ilmambanegro

Lies, damned lies and statistics.
Reputacija
3
Bodova
74
Analiza
22
Ocjena
49
Anketa
132
obriši
obriši
obriši

Analize

06/2019
Tribina hipoteza

Gledajući nogomet najčešće dođem do neke teze i onda se zakopam u brojke kako bi je na ovaj ili onaj način dokazao ili opovrgnuo.

Bilo da je riječ o kretanjima kolektiva unutar nekog taktičkog koncepta ili onoga što radi pojedinac gotovo u onome kako doživljavam ovu igru stvari je moguće interpretirati pogledom na skup statistika i ako ste spremni bar na tren se odreći ega potvrditi ili uništiti ono što vidite.

Međutim, u određenim trenucima statistike ili nisu konfigurirane na način na koji su vam potrebne ili ih ne možete pročitati na pravi način, ali vas nešto što ste vidjeli kopka do besvijesti.

Kako to ne bi ostalo na pukim općenitostima uzet ću primjer nedavno odigranog finala Lige prvaka. Gledajući utakmicu kojoj je općenito nedostajalo intenziteta i koja nije prštala od očekivane akcije (i o kojoj je napisano mnogo toga taktički ispravnog) svoju pažnju sam usmjerio na druge detalje.

Izuzmemo li probleme u kreaciji koje je Tottenham imao i greške koje bi dolazile uslijed umora jedna stvar mi je upala u oko. Igrači „Pijetlova“ nisu dovoljno jako ulazili u duele i gubili su lopte u ključnim zonama prečesto.

To mi je palo na pamet nakon akcije u kojoj je James Milner promašio gol za koji centimetar. Akcija Liverpoola je započela oko centra igrališta u trenutku u kojem odbijena lopta pada između Erikssena i Manea. Igrač u crvenom je dakako motoričniji, ali je od lopte udaljen poprilično više od kreativnog Danca.

Rezultat nečega što nije zabilježeno kao duel? Solo prodor Manea pored protivnika i donošenje lopte u opasnu zonu. Gledajući unatrag i u akcije nakon toga meni je navedeni splet okolnosti slika utakmice. I jedan od razloga poraza Londončana.

Htio sam to odmah potvrditi. Idem na Sofascore.com i gledam duele: 27:24 za Liverpool (završilo je 34:30 za Tottenham). Okej, možda sam u krivu.

No, onda uviđam da ova akcija i njoj slične zapravo i nisu ubilježene kao dueli. I da to što ja tvrdim jednostavno ne mogu potvrditi/opovrgnuti statistikom . Ali i dalje sam u to uvjeren (što ne znači da sam u pravu).

Glavni lik

I kakve sad veze svo ovo naklapanje u uvodu ima veze sa samim naslovom. Iskreno, nema previše. Ali daje vam uvid u to kako dosta često gledam na stvari i kako sam došao do zaključka koji ću vam prezentirati. Jer on eto ima nešto veze sa samim naslovom.

Riječ je ni manje ni više nego o Mateu Kovačiću glavom i bradom.

Nisam se uhvatio tipkovnice kako bi ga hvalio niti kako bi ga pljuvao. Čak možda niti da bi donio nešto novo u analizi njegove igre. Već da bi jednostavno „ispljunuo“ na virtualni papir način na koji ga vidim.

Očima, a ne statistikom. Ne zato jer statistika to ne može pokriti. Jer sam siguran da može. Nego zato jer nemam prave instrumente da bi se bavio svojom tezom dugoročno, a ne želim je prešutjeti.

Ove sezone sam naime pogledao povelik broj utakmica u kojima je hrvatski reprezentativac zaigrao za Bluese. I u svakoj utakmici sam vidio isto (siguran sam da nisam prvi).

Stavite Kovu 1na1 (u vidu flastera) u obrani ili licem prema nadolazećem igraču i stvarat će tom igraču silne probleme. Dajte mu loptu licem prema protivničkom golu i recite mu da riješi situaciju prodorom ili dodavanjem. Nema ni najmanjih problema. Čak i ako je leđima prema golu i ako dodavanjem treba otvoriti nadolazećem suigraču prostor naš Mateo ima „sijaset“ rješenja.

Bivši igrač Intera i Dinama je svojim dodavanjima i prodorima sudjelovao u sva tri gola u finalu Europske lige. Kod prvog je dodao loptu prije centaršuta, kod drugog odigrao dupli pas s Hazardom prije asistencije, a kod trećeg rasjekao obranu Arsenala prije dosuđenog 11erca.

I što mu je Sofa dala kao krajnju ocjenu? Poprilično skromnih 6,6. Kako to? Je li nešto pogrešno u njihovim algoritmima? Ne bih rekao.

Neiskoristiv talent

Prvo ću napisati razlog iz kojeg se slažem sa Sofom, a nešto niže ću ga pokušati obrazložiti. Izuzmemo li užasno specifične zadaće u obrani i improvizaciju u napadu, Mateo je koncepcijski beskoristan igrač.

Kako to? Ako ga ne zalijepite za pojedinca kojeg će naganjati kao buldog ili ako se ne nađe u zoni licem prema igraču koji ga napada čistom inercijom on se ni ne pokušava postaviti u obrambeni blok. Kod njega gotovo pa da ne postoji lateralno kretanje i potrebna iskakanja.

Krećući se i u obrani i u napadu ako lopta nije blizu njega izgleda kao da lagano trčkara. Većinu tranzicije ne istrčava ni u jednom smjeru, a u napadu se češće nego rjeđe čini da zauzima prostor preblizu suigračima ne otvarajući protivnika ni na koji način.

Jedino što uspijeva napraviti ovisi isključivo o njegovom individualnom talentu na lopti. I Mateo fenomenalno „naganja loptu“.

Volio bi ovdje napisati da se radi o juniorskom talentu ili razini nogometa. Ali gledajući taktički aspekt ove igre veznjak Reala na posudbi u Londonu igra nogomet za limače.

I to ne mogu pripisati ničemu drugom nego krajnjoj nezainteresiranosti za taktički aspekt nogometa. Ili manjku mentalnih kapaciteta, ali to je pregrubo jer za to nemam osnove osim ove gore koju sam napisao.

Koji je onda zaključak? Mateo je zamrznuo vrijeme i pokušava svim silama igrati utakmicu protiv Reala na Maksimiru. Onu u kojoj pršti njegov talent, a o taktici ćemo kasnije.

Taj talent ga je nosio kroz vrhunske momčadi tijekom još mlade karijere. Jer taj talent je van-serijski. No trebao bi pripaziti jer kad-tad bez rada i taktičke odgovornosti igrači njegovih navika dođu do svog niže-razrednog Vratnika.

Čovjek koji je zaustavio vrijeme
Gledajući nogomet najčešće dođem do neke teze i onda se zakopam u brojke kako bi je na ovaj ili onaj način dokazao ili opovrgnuo. Bilo da je riječ o kretanjima kolektiva unutar nekog taktičkog koncepta ili onoga što radi pojedinac gotovo u onome kako doživljavam ovu igru stvari je moguće interpretirati pogledom na skup statistika i ako ste spremni bar na tren se odreći ega potvrditi ili uništiti ono što vidite. Međutim, u određenim trenucima statistike ili nisu konfigurirane na način na koji su vam potrebne ili ih ne možete pročitati na pravi način, ali vas nešto što ste vidjeli ...
Čovjek koji je zaustavio vrijeme
Gledajući nogomet najčešće dođem do neke teze i onda se ...

Respekt: GNKDZCFC, Bateman,

Slažem se: pravi, Bateman,

Kovačić ima mentalne kapacitete, poliglot je i čini mi se da ima faks. Preciznije nema prostornu inteligenciju. - Fenix22, 5.6.19. 11:21, 0 0 0
Da, zato velim da je i pregrubo. Ali njegova zonska kretanja i postavljanja su kriminal. Kao što bi Los rekao on je bik. Kad mu daš crvenu krpu nema problema, a kad treba bez crvene krpe totalna pogubljenost. - ilmambanegro, 5.6.19. 11:56, 0 0 0
Upravo tako. - Fenix22, 5.6.19. 13:08, 0 0 0
05/2019
Liga prvaka: analiza polufinala:

U danima nakon trasiranja puta za Madrid i Baku, sve je jasno: it’s coming home.

Naslov europskog prvaka, ali i Europska liga kao utješna nagrada u klupskom nogometu, ponovno će se šepiriti u vitrinama engleskih klubova. Tottenham i Liverpool nadoknadili su loše rezultate iz prvih utakmica i u dvama večerima o kojima se pišu hvalospjevi našli svoj put prema najvećem trofeju koji jedan klub u jednoj sezoni može osvojiti. Riječ je o ‘kanti’ koju su dizali razni velikani i koja će vas upisati u anale te osigurati besmrtnost. Jednom kad zakoračite u posvećeni zrak kojim su kročili Leo Messi, Ronaldo, Zinedine Zidane, Paolo Maldini, Didier Drogba i još mnoge ikone čije ime je sinonim za izvrsnost, bar ćete na tren biti na nogometnom Olimpu. Svi će vas pamtiti, a vaši će grijesi biti isprani. koliko god teški i opetovani bili. Bit ćete pobjednik.

Ovdje sam da vam kažem da je taj trofej za definiciju uspješnosti samo ono što TBF zove “Šarenim artiklom”. Lip je ka slika i ne mnogo više od toga, jer u krajnjem slučaju nije bitna kvaliteta nego samo etiketa.

Nemojte misliti da to nije sjajan uspjeh.

Jest i ostaje upamćen za sva vremena. To nitko, pa ni ovaj tekst, ne umanjuje, ali taj uspjeh sam po sebi ni na koji način ne govori o tome kako ste i koliko ulagali u svoju momčad, ni što je ta momčad od tog novca napravila. Uzorak utakmica koje ste odigrali u sezoni Lige prvaka je toliko malen i faktor sreće toliko velik da se vaš uspjeh ne može mjeriti isključivo kroz jedan tako gotovo nasumični uspjeh.


Ajax, čudo od momčadi za koju su navijali gotovo svi, ove je sezone — baš zbog toga što je svoju momčad izgradio, a ne kompletno kupio, pa zbog toga njihov rezultat percipiramo kao vrjedniji — odigrao najviše utakmica na svom putu do polufinala, njih čak 18. I to je ništa u usporedbi s time koliko utakmica svaka od vrhunskih momčadi odigra bez da napusti granice svoje države. Za nekoga tko analizira te momčadi ,riječ je o kapi u moru koja nije dio strategije već uvelike splet (ne)sretnih okolnosti i malog uzorka u kojem često presudi nešto na što se ne može utjecati.

Novac je najvažniji

No, poanta ovog teksta je da vam pokaže alternativno mjerilo uspjeha, mjerilo zbog kojeg Jürgen Klopp i Mauricio Pochettino ne mogu biti luzeri, bez obzira kako završilo finale. I to kako je identitet u modernom dobu ustupio mjesto financijskim ulaganjima.

I to kako su ona ponovno vratila identitet nogometu.

Za početak pogledajmo kako od sezone 2012./13. najveći klubovi (uz pokoju iznimku) plaćaju svoje igrače.

*PSG-u nedostaju godine samo zato jer Francuzi nisu bili pri vrhu liste plaćanja, pa nisu dostatno analizirani u godišnjem izvještaju Global Sports Salaries Survey i zbog toga nemamo konzistentan uzorak za njih.
**Iznosi su izraženi u prosječnoj plaći po godini po igraču u američkim dolarima.

Što nam graf za 11 klubova koje vidite govori?

Da moćni imaju novca i da ga nemilice troše? Da.

Da je Barcelona svoj identitet stvoren u eri Pepa Guardiole zamijenila rekodnim ulaganjima u svoje igrače? Da.

Da je, bar što se plaća tiče, nešto slično učinio Real Madrid nakon odlaska The Special Onea? Da.

Međutim, osim toga govori nam i da stvaranje identiteta igre košta. A ako ne uspijete, košta još više (na PSG-ovu primjeru) jer morate početi, ako ne iz početka, onda bar iz sredine. Isto tako možemo vidjeti da besmislena ulaganja ne znače ništa. Eklatantni primjer za takvo nešto je Manchester United. Rast u plaćama s odlaskom Sir Alexa Fergusona kako bi se nadomjestio izgubljeni identitet nije donio ništa. Jer vizija nije postojala niti postoji. Nema plana što bi se to moglo izgraditi kad novac počne stvarati svoju magiju.

A Liverpool i, pogotovo, Tottenham su stvorili više s puno manje, jer je za njihove sustave postojala vizija. Postojao je krajnji rezultat u igri (ili bar u poslovanju) kojem se težilo.

Graf koji ste vidjeli samo će sve to dodatno naglasiti prenesemo li ga u iznose isplaćene od 2015. (kad su svi ovi klubovi pokriveni) i općenito (jer PSG nije pokriven od 2012.).

Eto, svaka riječ je gotovo suvišna kad vidite strukturu ulaganja u plaće kroz četiri sezone. Točno je vidljivo što se želi postići dizanjem kvalitete kadra kod klubova koji su dizali naslove. Ako zanemarimo Crvene vragove, naravno.

Stavljeni u dulji vremenski kontekst, ovi klubovi samo opisuju nogometnu financijsku elitu.

Među nama stvara se jaz

Ali koliko god plaće bile najbolje mjerilo ulaganja, tu su i transferi.

