak mora biti na pravovremenom i sustavnom prelasku iz juniorskog u seniorski nogomet i to je jedini način kako spriječiti situaciju koja se sada događa Dinamu. Na tribini je bila zanimljiva analiza o preskočenoj generaciji koja je trebala biti nositelj današnjeg Dinama, a čiji jedini predstavnik koji trenutno igra u Dinamu je Fiolić.

Čovjek koji bi u ovom trenutku mogao u potpunosti zaokrenuti Dinamo u sportskom planu je Željko Kopić. Mislim da je ovo idealan trenutak za jednog takvog trenera koji ima jasnu i već dokazanu viziju igre kakvu želi, a za koju mislim da bi Dinamo izvrsno odgovarala. Osim toga u ovom trenutku Kopić bi neopterećen igranjem Europskih utakmica, puno lakše pripremao i stvarao momčad. Uvjeren sam da bi do kraja sezone s Dinamom stvorio momčad koja će osvojiti Ligu i u idućoj sezoni časno ispasti u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali zato odigrati na minimalno 6 bodova u skupinama Liga Uefe. Po meni kulminacija zaokreta u Dinamu bi bila za 3-5 godina.

Oko trenutnog kadra ne treba puno raspravljati. Mislim da je sasvim dovoljan da se osvojiti 1. HNL, i prvenstveno sustavnim radom do kraja sezone treba isprofilirati kostur momčadi, a sportski direktor ili skautska služba pripremiti teren za ozbiljna pojačanja na ključnim pozicijama. Polurješenja kao što je Lecjaks nikome ne trebaju i samo guše prostor za mlade i potencijalno dobre igrače kao što je Sosa.

Dinamo ima potencijal, ali to je sve. I što više vrijeme bude odmicalo i potencijal će polako nestajati. A onda će se naći u situaciju gdje su bili Osijek, Rijeka i Hajduk do prije par godina. Sada treba napraviti dubinsko čišćenje i promjenu kompletne konfiguracije sustava, jer reboot nije dovoljan!

Kronični problem ne rješava se rebootom
Za ovaj Dinamo nema nade da će postati ozbiljan konkuretan Europski klub, a s upitnom sudbinom Zdravka Mamića kao ključnog čovjeka za Dinamo i hrvatski nogomet, vrlo brzo će opet do „Lige za bedaka“. Očito je da Zdravko Mamić, opterećen svim optužnicama i sudskim procesima, a sve češće i životnom ugroženošću, nema više snage i strasti, a ni mogućnosti, voditi Dinamo kako je to radio 10-ak godina. I iako nije puno mario za sportski segment i stvaranje realnog uspjeha, brinuo je za vlastiti biznis i gotovo nikada nije dopuštao da mu netko bisere baca u blato. Da je Zdravko Mamić ...
Kronični problem ne rješava se rebootom
Za ovaj Dinamo nema nade da će postati ozbiljan konkuretan ...
Jako dobra analiza. Jedino što nisam siguran je bi li se klub baš tako lako prodao jer atmosfera je toksična, a Mamić i dalje ima svoje (barem simboličke) dionice i ništa se ne događa bez njega. Prvo to treba riješiti... - Losovius, 25.8.17. 11:57, 0 0 0
Samo razmišljam da oni koji su uzrok toksičnosti i koji jedini mogu pokrenuti prodaju kluba su u međusobnom kaosu, a bit će u još većem sada kada nema premija iz UEFE, a ni skupih transfera. - iiks90, 25.8.17. 12:10, 0 0 0
Odnosno transfera vjerojatno do 31. bude i kupi se neki prividni mir do Božića, ali na proljeće će sve kulminirati! - iiks90, 25.8.17. 12:11, 0 0 0
Istina... - Losovius, 25.8.17. 12:43, 0 0 0
04/2017
Koliko je za ovaj Dinamo kriv Petev?

Mislim da je potpuno pogrešna histerija koja se diže oko činjenice da Dinamo ove godine neće osvojiti prvenstvo. Naprotiv, mislim da je to najbolja stvar koja se ovom Dinamu, u ovom trenutku mogla dogoditi. Samo da se dogodi i prava reakcija na trenutnu situaciju, i sve će biti savršeno.

Kada je dolazio, napisao sam analizu koja je predvidjela ovaj rasplet i sada se samo nadam da se neće Kruno neće zaista vratiti.

E sada, zašto je sve ovo dobro. Prvenstveno zbog reakcija igrača Dinama. Nisu navikli gubiti, pogotovo ne utakmice uzastopce, a pogotovo nisu navikli gubiti prvenstva. Od najmlađih kategorija igrače u Dinamu odgajaju da su najbolji i uvijek pobjeđuju. Ako postoji netko bolji, Uprava će im kupiti najbolje igrače i pridružiti ih Dinamu i opet će Dinamo biti najbolji. Ni u seniorima zadnjih godina nije bilo drugačije. Uz to Dinamo je konstantno, pa i danas imao takvu koncentraciju talenta, da se uvijek pronađe netko tko će riješiti situaciju u njihovo korist. Uz to prijašnjih godina bi prvi pratitelji vrlo brzo odustali od borbe ili bi nekim glupim individualnim greškama sami sebi pucali u nogu pri svakoj situaciji da prestignu Dinamo. Ove godine je Rijeka prva koja je uspjela greške svesti na minimum i iskoristiti Dinamovu smušenost uslijed cijele političko-upravljačke situacije koja se događa u klubu. I sada u toj situaciji vidimo koliko su Dinamovi igrači psihički slabi, demotivirani, ne shvaćaju da jedino i isključivo kvalitetan rad i zalaganje se isplati. Sve ostalo, kad tada se ispuše. Sada kada gube, skrivaju se iza Peteva i žrtvuju ga. Kao i mnoge prije njega, osim brata Zorana, izdali su ga jer ne znaju preuzeti odgovornost. Nije Petev taj koji bi trebao napraviti poneki prekršaj u prvom poluvremenu protiv Slavena, čisto da se pokaže neka doza agresije, želje i inata. Nije Petev kriv što Dinamovi igrači ne mogu usvojiti neke osnovne taktičke postavke, što pojedinci glume Messije i što neki moraju igrati jer su „reprezentativci“ i jer su „u izlogu“. Da sam prostak rekao bi da su Dinamovi igrači još jednom pokazali kolike su ….. A najviše se to vidi kod „stožernih“ igrača. Reprezentativaca. Pivarića i Antolića. I dok je Petev imao hrabrosti maknuti Fernandesa i Machada jer nisu igrači koji donose prevagu, a zauzimaju mjesto potencijalno boljima, nije imao hrabrosti to isto napraviti i s još nekim igračima. Prvenstveno Pivarićem i Antolićem, a onda i Soudanijem. Mogao je Dinamo za svu trojicu dobiti neki milijun i dovesti neko kvalitetno pojačanje koje će zaista nositi momčad. Ovo sam natovario na njegova leđa iako svi znamo tko kroji kadrovsku politiku. Po meni, kvalitetnom analizom, jasno se vidi na koga se ozbiljno može računati. Jer sport nije samo fizička sprema i talent, nego i mogućnost da se nosiš s pritiskom, da ne padaš u beznađe, bezvoljnost i nezainteresiranost i da pokažeš karakter i priznaš da si i sam odgovora što su kola krenula nizbrdo.

