johnny08

Reputacija
8
Bodova
222
Analiza
127
Ocjena
270
Anketa
498
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

09.04.
Rijeka - Dinamo 1:1; Soudani odgodio odluku o prvenstvu...

Rijeka je na prepunoj Rujevici dočekala jedinog konkurenta za naslov i kada se činilo da će domaći pobjeći na 7 bodova prednosti, ukazao se najplaćeniji igrač lige Soudani i prekrasnim pogodkom opravdao svoju cijenu, te održao Dinamo na životu.

Niti nakon prospavane noći se ne mogu oteti dojmu da je Rijeka u svim segmentima nogometne igre nadigrala Dinamo i mogu bez suzdržavanja reći kako je ovo najbolja predstava Riječana u srazu s Dinamom u novijoj povijesti (od kad je HNL-a?!). Zaista se na Rujevici mogao gledati jedan veliki derbi, kojem nije manjkalo trke, duela, tempa i u konačnici lijepih poteza.

Prije utakmice se dosta pričalo o sastavima, o tome koga će Kek i Petev poslati na teren i na Rujevici se odigrala klasična šahovska partija između Slovenca i Bugarina. Naime, po rasporedu igrača na terenu se moglo vidjeti kako su jedan i drugi trener duboko promišljali kako zaustaviti najjače snage protivnika. Tako je Kek, prisiljen suspenzijom Zute, postavio Vešovića na lijevi bok i to se ispostavilo kao odlično rješenje budući da Soudani nije ulazio iza leđa Crnogorca i nije imao previše prostora za reakciju. S druge strane, Soudani nije samo golom pokazao da je derbi igrač, nego i količinom trke u oba smjera. Gotovo je nevjerojatno kako Alžirac posjeduje mogućnost doziranja nastupa, odnosno kako svoj tempo igre prilagođava velikim utakmicama. Radi se o igraču koji je zaista davno prerastao okvire HNL-a, ali možda baš teza o doziranju nastupa puno govori zašto se zadovoljava zagrebačkim milijunima i nižim tempom HNL-a. Petev je primjerice dobar potez povukao kada je  nesuđeno riječko pojačanje Šituma, stavio na put Ristovskom. Naime, Šitum je prethodno u Speziji stekao taktičku disciplinu, a budući da se radi o izrazito mobilnom igraču jasna je bila intencija Peteva da Šitumov napadački potencijal žrtvuje u zaustavljanju makedonskog beka (uostalom ne postoji drugi igrač u Dinamu koji je to mogao napraviti). Slično je Kek učinio s Vešovićem, te je tako svjesno žrtvovao desnu stranu napada. Usamljeni Bezjak je puno trčao, trudio se, no on krilo nije, a očito je bundesligaška epizoda u dresu Darmstada negativno utjecala na njegovo samopouzdanje. Kod Bezjaka kretnje još uvijek postoje, on je igrač koji pametno napada prostor, no Bezjak sa početka sezone bi jednu od prilika sa početka zasigurno pretvorio u pogodak.

No, ključno pitanje je gdje je točno Rijeka nadigrala Dinamo? Odgovor je jednostavan. U sredini terena gdje su Mišić i igrač utakmice Bradarić odigrali maestralan susret. Davali su pravu količinu trke i agresije, da pritisnu igrače Dinama u samom primanju lopte. Taj pritisak kada nije bilo lopte je ogledan primjer ovosezonske Rijeke, no budući da smo u okvirima HNL-a, iluzorno je očekivati kako Rijeka to može raditi cijelu utakmicu. Ali Mišić i Bradarić su, dok je bilo snage, u potpunosti uništili veznu liniju Dinama, u tolikoj mjeri da Antolić i Pavičić na terenu nisu postojali, a Sammirovi bljeskovi su otkrivali samo sjenu igrača kakav je nekada bio. Pritom su oba riječka vezista uspjevali biti opcija pri iznošenju lopte što je i stvaralo riječke šanse, ali bili su i među prvima kada je trebalo napasti protivnika (Mišić asistent, Bradarić često ulazio iz drugog plana). O njihovom značaju puno govori i podatak da kad su oni fizički pali, pala je i igra Rijeke.

Nakon zasluženog vodstva Rijeke, Petev je na klupi izgledao potpuno izgubljeno. Navedeno otkrivaju i brze tri zamjene kojima je bjesomučno tražio igrača za preokret. Kek je pak utakmicu vodio perfektno uz jednu malu grešku. Zapravo ne grešku nego više nesreću. Naime, kada je Rijeka povela i kada je bilo jasno da više nema snage za nešto više Kek je dobro uočio da mu treba brzi igrač, budući da će se Dinamo morati otvoriti i prostora će biti sve više. Zato je i vadio Bezjaka za Mateija, čime je dobio vižljastog igrača koji je trebao završiti utakmicu. Potom je logično primjetio kako Petevove izmjene generiraju podosta napadačke moći, pa je Gavranovića zamijenio Čanađijom. No, Kek nije računao na jednu stvar. Soudanija. Velemajstorski potez Alžirca je vjerojatno Petevu spasio posao, a u potpunosti je srušio pravovremene Kekove zamjene. Naime, nakon gola Soudanija, Rijeka nije imala na terenu ekipu koja može stati na loptu i povratiti vodstvo. Pritom poštenu kontru Rijeka nije odigrala ni sa prvom postavom na terenu, što je možda i jedini segment koji nije funkcionirao kod domaćina, pa je bilo iluzorno očekivati kako će Rijeka sa usamljenim Frankom u napadu ponovno poentirati. Činjenica stoji da je Kek izvukao maksimum iz ove ekipe Rijeke. Njegova momčad je igrala dopadljiv nogomet, razvlačila je suparnika i stvarala prigode, no sportska sreća je ovoga puta bila na strani Dinama.

Suđenje bi kratko spomenuo kao dobro, a incident pred kraj utakmice je ionako nešto što niti jedan navijač Rijeke ne očekuje da će se svirati u srazu s Dinamom, iako bi u suprotnim ulogama penal sigurno bio sviran. No, riječki igrači nakon jučerašnje predstave mogu uzdignute glave krenuti u rasplet prvenstva. Dinamo su nadigrali u svim segmentima (samo dva udarca u okvir Prskala kroz 90min!!), no jedan s(p)retan potez Soudanija je onu već stavljenu riječku ruku na pokal pobjednika HNL-a packom maknuo do daljnjega. Ostaje činjenica kako Rijeka do kraja prvenstva ovisi isključivo o sebi, a Dinamo isto ne može reći. I to je baš dobar osjećaj nakon jučerašnjeg derbija na Rujevici.

Soudanijev trenutak magije poništio odličnu predstavu Rijeke
Rijeka je na prepunoj Rujevici dočekala jedinog konkurenta za naslov i kada se činilo da će domaći pobjeći na 7 bodova prednosti, ukazao se najplaćeniji igrač lige Soudani i prekrasnim pogodkom opravdao svoju cijenu, te održao Dinamo na životu. Niti nakon prospavane noći se ne mogu oteti dojmu da je Rijeka u svim segmentima nogometne igre nadigrala Dinamo i mogu bez suzdržavanja reći kako je ovo najbolja predstava Riječana u srazu s Dinamom u novijoj povijesti (od kad je HNL-a?!). Zaista se na Rujevici mogao gledati jedan veliki derbi, kojem nije manjkalo trke, duela, tempa i u konačnici lijepih poteza. ...
Soudanijev trenutak magije poništio odličnu predstavu Rijeke
Rijeka je na prepunoj Rujevici dočekala jedinog konkurenta za naslov ...
Mislim da taj penal nikad ne bi bio sviran i to nikom. Da li bi Dinamu bio sviran, rekao bih da na Maksimiru možda na Rujevici ne vjerujem - Losovius, 10.4.17. 11:06, 0 1 0
i ozbiljno nitko ne vidi problem s tom tvrdnjom? Ne u smislu da se ne bi sudilo niti Realu niti Unitedu niti Bayernu nego da to vrijedi uvijek i samo za jedan klub u Hrvatskoj - Mac316, 10.4.17. 11:11, 0 0 0
O sucima sam mnogo puta pisao pa neću ponavljat, ali u ovom konretno ne vidim problem. Da se klubu koji je istovjetni pojam s HNS-om sudi 50-50 penal, a drugima ne. Kad bi to bilo samo na tome, bio bih superzadovoljan - Losovius, 10.4.17. 11:18, 0 0 0
Rijeka je vec na poluvremenu trebala imati vodstvo od 2-3:0 po stvorenim prilikama. Tako da nema razloga za kmecanje o sudjenju. O kriteriju sudjenja u korist dinama svi znaju, ali tu nazalost nema pomoci, mozes jedino zabiti gol vise i biti na miru - Ginosaji, 10.4.17. 11:59, 0 1 0
https://s4.postimg.org/n17oucgm5/Rijeka_-_Dinamo_8_4_2017-_EAPoh_Bj_Bk_JE_Segment_0_g.gif - Ginosaji, 10.4.17. 12:00, 0 0 0
19.03.
Opet Červar: dobra ili loša ideja?

Lino Červar je sa klupe Hrvatske otišao nakon srebra na EP u Austriji 2010. godine. Uslijedila je era Goluže ili Mr.Bronce, prozvanog zbog niza osvojenih trećih mjesta, a otkaz je dobio zbog neuspjeha na SP u Katru gdje je ispao u četvrtfinalu. Naslijedio ga je Babić, koji se rezultatski nije uspio približiti prethodniku, te je mandat završio recentnim debaklom u utakmici za treće mjesto protiv Slovenije. Sama činjenica da će se njegov mandat pamtiti više po zazivanju nevidljivih bića, nego po rukometu kojeg su igrale njegove ekipe puno govori o njemu. Vujović mu je presudio, nakon što Gobac nije iskoristio već predanu ostavku Babića i nakon što je dotičnom odlučio pružiti još jednu priliku.

Jedini razlog zašto tu ostavku Gobac nije prihvatio je taj što HRS ima limitirana financijska sredstva, pa je lakše ići linijom manjeg otpora. Pritom je puno bitnija od novca vizija, jer novac bi se u konačnici našao za sport koji je polučio toliko uspjeha. Naime, hrvatski rukomet ima nevjerojatnu prednost u odnosu na ostale reprezentativne sportove, a ona se očitava u tome što za hrvatsku rukometnu reprezentaciju znaju svi koji se bave rukometom. Samim time, najveća trenerska krema tog sporta bi bila voljna preuzeti klupu naše reprezentacije, a ako možete na gažu dovesti najbolje, zašto se zadovoljavati bolnim mediokritetima? Činjenica je da smo od zlatne Červarove generacije godine ulupali u ništa. Zadnju finalnu utakmicu je 2010. vodio upravo Červar, a od tada finalna pustoš. Jesmo li u ovih 7 godina napravili temelje za nove moćne generacije (primjer Francuske), nametnuli prepoznatljivi stil rukometa ili polučili neki veliki rezultat? Nismo i dok god se za izbornika biraju podobni i jeftini specimeni poput Goluže/Babića niti nećemo.

Pri odabiru novog izbornika opcije su dvije: domaći čovjek ili stranac. Spletom okolnosti i zakulisnih igrica mi smo potrošili (Červar), otjerali (Smajlagić) ili iskoristili (Gobac/Babić) sve iz domaćeg bazena što smo mogli. Noka Serdarušić realna opcija nije, jer njegov CV sasvim opravdano prati određeni financijski iznos kojeg je suludo davati za čovjeka koji je pri zalazu trenerske karijere i na kojeg se ne može dugoročno računati. Nadalje, dok god u Savezu sjede ljudi koji sjede u našem, nemoguće je očekivati stranca. Zašto? Zato što stranac donosi svoju viziju rukometa, nameće svoja pravila, bira igrače isključivo koje on želi i košta više od Goluže/Babića. Primjeri Makedonije (Červar) i Slovenije (Vujović) pri odabiru trenera stranca koji je dobro upoznat sa okruženjem su označeni kao izdaja domaćih talenata, a vjera rukometnih velesila poput Njemačke (Sigurdsson im donio europsko zlato), Danske (Gudmundsson) ili Mađarske (Dushebajev, sada novi izbornik Poljske) kao notorna glupost. U svoj toj silnoj domaćoj pameti uspjeli smo napraviti puni krug i vratiti se na Linu Červara.

