johnny08

Reputacija
8
Bodova
210
Analiza
130
Ocjena
270
Anketa
502
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

17.06.
Tribina Hipoteza...

Vijest koja je eksplodirala Italijom poput bombe je svakako razlaz najtalentiranijeg mladog golmana svijeta Gianluigija Donnarumme i kluba koji mu je omogućio planetarnu slavu Milana. Donnarumma i njegov zloglasni agent Mino Raiola su odbili ponudu novog, petogodišnjeg ugovora prema kojem bi tinejdžer sa sadašnjih 160 tisuća eura po sezoni dobivao čak 5 milijuna, što je cifra koja premašuje i godišnju zaradu velikog Buffona.

Raiola je znao ishod sastanka, a Donnarumma nije prvi put izigrao dogovor

Navodno je sastanak između Raiole i Milanovih novih operativaca Fassonea i Mirabellija trajao oko pet minuta, budući da je Raiola bio bijesan zbog toga što je Mirabelli nazvao Donnarummu i pristupio mu bez njegova znanja. Po različitim izvorima priča se kako je novac bio najmanji problem, no Raiola je htio uvesti klauzulu da ako Milan sljedeće sezone ne izbori Ligu prvaka, njegov agent može otići za iznos manji od njegove sadašnje vrijednosti. Fassone i Mirabelli naravno nisu pristali na takav deal što je značilo da je priča s Donnarummom u Milanu završena. Naravno da je odluka o nepotpisivanju s klubom koji je stvorio mladog golmana teško sjela Milanistima, tim više što je sam vratar nekoliko puta naglašavao kako proživljava snove u dresu kluba za kojeg je oduvijek navijao i kako mu je želja kupiti veliku kuću u Milanu gdje bi bila njegova cijela obitelj. Nadalje, odluka je neočekivana i zbog činjenice kako je ponuda Milana bila konkretna i naglašavala je važnost mladog vratara za projekt novog Milana. Ipak, odbijanje ugovora je bacilo svjetlo i na prošlost mladića pri samom dolasku u Milan. Naime, Donnarumma je sličnu stvar već izveo jednom, kada je pri prelasku u Milan 2013. godine iz akademije Napolija izigrao Inter, s kojim je već imao potpisan ugovor. Tada su Donnarummini roditelji u 24 sata promijenili odluku i njihov mezimac je završio u Milanu što se, spletom okolnosti, ispostavilo kao fenomenalna odluka za njegovu karijeru. Isti ti roditelji su u konačnici i odabrali Mina Raiolu za agenta, a kada birate Raiolu u praksi znate što dobivate.

Raiola ne vjeruje Kinezima

Glavni spor između Milana i Raiole proizlazi iz činjenice kako novi kineski vlasnici nisu uspjeli uvjeriti Raiolu da su ozbiljni ljudi koji projekt Milana mogu podići na visoke razine. Peripetije oko preuzimanja kluba, nedostatak financijskih sredstava, pozajmica od američkog fonda naravno da nisu pomogli, a kamenog Raiolu nije uvjerio ni vrhunski odrađen prijelazni rok u kojem je Milan za razumne novce doveo četiri vrlo dobra igrača koji bez ikakve dvojbe odmah mogu uskočiti u prvu ekipu (Conti i Biglija su na vratima kluba). No, nije Raiola jedini kojeg Kinezi nisu uspjeli uvjeriti. Paolu Maldiniju su novi vlasnici ponudili visoko mjesto u klupskoj hijerarhiji što je on odbio uz objašnjenje kako nije uvjeren u to što Kinezi žele napraviti s klubom. Ista priča se dogodila s Costacurtom, a jedini koji su prihvatili biti dio novog Milana su Gattuso i Abbiati, od kojih je jedan prihvaćao sve moguće ponude kako bi postao trener (Sion, grčki OFI), a drugi niti nema kapacitete za biti nešto više od vjernog klupskog vojnika. Bilo kako bilo indikativno je kako ne postoji pretjerano povjerenje naspram novih kineskih vlasnika, kojima tek predstoji dokazati se u vođenju talijanskog velikana.

Donnarumma zaradio izgon iz vlastite zemlje

Ipak, ostajem pri mišljenju kako odlaskom iz Milana Donnarumma gubi taj balon zaštite koji su oko njega stvorili mediji i navijači. U niti jednom trenutku se mladiću nije spočitavalo za greške kojih je bilo nauštrb nesvakidašnjeg talenta i priče koju je Milan gradio oko njega. Pritom ga nisu kritizirali ni simpatizeri ostalih klubova, ujedinjeni u fami koja se s pravom gradila oko novog Buffona. Ovim potezom sve to nestaje i 18-godišnjak kreće u nepoznate vode budući da jedina prava opcija mogu biti klubovi izvana. Spletom okolnosti vrhunski engleski klubovi su popunjeni na vratarskim pozicijama i Donnarummi preostaje madridski Real ili PSG. Zbog odnosa kojeg Raiola ima s PSG-om (Zlatan, Thiago Silva...), kao i zbog platežne moći pariškog kluba PSG je prvi pick za Donnarummu, dok bi Perez morao prijeći preko svog ponosa u poslovanju s Raiolom, ali ulog je riješena vratarska pozicija za sljedećih 15+ godina. Oba kluba donose nepoznati teritorij za Donnarummu i još bitnije manje šanse za osobni napredak u odnosu na Milan; u prvom slučaju pregršt domaćih trofeja bez naznaka za kontinentalnom slavom, dok bi u slučaju Madrida odabrao putujući cirkus u kojem se ne može predvidjeti kako bi se 18-godišnjak razvijao. Pritom sam mišljenja kako je njegov talent toliki da može uspjeti u bilo kojoj ligi svijeta i u bilo kojem klubu, no da je talent jedina odrednica profesionalnog nogometaša Anas Sharbini ne bi danas trčao po Hahliću i dobivao ponude od zagrebačkih trkačkih klubova da postane dio njihovog tima. Također u oba slučaja Donnarumma nije doma, nema njegovog jezika, njegove kulture, prijatelja i poznatog okruženja koje nesumnjivo utječe na razvoj igrača u njegovim godinama, koji bi u jednu veliku kuću potrpao cijelu svoju obitelj.

Dark horse - Juventus

Tako dolazim do dark horsea Donnarumma sage - Juventusa koji bi u talijanskoj 'backstabbing' igri mogao isplivati kao favorit. Naime, Beppe Marrota je već uzrokovao skandal u ovom roku kada je pregovarao s Keitom Baledom mimo znanja Lazija (van Dijk-Liverpool ista priča), što je toliko naljutilo Lotita da je spreman bio prodati Bigliju i Keitu u paketu s popustom Milanu (odbio Keita). Marrota se ispričao Lotitu, no nema apsolutno nikakvih garancija da Juventus nije pristao na Raioline uvjete slične onima u slučaju Pogbe. Time bi Gigi dobio jedinog legitimnog nasljednika u trenutku kada odlazi u mirovinu, a Raiola bi svom agentu priskrbio najjaču ekipu Italije i zapravo jedini potez u kojem neće patiti karijera mladića. Naravno psihološki pritisak bi bio ogroman, budući da se organiziraju akcije i izvan Italije (Donna je na U-21 EP-u u Poljskoj gdje će ga dočekati prigodna koreografija pri svakom nastupu Italije), a nezamislivo je što bi se dogodilo da na ovaj način Donnarumma završi u Juventusu. Samim time, Donnarumma je propustio vlak da dosegne visine Buffona u smislu pripadnosti jednom klubu i razinu respekta kojeg Gigi uživa u svijetu nogometa, a koji nije nužno vezan za njegovo nogometno umijeće. On je postao sinonim za Juventus i talijanski nogomet unatoč činjenici što je napustio redove Parme, no za razliku od Donnarumme Parmu je napustio za tadašnju rekordnu odštetu za golmana, a mrlju na njegov status ikone ne može baciti ni slika iz kladionice. Jednostavno, Buffon je dosegnuo mitski status shvaćajući u prvom redu kako se ugled jako teško stječe, a vrlo lako gubi.

Donnarummina karijera je na kocki

Nadalje, transfer u Juventus znači i sjedenje na tribinama godinu dana što golmanu u razvoju nikako ne odgovara, kao i propuštanje SP-a u Rusiji. Po najnovijim vijestima iz Milana to je i plan Kineza, koji su toliko bijesni na Raiolu da su spremni izgubiti sav novac nauštrb satisfakcije gledanja najvećeg vratarskog talenta kako godinu dana trenira s Gattusom u Primaveri (zanimljivi bi bili ti treninzi i odnos Gattusa). Navedeno stavlja Milan u interesantnu poziciju, jer njihov stav o nepuštanju Donnarumme može samo razljutiti Raiolu. Na taj način, ako novac nije bitan, Milan bi Donnarummu mogao upotrijebiti da primjerice od Reala traži da Jamesa ubaci u dogovor (plus naravno nadoplata Milana, ali značajno manja nadoplata). Tako bi izvukli maksimalni profit iz nastale situacije i spriječili da igrač završi u Juventusu što je sasvim izgledno ako ostane godinu dana na tribinama. Dalo bi se zaključiti kako je Raiola Donnarummi, zbog vlastitih interesa, učinio medvjeđu uslugu, možda niti ne računajući kako je nova struktura Milana, predvođena Fassoneom i Mirabellijem prilično odlučna u svojim potezima. Svakako Raiola je u nekoliko minuta obožavanog klinca pretvorio u Dollarummu i pokrenuo nove priče o tome kako krupni kapital uništava nogomet. Jednostavno ne vidim kako je bolja za Donnarummu ova situacija od one u kojoj potpisuje novi ugovor s razumnom odštetom u slučaju da se Kinezi ispostave kao prevara. Uostalom Donnarumma ima svo vrijeme svijeta, no ima li ga Raiola i nije li ovim potezom Raiola opasno bacio kocku s ulogom Donnarummine karijere? Na koju će se stranu kocka zaustaviti ostaje za vidjeti...

Raiola se kocka s Donnarummom
Vijest koja je eksplodirala Italijom poput bombe je svakako razlaz najtalentiranijeg mladog golmana svijeta Gianluigija Donnarumme i kluba koji mu je omogućio planetarnu slavu Milana. Donnarumma i njegov zloglasni agent Mino Raiola su odbili ponudu novog, petogodišnjeg ugovora prema kojem bi tinejdžer sa sadašnjih 160 tisuća eura po sezoni dobivao čak 5 milijuna, što je cifra koja premašuje i godišnju zaradu velikog Buffona. Raiola je znao ishod sastanka, a Donnarumma nije prvi put izigrao dogovor Navodno je sastanak između Raiole i Milanovih novih operativaca Fassonea i Mirabellija trajao oko pet minuta, budući da je Raiola bio bijesan zbog toga što ...
Raiola se kocka s Donnarummom
Vijest koja je eksplodirala Italijom poput bombe je svakako razlaz ...
za tako mladog golmana pokazao veliku dozu sigurnosti i još važnije konstantnosti u izvedbama - ALI - bilo je tu i kikseva o kojima se nije mnogo pisalo, a uz to ima i vrlo lošu igru nogom zbog čega sigurno nije zanimljiv npr. Barceloni. Raiola se - Leader, 17.6.17. 14:32, 0 0 0
nije smio kockati jer sada je Donnarummina karijera pod znakom upitnika (teoretski ga Milan može i povući sa EPU21 ako se hoće inatiti i može mu uništiti SP2018). U svakom slučaju, napokon da je neki klub stao na kraj ucjenama Raiole. - Leader, 17.6.17. 14:34, 0 1 0
Istina je da nemamo prilike gledati golmane njegovih godina da brane za klubove u rangu Milana i rekao sam već da nikad ne bi dobio priliku da nije klub dospio na te grane i da nije bilo Mihajlovića koji je bio dovoljno lud da ga stavi pored D.Lopeza - johnny08, 17.6.17. 16:23, 0 0 0
Ali opet radi se o nesvakidašnjem talentu koji je pokazao konstantu i mentalnu jačinu. Greške su normalne u toj dobi, samo ovaj odlazak iz Milana će bitno usporiti njegov razvoj. Nije mi još uvijek jasan plan Raiole, jer nije da je Milan nudio siću - johnny08, 17.6.17. 16:32, 0 0 0
Fantastična analiza. Iz svih kuteva zanimljivo je vidjeti koje su tu sve kombinacije moguće i kako cijela stvar nije niti potpuno do racionalnih odluka... - Losovius, 19.6.17. 10:35, 0 0 0
12.06.
Je li zbog Čačića poražena Hrvatska?

Najavljivalo se danima kako Hrvatska u Reykjaviku igra ključnu kvalifikacijsku utakmicu za odlazak na Svjetsko prvenstvo, kako je Island ozbiljan protivnik kojeg treba respektirati, izbornik i igrači su uvjeravali javnost kako na pripremama teče med i mlijeko i kako će Hrvatska na Islandu biti prava. I onda se dogodila utakmica i sve priče su pale u vodu, a Island je odnio pobjedu golom Magnussena u 90. minuti i tako ostavio višestruko vrijednije igrače Hrvatske da se crvene u islandskoj noći. Nakon utakmice i pogotovo nakon poraza krivaca uvijek ima pregršt, no nakon ovakvog poraza glavni krivac može biti samo jedan:izbornik. U nastavku donosim pet razloga zašto je Ante Čačić jedini krivac za poraz od Islanda.