Pa pogledajmo kako su tržili klubovi s naše liste. Ovaj put su tu transferi u milijunima funti. Za svaku momčad i svaku godinu su prikazani netto iznosi (ulazni minus izlazni transferi). Ispod nule su godine u kojima je suma transfera u sezoni pretegnula na stranu prodaje umjesto na onu akvizicije.

Jedan klub iz Manchestera je ove sezone završio s prvom fazom izgradnje svog identiteta, a drugi je jednostavno odustao i traži se po pustopoljinama (ne)uspjeha. Ništa bolja nije situacija u Madridu, gdje nisu sigurni što točno napraviti kako bi ponovno osvajali trofeje za koje je potrebno uložiti trud u 38, a ne u 13 utakmica i osvojiti trofej nacionalnog prvaka koji dolazi na većem uzorku. Teško je puno zamjeriti Niki Kovaču kad vidite koliko su mu dali, a Klopp je napokon dobio nešto s čime može raditi. Isto tako, i momčad koja je financije okrenula na glavu prije nešto više od 10 godina ponovno ulaže, a to je Chelsea. Skok u ulaganjima također je vidljiv i u Arsenalu koji je doveo novog stratega, te u Juventusu koji pokušava dodatno nadići travnjake Serie A.

I nakon što prođete ogroman jaz u ulaganjima, pogledajte na dno (ako se to tako može nazvati). Bacite oko koliko je u nove igrače uložio Tottenham. I mirne duše Spurse nazovite luzerima bez trofeja. Ako to nije dovoljno, samo je potrebno zbrojiti navedene iznose i pregled će biti još mnogo lakši.

Zbrojite li ovo s onime što ste vidjeli ranije, PSG i Manchester City će biti veliki potrošači. Onih strašnih i mitskih petrodolara. Međutim, jesu li oni time nešto izgradili?

Dakako da jesu.

Poglavito pod palicom Pepa Guardiole, koji svoju momčad vodi do dvije uzastopne sezone kakve su rijetko viđene. Jer je tako ipak bolje ocijenjivati uspjeh, kroz bodove i golove u ligi koja od vas traži angažman na 38 (ili u slučaju Bundeslige 34) utakmica. Ono što također bode u oči je i to kako i koliko je Real Madrid igrao moneyball — usprkos činjenici ogromnog izlaznog transfera Cristiana Ronalda — i fokusirao se na unutarnje resurse. Bez vizije je to, naravno, bilo neuspješno.

Definicija uspjeha

Ako uspjeh ne možemo definirati osvajanjima europskih naslova, i ako ti trofeji navijačima (poglavito navijačima Real Madrida, koji je u zadnjih 10 godina samo dvaput bio nacionalni prvak i potvrdio se na velikom uzorku) samo mažu oči, kako ga onda definirati?

Kroz nešto što nam daje prihvatljiv uzorak. Kroz oko 260 utakmica odigranih u sedam sezona u svim velikim ligama Petice moguće je razviti uzorak koji se može uspoređivati s ulaganjima. I onda je puno lakše ustanoviti tko je mudro ulagao, a tko je palio novac na lomači.

Za to smo iskoristili dva bitna podatka. Bodove i golove po utakmici. Kroz posljednjih sedam sezona bodovi po utakmici bili su raspoređeni ovako:

Koliko god Barcelona dizala naslove, jasno je (u usporedbi s grafovima na vrhu ove analize) da je za to trebalo basnoslovno ulagati. Novac uložen u transfere i zadržavanje postojećeg kadra toliko je velik u Blaugraninu slučaju da ostaje dojam kako ovaj graf ne bi smio baš toliko stagnirati posljednjih sezona. Klubovi koji pak godinama dominiraju svojim ligama (Bayern, Juventus) ulagali su manje za slične rezultate. Makar zato jer nisu trebali toliko brinuti o konkurenciji.

Spojite li bodove s golovima, nameću se još neki zaključci.

Arsenal je u dugom periodu stagnacije, iako mu rezultati sami po sebi nisu kriminalni, ali ulaganja koja su imali ipak bi nekako trebalo opravdati.

Chelsea svoje golove jako dobro koristi da bi došao do bodova, a u tom omjeru ni Liverpool nije loš.

Najveći podbačaj je Manchester United. Nije moguće dovoljno naglasiti koliko pogubljeno rezultatski izgleda momčad s Old Trafforda otkako je otišao Ferguson. Usporedi li se to s novcem koji je u nju uložen, dobivamo uistinu porazne podatke.

No, nismo ovdje da bismo definirali neuspjeh, već upravo suprotno. Ovdje smo da vidimo postoji li definicija uspjeha kad se u obzir uzme uloženi novac. Crno na bijelo i bez prčkanja po dojmovima kao kriteriju.

Uspjeh su i Liverpool i još više City. Jer su izgradili momčadi koje sliče sportskim dinastijama. Momčadi koje su u stanju grabiti prema vlastitim rekordima, a i rekordima svoje lige. Ali jedan klub je eponim nadilaženja svojih financijskih ograničenja. Klub koji je postao sinonim za “zamalo”. A ustvari samo nije imao sreće jer se našao u krivom društvu.

To što kroz posljednjih sedam godina radi Tottenham, a da je u isto vrijeme od vlastitog novca izgradio stadion, gotovo je suludo.

Možete Daniela Levyja zvati škrtim, a ekipu iz crvenog dijela Manchestera rasipnom, ali neke stvari su sigurne. Stadion na samo pet minuta hoda od postaje podzemne željeznice White Heart Lane zvat će se kako god vlasnik kluba odluči. Bez imena sponzora koji ga je pomogao izgraditi. Mauricio Pochettino je s malo sredstava koja su mu bila na raspolaganju izgradio identitet momčadi koja iz godine u godinu uspijeva otići stepenicu više u svom razvoju.

Ako Guardiola i Klopp redefiniraju nogometnu taktiku u kontroli prostora, pritiska i posjeda, glavni strateg Spursa je na tradicionalnim temeljima izgradio renesansu klasičnog engleskog nogometa upogonjenog target manom. I svemu tome dodao po prstohvat pritiska, posjeda, fleksibilnosti i svega onoga što čini moderni nogomet.

Gledano dugoročno, Tottenhamov je uspjeh ravan čudu. Pa makar do danas ne imao nijedan trofej za pokazati. Ako u Madridu Spursi podignu ušati komad metala, onda će za veliku većinu pratitelja nogometa preko noći postati ‘uspješni’ nakon godina ‘neuspjeha’ — jer bitan im je šareni artikal, etiketa a ne kvaliteta — ali iza njihova je puta nevjerojatni niz dobrih i maksimalno racionalnih odluka.

Šareni artikal
U danima nakon trasiranja puta za Madrid i Baku, sve je jasno: it’s coming home. Naslov europskog prvaka, ali i Europska liga kao utješna nagrada u klupskom nogometu, ponovno će se šepiriti u vitrinama engleskih klubova. Tottenham i Liverpool nadoknadili su loše rezultate iz prvih utakmica i u dvama večerima o kojima se pišu hvalospjevi našli svoj put prema najvećem trofeju koji jedan klub u jednoj sezoni može osvojiti. Riječ je o ‘kanti’ koju su dizali razni velikani i koja će vas upisati u anale te osigurati besmrtnost. Jednom kad zakoračite u posvećeni zrak kojim su kročili Leo Messi, Ronaldo, ...
Šareni artikal
U danima nakon trasiranja puta za Madrid i Baku, sve ...

Respekt: BruceWayne, Luca1010, Bateman, Dado_M,

Slažem se: Luca1010, Bateman, Dado_M,

Tako je. Sad im treba ogroman remont i barem pola milijarde eura na pojačanja. Što misliš bili moglo doći do razmjene Pogbe i Balea? Ako ne, bit će im jako sužen manevarski prostor. Pogba barem 100, Jović 60, Hazard min 100.. - Fenix22, 16.5.19. 18:25, 0 0 0
Dovedu li Pogbu u bilo kojoj iteraciji mogu se samoubit. Ja ga ne bi dirao, on je otrov za ionako krhku svlačionicu. Njima treba ideja nogometa koji bi igrali pa onda pojačanja. Sa Zidaneom je to gotovo nemoguće. Po meni najbolje Poch i strpljenje. - ilmambanegro, 16.5.19. 18:37, 0 0 0
Poch se nece dogoditi jer Perez ga neće istrpit kao ni arogantna madridska publika. Navodno je Pogba prvo pojačanje za Zidanea i ako ga itko moze smirit to je Zidane. - Fenix22, 17.5.19. 7:52, 0 0 0
A znam. :( Šteta za Pocha. Ma može on njega smirit, ali meni je suludo trpanje zvijezda na hrpu bez da znaš što radiš. To bi bio neki anti-Pep model. Nije ni Barca puno bolja u zadnje vrijeme, ali ovo bi bilo smiješno. Oko Pogbe ne mogu bit optimist. - ilmambanegro, 17.5.19. 9:32, 0 0 0
Nažalost, Pogba ima veliki marketinški potencijal, a to Perezu znači dosta zato mi je transfer izgledan. - Fenix22, 17.5.19. 14:14, 0 0 0
05/2019
Koji su najveći overachieveri i underachieveri ove sezone?

Kraj je sezone i vrijeme je da se podvuku računi.

Ono što već znamo je tko će biti prvak u tri od 5 najvećih liga, a za dvije samo kiksevi mogu spriječiti stare prvake da postanu novi. Dovoljno je podataka prikupljeno i možemo postaviti bar rudimentarnu analizu očekivanja vs. rezultata.

Ono što vas čeka niže je jako malo teksta i jako mnogo grafova.

A isti su prikupljeni iz ovih podataka:

  • Plaća po igraču za 2018. za sve klubove liga petica
  • Broj odigranih utakmica za svaki klub
  • Broj prikupljenih bodova za svaki klub
  • Broj postignutih golova za svaki klub

Podaci su strukturirani ovako za svaku ligu (u grafovima):

  • Odnos bodova i uloženog novca (broj kola * tjedna plaća radi stvaranja koeficijenta iskoristivosti novca) – što ste više od regresijske linije to bolje
  • Odnos golova i uloženog novca – vrijedi kao i za prethodni graf
  • Odnos bodova i golova – ovdje su stvari mrvu drugačije, ako ste iznad grafa to znači da ste ostvarili više bodova nego što to vaši golovi daju za zaključiti sami po sebi, ali ako ste ispod to samo znači da vam je omjer tih dvaju statistika takav da imate čak i manje bodova nego što bi se po postignutim golovima moglo zaključiti

Osim u lige klubovi su rangirani i u platne razrede:

  • PG1 – 80.000,01 ili više dolara prosječno po igraču tjedno
  • PG2 – između 40.000,01 i 80.000,00 dolara prosječno po igraču tjedno
  • PG3 – između 20.000,01 i 40.000,00 dolara prosječno po igraču tjedno
  • PG4 – 20.000,00 ili manje prosječno po igraču tjedno

Za platne razrede će biti prikazana ista tri grafa kao i za svaku od liga te jedan dodatni graf:

  • Achievement faktor koji uključuje sve tri statistike (novac, bodovi, golovi) uz to da je svaka od njih weightana tako da prvo dolazi novac (manje uloženo vrijedi više) pa bodovi i na kraju golovi. Odnosi su 50/40/10 u postotcima,
  • PG odnosi među klubovima su definirani i prema broju golova i bodova u odnosu na odigrana kola kako tu ne bi bilo razlika

Prije nego krenemo s ligama dajem vam na znanje iduće:

  • Radi se o 98 klubova
  • Prosječna plaća po godini po igraču je: $2.384.810,98

Ako vas zanima tko plaća najviše na svim scatter grafovima gledajte na desno, a najlakše će vam to biti na PG grafovima.

Kako se sad ne bi zakucali u previše objašnjavanja krenimo po ligama.

Premier league

Kratki sažetak:

  • Utd je od velikih najveći podbačaj u svakom segmentu, a Arsenal i Chelsea se nisu baš usrećili,
  • Čudesno je to da Man City i po financijama i golovima vs bodovima stoji točno na liniji razgraničenja,
  • S pozitivne strane su Tottenham, Liverpool i interesantno Bournemouth ili možda čak više od njih Wolvesi

La Liga

Kratki sažetak:

  • Ovdje se ulaže dosta manje iako su Barcelona (Katalonci k tome uvjerljivo) i Real prva dva kluba generalno,
  • Jasno je da je Real najveći podbačaj, a interesantno je vidjeti koliko je golova zabio Atletico u odnosu na bodove,
  • Barcelona je ispod regresijske linije ne zato što je loša već zato što plaćaju toliko više od sviju ostalih pa su i očekivanja gotovo nerealna,
  • Osim toga vrlo predvidljivo mali Getafe je sjajan u svakom segmentu, a Celta i Levante su se baš nazabijali

Serie A

Kratki sažetak:

  • Juve slično Barceloni stoji ispod linije jer u omjeru prema ostalima plaća značajno više, ali je po pitanju golova i bodova jako iznad linije jer im treba zapravo jako malo golova za jako puno bodova,
  • Atalanta je do sada najbolja priča, bodovi i golovi u odnosu na novce su čudesni, ali je interesantno da stvarno mnogo zabijaju i u nekim drugim slučajevima (čitaj Juveova obrana) bi taj broj golova bio dostatan za još vieš bodova,
  • Inter i Milan su naravno podbačaji svoje vrste dok je Napoli od jačih ekipa ponovno iznad linije, a iznenađujuće dobro tu kotiraju i oba rimska kluba

Bundesliga

Kratki sažetak

  • Još jedan financijski dominantan klub kao što je i očekivano stoji tako kako stoji,
  • Gledajući omjer i golova i bodova prema ulaganjima jako dobro kotiraju i Eintracht (očekivano) i Red Bull (pomalo neočekivano), ali vidjet ćemo gdje smo kad to stavimo u PG,
  • Očekivano, daleko najgore ovdje stoji Schalke,
  • Koliko god je vjerojatno izgubila bitku za naslov Borussia D. je zapravo dobar overachiever generalno gledano

Ligue 1

Kratki sažetak:

  • PSG je isto što i Barcelona, Bayern i Juventus u drugim ligama po pitanju ulaganja pa će ga sa svima ostalima biti interesantno vidjeti u odnosima kad se definiraju Pay Gradeovi,
  • Ako vas zanima tko je najbolji zagledajte se pa ćete vidjeti Lille, Montpellier i Lyon s tim da su sva tri kluba jako dobro iskoristila broj postignutih pogodaka,
  • Osim toga interesantno je da ovdje imamo samo jedan klub za PG1, jedan za PG2 (Marseille) i sve ostalo je za niže razrede plaćanja

Pređimo na platne razrede.

