johnny08

Reputacija
8
Bodova
292
Analiza
135
Ocjena
278
Anketa
521
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

06.08.
Kako nadoknaditi odlazak Ristovskog?

Rijeka je došla na korak od skupina Lige prvaka, a za ulazak u najelitnije klupsko natjecanje svijeta odmjeriti će snage s grčkim velikanom Olympiacosom. Nakon što su kuglice Rijeci dodjelile grčku ekipu pogledao sam utakmice Olympiacosa i Partizana i zaista ne vidim razloga zašto bi se Rijeka trebala bojati grčkog prvaka. Ipak, u svjetlu najavljenog odlaska Stefana Ristovskog, koji tako neće participirati u utakmicama play-offa Lige prvaka, nameće se zaključak kako su i šanse Rijeke u sudaru s Olympiacosom bitno pale.

Odmah nakon utakmice sa Salzburgom dobio sam priliku popričati s Ristovskim i bilo je već tada jasno kako je Sporting ozbiljno zagrizao za Makedonca i kako je zapravo samo pitanje vremena kada će Ristovski napustiti Rijeku. Prateći događanja oko kluba nameće se zaključak kako je Rijeku ovaj transfer uhvatio nespremnu. Ne u smislu da nitko u klubu nije uzeo u mogućnost da će ponajbolji igrač otići prije završetka prijelaznog roka, nego više ciljam na način na koji je to izvedeno. Mišković je svim silama igrača htio zadržati pa je Sportingu ponudio opciju da za manje novaca dovede igrača samo da Ristovski može igrati play-off, no presudila je želja ne Sportinga nego samog igrača. Naime, očito je njegov agent vršio prilično veliki pritisak na igrača što samo znači da Ristovskog u Portugalu čekaju odlični uvjeti. Navedeno je i jasno budući da će Sporting platiti relativno malu odštetu za Makedonca (3 milijuna eura, možda malo više), a Ristovski će shodno tome dobiti bolja primanja (sigurno milijun eura, dok sada prima pet puta manje) i bonuse, uz naravno zajamčeno natjecanje u skupinama LP-a budući da se očekuje od Sportinga da će proći Steauu.

Ristovski je prerastao Rijeku

Iz perspektive samog igrača zaista nema razloga da više ostaje u Rijeci i u ove dvije godine je Ristovski svojim igrama zaista zadužio Rijeku. Ipak, često se zaboravlja onaj segment koliko je klub napravio za samu promociju igrača, budući da je po dolasku u Rijeku on bio igrač sa statusom ptice selice koji je prošao jako puno klubova u Italiji bez nekog značajnijeg iskoraka u karijeri. Iz svega se zaključuje kako Ristovski Rijeku nije napustio u idealnim odnosima, budući da je izazvao reakciju inače mirnog Miškovića, dok je simptomatično kako Kek nije prisustvovao konferenciji za novinare uoči Osijeka. Naznaka je to puno dubljih i kompleksnijih odnosa u klubu koji su naravno sasvim normalni, ali daju okvir u koji treba smjestiti Rijeku.

Rijeka se kroz godine isprofilirala kao odlična stanica za igrače iz regije koji bi na Kvarner došli oživjeti karijeru. Bezbroj je takvih primjera igrača koji su nakon Kekovog tretmana unovčili svoj talent u jačim ligama. Rijeka je klub koji je isključivo ovisan o prodaji igrača, budući da navedeno predstavlja jedini pravi prihod kluba. No, prodaja Ristovskog u trenucima kada su izborene najmanje skupine EL-a i kada si u velikoj prilici da u 180 minuta nadmetanja s Olympiacosom napuniš skoro dva godišnja budžeta, govori u prilog činjenici kako je sadašnji uspjeh Rijeke u uskoj korelaciji s željama igrača. Nekada su oni razumniji poput Kramarića i Mitrovića koji su odlazili iz kluba imajući na umu interese Rijeke, a nekada se dogodi slučaj Ristovski, koji je zapravo opalio šamar otrježnjenja Rijeci. Pogotovo u situaciji kada Rijeka ni u primislima nema spremnu zamjenu za igrača, kao što je to bio slučaj kada su odlazili Mitrović, Kramarić i slični.

Za Rijeku je otvoren cijeli svijet problema

Sada kada se zna da Ristovski neće igrati play-off, a niti utakmicu s Osijekom, pa tako ni s Dinamom, Rijeka se odjednom nalazi u cijelom svijetu problema. Značaj Ristovskog za igru Rijeke ne moram pretjerano ponavljati. Radi se o najboljem beku lige koji ima impresivnu moć ponavljanja, koja pak nadilazi okvire HNL-a. Ubojita desna strana kluba koja je sijala strah kod protivnika i koja je prošle godine donijela dvostruku krunu i uostalom osigurala play-off LP-a (asistencija Ristovskog za Gavranovića u Salzburgu) više ne postoji. Rijeka zamjenu za Ristovskog nema niti ga je ikad imala, što je prilično neozbiljno za klub koji mora igrati na tri fronta. Jasna su mi ograničenja koja Rijeka ima u pogledu budžeta za plaće, pa uzimam za mogućnost da nije ni bilo moguće dovesti dovoljno jaku zamjenu dok je Ristovski još u klubu, no igrač se vrlo lako mogao teže ozlijediti što samo otkriva na kako labavim temeljima Rijeka temelji svoju ekipu.

Normalno da se klub odlučio kockati na poziciji koja je savršeno pokrivena, no u ovom trenutku zaboravljeni Martić ostaje jedini desni bek Rijeke kojeg Kek ionako gotovo nikada ne stavlja na tu poziciju. Sada će morati barem razmisliti o tome, no vrlo je upitno u kakvoj je spremi Martić i što on može dati Rijeci.Osobno smatram ne puno, budući da se radi o igraču koji je defanzivno vrlo porozan, a napadački izgleda kao da je u vječnom konfliktu sa samim sobom. U kuloarima se spominje povratak Ivana Tomečaka, no da Dani Carvajal sutra sleti na Rujevicu Rijeka se mora pomiriti s činjenicom da skupine LP-a vidjeti neće. To govorim iz aspekta što je lijeva strana Olympiacosa jedna od najvećih mana ta ekipe, što govori i činjenica da je Hrvoje Milić ovoga ljeta doveden u klub. Odlaskom Ristovskog Rijeka gubi tu probojnost na beku, ali taj odlazak povlači i još jedan zanimljivi detalj koji možda mnogima na prvu neće biti vidljiv.

Sada mora igrati Zuta, a to nije bio plan

Naime, Kek u Europi ove sezone koristi Z manevar, koji kao što sam već pisao znači da Zuta ostaje na klupi, a Vešović igra lijevog beka. Tako Kek svjesno razbija najubojitiji tandem ekipe Vešović-Ristovski nauštrb većeg balansa. Odlaskom Ristovskog Vešović više ne može igrati poziciju lijevog beka, već mora pokriti desni bek. Gotovo je sigurno da će Crnogorac morati igrati poziciju RB-a, a ne desnog krila na kojem sa svojim često nepredvidljivim kretnjama znači veliku opasnost po protivnika. Ako Vešović igra desnog beka ili ako ga Martić igra pa Vešović igra desno krilo, Zuta svakako mora igrati lijevog i zapravo tu se ogleda najveća aljkavost uprave Rijeke. Zna se kako su s riječke udice pobjegli Stangl, kao i još par inozemnih lijevih bekova, no u prvenstvo i u Europu se ušlo s Zutom, igračem kojeg Kek ne želi vidjeti na beku u Europi, pa više ni protiv Dinama u prvenstvu. Sada Kek mora staviti Zutu u prvu postavu što podsjeća na vrijeme kada je zaglavio s Bertošom na lijevom beku.

Zapravo je odlazak Ristovskog otvorio Pandorinu kutiju ili napravio lančanu reakciju u ekipi i značajno Keku umanjio prostor za manevar. Ne samo da Slovenac više nema opcija na klupi, nego Rijeka više nema uigranih prvih 11, odnosno 11 jednakih i ostale. Za HNL će takva situacija biti dovoljna, iako je za očekivati kako će se gubitak Ristovskog preliti i na bodovno stanje kluba u prvenstvu. Nitko iz kluba ne očekuje obranu naslova prvaka, a odlaskom Ristovskog samo izgovaranje tih riječi zvuči kao utopističko sanjarenje. Kao i obično, sustav će se prilagoditi odlascima igrača i Kek će ponovno uigrati kombinaciju koja će iznjedriti rezultat. No, Keku će za takav proces trebati vremena, a to nije nešto što Rijeka u ovom trenutku ima. Ispada kako je Ristovski Rijeku ostavio u poziciji u kojoj praktički vidi milijune od LP-a, ali svaki puta kada se primakne njima oni su i dalje nedostižni. Rijeka je možda dobila 3M eura od prodaje igrača, ali siguran sam kako bi Mišković u ovom trenutku ispisao ček na taj iznos samo da vidi Ristovskog kako juriša na Olympiacos i skupine LP-a, zadnji doseg kojeg klub veličine Rijeke može ostvariti nakon prošlogodišnje duple krune.

Ristovski je Rijeci pokazao gdje joj je mjesto
Rijeka je došla na korak od skupina Lige prvaka, a za ulazak u najelitnije klupsko natjecanje svijeta odmjeriti će snage s grčkim velikanom Olympiacosom. Nakon što su kuglice Rijeci dodjelile grčku ekipu pogledao sam utakmice Olympiacosa i Partizana i zaista ne vidim razloga zašto bi se Rijeka trebala bojati grčkog prvaka. Ipak, u svjetlu najavljenog odlaska Stefana Ristovskog, koji tako neće participirati u utakmicama play-offa Lige prvaka, nameće se zaključak kako su i šanse Rijeke u sudaru s Olympiacosom bitno pale. Odmah nakon utakmice sa Salzburgom dobio sam priliku popričati s Ristovskim i bilo je već tada jasno kako je ...
Ristovski je Rijeci pokazao gdje joj je mjesto
Rijeka je došla na korak od skupina Lige prvaka, a ...
Vešović će igrati desnog beka, mislim da to uopće ne treba dovoditi u pitanje. - pravi, 6.8.17. 14:52, 0 0 0
Zastrašujuće dobra analiza Johnny (zastrašujuće jer sam navijač Rijeke, i samo si glasno izrekao sve što mislim i čega se bojim). Ništa ti ne mogu dodati ni opovrgnuti. Bravo. - Dado7, 7.8.17. 1:17, 0 0 0
Nikad u HNL-u nisam bio zaljubljen u izvedbe nekog igrača poput Ristovskog. Jednostavno, krive odluke na terenu broje mu se u promilu, i bilo je jasno da će Rijeka morati drastično mijenjati stil igre kad on ode - ma kad to bilo. Ovako, mogu... - IstraSport, 7.8.17. 19:08, 0 0 0
...iz ovoga izvući alibi, jer Olympiakos bi se teško prošao i s njim (iako bi nada daleko jače tinjala). Sada je rješenje tamo staviti Vešovića. Ionako ni sada nema smisla da Zuta bude prvi izbor na lijevom boku, ali da ga se ne smije koristiti... - IstraSport, 7.8.17. 19:09, 0 0 0
...protiv nijednog iole ozbiljnog protivnika. Možda, teško, ali možda je baš sada pravo vrijeme za odlazak Ristovskog, iako ne razumijem zašto je cijena tri milijuna eura. Ponavljam, znalo se da kad god ode - napraviti će potres. - IstraSport, 7.8.17. 19:10, 0 0 0
03.08.
Dva lica Rijeke! Kako da Kek riješi problem gubitka intenziteta igre?

Rijeka je na Rujevici odigrala 0:0 sa RB Salzburgom i došla na korak od skupina Lige prvaka, budući da je pred ekipom Matjaža Keka još 180 minuta dvoboja u play-offu LP-a. Plasman u Ligu prvaka bi Rijeci donio financijsku injekciju zbog koje klubovi renomea Rijeke i postoje, te bi svakako značio novi iskorak za klub s Rujevice. Utješna nagrada također nije za odbaciti, budući da će Rijeka negativnim ishodom play-off utakmica igrati skupine Europa Lige, što predstavlja manji, ali nikako zanemarivi financijski plus.

No, da se vratim na jučerašnju utakmicu sa Salzburgom koju sam odlučio obraditi kroz sljedećih pet detalja:

1) Matjaž Kek

Slovenac je često kritiziran kako je ograničen trener, no njegovi rezultati pokazuju kako se zapravo radi o treneru koji je iznimno prilagodljiv i koji uči na svojim greškama. Dvomeč protiv Salzburga je vodio bez greške, potpuno svjestan mana koje njegova ekipa ima. Kek je prvo Zutu zacementirao na klupu, da bi uskrsnuo Kvržića (i pritom se riješio Tomasova što na prvu nema uopće smisla), ali u obje utakmice sa Salzburgom je mijenjao postavu i taktiku. U prvoj utakmici je cilj bio iskoristiti prazne prostore koje je Salzburg ostavljao kada bi krenuli naprijed i jedan takav (Ristovski-Gavranović) je bio dovoljan za prolaz u cijelom duelu ovih klubova. Jučer je na Rujevici poslao Maleša, Bradarića i Mišića na teren čime je zabetonirao prilaze golu, ali i pokazao koliko je zapravo Mišić kao igrač napredovao i koliko je taj igrač polivalentan i upotrebljiv na nekoliko pozicija. Nadalje, Kek je bio potpuno svjestan kako će njegova ekipa u teškim uvjetima fizički pasti, no impresivno je kako linije u tim trenucima ne pucaju više nego što se to može očekivati. Jednostavno postoje jasno zadane uloge koje svaki igrač poštuje na terenu i to je sve plod sustavnog rada kojeg je Kek implementirao u Rijeci. Rijeka je danas poput prosječnog talijanskog prvoligaša koji će biti inferioran u srazu s igrački moćnijim i skupljim ekipama, ali jako skupo će prodati svoju kožu. Uz taj tračak germanskog mentaliteta koji je u Keku prisutan budući da je najveći dio igračke karijere proveo upravo u Austriji, Kek je trener protiv kojeg ne želite igrati u ulozi favorita. Uostalom, na način kako je jučer izbacio Salzburg Sloveniju je odveo na SP i skoro prošao tešku grupu. On je stručnjak koji točno zna što može dobiti od svakog igrača na terenu i koje su granice pojedinca. Njegov jedini problem je što nema klupu za nešto više, no o tome ću kasnije.