1) Odabir igrača i hijerarhija koja nema logike

Nakon dugo vremena popis Hrvatske je imao raznolikost i izgledalo je kako je Ante Čačić napokon uvažio formu pojedinih igrača i nagradio ih pozivom u najjaču vrstu Hrvatske. Tako su priznanje za dobre igre dobili Andrijašević, Pašalić, Bradarić, Santini, a u reprezentaciju se vratio i Lovren. Navedeni igrači su proširili kadar Hrvatske i dodali puno opcija Čačiću da procijeni kakav stil igrača mu treba u pojedinom trenutku. No, budimo iskreni pa recimo kako je jedini razlog zašto su navedeni igrači dobili poziv ozljede prvotimaca.

Nadalje u Čačićevoj Hrvatskoj postoji jedna hijerarhija koja nije postavljena na zdravim temeljima. I sporadični promatrač reprezentacija Hrvatske može znati Čačićev sastav i činjenicu da se u prvih 11 jako teško ulazi, a još teže ispada. Da se igrači ne ozljeđuju Čačiću bi po utakmici trebalo 11 igrača, jer ako smo išta naučili u njegovom mandatu, to je da izbornik ne voli promjene. Čačić ne mijenja kada ide, Čačić ne mijenja kada ne ide, Čačić ne mijenja igrače i on unaprijed zna kojih 12-13 igrača imaju mjesto u reprezentaciji, a ostalih 10 su tu za slikanje i opravdanje mantre kako svi dobe poziv kada to zasluže igrama u klubovima.

Konkretno u slučaju islandske utakmice potpuno je nejasno po kojem to kriteriju Kovačić ima tu privilegiju početi utakmicu i nakon prikazanog istu i završiti. Nadalje ako znamo da je Mandžukić na terenu s blokadama, zašto zauzima mjesto lijevog krila prodornijem Perišiću koji na desnoj strani nije pokazao pravo lice. Zašto na bekovskim pozicijama igraju Pivarić i Jedvaj, od kojih jedan nije jednim ovosezonskim nastupom zaslužio da uopće bude pozvan, a drugi je prvenstveno stoper koji ne shvaća mehanizme kretanja na poziciji desnog beka (niti ga je za kriviti radi toga). Rezultat svega je da je Čačić uspio na teren poslati ili igrače koji nisu ni trebali početi ili igrače koji nisu na pozicijama na kojima mogu dati svoj maksimum.

Izbornik je taj koji mora procijeniti trenutak i odlučiti tko ostaje na klupi, a tko igra. Nije sramota imati ideju kako nešto napraviti, sramota je uvijek raditi iste stvari i nadati se drugačijem ishodu. Einstein takvo šta naziva ludošću. Naime, ako u kadru imaš igrače koji su u datom trenutku spremniji i potrebniji za prilagođavanje pojedinom protivniku onda je potpuno svjedno ima li taj igrač 1 ili 51 nastup za izabranu vrstu. Uostalom igramo protiv Islanda, ne protiv Brazila!

2) Igrači su u Reykjaviku bili već na godišnjem

Lipanj je težak mjesec za odigravanje kvalifikacijskih susreta jer igrači dolaze umorni nakon teških sezona u klubovima. Međutim, upravo zato reprezentacije imaju izbornike koji su plaćeni da naprave procjenu igrača. U lipanjskim kvalifikacijskim susretima se ipak iznenađenja mogu nabrojati na prste jedne ruke, što znači da je gro favorita svoj posao odradio onako kako je trebalo. Svakako je najveće iznenađenje poraz Hrvatske od Islanda, a jedini koji mogu ući u koš s Vatrenima su Francuzi, koji su izgubili na gostovanju od Švedske. Također opis trenerskog posla uključuje vrlo bitan aspekt motivacije igrača, a Hrvatska je na Islandu izgledala sve samo ne motivirano. Izgubiti utakmicu bez da je netko od igrača napravio jači faul, te da Island stvori više prilika za gol je apsolutno nedopustivo, a podatak da je Island imao 29 opasnih napada, a Hrvatska njih 19 dovoljno govori o pristupu na Islandu. Naravno da je Čačićeva krivica što su naši reprezentativci izgledali kao da su na godišnjem odmoru, jer očito je potpuno podbacio u pripremi utakmice. Uostalom Čačić je na klupi imao nekolicinu igrača koji su praktički debitanti i koji bi grizli da se pokažu na terenu bez da ih pretjerano motivira. Na taj način je Čačić napravio dvostruku grešku. Prvo nije motivirao igrače koji mu uvijek igraju da i ovaj put pokažu zašto igraju, a drugo nije prepoznao potencijal klupe i  mogućnost da su neki prvotimci umorni, ozlijeđeni, načeti ili da im jednostavno nije dan.

3) Taktičko postavljanje utakmice

Izbornika Antu Čačića se često hvalilo kako jako dobro priprema utakmice, a potom ih nešto slabije vodi. Nakon islandske utakmice s pravom se treba postaviti pitanje što je to izbornik radio svo ovo vrijeme odnosno gotovo puna tri mjeseca od posljednje kvalifikacijske utakmice. Island nije apsolutno ničime iznenadio Hrvatsku, očekivao se ovakav sastav i igra. Znalo se da su Islanđani jaki u duelu, znalo se da su jaki u skoku i da loptu treba spustiti na zemlju i maksimalno ubrzati protok lopte. Ako se sve to znalo potpuno je nejasno što je Kovačić radio na terenu svih 90 minuta budući da je bilo jasno kako će se ugušiti u gustom islandskom bloku. Uostalom Kovačićeve dobre strane ne uključuju mogućnost ubrazanja igre, budući da se radi o igraču koji voli imati loptu u nogama i krenuti u dribling. Poluozlijeđenog Mandžukića sam već spomenuo na kojem se iz aviona vidjelo da nije pravi, a kao i u slučaju Kalinića radi se o napadačima kojima netko mora stvoriti gol šansu, a u Reykjaviku izuzev Modrića u prvom poluvremenu nije bilo igrača koji može nešto napraviti. Vidio sam dosta kritike i na igru kapetana, ali smatram da su one potpuno neopravdane, budući da jučer Modrić nije imao s kime igrati. Badelj je stajao praktički do njega i konstantno gubio lopte, islandski kapetan Gunnarsson je Kovačića strpao u džep, Perišić je bio na strani na kojoj ne predstavlja opasnost, a Mandžukić i Kalinić su potpuno bili izvan susreta. Nadalje, bekovi Jedvaj i Pivarić nisu centar smisleno prešli, čak niti da krilinim igračima olakšaju pa da odvuku protivnike od Mandžukića i Perišića. Time dolazim do taktike koja je potpuno promašena i ja uopće ne vidim razliku u taktici Ante Čačića protiv Islanda i na EP protiv Portugala. Andrijašević, Pašalić, Rog, Brozović bi puno bolje pridonijeli zahtjevima utakmice, budući da su mobilni igrači koji bi utrčavanjem između islandskih linija stvarali probleme. Ovako je Čačić na teren poslao 11 igrača od kojih je njih devet 99% vremena stajalo na svojim pozicijama čekajući valjda da si Islanđani sami zabiju gol.

4) Ako ne pogodiš iz prve, imaš zamjene

Dobra stvar trenerskog posla se sastoji u tome da utakmica traje 90 minuta. To je jako puno vremena, u kojem treneri mogu ispraviti eventualne krive procjene u postavljanju utakmice. Uostalom svaka utakmica ima svoj tijek i svaka utakmica se u nečemu razlikuje. Anti Čačiću je svaka utakmica ista, pogodio on taktiku i sastav ili ne. Nedopustivo je da u trenutku kada na semaforu stoji 0:0 i kada je kandidata za izlazak napretek da mi tek u 88. minuti koristimo pravo druge zamjene. Više je tijek stvari zamjenama pokušao promijeniti islandski izbornik Hallgrimsson od Čačića i na kraju mu se to isplatilo, dok se Čačić mrštio uz aut-liniju. Čačić uopće ne prepoznaje trenutak za izmjene i onda kako bi to sakrio ništa niti ne mijenja. Dokazao je to na EP protiv Portugala, dokazao je to na Islandu i dokazati će to u svakom trenutku kada se lomi utakmica. Jednostavno radi se o izborniku koji neće mijenjati stvari iz straha da ne napravi pogrešku. Tada bi pogrešku morao priznati, zbog čega bi ga više cijenili, a ovako može reći 'ki bi da bi' i Island je bio spretniji i sretniji.

5) Islandski poraz ukazuje na nužnost promjena

Nakon utakmice bez okusa i mirisa nepotrebno je prebirati po statističkim pokazateljima utakmice, ali indikativno je kako je Hrvatska imala jalov posjed, kako je bila bezidjena i bezopasna i kako se pokazalo da je Hrvatskoj nužna promjena. Promjena prvenstveno na izborničkoj poziciji, jer ako prije nije bilo, sada je kristalno jasno kako Ante Čačić nije čovjek koji može napraviti iskorak s talentiranom generacijom Hrvatske. Nitko od nas ne želi vidjeti kako još jedna generacija talentiranih igrača odlazi u zaborav i Hrvatska nema vremena da propusti još jedno veliko natjecanje bez pravog rezultata. U konačnici vjerujem da će Hrvatska i s Čačićem na klupi vidjeti Rusiju, no isto tako s navedenim izbornikom Hrvatska nema što tražiti tamo. Doći će novi Portugal, doći će novi Island, a kao i obično tražiti će se alibiji za poraze i ispadanja. Sve maske su pale, Hrvatska je na Islandu odigrala najgoru utakmicu u Čačićevom mandatu i svaka daljnja utakmica će biti samo produženje agonije izbornika koji to nije ni trebao biti.

Ki bi da bi analiza ili zašto je Čačić jedini krivac za poraz na Islandu
Najavljivalo se danima kako Hrvatska u Reykjaviku igra ključnu kvalifikacijsku utakmicu za odlazak na Svjetsko prvenstvo, kako je Island ozbiljan protivnik kojeg treba respektirati, izbornik i igrači su uvjeravali javnost kako na pripremama teče med i mlijeko i kako će Hrvatska na Islandu biti prava. I onda se dogodila utakmica i sve priče su pale u vodu, a Island je odnio pobjedu golom Magnussena u 90. minuti i tako ostavio višestruko vrijednije igrače Hrvatske da se crvene u islandskoj noći. Nakon utakmice i pogotovo nakon poraza krivaca uvijek ima pregršt, no nakon ovakvog poraza glavni krivac može biti samo jedan:izbornik. ...
Ki bi da bi analiza ili zašto je Čačić jedini krivac za poraz na Islandu
Najavljivalo se danima kako Hrvatska u Reykjaviku igra ključnu kvalifikacijsku ...

Respekt: aerDNA, draxy, BruceWayne, Leader,

Slažem se: RayRay, huskupus, pravi, IstraSport, MARIOLJETA, Martin123,

Ne slažem se: gradim,

Super analiza, slazem se s gotovo svime. Ovo je bilo jednostavno prevazna utakmica da bi se Cacic usudio staviti nekoga drugoga. Koga bi ti stavio u prvi sastav? - Sylar, 12.6.17. 22:02, 0 0 0
Vrhunska analiza, kapa do poda! - pravi, 12.6.17. 22:30, 0 0 0
Bradarić umjesto Badelja i Franko/Pašalić umjesto Kove. Znali smo da je Island limitiran, a mi ga praktički nismo ni napali ozbiljno. Brada i Modrić bi ubrzali igru, a F./P. bi se ubacivali iz drugog plana i radili pomutnju - johnny08, 12.6.17. 22:51, 0 1 0
Ako nećemo u kvalifikacijama vidjeti da izbornik nešto pokuša nećemo ni na SP-u. Niti smo proširili kadar niti smo dobili utakmicu, nema goreg od toga... - johnny08, 12.6.17. 22:54, 0 0 0
23.05.
Rijeka je prvak! Mijenja li se time HNL?

Rijeka je po prvi puta u svojoj povijesti osvojila naslov prvaka Hrvatske, te je san mnogobrojnih generacija Riječana napokon postao stvarnost. Navedeni naslov sa sobom nosi jako puno pozitivnih konotacija za samu Rijeku. Prvenstveno, Rijeka je osvojila prvenstvo na toliko uvjerljiv način da priče o Lokomotivi, sucima i Mamiću padaju u drugi plan, iako je i ovoga puta bilo pregršt materijala za otvaranje tih tema (Dinamo počinje prvenstvo s +12, dok Lokomotiva redovito probleme radi ostaloj trojci, suđenje do pred kraj sezone, Soudanijeva 'suspenzija'...). Nadalje, prekidaju se priče o klubu s nula trofeja, kao što se prekidaju priče da nitko pored maksimirske zvijeri ne može doći do naslova prvaka.

