kuevi

Reputacija
3
Bodova
63
Analiza
9
Ocjena
15
Anketa
67
obriši

Analize

30.12.
Utakmica tjedna: Liverpool - Arsenal 5-1

Jesu li u nogometu bitni samo trofeji? Pamti li nogometni svijet samo pobjednike? Koliko ljubitelja igre će za nekoliko desetljeća pamtiti igrače poput Jamesa Milnera?

Nemam često priliku gledati prijenos vrhunskih utakmica i ta žeđ je razlog zašto sam očekivao više od utakmice na Anfieldu.
Nakon početnih nekoliko minuta osjetio sam da bi utakmica mogla biti legendarna. Nešto važno će se dogoditi, govorio sam si. Bit će golijada puna preokreta. Možda ćemo je pamtiti po rušenju velikog Kloppovog Liverpoola? Koliko će Lovren izdržati bez kiksanja? Hoće li još jedna generacija odličnih igrača žaliti za propuštenom prilikom? 
Ubrzo nakon toga sam se prisjetio velikog broja ozlijeđenih igrača Arsenala. Tada već zaključujem da će Liverpool lakoćom pobijediti.
Zatim se otvara pitanje: hoće li Liverpool izdržati pod pritiskom? Hoće li Arsenal pokazati raskoš talenta? 
Nakon još desetak sličnih pitanja, prošlo je tek pet minuta utakmice.
Ubrzo je Arsenal poveo, pa je brzo Liverpool okrenuo i do poluvremena je bilo jasno da se ništa novo neće dogoditi. Liverpool i dalje gazi, momčad je puna samopouzdanja, dok Arsenal ostaje simpatična momčad s vrhunskim talentima, koja igra na trenutke dominantno, ali plaća cijenu velikog broja ozlijeda i nedovoljnog broja vrhunskih braniča. 

Početak moje analize je pomalo kaotičan, i umjesto odgovora otvara nova pitanja. Želio sam smisliti nešto koncizno, no kako sam razmišljao o Premiershipu, shvatio sam da se stvari tek počinju razvijati i daleko sam od zaključka.
Nešto se ponavljaja, poput igre Tottenhama i Arsenala; ali većina utakmica je nepredvidiva. I to je čar nogometa, posebno živa upravo u najjačoj ligi na svijetu. 

Liverpool je prvak kojeg priželjkuje nogometni svijet. Ono po čemu se najviše razlikuju od ostalih je razvoj koji je posljednjih godina podigao razinu kluba i momčadi. Klopp je igrao finala Europske lige i Lige prvaka. Kada su pobijeđivali, to je uglavnom bilo posljedica bolje igre, a kada su gubili pobjednici su bile jače momčadi. Sada su oni ti koje je vrlo teško pobijediti i veći su od Zidaneovog Reala. Zašto? 
Upravo zbog dominacije koju pokazuju na terenu. Dominacije koja nije posljedica individualne kvalitete igrača, već vrhunske igre cijele momčadi. Naravno da je oslonac momčadi u skupim igračima, koje nije igrački "stvorio" Klopp, ali razina igre koju pokazuju ostali igrači je pokazatelj vrhunskog rada. Alexander-Arnold, Lovren i Robertson nikako nisu igrači od kojih bi se očekivalo da čine najjaču obranu u ligi, ali to su postali. Jer je skupo plaćen ključni igrača koji je podigao cijelu obranu, ali i zato jer su pod pravim trenerom još četvorica (ne zaboravimo Gomeza) znatno podigli kvalitetu igre. Lovren nam je vjerojatno najbolji pokazatelj, i mislim da to ne treba dalje objašnjavati. 
Razvoj pojedinaca spojen s podizanjem razine igre cijele momčadi. Opis rada najboljih trenera. Slaven Bilić i Zlatko Dalić to su učinili s našom reprezentacijom. Mourinho tri puta od 2002. do 2010. Klopp to čini drugi put u karijeri. Ancelotti je to napravio s Milanom, Chelseajem i Realom. Conte s oba kluba. Guardiola s Barcom i Cityem. Zidane s Realom. Pochettino, Dyche, Bjelica, Sarri, Howe, Tuchel.
Van Gaal i Heynckes s Bayernom. Klopp je dugo radio i ubire najviše plodova. Zato mislim da zaslužuju naslov, i da će do njega doći. 

Smatram da bi svaka od trenutno top 4 momčadi Premiershipa u bilo kojoj drugoj ligi osvojila naslov. Možda bi se obranili jedino PSG i Juventus. To govori dosta o snazi engleskog nogometa danas. 
I smatram da će te 4 momčadi igrati u Ligi prvaka dogodine.
U Arsenal ni Emerya ne vjerujem. Pitanje je krivo postavljeno, jer Arsenal ispunjava svoj potencijal. Njihovi rezultati su trenutno u okviru njihovih mogućnosti. Ostali klubovi puno pametnije izabiru pojačanja, i ostali treneri su kvalitetniji. Iako Mourinho u tome nije uspio, do kraja sezone vidim Topnike iza Vragova. 

U predviđanja tko će ispasti se ne bih upuštao, ali svakako priželjkujem da će u ligi ostati Southampton, koji je stvorio puno vrhunskih igrača posljednjih godina. 

Kao zaljubljenik u igru Rubena Nevesa, očekujem da će se Wolvesi učvrstiti na sedmom mjestu. Više od toga teško da mogu, jer ne igraju dobro u ulozi favorita. 

Manchester City i Tottenham će ostati vjerni pratitelji budućim prvacima, no ne bih se iznenadio da pojačan Higuainom, Sarri dođe do drugog mjesta. Iako nisu favoriti za tu poziciju, mislim da će se City koncentrirati na Ligu prvaka, i time otvoriti prostor.
Tottenham se već pokazao kao momčad koja teško igra na rezultat. 
Njihovo vrijeme će doći i vjerujem da uz još par pojačanja mogu do naslova u idućim godinama. Treba se sjetiti da otvaraju novi stadion, imaju odličnog trenera, pa čak i da su oslonac engleske reprezentacije. Kad Kloppova vlast olabavi, nadam se da će Tottenham čekati neokrznut. United neka traži drugog trenera.