Drugi razlog zašto je ovo dobro je činjenica da će se sada Dinamo ili restrukturirat ili potpuno potonuti, a to će opet u budućnosti voditi restrukturiranju. Rijeka će sigurno biti dobra u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Ako ždrijeb bude naklonjen gotovo sigurno bi mogla u skupine. I sama činjenica da se nalazi tamo napunit će i blagajnu. Uvjeren sam da će riječka uprava puno racionalnije znati uložiti i potrošiti budžet koji im dođe i da će moći dodatno pojačati momčad. A to samo znači da će i iduće sezone borba za prvaka biti napeta. Dodatno, koliko Hajduk bio loš, s Carillom se vidi određeni smjer i cilj i siguran sam da će i Hajduk, a i Osijek ponovno biti u vrhu. A sve to će dovesti do toga da će i Dinamo morati postati ozbiljan klub u Hrvatskim okvirima, a ne trgovačku društvo za legalnu trgovinu djecom i mlađim punoljetnicima. Inače će iduće sezone još više potonuti.

Treći razlog zašto ovo smatram dobrima je činjenica da je napokon u Dinamu došla na naplatu katastrofalno loša kadrovska politika. I dok su se osvajala prvenstva i igrala Liga prvaka, svi su nalazili nekakva opravdanja. Sada su maske pale.

Dinamo ima solidan igrački kadar. Na golu je Livaković. Dobar golman koji može samo rasti. U obrani Benković mora postati jedan od glavnih igrača i treba mu pronaći jednog novog Tonela. Jedne od boljih akvizicija u zadnjih 12 godina. Na bekovima su u ovom trenutku definitivno najveći potencijal i igrači u koje bi trebalo ulagati sve da se razvijaju, Sosa i Stojanovič. Stojanovič je igrač koji prema naprijed igra jako dobro. Prema nazad je nezreo, pomalo neinteligentan ispada. Ali to se radom i treningom može ublažiti. Sosa, u ono malo prilika što je imao, pokazao je da će biti puno uspješniji i stabilniji igrač od Pivarića. U veznom redu treba uspostaviti jasnu hijerarhiju i stvoriti momčad, a ne skupinu individualaca. Stabilnost bi mogao donijeti Ademi, samo je pitanje u kakvom će se stanju on vratiti. Za mene u tom veznom redu ima mjesta i za Moru, Gojaka, Pavičića, Ćorića. Ćorić je u par utakmica na proljeće pokazao da može igrati na nekoj poziciji lijeve polušpice/lijevog krilnog napadača. Zapravo igrača od kojeg se ne očekuje previše u obrani, ali od kojeg se očekuje da vuče igru prema naprijed. Ta promjena koju je uveo Petev za mene je osvježenje. U napadu Dinamu nedostaje i kvalitetan centrafor. Hodžić je dobar, možda može postati i bolji. Ali za sada Dinamo se mora fokusirati i pronaći kvalitetnog napadača koji može sudjelovati u kreaciji, a ima osjećaj i za gol. Soudanija treba prodati dok se još nešto može utržiti. Na njegovu mjestu dolaze i Lovren i Olmo. Lovren je više dinamičniji igrač, a Olmo igrač kreacije. Bilo je tu još potencijalno dobrih igrača koje se nažalost žrtvovalo i čije su karijere ostale isključivo na tom potencijalu. Sve ostale, pogotovo ove „stožerne“, treba pokušati što je bolje moguće unovčiti i za te novce kupiti stopera, ako je moguće i napadača. I krenuti stvarati momčad.

Zašto Dinamo ne bi implementirao neke od suvremenih nogometnih koncepcija koje prakticiraju najbolji? Ekipe koje igraju najljepši nogomet u Europi, igraju ga momčadski. Vidimo na primjeru Reala i Barcelone, da individaulna kvaliteta ne garantira ni naslove ni pobjede, a ni najbolju igru. Samo kontinuirani rad i momčadska igra, koja će onda i one jako talentirane pojedince dignuti da postanu još bolji, pa da se i bolje prodaju. I Rijeka će ovo prvenstvo osvojiti momčadski, a kroz tu momčadsku igru svake godine iskoče pojedinci: Kramarić, Bezjak, Andrijašević, Ristovski, Vešović…