Ako se ne sjećate o čemu se radi krenite gore pa se podsjetite.

PG1

Kratki sažetak:

  • Ovdje se najbolje vidi koliko zapravo Barcelona plaća više u odnosu i na sve ostale „velike“ klubove,
  • Isto tako je bez prevelike analize suludo koliki je zapravo overachivement Dortmunda,
  • Na dnu su naravno Real i West Ham (koji očito ne zna što bi s novcima)

Lista achivementa:

Komentar:

  • Dortmund i Liverpool zbog manjih ulaganja su na vrhu, a Barca je iznenađujuće nisko, ali samo zato jer su im ulaganja vanserijski velika,
  • Dno zatvaraju Real i West Ham od koji je ovaj prvi favorit za underachievera sezone

PG2

Kratki sažetak:

  • Napoli i Wolvesi jako lijepo izgledaju, a Leverkusen nije loš
  • Općenito drugi Englezi s druge strane izgledaju jako loše
  • Osim toga interesantno dobar je Wolfsburg

Lista achivementa:

Komentar:

  • Napoli je zapravo jako skočio ovdje i malo me iznenadilo što Wolvesi nisu više nego što jesu, ali to je zbog razgraničavajućeg faktora postignutih golova,
  • Fulham je istaknuo svoju kandidaturu za dno dna

PG3

Kratki sažetak:

  • Lille je ovdje skoro pa kategorija sam za sebe i definitivno kotira za najvećeg overachievera,
  • Međutim ni RB ni Eintracht ne stoje loše po tom pitanju

Lista achivementa:

Komentar:

  • Monaco se može zahvaliti Huddersfieldu i Stuttgartu što nije najveće dno dna

PG4

 

Kratki sažetak:

  • Atalanta i Montpellier s obzirom na ulaganja izgledaju prekrasno,
  • Od onih koji tavore na dnu ne bi nekoga posebno izdvajao

Lista achivementa:

  • Atalanta i Montpellier ponovno, jednostavno je fascinantno vidjeti koliki je ovo skok tako malih klubova

Znam da vjerojatno treba još komentara na pojedine kategorije, ali dodatnu analizu ostavljam vama.

Jedino što vidim je da bi trebalo popraviti achivement ratio jer mi je Inter zalutao gore (u PG1 kategoriji), ali neću se sad baviti varanjem nego bacite oko na ove podatke pa sami zaključite.

Ono što mogu reći da su meni po viđenom najveći overachieveri Lille, Atalanta, Montpellier, Getafe i RB te Borussia od većih klubova zajedno sa Liverpoolom i Cityjem.

A za dno prednost dajem Realu ispred Fulhama i Monaca.

Gledajte pa javite ako vidite nešto što sam ja propustio (ako nešto). S tim da nije na odmet napomenuti da je naravno riječ o samo ligaškim natjecanjima i da ne definiramo je li netko (Barcelona) neuspješan zato što je prvak.

Naravno da je uspješna, jedino pod koju cijenu?

Veliki favoriti i zaboravljeni asovi
Kraj je sezone i vrijeme je da se podvuku računi. Ono što već znamo je tko će biti prvak u tri od 5 najvećih liga, a za dvije samo kiksevi mogu spriječiti stare prvake da postanu novi. Dovoljno je podataka prikupljeno i možemo postaviti bar rudimentarnu analizu očekivanja vs. rezultata. Ono što vas čeka niže je jako malo teksta i jako mnogo grafova. A isti su prikupljeni iz ovih podataka: Plaća po igraču za 2018. za sve klubove liga petica Broj odigranih utakmica za svaki klub Broj prikupljenih bodova za svaki klub Broj postignutih golova za svaki klub Podaci su ...
Veliki favoriti i zaboravljeni asovi
Kraj je sezone i vrijeme je da se podvuku računi. ...
Baš vrhunska analiza, respekt. :D - BruceWayne, 4.5.19. 13:34, 0 0 0
Odlično , što si koristio od alata za vizalizaciju R, Python ? - chelsea_2012, 5.5.19. 12:34, 0 0 0
Eh da sam bar imao mogućnosti programirati ove rezultate. Samo dobra stara Excellica. :) - ilmambanegro, 6.5.19. 8:53, 0 0 0
Tek sam se sada uspio posvetiti tekstu u potpunosti i moram reći odlična analiza :). Samo jedno pitanje, da li su podaci o plaćama iz sezone 2017/18 ili 2018/19? Nije toliko bitno nego me čisto zanima. - Bateman, 9.5.19. 14:07, 0 0 0
Podaci su konkretno za godinu 2018. Objavljeni su u prosincu 2018. Tako da su relevantni za 2018/19 jer je istraživanje završeno krajem 2018. - ilmambanegro, 9.5.19. 15:23, 0 0 0
04/2019
Sufrin USA: NBA playoff

Prolazi prva runda doigravanja te su nam ostale maksimalno četiri utakmice prije konferencijskih polufinala koja bi (bar na Istoku) trebala biti prava kompetitivna poslastica.

Kao što to obično biva razne serije su ostavile razne repove, a jedan od najspominjanijih je tragično igranje završnica utakmica u režiji, produkciji, šminki, glumi i kostimima Russa Westbrooka.

Potaknut time odlučio sam proputovati bespućima statističkih podataka i naprednih pretraga koje su dostupne na internetu.

I bar na kratko vidjeti što kažu brojke kad je u pitanju taj tako nedodirljivi „clutch performance“ iliti po naški „rad s kuplungom“.

Za početak ću opisati metodologiju prikupljanja podataka*:

  1. Podaci prikazani u grafovima niže tiču se svih sezona doigravanja od sezone 2000/01 otkad je moguće pretražiti kriterije koje ću uskoro opisati.
  2. Radio sam dvije pretrage koje se razlikuju u samo jednom parametru, a to je vrijeme preostalo do kraja utakmice, prva pretraga je išla s dvije minute do kraja (+ OT), a druga pet minuta do kraja (+OT)
  3. Obje pretrage su imale iduća dva kriterija:
  • Utakmice doigravanja
  • Svi upućeni šutevi
  • Razlika između momčadi ne smije biti veća od 5 poena
  1. Rezultati koje gledam sadržavaju:
  • Imena sviju igrača koji su uputili šuteve
  • Pogodak ili promašaj na šutu
  • Pobjeda ili poraz ekipe onoga tko je uputio šut
  1. Iz toga sam dobio i filtrirao:
  • U 2 minute do kraja:
    • 4728 upućenih šuteva
    • 507 igrača je uputilo šuteve
    • Za graf sam „učinio dosutpnima“ 63 igrača koji su uputili 20 i više šuteva
  • U 5 minuta do kraja:
    • 10031 upućeni šut
    • 600 igrača je uputilo šuteve
    • Za graf sam „učinio dostupnima“ 68 igrača koji su uputili 40 i više šuteva
  • Nakon toga sam izračunao postotak šuta (generalno, u pobjedama, u porazima)

*Kratka napomena je da ovo naravno nisu napredne statistike već jedino šutevi u gustim situacijama ili kako ću ih ovdje zvati „Tvrdi kuplung“ (2 minute do kraja) i „Meki kuplung“ (5 minuta do kraja).

Pa počnimo sa jednim od njih…

Tvrdi kuplung

Na donjem grafu je prikazan odnos upućenih i pogođenih šuteva za sve igrače u posljednje dvije minute utakmice. Na osi x imamo upućene, a na osi y pogođene šuteve. Što je igrač više iznad regresijske linije to je naravno bolji u clutchu (bar što se šuta tiče).

 

Ono što prvo pada u oko je koliko više šuteva su uputili LeBron i Kobe u odnosu na ostatak „čopora“.  To nam naravno govori koliko je toga stavljeno (ili su si sami stavili) na njihova leđa. Na ovom grafu se kad pobliže gledamo može primijetiti da je Kobe po pitanju clutcha nešto malo bolji od LeBrona.

Točnije, postotak šuta mu je 41,8% dok LeBron ima 40,48%. Pogledamo li kako šutiraju u pobjedama i porazima Mamba je na 46,67% u W situacijama, a na 34,04% u porazima dok je LeBron na 45,22% i 30,19%.

Zadnje što se njih tiče je da je Kobe u pobjedama šutirao 75 puta, a u porazima 47 dok je njegov sadašnji „nasljednik“ ispucao 115 lopti u pobjedama i 53 u porazima. Sami zaključite jesu li manje pucali jer nije išlo ili nije išlo jer su manje pucali.

Pogledajmo pobliže ostale.

 

Ovo su neki od zaključaka

  • KD i Wade su u posljednje 2 minute stvarno dobri
  • Sistem San Antonia je omogućio velikom trojcu strašno dobre pozicije što se vidi iz „nakupine“ njih trojice u grafu
  • Istina je da je Paul Pierce standard po pitanju završnica
  • Najbolji šut u završnicama (po %) ima nitko drugi nego Kyle Lowry sa 15/22 (68,18%)
  • Odlični su i centri te Nash i Iverson
  • Dame Lillard je čisti prosjek (u svojih malo pokušaja) jednako kao i Kawhi
  • Ali od ovih sa dosta pokušaja malo iznenađuje relativni ispodprosjek Dirka
  • Nego, i brojke potvrđuju da je kombinacija Russa i Georgea čisti kriminal. Prvi puca kao haubica (21/73) sa bijednih 28,77% šuta, a drugi puca manje (5/23), ali sa još gorih 21,74% šuta (gori od njega po postotku je jedino Korver sa 5/28 iliti 17,86%)

Meki kuplung

Nego, kako bi vidjeli mijenja li se što pogledajmo iste te grafove za 5 minuta do kraja utakmice.

Opet ćemo prvo staviti LeBrona i Kobeja unutra da bi kasnije gledali ostale.

 

Brojevi šuteva i dalje skaču u nebo za njih dvojicu. Ali ima li promjena što se učinkovitosti tiče?

LeBron je manje-više na istom mjestu u odnosu na regresijsku liniju iako mu se postotak šuta penje na 41,8% (135/323). U pobjedama je to 46,85% (104/222), a u porazima i gotovo identično kao prije 30,69% (31/101).

Kobe nam je pak pao ispod regresijske linije. Šut mu je na 38,24% (91/238) ukupno, a u pobjedama 44% (66/150) dok je u porazima značajno pao na 28,41% (25/88).

Što to znači u kontekstu onoga što smo vidjeli ranije? Osobno bih rekao da je LeBron u stanju držati istu razinu šuta i intenziteta tijekom duljeg perioda zbog fizikalija i načina igre, a Kobe s druge strane točno tempira svoj „ugriz“ za vrijeme kad je najgušće. Pogledajte sami pa recite vidite li to drugačije.

Pođimo na ostale.

 

Moji zaključci bi bili:

  • Paul Pierce je jednostavno Standard (osim što je i Istina)
  • KD i Wade su također u stanju držati razinu dulji period utakmice i njihova izvrsnost je impresivna
  • Curry se digao iznad linije, a Iverson i Paul došli bliže prema standardu (Iverson odzgo, a Paul odozdo) te kad smo već kod playeva Nash je maher
  • Interesantno je kako je Manu pao ispod linije, a Parker i Duncan ostali visoko gore. Duncan je još i porastao. Kao što je jednom Frančeski napisao, Tim Duncan ima svoju Ravan.
  • Prije nego prijeđem na razočaranja evo i trivije
    • Prvi po postotku šuta su 5 centara – Amar'e (63,64%), Howard (59,09%), Pau (56,36%), Horford (52,24%) i Shaq (50%), a slijedi ih Lowry sa također ravnih 50% (iz 42 pokušaja istina)
    • Najgori je opet Korver sa 26%, ali treći i četvrti od dna su T-Mac i Klay sa 28,89% i 29,17%, a blizu je i Irving sa 31,71%
    • Od manjih razočaranja Harden je ovdje na niskih 36,08% (gore je bio na tek preko 34%), a Dame Lillard je skočio na 40% sa prijašnjih 36,36%
  • Ali evo nas opet na OKC dvojcu. Sedmi od dna je George sa 32% šuta u clutch (16/50), ali majstor potrošnje Russ je bolji samo od jednog i to sa impresivnih 28,66% šuta uz ispucanih 157 i pogođenih samo 45 lopti

Netko kad je slagao ovaj tandem nije čitao brojke :P Šteta.

