ilmambanegro

Lies, damned lies and statistics.
Reputacija
3
Bodova
74
Analiza
18
Ocjena
47
Anketa
127
obriši
obriši
obriši

Analize

02/2018
Surfin USA; Eaglesi osvojili Super Bowl!

Philadelphia je prije svega grad emocija. Metropola ekstremnih stanja duha koja variraju od nekontroliranog bijesa do melankolije i sjete koju je u stihove tako vjerno pretočio dečko iz New Jerseyja Bruce Springsteen pišući glazbu za film koja mu je donijela Oscara.

Dok gledate zamišljeno lice Bossa koji šeta ulicama grada koji se do preksinoć borio s mnoštvom demona svoje sportske prošlosti gotovo sigurno ne možete ostati ravnodušni. Grad Rockyja, 76ersa Dr. J-a i Mosesa Malonea te Phanatica, jedne od najintenzivnijih maskota u američkim sportovima, dugo je istjerivao svoje footballske demone.

I stigli su na sportski Olimp na leđima momčadi koja se u potpunosti prepustila mentalitetu koji možete ili voljeti ili mrziti, ali teško ćete prema njemu biti hladni.

Stavimo li po strani sve što je Eaglesima trebalo da dođu do nedjeljne utakmice i pogledamo li ogled koji je bio uvod u i zaključak nastupa Justina Timberlakea u vakuumu same utakmice sve se da svesti na listu razloga koja opisuje tih 60 minuta u kojima je momčad u „ponoćno zelenom“ pronašla svoju Eleanor.

Identitet Douga Pedersona

Većina komentatora i analitičara ove predivne igre nakon konferencijskog finala u kojem su Patriotsi nadvisili Jaguarse zgražalo se nad postupkom momčadi iz Floride na kraju prvog dijela. Imati 55 sekundi na satu i 2 timeouta, a kleknuti na loptu nešto je što pokazuje koliko momčad nije u stanju staviti sve upitnike na kocku i jednostavno dati sama sebi šansu za pobjedu.

Vjerovati sebi. Vjerovati svim akcijama koje su uvježbane i izdrilane do besvijesti da bi bile upotrijebljene u ključnim trenucima. Znati da vam utakmice i naslove nitko ne daje već ih sami uzimate ako ste u stanju izazvati sudbinu.

Takav mentalitet na terenu je Pederson „utočio“ u svoje igrače. Ne preko noći. Već svakom utakmicom i svakom riskantnom odlukom kojom je glavni strateg Eaglesa pokazivao da vjeruje u svoju momčad. I kad se obrazac ponavlja gradi se identitet i sumnje nestaju.

To ne znači da će rizici poput onog kojeg su na dugom četvrtom pokušaju za jedan uzeli Eaglesi uvijek donijeti plod. Ali znači nešto drugo. Znači da igrači neće imati kočnica i igrat će do kraja. Ako akcija uspije to neće biti slučajno, a ako ne uspije to neće biti zato jer su Eaglesi choakali.

Pokrivač s brojem 86

Kad već spominjemo ključne trenutke nemoguće je izostaviti čovjeka koji je u Super Bowlu LII uvijek bio u pravo vrijeme na pravom mjestu.

Gotovo u svakoj situaciji u kojoj je Eaglesima trebalo produljenje napada kako bi nastavili lomiti utakmicu Nick Foles je imao svoj „security blanket“. Zamislite dodavača momčadi iz grada bratske ljubavi kao Linusa iz stripa Peanuts Charlesa M. Schultza (koji je igrom slučaja iz Minnesote) kako vodi svoju momčad po terenu i kad god stvari dođu u pitanje samo prigrli svoju dekicu koja je uvijek uz njega.

Tako je Foles preksinoć pogađao Zacha Ertza. Kratki, dugi, treći ili četvrti pokušaji bilo je sasvim svejedno. Kad god bi trebalo zaštiti napredak momčadi prema naslovu veza brojeva 9 i 86 bila je gotovo telepatska.

 

Izgubljeni, ima nas još

Koliko god je ta navedena sigurnost bila jedna od osnova uspjeha napad Eaglesa krasi grupna priča o iskupljenju. O povratku izgubljenih ili otpisanih talenata. Krenite samo nabrajati imena igrača koje su druge momčadi otpustile ili nad čijim glavama su stajali veliki upitnici naći ćete se u poziciji o kojoj pjeva Let 3 u svom bezvremenskom hitu.

Blount, Ajay, Jeffery, Agholor i Smith mogu iz sveg glasa pjevati kako ih ima još dok im uzimaju mjere za šampionsko prstenje. Talenti ove grupe nikad nisu bili pod velikom sumnjom. Ali u posljednje vrijeme za neke od njih su momčadi procijenile da ne odgovaraju njihovim planovima ili su debelo prošli svoj zenit.

Patriotsi su se riješili Blounta, Dolphinsi dali Ajayja u bescjenje, Jeffery je nakon nereda u Bearsima često bio propitivan, Agholor nikad nije smatran adekvatnim rješenjem, a Smith je bio onaj koji je unatoč neospornoj kvaliteti bio tek sekundarna opcija, barem u glavama onih koji su ga vodili.

Skupina izgubljenih i otpadnika na „skilled“ pozicijama u napadu sažela je svoje frustracije i od njih napravila savršen omjer karaktera i moći koji je protutnjao kroz Minneapolis.

Samo jedan dobar razlog

Navedeni napad bio je na svom vrhuncu tijekom čitavog dvoboja. Svaki pojedinac doprinio je upravo tako i toliko koliko je trebalo da izgleda kako obrana branitelja naslova ne postoji.

Ali većinu utakmice se činilo da se defenzivna jedinica Eaglesa također nije pojavila na terenu. Jedanaestorica koja su samo dva tjedna ranije razorile sve nade Vikingsa u Super Bowl na domaćem terenu većinu nedjeljnog okršaja bila su daleko od prvog plana.

No-huddle napad Patriotsa napravio je upravo ono za što je bio dizajniran, onemogućio prilagodbe i odmor strašnoj obrani protivnika. Čitavih 57 minuta i 46 sekundi Tom Brady je prolazio kroz Eaglese kao Komandos  Arnolda Schwarzeneggera kroz negativce, ali ni to nije bilo dovoljno.

I sve bi stalo u stihove Lady Gage koji su se orili Houstonom prošle godine, a govore o milijun razloga da se odustane, a potreban je samo jedan pravi za uspjeh. I Brandon Graham ga je pronašao izbivši loptu iz ruku jednog GOAT-a

Ned'elja kad je otiš'o Nick

No, ništa od navedenog nije toliko veliko kao uskrsnuće Nicka Folesa. Čovjek koji je pod palicom Jeffa Fishera u St. Louisu ozbiljno razmišljao o mirovini vratio se preko Kansas Cityja u momčad koja ga je draftirala i zauzeo mjesto iza igrača druge godine koji je izgledao kao MVP.

Carson Wentz beskompromisno je secirao obrane protivnika te se nakon njegove ozljede Eaglesima prognozirao slobodan pad. Jer predani su u ruke „polovičnom rješenju“, „utješnoj nagradi“, „drvenoj medalji“ i „nedostojnoj zamjeni“.

Svi ovi epiteti još su jače došli do izražaja u posljednjim utakmicama regularne sezone u kojima je Foles izgledao upravo tako. Ni prva utakmica doigravanja protiv Falconsa nije davala navijačima previše nade u konačni trijumf. A onda je „St. Nick“ dva dana prije dolaska Vikingsa u Phillu navršio 29 godina i ponovno se rodio.

Budu li ga ikad pitali ono otrcano „Kako se osjećaš sad kad imaš toliko i toliko godina? Što je drugačije?“ Foles će uvijek moći reći da je s rođendanom na bar 2 tjedna postao elitni dodavač.

MVP 52. Super Bowla teško će ostati u redovima prvaka, to mjesto je odavno rezervirano za Wentza. Ali Eaglesima i čovjeku s brojem devet na leđima bilo je suđeno napraviti nešto veliko.

I o čemu god pjevala pjesma Zabranjenog pušenja o legendi FK Sarajeva u nju se vrlo lako može „uglaviti“ Nicka Folesa koji na lovorikama odlazi u zalazak sunca. Bar što se njegovih nastupa za Eaglese tiče.

Trijumf Eaglesa u pet crtica
Philadelphia je prije svega grad emocija. Metropola ekstremnih stanja duha koja variraju od nekontroliranog bijesa do melankolije i sjete koju je u stihove tako vjerno pretočio dečko iz New Jerseyja Bruce Springsteen pišući glazbu za film koja mu je donijela Oscara. Dok gledate zamišljeno lice Bossa koji šeta ulicama grada koji se do preksinoć borio s mnoštvom demona svoje sportske prošlosti gotovo sigurno ne možete ostati ravnodušni. Grad Rockyja, 76ersa Dr. J-a i Mosesa Malonea te Phanatica, jedne od najintenzivnijih maskota u američkim sportovima, dugo je istjerivao svoje footballske demone. I stigli su na sportski Olimp na leđima momčadi koja ...
Trijumf Eaglesa u pet crtica
Philadelphia je prije svega grad emocija. Metropola ekstremnih stanja duha ...
12/2017
Tko su pobjednici, tko luzeri u 2017-oj?

Bliži nam se nova kalendarska godina (ili završava tekuća, ovisno o tome kako gledate na te stvari) i lige Petice prošle su polovicu natjecanja. Pravi je trenutak da se napravi obračun onoga što se događalo na nogometnim terenima od Engleske do Italije i vidi koliko su se investicije klubova isplatile od lige do lige, ali i generalno.

Pošto ima mnogo toga za napisati svaka liga, a na kraju i platni razredi ukupno će dobiti svoju analizu.

Da bismo to mogli učiniti potrebni su nam neki osnovni podaci od kojih ćemo krenuti. Pa hajdemo.

Podaci koji će u ovoj analizi biti obrađeni i prikazani su slijedeći:

  1. Prosječne tjedne plaće svih klubova liga Petice (Global Sports Salaries)
  2. Broj tjedana od početka natjecanja u svim ligama Petice (kalendar)
  3. Broj igrača na rosteru prvih momčadi liga Petice (Transfermarkt)
  4. Prikupljeni bodovi svih momčadi liga Petice (službene tablice liga s 29.12.2017 12:00)
  5. Postignuti golovi svih momčadi liga Petice (službene tablice liga s 29.12.2017 12:00)

Načini prikaza podataka će biti kako slijedi:

  1. Svi podaci će biti prikazani u „scatter“ grafovima (koji uspoređuju dvije vrijednosti) s linearnim trend lineom
  2. Svi podaci će biti prikazani za svaku od liga i za platne razrede klubova odvojeno
  3. Platni razredi su podijeljeni u četiri kategorije po tjednim plaćama (Global Sports Salaries):
  • 1. platni razred – više od $80.000 prosječne tjedne plaće po igraču – PG1
  • 2. platni razred – od $40.000 do $79.999 prosječne tjedne plaće po igraču – PG2
  • 3. platni razred – od $20.000 do $39.999 prosječne tjedne plaće po igraču – PG3
  • 4. platni razred – manje od $20.000 prosječne tjedne plaće po igraču – PG4

Finalno za svaku od liga i platnih razreda bit će prikazana slijedeća tri grafa (da uštedimo na znakovima obratite pažnju na skraćenice):

  1. Odnos ostvarenih bodova i isplaćenih plaća - BvsP
  2. Odnos postignutih golova i isplaćenih plaća - GvsP
  3. Odnos postignutih golova i ostvarenih bodova - GvsB

I naravno P.S. (radi razjašnjenja metodologije) isplaćene plaće se računaju na idući način:

Prosječna tjedna plaća x Broj igrača na rosteru x Broj tjedana od početka natjecanja

Sasvim je jasno da se radi o formuli koja osim što je jednostavna može pokazati manja odstupanja od samih tjednih plaća, ali u isto vrijeme namjerno favorizira momčadi koje su ostvarile više bodova ili postigle više golova s „kraćom klupom“.