Jürgen nije flop
Jesu li u nogometu bitni samo trofeji? Pamti li nogometni svijet samo pobjednike? Koliko ljubitelja igre će za nekoliko desetljeća pamtiti igrače poput Jamesa Milnera? Nemam često priliku gledati prijenos vrhunskih utakmica i ta žeđ je razlog zašto sam očekivao više od utakmice na Anfieldu. Nakon početnih nekoliko minuta osjetio sam da bi utakmica mogla biti legendarna. Nešto važno će se dogoditi, govorio sam si. Bit će golijada puna preokreta. Možda ćemo je pamtiti po rušenju velikog Kloppovog Liverpoola? Koliko će Lovren izdržati bez kiksanja? Hoće li još jedna generacija odličnih igrača žaliti za propuštenom prilikom? Ubrzo nakon toga sam ...
Jürgen nije flop
Jesu li u nogometu bitni samo trofeji? Pamti li nogometni ...
Ima dobrih stvari spomenutih, ali ne slažem se da Tottenham ne zna igrati na rezultat.. - BruceWayne, 2.1.19. 17:15, 0 0 0
04/2015
Drakonska kazna Uefe; treba li zabraniti poklič ZDS na stadionima?

"Za dom, sad u boj" - Nikola Šubić Zrinski

Polemikama oko fašistoidnosti ovog uzvika definitivno nije mjesto ovdje. Brojni su razlozi, među kojima je činjenica da se ništa pametno neće zaključiti, po meni najvažnija. 
Iznjet ću samo moje mišljenje: ljudi bi trebali dobro promisliti o tome što taj pozdrav može značiti za nekoga poput Zorana Stevanovića (predsjednik udruge FARE, koja redovito prijavljuje HNS UEFA-i), te se pitati je li taj pozdrav stvarno vrijedan nekakve rehabilitacije kroz "dobronamjernu" upotrebu. Potpuno sam uvjeren da među onima koji to viču nema ni 5% fašista. 

Prije nego prijeđem na glavni problem, osvrnuo bih se na problem koji uočava autor ove tribine. 
Što se tiče hijerarhije odgovornosti, najodgovorniji je HNS. Iako je problem navijača samo preslika stanja u društvu, kroz godine je HNS morao puno žustrije raditi na pripitomljavanju navijača, ako iz nikakvih moralnih pobuda, onda barem da se izbjegnu ovakve kazne. Ovaj problem se moglo riješiti i bez politike, odnosno ulaženja u polemike oko tog uzvika.
Da HNS ne vodi Onaj-kojeg-nikad-nećeš-vidjeti-na-ulici atmosfera oko nogometa bi bila kao na sunčan dan nakon dva tmurna mjeseca. BBB-i bi dolazili na utakmice, Torcida i ostale navijačke skupine ne bi bile koncentrirane na rušenje sistema, već na navijanje.
Hrvatska bi imala razvijenu kulturu navijanja, koja se izgubila negdje nakon Dinamovog naslova 2006. te se tek ponekad manifestirala na europskim utakmicama (Dinamo SAMO protiv Reala, te Hajduk i Rijeka na svakoj europskoj utakmici), te u prkosu Dalmacije jednom u 3-4 godine. Ne sjećam se kad se zadnji put pričalo o zajedničkoj akciji navijačkih skupina a da nije bila riječ o tučnjavi, bakljadi, "anarhizmu" ili obilježavanju stradanja u Domovinskom ratu.
Za to je kriv HNS. Izmišljanje nekakve "uvijek vjerne" udruge u zemlji gdje je navijanje dio kulture samo je odraz drastične devastacije nogometa od strane Mamića, Brbića, Svaguše, Sinovčića i njima sličnima.
Za rješavanje "problema" ovog uzvika potrebno je vratiti navijače na tribine, te smanjiti udio frustriranih gledatelja koji ne znaju nikakvu navijačku pjesmu pa se okreću kvazifašizmu. 
Od strane politike trenutno je nemoguć utjecaj na narod, jer nemamo nijednog političara s autoritetom i dignitetom čiji bi poziv na odbacivanje kontroverznog pozdrava urodio plodom.
Policija pak nema nikakav razlog baviti se nekim uzvicima, jer ovo je država slobode govora, pa iako je isticanje ustaškog znakovlja zakonom nedozvoljeno, koristiti starohrvatski pozdrav kao i najobičniju verziju stare hrvatske zastave (prvo bijelo polje) ne kosi se s nijednim zakonom.
Samo želim istaći da je vrlo relativno koliko je koje obilježje ustaško i da ni sud to ne može točno odrediti.

I sad dolazim do glavnog problema. Ako se hrvatsko društvo ne može usuglasiti oko pripadnosti nekih obilježja različitim dijelovima naše povijesti, pa tko su Zoran Stevanović, Zoran Pusić, FARE da o tome odlučuju? 
A UEFA tek? Gore navedene osobe i udruga se bar predstavljaju kao borci za ljudska prava. Odakle uopće ideja da nogometna organizacija može odlučivati o tome što je rasizam a što nije?! 
Po čemu je "Za dom spremni" rasizam? Dođe mi samo da se zapitam tko je tu lud. Platini je poznat po postignutom pogotku na utakmici na kojoj su ljudi poginuli zbog urušavanja tribine.
Za nered u Milanu kažnjeni smo puno blaže nego za navodni rasizam. Kome smeta što par hrvatskih budala uzvikuju nešto što nijedan Norvežanin ne zna što znači niti ima veze s njim?! 
Jesu li naši navijači vrijeđali Norvežane na temelju nacionalnosti, rase, vjere? 

Da, atmosfera na utakmici je bila dobra. Ali bila je dobra ako gledamo na nogomet onako kao što današnji vođe svjetskog nogometa gledaju. Za Platinija, Mamića, Šukera, Blattera nogomet je samo biznis. 
Za nas koji volimo nogomet atmosfera na utakmici bila je komorna. Djeca, par petardi i prazni uzvici. Nek Joe Šimunić i neko dijete koje voli piratice dođu na Poljud u lipnju i pred praznim tribinama će atmosfera biti kao i pred 20 tisuća na Maksimiru.
Kamo sreće da nas izbace iz svih asocijacija koje od najvažnije sporedne stvari na svijetu rade biznis svojom oligarhijskom strukturom i politikom monopola na pamet. A glupi su ko stup.