Naravno da toga ima još, ali jedno je sigurno. Dragi gospodine triple double, slušajte savjet Mladena Delića: „Ne sam, Safete.“

Ili tako nešto:

https://youtu.be/PRulNqTDCI4?t=74

Kako se mijenjaju brzine kad zagusti u playoffu
Prolazi prva runda doigravanja te su nam ostale maksimalno četiri utakmice prije konferencijskih polufinala koja bi (bar na Istoku) trebala biti prava kompetitivna poslastica. Kao što to obično biva razne serije su ostavile razne repove, a jedan od najspominjanijih je tragično igranje završnica utakmica u režiji, produkciji, šminki, glumi i kostimima Russa Westbrooka. Potaknut time odlučio sam proputovati bespućima statističkih podataka i naprednih pretraga koje su dostupne na internetu. I bar na kratko vidjeti što kažu brojke kad je u pitanju taj tako nedodirljivi „clutch performance“ iliti po naški „rad s kuplungom“. Za početak ću opisati metodologiju prikupljanja podataka*: Podaci ...
Kako se mijenjaju brzine kad zagusti u playoffu
Prolazi prva runda doigravanja te su nam ostale maksimalno četiri ...
02/2018
Surfin USA; Eaglesi osvojili Super Bowl!

Philadelphia je prije svega grad emocija. Metropola ekstremnih stanja duha koja variraju od nekontroliranog bijesa do melankolije i sjete koju je u stihove tako vjerno pretočio dečko iz New Jerseyja Bruce Springsteen pišući glazbu za film koja mu je donijela Oscara.

Dok gledate zamišljeno lice Bossa koji šeta ulicama grada koji se do preksinoć borio s mnoštvom demona svoje sportske prošlosti gotovo sigurno ne možete ostati ravnodušni. Grad Rockyja, 76ersa Dr. J-a i Mosesa Malonea te Phanatica, jedne od najintenzivnijih maskota u američkim sportovima, dugo je istjerivao svoje footballske demone.

I stigli su na sportski Olimp na leđima momčadi koja se u potpunosti prepustila mentalitetu koji možete ili voljeti ili mrziti, ali teško ćete prema njemu biti hladni.

Stavimo li po strani sve što je Eaglesima trebalo da dođu do nedjeljne utakmice i pogledamo li ogled koji je bio uvod u i zaključak nastupa Justina Timberlakea u vakuumu same utakmice sve se da svesti na listu razloga koja opisuje tih 60 minuta u kojima je momčad u „ponoćno zelenom“ pronašla svoju Eleanor.

Identitet Douga Pedersona

Većina komentatora i analitičara ove predivne igre nakon konferencijskog finala u kojem su Patriotsi nadvisili Jaguarse zgražalo se nad postupkom momčadi iz Floride na kraju prvog dijela. Imati 55 sekundi na satu i 2 timeouta, a kleknuti na loptu nešto je što pokazuje koliko momčad nije u stanju staviti sve upitnike na kocku i jednostavno dati sama sebi šansu za pobjedu.

Vjerovati sebi. Vjerovati svim akcijama koje su uvježbane i izdrilane do besvijesti da bi bile upotrijebljene u ključnim trenucima. Znati da vam utakmice i naslove nitko ne daje već ih sami uzimate ako ste u stanju izazvati sudbinu.

Takav mentalitet na terenu je Pederson „utočio“ u svoje igrače. Ne preko noći. Već svakom utakmicom i svakom riskantnom odlukom kojom je glavni strateg Eaglesa pokazivao da vjeruje u svoju momčad. I kad se obrazac ponavlja gradi se identitet i sumnje nestaju.

To ne znači da će rizici poput onog kojeg su na dugom četvrtom pokušaju za jedan uzeli Eaglesi uvijek donijeti plod. Ali znači nešto drugo. Znači da igrači neće imati kočnica i igrat će do kraja. Ako akcija uspije to neće biti slučajno, a ako ne uspije to neće biti zato jer su Eaglesi choakali.

Pokrivač s brojem 86

Kad već spominjemo ključne trenutke nemoguće je izostaviti čovjeka koji je u Super Bowlu LII uvijek bio u pravo vrijeme na pravom mjestu.

Gotovo u svakoj situaciji u kojoj je Eaglesima trebalo produljenje napada kako bi nastavili lomiti utakmicu Nick Foles je imao svoj „security blanket“. Zamislite dodavača momčadi iz grada bratske ljubavi kao Linusa iz stripa Peanuts Charlesa M. Schultza (koji je igrom slučaja iz Minnesote) kako vodi svoju momčad po terenu i kad god stvari dođu u pitanje samo prigrli svoju dekicu koja je uvijek uz njega.

Tako je Foles preksinoć pogađao Zacha Ertza. Kratki, dugi, treći ili četvrti pokušaji bilo je sasvim svejedno. Kad god bi trebalo zaštiti napredak momčadi prema naslovu veza brojeva 9 i 86 bila je gotovo telepatska.

 

Izgubljeni, ima nas još

Koliko god je ta navedena sigurnost bila jedna od osnova uspjeha napad Eaglesa krasi grupna priča o iskupljenju. O povratku izgubljenih ili otpisanih talenata. Krenite samo nabrajati imena igrača koje su druge momčadi otpustile ili nad čijim glavama su stajali veliki upitnici naći ćete se u poziciji o kojoj pjeva Let 3 u svom bezvremenskom hitu.

Blount, Ajay, Jeffery, Agholor i Smith mogu iz sveg glasa pjevati kako ih ima još dok im uzimaju mjere za šampionsko prstenje. Talenti ove grupe nikad nisu bili pod velikom sumnjom. Ali u posljednje vrijeme za neke od njih su momčadi procijenile da ne odgovaraju njihovim planovima ili su debelo prošli svoj zenit.

Patriotsi su se riješili Blounta, Dolphinsi dali Ajayja u bescjenje, Jeffery je nakon nereda u Bearsima često bio propitivan, Agholor nikad nije smatran adekvatnim rješenjem, a Smith je bio onaj koji je unatoč neospornoj kvaliteti bio tek sekundarna opcija, barem u glavama onih koji su ga vodili.

Skupina izgubljenih i otpadnika na „skilled“ pozicijama u napadu sažela je svoje frustracije i od njih napravila savršen omjer karaktera i moći koji je protutnjao kroz Minneapolis.

Samo jedan dobar razlog

Navedeni napad bio je na svom vrhuncu tijekom čitavog dvoboja. Svaki pojedinac doprinio je upravo tako i toliko koliko je trebalo da izgleda kako obrana branitelja naslova ne postoji.

Ali većinu utakmice se činilo da se defenzivna jedinica Eaglesa također nije pojavila na terenu. Jedanaestorica koja su samo dva tjedna ranije razorile sve nade Vikingsa u Super Bowl na domaćem terenu većinu nedjeljnog okršaja bila su daleko od prvog plana.

No-huddle napad Patriotsa napravio je upravo ono za što je bio dizajniran, onemogućio prilagodbe i odmor strašnoj obrani protivnika. Čitavih 57 minuta i 46 sekundi Tom Brady je prolazio kroz Eaglese kao Komandos  Arnolda Schwarzeneggera kroz negativce, ali ni to nije bilo dovoljno.

I sve bi stalo u stihove Lady Gage koji su se orili Houstonom prošle godine, a govore o milijun razloga da se odustane, a potreban je samo jedan pravi za uspjeh. I Brandon Graham ga je pronašao izbivši loptu iz ruku jednog GOAT-a

Ned'elja kad je otiš'o Nick

No, ništa od navedenog nije toliko veliko kao uskrsnuće Nicka Folesa. Čovjek koji je pod palicom Jeffa Fishera u St. Louisu ozbiljno razmišljao o mirovini vratio se preko Kansas Cityja u momčad koja ga je draftirala i zauzeo mjesto iza igrača druge godine koji je izgledao kao MVP.

Carson Wentz beskompromisno je secirao obrane protivnika te se nakon njegove ozljede Eaglesima prognozirao slobodan pad. Jer predani su u ruke „polovičnom rješenju“, „utješnoj nagradi“, „drvenoj medalji“ i „nedostojnoj zamjeni“.

Svi ovi epiteti još su jače došli do izražaja u posljednjim utakmicama regularne sezone u kojima je Foles izgledao upravo tako. Ni prva utakmica doigravanja protiv Falconsa nije davala navijačima previše nade u konačni trijumf. A onda je „St. Nick“ dva dana prije dolaska Vikingsa u Phillu navršio 29 godina i ponovno se rodio.

Budu li ga ikad pitali ono otrcano „Kako se osjećaš sad kad imaš toliko i toliko godina? Što je drugačije?“ Foles će uvijek moći reći da je s rođendanom na bar 2 tjedna postao elitni dodavač.

MVP 52. Super Bowla teško će ostati u redovima prvaka, to mjesto je odavno rezervirano za Wentza. Ali Eaglesima i čovjeku s brojem devet na leđima bilo je suđeno napraviti nešto veliko.

I o čemu god pjevala pjesma Zabranjenog pušenja o legendi FK Sarajeva u nju se vrlo lako može „uglaviti“ Nicka Folesa koji na lovorikama odlazi u zalazak sunca. Bar što se njegovih nastupa za Eaglese tiče.

Trijumf Eaglesa u pet crtica
Philadelphia je prije svega grad emocija. Metropola ekstremnih stanja duha koja variraju od nekontroliranog bijesa do melankolije i sjete koju je u stihove tako vjerno pretočio dečko iz New Jerseyja Bruce Springsteen pišući glazbu za film koja mu je donijela Oscara. Dok gledate zamišljeno lice Bossa koji šeta ulicama grada koji se do preksinoć borio s mnoštvom demona svoje sportske prošlosti gotovo sigurno ne možete ostati ravnodušni. Grad Rockyja, 76ersa Dr. J-a i Mosesa Malonea te Phanatica, jedne od najintenzivnijih maskota u američkim sportovima, dugo je istjerivao svoje footballske demone. I stigli su na sportski Olimp na leđima momčadi koja ...
Trijumf Eaglesa u pet crtica
Philadelphia je prije svega grad emocija. Metropola ekstremnih stanja duha ...
12/2017
Tko su pobjednici, tko luzeri u 2017-oj?

Bliži nam se nova kalendarska godina (ili završava tekuća, ovisno o tome kako gledate na te stvari) i lige Petice prošle su polovicu natjecanja. Pravi je trenutak da se napravi obračun onoga što se događalo na nogometnim terenima od Engleske do Italije i vidi koliko su se investicije klubova isplatile od lige do lige, ali i generalno.

Pošto ima mnogo toga za napisati svaka liga, a na kraju i platni razredi ukupno će dobiti svoju analizu.

Da bismo to mogli učiniti potrebni su nam neki osnovni podaci od kojih ćemo krenuti. Pa hajdemo.

Podaci koji će u ovoj analizi biti obrađeni i prikazani su slijedeći:

  1. Prosječne tjedne plaće svih klubova liga Petice (Global Sports Salaries)
  2. Broj tjedana od početka natjecanja u svim ligama Petice (kalendar)
  3. Broj igrača na rosteru prvih momčadi liga Petice (Transfermarkt)
  4. Prikupljeni bodovi svih momčadi liga Petice (službene tablice liga s 29.12.2017 12:00)
  5. Postignuti golovi svih momčadi liga Petice (službene tablice liga s 29.12.2017 12:00)

Načini prikaza podataka će biti kako slijedi:

  1. Svi podaci će biti prikazani u „scatter“ grafovima (koji uspoređuju dvije vrijednosti) s linearnim trend lineom
  2. Svi podaci će biti prikazani za svaku od liga i za platne razrede klubova odvojeno
  3. Platni razredi su podijeljeni u četiri kategorije po tjednim plaćama (Global Sports Salaries):
  • 1. platni razred – više od $80.000 prosječne tjedne plaće po igraču – PG1
  • 2. platni razred – od $40.000 do $79.999 prosječne tjedne plaće po igraču – PG2
  • 3. platni razred – od $20.000 do $39.999 prosječne tjedne plaće po igraču – PG3
  • 4. platni razred – manje od $20.000 prosječne tjedne plaće po igraču – PG4

Finalno za svaku od liga i platnih razreda bit će prikazana slijedeća tri grafa (da uštedimo na znakovima obratite pažnju na skraćenice):

  1. Odnos ostvarenih bodova i isplaćenih plaća - BvsP
  2. Odnos postignutih golova i isplaćenih plaća - GvsP
  3. Odnos postignutih golova i ostvarenih bodova - GvsB

I naravno P.S. (radi razjašnjenja metodologije) isplaćene plaće se računaju na idući način:

Prosječna tjedna plaća x Broj igrača na rosteru x Broj tjedana od početka natjecanja

Sasvim je jasno da se radi o formuli koja osim što je jednostavna može pokazati manja odstupanja od samih tjednih plaća, ali u isto vrijeme namjerno favorizira momčadi koje su ostvarile više bodova ili postigle više golova s „kraćom klupom“.

Napominjem kako će svaki graf ili seriju grafova popratiti kratki komentari i zaključci jer nas očekuje njih čak 27 pa skuhajte kavu i nahranite djecu i/ili kućne ljubimce prije pregleda svega što nas čeka.

Pa počnimo s ligama, a kasnije (drugi dio i zaključak) ćemo na platne razrede (lige su odabrane sasvim random redoslijedom).