Lino Červar je zapravo logičan izbor. Ako nemaš/ne želiš platiti kvalitetu, najbliže tome je dovođenje najuspješnijeg izbornika u povijesti reprezentacije. No, sa Červarom je Savez još jednom pokazao kako se budućnost nimalo ne planira; samo je bilo bitno ugasiti požar pred prvenstvo u Hrvatskoj. Povratkom Červara Gobac je zapravo kupio vrijeme i po tko zna koji put stavio štit ispred sebe. Opcije su dvije: Hrvatska odigra odlično prvenstvo i ispuni cilj (Gobac samoproglašeni vizionar) ili Červarov debakl, uslijed kojeg će fokus medija ionako biti daleko od Gobca, u trenucima dok traje linč na izbornika pobjednika koji je pao na niske grane. Također, Červar je idealan 'poster boy' za javnost, koja je poljuljana recentnim neuspjesima i koja će kroz njegov lik ponovno proživjeti zanos prošlih, pobjedničkih vremena. Gobcu Červar u ovom trenutku više treba nego što želi priznati, stoga je i traženje najboljeg izbornika bila čista formalnost odgađana do trenutka kada je Červar raskinuo ugovor sa Makedoncima. Pritom se logično nameće pitanje što to Červaru u ovom trenutku u karijeri treba. Červar, za razliku od većine poznatih rukometnih trenera, rukomet nije igrao, te kao čisti ljubitelj igre, trenersku karijeru je gradio u rukometno egzotičnoj Italiji. Potom je političkim zaleđem i u nedostatku konkurencije dobio uzde reprezentacije koja je završila posljednja na EP, te svi znamo što je napravio sa tom istom ekipom; no on nikada taj uspjeh nije u potpunosti iskoristio. Nikada nije postao trener nekog njemačkog ili španjolskog kluba, štoviše on unatoč silnom uspjehu sa Balkana nikada nije ni otišao. Razloge zašto nije došao dalje od Makedonije neću secirati, jer su oni nebitni za samu temu, no Červar se nada kako će ga još jedan reprezentativni uspjeh staviti u izlog za zadnji pokušaj angažmana u nekom većem klubu. Uz navedeno, europsko zlato je jedina medalja koja mu  nedostaje, a nenadana šansa da kompletira kolekciju je jednostavno prevelika prilika za propuštanje.

U konačnici, sa Červarom ne radimo korak unaprijed, jer dugoročno nismo dobili izbornika koji će udariti temelje nekoj novoj Hrvatskoj, već se pokušava stvoriti onaj privid domoljublja i zanosa koji će voditi reprezentaciju prema medalji (savršeno odgovara trenutnom političkom trenutku). Uspjeh Červara kao izbornika ovisi o puno faktora, te je nemoguće u ovom trenutku dati predviđanje hoće li njegov povratak biti trijumfalan, no navedeno ne mijenja činjenicu kako se Gobac još jednom zaštitio sa svih strana. Pritom je HRS odabrao jedini put koji je mogao, jer realno, oni kapacitete za nešto više od povratka Červara niti nemaju.

HRS nije ni mogao bolje od Červara
Lino Červar je sa klupe Hrvatske otišao nakon srebra na EP u Austriji 2010. godine. Uslijedila je era Goluže ili Mr.Bronce, prozvanog zbog niza osvojenih trećih mjesta, a otkaz je dobio zbog neuspjeha na SP u Katru gdje je ispao u četvrtfinalu. Naslijedio ga je Babić, koji se rezultatski nije uspio približiti prethodniku, te je mandat završio recentnim debaklom u utakmici za treće mjesto protiv Slovenije. Sama činjenica da će se njegov mandat pamtiti više po zazivanju nevidljivih bića, nego po rukometu kojeg su igrale njegove ekipe puno govori o njemu. Vujović mu je presudio, nakon što Gobac nije iskoristio ...
HRS nije ni mogao bolje od Červara
Lino Červar je sa klupe Hrvatske otišao nakon srebra na ...

Respekt: Wenger, MattRM, MARIOLJETA, crosby87, Ginosaji, ipsi13,

Slažem se: MattRM,

15.03.
HNL: je li odlazak Mitrovića jedini riječki problem?

Odlaskom Mateja Mitrovića Rijeka je izgubila zadnjeg člana obrane iz sezone 13/14', odnosno sezone kada je i počeo Mišković/Kek projekt nove Rijeke. Stoga je i očekivano da će obrana u sastavu Elez/Kulušić primati više golova, a detaljniju analizu teme pogledajte u videu...

Rijeka može i bez Mitrovića do naslova
Odlaskom Mateja Mitrovića Rijeka je izgubila zadnjeg člana obrane iz sezone 13/14', odnosno sezone kada je i počeo Mišković/Kek projekt nove Rijeke. Stoga je i očekivano da će obrana u sastavu Elez/Kulušić primati više golova, a detaljniju analizu teme pogledajte u videu...
Rijeka može i bez Mitrovića do naslova
Odlaskom Mateja Mitrovića Rijeka je izgubila zadnjeg člana obrane iz ...
Čovječe, rođen si za kameru. Stvarno je super video. Ako bi se htio malo zajebavat, rekao bih da bi bio i super hostesa s obzirom koliko dugo možeš držat ovu ploču. Wdddddd! - Losovius, 15.3.17. 18:09, 0 0 0
Odlican video :) Daj samo sljedeci put malo veci razmak izmedu godina stavi :) - Sylar, 15.3.17. 18:20, 0 0 0
Svaka cast Johnny! Odlican prvi video. - sthagon, 15.3.17. 18:46, 0 0 0
Tek sam danas shvatio koliko je Rijeka ispred ostalih. Odličan video.. - BruceWayne, 15.3.17. 20:48, 0 0 0
02/2017
HNL vikend; vjerujete li sada Rijeci?

Rijeka je iz Gradskog vrta i derbija sa Osijekom, izašla bogatija za tri boda koja bi se mogla pokazati krucijalnima u nastavku natjecanja. Naime, nakon zimske stanke uvijek je teže ući u natjecateljski ritam, a prva utakmica predstavlja potencijalnu minu za favorite. To je pokazalo i ovo kolo HNL-a u kojem je samo vodeći dvojac potvrdio svoj status favorita i uzeo bodove.

Dvoboj prvog i trećeg na ljestvici u potpunosti je opravdao očekivanja i u zabavnoj (više nego kvalitetnoj) utakmici sa puno preokreta Rijeka je došla do bodova. Ono što smo prvenstveno mogli vidjeti u Gradskom vrtu je Rijeka koja, unatoč promjenama, i dalje postojano plovi prema prvom naslovu. Međutim, Rijeka nije bez problema i očekivano oni proizlaze iz obrane. Naime, odlazak Mateja Mitrovića je preveliki gubitak koji je jednostavno morao ostaviti traga na igri riječke obrane, što je bilo blatantno jasno u prvoj natjecateljskoj utakmici u Osijeku. Štoviše sada kada smo vidjeli kako obrana Rijeke izgleda sa njim i bez njega na terenu, možemo zaključiti kako je upravo on bio lider obrane koja je postala najuspješnija obrana Europe. Bez njega, Elez je taj koji mora preuzeti odgovornost, a nesretna ozljeda Župarića je propelirala Šofranca u prvi plan. Crnogorac je sasvim solidan igrač, što je pokazao na AC-u, ali sklon je padovima u koncentraciji, pa je za očekivati da će Kulušić uskoro uskočiti u prvu ekipu. Baš kao u slučaju Dinamovih prinova i Kek je u svojevrsnoj utrci sa vremenom da taj najbitniji dio ekipe posloži na željeni način. Ako Elez puca pod pritiskom u ulozi obrambenog vođe, Kulušić se čini kao logično rješenje, budući da ima dugogodišnje iskustvo igranja u jakom turskom prvenstvu, a kapetanska traka Genclerbirglija puno govori o njegovim igračkim i ljudskim osobinama. Ovdje možemo povući paralelu sa bivšim stoperskim parom Riječana: Samardžić-Mitrović. Upravo je iskusni Slovenac služio Mitroviću kao oslonac u odrastanju, dok Mitrović nije poprimio liderske kvalitete. Kulušić bi u kombinaciji sa Elezom preuzeo upravo ulogu Samardžića, a oporavljeni Župarić predstavlja dodatnu kvalitetu i opciju u nastavku prvenstva. No, pred Kekom i stručnim stožerom je puno rada u obrambenom dijelu ekipe, jer Rijeka neće moći dovijeka igrati na gol više od protivnika.

Što se same utakmice tiče, primjetno je kako je jedan trenutak potpuno promijenio njen tijek. Radi se o Kekovom potezu na poluvremenu, kada je Zutu mijenjao Bezjakom. Time je Kek poništio vlastitu grešku (vjerovao da se Zuta može nositi sa Bobanom što je Zekić iskoristio), ali možda i dobio opciju više u slaganju ekipe za buduće protivnike. Naime, napadački impotentni i obrambeno upitni Zuta je na svojoj poziciji nadomješten Vešovićem, koji je u drugom poluvremenu potpuno zakočio Bobana, te još stigao i upisati asistenciju za prvi gol Franka. U pogledu Bezjaka, Kek je pak dobio igrača koji znalački otvara prostor suigračima što je na neki način presudilo utakmicu. Upravo je Bezjak svojom dinamikom i kretnjama oslobađao prostor ostalim igračima, a kada u ekipi imate stručnjaka za ulazak u prazni prostor i napad iz drugog plana kao što je Andrijašević, onda je bilo samo pitanje vremena kada će Rijeka kazniti Osijekove obrambene deficite.

Navedeno pokazuje i slika kod prvog gola Andrijaševića. Vešović ubacuje loptu u kazneni prostor, a Bezjak veže za sebe dva igrača Osijeka, što omogućava Franku napadanje prostora koji je označen strelicom.

Htio bi reći i par riječi o Osijeku, jer se nesumnjivo radi o ekipi koja je pod mađarskim kapitalom i trenerom Zekićem, izrazito napredovala, no još uvijek se radi o momčadi koja sa sebe tek mora skinuti stigmu malene ekipa. Osijek je to pokazao u dva navrata u utakmici sa Rijekom i to na samom početku kada je impresioniranost protivnikom bila prevelika da povežu par smislenih pasova, te na početku drugog poluvremena. Tada se Osijek (ne)svjesno povukao golmanu u krilo, čuvavši rezultat, no bez prave intencije i mogućnosti za prijetnju iz polukontri i kontri. Time je voda išla na riječki mlin, a Osječani su omogućili igračima Rijeke previše prostora i mogućnosti za kombinatoriku (čuvanje pozicija bez prekidanja ritma protivnika faulovima) i bilo je samo pitanje vremena kada će Rijeka ne samo izjednačiti rezultat, već i dobiti utakmicu. Ovdje 'kritika' Osijeka prestaje, jer oni uz dodatna ulaganja mogu samo rasti, a i zasluge za nemoć Osijeka u drugom poluvremenu se velikim dijelom može pripisati igračima Rijeke, koji su jednostavno pokazali i kvalitetu i karakter da se izvuku iz nastalih problema.

Time dolazimo do konačnog pitanja koje se postavlja u vezi Rijeke i naslova. Nakon Osijeka i pobjede, optimizam je još veći, no jako puno je bodova u pitanju do kraja, a već i u Osijeku smo mogli vidjeti sudačke previde koji su izravno utjecali na rezultat. Povijest nas uči kako treba biti oprezan, a i Rijeka treba prvo uigrati obranu koja neće ovako plivati u natjecateljskim utakmicama. Doći će loši dani, promašaji, izostanak sreće, čudne sudačke odluke i u tim trenucima Rijeka mora imati zadnju liniju koja će omogućiti dozu sigurnosti ostalim linijama i rezultat usmjeriti u njihovu korist. Što prije Kek pronađe i uigra dobitni par stopera, to će Rijeka moći staviti jednu ruku na pobjednički pokal; jer temelji za najbolju ekipu u državi su odavno stvoreni, a igrači na terenu pokazuju kako je ovo baš njihova sezona.

Rijeka mora uigrati obranu ako želi naslov
Rijeka je iz Gradskog vrta i derbija sa Osijekom, izašla bogatija za tri boda koja bi se mogla pokazati krucijalnima u nastavku natjecanja. Naime, nakon zimske stanke uvijek je teže ući u natjecateljski ritam, a prva utakmica predstavlja potencijalnu minu za favorite. To je pokazalo i ovo kolo HNL-a u kojem je samo vodeći dvojac potvrdio svoj status favorita i uzeo bodove. Dvoboj prvog i trećeg na ljestvici u potpunosti je opravdao očekivanja i u zabavnoj (više nego kvalitetnoj) utakmici sa puno preokreta Rijeka je došla do bodova. Ono što smo prvenstveno mogli vidjeti u Gradskom vrtu je Rijeka koja, ...
Rijeka mora uigrati obranu ako želi naslov
Rijeka je iz Gradskog vrta i derbija sa Osijekom, izašla ...
02/2017
Jelavić ne dolazi; veliki problem ili ne?

Trakavica oko dolaska Nikice Jelavića se napokon privela kraju na način da je Rijeka ostala bez kapitalca u prijelaznom roku i pojačanja koje bi samo dodatno potvrdilo svu ozbiljnost namjera Rijeke u pogledu osvajanja naslova. Odmah na početku želim razjasniti kako bi Jelavić bio pojačanje za svaki klub HNL-a, pa tako i za Rijeku, no njegov nedolazak ne znači nužno problem za momčad Matjaža Keka.