Rijeka kao pokretač promjena

Također naslov Rijeke nosi neke nove, vjetrove promjene u hrvatski nogomet, budući da je napokon prekinuta nezdrava dominacija Dinama u trajanju od 11 godina, kojoj se više nije veselio nitko, uključujući navijače Dinama. Štoviše ne pamtim kada se posljednji naslov Dinama slavio na ulicama grada, baš kao što ne pamtim kad je prvenstvo posljednji puta bilo ovoliko zanimljivo. Može se zapravo reći kako je Rijeka probudila hrvatski klupski nogomet koji je zapao u stanje letargije koja pogoduje vladajućima kako bi uz što manje otpora mogli dolaziti do svojih ciljeva. Uz navedeno, Rijeka je Dinamu zadala još jedan u nizu financijskih udaraca koji će možda najviše boliti. Nakon Kramarića i Franka kao krunskih zajeba modrih stručnjaka, Dinamo više ne može računati na novac od Lige prvaka, te će biti primoran na još veću kontrolu ionako poljuljanih financija u trenutku kada ionako nema kadar vrijedan strahopoštovanja. Nadalje, naslov Rijeke mijenja i percepciju javnosti koja voli promjene i nadasve pobjednike, te su i mediji koji su tradicionalno skloni modrom ili bilom taboru jednostavno morali popratiti riječko osvajanje naslova. Konačno, Rijeka se sustavnim radom i bez puno priče prvo pozicionirala kao drugi najjači klub u Hrvatskoj, da bi ove sezone gurnuli i Dinamo u drugi plan i pokazali da se unatoč nekoliko puta manjem budžetu može doći do naslova.

Rijeka više nego ikad treba konstantu

Ipak, za konačni čavao u lijesu ovog neprirodnog Dinama Rijeci treba konstanta, konstanta koju su svih ovih godina pokazivali, no ljestvica je značajno podignuta. Prvenstveno ovdje mislim na sljedeću sezonu koja će biti ključna za potvrdu priča o promjenama u hrvatskom nogometu. Nesumnjivo je da si Dinamo neće hjteti dopustiti novu sezonu bez naslova prvaka, no pitati će se puno toga Rijeku i Miškovića. Ovdje posebno aludiram na Miškovića budući da smatram kako će ambicije kluba u trenutku kada je osvojen naslov uvelike odrediti smjer Rijeke u sljedećoj sezoni. Pritom je Mišković već najavio povećani budžet koji će biti nekoliko milijuna veći od dosadašnjih 10M eura što su bili ukupni sezonski troškovi Rijeke, no nije tajna kako se financijska konstrukcija zatvara prodajom igrača, osim ako naslov prvaka ne otvori neke nove sponzorske ugovore.

Prvi u izlogu su reprezentativci Franko Andrijašević i Filip Bradarić kojima se može nadodati Stefan Ristovski. To su nesumnjivo igrači za koje vlada najveći interes i pritom Rijeka ima dvije opcije. Samim pogledom na Transfermarkt vidljivo je kako je svim riječkim igračima cijena značajno narasla i svi prvotimci, izuzev Bezjaka (suša u Darmstadu mu je srušila cijenu), nikada u karijerama nisu imali veću vrijednost nego što je imaju ovoga trenutka u riječkom dresu. To daje prostora Rijeci da licitira s ponudama, a igranje u Ligi prvaka predstavlja jaki pregovarački adut Riječana. Uvijek postoji opcija koju su primjerice odabrali Kramarić ili Mitrović koji su u nepopularnom zimskom prijelaznom roku odlazili s Rujevice, upravo zato da bi im cijena dodatno narasla kroz dobre nastupe na početku sezone.

Nova imena nužnost za igranje na tri fronta

Nadalje kadar je potrebno nadopuniti novim imenima budući da će Rijeka igrati na tri fronta. Ovu sezonu je iznijelo 13 igrača, što sljedeće jednostavno neće biti moguće bez jačih oscilacija dok se igra ritam srijeda-subota. Pritom je potrebno nadopuniti bekovske pozicije, te poziciju isturenog napadača, jer je protiv zahtjevnijih europskih protivnika poželjno imati robusnijeg igrača od Gavranovića koji ima neke druge prednosti. Navedeno će naravno ovisiti o odlascima, no nesumnjivo Rijeka mora slijediti utabani model pri dovođenju igrača. Jasno se zna da sportski direktor Juričić usko surađuje s Kekom kod dovođenja pojačanja i kako se igrači pomno biraju. Ova sezona je ogledni primjer toga, jer Juričić i ostatak struke su ponovno dokazali da razumiju nogomet (zamjene za Mitrovića, dovođenje Franka kao karike koja nedostaje, vjera u Prskala, Vešovića i Mišića...), a veliki je dobitak kohezija u ekipi u kojoj nema iskakanja i isticanja. Više puta je Juričić naglašavao kako nije nogometno umijeće jedini faktor kod biranja igrača, već da je iznimno bitan karakter pojedinca (navedeno pravilo je uvedeno nakon što su se opekli s igračima poput Zeca ili Jahovića), a dovođenjem igrača poput Gavranovića i Gorgona Rijeka je pokazala kako na Kvarner može privući zaista šaroliko društvo nogometaša. Također ta struktura koju Rijeka ima se ne postiže preko noći, Rijeka je od Miškovićevog preuzimanja zaista postepeno rasla, učilo se na greškama, infrastrukutra je dovedena na iznimno visoke razine što je omogućilo i rast svih ostalih segmenata (trening prve ekipe, omladinska škola, adut pri dovođenju igrača...), no jedina konstanta koju je Rijeka imala je bio i ostao Kek.

Kek je zalog za optimizam

Upravo je Slovenac taj koji je radnu etiku doveo na visoke razine i koji je omogućio disciplinu ekipe. Posebno ga treba pohvaliti ove sezone, budući da se Kek kameleonski mijenjao po potrebama ekipe. On je također odbacio stigmu defanzivnog trenera onda kada je imao na raspolaganju kadar koji je sposoban igrati napadački nogomet. Uostalom Rijeka nije samo najbolja defanzivna ekipa lige, već posjeduje i najubojitiji napad lige koji generira gotovo dva gola po utakmici. Prešao je prilično bezbolno preko odlaska Mitrovića i nakon traženja učvrstio riječku obranu na vrijeme, dok je postao pravi specijalist da pojedinog igrača psihološki uzdigne s dna i natjera ga da misli isključivo na nogomet. Andrijašević je posljednji veliki primjer Kekovog rada, no možda je još nevjerojatniji napredak dvojca Mišić-Bradarić koje je preobrazio u najpokretljiviji i najinteligentniji vezni dvojac cijele lige. Sve to je Kek napravio na način da je uvijek vidljiva hijerarhija u odnosu trener-igrač i svaki puta kada bi igrači i javnost bili u snovima Kek bi sve čvrsto vraćao na zemlju. Priče o odlasku u Zvezdu su očito bile očajnički potez destabilizacije kluba pred ključne susrete, no i Kek i Mišković su potvrdili kako se na kraju sezone može očekivati da će usmeni dogovor staviti na papir, te da će Kek ostati u Rijeci najmanje do 2022. godine.

Svi navedeni podaci daju dodatnu težinu riječkom projektu, počeli su radovi na dodatnoj tribini rujevičkog stadiona čime bi Rijeka imala stadion pogodan za igranje Lige prvaka, gradi se hotel za igrače u blizini stadiona, te bi s završetkom svih radova Mišković održao gotovo sva svoja obećanja. Ostala je Kantrida, no nitko ne sumnja kako će se u budućnosti i taj projekt realizirati. Uostalom, sve je lakše sada kada je prvi naslov uplovio u riječku luku. Vrijeme je za nastavak...

Rijeka kao pokretač promjena
Rijeka je po prvi puta u svojoj povijesti osvojila naslov prvaka Hrvatske, te je san mnogobrojnih generacija Riječana napokon postao stvarnost. Navedeni naslov sa sobom nosi jako puno pozitivnih konotacija za samu Rijeku. Prvenstveno, Rijeka je osvojila prvenstvo na toliko uvjerljiv način da priče o Lokomotivi, sucima i Mamiću padaju u drugi plan, iako je i ovoga puta bilo pregršt materijala za otvaranje tih tema (Dinamo počinje prvenstvo s +12, dok Lokomotiva redovito probleme radi ostaloj trojci, suđenje do pred kraj sezone, Soudanijeva 'suspenzija'...). Nadalje, prekidaju se priče o klubu s nula trofeja, kao što se prekidaju priče da nitko ...
Rijeka kao pokretač promjena
Rijeka je po prvi puta u svojoj povijesti osvojila naslov ...

Respekt: aerDNA, Leader, Wenger, Losovius, Wizard, sthagon, Vjeran,

Slažem se: Topsi,

Ne slažem se: baiso,

Boldano "Dinamo više ne može računati na novac od Lige prvaka", taman kao da je svake godine bio u grupnoj fazi, a ne tri puta u ovom mileniju. - Gogo7, 31.5.17. 13:46, 0 0 0
04/2017
Rijeka - Dinamo 1:1; Soudani odgodio odluku o prvenstvu...

Rijeka je na prepunoj Rujevici dočekala jedinog konkurenta za naslov i kada se činilo da će domaći pobjeći na 7 bodova prednosti, ukazao se najplaćeniji igrač lige Soudani i prekrasnim pogodkom opravdao svoju cijenu, te održao Dinamo na životu.

Niti nakon prospavane noći se ne mogu oteti dojmu da je Rijeka u svim segmentima nogometne igre nadigrala Dinamo i mogu bez suzdržavanja reći kako je ovo najbolja predstava Riječana u srazu s Dinamom u novijoj povijesti (od kad je HNL-a?!). Zaista se na Rujevici mogao gledati jedan veliki derbi, kojem nije manjkalo trke, duela, tempa i u konačnici lijepih poteza.

Prije utakmice se dosta pričalo o sastavima, o tome koga će Kek i Petev poslati na teren i na Rujevici se odigrala klasična šahovska partija između Slovenca i Bugarina. Naime, po rasporedu igrača na terenu se moglo vidjeti kako su jedan i drugi trener duboko promišljali kako zaustaviti najjače snage protivnika. Tako je Kek, prisiljen suspenzijom Zute, postavio Vešovića na lijevi bok i to se ispostavilo kao odlično rješenje budući da Soudani nije ulazio iza leđa Crnogorca i nije imao previše prostora za reakciju. S druge strane, Soudani nije samo golom pokazao da je derbi igrač, nego i količinom trke u oba smjera. Gotovo je nevjerojatno kako Alžirac posjeduje mogućnost doziranja nastupa, odnosno kako svoj tempo igre prilagođava velikim utakmicama. Radi se o igraču koji je zaista davno prerastao okvire HNL-a, ali možda baš teza o doziranju nastupa puno govori zašto se zadovoljava zagrebačkim milijunima i nižim tempom HNL-a. Petev je primjerice dobar potez povukao kada je  nesuđeno riječko pojačanje Šituma, stavio na put Ristovskom. Naime, Šitum je prethodno u Speziji stekao taktičku disciplinu, a budući da se radi o izrazito mobilnom igraču jasna je bila intencija Peteva da Šitumov napadački potencijal žrtvuje u zaustavljanju makedonskog beka (uostalom ne postoji drugi igrač u Dinamu koji je to mogao napraviti). Slično je Kek učinio s Vešovićem, te je tako svjesno žrtvovao desnu stranu napada. Usamljeni Bezjak je puno trčao, trudio se, no on krilo nije, a očito je bundesligaška epizoda u dresu Darmstada negativno utjecala na njegovo samopouzdanje. Kod Bezjaka kretnje još uvijek postoje, on je igrač koji pametno napada prostor, no Bezjak sa početka sezone bi jednu od prilika sa početka zasigurno pretvorio u pogodak.

No, ključno pitanje je gdje je točno Rijeka nadigrala Dinamo? Odgovor je jednostavan. U sredini terena gdje su Mišić i igrač utakmice Bradarić odigrali maestralan susret. Davali su pravu količinu trke i agresije, da pritisnu igrače Dinama u samom primanju lopte. Taj pritisak kada nije bilo lopte je ogledan primjer ovosezonske Rijeke, no budući da smo u okvirima HNL-a, iluzorno je očekivati kako Rijeka to može raditi cijelu utakmicu. Ali Mišić i Bradarić su, dok je bilo snage, u potpunosti uništili veznu liniju Dinama, u tolikoj mjeri da Antolić i Pavičić na terenu nisu postojali, a Sammirovi bljeskovi su otkrivali samo sjenu igrača kakav je nekada bio. Pritom su oba riječka vezista uspjevali biti opcija pri iznošenju lopte što je i stvaralo riječke šanse, ali bili su i među prvima kada je trebalo napasti protivnika (Mišić asistent, Bradarić često ulazio iz drugog plana). O njihovom značaju puno govori i podatak da kad su oni fizički pali, pala je i igra Rijeke.