Napominjem kako će svaki graf ili seriju grafova popratiti kratki komentari i zaključci jer nas očekuje njih čak 27 pa skuhajte kavu i nahranite djecu i/ili kućne ljubimce prije pregleda svega što nas čeka.

Pa počnimo s ligama, a kasnije (drugi dio i zaključak) ćemo na platne razrede (lige su odabrane sasvim random redoslijedom).

English Premier League

BvsP (bodovi i plaće)

 

Prvi nam je graf pa nismo navikli na trendove koji se ponavljaju ili koji su fascinantni, ali obratite pažnju na poziciju Manchester Cityja za ovaj i buduće grafove jer ona ukazuje na relativno visoku potrošnu, ali veliku iskoristivost tog novca (za razliku od svojih gradskih rivala).

Ulaganja su velika i u slučaju ostalih elitnih klubova, a kao anomalije na grafu se nalaze Tottenham i Burnley koji su ostvarili nešto više bodova nego što to njihova ekonomska bilanca pretpostavlja.

Dno je rezervirano za Swansea koji je igrače plaćao više od pet drugih klubova, ali je i dalje na dnu ljestvice. Osim njih tu je očekivano Everton, ali West Ham koji se malo isprsio, ali nije dobio previše od toga.

GvsP (golovi i plaće)

Opet taj City. Od ostalih velikana ističe se Liverpool sa svojim napadačkim učinkom, a dosta su zabijali Watford i Leicester. Na dnu tavori ponovno Swansea dok je zanimljivo koliko Burnley s tako puno bodova zapravo malo zabija, ali o tome u zadnjem grafu ove lige.

GvsB (golovi i bodovi)

Kako bi imali kontrolni mehanizam za gore navedene golove imamo bodove ostvarene tim golovima. Iako je City ovdje ispod trendlinea to je samo zato jer je postigao „previše“ golova osvajajući čak 58 bodova.

Golovi jako mnogo znače Chelseaju, Manchester Unitedu i Burnelyju, a ostali su oko 1 na 1 odnosa i ne ističu se posebno. Jedino je Swansea opet na dnu kao i na samoj ljestvici.

Bundesliga

BvsP (bodovi i plaće)

Sjećate li se pozicije Cityja iz EPL grafa za ovu kategoriju. Scrolajte, pričekat će tekst. Sad kad ste se vratili pogledajte koliko novca u kontekstu Bundeslige ulaže Bayern da bi došao tamo gdje je. Nije ni Borussia u nekoj sreći, a Koln je uložio nešto i dobio ništa.

Ovdje najbolji omjer drži Schalke.

GvsP (golovi i plaće)

Kad su golovi u pitanju opet je Bayern gdje je bio na prošlom grafu. Borussia se digla iznad crte, a u zelenom se Schalkeu pridružio i Leverkusen. Ne treba zanemariti ni klaster s Red Bullom, Hoffenheimom i Borussijom M.

GvsB (golovi i bodovi)

Kako bi se uvelo malo reda sad vidimo koliko golovi Bavarcima znače, a koliko Dortumundu ništa ne znače. Tu je i Leverkusen u kategoriji osvajanja malo bodova u odnosu na golove. Schalke i Red Bull s druge strane i ovdje kotiraju visoko.

Za Koln samo (dis)honorable mention.

La Liga

BvsP (bodovi i plaće)

Evo nas u carstvu hladovine (nema krave koja čita novine, ali imamo evidentnu situaciju). Real i Barcelona plaćaju jako mnogo, ali Barca barem osvaja bodove za uloženi novac.

Atletico predvodi ostatak lige u obje kategorije, a visoko su Valencia i Sevilla s obzirom na uloženo.

Ostatak lige sabio se poprilično usko.

GvsP (golovi i plaće)

Slično je stanje na vrhu potrošnje kad su i golovi u pitanju (mizerija Reala je očita), ali možemo vidjeti pad i Seville i Atletica. Valencia ovdje igra na najbolji omjer i to daleko gledaju li se obje statistike.

GvsB (golovi i bodovi)

Naš kontrolni mehanizam podiže Barcelonu prema gore, gura Real prema sredini, ali najzornije prikazuje kako loše obrane klize ispod linije. A dobre poput Atleticove skaču strelovito prema gore.

Ligue 1

BvsP (bodovi i plaće)

I evo nas u najvećem nesrazmjeru od naših grafova. PSG je uložio torbe novca i prvi je, ali omjer je zapanjujuć. Najveći dobitnik je Lyon, a Monaco ga prati u stopu zbog većih ulaganja. Marseille ima dobru poziciju, a najugodnije iznenađuje Nantes.

GvsP (golovi i plaće)

PSG se nije pomakao od svoje sfere, Lyon i Monaco vode mrtvu trku što se golova tiče, a pogledate li dolje lijevo vidjet ćete koliko mnogo za malo novca zapravo zabija Dijon.

GvsB (golovi i bodovi)

PSG je malo bliže liniji kad se isključi novac, a Lyon i Monaco su zabili jednak broj golova i osvojili jednak broj bodova (Monaco je primio jedan gol manje). Marseille ih prati, a opet iznenađuje Nantes koji je s 18 golova ostvario 33 boda. Tu je i Caen s nestvarnim omjerom od 12 golova i 24 osvojena boda.

Serie A

BvsP (bodovi i plaće)

Napokon smo na Apeninima. Tamo Juventus plaća najviše, a Milan najgore. Napoli to radi najbolje (kad su bodovi u pitanju – Šampanjski nogomet FTW). Lijep klaster čine Inter, Roma i malo dalje Lazio. I da, siroti Benevento.

GvsP (golovi i plaće)

Na zapadu ništa nova. Bar što se Juventusa i Milana tiče. Lazio zabija kao na traci, a blizu su Inter i Napoli. Roma je pala ispod linije, ali ne bojte se imamo i treći graf. Ovdje pak pozitivno iskače i Sampdoria.

GvsB (golovi i bodovi)

Napoli, Inter i Roma zapravo vladaju ovim grafom iako i Juventus pokazuje tko je i što je.  Lazio je pao, a lijepo je vidjeti da je Sassuolo sedmi od dna iako je postigao „bijednih“ 12 golova.

Sad kad smo „proroštali lige“ krenimo s „jednakima“ po platnim razredima. Radi uzbuđenja (ako ste preživjeli do sad) ići ćemo od nižih do viših.

PG4 ($0 do $19.999 tjedno)

BvsP (bodovi i plaće)

Najniži platni razred ima svog šampiona po bodovima, a to je Nantes. Općenito, Francuzi na ovom grafu kotiraju dosta visoko. I uopće nema Engleza. Ali njih je pojela inflacija pa su se u platnom razredu popeli gore iako to ne znači mnogo za rezultate što ćemo vidjeti kasnije.

GvsP (golovi i plaće)

Kad su golovi u pitanju primjećujemo da Eintracht jako puno plaća, ali ne postiže najviše (slično je i s bodovima ranije), a da nema Beneventa Sassuolo bi držao dno.

Udinese, Augsburg i pogotovo Dijon su kraljevi ovog pregleda.

GvsB (golovi i bodovi)

Ponovno taj Nantes.  Što se ostatka tiče Francuzi (većina) su debelo iznad linije uz pokojeg Nijemca i Španjolca.

PG3 (od $20.000 do $39.999)

BvsP (bodovi i plaće)

Pitate za bodove u PG3? Lyon, Lyon i Lyon! (da oni su u PG3). Lazio i Burnley su iznad linije, a Koln je bacio novac u bunar.

GvsP (golovi i plaće)

Kad su golovi u pitanju imamo Lazio, Leverkusen, Sampdoriu i Celtu na lijepim pozicijama. Ali tko je kralj moneyballa? Lavovi naravno.

O gle, na dnu opet Koln.

GvsB (golovi i bodovi)

I za kraj naš kontrolni mehanizam. Puno toga oko trendlinea, Burnley kao kralj tog omjera i ponovno Lyon i Lazio gore desno. Dno možete pogoditi bez gledanja u graf (ili grah ako vam se gata).

PG2 (od $40.000 do $79.999)

BvsP (bodovi i plaće)

Blizu smo vrha planine od novca, ali još nismo tamo. Drugi razred po novcu i bodovima predvode Napoli, Monaco, Inter, Roma i Tottenham.

Marseille, Valencia i pogotovo Schalke lijepo kotiraju.

Pogledajte samo koliko je u svoju apokalipsu uložio Swansea (je da je inflacija, ali ipak).

GvsP (golovi i plaće)

Kad su golovi u pitanju Monaco preskače Napoli, a Borussija se priključuje Tottenhamu. Milan je grozan kao i u prošlom grafu.

I opet taj Schalke.

GvsB (golovi i bodovi)

Kontrola uvodi red i Napoli pije šampanjac na vrhu. Ovdje treba istaknuti i Inter i Romu, neuspjeh Borussije i dolazak Valencije u neku pozitivnu regiju.

PG1 (od $80.000 nadalje)

BvsP (bodovi i plaće)

Lijepo je vidjeti Atletico u društvu velikih s pristojnim učinkom. Zanimljivo primijetiti koliko novca drobe United, Bayern, Barcelona i PSG. Gnjusno (zavisi koga pitate naravno) vidjeti kako Real podbacuje.

Ali Manchester City! Da nemamo još dva grafa ugasio bi Internet.

GvsP (golovi i plaće)

Drugi graf, stanje na vrhu isto. City šamara ostale mega-bogataše. Liverpool i Juventus uz PSG nešto bolje gaze, a Real i dalje gnoji na dnu. Sva sreća da je Atletico obrambeni gigant.

GvsB (golovi i bodovi)

I za kraj posljednji čavao u lijes ikakve konkurentnosti. City Premier ligom dominira i više nego PSG Ligue 1. To ostavlja bez riječi.

Barcelona lijepo gazi prema naslovu.

A Real?  Dosta o njima.

Zaključak

Podataka je toliko da dosta toga možete sami (svaki dodatak je dobrodošao), a pošto je znakova već daleko previše ukratko:

Sve lige osim Serie A su odlučene, a za neke je borba za LP (Francuska) također gotova.

Neke Oskare po ovome (iako nije na toj temi) svi lako možemo dodijeliti sami.

Uloži da se množi - koliko i kako se plaća u ligama Petice
Bliži nam se nova kalendarska godina (ili završava tekuća, ovisno o tome kako gledate na te stvari) i lige Petice prošle su polovicu natjecanja. Pravi je trenutak da se napravi obračun onoga što se događalo na nogometnim terenima od Engleske do Italije i vidi koliko su se investicije klubova isplatile od lige do lige, ali i generalno. Pošto ima mnogo toga za napisati svaka liga, a na kraju i platni razredi ukupno će dobiti svoju analizu. Da bismo to mogli učiniti potrebni su nam neki osnovni podaci od kojih ćemo krenuti. Pa hajdemo. Podaci koji će u ovoj analizi biti ...
Uloži da se množi - koliko i kako se plaća u ligama Petice
Bliži nam se nova kalendarska godina (ili završava tekuća, ovisno ...
Ovo je super hrpa podataka, može se dosta toga analizirati. - Sherpa, 29.12.17. 19:16, 0 0 0
Koliko god to bilo nejasno ljudima koji govore romantično govore o vremenima kad nije bilo toliko novca u nogometu i koji pljuju po modernom, biznisu orijentiranom nogometu, više novca u nogometu uistinu znači i bolji nogomet. Odlični grafovi! - Slavkob, 29.12.17. 20:56, 0 0 0
Zaista impresivni podaci,pohvale za uloženi trud. - Dado_M, 2.1.18. 1:17, 0 0 0
12/2017
Tribina hipoteza

Već godinama najpopularniji narativ nogometnih romantika je upropaštavanje današnje igre novcem koji ne samo da dolazi iz sumnjivih izvora već je lociran u „centrima moći“ poput Manchester Cityja i PSG-a. U momčadima koje tradicionalno nisu velesile europskog nogometa već su se ulijevanjem kapitala polako počele pretvarati u elitu i predvodnike novih trendova kako uspješnosti tako i koncepata igre koje im omogućuje gotovo neograničen budžet.