2) Roseu se čekanje obilo o glavu

S druge strane, mladi njemački stručnjak Rose možda je učio uz Kloppa i Tuchela u Mainzu, no on je tek na početku svoje karijere. Sasvim je logično analizirao prvu utakmicu i vidio da je njegova ekipa proigrala onda kada je Rijeka fizička pala u drugom poluvremenu. Isto je htio implementirati na Rujevici, izdržati prvo poluvrijeme i onda čekati pad Rijeke da bi eliminirao protivnika. Njegova ekipa je svakako fizički izdržljivija i ima veće kapacitete za trku od Riječana, no Salzburg na Rujevici nije trčao smisleno. Točnije trokut Minamino-Dabbur-Hwang kao da nije došao na utakmicu. Djelomično je to do činjenice kako nema tko uopće njima donijeti loptu u pozicije gdje bi oni bili opasni, a djelomično je to do toga što je Rose izvršio krivu selekciju igrača. Kek je shvatio kako je izigran kod gola u Austriji i s Malešom kao osiguračem se htio pobrinuti da se to ne dogodi dva puta. I zaista, spomenuti trojac je potpuno nestao između Maleša, Župarića i Eleza, a najveći krimen Roseu ide što niti je na krilima izazvao Ristovskog i Vešovića (nema takve igrače ili nema takve igrače u prvoj postavi) i nije primjetio koliko lošu utakmicu igra Maleš pa nije izvršio pritisak na tom dijelu terena. Jednostavno je dopustio da cijela igra ovisi o Berishi koji jednostavno sam nije mogao pokrenuti ekipu. Također, kada je pala Rijeka, ubrzo je pao i Salzburg čime dolazim do uvjeta za igru.

3) Teški uvjeti za igru

Prvo poluvrijeme je kvalitetom nogometa i predstavom Rijeke bilo na vrlo visokoj razini. Riječki igrači su uložili iznimno veliku količinu trke da ne dozvole Salzburgu kombinatoriku, bez koje je austrijska ekipa zapravo izrazito nemoćna. I dok je Rose očekivao da će se Rijeka ispuhati, ispuhale su se obje ekipe i praktički poništeni gol u 54. minuti je ugasio Salzburg. Veliki razlog zašto je toliko pao ritam su vremenski uvjeti. Na Rujevici je pred početak utakmice bilo sigurno 30 stupnjeva, ali bez trunke zraka. Gavranović mi je nakon utakmice rekao kako od kad je u Rijeci nije igrao u takvim uvjetima i kako je prilično nevjerojatno kako znaš što trebaš u glavi napraviti, ali tijelo te jednostavno ne sluša. Uostalom na njegovom primjeru se to jako dobro moglo vidjeti. Osobno smatram kako je Gavranović odigrao maestralnu utakmicu, njegov presing na zadnju liniju Salzburga u kojem je uvijek loptu usmjeravao prema tehnički najlošijem igraču Ćaleti-Caru je bio odličan, a njegove kretenje su otvarale prostor Kvržiću i Gorgonu kojeg potonji dvojac nije uspio iskoristiti. No, ako se pitamo tko ili što je krivo za pad ritma, onda su to svakako vremenski uvjeti na prvom mjestu, a u slučaju Rijeke dajem i drugi razlog zašto Rijeka pada u drugom poluvremenu u Europi.

4) Rijeka nema klupu za Europu

Kada Kek izvede početnih 11 i pritom napravi Z manevar koji signalizira da će Zuta utakmicu gledati s klupe, on praktički nema opcija na klupi. Jučer se to kristalno jasno vidjelo kada je Matei otpao zbog manje ozljede, a Maleš je počeo utakmicu. Izuzev stoperske pozicije Kek nema igrača koji može ubrzati ili podignuti igru Rijeke kada dolazi do pada. Đoković i Jelić nisu dugo igrali i oni nemaju fizičku moć potrebnu za razliku niti u HNL-u, a kamoli u LP-u. Zuta opcija nije, a Črnic nema defanzivne karakteristike potrebne da postane Keku bitan faktor i ako se ubrzo ne ugleda u Mateija njegovo vrijeme u Rijeci bi moglo biti gotovo. Ostao je jedino Heber koji možda je pojačanje za HNL (iako on to tek treba dokazati), ali u LP-u će Kek jednostavno čekati Gorgonov bljesak nego riskirati s Brazilcem koji tek mora pohvatati konce riječke igre. Ukratko rečeno, Rijeka ako izgubi nekog prvotimca nema kadar niti za Europa Ligu, a kamoli LP, pa stoga treba biti blagonaklon kada se priča o Keku i igri Rijeke.

5) Rijeka je nakon Mitrovića ponovno našla zlatnu koku u defanzivi

Ako je nešto jasno iz dvomeča Rijeke i Salzburga to je kako je Kek napokon složio obranu po svom guštu. Sada je to obrana koja je sposobna odolijevati napadima protivnika, bez prevelike panike. Stoperski par Župarić-Elez su odigrali jučer perfektnu utakmicu. Obojica su iznosili loptu, obojica su opasnost u prekidima, a defanzivne zadaće su odradili besprijekorno. Velike pohvale za igru idu Župariću, koji pokazuje neke nove mogućnosti u svojoj igri, ali napredak Eleza je doista nevjerojatan. Od odlaska Mitrovića Elez se isprofilirao u modernog stopera koji je prerastao HNL. U odnosu na spomenutog Mitrovića Elezov raspon dodavanja je puno širi. Njegove dijagonale i igra s loptom u nogama je za svaku pohvalu i ne vidim da u cijelom HNL-u postoji kompletniji stoper od njega. Transfer u Schalke je možda propao u zadnji tren i Rijeka je izgubila oko 5 milijuna eura, ali dobila je puno više njegovim ostankom budući da Elez svojim igrama na velikoj pozornici dokazuje kako Lazio nije imao strpljenja ni povjerenja u njegove mogućnosti, a da je tom igraču svakako mjesto u ligama petice. Elez će zasigurno napustiti Rijeku i to vrlo brzo, no ako Kek uspije pripremiti ekipu za pakleni tempo u kojem ga očekuje Osijek u gostima, Dinamo doma i LP play-off, očekujem da će Elez biti glavni riječki adut koji bi klub mogao dovesti u skupine LP-a.

Kek je eliminirao Salzburg na svoj način
Rijeka je na Rujevici odigrala 0:0 sa RB Salzburgom i došla na korak od skupina Lige prvaka, budući da je pred ekipom Matjaža Keka još 180 minuta dvoboja u play-offu LP-a. Plasman u Ligu prvaka bi Rijeci donio financijsku injekciju zbog koje klubovi renomea Rijeke i postoje, te bi svakako značio novi iskorak za klub s Rujevice. Utješna nagrada također nije za odbaciti, budući da će Rijeka negativnim ishodom play-off utakmica igrati skupine Europa Lige, što predstavlja manji, ali nikako zanemarivi financijski plus. No, da se vratim na jučerašnju utakmicu sa Salzburgom koju sam odlučio obraditi kroz sljedećih pet detalja: ...
Kek je eliminirao Salzburg na svoj način
Rijeka je na Rujevici odigrala 0:0 sa RB Salzburgom i ...

Respekt: ktm686, JohnKyve, Topsi, mrkino, BruceWayne, Jerlekan, Losovius,

Slažem se: Topsi, huskupus, Cirohito, Dado7,

Ne slažem se: Lwave,

Pričamo o ekipama s budžetom o kojem Rijeka može sanjati. Samo doći u priliku da takve ekipe možeš dobiti je pokazatelj ogromnog posla kojeg Kek radi u Rijeci. U konačnici novac će uvijek pobijediti, pogotovo ako su toliko velike razlike... - johnny08, 3.8.17. 19:39, 0 0 0
Gle, ako si u dobitnoj situaciji i izgubiš zbog svog poteza onda budžet nije bitan. Važna je ta situacija, a ne ništa prije nje. Ta utakmica je utakmica za sebe, neovisno o budžetu i Kek je pogriješio. Kao i puno puta prije. - Jerlekan, 3.8.17. 20:05, 0 0 0
Lako je reći da je Kek pogriješio. Bez Keka Rijeka ne bi došla ni u priliku biti ovo što je danas. To te uvjeravam... - johnny08, 3.8.17. 22:54, 0 0 0
Johnny, oba Azijata, iako je jedan, koliko sam shvatio, nativno vezni igrač, a drugi napadač, obojica su igrali kao krilni igrači i poglavito je Minamino bio opasan, daleko najbolji igrač Salzburga na ovoj utakmici. - Dado7, 4.8.17. 14:34, 0 0 0
Ne može on biti zaslužan za dobro, a aboliran za loše. Ili sve ili ništa. - Jerlekan, 4.8.17. 14:39, 0 0 0
15.07.
Kakve su šanse hrvatskim klubovima u europskim pretkolima?

Nakon jako puno pisanja o raspadanju šampionske Rijeke i odlasku svih ključnih igrača u druge klubove, prodan je jedino Franko Andrijašević, dok je posudba istekla Romanu Bezjaku. Klub su još napustili Tomasov, Kulušić, Čanadžija i niz mlađih igrača koji su ionako svake sezone na posudbi, dok u rubrici dolasci Rijeka bilježi četiri nova imena (Heber, Punčec, Gomelt i Đoković).

Samim time stekli su se preduvjeti za novi europski iskorak, budući da Rijeka jednostavno nije mogla zadržati Franka (900k su mu nova primanja!), a s zanimljivim imenima je dodatno produbila kadar. Heber je tako došao kao zamjena za Franka, no po pripremama je postalo jasno kako će zapravo Gorgon zamijeniti najboljeg strijelca, dok će Brazilac igrati na poziciji lijevog krila. Nadalje, Punčec je stigao u jeku transfera Eleza u Schalke, koji je propao zbog promjene trenera u bundesligašu, pa se da zaključiti kako je Rijeka zapravo puno jača na stoperskim pozicijama u odnosu na kraj sezone kada kvalitetne alternative Elezu i Župariću zapravo nije bilo. U slučaju Gomelta i Đokovića teško je nešto prognozirati, budući da gotovo nitko ne zna što s tom dvojicom Rijeka dobiva, no ako je suditi po dosadašnjem radu riječke uprave navedeni igrači bi mogli biti iznenađenja kada se adekvatno pripreme i riješe ozljeda.

Generalno gledajući Rijeka je odradila dobar prijelazni rok (pogotovo u odnosu na apokaliptične najave), no ostaje dojam kako su dvije pozicije ostale upražnjene. Ona centralnog napadača i lijevog beka, ali pritom valja naglasiti kako su čelnici Rijeke obje pozicije pravovremeno krenuli rješavati, s time da do dogovora s nešto zvučnijim imenima nije došlo. Tako je s riječke udice pobjegao reprezentativac Crne Gore Raičević, kao i Budimir, a najnovije ime koje se dovodi u kontekst s Rijekom je Matej Jelić. U slučaju pozicije lijevog beka kapitalac je trebao biti Stefan Stangl, no taj transfer je propao zbog visokih potraživanja austrijskog kluba. Time treba apostrofirati kako su i u Rijeci svjesni potrebe za jačanjem kadra na navedenim pozicijama, no do dogovora nije došlo zbog toga što Rijeka kod dovođenja igrača mora ostati u okviru zadanog budžeta. Na taj način Kek mora LP napadati bez igračkog poboljšanja na dvije bitne pozicije, od koje se posebno ističe ona lijevog beka.

Računajući da će Rijeka proći velški TNS, sljedeća prepreka Kekovoj ekipi je RB Salzburg. Naoko izuzetno težak ždrijeb, budući da se radi o klubu koji je više-manje stalni sudionik grupnog natjecanja Europa Lige. Austrijanci su od 2009. godine od mogućih osam, bili čak šest puta u skupinama Europa Lige, dok im je u tom periodu Liga prvaka nedosanjani san. Navedeno govori kako se radi o europskom klubu koji ima kontinuitet europskih nastupa, no nema dovoljno kvalitete/sreće da igra u najelitnijem klupskom natjecanju. To su dobre vijesti za Rijeku, kao što je dobra vijest da je RB u sezonama 12/13. i 15/16. ostajao bez grupnog natjecanja od strane luksemburškog Dudelangea, te u novije vrijeme porazima od Malma i Dinamo Minska (15/16.: LP i EL prve prepreke). Prošle sezone ih je Dinamo izbacio iz šanse za LP-om, no imali su zapažen nastup u EL-u gdje su imali 7 osvojenih bodova u jakoj grupi (Schalke, Nica, Krasnodar / Krasnodar prošao kao drugi s isto bodova kao RB).

Ipak, primjetno je kako jačanjem bundesligaška Leipziga polako Salzburg tone u drugi plan. Već prošle sezone su prodali igrače poput Soriana, Naby Keite, Upamecana, Hintereggera, Bernarda, Andersen i Schmitza za preko 55M eura, od čega su čak 4 igrača Slazburg zamijenili Leipzigom. Samim time stvarna upumpanost novca u projekt Salzburga postaje iznimno upitna, što se vidi i u prošlom, ali i aktualnom roku kluba u pogledu dolazaka. Prošle godine su na transfere izdvojili oko 10M eura, no niti jedan igrač za kojeg je plaćena odšteta danas nije prvotimac RB-a (Stangl i Rzatkowski zamjene, Dabbur i Guldbransen plaćeni zajedno gotovo 7M eura da bi bili upućeni na posudbe). Aktualni prijelazni rok otkriva sličnu situaciju, samo s još manje potrošenih sredstava. Izdvojeno je jedino 1M za mladog Pongračića koji je vjerojatno tu da statsa za Leipzig, a prodani su za 15M eura Wanderson i Laimer, ključni igrači Salzburga u prošloj sezoni, od kojih je Laimer, pogađate prešao u Leipzig. Povrh navedenih transfera, bitna promjena se dogodila i na trenerskoj poziciji.