Polupani lončići
"Za dom, sad u boj" - Nikola Šubić Zrinski Polemikama oko fašistoidnosti ovog uzvika definitivno nije mjesto ovdje. Brojni su razlozi, među kojima je činjenica da se ništa pametno neće zaključiti, po meni najvažnija. Iznjet ću samo moje mišljenje: ljudi bi trebali dobro promisliti o tome što taj pozdrav može značiti za nekoga poput Zorana Stevanovića (predsjednik udruge FARE, koja redovito prijavljuje HNS UEFA-i), te se pitati je li taj pozdrav stvarno vrijedan nekakve rehabilitacije kroz "dobronamjernu" upotrebu. Potpuno sam uvjeren da među onima koji to viču nema ni 5% fašista. Prije nego prijeđem na glavni problem, osvrnuo bih se ...
Polupani lončići
"Za dom, sad u boj" - Nikola Šubić Zrinski Polemikama ...

Respekt: Lumbrikata,

Slažem se: Lumbrikata,

Ne slažem se: Ludovic, saxri, AntonioBuby, Mac316, zrzyka,

Ovo je ne toliko za diskusiju koliko jednostavno žalosno - Mac316, 10.4.15. 16:08, 0 0 0
02/2013
Kada je igranje rukom prekršaj, a kad je dio igre?

Prvo bih istaknuo ponašanje igrača Barcelone na utakmici u Milanu. Iako to nije tema ove analize, smatram kako je važno koliko igrači Barcelone na i izvan terena utječu na suce. Oni jesu najbolja momčad na svijetu, imaju igru koja je najbliže savršenstvu. Nijedna momčad u svijetu nikada nije bila toliko dominantna. O tome tko više voli koji stil igre nema smisla raspravljati, jer svatko ima svoj ukus. Ali naglašavam, nitko nikada nije igrao nogomet bolje, dominantnije i učinkovitije od Barcelone posljednjih 5 godina! Ali, igrači Barcelone su svojim presingom na suce u svakoj utakmici, te činjenicom da su puno puta suci njima izravno pomogli svojim greškama, izgubili moje poštovanje. Oni su pravi nogometaši: igraju ga tehnički odlično te ga doslovno žive, ništa im nije bitnije od uspjeha u svome poslu. No to što ja Xavija, Iniestu, Messija i ostale ne mogu zamisliti da se bave ičime osim nogometom (osim možda Puyola i Mascherana koji bi mogli raditi u rudniku) ne znači da su oni pošteni, nego potpuno suprotno: njima je pobjeda toliko važna da često simuliraju te konstantno vrše pritisak na suce. I zato se raspravlja o pogotku Milana. On je izgledao sumnjivo, ali da se nisu Pique i ostali žalili svi bismo u miru vidjeli snimku i ustanovili da je Zapata igrao glavom a ne rukom. Da je Hajduk primio takav pogodak pričalo bi se kako je Zapata sjajno asistirao Boatengu. 

No što se događa u onim stvarno dvojbenim situacijama, kada igrač stvarno igra rukom? 
Po meni je to vrlo jednostavno: kada igrač dira loptu rukom koja je u neprirodnom položaju ( što znači ili je drži u zraku ili je miče prema lopti ) sudi se prekršaj, a kada sudac utvrdi da je bilo namjere igranje rukom dužan je igraču pokazati žuti karton ili, u slučaju da kao Suarez sprječava pogodak ili vrlo izglednu priliku, crveni karton. I potpuno je nebitno događa li se to u šesnaestercu ili izvan njega.
Dakle, da je Zapatu lopta stvarno udarila u ruku, to bi bio slobodan udarac za Barcelonu, ali ne i žuti karton za Kolumbijca jer je on podigao ruke u zrak u trenutku kada je Montolivo pucao pokušavajući izbjeći dodir lopte rukom, a kasnije se lopta odbila od igrača Barcelone. 

Ako igrač drži ruke uz tijelo ili na glavi to nije prekršaj, no što se događa kada igrač dira loptu rukom tijekom privlačenja ruke k tijelu? Takva se situacija dogodila u četvrtak na utakmici Liverpool-Zenit: branič ruske momčadi Hubochan povlačio je ruke iza leđa te pokušao prsima iznijeti loptu iz šesnaesterca, no lopta ga je udarila u ruku koja još nije bila potpuno uz tijelo. To je stvarno dvojbena situacija jer se ne ni po jednom pravilu 100% sigurno reći je li ili nije to igranje rukom. Ja ne bih sudio jedanaesterac jer igrač ne samo da nije namjerno igrao rukom, već je ruke stavljao iz prirodnog u izrazito neprirodan položaj da izbjegne igranje rukom. E tu se nogometni pojam "neprirodnog" položaja ruke bitno razlikuje od stvarno neprirodnog položaja. Da je Hubochan stvarno ruke držao u normalnom položaju sigurno bi skrivio jedanaesterac, tako da se njegova želja da ne igra rukom mora nagraditi ne dosuđivanjem istoga. 

Problem je to što sve moguće situacije nisu opisane i suci često moraju na svoju ruku donositi odluke. To se teško može promijeniti pa mislim kako je jedino rješenje uvođenje "Hawk-eye" tehnologije. Sudac treba jasno vidjeti što se desilo te po tome donjeti odluku. Ovako se problemu nedefiniranosti pravila pridodaje i to što sudac u ovakvim situacijama teško može vidjeti što se zapravo dogodilo.

I na kraju, sjetio sam se utakmice Chelsea-Barcelona i suca Ovreboa. Tada je Pique u šesnaestercu neprirodnim položajem ruke te jasno vidljivom namjerom spriječio vrlo izglednu priliku Londonjana. Zatim mi pada na pamet Svjetsko Prvenstvo u Njemačkoj 2006. godine te legendarni Graham Poll. Čovjek koji je Šimuniću dao tri žuta kartona na istoj utakmici je dosudio jedanaesterac za Australiju nakon što je Stjepan Tomas napravio potez koji se može usporediti samo sa "bananom" u košarci. Za to je dobio samo žuti karton, a što je još gore isto je i ponovio te Poll to nije sudio drugi puta. 
Dok djeluju suci poput Polla, Ovreboa te naravno Howarda Webba, FIFA i UEFA imaju veće probleme od uvođenja tehnologije. 