To se poglavito odnosi na City. Mnogo je virtualne tinte potrošeno na opise načina na koje je Guardiola uz potporu svog stručnog stožera i neiscrpnih džepova vlasnika svijetloplavih iz Manchestera stvorio giganta koji uvjerljivo kroči prema gaženju svih postojećih rekorda kako Premier lige tako i Lige prvaka.

Ovaj tekst čiji je naslov inspiriran srcedrapateljnom modernom sevdalinkom Jadranke Stojaković nije jedan od njih. Jer ponavljati iste stvari niti je uzbudljivo niti vodi do novih zaključaka.

Osnovna misao teksta može se sublimirati u popularni citat iz Dickensove „Priče o dva grada“: „It was the best of times, it was the worst of times“. I naravno primjenjiva je na mnoge druge sportove. Jer nostalgijom za prošlim vremenima kao da gubimo nešto od onoga fenomenalnog što nam se događa pred nosom. Primjerice, fokusiranjem na sve ono što je iritantno u medijskom nastupu („not 3, not 4, …) i „Decisionu“ LeBrona Jamesa gubimo jako puno od onoga čega ćemo se prisjetiti tek u nekoj idućoj iteraciji nostalgije. Zaboravili smo se fokusirati na veličinu koja nam se događa pred očima za koju imamo nevjerojatnu sreću da je uopće možemo doživjeti jer smo se eto čistom genetskom srećom rodili u pravo vrijeme.

I još samo par priča prije nego prijeđem na poantu. Prije desetak godina našao sam se u razgovoru sa sredovječnim Englezom na nekoj poslovnoj večeri. I pošto nama tako daleko od fokusa od standardnih britanskih tema ima malo toga što nas s ljudima s Otoka može spojiti nakon dvije do tri rečenice došli smo do: „Which team is your football team?“ – ili nešto u tom kontekstu. Čovjeku iz Birminghama je najdraža ekipa bila tada drugoligaš Birmingham. Ali to nije zanimljivi dio njegova odgovora, već ovo: „I can bear any team winning except Manchester United.“ Na pitanje: „And why is that?“ eto odgovora: „They're so artificial, not a proper football team.“. Poanta? Fergusonov mitski United u očima njegove generacije romantika koji su (pretpostavljam!) pravi nogomet vidjeli u makljažama ranih devedesetih izmakla je veličina koja mnogima od nas danas izmiče kad gledamo njihove gradske rivale. Svemir se (općenito, a i onaj sportski), čini se, uistinu vrti u krug i ponavlja u krugu beskonačnih iteracija.

Podsjeća me to na priču koju mi je pokojni djed ponovio valjda 100 puta. Onu u kojoj Ico Hitrec zabija Ricardu Zamori na punoj (20.000 gledatelja) Krančevićevoj 1931. (prva noćna utakmica u Zagrebu), a slavni vratar mu čestita stiskom ruke. Djedu je sav nogomet koji je napustio to „viteštvo“ izgubio smisao. I nije bilo važno što su radili „Mali Zeleni“ ili oni koji su došli nakon njega. To nije bio pravi nogomet. Koliko izgubljenih godina i veličine u tih skoro 90 godina.

I eto, nakon (pre)dugog uvoda dolazimo do poante i osnovne teze (više pitanja) samog teksta: „Koliko bi bolji/lošiji, dosadniji/uzbudljivi, inovativniji/standardniji bio nogomet u Premier ligi da samo gumicom izbrišemo današnji Manchester City?“

Metodologija je kako slijedi:

  1. Uklanjanje Manchester Cityja s tablice Premier lige (sve njihove bodove, golove),
  2. Prilagođavanje gol-razlike i bodova svim preostalim ekipama (preostalih 19),
  3. Usporedba osnovnih statistika tako dobivene lige s onom trenutnom,
    • Ova usporedba će biti proširena razlikama iz točke 3 s razlikama koje bi nastale kad bi se top ekipa uklonila iz top 5 najboljih ulazaka u sezonu (od sezone 92/93.) uz pravilo (jedan najbolji ulazak sezonu po ekipi).

Zvuči poprilično rudimentarno (a rečenice su možda komplicirane), ali kad vidimo koje ekipe i kako se pojavljuju mislim da će uzorak biti jasan. Pa nam se na kraju možda prikaže zaključak koliko je opasno dobiti ono što želimo u kontekstu super-izlizane poslovice: „Pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti“.

Liga bez vodećeg

Krenimo od povijesti pa ćemo aplicirati našu metodologiju na nju. Naime, kako bi odabrali sezone koje možemo uspoređivati s ovom moramo vidjeti koje ekipe osim ove su imale izvrsne ulaske u sezonu.

Kad se pogleda ova lista:

Vidi se da bi se referirali samo na City, 3 puta Chelsea i jednom Manchester United. Pošto tako nešto samo dodatno naglašava tko su dominantne sile u Premier ligi mislim da treba uvesti ograničenje najboljeg starta za jednu ekipu i onda uz City uzeti njih još 5.

Naravno, to će nas pogurati dublje u povijest (što je dobro) i malo razvodniti pojam dominacije (što možda nije idealno, ali prikazuje ulaganja u ekipe kroz povijest.

Dakle odabrani su:

Manchester City 17/18

Chelsea 05/06

Manchester United 06/07

Arsenal 07/08

Blackburn Rovers 94/95

Newcastle United 95/96

Na temelju podataka u prvih 20 kola sezone (ove sezone City ima 19 utakmica, ali uzimani su prosjeci pa nećemo jako plakati) usporedbe su vršene po:

  1. Postignuti golovi po utakmici (u ligi – sa i bez dominante ekipe)
  2. Postignuti golovi po utakmici (samo za prvog – sa i bez dominantne ekipe)
  3. Ostvareni bodovi po utakmici (samo za prvog – sa i bez dominante ekipe)
  4. Prosječna razlika u bodovima (sa i bez dominante ekipe)

Da sad ne bi ovdje tutnuo 12 tablica po 19 i 20 (u sezoni 94/95 21 i 22) ekipa pogledat ćemo sumarne grafove.

Prvo stupci usporedbe gdje se sezone sa i bez dominante ekipe vide jedna do druge:

Ono što prvo upada u oko su postignuti golovi Manchester Cityja po utakmici čak i više od osvojenih bodova. Efikasnost na djelu je neporeciva čak i u ovako rudimentarnoj statistici i iz aspekta promatrača nogometa koji sigurno želi gledati što više golova koji sami po sebi uključuju atraktivnost u nastupima.

Drugo su bodovi, ali fascinira koliko je dobra bila sezona 05/06 za Chelsea i kako su nakon nje uslijedile zapravo dvije jednako dobre ili dominante polu-sezone Manchester Uniteda i Arsenala. Naravno, City i Chelsea se ističu, ali interesantan je niz od tri sezone započet Chelseaovim jačim ulaskom na scenu.

Čak i podatak o tome da je razlika u prosječnoj razlici u osvojenim bodovima bila podjednako velika kao ona ove sezone kad uključimo i isključimo prvog nakon 20 utakmica čini se da ova dominacija nije zagarantirana za slijedećih 10 sezona jer ulagat će i drugi.

Ono što je također vidljivo je da ekipe prosječno ne zabijaju značajno manje ako se uklone vodeće ekipe.

Svi ovi trendovi nešto su zornije vidljivi na dva grafa niže.

Dakle, idemo na linije sa dominatnim ekipama po navedenim brojevima:

I linije bez dominatnih ekipa:

Iz ovih (ponavljam) jednostavnih podataka vidljivo je (bar meni) kako pogotovo ova Cityjeva sezona donosi novi ciklus ulaganja i utrke za prvim mjestom u budućnosti, a s druge strane jedan novi trend nogometa u Engleskoj koji će od top ekipa zahtijevati da budu mnogo efikasnije.

Ono što treba promatrati u kontekstu rasta ili pada tih ekipa je definitvno kako na ovu rukavicu iz svijetloplavog dijela Manchestera misle odgovoriti ostali velikani u ligi i jesu li u stanju parirati inovacijama ili samo reakcijama. Jer, nisam siguran da je odgovor posjedanje na klupe tih klubova samo trenera koji reagiraju na protivničke inovacije.

Ostatku velikih klubova upravo će to biti potrebno i dogodi li se navedeno u bar maloj mjeri čeka nas renesansa premierligaškog nogometa, a ne njegova propast.

I možda neki romantici među nama budu pričali o nadolazećoj eri kao nečemu što bi nogomet zapravo trebao biti.

Barem onaj na terenu kad se inovatorima maknu barijere.

Što te nema - mali Premier League povijesni eksperiment
Već godinama najpopularniji narativ nogometnih romantika je upropaštavanje današnje igre novcem koji ne samo da dolazi iz sumnjivih izvora već je lociran u „centrima moći“ poput Manchester Cityja i PSG-a. U momčadima koje tradicionalno nisu velesile europskog nogometa već su se ulijevanjem kapitala polako počele pretvarati u elitu i predvodnike novih trendova kako uspješnosti tako i koncepata igre koje im omogućuje gotovo neograničen budžet. To se poglavito odnosi na City. Mnogo je virtualne tinte potrošeno na opise načina na koje je Guardiola uz potporu svog stručnog stožera i neiscrpnih džepova vlasnika svijetloplavih iz Manchestera stvorio giganta koji uvjerljivo kroči prema ...
Što te nema - mali Premier League povijesni eksperiment
Već godinama najpopularniji narativ nogometnih romantika je upropaštavanje današnje igre ...
12/2017
Je li Kovačić čovjek koji može naslijediti Coutinha?

Iako je riječ samo o glasinama koje se možda i ne ostvare zamjena Couthina Kovačićem svakako može biti zanimljiv temelj za analizu.

Naime, Kova već godinama hoda između velikih nadanja i još većih klubova, ali dalje ne zauzima značajnu ulogu na rosteru bilo Reala ili Intera prije toga.

Kako bi ustanovili ima li osnove u nadanju da će Kovačić jednog dana zaigrati na nivou na kojem mu je karijera bila prognozirana usporedba s Couthinom je dovoljno dobar alat.