A Petev ne zaslužuje otkaz jer je preuzeo momčad kada je prvenstvo već bilo izgubljeno. Nakon onih 5-2 bilo je potpuno jasno da Dinamova momčad nema ni karakter ni dovoljno momčadske (ne igračke) kvalitete da osvoji prvenstvo. Nada se polagala isključivo u kiks Rijeke. Koji je ove godine izostao. Petev je možda mogao odraditi bolje zimske pripreme. Napravio je nekoliko dobrih poteza. Ćorića je pomaknuo više prema naprijed kako bi do izražaja više došla njegova kreacija. U par navrata je pokazao da će to biti dobar potez ako se nastavi. Probudio je Hodžića, koji većinu onih golova koje je na proljeće zabio, prije nije mogao zabiti ni u snu. Lutao je s veznim redom i obranom, jer jednostavno nema igrača koji bi nosio vezni red i koji bi bio glavni dirigent obrane. Knežević, Moro, Gojak, Pavičić su premladi. Antolić nikada nije bio i neće biti vođa. Zamjena za Ademija ni godinu i pol dana nakon suspenzije nije pronađena. Sada se vraća i nadam se da nije puno izgubio. Imao je i peh s Benkovićevom ozljedom. Uvjeren sam da bi kiksevi obrane bili puno manji da je on igrao.

Kao i kada je dolazio i sada mislim da Dinamu treba suštinsko restukturiranje. Ali to se može dogoditi ako se uspostavi određeni kontinuitet. Igre, kadra, struke. Mislim da Petev ima ono nešto da to i provede. Živi bili pa vidjeli.

11 godina, 18 trenera – recept za kontinuiranu frustraciju
Mislim da je potpuno pogrešna histerija koja se diže oko činjenice da Dinamo ove godine neće osvojiti prvenstvo. Naprotiv, mislim da je to najbolja stvar koja se ovom Dinamu, u ovom trenutku mogla dogoditi. Samo da se dogodi i prava reakcija na trenutnu situaciju, i sve će biti savršeno. Kada je dolazio, napisao sam analizu koja je predvidjela ovaj rasplet i sada se samo nadam da se neće Kruno neće zaista vratiti. E sada, zašto je sve ovo dobro. Prvenstveno zbog reakcija igrača Dinama. Nisu navikli gubiti, pogotovo ne utakmice uzastopce, a pogotovo nisu navikli gubiti prvenstva. Od najmlađih kategorija ...
11 godina, 18 trenera – recept za kontinuiranu frustraciju
Mislim da je potpuno pogrešna histerija koja se diže oko ...

Respekt: marko_marcus, MARIOLJETA, Losovius, sthagon, BruceWayne,

Slažem se: huskupus,

Ne slažem se: Gogo7, Losovius, Mozzie,

Dinamo je u ovom trenutku bez plana, programa, bilo kakve filozofije osim prodati Ćorića(guranje u prvi sastav,reprezentaciju).Trener je tu najmanje bitan, kao da on bira tko će otići ili tko će doći u klub. - BruceWayne, 27.4.17. 1:21, 0 0 0
dobra analiza. daj jos koju :) - sthagon, 27.4.17. 1:34, 0 0 0
Zapravo se s dobrim dijelom i slažem, samo ne s onim kako bi bila laka tranzicija (i bezbolna) na novi model kluba koji ne bi isključivo tržio igrače. Jer to onda više nije taj klub - Losovius, 28.4.17. 14:53, 0 1 0
Po meni je jedino da se tranzicija mora dogoditi.Zato je na neki način "bezbolna opcija" jer nema druge opcije.Bazen s potencijalom za postojeći model će presušiti odlaskom Mamića što će se sigurno dogoditi.Ovaj model ne proizvodi ni igru ni rezultat - iiks90, 28.4.17. 21:27, 0 0 0
S prvim dijelom se ne slažem nikako, kasnije manje-više. :) - Gogo7, 30.4.17. 14:27, 0 0 0
03/2017
Estonija - Hrvatska 3:0; sramota u Tallinnu...

Eto dogodila se ta blamaža za koju su svi znali da će se kad-tad dogoditi. Hrvatska pod Antom Čačićem ne igra ništa bolje, uvjerljivije ili sustavnije nego pod Nikom Kovačem ili Igorom Štimcem. Do sada se Čačić relativno uspješno skrivao i nije otkrivao svoj trenerski (anti)talent. Uzmeš naše najbolje igrače koji su ujedno i standardni, a neki i ključni, igrači najboljih klubova u Europi, postaviš ih na pozicije koji im najbolje odgovaraju i pustiš ih da igraju. Bez puno taktike, drilanja, vađenja krvi, mjerenja i sl. Uz to kada popis reprezentativaca dobiješ od šefa tvoj posao se svodi na statiranje uz aut liniju i držanje polubahatih konferencija za medije.

Svatko od nas ima svoju reprezentaciju i način na koju bi je vodio. Netko bi vodio Leovca, Santinija, Matasa, Ćaletu-Cara, Halilovića, Pašalića, Andrijaševića, Kelića, Vlašića, netko bi igrao 3-5-2, 3-4-3, 4-4-2, 4-2-3-1 itd. Ali to ne znači da je itko od nas u pravu i da bi itko od nas na mjestu Ante Čačića napravio išta bolji rezultat. No ono što je loše je činjenica da je Ante Čačić napokon svima pokazao to svoje Football Managerovsko lice i pokazao koliko je zapravo mali trener, bez nekog osobitog talenta, ideje, vizije i smisla za nogomet. I kao u Football Manageru, utakmicu priprema i postavlja taktike, namješta instrukcije igračima i momčadi, a onda cijela utakmica proleti kroz par highlights-a u nekih 5-10 minuta bez ikakve reakcije.

Bez pretjerane analize, ali postaviti igru kao protiv Ukrajine i Estonije, a bez poštivanja nekih osnovnih postulata taktičke koncepcije koju si zamislio je potpuno suludo. Kako se 3-4-3 sustav može igrati bez kvalitetnih bekova koji mogu 90 minuta ponavljati uz aut liniju i biti uključeni i 90% akcija? Pogledajte statistiku Juventusa i Chelsea kao najboljih ekipa koje igraju takav sustav.