Sudačke muke po Barceloni.
Prvo bih istaknuo ponašanje igrača Barcelone na utakmici u Milanu. Iako to nije tema ove analize, smatram kako je važno koliko igrači Barcelone na i izvan terena utječu na suce. Oni jesu najbolja momčad na svijetu, imaju igru koja je najbliže savršenstvu. Nijedna momčad u svijetu nikada nije bila toliko dominantna. O tome tko više voli koji stil igre nema smisla raspravljati, jer svatko ima svoj ukus. Ali naglašavam, nitko nikada nije igrao nogomet bolje, dominantnije i učinkovitije od Barcelone posljednjih 5 godina! Ali, igrači Barcelone su svojim presingom na suce u svakoj utakmici, te činjenicom da su puno puta ...
Sudačke muke po Barceloni.
Prvo bih istaknuo ponašanje igrača Barcelone na utakmici u Milanu. ...
02/2013
Što smo ovog vikenda gledali u Europi?

   Počnimo redom, Bundesliga kao i uvijek nudi vrlo izjednačene dvoboje. Osim gore navedenih, vrlo zanimljiv će biti i dvoboj između Hannovera i HSV-a. 
Bayern naoko ima lak posao protiv neuvjerljivog Werdera, no ta utakmica nikako nije "zicer" na kladionici (osobito je treba izbjeći jer je koeficijent mizernih 1.20). Jedina šansa gostiju iz Bremena jest činjenica da nitko ne očekuje od njih bod na Allianz Areni. No, ta šansa nije toliko mala... Ako je Milan uspio pobijediti Barcelonu, zašto ne bi i Bayern kiksao u prvenstvu kada je već praktički osigurao naslov prvaka.
Utakmica između dviju Borussia će svakako biti odlična, a pobjednika je teško predvidjeti. Domaćini nisu uspjeli ponoviti dobru sezonu kao prošle godine, a sada su dodatno oslabljeni činjenicom da su ispali iz Europske lige. S druge strane, gosti su osokoljeni poboljšanjem u formi te odličnim nastupima u Ligi prvaka ove sezone. U borbi za drugo mjesto više nemaju mjesta za kiks, te im zbog toga dajem malu prednost. 
HSV je nedavno srušio Dortmund u gostima s velikih 4-1 (rezultatu je uvelike kumovao  crveni karton Lewandowskog). Također su u velikom usponu forme u drugom dijelu sezone, a uz to su i kvalitetnija momčad od limitiranoga Hannovera. 

Utakmice između PSG-a i Marseilla te Manchester Citya i Chelsea biti će vrlo slične. Obe su vrlo bitne, a prednost ima domaćin. Jedina je razlika što je francuski dvoboj bitan u borbi za naslov prvaka, dok su City i Chelsea naslov već prepustili Manchester Unitedu. 
Smatram kako će doći do izražaja razlika u kvaliteti između PSG-a i Marseilla kao i odlične taktičke sposobnosti trenera Parižana.
Najveća šansa aktualnih prvaka Engleske jest trener londonske momčadi, no jednako tako Mancinijeva izgubljenost ostavlja mogućnost ponovne loše igre njegove momčadi. Na oba trenera je veliki pritisak, momčadi imaju sjajne igrače koji ne igraju timski i tu bi moglo biti svega. To je jedini dvoboj koji će u potpunosti ovisiti o nadahnuću nekoliko igrača, odnosno tko bude bolji između dvojca Lampard-Yaya Toure donijeti će svojoj momčadi pobjedu.

Barcelona se mora iskupiti navijačima za poraz na San Siru, te će Sevilla vrlo teško doći do boda. Iako se kao navijač Milana nadam da će Barcelona ući dublje u krizu, očekujem njihovu laku pobjedu. 

I za kraj, poslastica vikenda. Nakon odličnih igara u 2013. godini te pobjede nad Barcelonom, Milan je favorit u Derbyu della Madonnina. Inter je u velikim problemima, čije riješenje dolazi u vidu Matea Kovačića, no na njega moraju čekati i gotovo je nemoguće da će u svom prvom derbiju naglo popraviti igru što im je potrebno za pobjedu. Čak očekujem da će Mateo utakmicu početi na klupi jer Stramaccioni zna da nema vezni red koji može nadigrati Montoliva i društvo. Inter bi se trebao povući te brzim napadima preko Cassana i Alvareza tražiti pogodak. Remijem bi oni sigurno bili zadovoljniji, no ne vidim način na koji mogu doći do pozitivnog rezultata. Možda jedina njihova šansa je Mario Balotelli. U Milanu još nije napravio bilo kakav prijestup niti se svađao sa sucima, no kada mu 40-ak tisuća navijača Nerazzurra počne zviždati, hukati (vjerojatno i oponašati majmune) teško da će Mario zadržati hladnu glavu. Također, Milan ima problema s ozljedama, ali unatoč tome očekujem pobjedu Rossonera te nastavak odlične serije i sve uspješnijeg lova na treće mjesto.

Obećavajući vikend
Počnimo redom, Bundesliga kao i uvijek nudi vrlo izjednačene dvoboje. Osim gore navedenih, vrlo zanimljiv će biti i dvoboj između Hannovera i HSV-a. Bayern naoko ima lak posao protiv neuvjerljivog Werdera, no ta utakmica nikako nije "zicer" na kladionici (osobito je treba izbjeći jer je koeficijent mizernih 1.20). Jedina šansa gostiju iz Bremena jest činjenica da nitko ne očekuje od njih bod na Allianz Areni. No, ta šansa nije toliko mala... Ako je Milan uspio pobijediti Barcelonu, zašto ne bi i Bayern kiksao u prvenstvu kada je već praktički osigurao naslov prvaka.Utakmica između dviju Borussia će svakako biti odlična, a ...
Obećavajući vikend
Počnimo redom, Bundesliga kao i uvijek nudi vrlo izjednačene dvoboje. ...
10/2012
Spada li Hrvatska u top 10 reprezentacija?

  FIFA-ina ljestvica je godinama neobjektivan sud o jačini svjetskih reprezentacija. Iskreno, nisam upoznat u potpunosti s načinom bodovanja ali znam da su najbitniji rezultati u posljednjih godinu dana. Ta ljestvica je nešto čime bi se i danas pohvalio Slaven Bilić, odnosno činjenica da je "njegova" reprezentacija redovito bila u top 10. Svi znamo njegove rezultate i igru "Bilić boysa" te i s vrlo malo objektivnošću možemo zaključiti da nam je mjesto u top 10 bilo samo od 2007. do pred kraj 2008. godine. Od poraza od Engleske na Maksimiru pa do danas, među top 15 reprezentacija nas drže vrlo lagani protivnici u prijateljskim utakmicama. Vidimo da smo nakon poraza od kvalitetne Švicarske pali na "tek" 11. mjesto.
Treba reći da je Francuska nakon Svjetskog prvenstva 2010. godine pala na 27. mjesto, a Hrvatska je tada bila na 11. mjestu. Znači li stvarno da je Francuska slabija od Hrvatske zbog lošeg nastupa na SP-u kad Hrvatska na istom tom prvenstvu nije ni nastupila?
Toliko o FIFA-inoj ljestvici.