Metodologija (hvala Joe još jednom) kojom smo se poslužili je iduća:

  • Izrada četiri radar grafa za oba igrača kako bi ustanovili postoje li značajna preklapanja koja mogu dati za pravo svima onima koji se nadaju da Kovačić dovoljno brzo napreduje
  • Prva dva radar grafa su usporedba sezona 15/16 i 16/17 za ova dva igrača samih sa sobom na njihovim prirodnim pozicijama (Kovačić CM i Coutinho AM)
  • Druga dva grafa su zbroj nastupa jednog i drugog u domaćim i europskim natjecanjima za obje sezone kroz filter skillova za jednu i drugu poziciju
  • Važno je napomenuti da se sve statistike prikazane računaju na 90 minuta kako bi se što je više moguće izjednačio utjecaj jednog i drugog (nešto poput 36 minute statistika za NBA igrače)

1. CM graf (15/16 vs 16/17) – Kovačić

 

Pregledom ovog grafa moguće je zamijetiti nekoliko stvari:

  • Pozicijska (ne)stabilnost i odgovornost – Rast u broju driblinga, uspješnih tackleova te pad ključnih dodavanja i točnosti dodavanja svakako je uzrokovan traženjem pozicije Kovačića unutar same momčadi koja je dalje od gola te Mateo zbog toga mora tražiti prostor kroz dribling i dodavanja su mu manje precizna jer je prisiljen tražiti rješenja iz težih pozicija, ujedno zamjetan je i rast u dugim loptama upravo iz razloga jer je postavljen dublje. Dodatno, rast u odgovornosti je zamjetan samo jer znamo da je igra više ležala na njegovim plećima zbog dubokih rotacija u utakmicama sa slabijim protivnicima.
  • To nas dovodi do slijedeće točke, a to je da je Kovačić svojim razvojem definitivno postao više vezni igrač nego „polušpica“ na koju je ranije guran te da ima više ovlasti vući loptu. Osim toga na ovoj AM poziciji Real već ima etabliranih rješenja (tj. imao je čak i na klupi) – Isco, Asensio – tako da nije bilo previše izbora nego gurati ga dublje u veznu liniju ako su mu se davale minute
  • Jedini zamjetan razlog za brigu je pad u ukupnom broju tackleova što može značiti da ili ne sudjeluje u prvoj liniji pritiska (što je okej) ili jednostavno pozicijski nije adekvatno postavljen da bi čitao igru (ili to ne može) u obrambenom bloku

2. AM graf (15/16 vs 16/17) – Couthino

 

Kao što možemo vidjeti po samom obliku grafa radi se o različitim skillovima (ne svima) koje promatramo kod AM igrača:

  • Evidentno je kako je Coutinho napredovao iz sezone u sezonu, dodavanja, driblinzi i konverzija su porasli dovoljno da većina grafa proguta onaj od sezone ranije,
  • Osim toga pad je primjetan jednom području više (stvorene prilike), a u druga dva manje (oduzete lopte i udarci) – objašnjenja se mogu pronaći u njegovoj bočnijoj poziciji iz koje jednostavno ne puca toliko i nije sudionik prve linije presinga (tj. nije benefaktor iste već samo oružje u njoj), stvaranje prilika je stoga palo, ali ključna dodavanja porasla
  • Sam graf dovoljno govori o tome zašto je Coutinho netko tko bi u Barceloninom sustavu dobro iskoristio prilike i bio igrač komplementaran s Dembeleom ako ovaj prizdravi

Hajdemo na usporedbe

3. CM graf (15/16 i 16/17) – Kovačić vs Coutinho

 

I evo nas u neobranom grožđu igrača na različitim pozicijama, a na istom grafu:

  • Bez puno muke je vidljivo da ovdje Kova dominira u veznjačkim odgovornostima, a u Coutinho u ezgekuciji
  • Anomalije koje valja navesti su Kovina visoka uspješnost u driblinzima i bolja preciznost Couthina u dugim loptama što može biti razlika u stilu igre njihovih ekipa, ali je bitno za uvidjeti

Ajmo na još nešto slično prije zaključka

4. AM graf (15/16 i 16/17) – Kovačić vs Coutinho

 

Još jedna plejada razlika koja dodatno naglašava različitost pozicija ova dva igrača:

  • U oči upada da Kovačić uopće ne puca po golu čemu je bar djelomično bio sklon u Interu kad je igrao bliže golu
  • Osim toga ponovno imamo driblinge koji značajno odskaču, ali i prednost (makar malu) u konverziji što može biti uzrokovano rjeđim izletima u finiš akcije

5. Zaključak

Koliko god se ovi podaci činili šturima, čini mi se kako se da zaključiti slijedeće:

  • Kovačićeve mogućnosti smjene (nazovimo je tako) Couthina ovise o tome kako bi ga Klopp koristio (u odnosu na Couthina), a ovako na prvu najbolje bi bilo
    • Više sudjelovanja u presingu
    • Sloboda u baratanju loptom / driblingom na istom nivou
    • Mogućnost kretanja prema sredini

Iz grafova se da izvući još podataka, ali htio sam ostati na onome najosnovnijem jer bilo kakve mega-projekcije nisu zahvalne zbog evidentne razlike u pozicijama ova dva igrača (i visini – 6 cm u korist Kovačića nije baš tako malo).

I dalje mislim da Kova po talentu (a i dvije godine je mlađi) ima ono što treba, ali ga se sigurno ne može koristiti na isti način i očekivati od njega identične stvari.

Kovačić može, ali na svoj način
Iako je riječ samo o glasinama koje se možda i ne ostvare zamjena Couthina Kovačićem svakako može biti zanimljiv temelj za analizu. Naime, Kova već godinama hoda između velikih nadanja i još većih klubova, ali dalje ne zauzima značajnu ulogu na rosteru bilo Reala ili Intera prije toga. Kako bi ustanovili ima li osnove u nadanju da će Kovačić jednog dana zaigrati na nivou na kojem mu je karijera bila prognozirana usporedba s Couthinom je dovoljno dobar alat. Metodologija (hvala Joe još jednom) kojom smo se poslužili je iduća: Izrada četiri radar grafa za oba igrača kako bi ustanovili postoje ...
Kovačić može, ali na svoj način
Iako je riječ samo o glasinama koje se možda i ...
Couthino je prošle sezone zabio 13 u ligi, Kovačić u ligama u svim sezonama isto toliko. Nema šanse da će preuzeti njegovu ulogu, premda to ne znači da ga se ne bi moglo uklopiti na drugačiji način. - Sherpa, 22.12.17. 19:38, 0 0 0
12/2017
Surfin USA; Paul efekt u Houstonu...

Svako istraživanje treba imati svoju nadogradnju na bazu. Pa tako i ono koje imalo za cilj secirati prvu sezonu Lonza Balla.

Naime, dok sam filtrirao podatke i slagao grafove za najstarijeg brata Balla nešto mi je upalo u oko, a to nešto je Chris Paul.

Ili točnije njegova rookie sezona.

Pošto po zadanim kriterijima Paul ne ulazi u jednadžbu usporedbe s Ballom i pošto mu je početak karijere fascinantan odlučio sam kopati dublje na temelju proširenja do sada skupljenih podataka.

I evo analize karijere Chrisa Paula.

Metodologija (slično kao kod Balla) je iduća:

  1. Pregled igre kroz odnos prosjeka asistencija na 100 posjeda i prosjeka izgubljenih lopti na istom broju posjeda
  2. Obrana kroz odnos obrambenih skokova i ukradenih lopti na 100 posjeda
  3. Šut kroz odnos True shooting postotka i broja poena po 100 posjeda
  4. Ukupna učinkovitost kroz odnos PER-a i WS-a

Međutim, ovdje će biti prikazani grafovi za Paula i još 12 odabranih PG koji su draftani od 1994. do 2017.

Ovo je lista:

Paul, Kidd, Nash, Iverson, Rose, Lillard, Irving, Wall, Rondo, Parker, Billups, Westbrook i Curry

Bit će prikazano ukupno 8 grafova, 4 za rookie godinu i 4 za prosjek karijere uz kratku analizu svakog.

Pa počnimo, slikice nas čekaju.

Pregled - rookie

Opet smo na ovom specifičnom grafu. Malo sam izokrenuo osi radi bolje vidljivosti, ali sve se svodi na slijedeće: Igrači s boljim statistikama teže gore lijevo (što više assista i što manje turnovera).

Paul je ovdje bio vladar kategorije kao rookie. Jedino Rose i Parker su gubili otprilike jednako malo lopti kao on, a Kidd i Wall dijelili sumjerljivo asistencija. Ali nijedan igrač nije radio i jedno i drugo toliko dobro.

Interesantno je vidjeti igrače na drugom kraju spektra koji su igrali izolacijsku košarku poput Iversona, Westbrooka i Irvinga.

Curry i Billups relativno malo gube lopte, ali također nisu bili zaduženi za organizaciju kao novaci.

Sredinu čine Lillard, Nash i Rondo s tim da Nash ipak ima nešto više brojke u obje kategorije.

Pogledajmo kako to izgleda u karijeri.

Pregled – karijera

Što reći, koju posluku porati? CP3 je opet izdvojen u svojoj kategoriji. Jedini koji je kroz karijeru gubio manje lopti je Billups, ali baš nitko nije jednako zastupljen u obje statistike.

Rondo i Nash su skočili u visoke brojeve asistencija, a Kidd je po tom pitanju malo pao, ali je značajno limitirao izgubljene lopte. Wall je gdje je i bio.

U sredini imamo sistemske scorere i Tonyja Parkera koji je uvijek bio više sistemski igrač nego bilo što drugo.

Russell Westbrook je kategorija sam za sebe, high risk / high reward igrač u ovoj kategoriji.

Obrana – rookie

Svi su se ovdje okupili oko trendlinea, s Paulom i Rondom na vrhu. Iverson i Billups odstupaju u donjem dijelu spektra, a interesantno je vidjeti kako Wall i Curry zapravo stoje dobro.

Hajdemo odmah dalje.

Obrana – karijera

Bez potrebe za opravdanjem ikoga ovo je više presjek stila igre nego tko je dobar ili nije.

Paul je i dalje visoko po obje statistike koje pratimo, ali skokovi su pali. Gotovo sigurno zato što je dobar dio karijere igrao s dva visoka i skočna igrača pod košem i jer je igrao dalje od koša što je rezultiralo manjim brojem skokova, ali s najviše krađa od sviju ponuđenih.

Kidd i Westbrook s druge strane dominiraju ovom kategorijom i opet je Wall dosta visoko. Obrambena etika Iversona ovdje dolazi do izražaja, a interesantan je i Lillard sa jako brzim rukama.

Šut – rookie

Ovdje imamo dosta gusto grupiranje, a Paul je i dalje daleko iznad prosjeka. Odstupanje Irvinga i Iversona prekrasno opisuje njihovu igru i ekipe u kojima su igrali.

Očekivano su Rondo, Kidd i Nash dosta nisko, a među njima je i Parker.

Wall i Rose su u grupi s Westbrookom kao prve scorerske opcije svojih momčadi već od prvog dana.

Šut – karijera

Evo napokon nešto za Stepha. Njegov razvoj je vidljiv i golim okom i tu on poprilično odstupa.

Iverson, Westbrook, Lillard i Rose se profiliraju kao prvi scoreri svoje ekipe, a Wall je blizu, međutim tu imamo i Beal efekt. Kyrie je malo pao, a kako i ne bi kad je trebalo dijeliti napadačke opcije s Jamesom kroz karijeru.

Samo dno je rezervirano za Kidda i posebno Ronda.

Advanced – rookie

Evo inspiracije za ovaj tekst. Chris Paul kao Rookie je svemir za sebe, ali lijepo se vidi što je scorerski stil donio Iversonu i Irvingu i kako gusto su grupirani ostali.

Advanced – karijera

Velik input statistika je učinio svoje i ovaj graf je nešto malo drugačiji, međutim, CP3 je i dalje dominantan. Ovaj prikaz više od bilo kojeg drugog govori koliko je Paul u stanju unaprijediti ekipe u kojima igra. To graniči s krajnjom nevjericom.

S druge strane ova „najslabija“ grupa dolje imao nekoliko iznenađujućih imena dok gore lijevo lijepo vidimo koliko su Kidd i Nash donosili svojim ekipama zajedno s Parkerom, a tu je i najugodnije iznenađenje za mene Billups.

Zaključak

Pošto slike govore dovoljno, ukratko bih rekao da Paulu nema ravnog PG-a u zadnjih 25 godina. U rijetkim kategorijama nije dominantan, ali svugdje konkurira za vrh. Takva raznolikost je nešto predivno za vidjeti na papiru.

Mene malo razočarava, ali nimalo ne iznenađuje (po stilu) Iverson, ali eto tako stoje brojke.

Bonus runda – utjecaj na Houston ove sezone

Uzorak igre Paula u Houstonu ove je sezone dosta malen. Rocketsi su odigrali 26 utakmica, 14 bez Paula i 12 s njim. Osnovne brojke su ovdje u usporedbi s prošlom sezonom:

Pošto je za dovođenje Paula roster malo isprebacivan vidi se kako su manje efikasni kad on ne igra. Ono što na prvi pogled pada u oko je koliko manje prekršaja rade s njim na parketu i koliko variraju brojke skokova što meni govori da su prisiljeni igrati s višim postavama kad ga nema na terenu.

S tim dok Paul igra skaču krađe, asistencije i broj postignutih poena (za skoro 10!), ali fascinantno koliko je bolji šut za tricu (6,5%!) što samo po sebi govori koliko raznolikiji mogu biti i koliko su šutevi kvalitetniji.

Ono što mi se samo po sebi nameće je da će Hardenu biti značajno lakše igrati i da neće biti prisiljen na hero ball svaki put kad primi loptu.