English Premier League

BvsP (bodovi i plaće)

 

Prvi nam je graf pa nismo navikli na trendove koji se ponavljaju ili koji su fascinantni, ali obratite pažnju na poziciju Manchester Cityja za ovaj i buduće grafove jer ona ukazuje na relativno visoku potrošnu, ali veliku iskoristivost tog novca (za razliku od svojih gradskih rivala).

Ulaganja su velika i u slučaju ostalih elitnih klubova, a kao anomalije na grafu se nalaze Tottenham i Burnley koji su ostvarili nešto više bodova nego što to njihova ekonomska bilanca pretpostavlja.

Dno je rezervirano za Swansea koji je igrače plaćao više od pet drugih klubova, ali je i dalje na dnu ljestvice. Osim njih tu je očekivano Everton, ali West Ham koji se malo isprsio, ali nije dobio previše od toga.

GvsP (golovi i plaće)

Opet taj City. Od ostalih velikana ističe se Liverpool sa svojim napadačkim učinkom, a dosta su zabijali Watford i Leicester. Na dnu tavori ponovno Swansea dok je zanimljivo koliko Burnley s tako puno bodova zapravo malo zabija, ali o tome u zadnjem grafu ove lige.

GvsB (golovi i bodovi)

Kako bi imali kontrolni mehanizam za gore navedene golove imamo bodove ostvarene tim golovima. Iako je City ovdje ispod trendlinea to je samo zato jer je postigao „previše“ golova osvajajući čak 58 bodova.

Golovi jako mnogo znače Chelseaju, Manchester Unitedu i Burnelyju, a ostali su oko 1 na 1 odnosa i ne ističu se posebno. Jedino je Swansea opet na dnu kao i na samoj ljestvici.

Bundesliga

BvsP (bodovi i plaće)

Sjećate li se pozicije Cityja iz EPL grafa za ovu kategoriju. Scrolajte, pričekat će tekst. Sad kad ste se vratili pogledajte koliko novca u kontekstu Bundeslige ulaže Bayern da bi došao tamo gdje je. Nije ni Borussia u nekoj sreći, a Koln je uložio nešto i dobio ništa.

Ovdje najbolji omjer drži Schalke.

GvsP (golovi i plaće)

Kad su golovi u pitanju opet je Bayern gdje je bio na prošlom grafu. Borussia se digla iznad crte, a u zelenom se Schalkeu pridružio i Leverkusen. Ne treba zanemariti ni klaster s Red Bullom, Hoffenheimom i Borussijom M.

GvsB (golovi i bodovi)

Kako bi se uvelo malo reda sad vidimo koliko golovi Bavarcima znače, a koliko Dortumundu ništa ne znače. Tu je i Leverkusen u kategoriji osvajanja malo bodova u odnosu na golove. Schalke i Red Bull s druge strane i ovdje kotiraju visoko.

Za Koln samo (dis)honorable mention.

La Liga

BvsP (bodovi i plaće)

Evo nas u carstvu hladovine (nema krave koja čita novine, ali imamo evidentnu situaciju). Real i Barcelona plaćaju jako mnogo, ali Barca barem osvaja bodove za uloženi novac.

Atletico predvodi ostatak lige u obje kategorije, a visoko su Valencia i Sevilla s obzirom na uloženo.

Ostatak lige sabio se poprilično usko.

GvsP (golovi i plaće)

Slično je stanje na vrhu potrošnje kad su i golovi u pitanju (mizerija Reala je očita), ali možemo vidjeti pad i Seville i Atletica. Valencia ovdje igra na najbolji omjer i to daleko gledaju li se obje statistike.

GvsB (golovi i bodovi)

Naš kontrolni mehanizam podiže Barcelonu prema gore, gura Real prema sredini, ali najzornije prikazuje kako loše obrane klize ispod linije. A dobre poput Atleticove skaču strelovito prema gore.

Ligue 1

BvsP (bodovi i plaće)

I evo nas u najvećem nesrazmjeru od naših grafova. PSG je uložio torbe novca i prvi je, ali omjer je zapanjujuć. Najveći dobitnik je Lyon, a Monaco ga prati u stopu zbog većih ulaganja. Marseille ima dobru poziciju, a najugodnije iznenađuje Nantes.

GvsP (golovi i plaće)

PSG se nije pomakao od svoje sfere, Lyon i Monaco vode mrtvu trku što se golova tiče, a pogledate li dolje lijevo vidjet ćete koliko mnogo za malo novca zapravo zabija Dijon.

GvsB (golovi i bodovi)

PSG je malo bliže liniji kad se isključi novac, a Lyon i Monaco su zabili jednak broj golova i osvojili jednak broj bodova (Monaco je primio jedan gol manje). Marseille ih prati, a opet iznenađuje Nantes koji je s 18 golova ostvario 33 boda. Tu je i Caen s nestvarnim omjerom od 12 golova i 24 osvojena boda.

Serie A

BvsP (bodovi i plaće)

Napokon smo na Apeninima. Tamo Juventus plaća najviše, a Milan najgore. Napoli to radi najbolje (kad su bodovi u pitanju – Šampanjski nogomet FTW). Lijep klaster čine Inter, Roma i malo dalje Lazio. I da, siroti Benevento.

GvsP (golovi i plaće)

Na zapadu ništa nova. Bar što se Juventusa i Milana tiče. Lazio zabija kao na traci, a blizu su Inter i Napoli. Roma je pala ispod linije, ali ne bojte se imamo i treći graf. Ovdje pak pozitivno iskače i Sampdoria.

GvsB (golovi i bodovi)

Napoli, Inter i Roma zapravo vladaju ovim grafom iako i Juventus pokazuje tko je i što je.  Lazio je pao, a lijepo je vidjeti da je Sassuolo sedmi od dna iako je postigao „bijednih“ 12 golova.

Sad kad smo „proroštali lige“ krenimo s „jednakima“ po platnim razredima. Radi uzbuđenja (ako ste preživjeli do sad) ići ćemo od nižih do viših.

PG4 ($0 do $19.999 tjedno)

BvsP (bodovi i plaće)

Najniži platni razred ima svog šampiona po bodovima, a to je Nantes. Općenito, Francuzi na ovom grafu kotiraju dosta visoko. I uopće nema Engleza. Ali njih je pojela inflacija pa su se u platnom razredu popeli gore iako to ne znači mnogo za rezultate što ćemo vidjeti kasnije.

GvsP (golovi i plaće)

Kad su golovi u pitanju primjećujemo da Eintracht jako puno plaća, ali ne postiže najviše (slično je i s bodovima ranije), a da nema Beneventa Sassuolo bi držao dno.

Udinese, Augsburg i pogotovo Dijon su kraljevi ovog pregleda.

GvsB (golovi i bodovi)

Ponovno taj Nantes.  Što se ostatka tiče Francuzi (većina) su debelo iznad linije uz pokojeg Nijemca i Španjolca.

PG3 (od $20.000 do $39.999)

BvsP (bodovi i plaće)

Pitate za bodove u PG3? Lyon, Lyon i Lyon! (da oni su u PG3). Lazio i Burnley su iznad linije, a Koln je bacio novac u bunar.

GvsP (golovi i plaće)

Kad su golovi u pitanju imamo Lazio, Leverkusen, Sampdoriu i Celtu na lijepim pozicijama. Ali tko je kralj moneyballa? Lavovi naravno.

O gle, na dnu opet Koln.

GvsB (golovi i bodovi)

I za kraj naš kontrolni mehanizam. Puno toga oko trendlinea, Burnley kao kralj tog omjera i ponovno Lyon i Lazio gore desno. Dno možete pogoditi bez gledanja u graf (ili grah ako vam se gata).

PG2 (od $40.000 do $79.999)

BvsP (bodovi i plaće)

Blizu smo vrha planine od novca, ali još nismo tamo. Drugi razred po novcu i bodovima predvode Napoli, Monaco, Inter, Roma i Tottenham.

Marseille, Valencia i pogotovo Schalke lijepo kotiraju.

Pogledajte samo koliko je u svoju apokalipsu uložio Swansea (je da je inflacija, ali ipak).

GvsP (golovi i plaće)

Kad su golovi u pitanju Monaco preskače Napoli, a Borussija se priključuje Tottenhamu. Milan je grozan kao i u prošlom grafu.

I opet taj Schalke.

GvsB (golovi i bodovi)

Kontrola uvodi red i Napoli pije šampanjac na vrhu. Ovdje treba istaknuti i Inter i Romu, neuspjeh Borussije i dolazak Valencije u neku pozitivnu regiju.

PG1 (od $80.000 nadalje)

BvsP (bodovi i plaće)

Lijepo je vidjeti Atletico u društvu velikih s pristojnim učinkom. Zanimljivo primijetiti koliko novca drobe United, Bayern, Barcelona i PSG. Gnjusno (zavisi koga pitate naravno) vidjeti kako Real podbacuje.

Ali Manchester City! Da nemamo još dva grafa ugasio bi Internet.

GvsP (golovi i plaće)

Drugi graf, stanje na vrhu isto. City šamara ostale mega-bogataše. Liverpool i Juventus uz PSG nešto bolje gaze, a Real i dalje gnoji na dnu. Sva sreća da je Atletico obrambeni gigant.

GvsB (golovi i bodovi)

I za kraj posljednji čavao u lijes ikakve konkurentnosti. City Premier ligom dominira i više nego PSG Ligue 1. To ostavlja bez riječi.

Barcelona lijepo gazi prema naslovu.

A Real?  Dosta o njima.

Zaključak

Podataka je toliko da dosta toga možete sami (svaki dodatak je dobrodošao), a pošto je znakova već daleko previše ukratko:

Sve lige osim Serie A su odlučene, a za neke je borba za LP (Francuska) također gotova.

Neke Oskare po ovome (iako nije na toj temi) svi lako možemo dodijeliti sami.

Uloži da se množi - koliko i kako se plaća u ligama Petice
Bliži nam se nova kalendarska godina (ili završava tekuća, ovisno o tome kako gledate na te stvari) i lige Petice prošle su polovicu natjecanja. Pravi je trenutak da se napravi obračun onoga što se događalo na nogometnim terenima od Engleske do Italije i vidi koliko su se investicije klubova isplatile od lige do lige, ali i generalno. Pošto ima mnogo toga za napisati svaka liga, a na kraju i platni razredi ukupno će dobiti svoju analizu. Da bismo to mogli učiniti potrebni su nam neki osnovni podaci od kojih ćemo krenuti. Pa hajdemo. Podaci koji će u ovoj analizi biti ...
Uloži da se množi - koliko i kako se plaća u ligama Petice
Bliži nam se nova kalendarska godina (ili završava tekuća, ovisno ...
Ovo je super hrpa podataka, može se dosta toga analizirati. - Sherpa, 29.12.17. 19:16, 0 0 0
Koliko god to bilo nejasno ljudima koji govore romantično govore o vremenima kad nije bilo toliko novca u nogometu i koji pljuju po modernom, biznisu orijentiranom nogometu, više novca u nogometu uistinu znači i bolji nogomet. Odlični grafovi! - Slavkob, 29.12.17. 20:56, 0 0 0
Zaista impresivni podaci,pohvale za uloženi trud. - Dado_M, 2.1.18. 1:17, 0 0 0
12/2017
Tribina hipoteza

Već godinama najpopularniji narativ nogometnih romantika je upropaštavanje današnje igre novcem koji ne samo da dolazi iz sumnjivih izvora već je lociran u „centrima moći“ poput Manchester Cityja i PSG-a. U momčadima koje tradicionalno nisu velesile europskog nogometa već su se ulijevanjem kapitala polako počele pretvarati u elitu i predvodnike novih trendova kako uspješnosti tako i koncepata igre koje im omogućuje gotovo neograničen budžet.

To se poglavito odnosi na City. Mnogo je virtualne tinte potrošeno na opise načina na koje je Guardiola uz potporu svog stručnog stožera i neiscrpnih džepova vlasnika svijetloplavih iz Manchestera stvorio giganta koji uvjerljivo kroči prema gaženju svih postojećih rekorda kako Premier lige tako i Lige prvaka.

Ovaj tekst čiji je naslov inspiriran srcedrapateljnom modernom sevdalinkom Jadranke Stojaković nije jedan od njih. Jer ponavljati iste stvari niti je uzbudljivo niti vodi do novih zaključaka.

Osnovna misao teksta može se sublimirati u popularni citat iz Dickensove „Priče o dva grada“: „It was the best of times, it was the worst of times“. I naravno primjenjiva je na mnoge druge sportove. Jer nostalgijom za prošlim vremenima kao da gubimo nešto od onoga fenomenalnog što nam se događa pred nosom. Primjerice, fokusiranjem na sve ono što je iritantno u medijskom nastupu („not 3, not 4, …) i „Decisionu“ LeBrona Jamesa gubimo jako puno od onoga čega ćemo se prisjetiti tek u nekoj idućoj iteraciji nostalgije. Zaboravili smo se fokusirati na veličinu koja nam se događa pred očima za koju imamo nevjerojatnu sreću da je uopće možemo doživjeti jer smo se eto čistom genetskom srećom rodili u pravo vrijeme.