Nakon zasluženog vodstva Rijeke, Petev je na klupi izgledao potpuno izgubljeno. Navedeno otkrivaju i brze tri zamjene kojima je bjesomučno tražio igrača za preokret. Kek je pak utakmicu vodio perfektno uz jednu malu grešku. Zapravo ne grešku nego više nesreću. Naime, kada je Rijeka povela i kada je bilo jasno da više nema snage za nešto više Kek je dobro uočio da mu treba brzi igrač, budući da će se Dinamo morati otvoriti i prostora će biti sve više. Zato je i vadio Bezjaka za Mateija, čime je dobio vižljastog igrača koji je trebao završiti utakmicu. Potom je logično primjetio kako Petevove izmjene generiraju podosta napadačke moći, pa je Gavranovića zamijenio Čanađijom. No, Kek nije računao na jednu stvar. Soudanija. Velemajstorski potez Alžirca je vjerojatno Petevu spasio posao, a u potpunosti je srušio pravovremene Kekove zamjene. Naime, nakon gola Soudanija, Rijeka nije imala na terenu ekipu koja može stati na loptu i povratiti vodstvo. Pritom poštenu kontru Rijeka nije odigrala ni sa prvom postavom na terenu, što je možda i jedini segment koji nije funkcionirao kod domaćina, pa je bilo iluzorno očekivati kako će Rijeka sa usamljenim Frankom u napadu ponovno poentirati. Činjenica stoji da je Kek izvukao maksimum iz ove ekipe Rijeke. Njegova momčad je igrala dopadljiv nogomet, razvlačila je suparnika i stvarala prigode, no sportska sreća je ovoga puta bila na strani Dinama.

Suđenje bi kratko spomenuo kao dobro, a incident pred kraj utakmice je ionako nešto što niti jedan navijač Rijeke ne očekuje da će se svirati u srazu s Dinamom, iako bi u suprotnim ulogama penal sigurno bio sviran. No, riječki igrači nakon jučerašnje predstave mogu uzdignute glave krenuti u rasplet prvenstva. Dinamo su nadigrali u svim segmentima (samo dva udarca u okvir Prskala kroz 90min!!), no jedan s(p)retan potez Soudanija je onu već stavljenu riječku ruku na pokal pobjednika HNL-a packom maknuo do daljnjega. Ostaje činjenica kako Rijeka do kraja prvenstva ovisi isključivo o sebi, a Dinamo isto ne može reći. I to je baš dobar osjećaj nakon jučerašnjeg derbija na Rujevici.

Soudanijev trenutak magije poništio odličnu predstavu Rijeke
Rijeka je na prepunoj Rujevici dočekala jedinog konkurenta za naslov i kada se činilo da će domaći pobjeći na 7 bodova prednosti, ukazao se najplaćeniji igrač lige Soudani i prekrasnim pogodkom opravdao svoju cijenu, te održao Dinamo na životu. Niti nakon prospavane noći se ne mogu oteti dojmu da je Rijeka u svim segmentima nogometne igre nadigrala Dinamo i mogu bez suzdržavanja reći kako je ovo najbolja predstava Riječana u srazu s Dinamom u novijoj povijesti (od kad je HNL-a?!). Zaista se na Rujevici mogao gledati jedan veliki derbi, kojem nije manjkalo trke, duela, tempa i u konačnici lijepih poteza. ...
Soudanijev trenutak magije poništio odličnu predstavu Rijeke
Rijeka je na prepunoj Rujevici dočekala jedinog konkurenta za naslov ...
Mislim da taj penal nikad ne bi bio sviran i to nikom. Da li bi Dinamu bio sviran, rekao bih da na Maksimiru možda na Rujevici ne vjerujem - Losovius, 10.4.17. 11:06, 0 1 0
i ozbiljno nitko ne vidi problem s tom tvrdnjom? Ne u smislu da se ne bi sudilo niti Realu niti Unitedu niti Bayernu nego da to vrijedi uvijek i samo za jedan klub u Hrvatskoj - Mac316, 10.4.17. 11:11, 0 0 0
O sucima sam mnogo puta pisao pa neću ponavljat, ali u ovom konretno ne vidim problem. Da se klubu koji je istovjetni pojam s HNS-om sudi 50-50 penal, a drugima ne. Kad bi to bilo samo na tome, bio bih superzadovoljan - Losovius, 10.4.17. 11:18, 0 0 0
Rijeka je vec na poluvremenu trebala imati vodstvo od 2-3:0 po stvorenim prilikama. Tako da nema razloga za kmecanje o sudjenju. O kriteriju sudjenja u korist dinama svi znaju, ali tu nazalost nema pomoci, mozes jedino zabiti gol vise i biti na miru - Ginosaji, 10.4.17. 11:59, 0 1 0
https://s4.postimg.org/n17oucgm5/Rijeka_-_Dinamo_8_4_2017-_EAPoh_Bj_Bk_JE_Segment_0_g.gif - Ginosaji, 10.4.17. 12:00, 0 0 0
03/2017
Opet Červar: dobra ili loša ideja?

Lino Červar je sa klupe Hrvatske otišao nakon srebra na EP u Austriji 2010. godine. Uslijedila je era Goluže ili Mr.Bronce, prozvanog zbog niza osvojenih trećih mjesta, a otkaz je dobio zbog neuspjeha na SP u Katru gdje je ispao u četvrtfinalu. Naslijedio ga je Babić, koji se rezultatski nije uspio približiti prethodniku, te je mandat završio recentnim debaklom u utakmici za treće mjesto protiv Slovenije. Sama činjenica da će se njegov mandat pamtiti više po zazivanju nevidljivih bića, nego po rukometu kojeg su igrale njegove ekipe puno govori o njemu. Vujović mu je presudio, nakon što Gobac nije iskoristio već predanu ostavku Babića i nakon što je dotičnom odlučio pružiti još jednu priliku.

Jedini razlog zašto tu ostavku Gobac nije prihvatio je taj što HRS ima limitirana financijska sredstva, pa je lakše ići linijom manjeg otpora. Pritom je puno bitnija od novca vizija, jer novac bi se u konačnici našao za sport koji je polučio toliko uspjeha. Naime, hrvatski rukomet ima nevjerojatnu prednost u odnosu na ostale reprezentativne sportove, a ona se očitava u tome što za hrvatsku rukometnu reprezentaciju znaju svi koji se bave rukometom. Samim time, najveća trenerska krema tog sporta bi bila voljna preuzeti klupu naše reprezentacije, a ako možete na gažu dovesti najbolje, zašto se zadovoljavati bolnim mediokritetima? Činjenica je da smo od zlatne Červarove generacije godine ulupali u ništa. Zadnju finalnu utakmicu je 2010. vodio upravo Červar, a od tada finalna pustoš. Jesmo li u ovih 7 godina napravili temelje za nove moćne generacije (primjer Francuske), nametnuli prepoznatljivi stil rukometa ili polučili neki veliki rezultat? Nismo i dok god se za izbornika biraju podobni i jeftini specimeni poput Goluže/Babića niti nećemo.

Pri odabiru novog izbornika opcije su dvije: domaći čovjek ili stranac. Spletom okolnosti i zakulisnih igrica mi smo potrošili (Červar), otjerali (Smajlagić) ili iskoristili (Gobac/Babić) sve iz domaćeg bazena što smo mogli. Noka Serdarušić realna opcija nije, jer njegov CV sasvim opravdano prati određeni financijski iznos kojeg je suludo davati za čovjeka koji je pri zalazu trenerske karijere i na kojeg se ne može dugoročno računati. Nadalje, dok god u Savezu sjede ljudi koji sjede u našem, nemoguće je očekivati stranca. Zašto? Zato što stranac donosi svoju viziju rukometa, nameće svoja pravila, bira igrače isključivo koje on želi i košta više od Goluže/Babića. Primjeri Makedonije (Červar) i Slovenije (Vujović) pri odabiru trenera stranca koji je dobro upoznat sa okruženjem su označeni kao izdaja domaćih talenata, a vjera rukometnih velesila poput Njemačke (Sigurdsson im donio europsko zlato), Danske (Gudmundsson) ili Mađarske (Dushebajev, sada novi izbornik Poljske) kao notorna glupost. U svoj toj silnoj domaćoj pameti uspjeli smo napraviti puni krug i vratiti se na Linu Červara.

Lino Červar je zapravo logičan izbor. Ako nemaš/ne želiš platiti kvalitetu, najbliže tome je dovođenje najuspješnijeg izbornika u povijesti reprezentacije. No, sa Červarom je Savez još jednom pokazao kako se budućnost nimalo ne planira; samo je bilo bitno ugasiti požar pred prvenstvo u Hrvatskoj. Povratkom Červara Gobac je zapravo kupio vrijeme i po tko zna koji put stavio štit ispred sebe. Opcije su dvije: Hrvatska odigra odlično prvenstvo i ispuni cilj (Gobac samoproglašeni vizionar) ili Červarov debakl, uslijed kojeg će fokus medija ionako biti daleko od Gobca, u trenucima dok traje linč na izbornika pobjednika koji je pao na niske grane. Također, Červar je idealan 'poster boy' za javnost, koja je poljuljana recentnim neuspjesima i koja će kroz njegov lik ponovno proživjeti zanos prošlih, pobjedničkih vremena. Gobcu Červar u ovom trenutku više treba nego što želi priznati, stoga je i traženje najboljeg izbornika bila čista formalnost odgađana do trenutka kada je Červar raskinuo ugovor sa Makedoncima. Pritom se logično nameće pitanje što to Červaru u ovom trenutku u karijeri treba. Červar, za razliku od većine poznatih rukometnih trenera, rukomet nije igrao, te kao čisti ljubitelj igre, trenersku karijeru je gradio u rukometno egzotičnoj Italiji. Potom je političkim zaleđem i u nedostatku konkurencije dobio uzde reprezentacije koja je završila posljednja na EP, te svi znamo što je napravio sa tom istom ekipom; no on nikada taj uspjeh nije u potpunosti iskoristio. Nikada nije postao trener nekog njemačkog ili španjolskog kluba, štoviše on unatoč silnom uspjehu sa Balkana nikada nije ni otišao. Razloge zašto nije došao dalje od Makedonije neću secirati, jer su oni nebitni za samu temu, no Červar se nada kako će ga još jedan reprezentativni uspjeh staviti u izlog za zadnji pokušaj angažmana u nekom većem klubu. Uz navedeno, europsko zlato je jedina medalja koja mu  nedostaje, a nenadana šansa da kompletira kolekciju je jednostavno prevelika prilika za propuštanje.

U konačnici, sa Červarom ne radimo korak unaprijed, jer dugoročno nismo dobili izbornika koji će udariti temelje nekoj novoj Hrvatskoj, već se pokušava stvoriti onaj privid domoljublja i zanosa koji će voditi reprezentaciju prema medalji (savršeno odgovara trenutnom političkom trenutku). Uspjeh Červara kao izbornika ovisi o puno faktora, te je nemoguće u ovom trenutku dati predviđanje hoće li njegov povratak biti trijumfalan, no navedeno ne mijenja činjenicu kako se Gobac još jednom zaštitio sa svih strana. Pritom je HRS odabrao jedini put koji je mogao, jer realno, oni kapacitete za nešto više od povratka Červara niti nemaju.

HRS nije ni mogao bolje od Červara
Lino Červar je sa klupe Hrvatske otišao nakon srebra na EP u Austriji 2010. godine. Uslijedila je era Goluže ili Mr.Bronce, prozvanog zbog niza osvojenih trećih mjesta, a otkaz je dobio zbog neuspjeha na SP u Katru gdje je ispao u četvrtfinalu. Naslijedio ga je Babić, koji se rezultatski nije uspio približiti prethodniku, te je mandat završio recentnim debaklom u utakmici za treće mjesto protiv Slovenije. Sama činjenica da će se njegov mandat pamtiti više po zazivanju nevidljivih bića, nego po rukometu kojeg su igrale njegove ekipe puno govori o njemu. Vujović mu je presudio, nakon što Gobac nije iskoristio ...
HRS nije ni mogao bolje od Červara
Lino Červar je sa klupe Hrvatske otišao nakon srebra na ...

Respekt: Wenger, MattRM, MARIOLJETA, crosby87, Ginosaji, ipsi13,

Slažem se: MattRM,

03/2017
HNL: je li odlazak Mitrovića jedini riječki problem?

Odlaskom Mateja Mitrovića Rijeka je izgubila zadnjeg člana obrane iz sezone 13/14', odnosno sezone kada je i počeo Mišković/Kek projekt nove Rijeke. Stoga je i očekivano da će obrana u sastavu Elez/Kulušić primati više golova, a detaljniju analizu teme pogledajte u videu...