Mogu li zaprijetiti Warriorsima? Teško, ali bar sad tako nešto iz SF-a ulazi u svijet mogućeg. A ako iduće sezone stvarno dovedu Jamesa, zapad bi mogao gorjeti u playoffu koji je od nas udaljen "pišljivih" 18 mjeseci.

"Point God" is in the house
Svako istraživanje treba imati svoju nadogradnju na bazu. Pa tako i ono koje imalo za cilj secirati prvu sezonu Lonza Balla. Naime, dok sam filtrirao podatke i slagao grafove za najstarijeg brata Balla nešto mi je upalo u oko, a to nešto je Chris Paul. Ili točnije njegova rookie sezona. Pošto po zadanim kriterijima Paul ne ulazi u jednadžbu usporedbe s Ballom i pošto mu je početak karijere fascinantan odlučio sam kopati dublje na temelju proširenja do sada skupljenih podataka. I evo analize karijere Chrisa Paula. Metodologija (slično kao kod Balla) je iduća: Pregled igre kroz odnos prosjeka asistencija na ...
"Point God" is in the house
Svako istraživanje treba imati svoju nadogradnju na bazu. Pa tako ...
slobodna bacanja.Najbolji primjer je 97.u finalu s Jordanom. Znaci ako Hall of fameri uzimaju uspjesnost kao glavni kriterij izmedju sebe vi bi brojkama lika koji nije igra konferencijsko finale gurnuli u kategoriju najboljeg playa zadnjih 25 god? - Lwave, 19.12.17. 21:55, 0 0 0
Naravno da brojke mogu svašta kazat ali po tvojoj analizi ispada je da Paul samo lik koji: 1.Nije imao sreće sa matchupom(ispali medu ostalim od Houstona nakon 3-1 vodstva) 2.Nije imao dovoljno dobre suigrače(Griffin, Jordan, Peđa,Tyson Chandler, - Lwave, 19.12.17. 22:09, 0 0 0
West, Ariza, Paul Pierce,Reddick, Crawford.. 3.Jednostavno nije imao sreće? Jer eto najbolji play u zadnjih 25 godina bi imao barem nekakav achievement mjerljiv nečim više vrijednim od grafike tribine hr. koja ga je proglasila najboljim LOL. - Lwave, 19.12.17. 22:14, 0 1 0
Oprosti, ali sve ovo što pišeš nisu nikakvi argumenti. Jer iza sebe nemaju nikakvu metodu. Ili je ja ne vidim. Osim toga neke statistike nisu ispravne. A ova rasprava je što se mene tiče gotova jer je dno dna spomenut achievement "tribina.hr" kao - ilmambanegro, 20.12.17. 8:26, 0 0 0
neki punchline. To nije ozbiljna rasprava pa mislim da bi bilo najbolje da odemo u agree to disagree smjeru i zaključimo sve. - ilmambanegro, 20.12.17. 8:27, 0 0 0
12/2017
Surfin USA; Paul efekt u Houstonu...

LA Lakersi, franšiza iz koje sipi glamur i koja je s pokojnim doktorom Bussom stvorila pojam showtime od zadnjeg ugovora Kobea Bryanta tavorila na dnu lige ima novu nadu u svojim redovima.

Kao što svi znaju (i vrpaci u ruci i golubi na grani) to je Lonzo Ball. Nakon neuspjelog projekta D'Angela Russella kao novog lica franšize pod sada već bivšom upravom Magic i njegova ekipa odlučili su svog PG-a tradeati u Netse i produljiti rebuilding na još koju sezonu kako bi dobili arhitekta (na terenu) nove dinastije Lakersa.

LaVarra preskačem u širokom luku.

Što trebaju Lakersi?

Kao što sam već naveo Lakersi su najevidentniji sinonim Hollywooda na sportskoj sceni „Grada Anđela“. Mnogobrojni naslovi i sve gungula koja ih desetljećima okružuju uvijek su bile upogonjene super starovima. Lakersi nisu Lakersi ako im glavni igrač/i nisu veći od života.

U tom kontekstu već slijedeće ljeto ova ekipa planira dovođenje velikog FA koji će ekipu prevaliti preko grbe na koju se trenutno penje. Ali osim toga Lakersi se pokušavaju graditi kroz draft na poziciji koja je najvažniji element moderne košarke, onoj razigravača.

I tu u priču ulazi čovjek koji je tema mog današnjeg teksta. Znam da je nezahvalno analizirati rookieja koji svoju stabilnost tek gradi, ali da bi LA popunio tako važno mjesto na rosteru važno je vidjeti može li i kako ako može Lonzo biti jedan od motora buduće ekipe koja cilja na naslove.

Samo kratka napomena: I dalje mislim da unatoč svom silnom trudu njegova oca Lonzo nije igračka zvijezda koja je rasturila ligu svojim dolaskom. O potencijalu nešto niže.

Naoružan poviješću

Metodoligija je iduća (hvala Joe na stvarno velikoj pomoći u filtriranju prikupljenih podataka):

  1. Promotriti statistike rookie PG-a i pronaći one slične Ballu
  2. Analizirati statistike tih sličnih PG-a u rookie godini i vidjeti kako su ostvarivali napredak u kasnijim sezonama karijere
  3. Pošto se zbog više faktora Lonzo uspoređuje s Jasonom Kiddom kao nulta točka povijesti uzet je draft (1994.) na kojem je on odabran kao 2. pick Dallas Mavericksa
  4. Od te točke u povijesti prikupljene su statistike za sve bar polu-relevantne rookie razigravače (total, prosjek po 100 posjeda i advanced statistike)
  5. Dobivena lista ima 87 razigravača od 1994 do danas
  6. Kako bi se stvorila sličnost odabrani su ovi faktori:
    • Omjer pobjeda i poraza njegove momčadi od 30 do 40,24 posto
    • Prosječno odigranih 25 ili više minuta po utakmici
    • Prosjek assista +/- 2,5 na 100 posjeda od Balla (10,1) u ovom trenutku

Time smo dobili listu od 16 igrača. Nisu uzeti skokovi (jer koliko god skočnost bila talent visina je nešto čime Lonzo raspolaže za razliku od ostalih pa ću je navesti u analizi) i šut jer mislim da se razvoj kasnije može uspoređivati upravo na tom polju pa elminirati po njemu u ovoj fazi (kasnije ćete vidjeti) ne bi bilo previše mudro.

Krenimo s usporedbom njihovih rookie sezona kroz nekoliko faktora koji su gore navedeni:

  1. Pregled igre kroz odnos prosjeka asistencija na 100 posjeda i prosjeka izgubljenih lopti na istom broju posjeda
  2. Obrana kroz odnos obrambenih skokova i ukradenih lopti na 100 posjeda
  3. Šut kroz odnos True shooting postotka i broja poena po 100 posjeda
  4. Ukupna učinkovitost kroz odnos PER-a i WS-a

Pregled igre

Pošto se radi o dvije statistike koje su jedna „protiv druge“ specifično samo za ovaj graf za igrača je bolje da je što više desno i što niže u odnosu na crvenu liniju.

Gledajući samu listu označenih ljudi evidentno je kako je Ball zapravo dosta iznad prosjeka jer skuplja preko 10 (10,1) asistencija i gubi tek nešto ispod 4 (3,7) lopti na 100 posjeda. Prosjek se sam po sebi skupio ispod „najgoreg“ Allena Iversona, a Steph Curry od početka karijere pokazuje da te dvije statistike nisu njegov forte.

Kidd kao referentna točka po tom pitanju ima nešto više izgubljenih lopti, ali i nešto više asistencija.

Važno je napomenuti kako su rookie PG-ovi skloniji gubiti lopte zbog ogromne promjene spacea ulaskom u NBA te da se svakako vidi pad u brojevima od uvođenja hand-checking pravila a(04/05 sezona) čiji je najveći dobitnik Ramon Sessions koji je svemir za sebe ovog pregleda.

Obrana

Ovaj graf je ipak nešto prirodniji jer što ste više iznad linije (ukradene lopte) i što više desno (skokovi u obrani) to ste bolji.

Evo nas u kategoriji u kojoj Lonzo zbog svojih fizikalija (visina, tj. skok) poprilično odskače i teško je zamisliti da će tu padati, a što se tiče ukradenih lopti pritisak i anticipacija su nešto što će morati doraditi (dodatno, visina Ballu daje dominaciju u jednoj neprikazanoj statistici, a to su blokovi na 100 posjeda kojih ima 1,4 dok je drugi MCW s 0,9 što je poprilična rupa). 

Analizom ostatka igrača vidimo kako Kiddova obrana debelo temeljila na „talentu“ za krađe, a tu pak dominira Ricky rubio s preko 3 krađe po 100 posjeda). Jako težak prijelaz u NBA imali su Lillard i Thomas.

Šut

Ako je Lonzo prvenstveno facilitator pretpostavka ide da bi mu selekcija šuta ili efikasnost bar trebala biti bolja. Međutim, kao što već znamo Lonzo tehnike šuta nažalost nema ili mu je ruka tvrda ko brački kamen.

Čak i Kidd s kojim ga se uspoređuje je miljama ispred njega po tom pitanju. Ovdje vidimo koliko Kyrie i Iverson odskaču upravo u produkciji poenima i koji je njihov stil košarke, a blizu vrha pojavio se i Damian Lillard kojeg smo ranije pokopali.

U kategoriju sličnih nakon ova tri slučaja za sada spremamo:

Kidda, Sessionsa, MCW-a i Peytona

Advanced

I podvucimo crtu na prvu fazu omjerom PER-a i Win Sharea.

Dakle, ovdje siroti Mudiay u svojoj rookie sezoni ne da nije briljirao nego je bio jedini na listi ispod nule.

Interesantno je vidjeti kako je većina igrača iznad trendlinea, pogotovo što se PER-a tiče, ali WS je okrutna biljka. Imamo tri kategorije (zapamtite da je riječ o slabim ekipama u kojima WS znači još više).

Dalo bi se reći da je u ovoj sezoni Lonzo za Lakerse gotovo pa nebitan i da mu cilj mora biti samo osobni razvoj.

Na vrhu liste se nalaze igrači koji su se izdvojili moglo bi se reći i povijesno i ovdje je Kidd čak i kao rookie daleko od Lonza. A interesantno je vidjeti da od naših odabranika Iverson i pogotovo Kyrie daleko odstupaju.

Side-note -> da sam stavio Chrisa Paula na ovaj graf bilo bi zbogom svima ostalima što se WS-a tiče jer CP3 je imao gotovo nestvarnih 10,4 dok mu je PER također najboljih 22,1.

Bonus runda – povratak otpisanih:

Lista sličnih na temelju gornjih grafova svela se na:

Kidd, Sessions, MCW, Peyton, i Rubio

Da bi imali Lucky #6 naći ćemo još nekoga, a ta osoba je zbog sličnosti u statistikama, ali odstupanju u pobjedama momčadi Jamaal Tinsley.

Ali da mi ne vjerujete na riječ evo i tih statova:

Dakle lista je tu. Vrijeme je za ono što Lonzo mora napraviti kroz prizmu 6 odabranih.

To ćemo dobiti tako da za navedene igrače uzmemo gore odabrane statistike i prikažemo pomak za prve 4 sezone.

Pa evo ih:

Pošto bi htio ovu analizu ostaviti otvorenom za interpretacije i ne volim be all end all izjave meni se ovi igrači čine kao mogući career pathovi.

Svaki od njih ima jače i slabije strane, ali ako bi ovako „gađao“ koji path je ostvariv za Lonza čini mi se da naginje prema Paytonu na dnu i Tinsleyju na vrhu curvea. 