Klub je napustio Oscar Garcia i otišao u St.Etienne što može biti još jedan dokaz promjena koje se događaju u Salzburgu. Da Dinamo efekt bude potpun za novog trenera kluba je odabran Marco Rose, 40-godišnji trener koji u karijeri nije vodio niti jedan klub, a dolazi iz omladinskog pogona Salzburga. Hoće li Rose postati Tuchel ili Klopp s kojim ga uspoređuju na službenim stranicama ili ne, tek ostaje za vidjeti, no u tako kratkom vremenu nemoguće je očekivati da će igrački slabiji Salzburg implementirati Roseove ideje na terenu do susreta s Rijekom. Do utakmice s Rijekom u Austriji, Salzburg očekuje niželigaš u uvodu austrijskog Kupa, odrađivanje formalnosti protiv Hiberniansa i gostovanje kod Wolfsbergena na početku prvenstva.

S druge strane, Rijeka će na put u Austriju nakon domaćih ogleda s Slavenom i Rudešom, te nakon gostovanja u Walesu, stoga se može zaključiti kako obje ekipe imaju povoljan raspored pred međusobnih dvoboj. Ako uzmemo u obzir da će obje ekipe igrati s najjačim sastavima, a sudeći po uvodnoj utakmici protiv Hiberniansa, ključni dueli će se odvijati na krilnim pozicijama. Salzburg voli igrati preko krila, te se pritom ističu Berisha i Lazaro, dok u napadu imaju motorični azijski dvojac Minamino i Hwang. Redom je riječ o mladim igračima koji ne prelaze 21 godinu i koji imaju veliki cilj dokazivanja u svakoj utakmici kako bi izborili prelazak u Bundesligu. Samim time to je izuzetno opasna ekipa, koja pršti mladim igračima (Ćaleta-Car je prvotimac), a jedini iskusniji su golman i kapetan Walke, stoper Miranda i lijevi bek Ulmer.

No, Rijeka se ne treba bojati protivnika jer Salzburg odavno ne odaje dojam ekipe koja izaziva strahopoštovanje. Pogotovo što Rijeka posjeduje automatizme u igri koje ne treba zanemarivati, ekipa je na okupu duže vremena i vrlo je vjerojatno kako će nijanse odlučivati ovaj dvoboj. Jedna od stvari na koje će Kek morati obratiti pozornost je ta krilna igra Salzburga i Hwang koji voli koristiti prostor između stopera i beka. Tu je i glavna prijetnja za Rijeku, a ona dolazi iz vlastitih redova. Ne bi htio zvučati kao pokvarena ploča, ali svaki protivnik koji pošalje skauta na utakmicu Rijeke će prepoznati da je Zuta prilika kakvu njegova ekipa ne smije propustiti. Salzburg ima igrače koji brzinom i tehnikom mogu lako izaći na kraj s Makedoncem, pa je Kek u nedostatku opcija, primoran izvesti Z manevar iz Varaždina. Z manevar odlikuje transferiranje vrlog Makedonca na klupu za pričuve, dok njegovo mjesto zauzima Vešović baš kao u finalu Kupa. To ekipi donosi defanzivnu stabilnost, no istovremeno razbija se ona desna strana riječkog napada koja je tradicionalno najopasniji dio ekipe. Budući da će Mišić i Bradarić u svojim standardnim ulogama operirati u sredini terena, gdje bi unatoč potentnom Samassekou (Malijac od kojeg bi novog Keitu htjeli napraviti) Rijeka trebala pokazati premoć, Z manevrom Kek treba posložiti i napadačku liniju.

Za očekivati je Gavranovića i Gorgona iza njegovih leđa, te Hebera i Mateija na krilima. Odnosno tako bi svatko postavio ekipu, osim Keka koji Mateiju (i Črnicu) zamjera nedostatak defanzivne i taktičke pripremljenosti. Da je Bezjak ovdje, ne bi bilo upitno tko bi zauzeo poziciju desnog krila koje odrađuje prljavi posao, no Kek ima jednog aduta u rukavu u slučaju Z manevra. To je zaboravljeni Zoran Kvržić, junak Rijeke s početaka projekta, te se ne mogu oteti dojmu kako je Kek svjesno Kvržića zadržao, a Tomasova pustio nakon što su se vratili s posudba. Iza Kvržića je odlična sezona u Sheriffu gdje je postigao pet golova i podijelio čak 12 asistencija, te odgovara Kekovom profilu igrača na krilu koji osim napadačkih sklonosti mora biti u mogućnosti preuzeti defanzivni dio u svojoj igri. U trenutnom kadru Rijeke jedini Kvržić to može u slučaju Z manevra, a to bi značilo da ni Heber ne mora mijenjati poziciju lijevog krila. Svaka druga opcija, odnosno svjesno izbjegavanje Z manevra povećava izglede Salzburga, koji se baš kao i Bašakšehir nada kako će Makedonac zauzeti svoju poziciju za deset dana u austrijskom ogledu ovih ekipa.

Rijeka ima šanse jedino ako Kek ponovi Varaždin i izvede Z manevar
Nakon jako puno pisanja o raspadanju šampionske Rijeke i odlasku svih ključnih igrača u druge klubove, prodan je jedino Franko Andrijašević, dok je posudba istekla Romanu Bezjaku. Klub su još napustili Tomasov, Kulušić, Čanadžija i niz mlađih igrača koji su ionako svake sezone na posudbi, dok u rubrici dolasci Rijeka bilježi četiri nova imena (Heber, Punčec, Gomelt i Đoković). Samim time stekli su se preduvjeti za novi europski iskorak, budući da Rijeka jednostavno nije mogla zadržati Franka (900k su mu nova primanja!), a s zanimljivim imenima je dodatno produbila kadar. Heber je tako došao kao zamjena za Franka, no po ...
Rijeka ima šanse jedino ako Kek ponovi Varaždin i izvede Z manevar
Nakon jako puno pisanja o raspadanju šampionske Rijeke i odlasku ...

Respekt: Losovius, Ljuke, aerDNA, JoHayes13, draxy, Wizard, MARIOLJETA, Topsi,

Slažem se: Ljuke, Wenger, Wizard, Topsi,

Ne slažem se: baiso,

Lazarao je jako blizu potpisa za Herthu. Ako se to dogodi prije utakmice protiv Rijeke (a moglo bi) to bi odnijelo velik dio problema. Pogotovo što je igrač mislima zapravo već vjerojatno u njemačkoj Bundesligi. - Losovius, 22.7.17. 11:28, 0 0 0
Mislim da je i Valon Berisha suspendiran za prvu tekmu s Rijekom. Ako se taj transfer Lazara realizira, uz suspenziju Berishe, biti će puno lakše igrati u Austriji. - johnny08, 23.7.17. 9:19, 0 0 0
06.07.
Koliko je AC Milan daleko od Juvea?

Usporedba ekipa otkriva odličan posao

Shodno tome, Milan bi trebao igrati 4-3-3 postavu, kao prošle sezone, no taktički miks Montelle ne samo da je moguć nego i vrlo vjerojatan; dok se na grafičkom prikazu već sada vidi masivan napredak u igračkom kadru u odnosu na prošlu sezonu (Locatelli i Niang su odigrali više utakmica od Montoliva i Deulofeua pa zato dobivaju prednost).

Milan 2016./2017.

Milan 2017./2018. (za sada)

Milan na bekovskim pozicijama dobiva brzinu i jake ofenzivne adute. Rodriguez ima dobar pregled igre, defanzivno je odgovoran igrač, a prema naprijed bi Milan napokon mogao dobiti igrača koji za sebe veže igrače i tako oslobođa prostor Bonaventuri i Calhanogluu. Neprijeporno je bolje rješenje od De Sciglija koji je dešnjak, pa ne može dati svoj maksimum na poziciji lijevog beka. Conti s druge strane je već sada bolji igrač od Abatea, a njegove motoričke sposobnosti, igra prema naprijed i godine ga čine odličnim dugoročnim rješenjem za desnu stranu Milana.

Kessija sam već pohvalio i njegovo iskustvo igranja u Italiji ga čini još boljim pojačanjem. U slučaju Calhanoglua, Montella Turčinu prvo mora pronaći pravu poziciju, a zatim mora biti strpljiv s njim, budući da dolazi iz dužeg perioda u kojem nije igrao natjecateljski nogomet. Svakako polivalentnost samog igrača znači da će biti masivno pojačanje za Milan u različitim sustavima, a prave stvari se od njega mogu očekivati tek na zimu kada se prilagodi na talijansku ligu i kada uđe u kontinuirani trenažni proces. Također Calhanoglu pruža bezbroj opcija Montelli, a prave stvari se mogu očekivati od dvojca Calhanoglu-Bonaventura. Naime, radi se o igračima s niskim težištem, koji su dovoljno slični, a opet podosta različiti i koji se na lijevoj strani Milanove igre mogu odlično nadopunjavati s nadolazećim Rodriguezom. Što se tiče desne strane, Cuadrado je opcija koju ne treba zanemariti čak iako bi to značilo da se treba riješiti Susa. Španjolac je puno toga pokazao, no ako je istina da postoje klubovi koji su spremni platiti toliki iznos za igrača, Milan bi mogao promiješati karte i na desnoj strani u potrazi za igračem koji bi najviše odgovarao Contiju koji će sigurno imati česte izlete prema naprijed.

Silva posjeduje potencijal kakav već dugo nije imao niti jedan napadač Milana; zna igrati s loptom u nogama, veže igrače za sebe, odličan je u šesnaestercu, nisu mu strane asistencije, te ga godine čine zanimljivom kupnjom, a ako uračunamo da će novac od Bacce i Lapadule pokriti veliku većinu transfera Silve, računica Milanovih čelnika je opravdana. Ipak, ključno je pronaći napadača koji može igrati s Portugalcem istovremeno u napadu, koji može sam nositi napad i koji neće u očima Silve izgledati kao velika konkurencija. U tu ruku Kalinić je idealan pick, no Fiorentinina cijena je pretjerivanje koje je možda samo tako iz razloga što je prijelazni rok tek počeo. Šest pojačanja su već u prvoj postavi Milana, novo ime na mjestu Montoliva je samo pitanje vremena, a ostaje za vidjeti hoće li Milan zadržati Susa ili će zapravo imati samo tri igrača u prvoj postavi u odnosu na prošlu godinu.

Milan nije konkurent za naslov, nego za LP, a to je jako velik napredak

Konačno ostalo je usporediti Milan s ostatkom talijanskih klubova, budući da je još uvijek bespredmetno uspoređivati Milan s Juventusom. F&M su transferima Milan učinili potpuno konkurentnim za pozicije u Ligi prvaka, dok je borba s Juventusom za naslov  iluzija, budući da Milan tek treba uigrati igrače koji su stigli iz različitih djelova Europe, a Juventus već sezonama radi samo nadogradnju na postojeći kadar. Također Napoli je ispred Milana, kao i Roma unatoč promjeni trenera i potencijalno velikim promjenama u kadru, no Milan se može upustiti u borbu za treće mjesto na ljestvici. Svi očekuju Interov prijelazni rok, no milanski klub ne igra Europu pa smatra kako ima vremena za Spalettijeva pojačanja. Lazio se unatoč neizvjesnostima oko Biglije i Keite nameće kao klub koji zaokružuje top 5 društvo, a Atalanta se rasprodajom svega što hoda, osim Gomeza, osudila na značajan prvenstveni pad u odnosu na prošlu sezonu i korištenje EL-a za razvitak novih Contija, Kessija i Caldari na što i ukazuje njihov prijelazni rok u kojem love mahom mlade igrače.

Zaključno, F&M odrađuju odličan prijelazni rok pogotovo iz razloga što su Montelli omogućili na prvom danu priprema sva ta silna pojačanja, čime su pokazali razumijevanje za trenera koji praktički mora uigrati cijelu novu momčad. Nadalje dovedeni igrači su velika nadogradnja u odnosu na postojeći kadar prije ulaska kineskog kapitala, a opet ostaje dojam kako Milan i nije mogao dovesti puno boljih sedam igrača za navedeni novac. U takvim tonovima treba i završiti prijelazni rok, a onda će trebati pustiti Montellu da odradi svoj dio posla. Vrlo teško je predvidjeti kako će Milan izgledati s tolikim promjenama u kadru na samom početku natjecateljskog dijela sezone, te je sasvim očito kako se trojka koju čine Juventus, Napoli i Roma nalaze ispred Milana u ovom trenutku. No, F&M su omogućili potpuno novu dozu optimizma kako među navijačima tako i među potencijalnim ulagačima, budući da su velikim radom i prije službenog početka prijelaznog roka katapultirali Milan na naslovnice svih novina svijeta. Na taj način su revitalizirali brand Milana, a istovremeno su ispunili obećanje kako će Milan postati konkurentan u talijanskim mjerilima. Jedini cilj u premijernoj sezoni mora biti Liga prvaka, a jačanje Milana se poklopilo s jačanjem same lige koja će i ove sezone dobiti dodatni zamah, budući da sve više klubova pokušava smanjiti razmak u odnosu na još uvijek neprikosnoveni Juventus. Ako se po jutru dan poznaje Milan je na dobrom putu, napravili su proračunata pojačanja, nemaju megalomanske težnje pri dovođenju igrača i izgleda da se klub napokon hijerarhijski posložio na zadovoljavajući način, što je preduvjet svakog budućeg uspjeha.

F&M grade temelje za povratak Milana (vol 2)
Usporedba ekipa otkriva odličan posao Shodno tome, Milan bi trebao igrati 4-3-3 postavu, kao prošle sezone, no taktički miks Montelle ne samo da je moguć nego i vrlo vjerojatan; dok se na grafičkom prikazu već sada vidi masivan napredak u igračkom kadru u odnosu na prošlu sezonu (Locatelli i Niang su odigrali više utakmica od Montoliva i Deulofeua pa zato dobivaju prednost). Milan 2016./2017. Milan 2017./2018. (za sada) Milan na bekovskim pozicijama dobiva brzinu i jake ofenzivne adute. Rodriguez ima dobar pregled igre, defanzivno je odgovoran igrač, a prema naprijed bi Milan napokon mogao dobiti igrača koji za sebe veže ...
F&M grade temelje za povratak Milana (vol 2)
Usporedba ekipa otkriva odličan posao Shodno tome, Milan bi trebao ...