Juventus (whoscored.com)

Chelsea (whoscored.com)

Alex Sandro i Dani Alves, te Marcos Alonso i Moses među 5 su najboljih igrača svojih momčadi po ukupnoj statistici, ali i prema npr. ključnim dodavanjima. A tko je kod nas igrač koji može odigrati te pozicije osim Šime Vrsaljka?

Mandžukić na lijevom krilnom napadaču je najkorisniji jer je u svakoj drugoj ulozi potpuno beskoristan. Opravdano je to rješenje u jednom Juventusu gdje je u međuprostoru između Alexa Sandra i Dybale i na neki način njima otvara prostor, a ujedno koristi jednu od najboljih svojih karakteristika, a to je utrčavanje iz drugog plana, bilo na odbijenu loptu ili ubačaj s poludistance sa suprotne strane. Osim toga, Mandžo je valjda jedini igrač na svijetu koji i u ovim godinama može kvalietno odigrati obrambeni pressing i duplirati bok koji je ranjiv u takvim sustavima. Dalje, nama Rakitić glumi Dybalu ili Hazarda. A svi znaju njegove prednosti, koje zasigurno nisu brzina i dribling, a koje su za tu poziciju jako bitne.

I dok je takva igra Juventusa i sada Chelsea upisana u njihov genetski kod, Ante Čačić Managerovski stavlja igrače na pozicije i u sustave koji su se negdje pokazali dobro i nada se pobjedama. Nažalost i utakmica protiv Ukrajine i protiv Estonije pokazala je svu neopravdanost takvog pristupa. Prvo pravilo koje mora uvijek vrijediti je da moraš znati s kakvim igračima raspolažeš, koji način igre im najviše odgovara, tko su nositelji igre, a tko će im najbolje pomoći da sve svoje prednosti najbolje iskoristimo. Naravno treba biti svjestan da mi nemamo sreću uigravati igrače kroz domaću ligu i klubove u kojima igra više prvotimaca. Primjer Italije pod Conteom gdje je praktički cijela obrana bila Juventusova. Mi moramo koristiti „automatizme“ na koje su ti igrači naučeni u svojim klubovima. No za ukomponirati tako nešto u smislenu cjelinu nam treba doktor znanosti, a ne serviser televizora.

Iz ovih utakmica možemo zaključiti i da stožer, Savez ili već tko o svemu odlučuje, zapravo nema viziju reprezentacije bez Luke Modrića. To će se uskoro dogoditi i ako uskoro netko ne presječe cijelu stvar i krene u sustavan rad i razvijanje hrvatskog nogometa od 4. županijske lige do reprezentacije još ćemo dugo godina biti daleko u 2. i 3. skupini Europskih reprezentacija. A oni rade sve suprotno. Skrivamo se iza slabih prijateljskih utakmica i „pumpamo“ statistiku, turnire kao što je bio onaj u Kini nitko nije ni doživio, sustavnog uvođenja reda i rada u domaći nogomet nema, nema ni nogometnog kampa, nema ni navijača, nema ni interesa, naboja, motivacije. Dovoljna će biti još samo jedna ovakva utakmica već protiv Islanda da panika koja se polako miriše potpune eksplodira i uništi još jedan ciklus kvalifikacija, još jedan veliki turnir i još jednu generaciju talentiranih Hrvatskih nogometaša.

„Ruhu“ koje su satkale neke naše Varalice divi se i puk i dvorjani. Dijete koje viče: Car je gol! svaki put biva ugušeno u njihovoj masi i izvještaju pokojeg „slijepog“ izvjestitelja.

Da! Kažem i ja.

Car je gol!

I još nešto!

Jako je ružan!

Car je gol i jako ružno izgleda…
Eto dogodila se ta blamaža za koju su svi znali da će se kad-tad dogoditi. Hrvatska pod Antom Čačićem ne igra ništa bolje, uvjerljivije ili sustavnije nego pod Nikom Kovačem ili Igorom Štimcem. Do sada se Čačić relativno uspješno skrivao i nije otkrivao svoj trenerski (anti)talent. Uzmeš naše najbolje igrače koji su ujedno i standardni, a neki i ključni, igrači najboljih klubova u Europi, postaviš ih na pozicije koji im najbolje odgovaraju i pustiš ih da igraju. Bez puno taktike, drilanja, vađenja krvi, mjerenja i sl. Uz to kada popis reprezentativaca dobiješ od šefa tvoj posao se svodi na statiranje ...
Car je gol i jako ružno izgleda…
Eto dogodila se ta blamaža za koju su svi znali ...

Respekt: AnakinRi, crosby87, pivota, MARIOLJETA, MattRM, draxy, Mac316, Losovius,

Slažem se: AnakinRi, MattRM,

Ne slažem se: draxy,

01/2017
Trebaju li Babić i Balić dobiti otkaz?

Ne zaslužuju otkaz jer su napravili sve što su mogli u ovom trenutku i to uopće nije loše izgledalo. Pokušat ću opovrgnuti neke teze koje se ovih dana provlače, ali krenimo prvo malo sa statistikom i usporednom analizom četiri najbolje ekipe na turniru (prema konačnom rasporedu).

Statistika kaže da je Hrvatska imala 431 udarac prema golu sa 59% uspješnosti. Za usporedbu Francuska 435, sa 65% uspješnosti, Norveška 441 sa 62% uspješnosti i Slovenija 410 sa 66%.

Ako gledamo po linijama Hrvatska je s 9m imala ukupno 176 udaraca i uspješnost 39%. Za usporedbu Francuska je imala 130 i 46% uspješnosti, Norveška 146 i 49% uspješnosti te Slovenija 116 i 47% uspješnosti.

Udarci iz prostora unutar 9 metara su kod Hrvatske na 62% uspješnosti od ukupno 102, kod Francuza 68% od 141, kod Norvežana 61% od 106 i kod Slovenaca 65% od 93.