Čijim koracima gazi Lonzo
LA Lakersi, franšiza iz koje sipi glamur i koja je s pokojnim doktorom Bussom stvorila pojam showtime od zadnjeg ugovora Kobea Bryanta tavorila na dnu lige ima novu nadu u svojim redovima. Kao što svi znaju (i vrpaci u ruci i golubi na grani) to je Lonzo Ball. Nakon neuspjelog projekta D'Angela Russella kao novog lica franšize pod sada već bivšom upravom Magic i njegova ekipa odlučili su svog PG-a tradeati u Netse i produljiti rebuilding na još koju sezonu kako bi dobili arhitekta (na terenu) nove dinastije Lakersa. LaVarra preskačem u širokom luku. Što trebaju Lakersi? Kao što sam ...
Čijim koracima gazi Lonzo
LA Lakersi, franšiza iz koje sipi glamur i koja je ...
Svaka čast, najbolja Ball analiza! Jedna stvar me samo zanima, tj ne znam jesam li dobro shvatio. Po ovom prvom grafu Sessions ima najbolji pregled igre, a Curry najgori od odabranih igrača?! - wolfy31, 12.12.17. 13:36, 0 0 0
Da Curry je loš, ali Iverson još gori po TO. Malo je zeznuto to što jedna os ima pozitivnu, a druga negativnu statistiku. Ali to je rookie sezona i govori o tezistu igre dosta. - ilmambanegro, 12.12.17. 13:57, 0 0 0
Da, da. Ne bih se baš složio s tim dijelom, možda je i loš prikaz pregleda igre kroz assist/turnover ratio. Ali, ostatak vrhunski napravljen. Još jednom, sve pohvale! - wolfy31, 12.12.17. 14:02, 1 0 0
12/2017
Grupe SP-a, tko je najbolje prošao?

Tko će čekati s nastavkom cijeli vikend ili kao što je u filmskoj industriji popularno po godinu dana.

Idemo odmah jako dalje.

Podaci su s Fifine stranice, a pošto je Srbija jedina slijednica Jugoslavije imajte na umu da su ovi omjeri zbroj svega od početka svemira po tom pitanju.

Ako je iole za pouzdati se u podatke na ovim tablicama kao relevantne susret Meksika i Švedske bi mogao biti pravi derbi. Naravno, ako Švedi parkiraju autobus, a Meksikanci se međusobno posvađaju oko mjesta na njemu mogla bi biti i festival dosade.

Engleska i Belgija za prvo mjesto, a Panama za što bolji dojam debitanta. Ostalo vrlo vjerojatno za zaborav.

Evo skupine gdje ne bi bilo iznenađujuće da se pokvari europski prosjek u plasmanu. Poljaci jesu dovoljno dobri za prolaz, ali Senegal i Kolumbija su uistinu netko na kome bi mogli slomiti zube. A ni Japan nije Koreja.

Eto, pasite oči pa se može zaključivati i u komentarima ako treba.

Povijest i međusobni omjeri (E-H)
Tko će čekati s nastavkom cijeli vikend ili kao što je u filmskoj industriji popularno po godinu dana. Idemo odmah jako dalje. Podaci su s Fifine stranice, a pošto je Srbija jedina slijednica Jugoslavije imajte na umu da su ovi omjeri zbroj svega od početka svemira po tom pitanju. Ako je iole za pouzdati se u podatke na ovim tablicama kao relevantne susret Meksika i Švedske bi mogao biti pravi derbi. Naravno, ako Švedi parkiraju autobus, a Meksikanci se međusobno posvađaju oko mjesta na njemu mogla bi biti i festival dosade. Engleska i Belgija za prvo mjesto, a Panama za ...
Povijest i međusobni omjeri (E-H)
Tko će čekati s nastavkom cijeli vikend ili kao što ...
12/2017
Grupe SP-a, tko je najbolje prošao?

Došlo je i to vrijeme. Skupine su izvučene, domjovi se sliježu i pravo je vrijeme za baciti oko na to kako su ekipe po skupinama povijesno igrale na SP, kako međusobno na SP i van njega.

Metoda same analize bit će prezentacija skupina kroz te podatke, a zaključci će se najčešće nametati sami.

Krenut ćemo sa skupinom D gdje je Hrvatska pa nakon doga od A do C.

Druga analiza donijet će preostale skupine.

Na prvu loptu i povijest nam govori ono što je gotovo opći konsenzus. Argentina bi se trebala prošetati skupinom.

Od ostalih repreznetacija Hrvatskoj za pravo nadati se prolazu daje zapravo odličan omjer s Islendom izuzmemo li poraz u ovom ciklusu.

S druge strane ono što se ovdje ne vidi kako je Island igrao na prošlom Euru i koga je Nigeria izbacila u kvalifikacijama.

Joj mene joj. Urugvaj, jadna Rusija i dva prolaznika na SP. 

Jedino što kod njih budi nadu je da Egipat i Saudijska Arabija međusobno zabijaju čitav naramak golova. Pa neka to bar bude tradicionalno.

Eto Portugalu prilike da se osveti Maroku za poraz. S druge strane, šteta je što treći ne prolazi u neku inačicu Europa lige za reprezentacije jer bi Iran mogao zaslužiti tako nešto svojom igrom. 

Ako Danska zaigra u skladu s tradicijom i ova skupina bi mogla biti šetnja za Europljane.

Znam da je tekst štur, ali statistike su tu da zaintrigiraju pa eto pogledajte prvi dio.

Povijest i međusobni omjeri (A-D)
Došlo je i to vrijeme. Skupine su izvučene, domjovi se sliježu i pravo je vrijeme za baciti oko na to kako su ekipe po skupinama povijesno igrale na SP, kako međusobno na SP i van njega. Metoda same analize bit će prezentacija skupina kroz te podatke, a zaključci će se najčešće nametati sami. Krenut ćemo sa skupinom D gdje je Hrvatska pa nakon doga od A do C. Druga analiza donijet će preostale skupine. Na prvu loptu i povijest nam govori ono što je gotovo opći konsenzus. Argentina bi se trebala prošetati skupinom. Od ostalih repreznetacija Hrvatskoj za pravo nadati ...
Povijest i međusobni omjeri (A-D)
Došlo je i to vrijeme. Skupine su izvučene, domjovi se ...
Samo napomena kako ti u međusobnom omjeru ide ovim redom: Pob./Por./Ner. Ne znam jesi htio tako ili si slucajno zamijenio kolone. - danijel_os, 3.12.17. 7:52, 0 0 0
Kad sam skupljao podatke tako sam stavio, kad sam shvatio da bi neriješeno trebalo biti u sredini bilo je previše podataka da bi išao mijenjat pa sam ostavio ovako. :) - ilmambanegro, 3.12.17. 8:41, 0 0 0
11/2017
Tko je najjača svjetska reprezentacija?

Evo nas kod vas. Kvalifikacije su sinoć završile i imamo 32 reprezentacije koje će nas zabavljati i živcirati 2018. u Rusiji.

Od onih reprezentacija koje će se naći u Putinlandu iduće ljeto njih 30 je već nastupilo na Svjetskim prvenstvima. I dva su debitanta koje valja poimence spomenuti, a to su Island i Panama (abecedno naravno).

Ovo dvoje su dobili svojevrstan shoutout na početku jer se neće naći nigdje niže u tekstu.

Pogledajmo dakle koja je uspješnost tih 30 reprezentacija.

Podaci o onima koji su se kvalificirali

Prvo na ovom Svjetskom prvenstvu nastupit će svi bivši prvaci osim Italije koja je četverostruki svjetski prvak i neće dobiti priliku izjednačiti se na vječnoj listi s Brazilom nadolazećeg ljeta.

Najviše nastupa od ekipa koje su se kvalificirale imaju Brazil (20), Njemačka (18), Argentina (16), Meksiko (15) i Francuska (14).

Ekipe koje su se kvalificirale odigrale su do sada 1049 utakmica, ostvarile 453 pobjede (43,18%), 223 remija (21,26%) i 373 poraza (35,56%).

Te ekipe su zabile 1610 golova na SP do sad što je 1,53 gola po utakmici, a primile 1396 golova što je 1,33 gola po utakmici

Ako te brojke usporedimo sa svim ekipama koje su ikad nastupile na prvenstvima 2379 golova u 1672 utakmice što je otprilike 1,42 gola po utakmici možemo zaključiti da je odstupanje u skladu s očekivanjima jer kroz godine je bilo dosta reprezentacija koje su zabijale jako malo (njih čak 32 imaju manje od 10 golova u svim nastupima).

Top liste

Nego hajdemo na nešto zanimljivije statistike. 5 najboljih i 5 najgorih po kategorijama.

Postotak pobjeda TOP 5:

Postotak pobjeda BOTTOM 5:

Hrvatska je na toj listi deveta:

Postignutih golova po utakmici TOP 5:

Postignutih golova po utakmici BOTTOM 5:

Hrvatska je ovdje 16.:

Primljenih golova po utakmici TOP 5 (eto Hrvatske na 3. mjestu):

Primljenih golova po utakmici BOTTOM 5:

Tko najčešće remizira?

Tko najrjeđe remizira?

Tko dobiva najviše kartona po utakmici:

Tko dobiva najmanje kartona po utakmici:

 

Da brojke ne bi bile suhe toliko koliko jesu evo jednog zaključka:

Hrvatska je do sada na svjetskim prvenstvima svoje uspjehe ostvarivala većinom obrambenim i to poprilično grubim nogometom. Ili bar to kažu prikazani brojevi.

Dok Engleska s druge strane prima malo golova, ali i malo kartona.

Ali ozbiljnije zaključke možda možemo odgoditi za iza ždrijeba.

Kakvi su povijesno oni koji su se kvalificirali?
Evo nas kod vas. Kvalifikacije su sinoć završile i imamo 32 reprezentacije koje će nas zabavljati i živcirati 2018. u Rusiji. Od onih reprezentacija koje će se naći u Putinlandu iduće ljeto njih 30 je već nastupilo na Svjetskim prvenstvima. I dva su debitanta koje valja poimence spomenuti, a to su Island i Panama (abecedno naravno). Ovo dvoje su dobili svojevrstan shoutout na početku jer se neće naći nigdje niže u tekstu. Pogledajmo dakle koja je uspješnost tih 30 reprezentacija. Podaci o onima koji su se kvalificirali Prvo na ovom Svjetskom prvenstvu nastupit će svi bivši prvaci osim Italije koja ...
Kakvi su povijesno oni koji su se kvalificirali?
Evo nas kod vas. Kvalifikacije su sinoć završile i imamo ...
Svaka čast na podacima. Danska me iznenadila jer je u top 5 i po pobjedama i po broju golova, a iznenadila me i činjenica da smo 3. po broju kartona, nisam stekao dojam da smo među grubljim momčadima - GNKDZCFC, 16.11.17. 19:57, 0 1 0
Svaka čast i od mene! Brojke, pogotovo ovako lijepo obojane, nikako nisu suhe :) Možda nam nisi trebao "sakriti" i ostatak brojki ako ih imaš. Npr. Ima li Egipat 0/3 ili 0/12 pobjeda dodatno naglašava njihov neuspjeh. - danijel_os, 16.11.17. 21:13, 0 0 0
Hvala. Razmišljao sam da uklonim reprezentacije koje nisu imale 10 odigranih utakmica, ali htio sam uključiti sve ekipe. Egipat ima 0-2-2 recimo. Danska recimo 8-2-6. Istina da ove statistike mogu sakriti dosta, ali objaviti sve bi bilo nepregledno. - ilmambanegro, 16.11.17. 21:56, 0 0 0
Objavit ću detaljnije po skupinama nakon ždrijeba. Složim skupine sa agregatima svih bitnih statistika. :) Podatke imam, samo ih treba rasporediti. Ovo nek bude intro. :) - ilmambanegro, 16.11.17. 22:15, 0 1 0
11/2017
Hrvatska - Grčka 4:1

Nakon velebnog trijumfa sinoć mnogo je razloga za zadovoljstvo igrom.

Iz moje perspektive poglavito napadačkom igrom na postavljenu obranu, ali gledajući iz perspektive trenera Dalić je iskoristio obranu bez glave (Manolasa) u kojoj je Sokratis krpao sve rupe.

Ali krenimo strukturirano da pokušam pokazati kako sam ja to vidio po poluvremenima i segmentima koji su mi se činili najvažniji.