Naime, nije tajna da Rijeci već duže vremena fali pravi centarfor, igrač koji svojim fizičkim predispozicijama može na sebe vezati protivničke stopere, te čiji modus operandi uključuje igru u protivničkom šesnaestercu (Handžić je pušten u Debrecen). Jelavić je kroz karijeru pokazao da to može biti i sa 31. godinom na leđima predstavlja igrača koji bi bez sumnje radio razliku na travnjacima HNL-a. Međutim onoga trenutka kada Rijeka nije uspjela Jelavića ukrcati na avion za Portugal, gdje se odvijao temeljni dio priprema za nastavak sezone, sama operacija dovođenja igrača je postala sve manje primamljivom. Ne samo da se radi o igraču kojemu bi trebala aklimatizacija na novu sredinu, već je i upitno u kakvom fizičkom stanju dolazi iz kineske druge lige; dok su utakmice odluke za riječke ambicije upravo početne dvije (gostovanja Osijek i Inter). Povrh svega Albufeira je predstavljala svojevrsno čistilište u kojem je Kek mogao dobiti odgovore na koje igrače zaista može računati, kojom formacijom može izvući maksimum iz ekipe i koje segmente u igri treba popraviti. Ovdje bi odmah demantirao besmislena naklapanja kako je Rijeka u problemu, jer je nedolaskom Jelavića Kek pripreme potrošio krojeći momčad po njemu. Ta teza je promašena iz nekoliko očitih razloga. Naime, nije potpuno jasno kako možeš uigravati igru sa čistom špicom bez da posjeduješ istu i još bitnije, Kek nikako ne spada u kategoriju ljudi koji spremaju ražanj dok je zec još u šumi. Drugim riječima, Jelavić nije ni prvi ni zadnji igrač kojeg je Rijeka 'po putu' izgubila i nekoliko puta su čelni ljudi Rijeke isticali kako ništa nije gotovo dok igrač ne stavi potpis na ugovor. Time rečeno, Kek doista ima napadačkih problema, no oni nisu vezani za Jelavića.

Svi koji su gledali Rijeku na pripremama, mogli su primjetiti kako je Atlantic Cup otkrio par zanimljvih stvari. Prvenstveno, iz napadačke perspektive, Kek je u Portugalu dobio potvrdu da će u nastavku prvenstva imati slatke brige i kao da je najavljeni dolazak Jelavića mobilizirao postojeće napadačke opcije. Naime, htjenje Gavranovića da dokaže kako je upravo on napadački lider, Andrijašević koji će nakon napornije zime rasti sa svakim novim nastupom, te standardno dobri Gorgon i Vešović su dobili dobrodošlu konkurenciju u vidu Slovenca i Rumunja. Naravno radi se o Črnicu i Mateiju koji su se napokon riješili ozljeda i odradili pune pripreme na način koji je oduševio i struku i navijače. Obojica posjeduju finu tehniku u driblingu i radi se o igračima poteza koji njeguju ponešto različit stil igre. Matei je pokazao da može odigrati poziciju lijevog krila, no njegov forte je primanje lopte što je moguće bliže rubu šesnaesterca. U tom trenutku on može ulaskom u sredinu tražiti priliku za udarac ili driblingom natjerati igrača na ulazak u kazneni prostor gdje postoje velike šanse kako će ili proigrati igrača u sredini ili iznuditi penal. S druge strane, Črnic odlično funkcionira kao drugi napadač, koji zna zabiti gol i/ili odlično podvaliti loptu u prostor suigraču. Koliko je navedeni dvojac bio bitan za riječko osvajanje Atlantic Cupa govori podatak da je Rijeka u odigrane  tri utakmice (Aarhaus, Djurgardens, Jablonec) zabila 7 golova, od čega samo jedan nije uključivao dvojac Črnic/Matei u ulozi strijelca ili asistenta. Sa navedenim igračima Kek dobiva dimenziju koju uopće nije imao u prvom dijelu prvenstva, jer oba igrača nisu imala kontinuitet igara i biti će vrlo zanimljivo pratiti kako će Kek iskoristiti napadački potencijal koji posjeduje.

Očito je da se u Rijeci stvorila jedna izrazito homogena ekipa koja je potpuno svjesna kako će samo radom doći do rezultata na utakmicama. Posljedično, njihovi dobri nastupi će ih propelirati u jače lige i donijeti im izdašnije ugovore (recentni primjer Mitrovića) i to je vidljivo iz netom završenih priprema u kojima su svi igrači pokazivali kako žele zacementirati svoje mjesto u početnih 11. Buđenjem Mateija i Črnica Kek ima puno veće brige od nedolaska igrača koji bi možda baš svojim statusom i ugovorom poremetio harmoniju svlačionice. U ovom trenutku pet igrača (Gavranović, Gorgon, Vešović, Matei, Črnic) konkurira za tri napadačke pozicije na krilima i u samoj špici, budući da se Andrijašević konačno vratio u veznu liniju. Za očekivati je kako će te pozicije ugrabiti trojac Vešović – Gorgon – Gavranović, jer pridonose većem balansu cijele ekipe, no nisu nemoguća iznenađenja u kadru nakon eksplozije Črnica i Mateija koji su svojim učinkom činili razliku u Portugalu. Generalno ubrzanje igre koje se odlikuje u inzistiranju Keka na nogometu sa što bržom predajom lopte i većom pokretljivošću u napadu, Rijeku čini jako sličnom Sarrijevom Napoliju i samim time potvrđuje tezu kako je Kek planirao igru bez Jelavića. Naime, u napuljskom klubu je ozljeda Milika i loša forma Gabbiadinija dovela do napadačke renesanse u režiji omalenog tria Insigne-Callejon-Mertens; dok se čini kako će Rijeka nedolaskom Jelavića, dobiti svoju verziju spomenutog trojca, što se uopće ne čini kao loša stvar. Potencijalni problemi Rijeke, u ovom trenutku, se ne vežu za napad (iako je za očekivati reakciju do kraja prijelaznog roka, čisto zbog potencijalnih ozljeda). Problemi Rijeke se mogu nazirati u obrambenom dijelu, unatoč odigranom AC-u bez primljenog gola, no o tome čitajte u sljedećem tekstu.

Buđenje Mateija i Črnica stavlja nedolazak Jelavića u drugi plan
Trakavica oko dolaska Nikice Jelavića se napokon privela kraju na način da je Rijeka ostala bez kapitalca u prijelaznom roku i pojačanja koje bi samo dodatno potvrdilo svu ozbiljnost namjera Rijeke u pogledu osvajanja naslova. Odmah na početku želim razjasniti kako bi Jelavić bio pojačanje za svaki klub HNL-a, pa tako i za Rijeku, no njegov nedolazak ne znači nužno problem za momčad Matjaža Keka. Naime, nije tajna da Rijeci već duže vremena fali pravi centarfor, igrač koji svojim fizičkim predispozicijama može na sebe vezati protivničke stopere, te čiji modus operandi uključuje igru u protivničkom šesnaestercu (Handžić je pušten u ...
Buđenje Mateija i Črnica stavlja nedolazak Jelavića u drugi plan
Trakavica oko dolaska Nikice Jelavića se napokon privela kraju na ...
02/2017
Koliko još kredita ima Claudio Ranieri?

Spektakularno osvojen prošlogodišnji naslov Leicestera i bajka u kojoj su živjeli Ranieri i igrači, ove sezone se pretvorila u noćnu moru. Naime, pad je bio očekivan, predviđala se sredina ljestvice, no Leicester je jako blizu zone ispadanja, a prema pruženoj igri niti ne zaslužuju puno više. Logično je postaviti pitanje što se dogodilo šampionskoj ekipi? Odgovor je ništa, stvari su samo sjele na svoje mjesto! Naime, prošla sezona je bila anomalija, splet okolnosti koje su se poklopile ponajprije iz razloga što su big budget klubovi PL-a debelo podbacili, a Leicester debelo premašio sva očekivanja. Ipak i sami pogled na ljestvicu prošle sezone otkriva par stvari. Naime, Leicesterovih 81 bodova i +10 pred drugoplasiranim Arsenalom zvuči moćno, no u posljednjih 15 godina samo je United (80 bodova) osvojio prvenstvo sa manje bodova od Leicestera. Isto se može primjetiti u broju pobjedu, budući da je Leicester osvojio prvenstvo sa 23 pobjede (Chelsea već sada na 19) i čak 12 remija. Nadalje, nisu imali niti najefikasniji napad niti najbolju obranu, a ipak naslov je osvojen sa popriličnom razlikom.

Ove sezone, elita se ponaša kao elita, pa nema anomalija u top 6 ekipa lige niti će ih biti na kraju prvenstva, no iz Leicesterova kuta gledanja postoje još 3 ključna faktora koja utječu na sadašnji rezultat kluba:

1) Odlazak N'Golo Kantea

Jedini igrač kojeg je Leicester prodao je bio Kante, a simptomatično je kako je pušten u redove novog prvaka. Značaj omalenog Francuza za Ranierijevu igru je bio ogroman (WS podaci to ističu), jer je Kante svojom inteligentnom trkom u oba smjera mobilizirao cijelu ekipu i držao je linije od raspada. Uspio je ispravljati kikseve obrane, a po osvojenoj lopti je brzom tranzicijom ubrzavao polukontre na kojima je Leicester lomio protivnike. Isto radi u Chelseaju i za očekivati je da će na kraju sezone njegove brojke biti jednake onima od prošle sezone, sa razlikom što će zbog jačine same ekipe dodatno napredovati u igri sa loptom (veći posjed, više dodavanja, veća kontrola).

 

Znao je to i Ranieri i ne može se reći kako nije pokušao zamijeniti Kantea. Dolazak Mendya i Ndidija, igrača koji po profilu iznimno nalikuju Kanteu, govori suprotno, no u ogromnom padu kompletne ekipe, pojačanja se nisu uspjela nametnuti niti prilagoditi igri Leicestera onom brzinom kojom je to uspio Kante po dolasku iz Caena. Također vjera u Amarteya, ispred navedenog dvojca, nužno nije krivi potez (igrač koji je prošao vrijeme prilagodbe), no Amartey nije Kante. Krivnja Ranierija - minimalna; budžet Leicestera ionako značajno sužava manevarski prostor pri dovođenju igrača!

2) Igra je pročitana knjiga

Slično kako se može primjetiti kod odlaska Kantea, Ranieri je dobro snimio ovisnost Leicestera o golovima Vardya. Pokušao je dolascima Slimanija i Muse riješiti taj problem, no velikih plodova od toga za sada nema i više od nazivanja njih promašenim investicijama, Ranieriju se može prigovoriti što Leicester nije nimalo napredovao u samoj igri. Ne postoji jasan obrazac po kojem oni igraju, često nema ideje kod Leicesterovih igrača, bez Kantea nema balansa, a samo su Middlesbrough i Hull zabili manje od njih. Ono što je prošle godine funkcioniralo: taktička disciplina i čvrsti blok, polukontre i kontre, preskakanje igre, više ne funkcioniraju na željeni način i na Ranieriju je da postojeće igrače uklopi u sustav koji neće izgledati ovako pročitano. Ovdje je odgovornost Ranierija nešto veća, no kraj sezone će biti jedino mjerilo po tom pitanju, budući da je još puno bodova u igri, a izostanak konstante i napadačka bezidejnost je nešto što odlikuje sve ekipe donjeg dijela Premiershipa koje su se natiskale na nekoliko bodova razlike.

3) A obrana?!

U Italiji vlada zlatna izreka da prvenstvo osvaja onaj tko primi najmanje golova. Uzmimo primjer Contea i vidjeti ćemo kako je u Englesku prenio upravo taj model, te je nadogradnju započeo iz zadnje linije. D.Luiz, Kante, Alonso su došli, Oscar, Salah, Cuadrado otišli, a dodatni balans je Conte dobio u Pedru i Mosesu koje je prenamijenio značajno od onoga što su oni igrali u prijašnjim sezonama. Ovdje vidim i najveću grešku Ranierija. Naime, prilično staru obranu Simpson (30) - Fuchs (30) - Morgan (33) - Huth (32), nije unaprijedio niti u ljetnom niti u zimskom prijelaznom roku i nedopustivo je da u taj dio ekipe nije uložen niti euro od gotovo 100M potrošenih. Tako je obrana koja je prošle godine primila 36, već sada na 41 primljenih golova, a u 14 preostalih kola za očekivati je samo dodatno pogoršanje u toj kategoriji. Pritom je neshvatljivo kako Talijan može toliko zanemariti najuži dio obrane i vjerovati navedenim igračima koji bez obzira na prošlu sezonu ne spadaju u crem de la crem obrambenih igrača. Izostanak bilo kakve vizije u pogledu dovođenja mlađih perspektivnih igrača samo potencira navedenu tezu, što dovodi do zaključka kako je odgovornost Ranierija u ovom slučaju velika!