Respekt: JoHayes13, Wenger, Igy77, DDR16, BruceWayne, ZvoneBoban,

Slažem se: DDR16,

Kad sam pisao svoj tekst, Calchanoglu je tek se počeo povezivati sa Milanom, sad je već to gotovo, pa mislim da cijelo vrijeme neće igrati 4-3-3 nego 4-3-1-2, pogotovo ako dođe Kalinić, a ode Suso i ne dovedu pravo krilo, jer Turčin to nije.. - BruceWayne, 6.7.17. 14:46, 0 0 0
Ma da, promjena formacije je sigurna, ovo je više da se usporedi početnih 11 prošle sezone s početnih 11 ove sezone (do danas). - johnny08, 6.7.17. 15:54, 0 0 0
Ma znam, tako sam i ja stavio, samo dodao Bigliu kao siguran transfer i Keitu kao možebitan. Izgleda da od Keite neće biti ništa..Inače, mislim da je loš potez prodaja Kucke i Lapadule.. - BruceWayne, 6.7.17. 16:10, 0 0 0
Kučka nije htio sjediti na klupi, zaradili 6M na njemu, dobro za klub dobro za njega. Žao mi je Lapadule, ali vjerojatno žele iskoristiti priliku što nekoliko talijanskih klubova traži napadača za kojeg su spremni dati veći novac; možda i ostane - johnny08, 6.7.17. 18:47, 0 0 0
06.07.
Koliko je AC Milan daleko od Juvea?

Silvio Berlusconi je na vrijeme shvatio kako se ne može više natjecati s arapskim, azijskim i američkim kapitalom, te je zapravo tražio kupca koji će otkupiti u potpunosti njegovu veliku ljubav Milan. Na taj način je Berlusconi zatvorio svoju ulogu u klubu koji je u njegovoj 30-godišnjoj vladavini osvojio isto toliko trofeja. Ultimativni akt ljubavi ili hollywoodska 'ponekad ako nekoga voliš, moraš ga pustiti' se savršeno mogu preslikati u odnosu Berlusconija i Milana, a u klub je uplivao kineski kapital na čelu s Mr. Lijem.

Mr. Li ne želi biti Berlusconi vol. 2

Mr. Li se u ovoj priči još uvijek može ispostaviti kao Bondov negativac, no ako pitate navijače Milana ponovno cvjetaju ruže u njihovom klubu. Za navedeno nije bilo potrebno puno poteza nove Milanove uprave, no možda ključni je bila intencija Lija da odvoji sportski dio od onog korporativnog. U tu svrhu trebali su mu ljudi kojima će povjeriti sportski dio Milana, a to su ubrzo postali Marco Fassone i Massimiliano Mirabelli. Fassone u Gallianijevoj ulozi generalnog direktora i Mirabelli kao sportski direktor, no taj dvojac je zapravo neodvojiv, pa Milan zapravo ima zanimljiv duopol na vrhu piramide odlučivanja. Iako su Milanisti bili oduševljeni što je Galliani napustio svoju ulogu, za kojeg je bilo jasno kako je prestar za ulogu u kojoj se nalazi i kako je davno izgubio mojo, F&M su dočekani s velikom dozom skepse poglavito zato što se radi o bivšim operativcima Intera.

F&M ruše predrasude

No, mnogi pritom nisu uzeli u obzir njihove reference koje su ih i dovele do ove pozicije. Fassone je godinama bio menadžer u kompanijama poput Ferrera i Galbanija, da bi 2003. postao Juventusov direktor marketinga. Potom su uslijedile pozicije generalnog direktora u Napoliju i Interu, a upravo je u Interu i upoznao Mirabellija koji se uspinjao u hijerarhiji s pozicije skauta. Upravo je Mirabelli Interu preporučio Perišića, Brozovića, Icardija, kao i Aubameyanga i Gabriel Jesusa koji na kraju nisu završili u klubu, a sportskog direktora Milana odlikuje pristup dijametralno suprotan onome Gallianija. Naime, Mirabelli igrače gleda isključivo uživo, a poznat je po tome što ima ogromne liste igrača iz velike većine europskih liga.

Navedeno se vidi i u prvim transferima Milana budući da su uvodnih šest pojačanja došla iz pet različitih liga. I bez neke posebne analize potpuno je jasno kako čak pet od šest igrača odmah mogu ušetati u prvu postavu Milana, a zanimljivo kako je prosjek godina navedenih igrača 23, što ih čini dobrim investicijama budući da niti jedan od igrača nije previše plaćen. Svi su plaćeni gotovo identično koliko i vrijede izuzev Andrea Silve, no njegov potencijal, godine i kretanje cijena u budućnosti bi se moglo ispostaviti kao odlična kupnja. Također ako mladi Portugalac ne uspije opravdati ogromnu cijenu koja dolazi s njegovim transferom (samo je Rui Costa plaćen više u povijesti Milana!) još uvijek će ga Milan moći prodati za polovicu od uloženog što predstavlja kocku koja je apsolutno prihvatljiva.

Kessie je tračak genijalnosti F&M-a

Dublja analiza pojačanja otkriva kako su F&M pametno trošili budžet na transfere, koji je u trenutku pisanja ovog teksta na oko 125M eura budući da je Andrea Conti novi igrač Milana. S Contijem Milan dobiva nevjerojatnu širinu na bekovskim pozicijama, budući da i on i Rodriguez mogu biti krilni bekovi, pa Montella ima pregršt mogućnosti u taktičkom postavljanju ekipe. Mussachio je sigurno ogroman napredak u odnosu na Palettu i u kombinaciji s Romagnolijem čini izrazito zanimljiv stoperski dvojac. Calhanoglu daje onaj tračak inventivnosti koja je toliko falila Milanu kad god bi Bonaventura bio ozlijeđen, a ne treba zanemariti kako u Turčinu Milan dobiva jakog igrača za prekide. Borini je rotacijski igrač koji dobro dođe za kvotu u Europi, a i mora biti posebno motiviran budući da mu je ovo zadnja prilika da se dokaže na velikoj pozornici. Ipak, najbolji transfer F&M-a je Kessie, ne samo zbog oblika plaćanja Bjelokošćanina (8M odmah, 20M za dvije godine) nego i zbog uloge koju će zauzeti. Naime, box-to-box vezni je oduševio prošle sezone u Atalanti kako u defanzivnom tako i u ofanzivnom dijelu igre. Njegove motoričke sposobnosti su nevjerojatne, daje ritam cijeloj ekipi i može biti pravi motor u veznoj liniji novog Milana. Šest golova i četiri asista za 20-godišnjaka su velike brojke i u Kessiju Milan dobiva igrača kakvog dugo vremena nije imao.

Dvije ključne pozicije o kojima ovisi cijeli prijelazni rok

Upravo nakon dolaska Contija podvući će se linija, a Fassone je izjavio da je još uvijek ostalo novaca za jedno mega pojačanje ili više 'manjih' transfera kakvi su zapravo svi ovi dosadašnji bili. Jasno su F&M razlučili kako Milanu treba više dobrih igrača, nego par vrhunskih, budući da je klubu bila potrebna potpuna rekonstrukcija. Toplo se nadam kako megalomanija za kraj neće prevladati, iako bi potpis igrača kao što je Aubameyang/Belotti imao svoje prednosti poput očitog igračkog upgradea i marketinškog potencijala, koji bi posljedično Montelli dozvolio još veću taktičku raznovrsnost budući da je Milan spao na jedno pravo krilo - Suso. U slučaju dovođenja mega napadača ne bi bilo na odmet unovčiti Španjolca u Tottenham ili Romu koji su izrazili spremnost za plaćanjem oko 25M eura. S druge strane i dalje ostaju otvorene dvije pozicije koje se do kraja roka moraju pokrpati. Ona defanzivnog veznog - korektora na kojoj je siguran bio Biglija i drugog napadača koju je trebao zauzeti Kalinić, budući da uži napad Milana ne smije pasti na još uvijek zelenog A.Silvu. Obojica su na čekanju zbog ogromnih potraživanja svojih klubova, a ne treba uzeti u obzir ni rubriku odlasci budući da će ona uvelike determinirati i potrebu za novim igračima. Ipak, u slučaju dovođenja Kalinića i Biglije, Suso bi sigurno ostao, a novaca bi ostalo za dovođenje solidnih rotacijskih igrača koji bi bili malo plaćeni, a svaki bi se mogao pretvoriti u novog Bonaventuru; stoga se zalažem za ovu drugu opciju u kojoj će Milan nastaviti trend dovođenja dobrih ekipnih igrača, a ne jednog kapitalca po kojem bi se onda morali prilagođavati svi ostali igrači i taktika.

Rješavanje Gallianijevih kostura iz ormara

Klub su već napustili Diego Lopez, Honda, Poli, te Deulofeu, Fernandez, Pašalić i Ocampos kojima su posudbe završile. Mladi Plizzari je otišao na posudbu u Ternanu, što bi značilo kako je Milan prilično uvjeren u ostanak Donnarumme, a Juraj Kučka je praktički novi igrač Trabzonspora. Paletta bira između nekoliko talijanskih klubova, Niang je otpisan, Bacca je spreman otići u Marseille, a Lapadulu želi niz talijanskih klubova i ovdje bi također Milan mogao zaraditi dobar novac. Nadalje De Sciglio želi otići, a dolaskom Contija i Rodrigueza niti nema mjesta za njega, te traju pregovori s Juventusom oko igrača. Opcije su 12-15M eura ili Cuadrado u zamjenu za Talijana. Otići će Vangioni, Mauri i moguće Bertolacci ali to su rotacijski igrači, no broj odlazaka bi se s njima značajno povećao i u tijeku je rješavanje dead wooda kojeg je Galliani tokom godina nakupio u Milanu.

F&M grade temelje za povratak Milana (vol 1)
Silvio Berlusconi je na vrijeme shvatio kako se ne može više natjecati s arapskim, azijskim i američkim kapitalom, te je zapravo tražio kupca koji će otkupiti u potpunosti njegovu veliku ljubav Milan. Na taj način je Berlusconi zatvorio svoju ulogu u klubu koji je u njegovoj 30-godišnjoj vladavini osvojio isto toliko trofeja. Ultimativni akt ljubavi ili hollywoodska 'ponekad ako nekoga voliš, moraš ga pustiti' se savršeno mogu preslikati u odnosu Berlusconija i Milana, a u klub je uplivao kineski kapital na čelu s Mr. Lijem. Mr. Li ne želi biti Berlusconi vol. 2 Mr. Li se u ovoj priči još ...
F&M grade temelje za povratak Milana (vol 1)
Silvio Berlusconi je na vrijeme shvatio kako se ne može ...

Respekt: JoHayes13, Igy77, Losovius,

Slažem se: ZvoneBoban,

Za manje od 90M eura su F&M doveli Rodrigueza, Mussachija, Contija, Calhanoglua i Kessija pa ti vidi. - johnny08, 6.7.17. 14:04, 0 0 0
Scudetto 2011. je osvojen protiv nikad slabije konkurencije. Tj. jedina konkurencija je bio Inter koji je doveo Rafu Beniteza i očekivao da će on nastaviti gdje je Mourinho stao. To je bilo unaprijed osuđeno na propast... - ZvoneBoban, 6.7.17. 14:14, 0 0 0
... tad su dovedeni Ibra i Robinho obojica debelo ispod cijene + što je bilo tih zvijezda u debelim godinama. A ovo prije dvije godine je bio očajnički pokušaj da se klubu digne vrijednost pred prodaju... - ZvoneBoban, 6.7.17. 14:16, 0 0 0
... A i potrošit 90m nakon što 4 godine nisi potrošio skoro ništa i nije neka stvar velika stvar. Kontinuitet ulaganja, usporedbi s Arapima, Kinezima i Amerikancima, je izgubio prije 10-ak godina. Od tada samo pojedini bljeskovi. - ZvoneBoban, 6.7.17. 14:17, 0 0 0
Evo, mini istraživanje od 10 minuta. Zadnjih 10 sezona koliko je potrošeno na transfere i koliko se dobilo od transfera. U prosjeku, Milan je zadnjih 10 godina pod Berlom trošio €9.62m po sezoni: http://i.imgur.com/K31kzs4.png - ZvoneBoban, 6.7.17. 14:34, 0 0 0
06/2017
Tribina Hipoteza...

Vijest koja je eksplodirala Italijom poput bombe je svakako razlaz najtalentiranijeg mladog golmana svijeta Gianluigija Donnarumme i kluba koji mu je omogućio planetarnu slavu Milana. Donnarumma i njegov zloglasni agent Mino Raiola su odbili ponudu novog, petogodišnjeg ugovora prema kojem bi tinejdžer sa sadašnjih 160 tisuća eura po sezoni dobivao čak 5 milijuna, što je cifra koja premašuje i godišnju zaradu velikog Buffona.

Raiola je znao ishod sastanka, a Donnarumma nije prvi put izigrao dogovor

Navodno je sastanak između Raiole i Milanovih novih operativaca Fassonea i Mirabellija trajao oko pet minuta, budući da je Raiola bio bijesan zbog toga što je Mirabelli nazvao Donnarummu i pristupio mu bez njegova znanja. Po različitim izvorima priča se kako je novac bio najmanji problem, no Raiola je htio uvesti klauzulu da ako Milan sljedeće sezone ne izbori Ligu prvaka, njegov agent može otići za iznos manji od njegove sadašnje vrijednosti. Fassone i Mirabelli naravno nisu pristali na takav deal što je značilo da je priča s Donnarummom u Milanu završena. Naravno da je odluka o nepotpisivanju s klubom koji je stvorio mladog golmana teško sjela Milanistima, tim više što je sam vratar nekoliko puta naglašavao kako proživljava snove u dresu kluba za kojeg je oduvijek navijao i kako mu je želja kupiti veliku kuću u Milanu gdje bi bila njegova cijela obitelj. Nadalje, odluka je neočekivana i zbog činjenice kako je ponuda Milana bila konkretna i naglašavala je važnost mladog vratara za projekt novog Milana. Ipak, odbijanje ugovora je bacilo svjetlo i na prošlost mladića pri samom dolasku u Milan. Naime, Donnarumma je sličnu stvar već izveo jednom, kada je pri prelasku u Milan 2013. godine iz akademije Napolija izigrao Inter, s kojim je već imao potpisan ugovor. Tada su Donnarummini roditelji u 24 sata promijenili odluku i njihov mezimac je završio u Milanu što se, spletom okolnosti, ispostavilo kao fenomenalna odluka za njegovu karijeru. Isti ti roditelji su u konačnici i odabrali Mina Raiolu za agenta, a kada birate Raiolu u praksi znate što dobivate.