Evo kategorija:

  1. Plitke linije
  2. Organiziran pritisak
  3. Problem lijevog bloka
  4. Prilagodbe u drugom dijelu
  5. Stabilnost

Dakle.

  1. Plitke linije

Ne znam vidi li se dovoljno dobro na ovom grafu koliko su linije bile plitke:

 

Ali dajte da pokušam objasniti, opet po bulletima, što ćete kad ih volim.

  • Prilikom igre Hrvatske na postavljenu obranu Rakitić je ulazio u distribucijski „ciklus“ tako što se vrlo često pozicionirao između dva stopera, a to je imalo dvojaku ulogu:
    • Dodatni igrač u kontroli protoka lopte za kojeg znamo da to može izgurati
    • Samim time se u sredini oslobađao prostor jer su Brozović i Modrić dosta često stajali visoko
    • Zahvaljujući prethodnoj točki naše špice i krila su se povlačile gotovo neprirodno plitko i dosta često se u zoni od grčkih 30 metara do centra nalazilo barem sedam Grka i pet Hrvata
      • Ali to je zapravo bio izvrstan trik, jer je zadnja linija grčke obrane izlazila bez glave i repa (čitaj opet Manolasa)
      • Hrvatska je gore navedeno iskorištavala poglavito s Vrsaljkom (Strinić je bio puno niže pozicijski postavljen) koji bi uzeo brat bratu 10 metara zaleta i uvijek gotovo na rubu zaleđa uletavao na bok što Grci nisu mogli zaustaviti jer su bili stisnuti zbog velike količine igrača te jer nijedan igrač ne može tako lako uhvatiti korak s igračem koji ima toliko zaleta
      • Isto tako skraćivala se udaljenost između napadača i obrane kad bi bili i dubljem bloku jer Kalinić je nebrojeno puta kontrolirano spuštao loptu prilikom izlaska na što gotovo sam siguran ne bi mogli računati s Mandžukićem
  1. Organiziran pritisak

Kao što se moglo zadnjih dana vidjeti na primjeru Arsenala ako ti je pritisak sporadičan i pojedinačan onda nema vajde od njega.

Hrvatski pritisak je bio sve samo ne to.

Točno se vidjela suradnja linija kad bi Grci pokušavali organizirano izaći jer ako bi se išlo u pritisak jedan igrač je povlačio bar dva suigrača u pritisku.

Oni gore navedeni izleti bočnih igrača dodatno su bili iskorišteni da vrše pritisak odmah po preuzimanju lopte od strane Grka (koliko god bila iznimka to je i dalje rezultat više plana nego samo jedne greške)

  1. Problem lijevog boka

Koliko god bila dobro odigrana utakmica uvijek ima stvari koje možemo popraviti.

Sinoć se po meni pokazalo da nam lijevi bok u obrambenom bloku pušta vodu čim Perišić izleti iz formacije.

Tomu je nekoliko razloga:

  • Perišić i Strinić stoje predaleko jedan od drugog pa se otvara neprirodno mnogo prostora, ali to bi bilo podnošljivo da Strinić pusti veznjaku da popuni prazninu, a ne nekontrolirano grize prazan prostor
  • Pasivnost veznjaka, pogotovo Brozovića u pokrivanju Perišićevih leđa, kako to na drugoj strani radi Modrić, a u nekoj mjeri i Kramarić za Vrsaljka (i obrnuto je prava lekcija)
  • Upravo zato i ogromna rupa u prostoru na taktičkom grafu

3a. Dean Lovren

  • Ne znam je li stvar toga što se ne snalazi na desnom stoperu, ali postavljanje prema lopti i u izlasku i u branjenju skoka je Deanu bilo kriminalno do neizdrživosti
  • Ne može se dogoditi da od dva centaršuta na Sokratisa taj igrač ima metar prostora u skoku pa je sreća što nismo od njega dobili i drugi gol
  1. Prilagodbe u drugom dijelu

Bacimo oko na taktički graf formacije koja se pojavljivala često u drugom poluvremenu i opet se može uočiti da je valjda najveći dobitak (a ima ih more) Dalića u odnosu na Čačića vođenje utakmice:

 

Namjerno sam stavio Perišića iza leđa Vrsaljku jer ga je tu bilo jako puno. Time i pomicanjem Modrića (pogotovo u bloku) je Dalić doskočio dvama stvarima:

  • Vrsaljkovo okomito kretanje sigurno je rezultiralo umorom, a trebalo je pokriti mu leđa da ne moramo ovisiti o sreći, za to je Perišić dovoljno motoričan i zadatak je bio dovoljno jednostavan da nije trebao more instrukcija, a uz to je doskočeno promjenama koje su Grci mogli raditi da iskoriste rupu iza Vrsaljkovih leđa
  • Pomicanjem Modrića i Kramarića dobivena je izgubljena stabilnost na lijevom boku i začepljena ogromna rupa koja je zjapila lijevo, oni su puno lakše kontrolirali taj bok kad je trebalo nego što je to činio Perišić u prvom dijelu jer su igrali u širinu, a ne toliko okomito
  • Osim toga Kramarić je imao dovoljno prostora da ulazi iz drugog plana kako se i našao na Vrsaljkovoj krađi za zadnji gol

Ima još elemenata, ali rezimirat ću u zaključku.

  1. Stabilnost

Ovo se najviše odnosi na psihu. Odlično je bilo čuti Olića kako su radili s igračima na mentalnom elementu igre i koliko su inzistirali da igrači ne padaju na provokacije kojima su Grci skloni.

Taj dio se vidio na terenu uz nekoliko sitnih iznimki. I to je strašan dobitak. Bio sam skeptičan oko toga koliko Olić može pomoći Daliću, ali ako je samo ovo učinio to je lavovski posao.

  1. Zaključak

Ono što je Hrvatska dobila nakon dvije Dalićeve utakmice bilo bi:

  • Taktičku pismenost i prilagodbu protivniku
  • Vođenje utakmice
  • Prave igrače na pravim pozicijama (iako mi je Brozović manje drag od Badelja tamo gdje je bio unatoč svoj ofenzivnoj prednosti koju donosi)

Stvari koje treba dodatno poboljšati:

  • Lijevi bok i dalje pušta, jer ako su nam Grci u dva-tri dodavanja izlazili u krilo obrane, neke momčadi koje teže igri će nas tamo rastaviti na proste faktore

Sad, ovo nije sve, ali jednostavno mislim da je neki početak.

P.S. Treba mi prakse s tim taktičim grafovima :)

Igra s glavom i malo repova
Nakon velebnog trijumfa sinoć mnogo je razloga za zadovoljstvo igrom. Iz moje perspektive poglavito napadačkom igrom na postavljenu obranu, ali gledajući iz perspektive trenera Dalić je iskoristio obranu bez glave (Manolasa) u kojoj je Sokratis krpao sve rupe. Ali krenimo strukturirano da pokušam pokazati kako sam ja to vidio po poluvremenima i segmentima koji su mi se činili najvažniji. Evo kategorija: Plitke linije Organiziran pritisak Problem lijevog bloka Prilagodbe u drugom dijelu Stabilnost Dakle. Plitke linije Ne znam vidi li se dovoljno dobro na ovom grafu koliko su linije bile plitke: Ali dajte da pokušam objasniti, opet po bulletima, što ...
Igra s glavom i malo repova
Nakon velebnog trijumfa sinoć mnogo je razloga za zadovoljstvo igrom. ...
Respekt i za pokušaj grafa, neke su stvari ok, neke se još dalju praksom ispravit. Bitno da je kužiš sustav i biti kako igrači trebaju izgledati. O utakmici nažalost ne mogu više reći jer nisam gledao. - BruceWayne, 10.11.17. 14:06, 0 0 0
Sad kad sam vidio na Tribina FB kako izgleda, malo mi se otvaraju oči. :) - ilmambanegro, 10.11.17. 14:13, 0 0 0
Da, najbolje se to tome ravnat i unaprijeđivati svoje, ali bitna je volja. Ovo sa Perišićem zvuči zanimljivo.. - BruceWayne, 10.11.17. 14:16, 0 0 0
11/2017
Tribina hipoteza

Evo nešto Kaki i interpretativnoj kategoriji u kojoj je naoko najgori. Dok se na pojavi tema evo da uglavim ovdje da mi se ne kiseli na kompu.

Glavne točke Kakine karijere su Joe i Los pokrili u videu i stvarno neću nepotrebno (i redundantno) ulaziti u mjerljive elemente koji su u njemu spomenuti.

Međutim, kad dolazimo do posebnosti teza u videu je bila da je Kaka pre-efikasan kako bi bio poseban. Iako se ono što želim reći može podvući pod tu tezu ono što vrijedi za njega može se napisati i za druge velikane, a to je da zato što Kaka nije imao „signature move“ ili nekoliko njih većina publike ga je smatrala i smatra puno dostižnijim i ljudskijim od ostalih svemiraca koji su obilježili nogomet.

Signature move

Mislim da je suvišno pričati o čemu se radi ovdje, ali za potrebe teze navest ću neke od njih (i grupe jelte).

Zidane je imao „La Roulette“ kojim se rješavao protivnika i za koji se činilo da ga jedino on može izvesti baš kako treba i praktički instinktivno.

Ronaldinho je imao čitav arsenal driblinga koje je naučio osim treningom i driblajući svog psa (ovo se čak i ne šalim) gdje se činilo da lopta radi neprirodne stvari kad se odbija od njegovih nogu pod gotovo nestvarnim kutevima. Uzmimo samo za primjer guranje kroz noge ili pored igrača fintom iz gležnja.

Ronaldo (onaj prvi, za neke jedini pravi) je imao koloplet fizičkih osobina (iako je meni jedan od najimpresivnijih trenutaka njegov gol Turskoj iz koraka – koliko god došao nakon primea i s onom smiješnom frizurom J), ali njegov bicikl u trku je bio čudo nad čudima.

Ronaldo (ovaj aktualni) je fizička zvijer s impresivnom tehnikom koja izgleda toliko nestvarno dok sprinta, dribla, puca slobodnjake i diže se na udarac glavom da gotovo ulazi u kategoriju superjunaka koje je Los spominjao u kontekstu Antetokounmpa.

Messi, što reći. Brzina, nestvarna kontrola tijela (finta tijelom), vođenje lopte van ovog svijeta, slobodnjaci, osjećaj za prostor. Svi skillovi gotovo na 10/10. Rapsodija u pokretu.

Svi navedeni i neki manje eksponirani (čak i Denilson recimo u nekim trenucima) su u mnogo trenutaka s loptom radili ono što obični smrtnici ne mogu ni pokušati reproducirati. Jednostavno je trebalo stati i diviti se. Baciti sve taktičke udžbenike u smeće kad je stvaranje viška i individualna kvaliteta u pitanju.

Pitanje je zašto Kaka nema to „nešto“? Ili još bolje, zašto se čini da on to nema?

Dohvatljivost ili iluzija?

Gledajući Kaku kako (no pun intended) igra rijetko (ako ikad) se viđalo išta i približno slično gore navedenome.

Nije bilo nestvarnih aspekata u njegovoj igri. Kaka nije vrtio pedale na biciklu kao da se sprema za Tour de France. Nije okretao suparnike na ruletu k'o malu kuglicu u kasinu. Nije izvodio majstorije koje prkose fizici. Ili zapravo, bar naoko nije.

Ovo neki način ide ruku pod ruku s njemu svojstvenom skromnošću i van terena koja je spomenuta u podcastu.

Njegov cilj nije bio impresionirati (ne kažem da je drugima bio, ali njegov izrazito nije), njegov cilj je bila čista ekonomija pokreta. Čistoća igre kakvu se zapravo rijetko viđa.

Nije tu bilo nestvarnih pokreta, zapravo (na vrhuncu pogotovo) nije bilo gotovo nijednog suvišnog pokreta.

I tu dolazimo do Losove učinkovitosti. Jednostavno, u što manje pokreta, bez svemirske finte doći do željenog cilja.