Koliko god ljestvica bila loš pokazatelj stvarne kvalitete momčadi, lijepo je i danas vidjeti da bar netko smatra da je naša reprezentacija 11. na svijetu.
Na nekoj boljoj ljestvici bili bismo sigurno i slabije rangirani, ali opet trebamo se zabrinuti kada nas ni naša najveća snaga ( prijateljske utakmice ) ne drži u top 10. Od Eura 2008. godine igra naše reprezentacije nije više ni u jednoj utakmici bila lepršava i izgleda da ćemo se i u ovim kvalifikacijama mučiti s igrom i do kraja strepiti za nastup na SP-u 2014. godine. Rezultati naše reprezentacije zadnjih godina nisu zadovoljavajući - posebice propušteno prvenstvo u JAR-u, ali još je više zabrinjavajuća razina igre reprezentacije zadnjih godina. U ovom trenutku najviše što možemo protiv najjačih momčadi je složiti bunker, a nakon odlaska Šimunića i to ćemo vrlo teško moći. Na pitanje kako je došlo do pada igre reprezentacije može odgovoriti samo Slaven Bilić. A mi se možemo samo nadati da će Štimac pronaći nekog novog igrača da ubrza našu igru, pa makar to bio i mladi Kovačić.

FIFA-ina ljestvica nije nešto po čemu se mora suditi Štimcu, a iskreno ja se nadam da ni njemu ona neće predstavljati puno. Bitno je da on pronađe igru i vrati nam dominaciju da se ne moramo više bojati kad Makedonija dolazi na Maksimir.

kuevi o Spada li Hrvatska u top 10 reprezentacija?
FIFA-ina ljestvica je godinama neobjektivan sud o jačini svjetskih reprezentacija. Iskreno, nisam upoznat u potpunosti s načinom bodovanja ali znam da su najbitniji rezultati u posljednjih godinu dana. Ta ljestvica je nešto čime bi se i danas pohvalio Slaven Bilić, odnosno činjenica da je "njegova" reprezentacija redovito bila u top 10. Svi znamo njegove rezultate i igru "Bilić boysa" te i s vrlo malo objektivnošću možemo zaključiti da nam je mjesto u top 10 bilo samo od 2007. do pred kraj 2008. godine. Od poraza od Engleske na Maksimiru pa do danas, među top 15 reprezentacija nas drže vrlo lagani ...
kuevi o Spada li Hrvatska u top 10 reprezentacija?
FIFA-ina ljestvica je godinama neobjektivan sud o jačini svjetskih reprezentacija. ...

Respekt: kristijan12,

09/2012
Koliko još kredita ima Allegri iliti koji su razlozi loše igre Milana...

Kao veliki navijač Milana iznenađen sam što ova tribina nije postavljena ranije. Mislim kako je već poraz od Atalante bio zvono za uzbunu. Igra Milana je nepovezana, obrana je nesigurna i itekako je vidljiv manjak kvalitete kod igrača. Samo je pitanje kada će Allegri dobiti otkaz, no jasno je da on nije glavni krivac za slabu igru Milana.

Iako je Berlusconi prije 26 godina pokrenuo veliki uspon kluba, te je u njegovom vremenu Milan osvojio 28 veća trofeja, danas on nije omiljena osoba među navijačima. Istina je da je danas talijanska liga znatno slabija nego prije 10 godina i vidi se da talijanski klubovi više ne mogu financijski parirati onima najbogatijim svjetskim klubovima. Svaki navijač Milana može pitati Berlusconija što je on radio zadnjih 5-6 godina. Kao dugogodišnji premijer imao je moć pomoći talijanskom nogometu u cijelosti, ne samo Milanu. A on nije osigurao svijetlu budućnost ni svom klubu. To je osnovni problem, u vrijeme recesije vidi se da je Berlusconi baš kao i svi vodeći svjetski političari: sada govori kako nebi došlo do krize da se prije štedjelo i nema nikakvu ideju kako Milan izvući iz krize. Bilo bi navijačima puno lakše kada bi znali što klub radi, već dugo se čekala smjena generacija i izgledalo je da će ona proći vrlo glatko, no onda je Berlusconi prodao Ibrahimovića i Thiaga Silvu.

Katastrofa

Danas bismo možda pričali o hat-tricku koji je Ibrahimović sinoć zabio Cagliariju, da jedan vrlo nesposoban čovjek sumnjiva morala nije izmislio nešto što ni danas nitko ne zna točno što je, a zove se Financijski Fair-play.
Već nekoliko godina se vidjelo da čelnici AC Milana nastoje popraviti financijsku situaciju kluba; prodali su Ševčenka i Kaku u trenucima kada Berlusconi nije sam mogao podmiriti dugove kluba. Bilo je to vidljivo i tijekom ljeta nakon osvajanja Lige prvaka 2007. godine. Svi znamo da klub zaradi puno novaca osvajanjem LP-a. No začudo u Milano su toga ljeta došli samo Ricardo Oliveira, Emerson i Alexandre Pato. Oliveira je bio solidan igrač koji u Milanu nije pokazao ništa, Emerson je bio prestar, a Pato je plaćen 22 milijuna eura. Puno previše za igrača koji je više ozlijeđen nego što igra. I slijedećih godina je Milan nastavio čuditi svoje navijače s nekim pojačanjima, no u sezoni 2010-2011. izgledalo je da se stvari mijenjaju. Uprava je vrlo pametno poslovala i za relativno malo novaca dovela igrače poput Ibrahimovića, Robinha, Van Bommela i Cassana. Odmah je uslijedila i nagrada, 2011. godine Milan je slavio 18. naslov prvaka Italije.
No onda je došla 2012. U prvom mjesecu pričalo se da će Milan prodati Pata jer je navodno PSG ponudio 35 milijuna. Galliani je želio Teveza, ali nažalost previše je škrtario. Kamo sreće da je uprava priznala da ne može dovesti jednog Teveza, a prodala Pata jer klubu treba novac. Ljeto je bilo prava katastrofa, Berlusconi se stalno pozivao na FFP i negdje u svojoj glavi došao do brojke od 150 ušteđenih milijuna eura prodajom Thiaga Silve i Ibrahimovića. Lijepo je na to rekao jedan moj prijatelj: "puno će uštedit i ne putujuć na europska gostovanja iduće godine".
Svima koji prate Milan vidljivo je da klub više nema strategiju, jedini cilj je uštediti novac, a nitko ne zna kamo onda taj novac uložiti. Osobno smatram da u ovom trenutku klub pati zbog Berlusconijevih političkih ambicija koje su davno trebale nestati. Kada bi Silvio sam sebi priznao da neće još dugo, ostavio bi se politike, poslove bi prepustio mladim snagama, a on bi uživao sa svojom privatnom igračkom: AC Milanom.