Rijeka može i bez Mitrovića do naslova
Odlaskom Mateja Mitrovića Rijeka je izgubila zadnjeg člana obrane iz sezone 13/14', odnosno sezone kada je i počeo Mišković/Kek projekt nove Rijeke. Stoga je i očekivano da će obrana u sastavu Elez/Kulušić primati više golova, a detaljniju analizu teme pogledajte u videu...
Rijeka može i bez Mitrovića do naslova
Odlaskom Mateja Mitrovića Rijeka je izgubila zadnjeg člana obrane iz ...
Čovječe, rođen si za kameru. Stvarno je super video. Ako bi se htio malo zajebavat, rekao bih da bi bio i super hostesa s obzirom koliko dugo možeš držat ovu ploču. Wdddddd! - Losovius, 15.3.17. 18:09, 0 0 0
Odlican video :) Daj samo sljedeci put malo veci razmak izmedu godina stavi :) - Sylar, 15.3.17. 18:20, 0 0 0
Svaka cast Johnny! Odlican prvi video. - sthagon, 15.3.17. 18:46, 0 0 0
Tek sam danas shvatio koliko je Rijeka ispred ostalih. Odličan video.. - BruceWayne, 15.3.17. 20:48, 0 0 0
02/2017
HNL vikend; vjerujete li sada Rijeci?

Rijeka je iz Gradskog vrta i derbija sa Osijekom, izašla bogatija za tri boda koja bi se mogla pokazati krucijalnima u nastavku natjecanja. Naime, nakon zimske stanke uvijek je teže ući u natjecateljski ritam, a prva utakmica predstavlja potencijalnu minu za favorite. To je pokazalo i ovo kolo HNL-a u kojem je samo vodeći dvojac potvrdio svoj status favorita i uzeo bodove.

Dvoboj prvog i trećeg na ljestvici u potpunosti je opravdao očekivanja i u zabavnoj (više nego kvalitetnoj) utakmici sa puno preokreta Rijeka je došla do bodova. Ono što smo prvenstveno mogli vidjeti u Gradskom vrtu je Rijeka koja, unatoč promjenama, i dalje postojano plovi prema prvom naslovu. Međutim, Rijeka nije bez problema i očekivano oni proizlaze iz obrane. Naime, odlazak Mateja Mitrovića je preveliki gubitak koji je jednostavno morao ostaviti traga na igri riječke obrane, što je bilo blatantno jasno u prvoj natjecateljskoj utakmici u Osijeku. Štoviše sada kada smo vidjeli kako obrana Rijeke izgleda sa njim i bez njega na terenu, možemo zaključiti kako je upravo on bio lider obrane koja je postala najuspješnija obrana Europe. Bez njega, Elez je taj koji mora preuzeti odgovornost, a nesretna ozljeda Župarića je propelirala Šofranca u prvi plan. Crnogorac je sasvim solidan igrač, što je pokazao na AC-u, ali sklon je padovima u koncentraciji, pa je za očekivati da će Kulušić uskoro uskočiti u prvu ekipu. Baš kao u slučaju Dinamovih prinova i Kek je u svojevrsnoj utrci sa vremenom da taj najbitniji dio ekipe posloži na željeni način. Ako Elez puca pod pritiskom u ulozi obrambenog vođe, Kulušić se čini kao logično rješenje, budući da ima dugogodišnje iskustvo igranja u jakom turskom prvenstvu, a kapetanska traka Genclerbirglija puno govori o njegovim igračkim i ljudskim osobinama. Ovdje možemo povući paralelu sa bivšim stoperskim parom Riječana: Samardžić-Mitrović. Upravo je iskusni Slovenac služio Mitroviću kao oslonac u odrastanju, dok Mitrović nije poprimio liderske kvalitete. Kulušić bi u kombinaciji sa Elezom preuzeo upravo ulogu Samardžića, a oporavljeni Župarić predstavlja dodatnu kvalitetu i opciju u nastavku prvenstva. No, pred Kekom i stručnim stožerom je puno rada u obrambenom dijelu ekipe, jer Rijeka neće moći dovijeka igrati na gol više od protivnika.

Što se same utakmice tiče, primjetno je kako je jedan trenutak potpuno promijenio njen tijek. Radi se o Kekovom potezu na poluvremenu, kada je Zutu mijenjao Bezjakom. Time je Kek poništio vlastitu grešku (vjerovao da se Zuta može nositi sa Bobanom što je Zekić iskoristio), ali možda i dobio opciju više u slaganju ekipe za buduće protivnike. Naime, napadački impotentni i obrambeno upitni Zuta je na svojoj poziciji nadomješten Vešovićem, koji je u drugom poluvremenu potpuno zakočio Bobana, te još stigao i upisati asistenciju za prvi gol Franka. U pogledu Bezjaka, Kek je pak dobio igrača koji znalački otvara prostor suigračima što je na neki način presudilo utakmicu. Upravo je Bezjak svojom dinamikom i kretnjama oslobađao prostor ostalim igračima, a kada u ekipi imate stručnjaka za ulazak u prazni prostor i napad iz drugog plana kao što je Andrijašević, onda je bilo samo pitanje vremena kada će Rijeka kazniti Osijekove obrambene deficite.

Navedeno pokazuje i slika kod prvog gola Andrijaševića. Vešović ubacuje loptu u kazneni prostor, a Bezjak veže za sebe dva igrača Osijeka, što omogućava Franku napadanje prostora koji je označen strelicom.

Htio bi reći i par riječi o Osijeku, jer se nesumnjivo radi o ekipi koja je pod mađarskim kapitalom i trenerom Zekićem, izrazito napredovala, no još uvijek se radi o momčadi koja sa sebe tek mora skinuti stigmu malene ekipa. Osijek je to pokazao u dva navrata u utakmici sa Rijekom i to na samom početku kada je impresioniranost protivnikom bila prevelika da povežu par smislenih pasova, te na početku drugog poluvremena. Tada se Osijek (ne)svjesno povukao golmanu u krilo, čuvavši rezultat, no bez prave intencije i mogućnosti za prijetnju iz polukontri i kontri. Time je voda išla na riječki mlin, a Osječani su omogućili igračima Rijeke previše prostora i mogućnosti za kombinatoriku (čuvanje pozicija bez prekidanja ritma protivnika faulovima) i bilo je samo pitanje vremena kada će Rijeka ne samo izjednačiti rezultat, već i dobiti utakmicu. Ovdje 'kritika' Osijeka prestaje, jer oni uz dodatna ulaganja mogu samo rasti, a i zasluge za nemoć Osijeka u drugom poluvremenu se velikim dijelom može pripisati igračima Rijeke, koji su jednostavno pokazali i kvalitetu i karakter da se izvuku iz nastalih problema.

Time dolazimo do konačnog pitanja koje se postavlja u vezi Rijeke i naslova. Nakon Osijeka i pobjede, optimizam je još veći, no jako puno je bodova u pitanju do kraja, a već i u Osijeku smo mogli vidjeti sudačke previde koji su izravno utjecali na rezultat. Povijest nas uči kako treba biti oprezan, a i Rijeka treba prvo uigrati obranu koja neće ovako plivati u natjecateljskim utakmicama. Doći će loši dani, promašaji, izostanak sreće, čudne sudačke odluke i u tim trenucima Rijeka mora imati zadnju liniju koja će omogućiti dozu sigurnosti ostalim linijama i rezultat usmjeriti u njihovu korist. Što prije Kek pronađe i uigra dobitni par stopera, to će Rijeka moći staviti jednu ruku na pobjednički pokal; jer temelji za najbolju ekipu u državi su odavno stvoreni, a igrači na terenu pokazuju kako je ovo baš njihova sezona.

Rijeka mora uigrati obranu ako želi naslov
Rijeka je iz Gradskog vrta i derbija sa Osijekom, izašla bogatija za tri boda koja bi se mogla pokazati krucijalnima u nastavku natjecanja. Naime, nakon zimske stanke uvijek je teže ući u natjecateljski ritam, a prva utakmica predstavlja potencijalnu minu za favorite. To je pokazalo i ovo kolo HNL-a u kojem je samo vodeći dvojac potvrdio svoj status favorita i uzeo bodove. Dvoboj prvog i trećeg na ljestvici u potpunosti je opravdao očekivanja i u zabavnoj (više nego kvalitetnoj) utakmici sa puno preokreta Rijeka je došla do bodova. Ono što smo prvenstveno mogli vidjeti u Gradskom vrtu je Rijeka koja, ...
Rijeka mora uigrati obranu ako želi naslov
Rijeka je iz Gradskog vrta i derbija sa Osijekom, izašla ...
02/2017
Jelavić ne dolazi; veliki problem ili ne?

Trakavica oko dolaska Nikice Jelavića se napokon privela kraju na način da je Rijeka ostala bez kapitalca u prijelaznom roku i pojačanja koje bi samo dodatno potvrdilo svu ozbiljnost namjera Rijeke u pogledu osvajanja naslova. Odmah na početku želim razjasniti kako bi Jelavić bio pojačanje za svaki klub HNL-a, pa tako i za Rijeku, no njegov nedolazak ne znači nužno problem za momčad Matjaža Keka.

Naime, nije tajna da Rijeci već duže vremena fali pravi centarfor, igrač koji svojim fizičkim predispozicijama može na sebe vezati protivničke stopere, te čiji modus operandi uključuje igru u protivničkom šesnaestercu (Handžić je pušten u Debrecen). Jelavić je kroz karijeru pokazao da to može biti i sa 31. godinom na leđima predstavlja igrača koji bi bez sumnje radio razliku na travnjacima HNL-a. Međutim onoga trenutka kada Rijeka nije uspjela Jelavića ukrcati na avion za Portugal, gdje se odvijao temeljni dio priprema za nastavak sezone, sama operacija dovođenja igrača je postala sve manje primamljivom. Ne samo da se radi o igraču kojemu bi trebala aklimatizacija na novu sredinu, već je i upitno u kakvom fizičkom stanju dolazi iz kineske druge lige; dok su utakmice odluke za riječke ambicije upravo početne dvije (gostovanja Osijek i Inter). Povrh svega Albufeira je predstavljala svojevrsno čistilište u kojem je Kek mogao dobiti odgovore na koje igrače zaista može računati, kojom formacijom može izvući maksimum iz ekipe i koje segmente u igri treba popraviti. Ovdje bi odmah demantirao besmislena naklapanja kako je Rijeka u problemu, jer je nedolaskom Jelavića Kek pripreme potrošio krojeći momčad po njemu. Ta teza je promašena iz nekoliko očitih razloga. Naime, nije potpuno jasno kako možeš uigravati igru sa čistom špicom bez da posjeduješ istu i još bitnije, Kek nikako ne spada u kategoriju ljudi koji spremaju ražanj dok je zec još u šumi. Drugim riječima, Jelavić nije ni prvi ni zadnji igrač kojeg je Rijeka 'po putu' izgubila i nekoliko puta su čelni ljudi Rijeke isticali kako ništa nije gotovo dok igrač ne stavi potpis na ugovor. Time rečeno, Kek doista ima napadačkih problema, no oni nisu vezani za Jelavića.

Svi koji su gledali Rijeku na pripremama, mogli su primjetiti kako je Atlantic Cup otkrio par zanimljvih stvari. Prvenstveno, iz napadačke perspektive, Kek je u Portugalu dobio potvrdu da će u nastavku prvenstva imati slatke brige i kao da je najavljeni dolazak Jelavića mobilizirao postojeće napadačke opcije. Naime, htjenje Gavranovića da dokaže kako je upravo on napadački lider, Andrijašević koji će nakon napornije zime rasti sa svakim novim nastupom, te standardno dobri Gorgon i Vešović su dobili dobrodošlu konkurenciju u vidu Slovenca i Rumunja. Naravno radi se o Črnicu i Mateiju koji su se napokon riješili ozljeda i odradili pune pripreme na način koji je oduševio i struku i navijače. Obojica posjeduju finu tehniku u driblingu i radi se o igračima poteza koji njeguju ponešto različit stil igre. Matei je pokazao da može odigrati poziciju lijevog krila, no njegov forte je primanje lopte što je moguće bliže rubu šesnaesterca. U tom trenutku on može ulaskom u sredinu tražiti priliku za udarac ili driblingom natjerati igrača na ulazak u kazneni prostor gdje postoje velike šanse kako će ili proigrati igrača u sredini ili iznuditi penal. S druge strane, Črnic odlično funkcionira kao drugi napadač, koji zna zabiti gol i/ili odlično podvaliti loptu u prostor suigraču. Koliko je navedeni dvojac bio bitan za riječko osvajanje Atlantic Cupa govori podatak da je Rijeka u odigrane  tri utakmice (Aarhaus, Djurgardens, Jablonec) zabila 7 golova, od čega samo jedan nije uključivao dvojac Črnic/Matei u ulozi strijelca ili asistenta. Sa navedenim igračima Kek dobiva dimenziju koju uopće nije imao u prvom dijelu prvenstva, jer oba igrača nisu imala kontinuitet igara i biti će vrlo zanimljivo pratiti kako će Kek iskoristiti napadački potencijal koji posjeduje.