Učinkovitost koja plijeni. Ali ne zaluđuje mase. Umjesto driblinga i sombrera pa gola iz voleja (ok, pretjerujem) protiv Hrvatske u Njemačkoj, samo šut (lijevom nogom usput budi rečeno) gotovo iz koraka i gol. Nema suvišnih pokreta. Naklon publike i stručnjaka je tu, ali nema zadivljenosti kao Zidaneom protiv Leverkusena ili Jamesom protiv Urugvaja.

Sve izgleda kao “just another day at the office“, sve je tako lako i dohvatljivo. Gledatelj gotovo da može zamisliti sebe kako to izvodi jednom u 10 do 15 pokušaja.

Ali umjetnost je u tome što to jednostavno nije tako. Od pregleda igre, minimalnih linija kretanja pa do gotovo svakog aspekta igre. Jednostavno jednostavna rješenja ogoljena do kosti.

I u tome je posebnost, ona tiha i nenametljiva posebnost.

Najbolji primjer toga je onaj potez u jednom od videa koji su bili u podcastu. Izolirajmo trenutak kad Kaka s Beckhamom na ramenu dotrčava od Evre koji kreće očistiti loptu i zamrznimo kadar.

Pokraj dva igrača, svakim s jedne strane i nigdje oko njega slobodnog prostora.

Većina (čak i vrhunskih) pojedinaca to bi rješavala na kompleksan način ili svojom fizičkom silom.

Kaka bira najjednostavnije rješenje. Lagani dodir glavom.

Rezultat nakon odmrzavanja kadra? Bezvremenska sedmica i vrhunska trojka valjaju se u kolopletu udova na patosu (ovo mi je toliko divan izraz – patos jelte - da ga moram uglaviti), a Kaka izlazi sam pred golmana s čitavim šesnaestercem prostora kojeg je stvorio iz sendviča u kojem nije bilo ni milimetra.

Završnica je samo kruna, ali nije bitno kako se lopta zavaljala u mreži (a bilo je jednostavno, bez komplikacija, tako dohvatljivo i ljudski).

Just another day at the office.

Tako jednostavno, efikasno, dohvatljivo i zapravo nepravedno.

Kaka - Iluzija dohvatljivosti
Evo nešto Kaki i interpretativnoj kategoriji u kojoj je naoko najgori. Dok se na pojavi tema evo da uglavim ovdje da mi se ne kiseli na kompu. Glavne točke Kakine karijere su Joe i Los pokrili u videu i stvarno neću nepotrebno (i redundantno) ulaziti u mjerljive elemente koji su u njemu spomenuti. Međutim, kad dolazimo do posebnosti teza u videu je bila da je Kaka pre-efikasan kako bi bio poseban. Iako se ono što želim reći može podvući pod tu tezu ono što vrijedi za njega može se napisati i za druge velikane, a to je da zato što ...
Kaka - Iluzija dohvatljivosti
Evo nešto Kaki i interpretativnoj kategoriji u kojoj je naoko ...

Respekt: konjokradica, Cirohito, BruceWayne, ivan-cro,

Slažem se: Cirohito,

10/2017
Je li Grčka najgori ždrijeb?

Taman kad je poražena Ukrajina imali smo more analiza o tome što je i kakva je Hrvatska i kuda dalje.

Komentirao sam Puvlinovu analizu "Ne treba stati improvizirati" i pokušao dekonstruirati osnovne postavke onoga što je predložio. Nisam to napravio da bi mu se posrao u čarapu nego mi se stvarno činilo kako sustav kojeg predlaže nema osnove u našem kadru.

I eto mene sad predlažem nešto svoje. Ideja je primjenjiva za Grčku, ali i druge "jače" reprezentacije s kadrom kojeg imamo i koji je takav kakav je.

Napomena: Ovo su mi prvi taktički grafovi pa imajte to na umu dok čitate ovu plahtu.

Krenimo od pravila, formacija, željenih rezultata, kompromisa pa onda možemo i dalje raspravljati.

Pokušat ću prezentirati svoju ideju u slijedećoj strukturi:

  1. Kadar
  2. Obrana
  3. Napad
  4. Zaključak

Dakle, let's hit this one out of the park if we can.

Kadar

Uz nekoliko iznimki (više prisilnih nego strukturiranih) kadar ove reprezentacije koji se viđao na terenu (iznimne zamjene ću isključiti) uključuje:

Golman: Subašić

Obrana: Vrsaljko, Vida, Lovren, Mitrović, Ćorluka, Pivarić

Vezna linija: Modrić, Rakitić, Perišić, Badelj, Kovačić, Rog

Napad: Mandžukić, Kramarić, Kalinić, Pjaca

Ubacite ili izbacite nekoga, ali ovo je naš standard. Potencijala za nadogradnju ima sa strane, ali kako je bilo u povijesti tako je i sada te možemo računati da će i daljni teret većinom iznijeti ovi igrači uz dužno poštovanje izletnicima u ekipu ili onome što Dalić uspije iskemijati.

Za moj recept prvih 11 (kao u onim napornim dnevnim kulinarskim emisijma) potrebni su mi:

Subašić

Lovren Ćorluka Vida Vrsaljko

Badelj Rakitić Modrić

Perišić Kramarić Mandžukić

Kako i zašto pogledajte niže.

Obrana

Napravio sam dva taktička grafa za obranu i napad i pokušat ću objasniti kako i zašto.

Evo obrambenog grafa u svojevrsnoj 4-3-3 formaciji:

Prvo što se može primjetiti je da ova obrana stoji neprirodno visoko, ali to joj je i cilj. Hrvatska mora skratiti teren protivniku ako ikako misli osvajati loptu bez da ih pusti u svojih 16 metara ili da izlazi sa stoperima svaki put. Zato je to prikazano ovako kako bi se naglasila ta potreba.

Drugo što upada u oči je da nema klasičnog lijevog beka. Priznajem, ja sam bio prvi protiv takve formacije, a onda sam nakon gledanja Liverpoola protiv Manchestera i utakmice u Ukrajini pomislio da se tako nešto može napraviti, ako Lovren ima adekvatnu pomoć. I tu u igru ulaze Rakitić (manje), Badelj (kao glavni čovjek za štopanje lijevog dijela terena) i Ćorluka koji bi svojim sposobnostima i mozgom ako bude bio zdrav mogao držati Deanova divljanja pod kontrolom.

Treće su uloge Modrića i Rakitića. Raketi bi glavna obrambena funkcija bila preuzimati sredinu kad igrači ulaze u međuprostore i biti dodatna ispomoć vertikali Lovren-Badelj. Modrić bi u tom slučaju bio još dublje u sredini te stoga i agresivnija rola Vrsaljka čija leđa pokriva Vida. 

Četvrto i to nastavno na treće je uloga tog desnog bloka. Koliko god se činio tanjim, upravo zato je tamo agresivniji i motoričniji obrambeni krilni igrač u kontekstu Mandžukića. Njegova agresija u većini situacija bi morala moći odvratiti pokušaje da se napad protivnika gradi po toj strani, a guranje protivnika u sredinu baca ga u krilo Modriću.

Dodatno Kramarić i Perišić bi morali biti dovoljni za pritisak na sredinu i lijevu stranu linija koje izlaze. Zbog pojačanog defanzivnog bloka na toj strani gurali bi protivnika u sredinu gdje onda Modrić i Rakitić uz povremeno priključivanje Badelja imaju ključne uloge za kontrolu osvojene lopte i brzu kreaciju prema krilima koja ulaze u sredinu.

Napad

Napad bi se transformirao nešto drugačije u formaciji 3-4-3 koja bi izgledala ovako nekako:

* pobjegla mi je fronta Vide u kvadrat, ali recimo da nije :)

Prvo, kreacija naših napada morala bi varirati ovisno o strani. S desne strane imali bi okomitijeg beka i centaršute na koje moramo moći računati. Ne smije nam se događati da Mandžukić centrira. On mora grmilo-sijevalo biti u 16 kada centaršut dolazi s bilo lijeve bilo desne strane. Može spustiti loptu Modriću ili izbaciti Vrsaljka na bok, ali ne smije ostati izoliran sam na boku.

Drugo, je drugi tip kreacije koji imamo, a to je nadajmo se kroz svojevrsnu kombinatoriku lijeve strane. To što se tamo ne nalazi okomiti bek nije slučajno. Rakitić i Badelj su ondje smješteni kako bi pružali podršku Perišiuću u kreaciji. Pošto smo vidjeli koliko Perišić ima problema u kreaciji s bekovima dajmo mu da formira trokut s dva veznjaka ili s Kramarićem i veznjakom kako bi se mogao zabadati prema naprijed i biti opasan. Njihova (Rakitić i Badelj) funkcija također je stvarati tranzicijski blok i gurati protivničke napadače koji čekaju tranziciju da ostaju jedan na jedan s našim stoperima.

Treće, koliko god je Ćorluka važan za kontrolu sredine i Lovrenove zone toliko je Vida sa svojim skillsetom važan za čuvanje leđa Vrsaljku koji se pomiče prema gore. Ako je mogao biti ispomoć na beku u ovoj situaciji mu se pruža prilika da po potrebi koristi samo obrambene bekovske skillove kad su potrebni.

Četvrto, u igri na postavljenu obranu ovdje ovisimo o nekoliko stvari. Suradnji Rakitić-Badelj. Povremenim povlašenjima Modrića i izbacivanju Vrsaljka u prostor. Ali poglavito kako u obrani tako i ovdje o zdravlju Vedrana Ćorluke. Bez njega se ovo gotovo može baciti u smeće. Igra na ovoj poziciji mogla bi doskočiti njegovim kroničnim problemima s ozljedama zbog manje gore-dolje potrošnje, ali ako nije zdrav, ne vidim tko bi ovo mogao igrati.

Peto, u ovu formaciju lako mogu ulaziti Kovačić, Brozović, Vlašić ili Rog ovisno o potrebi (pa i Pjaca ako je zdrav), a što se igre otraga tiče može se mijenjati svaki od "bočnih" stopera ako je potrebna svježina na tim pozicijama. Osobno, ovdje bi trošio Mandžukića i Perišića do besvijesti pa neka onda ulaze Rog ili Pjaca ili Vlašić. Kramarića se piece for piece lako mijenja s drugim napadačem poput Kalinića.

Zaključak

Ovo definitivno nije ultimativno rješenje za igru Hrvatske, ali uz kadar koji je specifičan po pitanu sposobnosti i preferencija ja ne vidim nešto bolje, a da izlazi van iz onoga što smo već sto puta probali.

Moji glavni postulati bili su:

Pritisak

Odgovornost (za sebe i suigrače)

Kombinatorika i miješanje načina kako napadati

Eto, let the good times roll.

Igra mora biti nađena (s Grcima ili bez njih)
Taman kad je poražena Ukrajina imali smo more analiza o tome što je i kakva je Hrvatska i kuda dalje. Komentirao sam Puvlinovu analizu "Ne treba stati improvizirati" i pokušao dekonstruirati osnovne postavke onoga što je predložio. Nisam to napravio da bi mu se posrao u čarapu nego mi se stvarno činilo kako sustav kojeg predlaže nema osnove u našem kadru. I eto mene sad predlažem nešto svoje. Ideja je primjenjiva za Grčku, ali i druge "jače" reprezentacije s kadrom kojeg imamo i koji je takav kakav je. Napomena: Ovo su mi prvi taktički grafovi pa imajte to na umu ...
Igra mora biti nađena (s Grcima ili bez njih)
Taman kad je poražena Ukrajina imali smo more analiza o ...
Mislim da jednostavno Rakitić ne može preuzeti takvu ulogu, kao niti Lovren. A onda sve pada u vodu... - Losovius, 18.10.17. 11:38, 0 1 0
Slažem se da je u određenim aspektima klimavo, ali ako nam sve ostaje na jednoj dimenziji koje igrači imaju onda smo osuđeni ponavljat stare greške i očekivat nove rezultate, tj. bit ludi. I to van konteksta ovih formacija. - ilmambanegro, 18.10.17. 11:55, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.