I još samo par priča prije nego prijeđem na poantu. Prije desetak godina našao sam se u razgovoru sa sredovječnim Englezom na nekoj poslovnoj večeri. I pošto nama tako daleko od fokusa od standardnih britanskih tema ima malo toga što nas s ljudima s Otoka može spojiti nakon dvije do tri rečenice došli smo do: „Which team is your football team?“ – ili nešto u tom kontekstu. Čovjeku iz Birminghama je najdraža ekipa bila tada drugoligaš Birmingham. Ali to nije zanimljivi dio njegova odgovora, već ovo: „I can bear any team winning except Manchester United.“ Na pitanje: „And why is that?“ eto odgovora: „They're so artificial, not a proper football team.“. Poanta? Fergusonov mitski United u očima njegove generacije romantika koji su (pretpostavljam!) pravi nogomet vidjeli u makljažama ranih devedesetih izmakla je veličina koja mnogima od nas danas izmiče kad gledamo njihove gradske rivale. Svemir se (općenito, a i onaj sportski), čini se, uistinu vrti u krug i ponavlja u krugu beskonačnih iteracija.

Podsjeća me to na priču koju mi je pokojni djed ponovio valjda 100 puta. Onu u kojoj Ico Hitrec zabija Ricardu Zamori na punoj (20.000 gledatelja) Krančevićevoj 1931. (prva noćna utakmica u Zagrebu), a slavni vratar mu čestita stiskom ruke. Djedu je sav nogomet koji je napustio to „viteštvo“ izgubio smisao. I nije bilo važno što su radili „Mali Zeleni“ ili oni koji su došli nakon njega. To nije bio pravi nogomet. Koliko izgubljenih godina i veličine u tih skoro 90 godina.

I eto, nakon (pre)dugog uvoda dolazimo do poante i osnovne teze (više pitanja) samog teksta: „Koliko bi bolji/lošiji, dosadniji/uzbudljivi, inovativniji/standardniji bio nogomet u Premier ligi da samo gumicom izbrišemo današnji Manchester City?“

Metodologija je kako slijedi:

  1. Uklanjanje Manchester Cityja s tablice Premier lige (sve njihove bodove, golove),
  2. Prilagođavanje gol-razlike i bodova svim preostalim ekipama (preostalih 19),
  3. Usporedba osnovnih statistika tako dobivene lige s onom trenutnom,
    • Ova usporedba će biti proširena razlikama iz točke 3 s razlikama koje bi nastale kad bi se top ekipa uklonila iz top 5 najboljih ulazaka u sezonu (od sezone 92/93.) uz pravilo (jedan najbolji ulazak sezonu po ekipi).

Zvuči poprilično rudimentarno (a rečenice su možda komplicirane), ali kad vidimo koje ekipe i kako se pojavljuju mislim da će uzorak biti jasan. Pa nam se na kraju možda prikaže zaključak koliko je opasno dobiti ono što želimo u kontekstu super-izlizane poslovice: „Pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti“.

Liga bez vodećeg

Krenimo od povijesti pa ćemo aplicirati našu metodologiju na nju. Naime, kako bi odabrali sezone koje možemo uspoređivati s ovom moramo vidjeti koje ekipe osim ove su imale izvrsne ulaske u sezonu.

Kad se pogleda ova lista:

Vidi se da bi se referirali samo na City, 3 puta Chelsea i jednom Manchester United. Pošto tako nešto samo dodatno naglašava tko su dominantne sile u Premier ligi mislim da treba uvesti ograničenje najboljeg starta za jednu ekipu i onda uz City uzeti njih još 5.

Naravno, to će nas pogurati dublje u povijest (što je dobro) i malo razvodniti pojam dominacije (što možda nije idealno, ali prikazuje ulaganja u ekipe kroz povijest.

Dakle odabrani su:

Manchester City 17/18

Chelsea 05/06

Manchester United 06/07

Arsenal 07/08

Blackburn Rovers 94/95

Newcastle United 95/96

Na temelju podataka u prvih 20 kola sezone (ove sezone City ima 19 utakmica, ali uzimani su prosjeci pa nećemo jako plakati) usporedbe su vršene po:

  1. Postignuti golovi po utakmici (u ligi – sa i bez dominante ekipe)
  2. Postignuti golovi po utakmici (samo za prvog – sa i bez dominantne ekipe)
  3. Ostvareni bodovi po utakmici (samo za prvog – sa i bez dominante ekipe)
  4. Prosječna razlika u bodovima (sa i bez dominante ekipe)

Da sad ne bi ovdje tutnuo 12 tablica po 19 i 20 (u sezoni 94/95 21 i 22) ekipa pogledat ćemo sumarne grafove.

Prvo stupci usporedbe gdje se sezone sa i bez dominante ekipe vide jedna do druge:

Ono što prvo upada u oko su postignuti golovi Manchester Cityja po utakmici čak i više od osvojenih bodova. Efikasnost na djelu je neporeciva čak i u ovako rudimentarnoj statistici i iz aspekta promatrača nogometa koji sigurno želi gledati što više golova koji sami po sebi uključuju atraktivnost u nastupima.

Drugo su bodovi, ali fascinira koliko je dobra bila sezona 05/06 za Chelsea i kako su nakon nje uslijedile zapravo dvije jednako dobre ili dominante polu-sezone Manchester Uniteda i Arsenala. Naravno, City i Chelsea se ističu, ali interesantan je niz od tri sezone započet Chelseaovim jačim ulaskom na scenu.

Čak i podatak o tome da je razlika u prosječnoj razlici u osvojenim bodovima bila podjednako velika kao ona ove sezone kad uključimo i isključimo prvog nakon 20 utakmica čini se da ova dominacija nije zagarantirana za slijedećih 10 sezona jer ulagat će i drugi.

Ono što je također vidljivo je da ekipe prosječno ne zabijaju značajno manje ako se uklone vodeće ekipe.

Svi ovi trendovi nešto su zornije vidljivi na dva grafa niže.

Dakle, idemo na linije sa dominatnim ekipama po navedenim brojevima:

I linije bez dominatnih ekipa:

Iz ovih (ponavljam) jednostavnih podataka vidljivo je (bar meni) kako pogotovo ova Cityjeva sezona donosi novi ciklus ulaganja i utrke za prvim mjestom u budućnosti, a s druge strane jedan novi trend nogometa u Engleskoj koji će od top ekipa zahtijevati da budu mnogo efikasnije.

Ono što treba promatrati u kontekstu rasta ili pada tih ekipa je definitvno kako na ovu rukavicu iz svijetloplavog dijela Manchestera misle odgovoriti ostali velikani u ligi i jesu li u stanju parirati inovacijama ili samo reakcijama. Jer, nisam siguran da je odgovor posjedanje na klupe tih klubova samo trenera koji reagiraju na protivničke inovacije.

Ostatku velikih klubova upravo će to biti potrebno i dogodi li se navedeno u bar maloj mjeri čeka nas renesansa premierligaškog nogometa, a ne njegova propast.

I možda neki romantici među nama budu pričali o nadolazećoj eri kao nečemu što bi nogomet zapravo trebao biti.

Barem onaj na terenu kad se inovatorima maknu barijere.

Što te nema - mali Premier League povijesni eksperiment
Već godinama najpopularniji narativ nogometnih romantika je upropaštavanje današnje igre novcem koji ne samo da dolazi iz sumnjivih izvora već je lociran u „centrima moći“ poput Manchester Cityja i PSG-a. U momčadima koje tradicionalno nisu velesile europskog nogometa već su se ulijevanjem kapitala polako počele pretvarati u elitu i predvodnike novih trendova kako uspješnosti tako i koncepata igre koje im omogućuje gotovo neograničen budžet. To se poglavito odnosi na City. Mnogo je virtualne tinte potrošeno na opise načina na koje je Guardiola uz potporu svog stručnog stožera i neiscrpnih džepova vlasnika svijetloplavih iz Manchestera stvorio giganta koji uvjerljivo kroči prema ...
Što te nema - mali Premier League povijesni eksperiment
Već godinama najpopularniji narativ nogometnih romantika je upropaštavanje današnje igre ...
12/2017
Je li Kovačić čovjek koji može naslijediti Coutinha?

Iako je riječ samo o glasinama koje se možda i ne ostvare zamjena Couthina Kovačićem svakako može biti zanimljiv temelj za analizu.

Naime, Kova već godinama hoda između velikih nadanja i još većih klubova, ali dalje ne zauzima značajnu ulogu na rosteru bilo Reala ili Intera prije toga.

Kako bi ustanovili ima li osnove u nadanju da će Kovačić jednog dana zaigrati na nivou na kojem mu je karijera bila prognozirana usporedba s Couthinom je dovoljno dobar alat.

Metodologija (hvala Joe još jednom) kojom smo se poslužili je iduća:

  • Izrada četiri radar grafa za oba igrača kako bi ustanovili postoje li značajna preklapanja koja mogu dati za pravo svima onima koji se nadaju da Kovačić dovoljno brzo napreduje
  • Prva dva radar grafa su usporedba sezona 15/16 i 16/17 za ova dva igrača samih sa sobom na njihovim prirodnim pozicijama (Kovačić CM i Coutinho AM)
  • Druga dva grafa su zbroj nastupa jednog i drugog u domaćim i europskim natjecanjima za obje sezone kroz filter skillova za jednu i drugu poziciju
  • Važno je napomenuti da se sve statistike prikazane računaju na 90 minuta kako bi se što je više moguće izjednačio utjecaj jednog i drugog (nešto poput 36 minute statistika za NBA igrače)

1. CM graf (15/16 vs 16/17) – Kovačić

 

Pregledom ovog grafa moguće je zamijetiti nekoliko stvari:

  • Pozicijska (ne)stabilnost i odgovornost – Rast u broju driblinga, uspješnih tackleova te pad ključnih dodavanja i točnosti dodavanja svakako je uzrokovan traženjem pozicije Kovačića unutar same momčadi koja je dalje od gola te Mateo zbog toga mora tražiti prostor kroz dribling i dodavanja su mu manje precizna jer je prisiljen tražiti rješenja iz težih pozicija, ujedno zamjetan je i rast u dugim loptama upravo iz razloga jer je postavljen dublje. Dodatno, rast u odgovornosti je zamjetan samo jer znamo da je igra više ležala na njegovim plećima zbog dubokih rotacija u utakmicama sa slabijim protivnicima.
  • To nas dovodi do slijedeće točke, a to je da je Kovačić svojim razvojem definitivno postao više vezni igrač nego „polušpica“ na koju je ranije guran te da ima više ovlasti vući loptu. Osim toga na ovoj AM poziciji Real već ima etabliranih rješenja (tj. imao je čak i na klupi) – Isco, Asensio – tako da nije bilo previše izbora nego gurati ga dublje u veznu liniju ako su mu se davale minute
  • Jedini zamjetan razlog za brigu je pad u ukupnom broju tackleova što može značiti da ili ne sudjeluje u prvoj liniji pritiska (što je okej) ili jednostavno pozicijski nije adekvatno postavljen da bi čitao igru (ili to ne može) u obrambenom bloku

2. AM graf (15/16 vs 16/17) – Couthino

 

Kao što možemo vidjeti po samom obliku grafa radi se o različitim skillovima (ne svima) koje promatramo kod AM igrača:

  • Evidentno je kako je Coutinho napredovao iz sezone u sezonu, dodavanja, driblinzi i konverzija su porasli dovoljno da većina grafa proguta onaj od sezone ranije,
  • Osim toga pad je primjetan jednom području više (stvorene prilike), a u druga dva manje (oduzete lopte i udarci) – objašnjenja se mogu pronaći u njegovoj bočnijoj poziciji iz koje jednostavno ne puca toliko i nije sudionik prve linije presinga (tj. nije benefaktor iste već samo oružje u njoj), stvaranje prilika je stoga palo, ali ključna dodavanja porasla
  • Sam graf dovoljno govori o tome zašto je Coutinho netko tko bi u Barceloninom sustavu dobro iskoristio prilike i bio igrač komplementaran s Dembeleom ako ovaj prizdravi

Hajdemo na usporedbe

3. CM graf (15/16 i 16/17) – Kovačić vs Coutinho

 

I evo nas u neobranom grožđu igrača na različitim pozicijama, a na istom grafu:

  • Bez puno muke je vidljivo da ovdje Kova dominira u veznjačkim odgovornostima, a u Coutinho u ezgekuciji
  • Anomalije koje valja navesti su Kovina visoka uspješnost u driblinzima i bolja preciznost Couthina u dugim loptama što može biti razlika u stilu igre njihovih ekipa, ali je bitno za uvidjeti

Ajmo na još nešto slično prije zaključka

4. AM graf (15/16 i 16/17) – Kovačić vs Coutinho

 

Još jedna plejada razlika koja dodatno naglašava različitost pozicija ova dva igrača:

  • U oči upada da Kovačić uopće ne puca po golu čemu je bar djelomično bio sklon u Interu kad je igrao bliže golu
  • Osim toga ponovno imamo driblinge koji značajno odskaču, ali i prednost (makar malu) u konverziji što može biti uzrokovano rjeđim izletima u finiš akcije

5. Zaključak

Koliko god se ovi podaci činili šturima, čini mi se kako se da zaključiti slijedeće:

  • Kovačićeve mogućnosti smjene (nazovimo je tako) Couthina ovise o tome kako bi ga Klopp koristio (u odnosu na Couthina), a ovako na prvu najbolje bi bilo
    • Više sudjelovanja u presingu
    • Sloboda u baratanju loptom / driblingom na istom nivou
    • Mogućnost kretanja prema sredini

Iz grafova se da izvući još podataka, ali htio sam ostati na onome najosnovnijem jer bilo kakve mega-projekcije nisu zahvalne zbog evidentne razlike u pozicijama ova dva igrača (i visini – 6 cm u korist Kovačića nije baš tako malo).