Massimiliano Allegri

Allegri je i sam po sebi jedna mala katastrofa za Milan. U svojoj prvoj sezoni kao trener Milana pametno je iskoristio pojačanja, osvojio Scudetto i najavio novi Milan. Tog ljeta 2011. on je zajedno s Gallianijem planirao strategiju kluba: kako želi igrati, s kojim igračima itd.
I tu je napravio potez kojim je zaslužio epitet najvećeg mrzitelja talijanskog nogometa među svim talijanskim trenerima. Andreu Pirla, čovjeka koji svojim stilom igre predstavlja talijanski nogomet, čovjeka koji je 10 godina organizirao vrlo prepoznatljivu igru Milana, Allegri je potjerao iz kluba. Pričalo se da je Pirlo htio dvogodišnji a nuđen mu je samo jednogodišnji ugovor, govorilo se o njegovim slabim igrama itd. A onda je Andrea Pirlo sam rekao što treba; preporodio je Juventus, na isti način i talijansku reprezentaciju, a na kraju sezone rekao da je iz Milana otišao jer Allegri ne voli njegov tip igrača. Naime, Allegri preferira da klasični zadnji vezni igra ispred obrane, dok danas svaka momčad u Italiji želi po uzoru na Pirla imati kreativnog veznjaka ispred obrane da organizira napade.
Prošle sezone se vidjelo da Milan i dalje ima odlične igrače, ali nedostaje netko da igru drži čvrstom i konstantno ograniziranom. Ove sezone Milan više nema dvojicu najboljih igrača što je rezultiralo vrlo lošim početkom sezone.
Unatoč pobjedi protiv Cagliarija, Allegri mora otići. On je mogao ovog ljeta inzistirati na kupnji Aquilanija. Da je on došao danas bi u Milanu igrala dvojica od tri najbolja talijanska registe, Montolivo i Aquilani. I umjesto da sada kad ima bar Montoliva, Allegri njemu da ovlasti kakve u Juveu ima Pirlo, on i dalje traži da lopte što brže dođe do napadača pa da oni slože priliku. Kao da zaboravlja da više nema Ibrahimovića u momčadi.

Milanu treba Guardiola, mladi trener koji forsira dominaciju i kvalitetnu igru, čovjek koji bi mogao složiti i dobru strategiju za budućnost. A kada bi mu poslodavac bio i neki bogati Arap, nebi više u Milanu gledali Antoninija, Yepesa, Traorea i slične.

kuevi o Koliko još kredita ima Allegri iliti koji su razlozi loše igre Milana...
Kao veliki navijač Milana iznenađen sam što ova tribina nije postavljena ranije. Mislim kako je već poraz od Atalante bio zvono za uzbunu. Igra Milana je nepovezana, obrana je nesigurna i itekako je vidljiv manjak kvalitete kod igrača. Samo je pitanje kada će Allegri dobiti otkaz, no jasno je da on nije glavni krivac za slabu igru Milana. Iako je Berlusconi prije 26 godina pokrenuo veliki uspon kluba, te je u njegovom vremenu Milan osvojio 28 veća trofeja, danas on nije omiljena osoba među navijačima. Istina je da je danas talijanska liga znatno slabija nego prije 10 godina i vidi ...
kuevi o Koliko još kredita ima Allegri iliti koji su razlozi loše igre Milana...
Kao veliki navijač Milana iznenađen sam što ova tribina nije ...
09/2012
Što nas danas čeka u Ligi prvaka?

BARCELONA - SPARTAK


Počnimo s utakmicom najlakšom za predvidjeti pobjednika. Stvar je vrlo jednostavna, Barcelona je daleko bolja momčad i samo je pitanje kolikom će razlikom pobijediti. Jedini bitan igrač koji neće nastupiti je kapetan Puyol ( zbog ozljede ), a to nebi smjelo poremetiti napadačke planove Tita Vilanove koji će zasigurno svoj debi u Ligi prvaka pokušati obilježiti što većom pobjedom.
Spartak je nepoznanica, no mislim da zaslužuju respekt zbog nekih poznatih imena: Romulo, Kallstrom, McGeady, Jurado, Welliton, Emenike. Najveća zamka za Barcelonu je trener Spartaka Unai Emery koji je prije ruske momčadi vodio Valenciju i ima iskustva sa španjolskim nogometom i Barcelonom.
Mislim kako je sigurna oklada f+2, a čak i bolja je da Barcelona daje gol u oba poluvremena.

CHELSEA - JUVENTUS

Šlager večeri. Dvoboj između europskog prvaka koji nastoji razviti atraktivniju igru od one kojom su osvojili Ligu prvaka te talijanskog prvaka koji svoje nade temelji na kontinuitetu dobrih igara i dugog niza bez poraza u prvenstvu Italije.
Ne bih se složio s konstatacijom da Chelsea igra dobro. Krenuli su pobjedama u prvenstvu ali su do tih pobjeda došli individualnim bljeskovima, ponajviše Hazarda. Utakmica protiv Atletica pokazala je da Di Matteo nije obavio dobru transformaciju iz obrambene igre u ulozi autsajdera u dominantnu i atraktivnu igru kakva priliči europskom prvaku.
Juventus bi danas mogao iznenaditi mnoge skeptike te pokazati da i u talijanskom klupskom nogometu još ima kvalitete. Kao navijač Milana ne mogu reći da je njihovo osvajanje prvenstva prošle sezone potpuno čisto. Situacije poput nepriznatih regularnih golova Muntarija (u direktom susretu Milana i Juvea) i Robinha (protiv Catanije) u utakmicama koje su završile rezultatom 1-1 ponovno dovode u pitanje čast talijanskih sudaca, ali moram priznat da je po igri ( ponajviše u zadnja 2 mjeseca sezone ) Juventus zaslužio osvojiti svoj 28. naslov prvaka Italije. Juventus ima bolju igru od Chelsea pa bih se čak usudio predložiti da odigrate dvojku. Ipak moramo imati u vidu jednu vrlo bitnu činjenicu. Pirlo je vrhunski igrač, ali ipak igra talijanskog prvaka previše ovisi o njemu i ako ne bude raspoložen teško će Juve do bodova.