Očito je da se u Rijeci stvorila jedna izrazito homogena ekipa koja je potpuno svjesna kako će samo radom doći do rezultata na utakmicama. Posljedično, njihovi dobri nastupi će ih propelirati u jače lige i donijeti im izdašnije ugovore (recentni primjer Mitrovića) i to je vidljivo iz netom završenih priprema u kojima su svi igrači pokazivali kako žele zacementirati svoje mjesto u početnih 11. Buđenjem Mateija i Črnica Kek ima puno veće brige od nedolaska igrača koji bi možda baš svojim statusom i ugovorom poremetio harmoniju svlačionice. U ovom trenutku pet igrača (Gavranović, Gorgon, Vešović, Matei, Črnic) konkurira za tri napadačke pozicije na krilima i u samoj špici, budući da se Andrijašević konačno vratio u veznu liniju. Za očekivati je kako će te pozicije ugrabiti trojac Vešović – Gorgon – Gavranović, jer pridonose većem balansu cijele ekipe, no nisu nemoguća iznenađenja u kadru nakon eksplozije Črnica i Mateija koji su svojim učinkom činili razliku u Portugalu. Generalno ubrzanje igre koje se odlikuje u inzistiranju Keka na nogometu sa što bržom predajom lopte i većom pokretljivošću u napadu, Rijeku čini jako sličnom Sarrijevom Napoliju i samim time potvrđuje tezu kako je Kek planirao igru bez Jelavića. Naime, u napuljskom klubu je ozljeda Milika i loša forma Gabbiadinija dovela do napadačke renesanse u režiji omalenog tria Insigne-Callejon-Mertens; dok se čini kako će Rijeka nedolaskom Jelavića, dobiti svoju verziju spomenutog trojca, što se uopće ne čini kao loša stvar. Potencijalni problemi Rijeke, u ovom trenutku, se ne vežu za napad (iako je za očekivati reakciju do kraja prijelaznog roka, čisto zbog potencijalnih ozljeda). Problemi Rijeke se mogu nazirati u obrambenom dijelu, unatoč odigranom AC-u bez primljenog gola, no o tome čitajte u sljedećem tekstu.

Buđenje Mateija i Črnica stavlja nedolazak Jelavića u drugi plan
Trakavica oko dolaska Nikice Jelavića se napokon privela kraju na način da je Rijeka ostala bez kapitalca u prijelaznom roku i pojačanja koje bi samo dodatno potvrdilo svu ozbiljnost namjera Rijeke u pogledu osvajanja naslova. Odmah na početku želim razjasniti kako bi Jelavić bio pojačanje za svaki klub HNL-a, pa tako i za Rijeku, no njegov nedolazak ne znači nužno problem za momčad Matjaža Keka. Naime, nije tajna da Rijeci već duže vremena fali pravi centarfor, igrač koji svojim fizičkim predispozicijama može na sebe vezati protivničke stopere, te čiji modus operandi uključuje igru u protivničkom šesnaestercu (Handžić je pušten u ...
Buđenje Mateija i Črnica stavlja nedolazak Jelavića u drugi plan
Trakavica oko dolaska Nikice Jelavića se napokon privela kraju na ...
02/2017
Koliko još kredita ima Claudio Ranieri?

Spektakularno osvojen prošlogodišnji naslov Leicestera i bajka u kojoj su živjeli Ranieri i igrači, ove sezone se pretvorila u noćnu moru. Naime, pad je bio očekivan, predviđala se sredina ljestvice, no Leicester je jako blizu zone ispadanja, a prema pruženoj igri niti ne zaslužuju puno više. Logično je postaviti pitanje što se dogodilo šampionskoj ekipi? Odgovor je ništa, stvari su samo sjele na svoje mjesto! Naime, prošla sezona je bila anomalija, splet okolnosti koje su se poklopile ponajprije iz razloga što su big budget klubovi PL-a debelo podbacili, a Leicester debelo premašio sva očekivanja. Ipak i sami pogled na ljestvicu prošle sezone otkriva par stvari. Naime, Leicesterovih 81 bodova i +10 pred drugoplasiranim Arsenalom zvuči moćno, no u posljednjih 15 godina samo je United (80 bodova) osvojio prvenstvo sa manje bodova od Leicestera. Isto se može primjetiti u broju pobjedu, budući da je Leicester osvojio prvenstvo sa 23 pobjede (Chelsea već sada na 19) i čak 12 remija. Nadalje, nisu imali niti najefikasniji napad niti najbolju obranu, a ipak naslov je osvojen sa popriličnom razlikom.

Ove sezone, elita se ponaša kao elita, pa nema anomalija u top 6 ekipa lige niti će ih biti na kraju prvenstva, no iz Leicesterova kuta gledanja postoje još 3 ključna faktora koja utječu na sadašnji rezultat kluba:

1) Odlazak N'Golo Kantea

Jedini igrač kojeg je Leicester prodao je bio Kante, a simptomatično je kako je pušten u redove novog prvaka. Značaj omalenog Francuza za Ranierijevu igru je bio ogroman (WS podaci to ističu), jer je Kante svojom inteligentnom trkom u oba smjera mobilizirao cijelu ekipu i držao je linije od raspada. Uspio je ispravljati kikseve obrane, a po osvojenoj lopti je brzom tranzicijom ubrzavao polukontre na kojima je Leicester lomio protivnike. Isto radi u Chelseaju i za očekivati je da će na kraju sezone njegove brojke biti jednake onima od prošle sezone, sa razlikom što će zbog jačine same ekipe dodatno napredovati u igri sa loptom (veći posjed, više dodavanja, veća kontrola).

 

Znao je to i Ranieri i ne može se reći kako nije pokušao zamijeniti Kantea. Dolazak Mendya i Ndidija, igrača koji po profilu iznimno nalikuju Kanteu, govori suprotno, no u ogromnom padu kompletne ekipe, pojačanja se nisu uspjela nametnuti niti prilagoditi igri Leicestera onom brzinom kojom je to uspio Kante po dolasku iz Caena. Također vjera u Amarteya, ispred navedenog dvojca, nužno nije krivi potez (igrač koji je prošao vrijeme prilagodbe), no Amartey nije Kante. Krivnja Ranierija - minimalna; budžet Leicestera ionako značajno sužava manevarski prostor pri dovođenju igrača!

2) Igra je pročitana knjiga

Slično kako se može primjetiti kod odlaska Kantea, Ranieri je dobro snimio ovisnost Leicestera o golovima Vardya. Pokušao je dolascima Slimanija i Muse riješiti taj problem, no velikih plodova od toga za sada nema i više od nazivanja njih promašenim investicijama, Ranieriju se može prigovoriti što Leicester nije nimalo napredovao u samoj igri. Ne postoji jasan obrazac po kojem oni igraju, često nema ideje kod Leicesterovih igrača, bez Kantea nema balansa, a samo su Middlesbrough i Hull zabili manje od njih. Ono što je prošle godine funkcioniralo: taktička disciplina i čvrsti blok, polukontre i kontre, preskakanje igre, više ne funkcioniraju na željeni način i na Ranieriju je da postojeće igrače uklopi u sustav koji neće izgledati ovako pročitano. Ovdje je odgovornost Ranierija nešto veća, no kraj sezone će biti jedino mjerilo po tom pitanju, budući da je još puno bodova u igri, a izostanak konstante i napadačka bezidejnost je nešto što odlikuje sve ekipe donjeg dijela Premiershipa koje su se natiskale na nekoliko bodova razlike.

3) A obrana?!

U Italiji vlada zlatna izreka da prvenstvo osvaja onaj tko primi najmanje golova. Uzmimo primjer Contea i vidjeti ćemo kako je u Englesku prenio upravo taj model, te je nadogradnju započeo iz zadnje linije. D.Luiz, Kante, Alonso su došli, Oscar, Salah, Cuadrado otišli, a dodatni balans je Conte dobio u Pedru i Mosesu koje je prenamijenio značajno od onoga što su oni igrali u prijašnjim sezonama. Ovdje vidim i najveću grešku Ranierija. Naime, prilično staru obranu Simpson (30) - Fuchs (30) - Morgan (33) - Huth (32), nije unaprijedio niti u ljetnom niti u zimskom prijelaznom roku i nedopustivo je da u taj dio ekipe nije uložen niti euro od gotovo 100M potrošenih. Tako je obrana koja je prošle godine primila 36, već sada na 41 primljenih golova, a u 14 preostalih kola za očekivati je samo dodatno pogoršanje u toj kategoriji. Pritom je neshvatljivo kako Talijan može toliko zanemariti najuži dio obrane i vjerovati navedenim igračima koji bez obzira na prošlu sezonu ne spadaju u crem de la crem obrambenih igrača. Izostanak bilo kakve vizije u pogledu dovođenja mlađih perspektivnih igrača samo potencira navedenu tezu, što dovodi do zaključka kako je odgovornost Ranierija u ovom slučaju velika!

Konačno, možemo zaključiti kako uprava Leicestera i nema puno opcija po pitanju trenera. Ranieri je dobio novi ugovor, ljubimac je navijača i presvježa je titula da ga se može tako olako otpisati, te će dobiti maksimalno moguće vrijeme da preokrene stvari. Međutim, zvona za uzbunu moraju biti upaljena, jer Ranieri pleše po tankoj liniji i dogodi li se ispadanje, njegova pasiva u pogledu ojačavanja obrane mogla bi se ispostaviti kao ključni razlog zbog kojeg je izgubio posao i bacio mrlju na magičnu prošlu sezonu. Nedopustivo za Talijana koji bi u tom slučaju spavao na lovorikama malo predugo.

Ranieri dormire sugli allori
Spektakularno osvojen prošlogodišnji naslov Leicestera i bajka u kojoj su živjeli Ranieri i igrači, ove sezone se pretvorila u noćnu moru. Naime, pad je bio očekivan, predviđala se sredina ljestvice, no Leicester je jako blizu zone ispadanja, a prema pruženoj igri niti ne zaslužuju puno više. Logično je postaviti pitanje što se dogodilo šampionskoj ekipi? Odgovor je ništa, stvari su samo sjele na svoje mjesto! Naime, prošla sezona je bila anomalija, splet okolnosti koje su se poklopile ponajprije iz razloga što su big budget klubovi PL-a debelo podbacili, a Leicester debelo premašio sva očekivanja. Ipak i sami pogled na ljestvicu ...
Ranieri dormire sugli allori
Spektakularno osvojen prošlogodišnji naslov Leicestera i bajka u kojoj su ...
Stvarno dobra analiza uz dodatak da se ovaj pad morao i trebao predvidjeti. SAmo nije morao biti baš ovako težak... - Losovius, 8.2.17. 16:42, 0 0 0
Koja bi to priča bila da osvoje Ligu prvaka i ispadnu u Championship. :D - ipsi13, 8.2.17. 18:01, 0 0 0
10.mj sam predvidjao, ali ovo ne lici na nista. Niti imaju rezultate, niti su stvorili igrace za prodaju. Slazem se da je pad mogao biti puno blazi:) - johnny08, 8.2.17. 18:21, 0 0 0
01/2017
Trebaju li Babić i Balić dobiti otkaz?

Zoran Gobac, siva eminencija hrvatskog rukometa, je pred dvije godine predložio Ivana Balića za poziciju koordinatora za muški rukomet, što bi u prijevodu značilo da Balić prati i nadgleda rad svih trenera u svim uzrastima reprezentacije, te da ima široke ovlasti u biranju svakog budućeg izbornika. Inače, Balić je na toj poziciji naslijedio upravo Gobca koji je tako na zgodan način ostao u HRS-u (jedini čovjek koji je od osnutka u Savezu) i 'podvalio' Balića kao osobu sa najvećim ovlastima. Gobcu je miljenik javnosti poput Balića bio potreban kao svojevrsni gromobran od rastućeg nezadovoljstva izborničkim mandatom Goluže, a i prigodno je poslužio za naoko sve manju ulogu samog Gobca u hrvatskom rukometu. Potom slijedi odluka da novi izbornik postaje javnosti nepoznati Babić, koji zadovoljava sve kategorije HRS-a (vrlo slične onima HNS-a): neiskusan, poslušan, jeftin i desno nastrojen individualac, koji je predstavljen kao čovjek kojeg je doveo Balić, po metkovskoj vezi.