Hrvatska igra prezentirana je prije prvenstva kao brza i tranzicijska. Imali smo ukupno 49 kontranapada s 92% uspješnosti. Francuzi su imali 67 s 81% uspješnosti, Norvežani 79 sa 77% uspješnosti i Slovenci 67 sa 82% uspješnosti.

U napadima završavanim prodorom na crtu Hrvatska je imala 25 pokušaja i 88% uspješnosti, Francuzi 22 pokušaja s 86% uspješnosti, Norvežani 16 sa 75% uspješnosti i Slovenci 34 sa 74% uspješnosti.

Hrvatska je pucala 23 sedmerca od čega je čak 8 promašenih (65% uspješnost). Za usporedbu Francuzi su imali 35 i 69% uspješnosti, Norvežani 29 i 62 %, a Slovenci 37 i čak 84% uspješnosti.

Sa krila Hrvatska je imala 56 (svaki osmi udarac) pokušaja i 71% uspjeha. Za usporedbu Francuzi 40 ( svaki 10 udarac) pokušaja i 73% uspjeha, Norvežani 65 (svaki 6) i 72% uspješnosti, a Slovenci 63 (svaki 6) pokušaja i 73% uspješnosti.

Ako usporedim golmane Hrvatski golmani su obranili 90 od 323 udarca sa 28% uspjeha, Francuski 120 od 338 što je 36%, Norveški 125 od 359 što je 35% i Slovenski 107 od 360 što je 30%. Zanimljiv podatak je da su Francuski golmani obranili čak 19 čistih prilika (prodori na crtu i obranjeni kontra napadi), dok su naši golmani i golmani Norveške i Slovenije obranili 7, odnosno 8.

Vidimo da Hrvatska u svim segmentima igre lagano zaostaje za sve četiri ekipe (a vjerojatno i za još kojom koje nisu ušle u usporedbu). Da se gleda po statistici vjerojatno bi bilo 7 ili 8. Imali smo problema i u postavljanju napada, ali u o obrani. Od ove četiri reprezentacije treći smo po broju asistencija. Norvežani su imali 20, a Francuzi čak 26 više. To samo govori koliko su uigraniji i koliko su njihovi napadi tečniji i završavaju ih timski. Kod nas je u ključnim trenutcima naglasak bio na individualnim rješenjima Duvnjaka ili Cindrića. 

Ako usporedimo sve podatke (igra pivota, igra s krila, vanjski šut, obrane golmana) Hrvatska je bila potpuno ravnopravna Slovencima i Norvežanima. U nekim segmentima čak i bolja. Jedino značajno odstupanje je u broju kontranapada i tranzicijskih golova što je u današnjem rukometu gotovo pa ključno segment igre.

No trenutci neopreznosti, iscrpljenosti, dekoncentracije doveli su do toga da smo četvrti, a ne drugi. Francuska je po statistici drugi svijet za sve ekipe. Jednostavnu u svakom području su za 5, 6, 10 postotnih poena bolja od svih. Vjerojatno tu igra i faktor dugogodišnje dominacije i činjenice da ključni igrači već dugo igraju zajedno, a s vrhunskim mladima momčad se svake godine nadopunjuje. Ovo je vjerojatno i recept za uspjeh, ne samo u rukometu, nego u svim sportovima. A strpljenja kod nas nikad nema dovoljno.

Hrvatska reprezentacija

Prije početka svi su govorili o četvrtfinalu kao uspjehu. Kladionice su davale najviše osminu finala. A mi smo ušli u polufinale i izgubili sve što se izgubit dalo. Statistika govori da smo komotno mogli biti i drugi jer u niti jednom segmentu nas ni Norvežani ni Slovenci nisu nadigrali. Ali isto tako smo prošle godine mogli ne pobijediti Poljake s 14 razlike. U sportu se povremeno događaju nemoguće stvari. I kad su pozitivne i kad su negativne treba ih prihvatiti i izbaciti iz analize. To su ekstremi koji ne govore ništa o ukupnoj slici igre.

A Hrvatska je na ovom prevenstvu pokazala odlične trenutke brze, organizirane taktički promišljene igre. Nažalost nije bilo kontinuiteta tih igara, a tome možemo naći opravadnje u ozljedama i nedovoljnom iskustvu, na ovom prvenstvu ključnih igrača. Glupo je uopće čitati izjave tipa jeste čuli Karabatića da se žali da je umoran? Naravno da nismo kada je čovjek osvojio prvenstvo. Da smo mi osvojili broncu nitko to ne bi spominjao. Realno je da su svi umorni. Realno je i da smo mi bili umorniji jer smo u 24 sata odigrali 130 minuta teških utakmica. Realno je i da smo imali problema s ozljedama. Duvnjak nije prošao pripreme. Niti jedan trening s ekipom prije turnira znači da će u timskoj igri puno toga nedostajati. I nedostajalo je.

Naši prvi lijevi i desni vanjski (Stepančić i Mamić) su puknuli po 50 udaraca i imali učinkovitost 50%. Mamić je bio nešto učinkovitiji. Mamić je učinkovitiji i sa 9 metara. A upravo taj šut sa 9 metara s desne strane nam je nedostajao u ključnim trenutcima i protiv Norvežana i protiv Slovenaca, a i protiv Španjolaca. Ali trebamo biti realni i svjesni da su to mladi dečki, a šut sa 9 m treba pripremiti. Kada se vrate Kopljar i Slišković na idućem natjecanju imat ćemo sasvim dovoljno rješenja i na jednoj i na drugoj strani. Jedini od vanjske linije koji mi se nikako ne uklapa je Stipe Mandalinić. Možda je to subjektivno, ali čekanje njega da bljesne je za mene preteško.