Raiola ne vjeruje Kinezima

Glavni spor između Milana i Raiole proizlazi iz činjenice kako novi kineski vlasnici nisu uspjeli uvjeriti Raiolu da su ozbiljni ljudi koji projekt Milana mogu podići na visoke razine. Peripetije oko preuzimanja kluba, nedostatak financijskih sredstava, pozajmica od američkog fonda naravno da nisu pomogli, a kamenog Raiolu nije uvjerio ni vrhunski odrađen prijelazni rok u kojem je Milan za razumne novce doveo četiri vrlo dobra igrača koji bez ikakve dvojbe odmah mogu uskočiti u prvu ekipu (Conti i Biglija su na vratima kluba). No, nije Raiola jedini kojeg Kinezi nisu uspjeli uvjeriti. Paolu Maldiniju su novi vlasnici ponudili visoko mjesto u klupskoj hijerarhiji što je on odbio uz objašnjenje kako nije uvjeren u to što Kinezi žele napraviti s klubom. Ista priča se dogodila s Costacurtom, a jedini koji su prihvatili biti dio novog Milana su Gattuso i Abbiati, od kojih je jedan prihvaćao sve moguće ponude kako bi postao trener (Sion, grčki OFI), a drugi niti nema kapacitete za biti nešto više od vjernog klupskog vojnika. Bilo kako bilo indikativno je kako ne postoji pretjerano povjerenje naspram novih kineskih vlasnika, kojima tek predstoji dokazati se u vođenju talijanskog velikana.

Donnarumma zaradio izgon iz vlastite zemlje

Ipak, ostajem pri mišljenju kako odlaskom iz Milana Donnarumma gubi taj balon zaštite koji su oko njega stvorili mediji i navijači. U niti jednom trenutku se mladiću nije spočitavalo za greške kojih je bilo nauštrb nesvakidašnjeg talenta i priče koju je Milan gradio oko njega. Pritom ga nisu kritizirali ni simpatizeri ostalih klubova, ujedinjeni u fami koja se s pravom gradila oko novog Buffona. Ovim potezom sve to nestaje i 18-godišnjak kreće u nepoznate vode budući da jedina prava opcija mogu biti klubovi izvana. Spletom okolnosti vrhunski engleski klubovi su popunjeni na vratarskim pozicijama i Donnarummi preostaje madridski Real ili PSG. Zbog odnosa kojeg Raiola ima s PSG-om (Zlatan, Thiago Silva...), kao i zbog platežne moći pariškog kluba PSG je prvi pick za Donnarummu, dok bi Perez morao prijeći preko svog ponosa u poslovanju s Raiolom, ali ulog je riješena vratarska pozicija za sljedećih 15+ godina. Oba kluba donose nepoznati teritorij za Donnarummu i još bitnije manje šanse za osobni napredak u odnosu na Milan; u prvom slučaju pregršt domaćih trofeja bez naznaka za kontinentalnom slavom, dok bi u slučaju Madrida odabrao putujući cirkus u kojem se ne može predvidjeti kako bi se 18-godišnjak razvijao. Pritom sam mišljenja kako je njegov talent toliki da može uspjeti u bilo kojoj ligi svijeta i u bilo kojem klubu, no da je talent jedina odrednica profesionalnog nogometaša Anas Sharbini ne bi danas trčao po Hahliću i dobivao ponude od zagrebačkih trkačkih klubova da postane dio njihovog tima. Također u oba slučaja Donnarumma nije doma, nema njegovog jezika, njegove kulture, prijatelja i poznatog okruženja koje nesumnjivo utječe na razvoj igrača u njegovim godinama, koji bi u jednu veliku kuću potrpao cijelu svoju obitelj.

Dark horse - Juventus

Tako dolazim do dark horsea Donnarumma sage - Juventusa koji bi u talijanskoj 'backstabbing' igri mogao isplivati kao favorit. Naime, Beppe Marrota je već uzrokovao skandal u ovom roku kada je pregovarao s Keitom Baledom mimo znanja Lazija (van Dijk-Liverpool ista priča), što je toliko naljutilo Lotita da je spreman bio prodati Bigliju i Keitu u paketu s popustom Milanu (odbio Keita). Marrota se ispričao Lotitu, no nema apsolutno nikakvih garancija da Juventus nije pristao na Raioline uvjete slične onima u slučaju Pogbe. Time bi Gigi dobio jedinog legitimnog nasljednika u trenutku kada odlazi u mirovinu, a Raiola bi svom agentu priskrbio najjaču ekipu Italije i zapravo jedini potez u kojem neće patiti karijera mladića. Naravno psihološki pritisak bi bio ogroman, budući da se organiziraju akcije i izvan Italije (Donna je na U-21 EP-u u Poljskoj gdje će ga dočekati prigodna koreografija pri svakom nastupu Italije), a nezamislivo je što bi se dogodilo da na ovaj način Donnarumma završi u Juventusu. Samim time, Donnarumma je propustio vlak da dosegne visine Buffona u smislu pripadnosti jednom klubu i razinu respekta kojeg Gigi uživa u svijetu nogometa, a koji nije nužno vezan za njegovo nogometno umijeće. On je postao sinonim za Juventus i talijanski nogomet unatoč činjenici što je napustio redove Parme, no za razliku od Donnarumme Parmu je napustio za tadašnju rekordnu odštetu za golmana, a mrlju na njegov status ikone ne može baciti ni slika iz kladionice. Jednostavno, Buffon je dosegnuo mitski status shvaćajući u prvom redu kako se ugled jako teško stječe, a vrlo lako gubi.

Donnarummina karijera je na kocki

Nadalje, transfer u Juventus znači i sjedenje na tribinama godinu dana što golmanu u razvoju nikako ne odgovara, kao i propuštanje SP-a u Rusiji. Po najnovijim vijestima iz Milana to je i plan Kineza, koji su toliko bijesni na Raiolu da su spremni izgubiti sav novac nauštrb satisfakcije gledanja najvećeg vratarskog talenta kako godinu dana trenira s Gattusom u Primaveri (zanimljivi bi bili ti treninzi i odnos Gattusa). Navedeno stavlja Milan u interesantnu poziciju, jer njihov stav o nepuštanju Donnarumme može samo razljutiti Raiolu. Na taj način, ako novac nije bitan, Milan bi Donnarummu mogao upotrijebiti da primjerice od Reala traži da Jamesa ubaci u dogovor (plus naravno nadoplata Milana, ali značajno manja nadoplata). Tako bi izvukli maksimalni profit iz nastale situacije i spriječili da igrač završi u Juventusu što je sasvim izgledno ako ostane godinu dana na tribinama. Dalo bi se zaključiti kako je Raiola Donnarummi, zbog vlastitih interesa, učinio medvjeđu uslugu, možda niti ne računajući kako je nova struktura Milana, predvođena Fassoneom i Mirabellijem prilično odlučna u svojim potezima. Svakako Raiola je u nekoliko minuta obožavanog klinca pretvorio u Dollarummu i pokrenuo nove priče o tome kako krupni kapital uništava nogomet. Jednostavno ne vidim kako je bolja za Donnarummu ova situacija od one u kojoj potpisuje novi ugovor s razumnom odštetom u slučaju da se Kinezi ispostave kao prevara. Uostalom Donnarumma ima svo vrijeme svijeta, no ima li ga Raiola i nije li ovim potezom Raiola opasno bacio kocku s ulogom Donnarummine karijere? Na koju će se stranu kocka zaustaviti ostaje za vidjeti...

Raiola se kocka s Donnarummom
Vijest koja je eksplodirala Italijom poput bombe je svakako razlaz najtalentiranijeg mladog golmana svijeta Gianluigija Donnarumme i kluba koji mu je omogućio planetarnu slavu Milana. Donnarumma i njegov zloglasni agent Mino Raiola su odbili ponudu novog, petogodišnjeg ugovora prema kojem bi tinejdžer sa sadašnjih 160 tisuća eura po sezoni dobivao čak 5 milijuna, što je cifra koja premašuje i godišnju zaradu velikog Buffona. Raiola je znao ishod sastanka, a Donnarumma nije prvi put izigrao dogovor Navodno je sastanak između Raiole i Milanovih novih operativaca Fassonea i Mirabellija trajao oko pet minuta, budući da je Raiola bio bijesan zbog toga što ...
Raiola se kocka s Donnarummom
Vijest koja je eksplodirala Italijom poput bombe je svakako razlaz ...
za tako mladog golmana pokazao veliku dozu sigurnosti i još važnije konstantnosti u izvedbama - ALI - bilo je tu i kikseva o kojima se nije mnogo pisalo, a uz to ima i vrlo lošu igru nogom zbog čega sigurno nije zanimljiv npr. Barceloni. Raiola se - Leader, 17.6.17. 14:32, 0 0 0
nije smio kockati jer sada je Donnarummina karijera pod znakom upitnika (teoretski ga Milan može i povući sa EPU21 ako se hoće inatiti i može mu uništiti SP2018). U svakom slučaju, napokon da je neki klub stao na kraj ucjenama Raiole. - Leader, 17.6.17. 14:34, 0 1 0
Istina je da nemamo prilike gledati golmane njegovih godina da brane za klubove u rangu Milana i rekao sam već da nikad ne bi dobio priliku da nije klub dospio na te grane i da nije bilo Mihajlovića koji je bio dovoljno lud da ga stavi pored D.Lopeza - johnny08, 17.6.17. 16:23, 0 0 0
Ali opet radi se o nesvakidašnjem talentu koji je pokazao konstantu i mentalnu jačinu. Greške su normalne u toj dobi, samo ovaj odlazak iz Milana će bitno usporiti njegov razvoj. Nije mi još uvijek jasan plan Raiole, jer nije da je Milan nudio siću - johnny08, 17.6.17. 16:32, 0 0 0
Fantastična analiza. Iz svih kuteva zanimljivo je vidjeti koje su tu sve kombinacije moguće i kako cijela stvar nije niti potpuno do racionalnih odluka... - Losovius, 19.6.17. 10:35, 0 0 0
06/2017
Je li zbog Čačića poražena Hrvatska?

Najavljivalo se danima kako Hrvatska u Reykjaviku igra ključnu kvalifikacijsku utakmicu za odlazak na Svjetsko prvenstvo, kako je Island ozbiljan protivnik kojeg treba respektirati, izbornik i igrači su uvjeravali javnost kako na pripremama teče med i mlijeko i kako će Hrvatska na Islandu biti prava. I onda se dogodila utakmica i sve priče su pale u vodu, a Island je odnio pobjedu golom Magnussena u 90. minuti i tako ostavio višestruko vrijednije igrače Hrvatske da se crvene u islandskoj noći. Nakon utakmice i pogotovo nakon poraza krivaca uvijek ima pregršt, no nakon ovakvog poraza glavni krivac može biti samo jedan:izbornik. U nastavku donosim pet razloga zašto je Ante Čačić jedini krivac za poraz od Islanda.

1) Odabir igrača i hijerarhija koja nema logike

Nakon dugo vremena popis Hrvatske je imao raznolikost i izgledalo je kako je Ante Čačić napokon uvažio formu pojedinih igrača i nagradio ih pozivom u najjaču vrstu Hrvatske. Tako su priznanje za dobre igre dobili Andrijašević, Pašalić, Bradarić, Santini, a u reprezentaciju se vratio i Lovren. Navedeni igrači su proširili kadar Hrvatske i dodali puno opcija Čačiću da procijeni kakav stil igrača mu treba u pojedinom trenutku. No, budimo iskreni pa recimo kako je jedini razlog zašto su navedeni igrači dobili poziv ozljede prvotimaca.

Nadalje u Čačićevoj Hrvatskoj postoji jedna hijerarhija koja nije postavljena na zdravim temeljima. I sporadični promatrač reprezentacija Hrvatske može znati Čačićev sastav i činjenicu da se u prvih 11 jako teško ulazi, a još teže ispada. Da se igrači ne ozljeđuju Čačiću bi po utakmici trebalo 11 igrača, jer ako smo išta naučili u njegovom mandatu, to je da izbornik ne voli promjene. Čačić ne mijenja kada ide, Čačić ne mijenja kada ne ide, Čačić ne mijenja igrače i on unaprijed zna kojih 12-13 igrača imaju mjesto u reprezentaciji, a ostalih 10 su tu za slikanje i opravdanje mantre kako svi dobe poziv kada to zasluže igrama u klubovima.

Konkretno u slučaju islandske utakmice potpuno je nejasno po kojem to kriteriju Kovačić ima tu privilegiju početi utakmicu i nakon prikazanog istu i završiti. Nadalje ako znamo da je Mandžukić na terenu s blokadama, zašto zauzima mjesto lijevog krila prodornijem Perišiću koji na desnoj strani nije pokazao pravo lice. Zašto na bekovskim pozicijama igraju Pivarić i Jedvaj, od kojih jedan nije jednim ovosezonskim nastupom zaslužio da uopće bude pozvan, a drugi je prvenstveno stoper koji ne shvaća mehanizme kretanja na poziciji desnog beka (niti ga je za kriviti radi toga). Rezultat svega je da je Čačić uspio na teren poslati ili igrače koji nisu ni trebali početi ili igrače koji nisu na pozicijama na kojima mogu dati svoj maksimum.

Izbornik je taj koji mora procijeniti trenutak i odlučiti tko ostaje na klupi, a tko igra. Nije sramota imati ideju kako nešto napraviti, sramota je uvijek raditi iste stvari i nadati se drugačijem ishodu. Einstein takvo šta naziva ludošću. Naime, ako u kadru imaš igrače koji su u datom trenutku spremniji i potrebniji za prilagođavanje pojedinom protivniku onda je potpuno svjedno ima li taj igrač 1 ili 51 nastup za izabranu vrstu. Uostalom igramo protiv Islanda, ne protiv Brazila!