Konačno, možemo zaključiti kako uprava Leicestera i nema puno opcija po pitanju trenera. Ranieri je dobio novi ugovor, ljubimac je navijača i presvježa je titula da ga se može tako olako otpisati, te će dobiti maksimalno moguće vrijeme da preokrene stvari. Međutim, zvona za uzbunu moraju biti upaljena, jer Ranieri pleše po tankoj liniji i dogodi li se ispadanje, njegova pasiva u pogledu ojačavanja obrane mogla bi se ispostaviti kao ključni razlog zbog kojeg je izgubio posao i bacio mrlju na magičnu prošlu sezonu. Nedopustivo za Talijana koji bi u tom slučaju spavao na lovorikama malo predugo.

Ranieri dormire sugli allori
Spektakularno osvojen prošlogodišnji naslov Leicestera i bajka u kojoj su živjeli Ranieri i igrači, ove sezone se pretvorila u noćnu moru. Naime, pad je bio očekivan, predviđala se sredina ljestvice, no Leicester je jako blizu zone ispadanja, a prema pruženoj igri niti ne zaslužuju puno više. Logično je postaviti pitanje što se dogodilo šampionskoj ekipi? Odgovor je ništa, stvari su samo sjele na svoje mjesto! Naime, prošla sezona je bila anomalija, splet okolnosti koje su se poklopile ponajprije iz razloga što su big budget klubovi PL-a debelo podbacili, a Leicester debelo premašio sva očekivanja. Ipak i sami pogled na ljestvicu ...
Ranieri dormire sugli allori
Spektakularno osvojen prošlogodišnji naslov Leicestera i bajka u kojoj su ...
Stvarno dobra analiza uz dodatak da se ovaj pad morao i trebao predvidjeti. SAmo nije morao biti baš ovako težak... - Losovius, 8.2.17. 16:42, 0 0 0
Koja bi to priča bila da osvoje Ligu prvaka i ispadnu u Championship. :D - ipsi13, 8.2.17. 18:01, 0 0 0
10.mj sam predvidjao, ali ovo ne lici na nista. Niti imaju rezultate, niti su stvorili igrace za prodaju. Slazem se da je pad mogao biti puno blazi:) - johnny08, 8.2.17. 18:21, 0 0 0
01/2017
Trebaju li Babić i Balić dobiti otkaz?

Zoran Gobac, siva eminencija hrvatskog rukometa, je pred dvije godine predložio Ivana Balića za poziciju koordinatora za muški rukomet, što bi u prijevodu značilo da Balić prati i nadgleda rad svih trenera u svim uzrastima reprezentacije, te da ima široke ovlasti u biranju svakog budućeg izbornika. Inače, Balić je na toj poziciji naslijedio upravo Gobca koji je tako na zgodan način ostao u HRS-u (jedini čovjek koji je od osnutka u Savezu) i 'podvalio' Balića kao osobu sa najvećim ovlastima. Gobcu je miljenik javnosti poput Balića bio potreban kao svojevrsni gromobran od rastućeg nezadovoljstva izborničkim mandatom Goluže, a i prigodno je poslužio za naoko sve manju ulogu samog Gobca u hrvatskom rukometu. Potom slijedi odluka da novi izbornik postaje javnosti nepoznati Babić, koji zadovoljava sve kategorije HRS-a (vrlo slične onima HNS-a): neiskusan, poslušan, jeftin i desno nastrojen individualac, koji je predstavljen kao čovjek kojeg je doveo Balić, po metkovskoj vezi.

Babić je kredite ispucao

Budući da se rukometna prvenstva odvijaju češće od izbacivanja 'Transformers' filmova, u vrlo kratkom razdoblju Babić je Hrvatsku vodio na tri najveća natjecanja (OI, SP, EP), a rezultat svega toga je jedna jedina medalja - bronca sa EP-a u Poljskoj sa početka mandata (da, i Slavko je bolji). Naime, govorimo o čovjeku čija je ostavka bila na stolu HRS-a nakon lošeg izdanja na Olimpijadi, međutim Savez nije mogao naći boljeg čovjeka za vođenje reprezentacije od Babića(?!). U tim tonovima se krenulo na SP u Francusku, bez velikih imperativa i ovdje treba apostrofirati kako je uspjeh ulazak u polufinale; no gledajući cijeli turnir Željko Babić je sve svoje kredite debelo ispucao. Naime, u grupnoj fazi izgubilo se od Nijemaca, koji će kasnije biti izbačeni od Katra, dok se u dvije ključne utakmice izgubilo na način poznat svima. Kroz cijeli turnir igra reprezentacije je bila izrazito blijeda, bez jasne vizije ili plana, često se oslanjajući na sirovi talent naših rukometaša. Međutim kako je prvenstvo odmicalo, ekipa je padala na psihološkom i fizičkom planu što je i dovelo do onakvih poraza. Glavni krivac je naravno Babić, jer on je odabrao ekipu (Vujović je izjavio da Duvnjaka ne bi ni vodio na ovo prvenstvo, već bi mu dao predah za EP u Hrvatskoj), on nije prepoznao trenutak za rotaciju igrača (Slovenija), on nema vještina pri vođenju time outa (psihološko podizanje ekipe na način na koji to rade Vujović ili Berge), on nije udario temelje za prepoznatljivu igru reprezentacije (ne, 7. igrač nije inovacija, nego glupost), te se može zaključiti kako je po tom pitanju situacija identična onoj pri kraju Golužinog mandata. Igranje 5-1 i 6-0 obrane je jasni signal da igrače za 3-2-1 nemamo i nemamo ih već godinama (od kad je Gobac potjerao Sulića i društvo), ali i obrana kao takva je imala ogromne oscilacije od vrlo dobre i pokretljive do potpunog propuha. Primjerice kada je vanjska linija u napadu Cindrić-Mamić-Šebetić, Babić mora promijeniti pola ekipe ako se želi obraniti po završetku našeg napada što je nedopustivo. Brzi centar,  jedina pozitivna stvar u Golužinom mandatu, je potpuno nestao; do te mjere da su nama prodavali brzi centar, protivnički pivoti jedva čekaju utakmicu sa Hrvatskom jer znaju da će to biti njihov dan... Ipak, veći krimen na Babićevu dušu stavljam igru u napadu koja je u ključnim trenucima bila bezidejna i previše se bazirala na umornom Duvnjaku. Da je Babić imao hrabrosti i da je poštedio Duvnjaka SP-a ti mladi dečki bi shvatili da su prepušteni sami sebi. Ili bi puknuli ili nemjerljiv izrasli u bolje igrače, a i u konačnici je potpuno isto biti 4. i ispasti sa turnira u vrijeme Nijemaca ili Danaca. Štoviše, ovakva dva poraza su udarila ozbiljne psihološke ožiljke svim igračima, sa kojima će se novi izbornik morati pozabaviti.

Tko će biti novi lutak?

Budući da je sigurno da su Babić i Balić bivši, vrijeme je za operaciju EP hrvatska u režiji Gobca. Ne bi čudilo da se Gobac vrati na svoju staru poziciju i da pokuša sa provjerenim trenerskim imenom, jer debakl na domaćem terenu nije ono što rukometni Mamić želi. Kao što se moglo vidjeti Hrvatskoj je nasušno potreban trener koji će slomiti tu blokadu manje vrijednosti koje naši igrači opetovano pokazuju u ključnim trenucima, pa je strani stručnjak ono čemu osobno naginjem. U nekom paralelnom svijetu gdje Gobac ne bi bio Gobac, primjerice skandinavski stručnjak bi dobro došao da spojimo najbolje iz različitih pristupa rukometu, dobimo na disciplini i uvedemo u rukomet osobu koja bi potpuno objektivno izvršila odabir reprezentativaca. Kad smo kod stranaca, Vujović je logičan pick (sa velikom većinom sadašnjih igrača je radio, rođeni je vođa i motivator), ali zbog krvnih zrnaca i naprasnog odlaska iz gazdinog Zagreba, sumnjam da će do dogovora doći. Serdarušić je preskup, Smajlagić se već sukobio sa Savezom pa je izbrisan sa mape, te je lako moguć povratak Line Červara (u slučaju odbijenice poslušnik poput Božidara Jovića je mogući kandidat). Upravo Červar bi mogao biti karta Gobca kojom bi počistio nered nastao imenovanjem trojca Balić-Babić-Metličić (Gobac pere ruke, nitko ne može reći da priliku nisu dobili), a 'fan favorite' Lino bi bio novi gromobran sa kojem bi ili napravili značajan rezultat na domaćem terenu i tako podsjetili na slavne dane ili bi krivnja za debakl bila svaljena na leđa ishlapljenog stručnjaka. Kako god, Gobac opet pred sobom ima win-win situaciju nakon koje je jedino sigurno da će svoju poziciju zadržati upravo on.

Bogu hvala, Babić je sve kredite ispucao!
Zoran Gobac, siva eminencija hrvatskog rukometa, je pred dvije godine predložio Ivana Balića za poziciju koordinatora za muški rukomet, što bi u prijevodu značilo da Balić prati i nadgleda rad svih trenera u svim uzrastima reprezentacije, te da ima široke ovlasti u biranju svakog budućeg izbornika. Inače, Balić je na toj poziciji naslijedio upravo Gobca koji je tako na zgodan način ostao u HRS-u (jedini čovjek koji je od osnutka u Savezu) i 'podvalio' Balića kao osobu sa najvećim ovlastima. Gobcu je miljenik javnosti poput Balića bio potreban kao svojevrsni gromobran od rastućeg nezadovoljstva izborničkim mandatom Goluže, a i prigodno ...
Bogu hvala, Babić je sve kredite ispucao!
Zoran Gobac, siva eminencija hrvatskog rukometa, je pred dvije godine ...

Respekt: ipsi13,

Slažem se: MattRM,

Ne slažem se: ZvoneBoban,

Slažem se da ima i kadrovskih poteškoća u slaganju takve obrane. Imamo mi problema i na mjestu isturenog i u 5-1. Nitko osim Duvnjaka to nije. Ali 3-2-1 zahtjeva puno više uigravanja da bi se dovela do upotrebljivosti. - iiks90, 30.1.17. 19:36, 0 0 0
Dakle, hoćeš reći da osim 6-0, mi nemamo igrače za niti jednu drugu obranu? Duvnjak izgleda kao prekaljeni veteran, njemu ili treba odmor ili promjena cijelog životnog stila (prehrana...), jer on sa 28 izgleda užas na terenu duže vrijeme - johnny08, 30.1.17. 20:43, 0 0 0
Nije da ostali igrači ne igraju Bundesligu; utoliko možda je trebalo 'žrtvovati' ovo SP za EP koje igramo doma zapravo jako brzo. - johnny08, 30.1.17. 20:45, 0 0 0
jony kakvo je stanje s bon?:D - HAJDUK2012, 30.1.17. 20:48, 0 0 0
Možda je trebalo žrtvovati ovo prvenstvo. Pitam se što bi svi "znalci" tada napravili Baliću, Metličiću i Babiću. 6:0 i 5:1 su obrane koje manje više svi igraju u klubovima i nekako ih je najlakše pripremiti tijekom 2 tjedan priprema. - iiks90, 30.1.17. 21:14, 0 0 0
01/2017
Mitrović odlazi; kraj šampionskih ambicija za Rijeku ili nova prilika?

Damir Mišković je odmah nakon proslavljene Nove godine u Dubaiju u društvu Keka, Juričića, Mancea i Šćulca, u svom prvom razgovoru sa novinarima rekao kako riječki budžet za tekuću godinu nije zatvoren. Naime, u nedostatku otprilike 2M eura da se zatvori financijska konstrukcija, bilo je potpuno jasno kako riječki kadar neće ostati na okupu u zimskom prijelaznom roku. U prijašnjim vremenima Social Sport bi nadoknadio taj iznos i Rijeka bi vjerojatno i ojačana krenula prema prvom naslovu, no kriza u naftnoj industriji nije novost, premda je ona Miškoviću i Rijeci izbila značajan dio manevarskog prostora. U situaciji kada Orlean otpušta više od polovice zaposlenih, Rijeka na Social Sport više ne može računati, već postaje pravi samoodrživi klub čiji opstanak ovisi isključivo od vlastitog rada i poslovnih odluka.

Stoga je bilo realno da će minimalno jedan prvotimac Rijeke na zimu napustiti Rujevicu, a najviše interesa su izazvali Mitrović i Ristovski. Budući da je potonjem propao transfer u Sampdoriju, koja je nudila nedovoljnih 2M eura, klupski čelnici su odlučili da će Mitrović nakon 3,5 godina napustiti Rijeku. Pritom su iskoristili interes Bešiktaša, kojem se žurilo završiti transfer nakon što im je Vida ispao preskup i nakon što je zabilježen značajniji interes Napolija i Fenerbahcea za usluge Mitrovića. Na taj način je Rijeka inkasirala dodatnih milijun eura i moguće bonuse, budući da je Bešiktaš krenuo u pregovore sa znatno nižih 3M eura kao gornju granicu za igrača kojem se i vrijednost procjenjuje na toliki iznos. Upravo ta odlučnost Bešiktaša je vjerojatno bila presudna u dovođenju Mitrovića (sutra službena potvrda, spominje se i više od 4M eura), slijedom koje je Rijeka dobila dobar novac za centralnog braniča koji nikada nije bio izvan HNL-a. Ipak, možda i ključan razlog prodaje Mitrovića proizlazi iz događaja sa početka tekuće sezone kada su i Mitrović i Lešković završili na tribinama jer nisu htjeli produljiti postojeći ugovor. Tada je Lešković prodan Dinamu, a Mitrović je dobio garancije prvotimca i novi ugovor; no već je tada bilo jasno kako Mitrović i njegov menadžer Cvjetković igraju neku svoju igru, sa krajnjim ciljem što ranijeg odlaska u inozemstvo. Bešiktašova ponuda od 1.5M eura godišnje plaće za Mitrovića je ponuda koja se ne odbija, a Rijeka koristi od stopiranja takvog transfera jednostavno nije imala.