Za srednjeg vanjskog se ne moramo puno brinuti. Luka Cindrić je pokazao da je jako dobar protiv dubokih obrana, ali i dovoljno inteligentan u razigravanju suigrača. Lovro Jotić će samo rasti. A i ne zaboravimo Sandra Obranovića kao rješenje i na srednjem i na lijevom vanjskom. Domagoj Duvnjak iako polomljen odigrao je jedan od boljih turnira. Vjerojatno zbog ozljede nedostajala je veća učinkovitost u obrani 5-1 iako je i takav imao najviše ukradenih lopti u našoj reprezentaciji (ukupno 8). Pivoti su za mene odigrali sasvim korektno. Željko Musa je bio kvalitetan u oba smjera. Nedostajalo je više lopti prema crti, ali to je problem neuigranosti koji se može riješiti kontinuitetom. A jednom kada tu bude i Marino Marić će to sasvim dobro izgledati.

Golmani su bili standardni. Protiv Španjolaca je Ivan Pešić bio odličan u ključnim trenutcima. Nažalost protiv Norvežana i Slovenaca u tim ključnim trenutcima nije išlo. Kada se gleda postotak obrana udaraca sa 9 metara tu su praktički jednaki Norvežanima, Francuzima i Slovencima. Čak su bolje u obranjenim kontrama i sedmercima od Norvežana i Slovenaca, ali opet u ključnim trenutcima Norveški i Slovenski golmani su obranili nekoliko bitnih udaraca.

Ono što sam spominjao kod Francuza nama strašno nedostaje, a to je kontinuitet. S ovim igračima, ako bude pameti i stručnim stožerom, ćemo ga napokon imati. Osobno mislim da se vodi jedna dobra politika slaganja momčadi oko najboljih igrača i redovito punjenje s mladim igračima punih potencijala.

Neke zablude nakon subotnje utakmice

1. Babić i igrači su se opustili na -8

Apsolutno netočno. Iz našeg skupa se jasno čuje, nakon Babićeve taktičke analize, ljudi budimo ozbiljni i igrajmo kao da je 0:0. Čak je i Saračević koji se jučer čudom isčuđava komentirao kako srećom nije 0:0 i da je sada sve lako.

2. Babić nije reagirao kada smo krenuli tonuti

Opet netočno. Na -4 Babić zove time out i pokušava probuditi igrače. Mijenja igrače, pokušava sa 7.

3. Trebao je uvesti svježe i odmorne s klupe

Koga? Na klupi od odmornih je imao Jotića i Stipu Mandalinića te krila. Izvaditi Duvnjaka i staviti Jotića bilo bi potpuno priznanje nemogućnosti kontrole situacije i potez očajnika. Stipe Mandalinić nije mogao izdržati pritisak prvih minuta utakmice, a di bi izdržao onih zadnjih 5. Krila ionako nisu problem.

4. Trebali su sačuvati tih + 5 u zadnjih 8 minuta.

Trebali su, ali opet ponavljam ni Poljaci nisu mogli od nas izgubiti više od 11, a izgubili su 14, a u jednom trenutku gubili 17 razlike.

5. Igra sa 7. igračem nije dala ploda.

Po osobnoj procjeni mislim da je i ovo potpuno krivo. I u utakmici sa Španjolcima i utakmici s Dancima smo u ključnim trenutcima vraćali i preokretali rezultat sa 7. igračem. Sjećam se da je tako bilo ruganja i s Červarovim igračem s markerom 2009. pa je to dovelo do toga da golmana sada može zamijeniti bilo koji igrač u polju.

6. Problem je u našem mentalitetu

Opet po osobnoj procjeni mislim da je ovo krivo. Utakmicu protiv Norvežana smo izgubili jer je golman obranio sedmerac. Naši golmani su Norvežanima obranili tri penala. Prema statistici tri od četiri reprezentacije u polufinalu su imale skoro svaki treći (2,84) promašeni penal. Penali se promašuju, odnosno golmani brane. Da smo psihički pali ne bi razbili Sloveniju na način kako smo je razbili do 45 minute. Apsolutno se slažem da smo izgubili isključivo zbog umora. Svi koji su se bavili sportom znaju što je to kada te sva energija napusti i kada više ne osjećaš noge dok trčiš. Tih par trenutaka osjećaš se lagan kao pero, a već sljedeći noge su k'o olovo. I točno se vidilo u svim kretanjima, i u obrani i u napadu, da igrači nemaju snage. Cindrić je pokušava, ali nije mogao sam. I to je to. Nema to veze sa srcem, domoljubljem, mudima i već čim drugim. Čista medicina.

Nadam se da će se sutra ipak razgovarati hladne glave i da se neće donijeti neka glupa odluka kao što je vraćanje Červara ili #nedajbožeGoluže. Balić i ekipa zaslužuju respekt i ako ih sada odbacimo više ih nikada nećemo imati.

P.S. nisam uopće komentirao rad u klubovima, stanje Hrvatske lige, infrastrukturu, stručni kadar i sl. Bilo bi zanimljivo usporediti s Francuskom, Njemačkom, Španjolskom, Danskom, Islandom, sve reprezentacijama od kojih smo mi „višestruko bolji i uspješniji i koje bi trebali gaziti k'o plitak potok“.

Možemo li jednom probati s kontinuitetom?
Ne zaslužuju otkaz jer su napravili sve što su mogli u ovom trenutku i to uopće nije loše izgledalo. Pokušat ću opovrgnuti neke teze koje se ovih dana provlače, ali krenimo prvo malo sa statistikom i usporednom analizom četiri najbolje ekipe na turniru (prema konačnom rasporedu). Statistika kaže da je Hrvatska imala 431 udarac prema golu sa 59% uspješnosti. Za usporedbu Francuska 435, sa 65% uspješnosti, Norveška 441 sa 62% uspješnosti i Slovenija 410 sa 66%. Ako gledamo po linijama Hrvatska je s 9m imala ukupno 176 udaraca i uspješnost 39%. Za usporedbu Francuska je imala 130 i 46% uspješnosti, ...
Možemo li jednom probati s kontinuitetom?
Ne zaslužuju otkaz jer su napravili sve što su mogli ...