2) Igrači su u Reykjaviku bili već na godišnjem

Lipanj je težak mjesec za odigravanje kvalifikacijskih susreta jer igrači dolaze umorni nakon teških sezona u klubovima. Međutim, upravo zato reprezentacije imaju izbornike koji su plaćeni da naprave procjenu igrača. U lipanjskim kvalifikacijskim susretima se ipak iznenađenja mogu nabrojati na prste jedne ruke, što znači da je gro favorita svoj posao odradio onako kako je trebalo. Svakako je najveće iznenađenje poraz Hrvatske od Islanda, a jedini koji mogu ući u koš s Vatrenima su Francuzi, koji su izgubili na gostovanju od Švedske. Također opis trenerskog posla uključuje vrlo bitan aspekt motivacije igrača, a Hrvatska je na Islandu izgledala sve samo ne motivirano. Izgubiti utakmicu bez da je netko od igrača napravio jači faul, te da Island stvori više prilika za gol je apsolutno nedopustivo, a podatak da je Island imao 29 opasnih napada, a Hrvatska njih 19 dovoljno govori o pristupu na Islandu. Naravno da je Čačićeva krivica što su naši reprezentativci izgledali kao da su na godišnjem odmoru, jer očito je potpuno podbacio u pripremi utakmice. Uostalom Čačić je na klupi imao nekolicinu igrača koji su praktički debitanti i koji bi grizli da se pokažu na terenu bez da ih pretjerano motivira. Na taj način je Čačić napravio dvostruku grešku. Prvo nije motivirao igrače koji mu uvijek igraju da i ovaj put pokažu zašto igraju, a drugo nije prepoznao potencijal klupe i  mogućnost da su neki prvotimci umorni, ozlijeđeni, načeti ili da im jednostavno nije dan.

3) Taktičko postavljanje utakmice

Izbornika Antu Čačića se često hvalilo kako jako dobro priprema utakmice, a potom ih nešto slabije vodi. Nakon islandske utakmice s pravom se treba postaviti pitanje što je to izbornik radio svo ovo vrijeme odnosno gotovo puna tri mjeseca od posljednje kvalifikacijske utakmice. Island nije apsolutno ničime iznenadio Hrvatsku, očekivao se ovakav sastav i igra. Znalo se da su Islanđani jaki u duelu, znalo se da su jaki u skoku i da loptu treba spustiti na zemlju i maksimalno ubrzati protok lopte. Ako se sve to znalo potpuno je nejasno što je Kovačić radio na terenu svih 90 minuta budući da je bilo jasno kako će se ugušiti u gustom islandskom bloku. Uostalom Kovačićeve dobre strane ne uključuju mogućnost ubrazanja igre, budući da se radi o igraču koji voli imati loptu u nogama i krenuti u dribling. Poluozlijeđenog Mandžukića sam već spomenuo na kojem se iz aviona vidjelo da nije pravi, a kao i u slučaju Kalinića radi se o napadačima kojima netko mora stvoriti gol šansu, a u Reykjaviku izuzev Modrića u prvom poluvremenu nije bilo igrača koji može nešto napraviti. Vidio sam dosta kritike i na igru kapetana, ali smatram da su one potpuno neopravdane, budući da jučer Modrić nije imao s kime igrati. Badelj je stajao praktički do njega i konstantno gubio lopte, islandski kapetan Gunnarsson je Kovačića strpao u džep, Perišić je bio na strani na kojoj ne predstavlja opasnost, a Mandžukić i Kalinić su potpuno bili izvan susreta. Nadalje, bekovi Jedvaj i Pivarić nisu centar smisleno prešli, čak niti da krilinim igračima olakšaju pa da odvuku protivnike od Mandžukića i Perišića. Time dolazim do taktike koja je potpuno promašena i ja uopće ne vidim razliku u taktici Ante Čačića protiv Islanda i na EP protiv Portugala. Andrijašević, Pašalić, Rog, Brozović bi puno bolje pridonijeli zahtjevima utakmice, budući da su mobilni igrači koji bi utrčavanjem između islandskih linija stvarali probleme. Ovako je Čačić na teren poslao 11 igrača od kojih je njih devet 99% vremena stajalo na svojim pozicijama čekajući valjda da si Islanđani sami zabiju gol.

4) Ako ne pogodiš iz prve, imaš zamjene

Dobra stvar trenerskog posla se sastoji u tome da utakmica traje 90 minuta. To je jako puno vremena, u kojem treneri mogu ispraviti eventualne krive procjene u postavljanju utakmice. Uostalom svaka utakmica ima svoj tijek i svaka utakmica se u nečemu razlikuje. Anti Čačiću je svaka utakmica ista, pogodio on taktiku i sastav ili ne. Nedopustivo je da u trenutku kada na semaforu stoji 0:0 i kada je kandidata za izlazak napretek da mi tek u 88. minuti koristimo pravo druge zamjene. Više je tijek stvari zamjenama pokušao promijeniti islandski izbornik Hallgrimsson od Čačića i na kraju mu se to isplatilo, dok se Čačić mrštio uz aut-liniju. Čačić uopće ne prepoznaje trenutak za izmjene i onda kako bi to sakrio ništa niti ne mijenja. Dokazao je to na EP protiv Portugala, dokazao je to na Islandu i dokazati će to u svakom trenutku kada se lomi utakmica. Jednostavno radi se o izborniku koji neće mijenjati stvari iz straha da ne napravi pogrešku. Tada bi pogrešku morao priznati, zbog čega bi ga više cijenili, a ovako može reći 'ki bi da bi' i Island je bio spretniji i sretniji.

5) Islandski poraz ukazuje na nužnost promjena

Nakon utakmice bez okusa i mirisa nepotrebno je prebirati po statističkim pokazateljima utakmice, ali indikativno je kako je Hrvatska imala jalov posjed, kako je bila bezidjena i bezopasna i kako se pokazalo da je Hrvatskoj nužna promjena. Promjena prvenstveno na izborničkoj poziciji, jer ako prije nije bilo, sada je kristalno jasno kako Ante Čačić nije čovjek koji može napraviti iskorak s talentiranom generacijom Hrvatske. Nitko od nas ne želi vidjeti kako još jedna generacija talentiranih igrača odlazi u zaborav i Hrvatska nema vremena da propusti još jedno veliko natjecanje bez pravog rezultata. U konačnici vjerujem da će Hrvatska i s Čačićem na klupi vidjeti Rusiju, no isto tako s navedenim izbornikom Hrvatska nema što tražiti tamo. Doći će novi Portugal, doći će novi Island, a kao i obično tražiti će se alibiji za poraze i ispadanja. Sve maske su pale, Hrvatska je na Islandu odigrala najgoru utakmicu u Čačićevom mandatu i svaka daljnja utakmica će biti samo produženje agonije izbornika koji to nije ni trebao biti.

Ki bi da bi analiza ili zašto je Čačić jedini krivac za poraz na Islandu
Najavljivalo se danima kako Hrvatska u Reykjaviku igra ključnu kvalifikacijsku utakmicu za odlazak na Svjetsko prvenstvo, kako je Island ozbiljan protivnik kojeg treba respektirati, izbornik i igrači su uvjeravali javnost kako na pripremama teče med i mlijeko i kako će Hrvatska na Islandu biti prava. I onda se dogodila utakmica i sve priče su pale u vodu, a Island je odnio pobjedu golom Magnussena u 90. minuti i tako ostavio višestruko vrijednije igrače Hrvatske da se crvene u islandskoj noći. Nakon utakmice i pogotovo nakon poraza krivaca uvijek ima pregršt, no nakon ovakvog poraza glavni krivac može biti samo jedan:izbornik. ...
Ki bi da bi analiza ili zašto je Čačić jedini krivac za poraz na Islandu
Najavljivalo se danima kako Hrvatska u Reykjaviku igra ključnu kvalifikacijsku ...

Respekt: aerDNA, draxy, BruceWayne, Leader,

Slažem se: RayRay, huskupus, pravi, IstraSport, MARIOLJETA, Martin123,

Ne slažem se: gradim,

Super analiza, slazem se s gotovo svime. Ovo je bilo jednostavno prevazna utakmica da bi se Cacic usudio staviti nekoga drugoga. Koga bi ti stavio u prvi sastav? - Sylar, 12.6.17. 22:02, 0 0 0
Vrhunska analiza, kapa do poda! - pravi, 12.6.17. 22:30, 0 0 0
Bradarić umjesto Badelja i Franko/Pašalić umjesto Kove. Znali smo da je Island limitiran, a mi ga praktički nismo ni napali ozbiljno. Brada i Modrić bi ubrzali igru, a F./P. bi se ubacivali iz drugog plana i radili pomutnju - johnny08, 12.6.17. 22:51, 0 1 0
Ako nećemo u kvalifikacijama vidjeti da izbornik nešto pokuša nećemo ni na SP-u. Niti smo proširili kadar niti smo dobili utakmicu, nema goreg od toga... - johnny08, 12.6.17. 22:54, 0 0 0
05/2017
Rijeka je prvak! Mijenja li se time HNL?

Rijeka je po prvi puta u svojoj povijesti osvojila naslov prvaka Hrvatske, te je san mnogobrojnih generacija Riječana napokon postao stvarnost. Navedeni naslov sa sobom nosi jako puno pozitivnih konotacija za samu Rijeku. Prvenstveno, Rijeka je osvojila prvenstvo na toliko uvjerljiv način da priče o Lokomotivi, sucima i Mamiću padaju u drugi plan, iako je i ovoga puta bilo pregršt materijala za otvaranje tih tema (Dinamo počinje prvenstvo s +12, dok Lokomotiva redovito probleme radi ostaloj trojci, suđenje do pred kraj sezone, Soudanijeva 'suspenzija'...). Nadalje, prekidaju se priče o klubu s nula trofeja, kao što se prekidaju priče da nitko pored maksimirske zvijeri ne može doći do naslova prvaka.

Rijeka kao pokretač promjena

Također naslov Rijeke nosi neke nove, vjetrove promjene u hrvatski nogomet, budući da je napokon prekinuta nezdrava dominacija Dinama u trajanju od 11 godina, kojoj se više nije veselio nitko, uključujući navijače Dinama. Štoviše ne pamtim kada se posljednji naslov Dinama slavio na ulicama grada, baš kao što ne pamtim kad je prvenstvo posljednji puta bilo ovoliko zanimljivo. Može se zapravo reći kako je Rijeka probudila hrvatski klupski nogomet koji je zapao u stanje letargije koja pogoduje vladajućima kako bi uz što manje otpora mogli dolaziti do svojih ciljeva. Uz navedeno, Rijeka je Dinamu zadala još jedan u nizu financijskih udaraca koji će možda najviše boliti. Nakon Kramarića i Franka kao krunskih zajeba modrih stručnjaka, Dinamo više ne može računati na novac od Lige prvaka, te će biti primoran na još veću kontrolu ionako poljuljanih financija u trenutku kada ionako nema kadar vrijedan strahopoštovanja. Nadalje, naslov Rijeke mijenja i percepciju javnosti koja voli promjene i nadasve pobjednike, te su i mediji koji su tradicionalno skloni modrom ili bilom taboru jednostavno morali popratiti riječko osvajanje naslova. Konačno, Rijeka se sustavnim radom i bez puno priče prvo pozicionirala kao drugi najjači klub u Hrvatskoj, da bi ove sezone gurnuli i Dinamo u drugi plan i pokazali da se unatoč nekoliko puta manjem budžetu može doći do naslova.

Rijeka više nego ikad treba konstantu

Ipak, za konačni čavao u lijesu ovog neprirodnog Dinama Rijeci treba konstanta, konstanta koju su svih ovih godina pokazivali, no ljestvica je značajno podignuta. Prvenstveno ovdje mislim na sljedeću sezonu koja će biti ključna za potvrdu priča o promjenama u hrvatskom nogometu. Nesumnjivo je da si Dinamo neće hjteti dopustiti novu sezonu bez naslova prvaka, no pitati će se puno toga Rijeku i Miškovića. Ovdje posebno aludiram na Miškovića budući da smatram kako će ambicije kluba u trenutku kada je osvojen naslov uvelike odrediti smjer Rijeke u sljedećoj sezoni. Pritom je Mišković već najavio povećani budžet koji će biti nekoliko milijuna veći od dosadašnjih 10M eura što su bili ukupni sezonski troškovi Rijeke, no nije tajna kako se financijska konstrukcija zatvara prodajom igrača, osim ako naslov prvaka ne otvori neke nove sponzorske ugovore.

Prvi u izlogu su reprezentativci Franko Andrijašević i Filip Bradarić kojima se može nadodati Stefan Ristovski. To su nesumnjivo igrači za koje vlada najveći interes i pritom Rijeka ima dvije opcije. Samim pogledom na Transfermarkt vidljivo je kako je svim riječkim igračima cijena značajno narasla i svi prvotimci, izuzev Bezjaka (suša u Darmstadu mu je srušila cijenu), nikada u karijerama nisu imali veću vrijednost nego što je imaju ovoga trenutka u riječkom dresu. To daje prostora Rijeci da licitira s ponudama, a igranje u Ligi prvaka predstavlja jaki pregovarački adut Riječana. Uvijek postoji opcija koju su primjerice odabrali Kramarić ili Mitrović koji su u nepopularnom zimskom prijelaznom roku odlazili s Rujevice, upravo zato da bi im cijena dodatno narasla kroz dobre nastupe na početku sezone.

Nova imena nužnost za igranje na tri fronta

Nadalje kadar je potrebno nadopuniti novim imenima budući da će Rijeka igrati na tri fronta. Ovu sezonu je iznijelo 13 igrača, što sljedeće jednostavno neće biti moguće bez jačih oscilacija dok se igra ritam srijeda-subota. Pritom je potrebno nadopuniti bekovske pozicije, te poziciju isturenog napadača, jer je protiv zahtjevnijih europskih protivnika poželjno imati robusnijeg igrača od Gavranovića koji ima neke druge prednosti. Navedeno će naravno ovisiti o odlascima, no nesumnjivo Rijeka mora slijediti utabani model pri dovođenju igrača. Jasno se zna da sportski direktor Juričić usko surađuje s Kekom kod dovođenja pojačanja i kako se igrači pomno biraju. Ova sezona je ogledni primjer toga, jer Juričić i ostatak struke su ponovno dokazali da razumiju nogomet (zamjene za Mitrovića, dovođenje Franka kao karike koja nedostaje, vjera u Prskala, Vešovića i Mišića...), a veliki je dobitak kohezija u ekipi u kojoj nema iskakanja i isticanja. Više puta je Juričić naglašavao kako nije nogometno umijeće jedini faktor kod biranja igrača, već da je iznimno bitan karakter pojedinca (navedeno pravilo je uvedeno nakon što su se opekli s igračima poput Zeca ili Jahovića), a dovođenjem igrača poput Gavranovića i Gorgona Rijeka je pokazala kako na Kvarner može privući zaista šaroliko društvo nogometaša. Također ta struktura koju Rijeka ima se ne postiže preko noći, Rijeka je od Miškovićevog preuzimanja zaista postepeno rasla, učilo se na greškama, infrastrukutra je dovedena na iznimno visoke razine što je omogućilo i rast svih ostalih segmenata (trening prve ekipe, omladinska škola, adut pri dovođenju igrača...), no jedina konstanta koju je Rijeka imala je bio i ostao Kek.