BAYERN - VALENCIA

Zanimljiva utakmica pred koju se možda i prevelika prednost daje Bavarcima. Iako mislim da je, poslije Barcelone i Reala, Bayern najkompletnija momčad, ne bih rekao da je Valencia bez šansi. Nijemci su najbolji kada je najpotrebnije, a početak sezone bi mogli iskoristiti za uigravanje kombinacija s novim igračima ( Dante, Javi Martinez, Shaqiri i Mandžukić ) te mislim da je moguće da opušteno uđu u utakmicu i tako daju priliku španjolskoj momčadi. S druge strane, ovo je prva europska utakmica Bayerna poslije poraza u finalu Lige prvaka i ovi utakmicu bi mogli iskoristiti kao iskupljenje za taj poraz. A opet i velika želja može biti dvosjekli mač.
Valencia u svakom slučaju ima puno jasniju situaciju. Porazom neće puno izgubiti, a eventualnom pobjedom bi dobili puno više od samo 3 boda.
Od važnijih igrača otišli su Jordi Alba, Pablo Hernandez i Mehmed Topal, ali su ih nadomjestili Aly Cissokho, Fernando Gago, Sergio Canales i Joao Perreira. Bilo je još odlazaka i dolazaka ali ti preostali otišli igrači nisu bili u prvom planu, kao što ni ovi ostali koji su došli zasad nisu među prvih 11.
Bayernov trener će gledati kako dobiti novu dimenziju igre svoje momčadi dok će trener Valencije više motivirati svoje igrače da dokažu da zaslužuju mjesto u prvih 11.
Unatoč mogućim zamkama za Bayern, vjerujem da će Bavarci dobro krenuti na put prema novom finalu, gdje bi ih mogli ponovno gledati.

Od ostalih utakmica mislim da će biti zanimljiv dvoboj između Celtica i Benfice ali i kako u toj utakmici neće biti puno golova već će i jedni i drugi gledati kako da ne izgube. Benfica je favorit, ali s bodom iz Škotske malo tko bi bio nezadovoljan.
Ostale utakmice bi trebale biti prilično jednosmjerne i kao jedino moguće iznenađenje vidim rumunjski Cluj.


MOGUĆI LISTIĆ:

Chelsea - Juventus          X2 / oba daju gol

Bayern - Valencia            1

MUFC - Galatasaray         1

Barcelona - Spartak         f+2 / barca daje gol u oba poluvremena

Shakhtar - Nordsjaelland   1

Braga - Cluj                    1X

Celtic - Benfica               X2 / oba daju gol i 3+  NE

Lille - BATE Borisov          1



kuevi o Što nas danas čeka u Ligi prvaka?
BARCELONA - SPARTAK Počnimo s utakmicom najlakšom za predvidjeti pobjednika. Stvar je vrlo jednostavna, Barcelona je daleko bolja momčad i samo je pitanje kolikom će razlikom pobijediti. Jedini bitan igrač koji neće nastupiti je kapetan Puyol ( zbog ozljede ), a to nebi smjelo poremetiti napadačke planove Tita Vilanove koji će zasigurno svoj debi u Ligi prvaka pokušati obilježiti što većom pobjedom.Spartak je nepoznanica, no mislim da zaslužuju respekt zbog nekih poznatih imena: Romulo, Kallstrom, McGeady, Jurado, Welliton, Emenike. Najveća zamka za Barcelonu je trener Spartaka Unai Emery koji je prije ruske momčadi vodio Valenciju i ima iskustva sa španjolskim ...
kuevi o Što nas danas čeka u Ligi prvaka?
BARCELONA - SPARTAK Počnimo s utakmicom najlakšom za predvidjeti pobjednika. ...
09/2012
Vraća se 3-5-2 – ali nije to onaj Ćirin...

Formacija je izražaj trenerove želje kako igrati. I zato ne možemo pričati o lošoj formaciji, samo o lošoj ideji trenera ili o njezinoj lošoj realizaciji. U krajnjoj liniji možemo reći da je trener loš.
Naravno da nije isto postavi li trener formaciju 5-3-2 ili 4-4-1-1, ali recimo formacija 3-5-2 se vrlo lako transformira u 5-3-2 i to je ono čemu trener treba težiti, da ima uigrane dvije ili tri različite formacije koje se ne razlikuju puno po razmještaju igrača.
U tome je apsolutno najbolji Jose Mourinho. To je vidljivo i u današnjoj utakmici njegovog Reala protiv Manchester Citya, gdje je on uobičajenu formaciju 4-2-3-1 prebacio u 4-3-3 sa samo jednom promjenom ( Essien umjesto Modrića ). Iako je to defenzivnija formacija City nije u prvom poluvremenu uputio nijedan udarac prema Realovu golu, dok je Real prema Hartu pucao čak 11 puta. Nije bitno koju formaciju trener postavi, bila ona defenzivna ili ofenzivna, bitno je da igrači znaju što moraju raditi.