Respekt: Vjeran, Wizard, aerDNA, Verticulus, Bleiburg, whiteshadow, Losovius,

Slažem se: Vjeran, Alumnus,

Ne slažem se: zrzyka, draxy,

Svaka čast na analizi, podacima i svemu. Čak mi se i zaključci čine da nisu navrat-nanos nego da slijede sve prije rečeno - Losovius, 30.1.17. 15:15, 0 0 0
Krenuo sam u analizu još u subotu jer sam predosijećao da će se dogoditi ovaj "kaos" u subotu. Ima puno razloga za otpustiti Babića, ali pitanje kontinuiteta je po meni ključno u ovom trenutku. Balića i Metličića ćemo teško opet imati. - iiks90, 30.1.17. 16:51, 0 0 0
01/2017
Novi Juventusov logo; kraj kluba, početak lifestyle branda...

Pogrešno je gledati ovu transformaciju Juventusovog grba kao kraj jednog nogometnog kluba. No da je to još jedan dokaz kako se iz nogometne igre razvila visokoprofitna djelatnost uz koju onda idu i svi trendovi, koje možemo usporediti s multinacionalnim kompanijama to je istina. U tom kontekstu vizualni identitet je nešto što uvelike utječe na diferenciranje. Biti prvi u postavljanju određenih trendova može biti samo pozitivno.

Brandiranje

U vizualnom identitetu logo je bazični element iz kojeg se dalje mogu razvijati svi ostali elementi, a u današnjem vremenu, ponajviše oni vezani uz virtualni svijet. Novi logo zadržao je neke osnovne elemente tradicionalnih grbova (sama forma štita), tradicionalne boje stare dame (crno bijele pruge), a ujedno u sam logo unosi i tipografski element prvog slova kluba. Sve je minimalistički strogo, a opet jasno. I iako se javljaju kritike, ali kritike uvijek idu s promjenama, Juventusu će ova promjena donijeti samo dobro. Prvenstveno tu mislim na brandiranje kluba kao puno većeg pogona i s puno širim utjecajem od isključivo nogometne igre. Uz dobro brandiranje ide i profit, a novac je ključan, pogotovo za talijanske klubove, da bi se ponovno vratili u sam vrh europskog nogometa. I iako Juventus tu i je, ovom transformacijom pokazali su put svima u kojem smjeru trebaju ići.

Zanimljiva grafika - https://goo.gl/fI8MFU

Financije

Kao što sam spomenuo, novac jedan od najvažnijih faktora uspjeha jednog nogometnog kluba. Ako se taj faktor dobro uskladi sa stručnim kadrom zaslužnim za najbitniji element kluba, a to je nogometna igra, i na sve se to nadoveže kvalitetna marketinška strategija promocije i razvoja kluba uspjeh je gotovo siguran. Juventus promjenom loga je završio taj proces transformacije i usklađivanja svih elemenata i mislim da put prema samom vrhu europskog nogometa zagarantiran. A u tom kontekstu neće izostati ni prihodi koji će osigurati da u samom vrhu još dugo ostane.

Utjecaj ovih promjena na nogomet

Pokušat ću pretpostaviti da ove promjene i snažni odmak prema brandiranju samog kluba mogu skinuti pritisak sa same nogometne igre, koja ulazi u potpuno besmislene vode upravljane isključivo profitom. Nogomet je, i uvijek će ostati baza i treba očekivati da Juventus tu neće posustati. No kroz brandiranje klub osigurava jedan potpuno drugačiji sustav funkcioniranja u kojem su nogomet i nogometaši samo jedan segment, jedan kotačić koji mora dobro odrađivati svoj dio posla. Kao što kaže slogan cijele ove kampanje: Beyond entertainment. Beyond lifestyle. Juventus is an identity., sve ono što Juventus je, u društvenom i kulturološkom značenju, sada se diže na puno veću razinu, gotovo al pari nogometu.

Zašto Juventus?

Jer može. Rijetki su planetarno popularni klubovi koji ovako nešto mogu i trebaju napraviti. Juventus ima povijest, ima rezultate i ima široku bazu navijača. Ovakvu drastičnu transformaciju može započeti samo jedan takav klub. Ako uskoro i drugi krenu istim ili sličnim putem, takve transformacije postat će dostupnije i puno manjim klubovima.

Zaključak

Mislim da je ovo najbolji odgovor na sve veću komercijalizaciju nogometa, koja  direktno utječe na ono što se događa na terenu. Preraspodjelom tereta financijskog uspjeha ulaganja s onoga što se događa na terenu na sve ono što se događa oko njega sigurno će omogućiti svima da dožive potpunu zadovoljštinu, navijači u igri, nogometaši i treneri u poslu koji vole raditi, i investitori koje zanima profit.

Juventus postaje lifestyle brand
Pogrešno je gledati ovu transformaciju Juventusovog grba kao kraj jednog nogometnog kluba. No da je to još jedan dokaz kako se iz nogometne igre razvila visokoprofitna djelatnost uz koju onda idu i svi trendovi, koje možemo usporediti s multinacionalnim kompanijama to je istina. U tom kontekstu vizualni identitet je nešto što uvelike utječe na diferenciranje. Biti prvi u postavljanju određenih trendova može biti samo pozitivno. Brandiranje U vizualnom identitetu logo je bazični element iz kojeg se dalje mogu razvijati svi ostali elementi, a u današnjem vremenu, ponajviše oni vezani uz virtualni svijet. Novi logo zadržao je neke osnovne elemente tradicionalnih ...
Juventus postaje lifestyle brand
Pogrešno je gledati ovu transformaciju Juventusovog grba kao kraj jednog ...
Dobra analiza. Volio bih samo malo bolje objašnjen dio zašto baš Juventus i zašto baš sada... - Losovius, 18.1.17. 16:51, 0 0 0
12/2016
Mišković podnio ostavku na mjesto dopredsjednika HNS-a i na sve funkcije!

Ovo je jedna subjektivna analiza bez trunke dokaza.