Unatoč financijskom paketu koji će bez sumnje riješiti sve financijske probleme kluba sa Rujevice i zaustaviti daljnje osipanje ekipe koja se bori za naslov, činjenica je da odlazak Mitrovića ostavlja veliku rupu u obrani ekipe koja je u 20 utakmica primila 8 golova; poglavito iz razloga što takvog igrača, unutar limitiranog budžeta, Rijeka neće ni približno naći u zimskom mercatu. Međutim, Rijeka nije bez opcija. Vjerovanje u Šofranca, reprezentativnog stopera Crne Gore, je na procjeni riječke struke, budući da nitko ne može na temelju dosadašnja četiri ulaska sa klupe znati o kakvom se igraču radi. Teško da bi i jači stoper olako istisnuo dvojac Elez-Mitrović, no Rijeci zamjena za Mitrovića svakako treba, jer je i u tekućoj sezoni bilo primjetno da obranu na okupu drži Mitrović, ne Elez (Splićanin je i postao bolji igrač zbog Mitrovića). Igrači koji su u pole positionu i koji se najviše spominju su Spahić i Punčec. Emir Spahić je definitivno veliko ime za HNL, ali i igrač od kojeg Rijeka dugoročno nikako ne može profitirati. Da, neizmjerno iskustvo igrača bi dobro došlo u mladoj obrani i potpis Spahića bi odjeknuo diljem regije, no njegovo problematično ponašanje (već se jednom opeklo na Zecu), pozamašan ugovor i 36 godina na leđima, Spahića stavlja prije u kategoriju zanimljive glasine, nego u ozbiljnu transfer metu Riječana. S druge strane, Punčec na prvu izgleda kao nenametljivo pojačanje po mjeri Rijeke. Nekadašnji mladi reprezentativac je preko 5 godina u inozemstvu, sa iskustvom igranja u izraelskoj i njemačkoj drugoj ligi, a ima relativno malih 25 godina na leđima i ugovor koji mu u Union Berlinu ističe na kraju sezone. Uvid u njegove kvalitete mogu dobiti iz prve ruke od bivšeg kapetana Kreilacha i u ovom trenutku Punčec se čini kao najizglednija opcija Rijeke; osim ako Juričić i Mance iz rukava ne izvuku treće ime.

Što se tiče izgleda Rijeke u nastavku sezone i mogućnostima obrane 6 bodova viška u odnosu na Dinamo; treba priznati kako u ovom trentuku ti izgledi nisu pretjerano veliki. Naime, najbolji stoper i reprezentativac iz Rijeke sigurno odlazi, model posudbe do kraja sezone se nigdje ne spominje (slučaj Vargić) i ponovno je pred Keka stavljen zadatak da u kratkom roku mijenja i uigrava nove igrače. Očekivani odlazak Handžića i propali transfer Budimira nije nešto što je moralo pretjerano brinuti Keka, no odlazak tako važne obrambene vedete, na kojoj je počivao veliki dio uspjeha, svakako poziva na mobilizaciju na Rujevici. Sljedeći dani su ključni za Rijeku, gdje će Juričić i Mance trebati pronaći adekvatnu zamjenu, koja će kroz 5 dana biti na prozivci i prvom treningu za nastavak sezone. Svaki drugi razvoj događaja, odugovlačenje pri dovođenju novog stopera, značilo bi manje dana za Keka, kojem će kao naručen doći Portugal i Atlantic cup, gdje će iz prve ruke moći vidjeti na čemu je sa novim izgledom obrane u testu sa jakim suparnicima. Rijeka je još jednom u utrci sa vremenom, a na Matjažu Keku je možda i najveći zadatak do sada - da u malo više od mjesec dana uigra i popuni prazninu nastalu odlaskom Mitrovića, kamena temeljca granitne obrane koja to više nije.

Rijeka je zaradila veliki novac i izgubila granitnu obranu
Damir Mišković je odmah nakon proslavljene Nove godine u Dubaiju u društvu Keka, Juričića, Mancea i Šćulca, u svom prvom razgovoru sa novinarima rekao kako riječki budžet za tekuću godinu nije zatvoren. Naime, u nedostatku otprilike 2M eura da se zatvori financijska konstrukcija, bilo je potpuno jasno kako riječki kadar neće ostati na okupu u zimskom prijelaznom roku. U prijašnjim vremenima Social Sport bi nadoknadio taj iznos i Rijeka bi vjerojatno i ojačana krenula prema prvom naslovu, no kriza u naftnoj industriji nije novost, premda je ona Miškoviću i Rijeci izbila značajan dio manevarskog prostora. U situaciji kada Orlean otpušta ...
Rijeka je zaradila veliki novac i izgubila granitnu obranu
Damir Mišković je odmah nakon proslavljene Nove godine u Dubaiju ...
Mitrovićev transfer vrijedan je 5 miliona eura; a on će zarađivati 1.2 na godinu. Po meni jako dobar posao Rijeke za kojeg će, siguran sam Srećko i Mance naći možda još i bolju zamjenu (to neće sigurno biti Spahić, a vjerovatno niti Punčec) - gogykiryales, 4.1.17. 19:00, 0 0 0
Imaš nekog za kog misliš da bi mogao biti pojačanje? - Losovius, 4.1.17. 19:17, 0 0 0
12/2016
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Nakon završetka posljednjeg teksta o Miškoviću, sucima i HNS-u osjećao sam se dužnim, u kontekstu daljnjeg razvoja događaja, napisati svojevrsni nastavak koji bi zaokružio navedenu tematiku.

Naime, istom brzinom kojom se medijima proširila vijest o odlasku Miškovića iz HNS-a, tako se plasirala vijest o njegovom ostanku nakon prospavane noći. Istina je uvijek negdje u sredini, pa je tako Mišković kao uvjete svoga ostanka u krovnoj nogometnoj organizaciji naveo:

  • reorganizacija sudačke organizacije
  • poboljšanje infrastrukture (terena)
  • ukidanje zimske pauze

Svi navedeni uvjeti sa sobom povlače vrlo zanimljiv okvir za raspravu, no možemo se složiti kako se redom radi o vrlo bazičnim stvarima koje dugoročno muče hrvatski nogomet. Iako će se sukus teksta baviti ovom prvom točkom, smatram kako ostale dvije nisu ništa manje bitne; jer bi HNS financijskim pomaganjem klubova oko uređenja terena izravno podignuo kvalitetu nogometnih utakmica, a primjerice grijani tereni bi doveli do mogućnosti ukidanja zimske pauze. HNL zimska pauza ne samo što je izrazito duga i što oduzima momentum samog natjecanja, već ona iziskuje dodatne troškove klubovima koji moraju nakon ljetnih platiti i zimske pripreme kako bi ekipa ostala u kakvoj takvoj fizičkoj spremi.

Suđenje - rak rana hrvatskog nogometa

Ipak, tema o kojoj se najviše priča u HNL-u su i dalje suci. Miškovićev ispad i provlačenje HNS-a u svim medijima, prozivanje sudaca, sva sila analiza nije donijela do značajnog pomaka u suđenju u netom završenom 19. kolu. Naime, od 5 utakmica u kolu, čak 4 su imale sudačke pogreške (jednu gledao, ostale analizirao po sažecima - dakle ovo su samo greške bez općenitog dojma i kriterija suđenja koje bi bilo vjerujem još poraznije) koje su izravno utjecale na rezultat, ali i nerijetko na konačni ishod utakmice:

  1. Jović pokazuje penal na Soudaniju kod 1:1, koji je promašen, ali Dinamo zabija vodeći gol u nastavku akcije. Duel koji je prethodio kaznenom udarcu je obostrano povlačenje kakvih je milijun u ligama diljem svijeta tokom izvođenja kornera.
  2. Frković i pomoćnici su poprilično oštetili Cibaliju protiv Hajduka, prvo dosudivši drugi žuti, odnosno crveni karton Šimuncu, koji u sebi nema elemente za tu kaznu (drugi crveni na istoj utakmici opravdan), dok je kod izjednačujućeg gola propušteno svirati zaleđe Ercega nakon Futacsevog prijenosa lopte
  3. Marić opravdano dosuđuje oba crvena kartona igračima Splita, međutim penal kod drugog gola Rijeke nije postojao; Jurendić je crveni zaradio faulom izvan 16m
  4. Lučić kod 0:0 ne svira penal za Istru nakon igranja rukom igrača Osijeka, Osijek utakmicu dobiva

Navedeno dokazuje da značajnih promjena u suđenju nema niti nakon što krene medijska hajka na ljude u crnom, što nas dovodi do zaključka kako su hrvatski suci nesposobni (loši), korumpirani ili potplaćeni (ili kombinacija tih elemenata). Mišković kaže da su ovo potonje; budući da u HNL-u suci nisu profesionalci, oni nemaju fiksna primanja već dobivaju naknadu od 2.500kn po utakmici (naknada glavnog suca), koje se isplaćuju iz izravnih uplata koje HNL klubovi odvajaju za suđenje. Miškovićeva želja je profesionalizirati suđenje, dati im fiksne plaće i naknade za uspješno suđenje, koje će se osigurati dijelom iz HNS proračuna, a dijelom iz izdavanja klubova koji bi naknadu za suce u tom slučaju morali povećati. Profesionalizacijom hrvatskih sudaca i povećanjem primanja, izbjegla bi se plaćanja ispod stola, budući da bi suci za svoj posao bili adekvatno plaćeni i nagrađeni za daljnji uspjeh, dok bi Mišković neuspješne suce dugoročno izbacivao iz podjele financijskog kolača, što bi dovelo do toga da je sucu u interesu da pruži svoj maksimum u bilo kojoj utakmici, bilo kojih protivnika.

Sudačke plaće u vrhunskim ligama

Primjeri sudačkih plaća se znatno razlikuju od HNL-a, gdje su suci u svim Ligama petice vrlo dobro plaćeni pojedinci, a čak i u Portugalu, gdje su suci uvjerljivo najmanje plaćeni u odnosu na top lige, suci su 4 puta više plaćeni po utakmici nego u HNL-u. Posebna priča su plaće u Premiershipu, najbogatijog od navedenih liga, gdje suci osim naknade po utakmici, dobivaju pozamašni fiksni dio koji se određuje po stažu. Ugovor se potpisuje na jednu godinu, bolji suci sude u većem broju utakmica, što i rezultira većim primanjima. Primjera radi, Atkinson i Clattenburg zarađuju oko 100,000 funti godišnje, Webb je pred par godina dogurao i do 120,000 funti, dok najslabiji suci svejedno uprihode 60,000 funti godišnje. Španjolski suci primjerice nemaju fiksni dio, ali kvalitetnim suđenjem u toj zemlji se može zaraditi i više nego u Engleskoj, dok se općenito primjećuje kako se pritisak suđenja i sve što to nosi sa sobom svugdje u vrhunskim ligama dostojno nagrađuje, odnosno plaća.