Kek je zalog za optimizam

Upravo je Slovenac taj koji je radnu etiku doveo na visoke razine i koji je omogućio disciplinu ekipe. Posebno ga treba pohvaliti ove sezone, budući da se Kek kameleonski mijenjao po potrebama ekipe. On je također odbacio stigmu defanzivnog trenera onda kada je imao na raspolaganju kadar koji je sposoban igrati napadački nogomet. Uostalom Rijeka nije samo najbolja defanzivna ekipa lige, već posjeduje i najubojitiji napad lige koji generira gotovo dva gola po utakmici. Prešao je prilično bezbolno preko odlaska Mitrovića i nakon traženja učvrstio riječku obranu na vrijeme, dok je postao pravi specijalist da pojedinog igrača psihološki uzdigne s dna i natjera ga da misli isključivo na nogomet. Andrijašević je posljednji veliki primjer Kekovog rada, no možda je još nevjerojatniji napredak dvojca Mišić-Bradarić koje je preobrazio u najpokretljiviji i najinteligentniji vezni dvojac cijele lige. Sve to je Kek napravio na način da je uvijek vidljiva hijerarhija u odnosu trener-igrač i svaki puta kada bi igrači i javnost bili u snovima Kek bi sve čvrsto vraćao na zemlju. Priče o odlasku u Zvezdu su očito bile očajnički potez destabilizacije kluba pred ključne susrete, no i Kek i Mišković su potvrdili kako se na kraju sezone može očekivati da će usmeni dogovor staviti na papir, te da će Kek ostati u Rijeci najmanje do 2022. godine.

Svi navedeni podaci daju dodatnu težinu riječkom projektu, počeli su radovi na dodatnoj tribini rujevičkog stadiona čime bi Rijeka imala stadion pogodan za igranje Lige prvaka, gradi se hotel za igrače u blizini stadiona, te bi s završetkom svih radova Mišković održao gotovo sva svoja obećanja. Ostala je Kantrida, no nitko ne sumnja kako će se u budućnosti i taj projekt realizirati. Uostalom, sve je lakše sada kada je prvi naslov uplovio u riječku luku. Vrijeme je za nastavak...

Rijeka kao pokretač promjena
Rijeka je po prvi puta u svojoj povijesti osvojila naslov prvaka Hrvatske, te je san mnogobrojnih generacija Riječana napokon postao stvarnost. Navedeni naslov sa sobom nosi jako puno pozitivnih konotacija za samu Rijeku. Prvenstveno, Rijeka je osvojila prvenstvo na toliko uvjerljiv način da priče o Lokomotivi, sucima i Mamiću padaju u drugi plan, iako je i ovoga puta bilo pregršt materijala za otvaranje tih tema (Dinamo počinje prvenstvo s +12, dok Lokomotiva redovito probleme radi ostaloj trojci, suđenje do pred kraj sezone, Soudanijeva 'suspenzija'...). Nadalje, prekidaju se priče o klubu s nula trofeja, kao što se prekidaju priče da nitko ...
Rijeka kao pokretač promjena
Rijeka je po prvi puta u svojoj povijesti osvojila naslov ...

Respekt: aerDNA, Leader, Wenger, Losovius, Wizard, sthagon, Vjeran,

Slažem se: Topsi,

Ne slažem se: baiso,

Boldano "Dinamo više ne može računati na novac od Lige prvaka", taman kao da je svake godine bio u grupnoj fazi, a ne tri puta u ovom mileniju. - Gogo7, 31.5.17. 13:46, 0 0 0
04/2017
Rijeka - Dinamo 1:1; Soudani odgodio odluku o prvenstvu...

Rijeka je na prepunoj Rujevici dočekala jedinog konkurenta za naslov i kada se činilo da će domaći pobjeći na 7 bodova prednosti, ukazao se najplaćeniji igrač lige Soudani i prekrasnim pogodkom opravdao svoju cijenu, te održao Dinamo na životu.

Niti nakon prospavane noći se ne mogu oteti dojmu da je Rijeka u svim segmentima nogometne igre nadigrala Dinamo i mogu bez suzdržavanja reći kako je ovo najbolja predstava Riječana u srazu s Dinamom u novijoj povijesti (od kad je HNL-a?!). Zaista se na Rujevici mogao gledati jedan veliki derbi, kojem nije manjkalo trke, duela, tempa i u konačnici lijepih poteza.

Prije utakmice se dosta pričalo o sastavima, o tome koga će Kek i Petev poslati na teren i na Rujevici se odigrala klasična šahovska partija između Slovenca i Bugarina. Naime, po rasporedu igrača na terenu se moglo vidjeti kako su jedan i drugi trener duboko promišljali kako zaustaviti najjače snage protivnika. Tako je Kek, prisiljen suspenzijom Zute, postavio Vešovića na lijevi bok i to se ispostavilo kao odlično rješenje budući da Soudani nije ulazio iza leđa Crnogorca i nije imao previše prostora za reakciju. S druge strane, Soudani nije samo golom pokazao da je derbi igrač, nego i količinom trke u oba smjera. Gotovo je nevjerojatno kako Alžirac posjeduje mogućnost doziranja nastupa, odnosno kako svoj tempo igre prilagođava velikim utakmicama. Radi se o igraču koji je zaista davno prerastao okvire HNL-a, ali možda baš teza o doziranju nastupa puno govori zašto se zadovoljava zagrebačkim milijunima i nižim tempom HNL-a. Petev je primjerice dobar potez povukao kada je  nesuđeno riječko pojačanje Šituma, stavio na put Ristovskom. Naime, Šitum je prethodno u Speziji stekao taktičku disciplinu, a budući da se radi o izrazito mobilnom igraču jasna je bila intencija Peteva da Šitumov napadački potencijal žrtvuje u zaustavljanju makedonskog beka (uostalom ne postoji drugi igrač u Dinamu koji je to mogao napraviti). Slično je Kek učinio s Vešovićem, te je tako svjesno žrtvovao desnu stranu napada. Usamljeni Bezjak je puno trčao, trudio se, no on krilo nije, a očito je bundesligaška epizoda u dresu Darmstada negativno utjecala na njegovo samopouzdanje. Kod Bezjaka kretnje još uvijek postoje, on je igrač koji pametno napada prostor, no Bezjak sa početka sezone bi jednu od prilika sa početka zasigurno pretvorio u pogodak.

No, ključno pitanje je gdje je točno Rijeka nadigrala Dinamo? Odgovor je jednostavan. U sredini terena gdje su Mišić i igrač utakmice Bradarić odigrali maestralan susret. Davali su pravu količinu trke i agresije, da pritisnu igrače Dinama u samom primanju lopte. Taj pritisak kada nije bilo lopte je ogledan primjer ovosezonske Rijeke, no budući da smo u okvirima HNL-a, iluzorno je očekivati kako Rijeka to može raditi cijelu utakmicu. Ali Mišić i Bradarić su, dok je bilo snage, u potpunosti uništili veznu liniju Dinama, u tolikoj mjeri da Antolić i Pavičić na terenu nisu postojali, a Sammirovi bljeskovi su otkrivali samo sjenu igrača kakav je nekada bio. Pritom su oba riječka vezista uspjevali biti opcija pri iznošenju lopte što je i stvaralo riječke šanse, ali bili su i među prvima kada je trebalo napasti protivnika (Mišić asistent, Bradarić često ulazio iz drugog plana). O njihovom značaju puno govori i podatak da kad su oni fizički pali, pala je i igra Rijeke.

Nakon zasluženog vodstva Rijeke, Petev je na klupi izgledao potpuno izgubljeno. Navedeno otkrivaju i brze tri zamjene kojima je bjesomučno tražio igrača za preokret. Kek je pak utakmicu vodio perfektno uz jednu malu grešku. Zapravo ne grešku nego više nesreću. Naime, kada je Rijeka povela i kada je bilo jasno da više nema snage za nešto više Kek je dobro uočio da mu treba brzi igrač, budući da će se Dinamo morati otvoriti i prostora će biti sve više. Zato je i vadio Bezjaka za Mateija, čime je dobio vižljastog igrača koji je trebao završiti utakmicu. Potom je logično primjetio kako Petevove izmjene generiraju podosta napadačke moći, pa je Gavranovića zamijenio Čanađijom. No, Kek nije računao na jednu stvar. Soudanija. Velemajstorski potez Alžirca je vjerojatno Petevu spasio posao, a u potpunosti je srušio pravovremene Kekove zamjene. Naime, nakon gola Soudanija, Rijeka nije imala na terenu ekipu koja može stati na loptu i povratiti vodstvo. Pritom poštenu kontru Rijeka nije odigrala ni sa prvom postavom na terenu, što je možda i jedini segment koji nije funkcionirao kod domaćina, pa je bilo iluzorno očekivati kako će Rijeka sa usamljenim Frankom u napadu ponovno poentirati. Činjenica stoji da je Kek izvukao maksimum iz ove ekipe Rijeke. Njegova momčad je igrala dopadljiv nogomet, razvlačila je suparnika i stvarala prigode, no sportska sreća je ovoga puta bila na strani Dinama.

Suđenje bi kratko spomenuo kao dobro, a incident pred kraj utakmice je ionako nešto što niti jedan navijač Rijeke ne očekuje da će se svirati u srazu s Dinamom, iako bi u suprotnim ulogama penal sigurno bio sviran. No, riječki igrači nakon jučerašnje predstave mogu uzdignute glave krenuti u rasplet prvenstva. Dinamo su nadigrali u svim segmentima (samo dva udarca u okvir Prskala kroz 90min!!), no jedan s(p)retan potez Soudanija je onu već stavljenu riječku ruku na pokal pobjednika HNL-a packom maknuo do daljnjega. Ostaje činjenica kako Rijeka do kraja prvenstva ovisi isključivo o sebi, a Dinamo isto ne može reći. I to je baš dobar osjećaj nakon jučerašnjeg derbija na Rujevici.

Soudanijev trenutak magije poništio odličnu predstavu Rijeke
Rijeka je na prepunoj Rujevici dočekala jedinog konkurenta za naslov i kada se činilo da će domaći pobjeći na 7 bodova prednosti, ukazao se najplaćeniji igrač lige Soudani i prekrasnim pogodkom opravdao svoju cijenu, te održao Dinamo na životu. Niti nakon prospavane noći se ne mogu oteti dojmu da je Rijeka u svim segmentima nogometne igre nadigrala Dinamo i mogu bez suzdržavanja reći kako je ovo najbolja predstava Riječana u srazu s Dinamom u novijoj povijesti (od kad je HNL-a?!). Zaista se na Rujevici mogao gledati jedan veliki derbi, kojem nije manjkalo trke, duela, tempa i u konačnici lijepih poteza. ...
Soudanijev trenutak magije poništio odličnu predstavu Rijeke
Rijeka je na prepunoj Rujevici dočekala jedinog konkurenta za naslov ...
Mislim da taj penal nikad ne bi bio sviran i to nikom. Da li bi Dinamu bio sviran, rekao bih da na Maksimiru možda na Rujevici ne vjerujem - Losovius, 10.4.17. 11:06, 0 1 0
i ozbiljno nitko ne vidi problem s tom tvrdnjom? Ne u smislu da se ne bi sudilo niti Realu niti Unitedu niti Bayernu nego da to vrijedi uvijek i samo za jedan klub u Hrvatskoj - Mac316, 10.4.17. 11:11, 0 0 0
O sucima sam mnogo puta pisao pa neću ponavljat, ali u ovom konretno ne vidim problem. Da se klubu koji je istovjetni pojam s HNS-om sudi 50-50 penal, a drugima ne. Kad bi to bilo samo na tome, bio bih superzadovoljan - Losovius, 10.4.17. 11:18, 0 0 0
Rijeka je vec na poluvremenu trebala imati vodstvo od 2-3:0 po stvorenim prilikama. Tako da nema razloga za kmecanje o sudjenju. O kriteriju sudjenja u korist dinama svi znaju, ali tu nazalost nema pomoci, mozes jedino zabiti gol vise i biti na miru - Ginosaji, 10.4.17. 11:59, 0 1 0
https://s4.postimg.org/n17oucgm5/Rijeka_-_Dinamo_8_4_2017-_EAPoh_Bj_Bk_JE_Segment_0_g.gif - Ginosaji, 10.4.17. 12:00, 0 0 0
03/2017
Opet Červar: dobra ili loša ideja?

Lino Červar je sa klupe Hrvatske otišao nakon srebra na EP u Austriji 2010. godine. Uslijedila je era Goluže ili Mr.Bronce, prozvanog zbog niza osvojenih trećih mjesta, a otkaz je dobio zbog neuspjeha na SP u Katru gdje je ispao u četvrtfinalu. Naslijedio ga je Babić, koji se rezultatski nije uspio približiti prethodniku, te je mandat završio recentnim debaklom u utakmici za treće mjesto protiv Slovenije. Sama činjenica da će se njegov mandat pamtiti više po zazivanju nevidljivih bića, nego po rukometu kojeg su igrale njegove ekipe puno govori o njemu. Vujović mu je presudio, nakon što Gobac nije iskoristio već predanu ostavku Babića i nakon što je dotičnom odlučio pružiti još jednu priliku.

Jedini razlog zašto tu ostavku Gobac nije prihvatio je taj što HRS ima limitirana financijska sredstva, pa je lakše ići linijom manjeg otpora. Pritom je puno bitnija od novca vizija, jer novac bi se u konačnici našao za sport koji je polučio toliko uspjeha. Naime, hrvatski rukomet ima nevjerojatnu prednost u odnosu na ostale reprezentativne sportove, a ona se očitava u tome što za hrvatsku rukometnu reprezentaciju znaju svi koji se bave rukometom. Samim time, najveća trenerska krema tog sporta bi bila voljna preuzeti klupu naše reprezentacije, a ako možete na gažu dovesti najbolje, zašto se zadovoljavati bolnim mediokritetima? Činjenica je da smo od zlatne Červarove generacije godine ulupali u ništa. Zadnju finalnu utakmicu je 2010. vodio upravo Červar, a od tada finalna pustoš. Jesmo li u ovih 7 godina napravili temelje za nove moćne generacije (primjer Francuske), nametnuli prepoznatljivi stil rukometa ili polučili neki veliki rezultat? Nismo i dok god se za izbornika biraju podobni i jeftini specimeni poput Goluže/Babića niti nećemo.