Babić je kredite ispucao

Budući da se rukometna prvenstva odvijaju češće od izbacivanja 'Transformers' filmova, u vrlo kratkom razdoblju Babić je Hrvatsku vodio na tri najveća natjecanja (OI, SP, EP), a rezultat svega toga je jedna jedina medalja - bronca sa EP-a u Poljskoj sa početka mandata (da, i Slavko je bolji). Naime, govorimo o čovjeku čija je ostavka bila na stolu HRS-a nakon lošeg izdanja na Olimpijadi, međutim Savez nije mogao naći boljeg čovjeka za vođenje reprezentacije od Babića(?!). U tim tonovima se krenulo na SP u Francusku, bez velikih imperativa i ovdje treba apostrofirati kako je uspjeh ulazak u polufinale; no gledajući cijeli turnir Željko Babić je sve svoje kredite debelo ispucao. Naime, u grupnoj fazi izgubilo se od Nijemaca, koji će kasnije biti izbačeni od Katra, dok se u dvije ključne utakmice izgubilo na način poznat svima. Kroz cijeli turnir igra reprezentacije je bila izrazito blijeda, bez jasne vizije ili plana, često se oslanjajući na sirovi talent naših rukometaša. Međutim kako je prvenstvo odmicalo, ekipa je padala na psihološkom i fizičkom planu što je i dovelo do onakvih poraza. Glavni krivac je naravno Babić, jer on je odabrao ekipu (Vujović je izjavio da Duvnjaka ne bi ni vodio na ovo prvenstvo, već bi mu dao predah za EP u Hrvatskoj), on nije prepoznao trenutak za rotaciju igrača (Slovenija), on nema vještina pri vođenju time outa (psihološko podizanje ekipe na način na koji to rade Vujović ili Berge), on nije udario temelje za prepoznatljivu igru reprezentacije (ne, 7. igrač nije inovacija, nego glupost), te se može zaključiti kako je po tom pitanju situacija identična onoj pri kraju Golužinog mandata. Igranje 5-1 i 6-0 obrane je jasni signal da igrače za 3-2-1 nemamo i nemamo ih već godinama (od kad je Gobac potjerao Sulića i društvo), ali i obrana kao takva je imala ogromne oscilacije od vrlo dobre i pokretljive do potpunog propuha. Primjerice kada je vanjska linija u napadu Cindrić-Mamić-Šebetić, Babić mora promijeniti pola ekipe ako se želi obraniti po završetku našeg napada što je nedopustivo. Brzi centar,  jedina pozitivna stvar u Golužinom mandatu, je potpuno nestao; do te mjere da su nama prodavali brzi centar, protivnički pivoti jedva čekaju utakmicu sa Hrvatskom jer znaju da će to biti njihov dan... Ipak, veći krimen na Babićevu dušu stavljam igru u napadu koja je u ključnim trenucima bila bezidejna i previše se bazirala na umornom Duvnjaku. Da je Babić imao hrabrosti i da je poštedio Duvnjaka SP-a ti mladi dečki bi shvatili da su prepušteni sami sebi. Ili bi puknuli ili nemjerljiv izrasli u bolje igrače, a i u konačnici je potpuno isto biti 4. i ispasti sa turnira u vrijeme Nijemaca ili Danaca. Štoviše, ovakva dva poraza su udarila ozbiljne psihološke ožiljke svim igračima, sa kojima će se novi izbornik morati pozabaviti.

Tko će biti novi lutak?

Budući da je sigurno da su Babić i Balić bivši, vrijeme je za operaciju EP hrvatska u režiji Gobca. Ne bi čudilo da se Gobac vrati na svoju staru poziciju i da pokuša sa provjerenim trenerskim imenom, jer debakl na domaćem terenu nije ono što rukometni Mamić želi. Kao što se moglo vidjeti Hrvatskoj je nasušno potreban trener koji će slomiti tu blokadu manje vrijednosti koje naši igrači opetovano pokazuju u ključnim trenucima, pa je strani stručnjak ono čemu osobno naginjem. U nekom paralelnom svijetu gdje Gobac ne bi bio Gobac, primjerice skandinavski stručnjak bi dobro došao da spojimo najbolje iz različitih pristupa rukometu, dobimo na disciplini i uvedemo u rukomet osobu koja bi potpuno objektivno izvršila odabir reprezentativaca. Kad smo kod stranaca, Vujović je logičan pick (sa velikom većinom sadašnjih igrača je radio, rođeni je vođa i motivator), ali zbog krvnih zrnaca i naprasnog odlaska iz gazdinog Zagreba, sumnjam da će do dogovora doći. Serdarušić je preskup, Smajlagić se već sukobio sa Savezom pa je izbrisan sa mape, te je lako moguć povratak Line Červara (u slučaju odbijenice poslušnik poput Božidara Jovića je mogući kandidat). Upravo Červar bi mogao biti karta Gobca kojom bi počistio nered nastao imenovanjem trojca Balić-Babić-Metličić (Gobac pere ruke, nitko ne može reći da priliku nisu dobili), a 'fan favorite' Lino bi bio novi gromobran sa kojem bi ili napravili značajan rezultat na domaćem terenu i tako podsjetili na slavne dane ili bi krivnja za debakl bila svaljena na leđa ishlapljenog stručnjaka. Kako god, Gobac opet pred sobom ima win-win situaciju nakon koje je jedino sigurno da će svoju poziciju zadržati upravo on.

Bogu hvala, Babić je sve kredite ispucao!
Zoran Gobac, siva eminencija hrvatskog rukometa, je pred dvije godine predložio Ivana Balića za poziciju koordinatora za muški rukomet, što bi u prijevodu značilo da Balić prati i nadgleda rad svih trenera u svim uzrastima reprezentacije, te da ima široke ovlasti u biranju svakog budućeg izbornika. Inače, Balić je na toj poziciji naslijedio upravo Gobca koji je tako na zgodan način ostao u HRS-u (jedini čovjek koji je od osnutka u Savezu) i 'podvalio' Balića kao osobu sa najvećim ovlastima. Gobcu je miljenik javnosti poput Balića bio potreban kao svojevrsni gromobran od rastućeg nezadovoljstva izborničkim mandatom Goluže, a i prigodno ...
Bogu hvala, Babić je sve kredite ispucao!
Zoran Gobac, siva eminencija hrvatskog rukometa, je pred dvije godine ...

Respekt: ipsi13,

Slažem se: MattRM,

Ne slažem se: ZvoneBoban,

Slažem se da ima i kadrovskih poteškoća u slaganju takve obrane. Imamo mi problema i na mjestu isturenog i u 5-1. Nitko osim Duvnjaka to nije. Ali 3-2-1 zahtjeva puno više uigravanja da bi se dovela do upotrebljivosti. - iiks90, 30.1.17. 19:36, 0 0 0
Dakle, hoćeš reći da osim 6-0, mi nemamo igrače za niti jednu drugu obranu? Duvnjak izgleda kao prekaljeni veteran, njemu ili treba odmor ili promjena cijelog životnog stila (prehrana...), jer on sa 28 izgleda užas na terenu duže vrijeme - johnny08, 30.1.17. 20:43, 0 0 0
Nije da ostali igrači ne igraju Bundesligu; utoliko možda je trebalo 'žrtvovati' ovo SP za EP koje igramo doma zapravo jako brzo. - johnny08, 30.1.17. 20:45, 0 0 0
jony kakvo je stanje s bon?:D - HAJDUK2012, 30.1.17. 20:48, 0 0 0
Možda je trebalo žrtvovati ovo prvenstvo. Pitam se što bi svi "znalci" tada napravili Baliću, Metličiću i Babiću. 6:0 i 5:1 su obrane koje manje više svi igraju u klubovima i nekako ih je najlakše pripremiti tijekom 2 tjedan priprema. - iiks90, 30.1.17. 21:14, 0 0 0
01/2017
Mitrović odlazi; kraj šampionskih ambicija za Rijeku ili nova prilika?

Damir Mišković je odmah nakon proslavljene Nove godine u Dubaiju u društvu Keka, Juričića, Mancea i Šćulca, u svom prvom razgovoru sa novinarima rekao kako riječki budžet za tekuću godinu nije zatvoren. Naime, u nedostatku otprilike 2M eura da se zatvori financijska konstrukcija, bilo je potpuno jasno kako riječki kadar neće ostati na okupu u zimskom prijelaznom roku. U prijašnjim vremenima Social Sport bi nadoknadio taj iznos i Rijeka bi vjerojatno i ojačana krenula prema prvom naslovu, no kriza u naftnoj industriji nije novost, premda je ona Miškoviću i Rijeci izbila značajan dio manevarskog prostora. U situaciji kada Orlean otpušta više od polovice zaposlenih, Rijeka na Social Sport više ne može računati, već postaje pravi samoodrživi klub čiji opstanak ovisi isključivo od vlastitog rada i poslovnih odluka.

Stoga je bilo realno da će minimalno jedan prvotimac Rijeke na zimu napustiti Rujevicu, a najviše interesa su izazvali Mitrović i Ristovski. Budući da je potonjem propao transfer u Sampdoriju, koja je nudila nedovoljnih 2M eura, klupski čelnici su odlučili da će Mitrović nakon 3,5 godina napustiti Rijeku. Pritom su iskoristili interes Bešiktaša, kojem se žurilo završiti transfer nakon što im je Vida ispao preskup i nakon što je zabilježen značajniji interes Napolija i Fenerbahcea za usluge Mitrovića. Na taj način je Rijeka inkasirala dodatnih milijun eura i moguće bonuse, budući da je Bešiktaš krenuo u pregovore sa znatno nižih 3M eura kao gornju granicu za igrača kojem se i vrijednost procjenjuje na toliki iznos. Upravo ta odlučnost Bešiktaša je vjerojatno bila presudna u dovođenju Mitrovića (sutra službena potvrda, spominje se i više od 4M eura), slijedom koje je Rijeka dobila dobar novac za centralnog braniča koji nikada nije bio izvan HNL-a. Ipak, možda i ključan razlog prodaje Mitrovića proizlazi iz događaja sa početka tekuće sezone kada su i Mitrović i Lešković završili na tribinama jer nisu htjeli produljiti postojeći ugovor. Tada je Lešković prodan Dinamu, a Mitrović je dobio garancije prvotimca i novi ugovor; no već je tada bilo jasno kako Mitrović i njegov menadžer Cvjetković igraju neku svoju igru, sa krajnjim ciljem što ranijeg odlaska u inozemstvo. Bešiktašova ponuda od 1.5M eura godišnje plaće za Mitrovića je ponuda koja se ne odbija, a Rijeka koristi od stopiranja takvog transfera jednostavno nije imala.

Unatoč financijskom paketu koji će bez sumnje riješiti sve financijske probleme kluba sa Rujevice i zaustaviti daljnje osipanje ekipe koja se bori za naslov, činjenica je da odlazak Mitrovića ostavlja veliku rupu u obrani ekipe koja je u 20 utakmica primila 8 golova; poglavito iz razloga što takvog igrača, unutar limitiranog budžeta, Rijeka neće ni približno naći u zimskom mercatu. Međutim, Rijeka nije bez opcija. Vjerovanje u Šofranca, reprezentativnog stopera Crne Gore, je na procjeni riječke struke, budući da nitko ne može na temelju dosadašnja četiri ulaska sa klupe znati o kakvom se igraču radi. Teško da bi i jači stoper olako istisnuo dvojac Elez-Mitrović, no Rijeci zamjena za Mitrovića svakako treba, jer je i u tekućoj sezoni bilo primjetno da obranu na okupu drži Mitrović, ne Elez (Splićanin je i postao bolji igrač zbog Mitrovića). Igrači koji su u pole positionu i koji se najviše spominju su Spahić i Punčec. Emir Spahić je definitivno veliko ime za HNL, ali i igrač od kojeg Rijeka dugoročno nikako ne može profitirati. Da, neizmjerno iskustvo igrača bi dobro došlo u mladoj obrani i potpis Spahića bi odjeknuo diljem regije, no njegovo problematično ponašanje (već se jednom opeklo na Zecu), pozamašan ugovor i 36 godina na leđima, Spahića stavlja prije u kategoriju zanimljive glasine, nego u ozbiljnu transfer metu Riječana. S druge strane, Punčec na prvu izgleda kao nenametljivo pojačanje po mjeri Rijeke. Nekadašnji mladi reprezentativac je preko 5 godina u inozemstvu, sa iskustvom igranja u izraelskoj i njemačkoj drugoj ligi, a ima relativno malih 25 godina na leđima i ugovor koji mu u Union Berlinu ističe na kraju sezone. Uvid u njegove kvalitete mogu dobiti iz prve ruke od bivšeg kapetana Kreilacha i u ovom trenutku Punčec se čini kao najizglednija opcija Rijeke; osim ako Juričić i Mance iz rukava ne izvuku treće ime.

Što se tiče izgleda Rijeke u nastavku sezone i mogućnostima obrane 6 bodova viška u odnosu na Dinamo; treba priznati kako u ovom trentuku ti izgledi nisu pretjerano veliki. Naime, najbolji stoper i reprezentativac iz Rijeke sigurno odlazi, model posudbe do kraja sezone se nigdje ne spominje (slučaj Vargić) i ponovno je pred Keka stavljen zadatak da u kratkom roku mijenja i uigrava nove igrače. Očekivani odlazak Handžića i propali transfer Budimira nije nešto što je moralo pretjerano brinuti Keka, no odlazak tako važne obrambene vedete, na kojoj je počivao veliki dio uspjeha, svakako poziva na mobilizaciju na Rujevici. Sljedeći dani su ključni za Rijeku, gdje će Juričić i Mance trebati pronaći adekvatnu zamjenu, koja će kroz 5 dana biti na prozivci i prvom treningu za nastavak sezone. Svaki drugi razvoj događaja, odugovlačenje pri dovođenju novog stopera, značilo bi manje dana za Keka, kojem će kao naručen doći Portugal i Atlantic cup, gdje će iz prve ruke moći vidjeti na čemu je sa novim izgledom obrane u testu sa jakim suparnicima. Rijeka je još jednom u utrci sa vremenom, a na Matjažu Keku je možda i najveći zadatak do sada - da u malo više od mjesec dana uigra i popuni prazninu nastalu odlaskom Mitrovića, kamena temeljca granitne obrane koja to više nije.