I dalje mislim da Kova po talentu (a i dvije godine je mlađi) ima ono što treba, ali ga se sigurno ne može koristiti na isti način i očekivati od njega identične stvari.

Kovačić može, ali na svoj način
Iako je riječ samo o glasinama koje se možda i ne ostvare zamjena Couthina Kovačićem svakako može biti zanimljiv temelj za analizu. Naime, Kova već godinama hoda između velikih nadanja i još većih klubova, ali dalje ne zauzima značajnu ulogu na rosteru bilo Reala ili Intera prije toga. Kako bi ustanovili ima li osnove u nadanju da će Kovačić jednog dana zaigrati na nivou na kojem mu je karijera bila prognozirana usporedba s Couthinom je dovoljno dobar alat. Metodologija (hvala Joe još jednom) kojom smo se poslužili je iduća: Izrada četiri radar grafa za oba igrača kako bi ustanovili postoje ...
Kovačić može, ali na svoj način
Iako je riječ samo o glasinama koje se možda i ...
Couthino je prošle sezone zabio 13 u ligi, Kovačić u ligama u svim sezonama isto toliko. Nema šanse da će preuzeti njegovu ulogu, premda to ne znači da ga se ne bi moglo uklopiti na drugačiji način. - Sherpa, 22.12.17. 19:38, 0 0 0
12/2017
Surfin USA; Paul efekt u Houstonu...

Svako istraživanje treba imati svoju nadogradnju na bazu. Pa tako i ono koje imalo za cilj secirati prvu sezonu Lonza Balla.

Naime, dok sam filtrirao podatke i slagao grafove za najstarijeg brata Balla nešto mi je upalo u oko, a to nešto je Chris Paul.

Ili točnije njegova rookie sezona.

Pošto po zadanim kriterijima Paul ne ulazi u jednadžbu usporedbe s Ballom i pošto mu je početak karijere fascinantan odlučio sam kopati dublje na temelju proširenja do sada skupljenih podataka.

I evo analize karijere Chrisa Paula.

Metodologija (slično kao kod Balla) je iduća:

  1. Pregled igre kroz odnos prosjeka asistencija na 100 posjeda i prosjeka izgubljenih lopti na istom broju posjeda
  2. Obrana kroz odnos obrambenih skokova i ukradenih lopti na 100 posjeda
  3. Šut kroz odnos True shooting postotka i broja poena po 100 posjeda
  4. Ukupna učinkovitost kroz odnos PER-a i WS-a

Međutim, ovdje će biti prikazani grafovi za Paula i još 12 odabranih PG koji su draftani od 1994. do 2017.

Ovo je lista:

Paul, Kidd, Nash, Iverson, Rose, Lillard, Irving, Wall, Rondo, Parker, Billups, Westbrook i Curry

Bit će prikazano ukupno 8 grafova, 4 za rookie godinu i 4 za prosjek karijere uz kratku analizu svakog.

Pa počnimo, slikice nas čekaju.

Pregled - rookie

Opet smo na ovom specifičnom grafu. Malo sam izokrenuo osi radi bolje vidljivosti, ali sve se svodi na slijedeće: Igrači s boljim statistikama teže gore lijevo (što više assista i što manje turnovera).

Paul je ovdje bio vladar kategorije kao rookie. Jedino Rose i Parker su gubili otprilike jednako malo lopti kao on, a Kidd i Wall dijelili sumjerljivo asistencija. Ali nijedan igrač nije radio i jedno i drugo toliko dobro.

Interesantno je vidjeti igrače na drugom kraju spektra koji su igrali izolacijsku košarku poput Iversona, Westbrooka i Irvinga.

Curry i Billups relativno malo gube lopte, ali također nisu bili zaduženi za organizaciju kao novaci.

Sredinu čine Lillard, Nash i Rondo s tim da Nash ipak ima nešto više brojke u obje kategorije.

Pogledajmo kako to izgleda u karijeri.

Pregled – karijera

Što reći, koju posluku porati? CP3 je opet izdvojen u svojoj kategoriji. Jedini koji je kroz karijeru gubio manje lopti je Billups, ali baš nitko nije jednako zastupljen u obje statistike.

Rondo i Nash su skočili u visoke brojeve asistencija, a Kidd je po tom pitanju malo pao, ali je značajno limitirao izgubljene lopte. Wall je gdje je i bio.

U sredini imamo sistemske scorere i Tonyja Parkera koji je uvijek bio više sistemski igrač nego bilo što drugo.

Russell Westbrook je kategorija sam za sebe, high risk / high reward igrač u ovoj kategoriji.

Obrana – rookie

Svi su se ovdje okupili oko trendlinea, s Paulom i Rondom na vrhu. Iverson i Billups odstupaju u donjem dijelu spektra, a interesantno je vidjeti kako Wall i Curry zapravo stoje dobro.

Hajdemo odmah dalje.

Obrana – karijera

Bez potrebe za opravdanjem ikoga ovo je više presjek stila igre nego tko je dobar ili nije.

Paul je i dalje visoko po obje statistike koje pratimo, ali skokovi su pali. Gotovo sigurno zato što je dobar dio karijere igrao s dva visoka i skočna igrača pod košem i jer je igrao dalje od koša što je rezultiralo manjim brojem skokova, ali s najviše krađa od sviju ponuđenih.

Kidd i Westbrook s druge strane dominiraju ovom kategorijom i opet je Wall dosta visoko. Obrambena etika Iversona ovdje dolazi do izražaja, a interesantan je i Lillard sa jako brzim rukama.

Šut – rookie

Ovdje imamo dosta gusto grupiranje, a Paul je i dalje daleko iznad prosjeka. Odstupanje Irvinga i Iversona prekrasno opisuje njihovu igru i ekipe u kojima su igrali.

Očekivano su Rondo, Kidd i Nash dosta nisko, a među njima je i Parker.

Wall i Rose su u grupi s Westbrookom kao prve scorerske opcije svojih momčadi već od prvog dana.

Šut – karijera

Evo napokon nešto za Stepha. Njegov razvoj je vidljiv i golim okom i tu on poprilično odstupa.

Iverson, Westbrook, Lillard i Rose se profiliraju kao prvi scoreri svoje ekipe, a Wall je blizu, međutim tu imamo i Beal efekt. Kyrie je malo pao, a kako i ne bi kad je trebalo dijeliti napadačke opcije s Jamesom kroz karijeru.

Samo dno je rezervirano za Kidda i posebno Ronda.

Advanced – rookie

Evo inspiracije za ovaj tekst. Chris Paul kao Rookie je svemir za sebe, ali lijepo se vidi što je scorerski stil donio Iversonu i Irvingu i kako gusto su grupirani ostali.

Advanced – karijera

Velik input statistika je učinio svoje i ovaj graf je nešto malo drugačiji, međutim, CP3 je i dalje dominantan. Ovaj prikaz više od bilo kojeg drugog govori koliko je Paul u stanju unaprijediti ekipe u kojima igra. To graniči s krajnjom nevjericom.

S druge strane ova „najslabija“ grupa dolje imao nekoliko iznenađujućih imena dok gore lijevo lijepo vidimo koliko su Kidd i Nash donosili svojim ekipama zajedno s Parkerom, a tu je i najugodnije iznenađenje za mene Billups.

Zaključak

Pošto slike govore dovoljno, ukratko bih rekao da Paulu nema ravnog PG-a u zadnjih 25 godina. U rijetkim kategorijama nije dominantan, ali svugdje konkurira za vrh. Takva raznolikost je nešto predivno za vidjeti na papiru.

Mene malo razočarava, ali nimalo ne iznenađuje (po stilu) Iverson, ali eto tako stoje brojke.

Bonus runda – utjecaj na Houston ove sezone

Uzorak igre Paula u Houstonu ove je sezone dosta malen. Rocketsi su odigrali 26 utakmica, 14 bez Paula i 12 s njim. Osnovne brojke su ovdje u usporedbi s prošlom sezonom:

Pošto je za dovođenje Paula roster malo isprebacivan vidi se kako su manje efikasni kad on ne igra. Ono što na prvi pogled pada u oko je koliko manje prekršaja rade s njim na parketu i koliko variraju brojke skokova što meni govori da su prisiljeni igrati s višim postavama kad ga nema na terenu.

S tim dok Paul igra skaču krađe, asistencije i broj postignutih poena (za skoro 10!), ali fascinantno koliko je bolji šut za tricu (6,5%!) što samo po sebi govori koliko raznolikiji mogu biti i koliko su šutevi kvalitetniji.

Ono što mi se samo po sebi nameće je da će Hardenu biti značajno lakše igrati i da neće biti prisiljen na hero ball svaki put kad primi loptu.

Mogu li zaprijetiti Warriorsima? Teško, ali bar sad tako nešto iz SF-a ulazi u svijet mogućeg. A ako iduće sezone stvarno dovedu Jamesa, zapad bi mogao gorjeti u playoffu koji je od nas udaljen "pišljivih" 18 mjeseci.

"Point God" is in the house
Svako istraživanje treba imati svoju nadogradnju na bazu. Pa tako i ono koje imalo za cilj secirati prvu sezonu Lonza Balla. Naime, dok sam filtrirao podatke i slagao grafove za najstarijeg brata Balla nešto mi je upalo u oko, a to nešto je Chris Paul. Ili točnije njegova rookie sezona. Pošto po zadanim kriterijima Paul ne ulazi u jednadžbu usporedbe s Ballom i pošto mu je početak karijere fascinantan odlučio sam kopati dublje na temelju proširenja do sada skupljenih podataka. I evo analize karijere Chrisa Paula. Metodologija (slično kao kod Balla) je iduća: Pregled igre kroz odnos prosjeka asistencija na ...
"Point God" is in the house
Svako istraživanje treba imati svoju nadogradnju na bazu. Pa tako ...
slobodna bacanja.Najbolji primjer je 97.u finalu s Jordanom. Znaci ako Hall of fameri uzimaju uspjesnost kao glavni kriterij izmedju sebe vi bi brojkama lika koji nije igra konferencijsko finale gurnuli u kategoriju najboljeg playa zadnjih 25 god? - Lwave, 19.12.17. 21:55, 0 0 0
Naravno da brojke mogu svašta kazat ali po tvojoj analizi ispada je da Paul samo lik koji: 1.Nije imao sreće sa matchupom(ispali medu ostalim od Houstona nakon 3-1 vodstva) 2.Nije imao dovoljno dobre suigrače(Griffin, Jordan, Peđa,Tyson Chandler, - Lwave, 19.12.17. 22:09, 0 0 0
West, Ariza, Paul Pierce,Reddick, Crawford.. 3.Jednostavno nije imao sreće? Jer eto najbolji play u zadnjih 25 godina bi imao barem nekakav achievement mjerljiv nečim više vrijednim od grafike tribine hr. koja ga je proglasila najboljim LOL. - Lwave, 19.12.17. 22:14, 0 1 0
Oprosti, ali sve ovo što pišeš nisu nikakvi argumenti. Jer iza sebe nemaju nikakvu metodu. Ili je ja ne vidim. Osim toga neke statistike nisu ispravne. A ova rasprava je što se mene tiče gotova jer je dno dna spomenut achievement "tribina.hr" kao - ilmambanegro, 20.12.17. 8:26, 0 0 0
neki punchline. To nije ozbiljna rasprava pa mislim da bi bilo najbolje da odemo u agree to disagree smjeru i zaključimo sve. - ilmambanegro, 20.12.17. 8:27, 0 0 0
12/2017
Surfin USA; Paul efekt u Houstonu...

LA Lakersi, franšiza iz koje sipi glamur i koja je s pokojnim doktorom Bussom stvorila pojam showtime od zadnjeg ugovora Kobea Bryanta tavorila na dnu lige ima novu nadu u svojim redovima.

Kao što svi znaju (i vrpaci u ruci i golubi na grani) to je Lonzo Ball. Nakon neuspjelog projekta D'Angela Russella kao novog lica franšize pod sada već bivšom upravom Magic i njegova ekipa odlučili su svog PG-a tradeati u Netse i produljiti rebuilding na još koju sezonu kako bi dobili arhitekta (na terenu) nove dinastije Lakersa.

LaVarra preskačem u širokom luku.

Što trebaju Lakersi?

Kao što sam već naveo Lakersi su najevidentniji sinonim Hollywooda na sportskoj sceni „Grada Anđela“. Mnogobrojni naslovi i sve gungula koja ih desetljećima okružuju uvijek su bile upogonjene super starovima. Lakersi nisu Lakersi ako im glavni igrač/i nisu veći od života.

U tom kontekstu već slijedeće ljeto ova ekipa planira dovođenje velikog FA koji će ekipu prevaliti preko grbe na koju se trenutno penje. Ali osim toga Lakersi se pokušavaju graditi kroz draft na poziciji koja je najvažniji element moderne košarke, onoj razigravača.

I tu u priču ulazi čovjek koji je tema mog današnjeg teksta. Znam da je nezahvalno analizirati rookieja koji svoju stabilnost tek gradi, ali da bi LA popunio tako važno mjesto na rosteru važno je vidjeti može li i kako ako može Lonzo biti jedan od motora buduće ekipe koja cilja na naslove.

Samo kratka napomena: I dalje mislim da unatoč svom silnom trudu njegova oca Lonzo nije igračka zvijezda koja je rasturila ligu svojim dolaskom. O potencijalu nešto niže.