Kako se Mišković i HNS mogu naći na pola puta

Svi Miškovićevi uvjeti ostanka u HNS-u ima zajednički nazivnik, a to je da se radi o čistom utopizmu predsjednika Rijeke, koji je odlučio što čišćeg obraza izaći iz HNS-a. Dao je prijedloge, kroz mjesec dana će ponuditi i konkretne načine za rješavanje istih, HNS to neće (ne može) ispuniti i rastanak je neminovan. To je jedini epilog ovakvih uvjeta, koji su za državu u kojoj živimo i sam HNS potpuno neprovedivi; u situaciji kada je Savez samo produžena ruka Zdravka Mamića. No, na trenutak zaboravimo činjenično stanje i naivno zamislimo kako HNS želi ispuniti Miškovićeve uvjete. Poboljšanje infrastrukture i posljedično ukidanje zimske pauze su nešto što bi svaki iole ozbiljniji Savez postavio kao prioritet; no u ligi koja ne privlači ulagače i sponzore, očekivati da će klubovi poput Splita ili Cibalije koji ne mogu niti platiti vlastite igrače, upumpavati dodatan novac u infrastrukturu ili suđenje je  blago rečeno nemoguće. Ipak, HNS problemu suđenja mora pristupiti i prije ovih ostalih uvjeta, jer jasno je kako suđenje u HNL-u opetovano nije dobro. Uzmimo u obzir da je teško izvedivo da će Savez ući u dodatne izdatke i omogućiti sucima između 2000-3000 eura fiksne plaće koliko bi im Mišković dao, HNS bi jednim potezom mogao udobrovoljiti Miškovića i pokazati da doista želi promjene. Naime, imenovanje inozemnog kontrolora suđenja je upravo taj potez. Primjera imamo u ne tako dalekom okruženju, gdje su Ukrajinci i Rusi tu vrlo bitnu ulogu povjerili Talijanima Collini i Rosettiju. Poveznice između Hrvatske i navedenih zemalja su i više nego jasne, a plaćanje nekadašnjih vrhunskih sudaca na tim mjestima je čisti znak da su i Rusi i Ukrajinci priznali kako štošta ne štima u njihovim Savezima i kako njihov problem može riješiti jedino nepristrana osoba izvana koja si neće htjeti bilo kakvim malverzacijama uništiti svoju reputaciju. Odabira u elitnoj UEFA-inoj sudačkoj komisiji itekako ima: Škot Hugh Dallas, Portugalac Proenca, Francuz Batta, svi odreda najbliži suradnici 'šefa' Colline. Najbolja stvar u svemu je što Slovenac Vladimir Šajn spada u gore navedeno elitno društvo, a čovjeku sa ovih prostora, koji je upoznat sa problemima na Balkanu, povjeriti suđenje u Hrvatskoj bi bilo isuviše logično da bi HNS sa Šukerom na čelu poduzeo taj korak. Stoga, odigrati ćemo još jedno kolo HNL-a, zavući se u svoje tople domove, pričekati da zima prođe i u drugom dijelu sezone nastavljamo po utabanim putevima koji su funkcionirali svih ovih godina. Ako ništa, bar će Mateo Beusan imati posla na proljeće...

Mišković i HNS se mogu naći na pola puta
Nakon završetka posljednjeg teksta o Miškoviću, sucima i HNS-u osjećao sam se dužnim, u kontekstu daljnjeg razvoja događaja, napisati svojevrsni nastavak koji bi zaokružio navedenu tematiku. Naime, istom brzinom kojom se medijima proširila vijest o odlasku Miškovića iz HNS-a, tako se plasirala vijest o njegovom ostanku nakon prospavane noći. Istina je uvijek negdje u sredini, pa je tako Mišković kao uvjete svoga ostanka u krovnoj nogometnoj organizaciji naveo: reorganizacija sudačke organizacije poboljšanje infrastrukture (terena) ukidanje zimske pauze Svi navedeni uvjeti sa sobom povlače vrlo zanimljiv okvir za raspravu, no možemo se složiti kako se redom radi o vrlo bazičnim stvarima ...
Mišković i HNS se mogu naći na pola puta
Nakon završetka posljednjeg teksta o Miškoviću, sucima i HNS-u osjećao ...

Respekt: crosby87, draxy, Losovius,

Ne slažem se: gradim,

sudac kod nas ne ulazi niti na listu ako ga Širkan i mafija ne odobre. A onaj kojeg odobre nema izbora nego provoditi zadatke. Ili misliš da je loše suđenje jednostavno zbog svakog pojedinačnog suca koji sam za sebe dogovara namještanja? - Mac316, 12.12.16. 13:54, 0 0 1
puno više toga će si ugroziti ako ne posluša naredbe. Mislim da i Miško to jako dobro zna. Stoga, potpuno je nevažno ima li sudac plaću 500, 1000 ili 5000 eura, onaj koji upadne na listu ima ljude koje treba slušati - Mac316, 12.12.16. 13:56, 0 1 1
1. Dinamov penal, ako je sviran zbog povlačenja nije opravdan, ali ako je sviran zbog igranja rukom Stolnika - onda je 100% opravdan. 2. Ne znam za zaleđe Ercega ali Futcas je prije primanja lopte nalaktario Cibalijinog igrača i to za žuti karton. - vrbaZG, 12.12.16. 20:52, 0 0 0
ja bi popisu dodao i Hajdukov drugi gol koji je po meni isto postignut nakon prekršaja Futcasa. - vrbaZG, 12.12.16. 20:53, 0 0 1
Evo je i Beusan potvrdio sve tri moje tvrdnje. - vrbaZG, 12.12.16. 22:59, 0 0 1
12/2016
Mišković podnio ostavku na mjesto dopredsjednika HNS-a i na sve funkcije!

Damir Mišković je poslovno povezan sa Volpijem preko 30 godina, dok je i njegov otac godinama radio za talijanskog biznismena. Konkretno, Volpi se obogatio na nafti u Nigeriji, gdje je došao sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Od tada Volpijevo prebivalište je vezano za tu afričku zemlju, postao je naturalizirani građanin Nigerije i trenutno njegova tvrtka Orlean zapošljava preko 20,000 ljudi. Naravno da je takvo poslovno carstvo Volpi sagradio poslovnim vezama diljem svijeta, dok je sasvim moguće da je, kako je kretao njegov uspon u Nigeriji, značajno napredovao u društveno-političkom sustavu same zemlje, te da je uz pomoć poznanstva u samom državnom vrhu i stvorio ovakvo poslovno carstvo. Kada govorim o nafti, Volpijeva tvrtka nema samo koncesiju na nekoliko naftnih bušotina, već proizvode i specijalne cijevi za bušenje nafte, ima flotu brodova posebno opremljenih za prijevoz naftnih materijala, plinska postrojenja u Abu Dabiju i niz ostalih sestrinskih firmi kao i fondacija poput europskog Social Sporta, koja je i većinski vlasnik NK Rijeke. Kako bi dobili dojam o kakvom se mega poduzeću radi, na njihovim stranicama je dostupna vizija tvrtke do 2030. godine, do kada Volpi planira u Lagosu sagraditi 'mali' eko grad sa 1,200 objekata, među kojima će mjesto naći stambena četvrt, bolnica, škola, marina, ali i trgovinska zona, uređene po najvišim ekološkim standardima. Poveći uvod o poslovanju Volpija služi  više kao dojam u kakvim vodama pliva Damir Mišković, Volpijev bliski suradnik, kojem je također dom Nigerija. Koliko su bliski dokazuje i činjenica da je Volpi htio Miškoviću, za vjernost njegove obitelji kroz sve te godine poslovanja, pokloniti nešto veliko, nešto osobno; a to je bio nogometni klub Rijeka, po uzoru na vaterpolo klub Pro Recco, koji je osobni 'pet project' samog gazde. Nakon toga, većinski sve znamo, dugovi su riješeni, krenuo je sportski uzlet Rijeke, sagrađena je infrastruktura i pomoćni stadion, a ove godine je klub u nikad ozbiljnoj utrci za naslovom prvaka.

Tajming Miškovićevog odlaska nije slučajan

Što se tiče rada u krovnoj nogometnoj organizaciji, HNS-u, Mišković je potpredsjednik postao pred dvije i pol godine, kada je Šuker dobio mandat na mjestu predsjednika Saveza. Tada je u šarolikom društvu dopredsjednika Saveza bio sa Mamićem, Bukvićem, Kulušićem i Vučemilovićem. Ako vam ime zvuči poznato Ante Vučemilović-Šimunović stariji je stric Ante Vučemilovića-Šimunovića mlađeg, zbog čijeg suđenja, između ostalog, u subotnjem derbiju revoltirani Mišković i izlazi iz Saveza, što je samo po sebi zanimljiva činjenica. Iako se na prvu čini kao nesretni razvoj događaja, Miškovićev odlazak nije slučajan i on je proizvod sve većeg pritiska navijača, ali i logičan slijed događaja u kojem Mišković više nema nikakve koristi od HNS-a. Naime, u trenutku kada se Rijeka razvijala korisno je bilo biti blizak najutjecajnim ljudima u hrvatskom nogometu, dok je sigurno vrhuški u HNS-u i Dinamu, imponiralo prijateljstvo sa bogatim Miškovićem, čija kompanija 'okreće' znatno više milijuna nego što su Mamić i društvo u životu vidjeli. No, poslovna suradnja Mamića i Miškovića je došla pred zid, Rijeka je jednostavno došla preblizu i klubovi su postali preveliki konkurenti jedan drugome da bilo kakva suradnja može imati obostrane koristi; kao onomad kad je Mamiću pasalo sa platne liste skinuti igrače koje ne koristi, a Rijeci popuniti ekipu kadrom kojeg nigdje drugdje ne može dobiti. Danas, vrhunac suradnje klubova postaje uvaljivanje ozlijeđenog Leškovića najvećem konkurentu i zaradu na igraču koji bi u kratkom razdoblju ionako napustio klub besplatno po isteku ugovora. Ako je i prije postojao animozitet Mamića naspram poslovnog uspjeha Miškovića, on je dodatno ojačan uspješnim rastom Rijeke, a 'slučaj' Lešković zasigurno nije dobro sjeo Mamiću, dok sigurno stanje ne olakšava činjenica kako hrvatski prvak ima kartu za ulazak u predvorje raja, odnosno Lige prvaka. Doigravanje u LP donosi najmanje 6M eura, plasman u skupine oko 16M i to samo premija, a to je dovoljno velik novac da Mišković napusti okrilje HNS-a u trenutku kada je Rijeka prva, nakon onakvog suđenja. Zapravo je Mamić u subotnjem derbiju Miškoviću htio pokazati do kuda ide njihovo 'prijateljstvo' i tko polaže pravo prvenstva na tako ogroman novac, a Mišković je namirisao priliku da UEFA-in novac iskoristi za Kantridu za koju ionako traži investitore diljem svijeta (posljednje u UAE). Naime, novac koji je bio predviđen za gradnju Kantride, uslijed pada dobiti Orleana više praktički ne postoji, a budući da je Mišković čovjek koji drži do obećanja, jedini logičan put je onaj koji ide preko leđa Dinama i Mamića. Budite uvjereni da okorjeli biznismen koji je zanat ispekao u puno opasnijem afričkom okruženju, nije ni trepnuo kada je telefonski javio Šukeru da odlazi iz HNS-a, a da je novac jedan od velikih razloga razmimoilaženja puteva.

Mišković je koristio ulaznu strategiju svoga mentora

S druge strane, razlozi Miškovićevog boravka pri vrhu HNS-a se mogu povezati sa uvodom u cijeli tekst. Naime, Volpi je na početku morao dobiti blagoslov za ogromnu novčanu posudbu od tzv. sedam naftnih sestara (najvećih kompanija), dok je sa vremenom postao dovoljno moćan i uspješan da je mogao svoje uvjete davati takvim kompanijama. Preslikajmo tu situaciju na odnos HNS-Mišković i možemo vidjeti sličan uzorak u kojem nova ribica u velikoj bari uskoro postaje ravnopravni takmac ostalim ribama. Samo u slučaju Miškovića, iza kojeg stoji tako velika zaklada, se nikako ne može reći da je mala riba i to je upravo i najveća greška koju je Mamić napravio u odnosu sa njim, vjerojatno ga tretirajući kao simpatičnog prolaznika kroz hrvatski nogomet koji ionako neće imati previše vremena za bavljenje NK Rijekom. U konačnici, to se djelomično pokazalo i točnim. Naime, Mišković je toliko zaposlen u Nigeriji da doma zapravo jako malo dolazi, uživo utakmice gotovo niti ne gleda; ali ono što Mamić nije mogao predvidjeti jest da je Mišković očito odličan organizator posla, koji je zaposlio krug ljudi kojem vjeruje i koji su u nogometu cijeli život kako bi sportski dio priče funkcionirao onako kako danas funkcionira. Slično se može reći i za poslovni dio vođenja kluba, budući da i tu vlada jasna hijerarhija. Međutim ako je Mišković i imao iluzije da unutar HNS-a može pokrenuti bilo kakvu revoluciju, to je danas srušen san, budući da je Savez duboko umrežen ljudima od povjerenja Mamića, što je i jasno na sam pogled u vrh Saveza. Posebno jak slavonski lobi zaokružuju Šuker, Bukvić i Vučemilović, Kulušić je iz Šibenika, a sve ih zajedno povezuju simpatije ili punopravno članstvo u HDZ-u. Kratkim pregledom članova Izvršnog odbora situacija postaje još komičnija budući da iskaču imena Šuprahe, Galića, Galovića, Markulina, Kustića i sličnih, koji su svi od reda na visokim pozicijama kao načelnici, dugogodišnji HNS djelatnici i naravno većinski istaknuti članovi HDZ-a. Zajednički nazivnik su im naravno i optužnice, koje ovo društvo ima pozamašan broj. U takvom stanju stvari strši Mišković, koji nominalno sa Hrvatskom i hrvatskim poslovanjem nema apsolutno ništa, osim državljanstva, a dobra suradnja sa Gradom Rijekom i Obersnelom mu sigurno ne pridonosi poene u vrhu HNS-a. Stoga je i njegov boravak unutar te organizacije koristio Mamiću i Šukeru kako bi Miškovića predstavljali kao jednog od njih, dok Mišković svoju poziciju nikada nije ni htio koristiti za pritisak na suce kada su se donosile štetne odluke po Rijeku. Štoviše, odbijao je komentirati suđenje, sve do nedavnog ispada nakon Maksimira kada je pukla ljubav koja je to bila samo na papiru.