Rijeka je zaradila veliki novac i izgubila granitnu obranu
Damir Mišković je odmah nakon proslavljene Nove godine u Dubaiju u društvu Keka, Juričića, Mancea i Šćulca, u svom prvom razgovoru sa novinarima rekao kako riječki budžet za tekuću godinu nije zatvoren. Naime, u nedostatku otprilike 2M eura da se zatvori financijska konstrukcija, bilo je potpuno jasno kako riječki kadar neće ostati na okupu u zimskom prijelaznom roku. U prijašnjim vremenima Social Sport bi nadoknadio taj iznos i Rijeka bi vjerojatno i ojačana krenula prema prvom naslovu, no kriza u naftnoj industriji nije novost, premda je ona Miškoviću i Rijeci izbila značajan dio manevarskog prostora. U situaciji kada Orlean otpušta ...
Rijeka je zaradila veliki novac i izgubila granitnu obranu
Damir Mišković je odmah nakon proslavljene Nove godine u Dubaiju ...
Mitrovićev transfer vrijedan je 5 miliona eura; a on će zarađivati 1.2 na godinu. Po meni jako dobar posao Rijeke za kojeg će, siguran sam Srećko i Mance naći možda još i bolju zamjenu (to neće sigurno biti Spahić, a vjerovatno niti Punčec) - gogykiryales, 4.1.17. 19:00, 0 0 0
Imaš nekog za kog misliš da bi mogao biti pojačanje? - Losovius, 4.1.17. 19:17, 0 0 0
12/2016
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Nakon završetka posljednjeg teksta o Miškoviću, sucima i HNS-u osjećao sam se dužnim, u kontekstu daljnjeg razvoja događaja, napisati svojevrsni nastavak koji bi zaokružio navedenu tematiku.

Naime, istom brzinom kojom se medijima proširila vijest o odlasku Miškovića iz HNS-a, tako se plasirala vijest o njegovom ostanku nakon prospavane noći. Istina je uvijek negdje u sredini, pa je tako Mišković kao uvjete svoga ostanka u krovnoj nogometnoj organizaciji naveo:

  • reorganizacija sudačke organizacije
  • poboljšanje infrastrukture (terena)
  • ukidanje zimske pauze

Svi navedeni uvjeti sa sobom povlače vrlo zanimljiv okvir za raspravu, no možemo se složiti kako se redom radi o vrlo bazičnim stvarima koje dugoročno muče hrvatski nogomet. Iako će se sukus teksta baviti ovom prvom točkom, smatram kako ostale dvije nisu ništa manje bitne; jer bi HNS financijskim pomaganjem klubova oko uređenja terena izravno podignuo kvalitetu nogometnih utakmica, a primjerice grijani tereni bi doveli do mogućnosti ukidanja zimske pauze. HNL zimska pauza ne samo što je izrazito duga i što oduzima momentum samog natjecanja, već ona iziskuje dodatne troškove klubovima koji moraju nakon ljetnih platiti i zimske pripreme kako bi ekipa ostala u kakvoj takvoj fizičkoj spremi.

Suđenje - rak rana hrvatskog nogometa

Ipak, tema o kojoj se najviše priča u HNL-u su i dalje suci. Miškovićev ispad i provlačenje HNS-a u svim medijima, prozivanje sudaca, sva sila analiza nije donijela do značajnog pomaka u suđenju u netom završenom 19. kolu. Naime, od 5 utakmica u kolu, čak 4 su imale sudačke pogreške (jednu gledao, ostale analizirao po sažecima - dakle ovo su samo greške bez općenitog dojma i kriterija suđenja koje bi bilo vjerujem još poraznije) koje su izravno utjecale na rezultat, ali i nerijetko na konačni ishod utakmice:

  1. Jović pokazuje penal na Soudaniju kod 1:1, koji je promašen, ali Dinamo zabija vodeći gol u nastavku akcije. Duel koji je prethodio kaznenom udarcu je obostrano povlačenje kakvih je milijun u ligama diljem svijeta tokom izvođenja kornera.
  2. Frković i pomoćnici su poprilično oštetili Cibaliju protiv Hajduka, prvo dosudivši drugi žuti, odnosno crveni karton Šimuncu, koji u sebi nema elemente za tu kaznu (drugi crveni na istoj utakmici opravdan), dok je kod izjednačujućeg gola propušteno svirati zaleđe Ercega nakon Futacsevog prijenosa lopte
  3. Marić opravdano dosuđuje oba crvena kartona igračima Splita, međutim penal kod drugog gola Rijeke nije postojao; Jurendić je crveni zaradio faulom izvan 16m
  4. Lučić kod 0:0 ne svira penal za Istru nakon igranja rukom igrača Osijeka, Osijek utakmicu dobiva

Navedeno dokazuje da značajnih promjena u suđenju nema niti nakon što krene medijska hajka na ljude u crnom, što nas dovodi do zaključka kako su hrvatski suci nesposobni (loši), korumpirani ili potplaćeni (ili kombinacija tih elemenata). Mišković kaže da su ovo potonje; budući da u HNL-u suci nisu profesionalci, oni nemaju fiksna primanja već dobivaju naknadu od 2.500kn po utakmici (naknada glavnog suca), koje se isplaćuju iz izravnih uplata koje HNL klubovi odvajaju za suđenje. Miškovićeva želja je profesionalizirati suđenje, dati im fiksne plaće i naknade za uspješno suđenje, koje će se osigurati dijelom iz HNS proračuna, a dijelom iz izdavanja klubova koji bi naknadu za suce u tom slučaju morali povećati. Profesionalizacijom hrvatskih sudaca i povećanjem primanja, izbjegla bi se plaćanja ispod stola, budući da bi suci za svoj posao bili adekvatno plaćeni i nagrađeni za daljnji uspjeh, dok bi Mišković neuspješne suce dugoročno izbacivao iz podjele financijskog kolača, što bi dovelo do toga da je sucu u interesu da pruži svoj maksimum u bilo kojoj utakmici, bilo kojih protivnika.

Sudačke plaće u vrhunskim ligama

Primjeri sudačkih plaća se znatno razlikuju od HNL-a, gdje su suci u svim Ligama petice vrlo dobro plaćeni pojedinci, a čak i u Portugalu, gdje su suci uvjerljivo najmanje plaćeni u odnosu na top lige, suci su 4 puta više plaćeni po utakmici nego u HNL-u. Posebna priča su plaće u Premiershipu, najbogatijog od navedenih liga, gdje suci osim naknade po utakmici, dobivaju pozamašni fiksni dio koji se određuje po stažu. Ugovor se potpisuje na jednu godinu, bolji suci sude u većem broju utakmica, što i rezultira većim primanjima. Primjera radi, Atkinson i Clattenburg zarađuju oko 100,000 funti godišnje, Webb je pred par godina dogurao i do 120,000 funti, dok najslabiji suci svejedno uprihode 60,000 funti godišnje. Španjolski suci primjerice nemaju fiksni dio, ali kvalitetnim suđenjem u toj zemlji se može zaraditi i više nego u Engleskoj, dok se općenito primjećuje kako se pritisak suđenja i sve što to nosi sa sobom svugdje u vrhunskim ligama dostojno nagrađuje, odnosno plaća.

Kako se Mišković i HNS mogu naći na pola puta

Svi Miškovićevi uvjeti ostanka u HNS-u ima zajednički nazivnik, a to je da se radi o čistom utopizmu predsjednika Rijeke, koji je odlučio što čišćeg obraza izaći iz HNS-a. Dao je prijedloge, kroz mjesec dana će ponuditi i konkretne načine za rješavanje istih, HNS to neće (ne može) ispuniti i rastanak je neminovan. To je jedini epilog ovakvih uvjeta, koji su za državu u kojoj živimo i sam HNS potpuno neprovedivi; u situaciji kada je Savez samo produžena ruka Zdravka Mamića. No, na trenutak zaboravimo činjenično stanje i naivno zamislimo kako HNS želi ispuniti Miškovićeve uvjete. Poboljšanje infrastrukture i posljedično ukidanje zimske pauze su nešto što bi svaki iole ozbiljniji Savez postavio kao prioritet; no u ligi koja ne privlači ulagače i sponzore, očekivati da će klubovi poput Splita ili Cibalije koji ne mogu niti platiti vlastite igrače, upumpavati dodatan novac u infrastrukturu ili suđenje je  blago rečeno nemoguće. Ipak, HNS problemu suđenja mora pristupiti i prije ovih ostalih uvjeta, jer jasno je kako suđenje u HNL-u opetovano nije dobro. Uzmimo u obzir da je teško izvedivo da će Savez ući u dodatne izdatke i omogućiti sucima između 2000-3000 eura fiksne plaće koliko bi im Mišković dao, HNS bi jednim potezom mogao udobrovoljiti Miškovića i pokazati da doista želi promjene. Naime, imenovanje inozemnog kontrolora suđenja je upravo taj potez. Primjera imamo u ne tako dalekom okruženju, gdje su Ukrajinci i Rusi tu vrlo bitnu ulogu povjerili Talijanima Collini i Rosettiju. Poveznice između Hrvatske i navedenih zemalja su i više nego jasne, a plaćanje nekadašnjih vrhunskih sudaca na tim mjestima je čisti znak da su i Rusi i Ukrajinci priznali kako štošta ne štima u njihovim Savezima i kako njihov problem može riješiti jedino nepristrana osoba izvana koja si neće htjeti bilo kakvim malverzacijama uništiti svoju reputaciju. Odabira u elitnoj UEFA-inoj sudačkoj komisiji itekako ima: Škot Hugh Dallas, Portugalac Proenca, Francuz Batta, svi odreda najbliži suradnici 'šefa' Colline. Najbolja stvar u svemu je što Slovenac Vladimir Šajn spada u gore navedeno elitno društvo, a čovjeku sa ovih prostora, koji je upoznat sa problemima na Balkanu, povjeriti suđenje u Hrvatskoj bi bilo isuviše logično da bi HNS sa Šukerom na čelu poduzeo taj korak. Stoga, odigrati ćemo još jedno kolo HNL-a, zavući se u svoje tople domove, pričekati da zima prođe i u drugom dijelu sezone nastavljamo po utabanim putevima koji su funkcionirali svih ovih godina. Ako ništa, bar će Mateo Beusan imati posla na proljeće...

Mišković i HNS se mogu naći na pola puta
Nakon završetka posljednjeg teksta o Miškoviću, sucima i HNS-u osjećao sam se dužnim, u kontekstu daljnjeg razvoja događaja, napisati svojevrsni nastavak koji bi zaokružio navedenu tematiku. Naime, istom brzinom kojom se medijima proširila vijest o odlasku Miškovića iz HNS-a, tako se plasirala vijest o njegovom ostanku nakon prospavane noći. Istina je uvijek negdje u sredini, pa je tako Mišković kao uvjete svoga ostanka u krovnoj nogometnoj organizaciji naveo: reorganizacija sudačke organizacije poboljšanje infrastrukture (terena) ukidanje zimske pauze Svi navedeni uvjeti sa sobom povlače vrlo zanimljiv okvir za raspravu, no možemo se složiti kako se redom radi o vrlo bazičnim stvarima ...
Mišković i HNS se mogu naći na pola puta
Nakon završetka posljednjeg teksta o Miškoviću, sucima i HNS-u osjećao ...

Respekt: crosby87, draxy, Losovius,

Ne slažem se: gradim,

sudac kod nas ne ulazi niti na listu ako ga Širkan i mafija ne odobre. A onaj kojeg odobre nema izbora nego provoditi zadatke. Ili misliš da je loše suđenje jednostavno zbog svakog pojedinačnog suca koji sam za sebe dogovara namještanja? - Mac316, 12.12.16. 13:54, 0 0 1
puno više toga će si ugroziti ako ne posluša naredbe. Mislim da i Miško to jako dobro zna. Stoga, potpuno je nevažno ima li sudac plaću 500, 1000 ili 5000 eura, onaj koji upadne na listu ima ljude koje treba slušati - Mac316, 12.12.16. 13:56, 0 1 1
1. Dinamov penal, ako je sviran zbog povlačenja nije opravdan, ali ako je sviran zbog igranja rukom Stolnika - onda je 100% opravdan. 2. Ne znam za zaleđe Ercega ali Futcas je prije primanja lopte nalaktario Cibalijinog igrača i to za žuti karton. - vrbaZG, 12.12.16. 20:52, 0 0 0
ja bi popisu dodao i Hajdukov drugi gol koji je po meni isto postignut nakon prekršaja Futcasa. - vrbaZG, 12.12.16. 20:53, 0 0 1
Evo je i Beusan potvrdio sve tri moje tvrdnje. - vrbaZG, 12.12.16. 22:59, 0 0 1
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.