Ako su Mamić i Dinamo ubojice Hrvatskog nogometa, onda sve ovo što se događa i što će se događati u skoroj budućnosti je čisto lešinarenje. Na mrtvo i već pomalo raspalo truplo navalili su svi i samo je pitanje hoće li netko uspjeti odgristi neki djelomično zdravi dio i preživjeti još nekoliko trenutaka do konačnog kraja. Ili možda spasa. Da se ne zavaravamo to rade i Dinamo i HNS.

Iz kola u kolo utakmice su sve lošije. Kako odmiče sezona motiva je sve manje. Ako do kraja sezone uspije preživjeti svih 10 klubova to će biti ravno senzaciji. Iz sezone u sezonu liga, kvaliteta klubova, kvaliteta igrača je sve lošija i samo je pitanje do kada tako?

Ovaj trenutak u kojem se mlađi braco naljutio na starijeg jer mu ne da da se igra s njegovim igračkama, a onda se sutra dan na javnoj televiziji grle i ljube je samo igrokaz i dokaz stvarne nemoći bilo kakvih strukturnih promjena u Hrvatskom nogometu u ovom trenutku.

Igranje nogometa u Hrvatskoj predstavlja suštinsko preživljavanje i borba za goli život 98% „zaposlenih“ u sektoru. Pa tako i sudaca. Činjenica da već dugi niz godina nemamo niti jednu kvalitetnu sudačku ekipu koja bez puno grešaka sudi u UEFA i FIFA natjecanjima samo je odraz činjenice da i naši sudci samo pokušavaju preživjeti. A kada pokušavaš preživjeti onda ne grizeš ruku koja te hrani. A i oni su se sada našli u situaciji da ne znaju tko ih hrani. Pa ne grizu ili grizu sve pomalo.

Taj besmisao vidi se i u govoru tijela i igrača i sudaca na svakoj utakmici. Lažno samopuzdanje, nabrijanost, motiv i samo čekanje neke nepravde da bi i jedni i drugi i treći i svi ostali dobili dokaz za svoje teorije.

Taj besmisao vidi se i u postojanju gotovo svih klubova prve lige.

Rijeka, kao jedna pozitivna priča, zavijena je velom tajni. Od kud svi ti silni milijuni? Hoćemo li ikada više gledati nogomet na Kantridi ili će za koju godinu, u puno luksuznijem bazenu od onoga na kojem se nekad igrao nogomet za malo jače kiše, igrati bogati turisti iz srednje Europe i Skandinavije? Želi li ekipa u NK Rijeci zaista osvojiti naslov prvaka države? Strah me da ćemo za koju godinu o Rijeci pričati kao sada o Splitu. Zapravo te pozitivne priče isključivo ovise o količini novca koje se u njih mogu upuhavati.

Hajduk kao priča za sebe. Iz godine u godinu tješenje s bezgraničnom ljubavi prema Hajduku i spletu nepravednih i nesretnih okolnosti. Iako su mnogi, pogotovo ovdje na tribini, predviđali brzi pad Pušnika i na taj način dokazali potpuno besmislenu odluku micanja Burića, u Hajduku i danas traže opravdanja i traže nekog novog stranca. Ovog puta svjetskog renomea. Hajduk je institucija Hrvatskog nogometa. Brand. Ali na tome se ne može i nikada nije živjelo.

Svi ostali koji ovise o dobroti iz Dinama koji će im poslati igrača na posudbu, ili će otkupiti nekoga njihovoga i na taj način im upuhati koji milijun u praznu blagajnu.

Ima tu i stvarno pozitivnih priča koje se isključivo vrte oko pojedinaca kao što je npr. Željko Kopić. Njegov rad, sada je valjda svima jasno, nije slučajan. Nažalost takvih kao on je premalo i ne koriste nikome za neki ozbiljan i dugoročan rezultat, nego neku nemoguću prekonoćnu senzaciju. Nažalost s takvim stavom sva jutra su tmurna. I onda se kreće ispočetka.

Puno je tu besmisla, a jedini smisao bi bio potpuni reset cijelog sustava i da se napokon pojavi jedna smislena ekipa koja voli i razumije nogomet i koja zna kako nogomet politički, ekonomski, infrastrukturno i na sve druge načine sustavno dignuti i uspostaviti HNL kao ligu koja će biti u rangu s Nizozemskom ili Belgijskom ligom. Uvjeren sam da talenta za to ima.

Sve ovo što se sada događa i svi spasitelji Hrvatskog nogometa koji se s vremena na vrijeme pojavljuju dolaze iz istog miljea. Vlastitog interesa ili interesa uske grupe ljudi. Zato nema smisla ni da se Mišković i Kos udruže protiv Hajduka jer će se za par godina netko treći i četvrti morati udružiti protiv njih. Dok se ne pojavi netko neovisan, kome je opće dobro nogometa i sporta u Hrvatskoj prioritet i jedini smisao postojanja i obitavanja na funkciji Hrvatski nogomet neće krenuti naprijed.

Cijela ova analiza je puna besmisla pa je možda i sama besmislena.

Lešinarenje nad Hrvatskim nogometom
Ovo je jedna subjektivna analiza bez trunke dokaza. Ako su Mamić i Dinamo ubojice Hrvatskog nogometa, onda sve ovo što se događa i što će se događati u skoroj budućnosti je čisto lešinarenje. Na mrtvo i već pomalo raspalo truplo navalili su svi i samo je pitanje hoće li netko uspjeti odgristi neki djelomično zdravi dio i preživjeti još nekoliko trenutaka do konačnog kraja. Ili možda spasa. Da se ne zavaravamo to rade i Dinamo i HNS. Iz kola u kolo utakmice su sve lošije. Kako odmiče sezona motiva je sve manje. Ako do kraja sezone uspije preživjeti svih 10 ...
Lešinarenje nad Hrvatskim nogometom
Ovo je jedna subjektivna analiza bez trunke dokaza. Ako su ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.