Suradnja Rijeke i Hajduka kao mogućnost

Izlaskom Miškovića mogućnost suradnje Rijeke i Hajduka, u borbi za bolje sutra hrvatskog nogometa, postaje opcija. Međutim, u Hajduku vlada izrazito konfuzna situacija u kojoj se ne zna tko točno vodi klub, koji su ciljevi i opća usuglašenost oko gorućih tema poput ove. Stav većine navijača Hajduka da je bolje da i ovaj Dinamo uzme prvenstvo samo da nije Rijeka, sigurno ne pridonosi mogućoj suradnji klubova, a zbog činjenice da Hajduk više vodi ulica nego izabrani članovi suradnja sa Miškovićem je u oku prosječnog Dalmatinca identična suradnji sa Mamićem. U takvom okruženju Mišković odabira nema; može samo čekati da se Hajduk presloži unutar sebe i da se napokon postave jasne ovlasti unutar kluba kako bi bilo kakve razgovore počeo sa osobama koje nisu obični fikusi unutar kluba, već donosioci odluka iza kojih stoje. Do tada jedini način koji donosi promjene u HNS-u je usko povezan za aktualnu vlast; no budući da HNS u praksi znači HDZ, bilo kakve promjene u HNS-u bi značile potrese u HDZ-u, za što Plenković jednostavno nema ni volje ni snage, kada vrijeme bolje koristi u građenju kulta ličnosti kojeg stvara u uskoj suradnji sa medijima koji su mu iznimno naklonjeni. Ono što Plenković vjerojatno i zna jest da je hrvatski nogomet nešto poput tabu teme u koju se po defaultu ne dira i stoga ne vidim nikakav način da će promjena u hrvatskom nogometu krenuti od strane onih koji jedini imaju ovlasti i snagu za provođenje tih promjena. Promjene, ako i budu će doći iz inozemstva, gdje se čini da Švicarci stežu obruč oko Mamića i u ne tako davnoj budućnosti bi se moglo dogoditi da strana pravosuđa odsječu zmijsku glavu koja bi potom i značila pad plašta nevidljivosti koji okružuje HNS, njegov rad i njegove odluke, poput one o povećanju kvote stranih igrača. Tada bi i Plenković trebao uvidjeti priliku za što bezbolniji obračun sa duhovima hrvatskog nogometa, jer će Savez praktički biti obezglavljen, dok je ujedno to i prilika Rijeke i Hajduka da pronađu zajednički konsenzus oko hrvatskog nogometa, te da za dobrobit istog stvore Savez po mjeri svih klubova, a ne samo nekolicine odabranih koji su bili spremni kleknuti kada im je to naređeno.

Mišković u nedostatku opcija igra igru čekanja
Damir Mišković je poslovno povezan sa Volpijem preko 30 godina, dok je i njegov otac godinama radio za talijanskog biznismena. Konkretno, Volpi se obogatio na nafti u Nigeriji, gdje je došao sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Od tada Volpijevo prebivalište je vezano za tu afričku zemlju, postao je naturalizirani građanin Nigerije i trenutno njegova tvrtka Orlean zapošljava preko 20,000 ljudi. Naravno da je takvo poslovno carstvo Volpi sagradio poslovnim vezama diljem svijeta, dok je sasvim moguće da je, kako je kretao njegov uspon u Nigeriji, značajno napredovao u društveno-političkom sustavu same zemlje, te da je uz pomoć poznanstva u samom ...
Mišković u nedostatku opcija igra igru čekanja
Damir Mišković je poslovno povezan sa Volpijem preko 30 godina, ...

Respekt: Leader, capry, Gavran, Sanel, Mac316, Topsi, gogykiryales, Losovius,

Slažem se: prvigol,

Ne slažem se: capry,

I definitivno ne stoji da Hajdukovci žele i da ovakav Dinamo osvoji naslov umjesto Rijeke. To se na tu stranu okreće tek sada kad vidimo koliko su Riječani bahati i dvolični i kolko s visoka gledaju druge i pametuju kao da su svu pamet svijeta uzeli. - Sanel, 5.12.16. 17:37, 0 0 0
Mac, u moderno doba na bespućima interneta nije teško pronaći današnji intervju sa Miškovićem. Preporučam radije od čitanja 'istine' na portalu protiv Indexa. Upravo o tome ti i pričam kada kažem da nemaš širu sliku. - johnny08, 5.12.16. 20:11, 0 0 0
Sanel, od mnogih navijača Hajduka sam to čuo...stoji li ili ne stoji? Odluči se. - johnny08, 5.12.16. 20:12, 0 0 0
Mrkino, nije mi baš jasno što želiš reći...ukratko predstavio sam poznate činjenice i potkrijepio ih dokazima. Pa ne pišem ja pamflete kako ti kažeš koji oblikuju nečije mišljenje, niti živim od Miškovića kao neki koji prate Rijeku. - johnny08, 5.12.16. 20:18, 0 0 0
Mnogi navijaci nemaju isto misljenje - Sanel, 6.12.16. 10:08, 0 0 0
12/2016
Dinamo - Rijeka 1:1; 10 žutih i 8 minuta sudačkog dodatka...

U najavi utakmice sam rekao kako se Petev i Kek nemaju čime iznenaditi i da se točno mogu izdiktirati početne jedanaestorke obje ekipe. Izuzev izostanka Mateija, koji je platio danak očajnog terena u Kranjčevićevoj u Kupu, iznenađenja u sastavima su izostala i za očekivati je bilo da će Dinamo od prve minute napasti Rijeku u potrazi za bodovima koji bi smanjili razmak između navedenih klubova. U nastavku donosim 5 zaključaka jučerašnjeg derbija.

Dinamo nema ni igru ni samopouzdanje

Međutim, već na samom početku utakmice nam je moglo biti jasno kako ovaj derbi neće biti identičan onima koje su u prethodnim sezonama igrali Rijeka i Dinamo na Maksimiru. Naime, očekivani pritisak Dinama je potpuno izostao i Rijeka je i bez većine napadačkih vedeta (Gavranović, Andrijašević, Matei, Črnic) preuzela kontrolu na početku utakmice. Čvrsti blok Bradarića i Maleša je držao sredinu dok su velike probleme obrani Dinama radili Martić i Vešović, nominalno bekovi koji silom prilika ove sezone igraju na krilnim pozicijama. Već tu smo mogli primjetiti svojevrsnu anomaliju, budući da Dinamo od prošlih sezona ovakve utakmice počinje uraganski. Danas, a i u većini ovogodišnjeg prvenstva, Dinamo na domaćem terenu ne dolazi do pritiska i ne kontrolira utakmicu prvenstveno zato što je i dalje, unatoč malim pomacima od dolaska Peteva, to ekipa koja je u potpunoj krizi identiteta. Naime, Dinamo nema vođu na terenu već godinama, a kako sezone odmiču skupo plaćeni stranci, prije svih Fernandes i Soudani, postaju sve više nezainteresirani promatrači u HNL-u nego faktori odluke koji klubu donose bodove. Nadalje, vrlo nesigurna zadnja linija ne daje impuls i samopouzdanje mladoj veznoj liniji Jonas-Gojak-Knežević i u takvom stanju stvari Rijeka je na početku susreta lako sa sve sigurnijim parom Maleš-Bradarić odnijela premoć na sredini. No, Rijeka u kadru jednostavno nije imala igrače sa kojima bi na duže periode utakmice mogla pritiskati Dinamo budući da su gotovo svi tehnički potkovaniji igrači bili nedostupni. Također onoga trenutka kada je Dinamo preuzeo posjed lopte i kada je Prskalo obranio nekoliko individualno stvorenih prilika, Dinamov više stihijski pritisak je puknuo poput balona. Tada se vidjela sva nemoć Dinama i nepostojanje mentalne jačine kod igrača da dotuku ovako okrnjenu Rijeku na domaćem terenu.

Rijeka je odigrala sukladno mogućnostima

Suprotno nekolicini novinara koji su imputirali da je Rijeka još jednom skinula gaće na prvim naplatnim kućicama prema Zagrebu, svaki iole pametniji poznavatelj nogometnih prilika je kratkim pogledom na riječki sastav mogao vidjeti kako će Rijeka maksimirsko gostovanje teško proći neokrznuta. To se ipak dogodilo, uz gol i 100% šansu Bradarića pred kraj susreta Rijeka je imala svojih šansi, no budući da je Mišić odigrao jako lošu utakmicu, nije imala tu mirnoću da se na duže periode postavi kao ekipa koja može napasti Dinamo. Sudački kriterij, o kojem ću kasnije, također je imao velike zasluge u tome, no i sa svime time Rijeka je odigrala na Maksimiru solidnu utakmicu. Istina, previše je u trenucima obrana ulazila u krilo Prskala, no brzu transformaciju iz obrane u napad koju smo spominjali kao glavni forte ovakvog sastava, Rijeka je do perfekcije dovela što se vidi kod gola.

Jedna loša reakcija Šituma na desnom beku bila je dovoljna Malešu da izbaci Vešovića u kontru 3na2 dok je nevjerojatan sprint Ristovskog na desnoj strani u toj akciji koji je pretrčao praktički cijeli teren da bude opcija Vešoviću u dodavanju, koji se logično odlučio za prekaljenog strijelca Gorgona.

Kekove utakmice

Prije utakmice sam naglasio kako Matjaž Kek ide na najlakše gostovanje u Maksimiru od kada je trener Rijeke. Naime, da je na raspolaganju imao kompletnu momčad mogli bi mu prigovoriti o tome kako je postavio ekipu, koliki je bio posjed lopte i koliko je prilika stvoreno; međutim kada mora Martića staviti na lijevo krilo prvi puta u sezoni i kada nema igrače koji su mu donijeli 14 golova i pregršt asistencija, Rijeka nikako drugačije na Maksimiru nije ni mogla izgledati. Međutim, upravo brza transformacija iz obrane u napad je nešto što je Rijeka pod Kekom vježbala od samog početka sezone. Kek napokon ima mobilne igrače koji mogu iznijeti takve protuudare, a bivši slovenski izbornik je bivšem bugarskom izborniku prodao foru koju je ne tako davno prodao Guusu Hiddinku. Naime, i u kvalifikacijama za SP je Hiddinkova Rusija bila neprikosnoven favorit protiv Kekove Slovenije, a Kek je na sličnim osnovama u toj utakmici ostvario plasman na SP, što je još jedan dokaz da se Kek najbolje osjeća kada je epitet favorita pripisan suparničkoj ekipi.

Kako je Vučemilović ukrao derbi

Delegiranje Vučemilovića za subotnji derbi nije niti najmanje začudilo, međutim sudački kriterij kojeg je Osječanin pokazao ipak jest. Tako je u 3 dana Vučemilović sudio Dinamu dva puta što može i ne mora ništa značiti, no očito je bilo kako se nagli zaokret u suđenju dogodio na samom početku drugog poluvremena. To ne znači da je Vučemilović dosudio dobro prvo poluvrijeme, dapače, moguća ruka Bradarića u kaznenom prostoru, niz nedosuđenih prekršaja igrača Dinama nad Riječanima i svaka odluka koja odlazi na modru stranu se najbolje mogla vidjeti u slučaju Vešovića koji je po Vučemiloviću konstantno radio faulove u napadu. O suđenju ipak najbolje govori konačna statistika u pogledu prekršaja.

Po tome je Dinamo napravio 7 prekršaja, dok smo u 90. minutu utakmice ušli sa 5 prekršaja Dinama, a čisti faulovi Sigalija i Pivarića za žute kartone nad Gorgonom i Vešovićem koji su se dešavali ispred sudaca nisu ni suđeni (ako pričamo o akumuliranim kartonima i Sigali je trebao izletiti). Pritom je manje bitan žuti karton, a puno više činjenica što je Rijeci time oduzet potencijalno opasan prekid koji nerijetko odlučuje ovakve derbije (kao što smo uostalom mogli i vidjeti u El Clasicu). Apsurdna je činjenica da Rijeka slobodne udarce u opasnoj zoni od Dinamovog gola nije ni imala, što je samo dovodilo do povećanja nervoze kod Riječana koje je i rezultiralo crvenim kartonom Gorgona (prvi žuti za prigovor, Gorgon hrvatski ne govori, Vučemilović poznati poliglot). Nadalje, ako ti netko dosudi 30 prekršaja, logično je da će se gro igre odvijati na tvojoj polovici. U konačnici, Vučemilović je očajno odsudio utakmicu, imao je velikih grešaka (ruka u kaznenom prostoru, žuti i crveni kartoni) i jasno postavljene kriterije prekršaja koje su vrijedili samo za jednu ekipu. Otužno je da nakon još jednog derbija ne možemo pričati o nogometu, već isključivo o sudačkim previdima.