Pri odabiru novog izbornika opcije su dvije: domaći čovjek ili stranac. Spletom okolnosti i zakulisnih igrica mi smo potrošili (Červar), otjerali (Smajlagić) ili iskoristili (Gobac/Babić) sve iz domaćeg bazena što smo mogli. Noka Serdarušić realna opcija nije, jer njegov CV sasvim opravdano prati određeni financijski iznos kojeg je suludo davati za čovjeka koji je pri zalazu trenerske karijere i na kojeg se ne može dugoročno računati. Nadalje, dok god u Savezu sjede ljudi koji sjede u našem, nemoguće je očekivati stranca. Zašto? Zato što stranac donosi svoju viziju rukometa, nameće svoja pravila, bira igrače isključivo koje on želi i košta više od Goluže/Babića. Primjeri Makedonije (Červar) i Slovenije (Vujović) pri odabiru trenera stranca koji je dobro upoznat sa okruženjem su označeni kao izdaja domaćih talenata, a vjera rukometnih velesila poput Njemačke (Sigurdsson im donio europsko zlato), Danske (Gudmundsson) ili Mađarske (Dushebajev, sada novi izbornik Poljske) kao notorna glupost. U svoj toj silnoj domaćoj pameti uspjeli smo napraviti puni krug i vratiti se na Linu Červara.

Lino Červar je zapravo logičan izbor. Ako nemaš/ne želiš platiti kvalitetu, najbliže tome je dovođenje najuspješnijeg izbornika u povijesti reprezentacije. No, sa Červarom je Savez još jednom pokazao kako se budućnost nimalo ne planira; samo je bilo bitno ugasiti požar pred prvenstvo u Hrvatskoj. Povratkom Červara Gobac je zapravo kupio vrijeme i po tko zna koji put stavio štit ispred sebe. Opcije su dvije: Hrvatska odigra odlično prvenstvo i ispuni cilj (Gobac samoproglašeni vizionar) ili Červarov debakl, uslijed kojeg će fokus medija ionako biti daleko od Gobca, u trenucima dok traje linč na izbornika pobjednika koji je pao na niske grane. Također, Červar je idealan 'poster boy' za javnost, koja je poljuljana recentnim neuspjesima i koja će kroz njegov lik ponovno proživjeti zanos prošlih, pobjedničkih vremena. Gobcu Červar u ovom trenutku više treba nego što želi priznati, stoga je i traženje najboljeg izbornika bila čista formalnost odgađana do trenutka kada je Červar raskinuo ugovor sa Makedoncima. Pritom se logično nameće pitanje što to Červaru u ovom trenutku u karijeri treba. Červar, za razliku od većine poznatih rukometnih trenera, rukomet nije igrao, te kao čisti ljubitelj igre, trenersku karijeru je gradio u rukometno egzotičnoj Italiji. Potom je političkim zaleđem i u nedostatku konkurencije dobio uzde reprezentacije koja je završila posljednja na EP, te svi znamo što je napravio sa tom istom ekipom; no on nikada taj uspjeh nije u potpunosti iskoristio. Nikada nije postao trener nekog njemačkog ili španjolskog kluba, štoviše on unatoč silnom uspjehu sa Balkana nikada nije ni otišao. Razloge zašto nije došao dalje od Makedonije neću secirati, jer su oni nebitni za samu temu, no Červar se nada kako će ga još jedan reprezentativni uspjeh staviti u izlog za zadnji pokušaj angažmana u nekom većem klubu. Uz navedeno, europsko zlato je jedina medalja koja mu  nedostaje, a nenadana šansa da kompletira kolekciju je jednostavno prevelika prilika za propuštanje.

U konačnici, sa Červarom ne radimo korak unaprijed, jer dugoročno nismo dobili izbornika koji će udariti temelje nekoj novoj Hrvatskoj, već se pokušava stvoriti onaj privid domoljublja i zanosa koji će voditi reprezentaciju prema medalji (savršeno odgovara trenutnom političkom trenutku). Uspjeh Červara kao izbornika ovisi o puno faktora, te je nemoguće u ovom trenutku dati predviđanje hoće li njegov povratak biti trijumfalan, no navedeno ne mijenja činjenicu kako se Gobac još jednom zaštitio sa svih strana. Pritom je HRS odabrao jedini put koji je mogao, jer realno, oni kapacitete za nešto više od povratka Červara niti nemaju.

HRS nije ni mogao bolje od Červara
Lino Červar je sa klupe Hrvatske otišao nakon srebra na EP u Austriji 2010. godine. Uslijedila je era Goluže ili Mr.Bronce, prozvanog zbog niza osvojenih trećih mjesta, a otkaz je dobio zbog neuspjeha na SP u Katru gdje je ispao u četvrtfinalu. Naslijedio ga je Babić, koji se rezultatski nije uspio približiti prethodniku, te je mandat završio recentnim debaklom u utakmici za treće mjesto protiv Slovenije. Sama činjenica da će se njegov mandat pamtiti više po zazivanju nevidljivih bića, nego po rukometu kojeg su igrale njegove ekipe puno govori o njemu. Vujović mu je presudio, nakon što Gobac nije iskoristio ...
HRS nije ni mogao bolje od Červara
Lino Červar je sa klupe Hrvatske otišao nakon srebra na ...

Respekt: Wenger, MattRM, MARIOLJETA, crosby87, Ginosaji, ipsi13,

Slažem se: MattRM,

03/2017
HNL: je li odlazak Mitrovića jedini riječki problem?

Odlaskom Mateja Mitrovića Rijeka je izgubila zadnjeg člana obrane iz sezone 13/14', odnosno sezone kada je i počeo Mišković/Kek projekt nove Rijeke. Stoga je i očekivano da će obrana u sastavu Elez/Kulušić primati više golova, a detaljniju analizu teme pogledajte u videu...

Rijeka može i bez Mitrovića do naslova
Odlaskom Mateja Mitrovića Rijeka je izgubila zadnjeg člana obrane iz sezone 13/14', odnosno sezone kada je i počeo Mišković/Kek projekt nove Rijeke. Stoga je i očekivano da će obrana u sastavu Elez/Kulušić primati više golova, a detaljniju analizu teme pogledajte u videu...
Rijeka može i bez Mitrovića do naslova
Odlaskom Mateja Mitrovića Rijeka je izgubila zadnjeg člana obrane iz ...
Čovječe, rođen si za kameru. Stvarno je super video. Ako bi se htio malo zajebavat, rekao bih da bi bio i super hostesa s obzirom koliko dugo možeš držat ovu ploču. Wdddddd! - Losovius, 15.3.17. 18:09, 0 0 0
Odlican video :) Daj samo sljedeci put malo veci razmak izmedu godina stavi :) - Sylar, 15.3.17. 18:20, 0 0 0
Svaka cast Johnny! Odlican prvi video. - sthagon, 15.3.17. 18:46, 0 0 0
Tek sam danas shvatio koliko je Rijeka ispred ostalih. Odličan video.. - BruceWayne, 15.3.17. 20:48, 0 0 0
02/2017
HNL vikend; vjerujete li sada Rijeci?

Rijeka je iz Gradskog vrta i derbija sa Osijekom, izašla bogatija za tri boda koja bi se mogla pokazati krucijalnima u nastavku natjecanja. Naime, nakon zimske stanke uvijek je teže ući u natjecateljski ritam, a prva utakmica predstavlja potencijalnu minu za favorite. To je pokazalo i ovo kolo HNL-a u kojem je samo vodeći dvojac potvrdio svoj status favorita i uzeo bodove.

Dvoboj prvog i trećeg na ljestvici u potpunosti je opravdao očekivanja i u zabavnoj (više nego kvalitetnoj) utakmici sa puno preokreta Rijeka je došla do bodova. Ono što smo prvenstveno mogli vidjeti u Gradskom vrtu je Rijeka koja, unatoč promjenama, i dalje postojano plovi prema prvom naslovu. Međutim, Rijeka nije bez problema i očekivano oni proizlaze iz obrane. Naime, odlazak Mateja Mitrovića je preveliki gubitak koji je jednostavno morao ostaviti traga na igri riječke obrane, što je bilo blatantno jasno u prvoj natjecateljskoj utakmici u Osijeku. Štoviše sada kada smo vidjeli kako obrana Rijeke izgleda sa njim i bez njega na terenu, možemo zaključiti kako je upravo on bio lider obrane koja je postala najuspješnija obrana Europe. Bez njega, Elez je taj koji mora preuzeti odgovornost, a nesretna ozljeda Župarića je propelirala Šofranca u prvi plan. Crnogorac je sasvim solidan igrač, što je pokazao na AC-u, ali sklon je padovima u koncentraciji, pa je za očekivati da će Kulušić uskoro uskočiti u prvu ekipu. Baš kao u slučaju Dinamovih prinova i Kek je u svojevrsnoj utrci sa vremenom da taj najbitniji dio ekipe posloži na željeni način. Ako Elez puca pod pritiskom u ulozi obrambenog vođe, Kulušić se čini kao logično rješenje, budući da ima dugogodišnje iskustvo igranja u jakom turskom prvenstvu, a kapetanska traka Genclerbirglija puno govori o njegovim igračkim i ljudskim osobinama. Ovdje možemo povući paralelu sa bivšim stoperskim parom Riječana: Samardžić-Mitrović. Upravo je iskusni Slovenac služio Mitroviću kao oslonac u odrastanju, dok Mitrović nije poprimio liderske kvalitete. Kulušić bi u kombinaciji sa Elezom preuzeo upravo ulogu Samardžića, a oporavljeni Župarić predstavlja dodatnu kvalitetu i opciju u nastavku prvenstva. No, pred Kekom i stručnim stožerom je puno rada u obrambenom dijelu ekipe, jer Rijeka neće moći dovijeka igrati na gol više od protivnika.

Što se same utakmice tiče, primjetno je kako je jedan trenutak potpuno promijenio njen tijek. Radi se o Kekovom potezu na poluvremenu, kada je Zutu mijenjao Bezjakom. Time je Kek poništio vlastitu grešku (vjerovao da se Zuta može nositi sa Bobanom što je Zekić iskoristio), ali možda i dobio opciju više u slaganju ekipe za buduće protivnike. Naime, napadački impotentni i obrambeno upitni Zuta je na svojoj poziciji nadomješten Vešovićem, koji je u drugom poluvremenu potpuno zakočio Bobana, te još stigao i upisati asistenciju za prvi gol Franka. U pogledu Bezjaka, Kek je pak dobio igrača koji znalački otvara prostor suigračima što je na neki način presudilo utakmicu. Upravo je Bezjak svojom dinamikom i kretnjama oslobađao prostor ostalim igračima, a kada u ekipi imate stručnjaka za ulazak u prazni prostor i napad iz drugog plana kao što je Andrijašević, onda je bilo samo pitanje vremena kada će Rijeka kazniti Osijekove obrambene deficite.

Navedeno pokazuje i slika kod prvog gola Andrijaševića. Vešović ubacuje loptu u kazneni prostor, a Bezjak veže za sebe dva igrača Osijeka, što omogućava Franku napadanje prostora koji je označen strelicom.

Htio bi reći i par riječi o Osijeku, jer se nesumnjivo radi o ekipi koja je pod mađarskim kapitalom i trenerom Zekićem, izrazito napredovala, no još uvijek se radi o momčadi koja sa sebe tek mora skinuti stigmu malene ekipa. Osijek je to pokazao u dva navrata u utakmici sa Rijekom i to na samom početku kada je impresioniranost protivnikom bila prevelika da povežu par smislenih pasova, te na početku drugog poluvremena. Tada se Osijek (ne)svjesno povukao golmanu u krilo, čuvavši rezultat, no bez prave intencije i mogućnosti za prijetnju iz polukontri i kontri. Time je voda išla na riječki mlin, a Osječani su omogućili igračima Rijeke previše prostora i mogućnosti za kombinatoriku (čuvanje pozicija bez prekidanja ritma protivnika faulovima) i bilo je samo pitanje vremena kada će Rijeka ne samo izjednačiti rezultat, već i dobiti utakmicu. Ovdje 'kritika' Osijeka prestaje, jer oni uz dodatna ulaganja mogu samo rasti, a i zasluge za nemoć Osijeka u drugom poluvremenu se velikim dijelom može pripisati igračima Rijeke, koji su jednostavno pokazali i kvalitetu i karakter da se izvuku iz nastalih problema.

Time dolazimo do konačnog pitanja koje se postavlja u vezi Rijeke i naslova. Nakon Osijeka i pobjede, optimizam je još veći, no jako puno je bodova u pitanju do kraja, a već i u Osijeku smo mogli vidjeti sudačke previde koji su izravno utjecali na rezultat. Povijest nas uči kako treba biti oprezan, a i Rijeka treba prvo uigrati obranu koja neće ovako plivati u natjecateljskim utakmicama. Doći će loši dani, promašaji, izostanak sreće, čudne sudačke odluke i u tim trenucima Rijeka mora imati zadnju liniju koja će omogućiti dozu sigurnosti ostalim linijama i rezultat usmjeriti u njihovu korist. Što prije Kek pronađe i uigra dobitni par stopera, to će Rijeka moći staviti jednu ruku na pobjednički pokal; jer temelji za najbolju ekipu u državi su odavno stvoreni, a igrači na terenu pokazuju kako je ovo baš njihova sezona.

Rijeka mora uigrati obranu ako želi naslov
Rijeka je iz Gradskog vrta i derbija sa Osijekom, izašla bogatija za tri boda koja bi se mogla pokazati krucijalnima u nastavku natjecanja. Naime, nakon zimske stanke uvijek je teže ući u natjecateljski ritam, a prva utakmica predstavlja potencijalnu minu za favorite. To je pokazalo i ovo kolo HNL-a u kojem je samo vodeći dvojac potvrdio svoj status favorita i uzeo bodove. Dvoboj prvog i trećeg na ljestvici u potpunosti je opravdao očekivanja i u zabavnoj (više nego kvalitetnoj) utakmici sa puno preokreta Rijeka je došla do bodova. Ono što smo prvenstveno mogli vidjeti u Gradskom vrtu je Rijeka koja, ...
Rijeka mora uigrati obranu ako želi naslov
Rijeka je iz Gradskog vrta i derbija sa Osijekom, izašla ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.