Naoružan poviješću

Metodoligija je iduća (hvala Joe na stvarno velikoj pomoći u filtriranju prikupljenih podataka):

  1. Promotriti statistike rookie PG-a i pronaći one slične Ballu
  2. Analizirati statistike tih sličnih PG-a u rookie godini i vidjeti kako su ostvarivali napredak u kasnijim sezonama karijere
  3. Pošto se zbog više faktora Lonzo uspoređuje s Jasonom Kiddom kao nulta točka povijesti uzet je draft (1994.) na kojem je on odabran kao 2. pick Dallas Mavericksa
  4. Od te točke u povijesti prikupljene su statistike za sve bar polu-relevantne rookie razigravače (total, prosjek po 100 posjeda i advanced statistike)
  5. Dobivena lista ima 87 razigravača od 1994 do danas
  6. Kako bi se stvorila sličnost odabrani su ovi faktori:
    • Omjer pobjeda i poraza njegove momčadi od 30 do 40,24 posto
    • Prosječno odigranih 25 ili više minuta po utakmici
    • Prosjek assista +/- 2,5 na 100 posjeda od Balla (10,1) u ovom trenutku

Time smo dobili listu od 16 igrača. Nisu uzeti skokovi (jer koliko god skočnost bila talent visina je nešto čime Lonzo raspolaže za razliku od ostalih pa ću je navesti u analizi) i šut jer mislim da se razvoj kasnije može uspoređivati upravo na tom polju pa elminirati po njemu u ovoj fazi (kasnije ćete vidjeti) ne bi bilo previše mudro.

Krenimo s usporedbom njihovih rookie sezona kroz nekoliko faktora koji su gore navedeni:

  1. Pregled igre kroz odnos prosjeka asistencija na 100 posjeda i prosjeka izgubljenih lopti na istom broju posjeda
  2. Obrana kroz odnos obrambenih skokova i ukradenih lopti na 100 posjeda
  3. Šut kroz odnos True shooting postotka i broja poena po 100 posjeda
  4. Ukupna učinkovitost kroz odnos PER-a i WS-a

Pregled igre

Pošto se radi o dvije statistike koje su jedna „protiv druge“ specifično samo za ovaj graf za igrača je bolje da je što više desno i što niže u odnosu na crvenu liniju.

Gledajući samu listu označenih ljudi evidentno je kako je Ball zapravo dosta iznad prosjeka jer skuplja preko 10 (10,1) asistencija i gubi tek nešto ispod 4 (3,7) lopti na 100 posjeda. Prosjek se sam po sebi skupio ispod „najgoreg“ Allena Iversona, a Steph Curry od početka karijere pokazuje da te dvije statistike nisu njegov forte.

Kidd kao referentna točka po tom pitanju ima nešto više izgubljenih lopti, ali i nešto više asistencija.

Važno je napomenuti kako su rookie PG-ovi skloniji gubiti lopte zbog ogromne promjene spacea ulaskom u NBA te da se svakako vidi pad u brojevima od uvođenja hand-checking pravila a(04/05 sezona) čiji je najveći dobitnik Ramon Sessions koji je svemir za sebe ovog pregleda.

Obrana

Ovaj graf je ipak nešto prirodniji jer što ste više iznad linije (ukradene lopte) i što više desno (skokovi u obrani) to ste bolji.

Evo nas u kategoriji u kojoj Lonzo zbog svojih fizikalija (visina, tj. skok) poprilično odskače i teško je zamisliti da će tu padati, a što se tiče ukradenih lopti pritisak i anticipacija su nešto što će morati doraditi (dodatno, visina Ballu daje dominaciju u jednoj neprikazanoj statistici, a to su blokovi na 100 posjeda kojih ima 1,4 dok je drugi MCW s 0,9 što je poprilična rupa). 

Analizom ostatka igrača vidimo kako Kiddova obrana debelo temeljila na „talentu“ za krađe, a tu pak dominira Ricky rubio s preko 3 krađe po 100 posjeda). Jako težak prijelaz u NBA imali su Lillard i Thomas.

Šut

Ako je Lonzo prvenstveno facilitator pretpostavka ide da bi mu selekcija šuta ili efikasnost bar trebala biti bolja. Međutim, kao što već znamo Lonzo tehnike šuta nažalost nema ili mu je ruka tvrda ko brački kamen.

Čak i Kidd s kojim ga se uspoređuje je miljama ispred njega po tom pitanju. Ovdje vidimo koliko Kyrie i Iverson odskaču upravo u produkciji poenima i koji je njihov stil košarke, a blizu vrha pojavio se i Damian Lillard kojeg smo ranije pokopali.

U kategoriju sličnih nakon ova tri slučaja za sada spremamo:

Kidda, Sessionsa, MCW-a i Peytona

Advanced

I podvucimo crtu na prvu fazu omjerom PER-a i Win Sharea.

Dakle, ovdje siroti Mudiay u svojoj rookie sezoni ne da nije briljirao nego je bio jedini na listi ispod nule.

Interesantno je vidjeti kako je većina igrača iznad trendlinea, pogotovo što se PER-a tiče, ali WS je okrutna biljka. Imamo tri kategorije (zapamtite da je riječ o slabim ekipama u kojima WS znači još više).

Dalo bi se reći da je u ovoj sezoni Lonzo za Lakerse gotovo pa nebitan i da mu cilj mora biti samo osobni razvoj.

Na vrhu liste se nalaze igrači koji su se izdvojili moglo bi se reći i povijesno i ovdje je Kidd čak i kao rookie daleko od Lonza. A interesantno je vidjeti da od naših odabranika Iverson i pogotovo Kyrie daleko odstupaju.

Side-note -> da sam stavio Chrisa Paula na ovaj graf bilo bi zbogom svima ostalima što se WS-a tiče jer CP3 je imao gotovo nestvarnih 10,4 dok mu je PER također najboljih 22,1.

Bonus runda – povratak otpisanih:

Lista sličnih na temelju gornjih grafova svela se na:

Kidd, Sessions, MCW, Peyton, i Rubio

Da bi imali Lucky #6 naći ćemo još nekoga, a ta osoba je zbog sličnosti u statistikama, ali odstupanju u pobjedama momčadi Jamaal Tinsley.

Ali da mi ne vjerujete na riječ evo i tih statova:

Dakle lista je tu. Vrijeme je za ono što Lonzo mora napraviti kroz prizmu 6 odabranih.

To ćemo dobiti tako da za navedene igrače uzmemo gore odabrane statistike i prikažemo pomak za prve 4 sezone.

Pa evo ih:

Pošto bi htio ovu analizu ostaviti otvorenom za interpretacije i ne volim be all end all izjave meni se ovi igrači čine kao mogući career pathovi.

Svaki od njih ima jače i slabije strane, ali ako bi ovako „gađao“ koji path je ostvariv za Lonza čini mi se da naginje prema Paytonu na dnu i Tinsleyju na vrhu curvea. 

Čijim koracima gazi Lonzo
LA Lakersi, franšiza iz koje sipi glamur i koja je s pokojnim doktorom Bussom stvorila pojam showtime od zadnjeg ugovora Kobea Bryanta tavorila na dnu lige ima novu nadu u svojim redovima. Kao što svi znaju (i vrpaci u ruci i golubi na grani) to je Lonzo Ball. Nakon neuspjelog projekta D'Angela Russella kao novog lica franšize pod sada već bivšom upravom Magic i njegova ekipa odlučili su svog PG-a tradeati u Netse i produljiti rebuilding na još koju sezonu kako bi dobili arhitekta (na terenu) nove dinastije Lakersa. LaVarra preskačem u širokom luku. Što trebaju Lakersi? Kao što sam ...
Čijim koracima gazi Lonzo
LA Lakersi, franšiza iz koje sipi glamur i koja je ...
Svaka čast, najbolja Ball analiza! Jedna stvar me samo zanima, tj ne znam jesam li dobro shvatio. Po ovom prvom grafu Sessions ima najbolji pregled igre, a Curry najgori od odabranih igrača?! - wolfy31, 12.12.17. 13:36, 0 0 0
Da Curry je loš, ali Iverson još gori po TO. Malo je zeznuto to što jedna os ima pozitivnu, a druga negativnu statistiku. Ali to je rookie sezona i govori o tezistu igre dosta. - ilmambanegro, 12.12.17. 13:57, 0 0 0
Da, da. Ne bih se baš složio s tim dijelom, možda je i loš prikaz pregleda igre kroz assist/turnover ratio. Ali, ostatak vrhunski napravljen. Još jednom, sve pohvale! - wolfy31, 12.12.17. 14:02, 1 0 0
12/2017
Grupe SP-a, tko je najbolje prošao?

Tko će čekati s nastavkom cijeli vikend ili kao što je u filmskoj industriji popularno po godinu dana.

Idemo odmah jako dalje.

Podaci su s Fifine stranice, a pošto je Srbija jedina slijednica Jugoslavije imajte na umu da su ovi omjeri zbroj svega od početka svemira po tom pitanju.

Ako je iole za pouzdati se u podatke na ovim tablicama kao relevantne susret Meksika i Švedske bi mogao biti pravi derbi. Naravno, ako Švedi parkiraju autobus, a Meksikanci se međusobno posvađaju oko mjesta na njemu mogla bi biti i festival dosade.

Engleska i Belgija za prvo mjesto, a Panama za što bolji dojam debitanta. Ostalo vrlo vjerojatno za zaborav.

Evo skupine gdje ne bi bilo iznenađujuće da se pokvari europski prosjek u plasmanu. Poljaci jesu dovoljno dobri za prolaz, ali Senegal i Kolumbija su uistinu netko na kome bi mogli slomiti zube. A ni Japan nije Koreja.

Eto, pasite oči pa se može zaključivati i u komentarima ako treba.

Povijest i međusobni omjeri (E-H)
Tko će čekati s nastavkom cijeli vikend ili kao što je u filmskoj industriji popularno po godinu dana. Idemo odmah jako dalje. Podaci su s Fifine stranice, a pošto je Srbija jedina slijednica Jugoslavije imajte na umu da su ovi omjeri zbroj svega od početka svemira po tom pitanju. Ako je iole za pouzdati se u podatke na ovim tablicama kao relevantne susret Meksika i Švedske bi mogao biti pravi derbi. Naravno, ako Švedi parkiraju autobus, a Meksikanci se međusobno posvađaju oko mjesta na njemu mogla bi biti i festival dosade. Engleska i Belgija za prvo mjesto, a Panama za ...
Povijest i međusobni omjeri (E-H)
Tko će čekati s nastavkom cijeli vikend ili kao što ...
12/2017
Grupe SP-a, tko je najbolje prošao?

Došlo je i to vrijeme. Skupine su izvučene, domjovi se sliježu i pravo je vrijeme za baciti oko na to kako su ekipe po skupinama povijesno igrale na SP, kako međusobno na SP i van njega.

Metoda same analize bit će prezentacija skupina kroz te podatke, a zaključci će se najčešće nametati sami.

Krenut ćemo sa skupinom D gdje je Hrvatska pa nakon doga od A do C.

Druga analiza donijet će preostale skupine.

Na prvu loptu i povijest nam govori ono što je gotovo opći konsenzus. Argentina bi se trebala prošetati skupinom.

Od ostalih repreznetacija Hrvatskoj za pravo nadati se prolazu daje zapravo odličan omjer s Islendom izuzmemo li poraz u ovom ciklusu.

S druge strane ono što se ovdje ne vidi kako je Island igrao na prošlom Euru i koga je Nigeria izbacila u kvalifikacijama.

Joj mene joj. Urugvaj, jadna Rusija i dva prolaznika na SP. 

Jedino što kod njih budi nadu je da Egipat i Saudijska Arabija međusobno zabijaju čitav naramak golova. Pa neka to bar bude tradicionalno.

Eto Portugalu prilike da se osveti Maroku za poraz. S druge strane, šteta je što treći ne prolazi u neku inačicu Europa lige za reprezentacije jer bi Iran mogao zaslužiti tako nešto svojom igrom. 

Ako Danska zaigra u skladu s tradicijom i ova skupina bi mogla biti šetnja za Europljane.

Znam da je tekst štur, ali statistike su tu da zaintrigiraju pa eto pogledajte prvi dio.

Povijest i međusobni omjeri (A-D)
Došlo je i to vrijeme. Skupine su izvučene, domjovi se sliježu i pravo je vrijeme za baciti oko na to kako su ekipe po skupinama povijesno igrale na SP, kako međusobno na SP i van njega. Metoda same analize bit će prezentacija skupina kroz te podatke, a zaključci će se najčešće nametati sami. Krenut ćemo sa skupinom D gdje je Hrvatska pa nakon doga od A do C. Druga analiza donijet će preostale skupine. Na prvu loptu i povijest nam govori ono što je gotovo opći konsenzus. Argentina bi se trebala prošetati skupinom. Od ostalih repreznetacija Hrvatskoj za pravo nadati ...
Povijest i međusobni omjeri (A-D)
Došlo je i to vrijeme. Skupine su izvučene, domjovi se ...
Samo napomena kako ti u međusobnom omjeru ide ovim redom: Pob./Por./Ner. Ne znam jesi htio tako ili si slucajno zamijenio kolone. - danijel_os, 3.12.17. 7:52, 0 0 0
Kad sam skupljao podatke tako sam stavio, kad sam shvatio da bi neriješeno trebalo biti u sredini bilo je previše podataka da bi išao mijenjat pa sam ostavio ovako. :) - ilmambanegro, 3.12.17. 8:41, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.