Rijeka bez pojačanja neće osvojiti prvenstvo

I kada se uzme u obzir da je Rijeka na Maksimiru kontra puno faktora osvojila veliki bod i zadržala isti razmak na ljestvici, te kako nesumnjivo ide prema naslovu jesenskog prvaka; sve više postaje jasno kako Rijeka ovaj tempo ne može izdržati bez pojačanja u zimskom roku. Naime, Kek jučer nije imao koga ubaciti u igru osim radišnog veznjaka Čanađije, a analizom Dinamovih šansi postaje potpuno jasno kako su one većinski dolazile preko Zutine strane. Makedonac je pored Soudanija blago reći plivao; bez ikakvih osnova u branjenju praznog prostora i bilo kakve koristi prema naprijed, Zuta je 90 minuta proveo bez da je centar prešao ulazeći iz kiksa u kiks. Na svu sreću Soudani bira utakmice koje će igrati, pa mu i voljni moment lako splasne nakon par promašaja, te tako do izražaja nije došla Zutina predstava. Uz lijevog beka, Rijeka bi trebala pojačati napad mobilnijem napadačem od Handžića, dok naravno prodaja postojećeg kadra ne bi trebala biti opcija, izuzev pričuvnih igrača. Međutim, ako Rijeka u posljednje kolo uđe sa 3 ili manje bodova prednosti, gledati ćemo zanimljivu predstavu na Maksimiru u posljednjoj utakmici sezone. Na kocki je ipak 15M eura od Lige prvaka, a takvo što gazda hrvatskog nogometa ne (pro)pušta. 

Vučemilović je nogomet stavio u drugi plan
U najavi utakmice sam rekao kako se Petev i Kek nemaju čime iznenaditi i da se točno mogu izdiktirati početne jedanaestorke obje ekipe. Izuzev izostanka Mateija, koji je platio danak očajnog terena u Kranjčevićevoj u Kupu, iznenađenja u sastavima su izostala i za očekivati je bilo da će Dinamo od prve minute napasti Rijeku u potrazi za bodovima koji bi smanjili razmak između navedenih klubova. U nastavku donosim 5 zaključaka jučerašnjeg derbija. Dinamo nema ni igru ni samopouzdanje Međutim, već na samom početku utakmice nam je moglo biti jasno kako ovaj derbi neće biti identičan onima koje su u prethodnim ...
Vučemilović je nogomet stavio u drugi plan
U najavi utakmice sam rekao kako se Petev i Kek ...
https://www.youtube.com/watch?feature=youtu.be&v=c-prGudxzd8&app=desktop; lijepa kompilacija za one koji nisu gledali... - johnny08, 4.12.16. 20:09, 0 0 0
Čuj frustracije, ja bi osobno volio da netko osim Dinama nakon ovoliko godina nešto osvoji, čisto da i neka ekipa malo južnije skuži da je dopušteno to i drugima. Iako će onda biti teorija da je i to namješteno. Pogotovo kad Din kupi par igrača iz Ri - Gogo7, 4.12.16. 21:52, 0 0 1
ne znam kako će kupit,nisi čuo da se oko glave smanjuje omča ? Pa valjda ti igrači imaju bar zrno mozga.Ne vidim u zadnje vrijeme da Dinamo nešto kupuje,za koju godinu kad Dinamo "b" možda bude tu - bez 12 sigurnih zaostatak dvoznamenkasti broj bod. - AnakinRi, 4.12.16. 22:28, 0 0 0
A ove rasprave su mi smiješne,oni pričaju svoje i vuku na Dinamovu stranu,svi ostali vide drugačije,ali nebitno, valjda je ta šačica zagriženih u pravu......oni imaju pravo,3 miliona drugih su,ne znam,budale valjda...... - AnakinRi, 4.12.16. 22:32, 1 0 0
i tako već deset godina,odnosno otkad je Lokomotiva u prvoj ligi,primirili se sezonu-dvije nakon Croatie i opet vrte istu pjesmu sa drugim imenom,ako se u 20 godina nisu osvjestili Johnny,onda ja ne vidim uopće poantu nekog raspravljanja tu sa njima - AnakinRi, 4.12.16. 22:35, 0 0 0
12/2016
Izostanci, taktika i psihologija; kako riješiti probleme Matjaža Keka?

Dinamo dočekuje Rijeku u subotu u Maksimiru u bitno promijenjenim okolnostima od prošle domaće utakmice sa Istrom gdje su uknjižili mršavi remi. Iako je razlika na tablici ista, Dinamo je u razdoblju nakon Istre odigrao vrlo solidnu europsku utakmicu protiv Lyona, a u prvenstvu i Kupu je ubilježio relativno lake pobjede protiv Osijeka i Intera. Slijedom navedenog, Petev je ekipu uspio psihološki podignuti i rotacijama pojedinaca uspio osvježiti Dinamov kadar. To se posebno vidjelo u LP gdje je dobio Gojaka i Kneževića, koji su unijeli prijeko potrebnu dozu mladosti i agresije u inače beskrvni Dinamo.

Posljedice riječke politike

S druge strane, Rijeku muče ozljede i suspenzije ključnih igrača i to je faktor na kojeg sam upozoravao od starta prvenstva. Rijeka jednostavno nema dovoljnu širinu u kadru kao prethodnih godina, no ima bolje pojedince u vidu Andrijaševića, Gorgona ili Gavranovića i to je klupska odluka koja se očito po stanju na ljestvici pokazala uspješnom. Više plaće pojedincima koji se moraju iskazati kao pojačanja i nositelji igre, nauštrb širokog i ujednačenog kadra koji ne pruža dodanu vrijednost. Shodno tome Rijeka u Maksimir dolazi u najgorem mogućem trenutku; no nije sve tako crno kako se na prvu čini.

Dinamo ponovo dominira ligom

Naime, Dinamo u gostujućoj pobjedi protiv Osijeka nije oduševio iako je svima bilo jasno kako Dinamo više bodove u HNL-u protiv takvih ekipa neće ispuštati. Opet je Dinamu utakmicu dobio bez prevelike igre, sa smiješnom pogreškom vratara Osijeka Mikulića nakon koje je bilo jasno da bodovi odlaze u Zagreb. Već u Kupu Petev je Interu suprostavio praktički Dinamo bez prvotimaca, dok je Toplak odgovorio napravivši čak 7 promjena u odnosu na prvenstvenu utakmicu valjda se vodeći onom legendarnom izjavom Tome Ivkovića koja ide u smjeru da protiv Dinama im valja odmarati prvotimce da budu spremni za utakmice koje zapravo mogu dobiti.

S druge strane, Kek je nakon očajnog izleta u Koprivnici u kratkom razmaku i u prvenstvu i u Kupu stavio najjaču ekipu koju u ovom trenutku ima i rezultat su rutinski trobod protiv Cibalije i prolazak u Kupu gdje je Lokomotivi održana prava nogometna lekcija u sat vremena. Prošla dva ogleda subotnjih oponenata namjerno potenciram jer nam upravo oni daju sastave koji će istrčati na Maksmiru. Niti će Kek iznenaditi sa sastavom u odnosu na prošle utakmice, niti će Petev sučeliti Rijeci ekipu drugačiju od one koja je istrčala u Osijeku.

Zbog izostanaka, Mišić mora odigrati utakmicu života

Rijeka, kako se vidi protiv Lokomotive, u izostanku Andrijaševića (bez komentara), Gavranovića i Črnica će na Maksimir istrčati u identičnoj postavi u kojoj je jasna intencija Keka da sa triom veznjaka Maleš-Bradarić-Mišić pokuša sredinu terena preoteti Jonasu, Kneževiću i Gojaku kojima će pomagati Šitum. Na taj način opskrba lopti prema Soudaniju, Fernandesu i Ćoriću bi bila prekinuta, a posebno je ovdje bitna uloga Mišića koji će morati odigrati utakmicu života; jer se od njega očekuje ne samo da pomaže dvojcu defanzivnijih veznih već i da bude poveznica u napadačkim akcijama.

Također, Gorgon bi mogao igrati pivotalnu ulogu u riječkim napadima, jer se ne radi o klasičnom napadaču, te će time biti teže prvenstveno Sigaliju i Benkoviću u praćenju Austrijanca. Naime, Gorgon linije razvlači svojim kretnjama i omogućuje ulaske iz drugog plana Vešoviću i Ristovskom, ali i ono što je ključno jest da on mora svojim prisustvom i kretnjama odvlačiti Dinamove igrače po potrebi sa lijeve na desnu stranu. Ulaskom u formu Mateija lijeva strana Rijeke više ne postaje statist desnoj, već ekipa mora raditi na tome da Rumunj češto ulazi u situacije 1na1 sa užom obranom Dinama. Protiv Cibalije i Lokomotive je pokazao sve svoje kvalitete igrača sa niskim težištem koji voli okomitim ulascima na protivnika kroz dribling isprovocirati kontakt, što najčešće rezultira faulom ili prolaskom akcije nakon čega može tražiti Gorgona i Vešovića u sredini.

Glavno riječko oružje ostaje veza Ristovski/Vešović

Zanimljiva će biti i uloga najboljeg igrača lige Ristovskog koji ispred sebe sve do Pivarića nema iole ozbiljnijeg obramenog igrača (i navedeni je upitan), no ovdje će se vidjeti upravo rad veznjaka Rijeke koji će ili omogućiti Ristovskom izlete u protivničku polovicu ili će ga prikovati uz aut liniju u defanzivnim zadacima čuvanja Ćorića i Fernandesa. Štoviše, rad veznjaka Rijeke, koji će biti potpomognuti Vešovićem, od ključne je važnosti za bilo kakav uspjeh Rijeke u Maksimiru, u situaciji kada Rijeci nedostaju individualci poput Andrijaševića i Gavranovića, koji nisu samo sjajni egzekutori, već su i defanzivno odgovorni igrači; očekuje se da će Rijeka igru pojednostaviti do samih osnova. Agresivni pritisak čim se izgubi lopta, brza tranzicija i odlazak u kontre i polukontre i odgovorna igra u obrani uz držanje linija.

Međutim, padne li riječka vezna linija sve ostale linije će se urušiti kao kula od karata i gledati ćemo viktoriju na gol Prskala, koju smo toliko puta gledali u prošlim gostovanjima Rijeke na Maksimiru; no ako Bradarić, Maleš i Mišić prije svih dobiju bitku na sredini, Rijeka će okrenuti utakmicu u svoju korist i psihološki ionako poljuljani Dinamo baciti na koljena. Za takvo nešto potrebna je velika sinergija i koncentracija igrača, gard od prve minute gdje nema uzmaka pred Dinamovim igračima, kako to velika većina HNL ekipa radi. Podršku 3,000 svojih navijača će imati, a na njima je da u ključnoj utakmici ovog dijela prvenstva dokažu prvenstveno sebi samima da i bez nekolicine ključnih igrača, ova momčad Rijeke može zadržati vrh ljestvice u dvoboju sa jedinim konkurentom za naslov.

Zbog izostanaka, Josip Mišić morat će odigrati utakmicu života!
Dinamo dočekuje Rijeku u subotu u Maksimiru u bitno promijenjenim okolnostima od prošle domaće utakmice sa Istrom gdje su uknjižili mršavi remi. Iako je razlika na tablici ista, Dinamo je u razdoblju nakon Istre odigrao vrlo solidnu europsku utakmicu protiv Lyona, a u prvenstvu i Kupu je ubilježio relativno lake pobjede protiv Osijeka i Intera. Slijedom navedenog, Petev je ekipu uspio psihološki podignuti i rotacijama pojedinaca uspio osvježiti Dinamov kadar. To se posebno vidjelo u LP gdje je dobio Gojaka i Kneževića, koji su unijeli prijeko potrebnu dozu mladosti i agresije u inače beskrvni Dinamo. Posljedice riječke politike S druge ...
Zbog izostanaka, Josip Mišić morat će odigrati utakmicu života!
Dinamo dočekuje Rijeku u subotu u Maksimiru u bitno promijenjenim ...

Respekt: aerDNA, tomy97, RayRay, Leader, bokivt, draxy, mrkino,

Slažem se: capry, Topsi, Wenger, Losovius,

Meni se čini da dobar dio plana igre pada u vodu bez Gavranovića i Andrijaševića i da će Rijeka ovdje morati pokušati izvući 0:0. A takav stil jako pogoduje 'tankim penalima' - Losovius, 2.12.16. 15:17, 0 0 0
Rijeka i sa ovakvom ekipom ima igrače za brzu tranziciju, samo uvodnih 15 minuta treba izdržati čiste mreže. Onda bi trebalo doći do izražaja da Dinamo igre nema na postavljenu obranu, a da su ranjivi iz polukontri i kontri. - johnny08, 2.12.16. 15:43, 0 0 0
Ristovski nije najbolji igrač lige ( obrambeni još bi se dalo pričati) - Wenger, 2.12.16. 15:51, 0 0 0
Tko je bolji Wenger? Ćorić sa žutom majicom od Sportskih? - johnny08, 2.12.16. 15:52, 1 0 0
Prati nas

©2016. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.