I tu dolazimo do formacije 3-5-2. Ona je najpopularnija u Italiji jer tamo nema igrača koji su u ostatku svijeta uglavnom najtraženiji igrači, krila poput C. Ronalda, Nanija, Valencije. Brzi igrača koji prodiru po boku i dolaze u prilike za gol, među koje možemo ubrojati i Messija, nisu traženi u Italiji. To potvrđuje sudbina dvojice sad već bivših igrača Juventusa. Juventus je ove sezone proslavio formaciju 3-5-2, ali do Contea Juve je igrao u klasičnoj 4-4-2 formaciji i zato su i doveli pojačanja u vidu Eljera Elije i Miloša Krasića. Krasić je u svojoj prvoj sezoni ( prije Contea ) bio najbolji igrač Juventusa, ali je njegov klub ostao daleko od naslova, ostao čak i bez Europe. Iduće sezone Conte se okrenuo novopridošlim Lichtsteineru i Pirlu, pa čak i relativno nepoznatom Giaccherinniju te mladom De Ceglieu, dok su Krasić i "veliko pojačanje" Elia ostali u drugom planu.
Razlog je vrlo jednostavan: Lichtsteiner i De Ceglie su puno bolji u obrani i s njima formacija 3-5-2 po potrebi puno lakše postaje 5-3-2.
Prije Juventusa formaciju 3-5-2 počeli su koristiti Udinese i Napoli. Njihova igra povremeno je bila fantastična, no nedostajala im je konstanta.
Udinese svoje probleme može više zahvaliti prodaji igrača zbog koje dvije godine zaredom nisu uspjeli ući u Ligu prvaka. Prve sezone izbacio ih je Arsenal, što bi možda i izbjegli da nisu prodali Alexisa Sancheza i Inlera, dok su prije ove sezone prodali niz odličnih igrača te su od kostura momčadi ostali samo Armero i Di Natale. Nisu bili lošiji od Brage, ali bez prodaje igrača igrali bi Ligu prvaka.
Igra Napolija je bitnija za ovu tribinu. Oni ne prodaju masovno najbolje igrače, štoviše baš su oni iz Udinesea doveli Inlera. U prošlogodišnjem četvrtfinalu Lige prvaka protiv Chelsea vidjeli smo dva lica Napolija, jedno koje je moćno i dominantno i drugo gdje igra djeluje labavo i prepuna rupa.

Svaki bolji poznavatelj talijanske lige shvaća zašto će se danas mnogi kad čuju 3-5-2 sjetiti naše repke 1998., zatim talijanske reprezentacije i Juventusa danas, a ne Udinesea, Napolija ili naše repke na SP-u 2006.
'98.-e smo imali Bobana i Prosinečkog, a 2006. Niku Kranjčara, a danas Juve i talijanska reprezentacija imaju Pirla.
To je otegotna činjenica za formaciju 3-5-2, ali opet po meni je izvjesno kako se će momčadi s vrhunskim playmakerima u budućnosti okretati toj formaciji. Ona omogućava veći posjed i stvaranje više šansi, a ključni igrači su playmaker i bokovi.

kuevi o Vraća se 3-5-2 – ali nije to onaj Ćirin...
Formacija je izražaj trenerove želje kako igrati. I zato ne možemo pričati o lošoj formaciji, samo o lošoj ideji trenera ili o njezinoj lošoj realizaciji. U krajnjoj liniji možemo reći da je trener loš. Naravno da nije isto postavi li trener formaciju 5-3-2 ili 4-4-1-1, ali recimo formacija 3-5-2 se vrlo lako transformira u 5-3-2 i to je ono čemu trener treba težiti, da ima uigrane dvije ili tri različite formacije koje se ne razlikuju puno po razmještaju igrača.U tome je apsolutno najbolji Jose Mourinho. To je vidljivo i u današnjoj utakmici njegovog Reala protiv Manchester Citya, gdje je on ...
kuevi o Vraća se 3-5-2 – ali nije to onaj Ćirin...
Formacija je izražaj trenerove želje kako igrati. I zato ne ...

Respekt: zivio_otto,

09/2012
Principi igre hrvatske reprezentacije; istina ili mazanje očiju?

Nakon svake utakmice možemo čuti trenere ili igrače kako u prepričavanju utakmice kažu poneku floskulu, kao "lopta je okrugla" ili "dali smo 120% sebe". I to je nešto što je postalo dio nogometnog žargona i u sličnim oblicima postoji i u drugim nogometnim ligama. No već više od godinu dana slušamo kako razni nogometni stručnjaci ponavljaju tri gore navedene floskule a posebno onu o manjku hrabrosti u reprezentaciji. Većina se slaže kako se nakon poraza od Turske na Euru 2008. strah uvukao u kosti našeg tadašnjeg stožera te igrača. Priče o nedovoljnom angažmanu igrača, odnosno kalkuliranju, kao i nepostojanje prepoznatljivog stila naše reprezentacije su posljedice tog manjka hrabrosti.

Nikad nije bila upitna želja naših igrača da pobijede. Kao što smo vidjeli i u Belgiji, naši igrači će se žestoko boriti u želji da spriječe protivnika da postigne pogodak, ali nažalost, taj obrambeni instinkt ostaje i kad se osvoji lopta. Nijedan igrač se ne usudi pokrenuti napad, povući kontru ili neku solo akciju. Da su tehnički bolji, naši igrači bi se dodavali 90 minuta a kasnije se žalili da im protivnik nije dao igrati. U utakmici protiv Makedonije se vidio taj manjak hrabrosti, koji je bio toliko izražen da je Rakitić za svoj strah platio ispadanjem iz momčadi.

Što se tiče prepoznatljivog stila, mislim da je sama pomisao o tome znak bahatosti. Danas prepoznatljiv nogomet igraju Barcelona i reprezentacija Španjolske iz jednostavnog razloga što motor obiju momčadi čine igrači koji od ranog puberteta igraju zajedno: Puyol, Iniesta, Xavi itd. Chelsea i Grčka su pak druga krajnost, do koje dolazi zbog manjka kvalitete ili nedostatka vremena da se momčad uigra na atraktivniji način. U prvom mandatu Slavena Bilića mi smo imali stil koji nije prepoznatljiv kao naš, ali će uvijek biti stil najjačih momčadi, dominantnih momčadi. I to je igra kojoj moramo težiti, hrabra i pametna igra u kojoj najbolje koristimo svoje jake strane, ali smo dovoljno fleksibilni da bismo iskoristili i protivnikove slabe strane. Igra koja je donijela dvije slatke pobjede protiv Engleske, lak put do Eura u Švicarskoj i Austriji te vrlo dobar rezultat na tom istom Euru.

Sa trećim, najčešće spominjanim izrazom, se u potpunosti slažem, iako mislim da nije poraz od Turske trajno usadio strah od poraza u našu reprezentaciju već blamaža na Maksimiru 10.9.2008. u režiji Thea Walcotta i Danijela Pranjića.
U tu smo utakmicu ušli kao favoriti a iz nje izašli hendikepirani. Vrhunski strateg te jedan od najboljih trenera ikada, Fabio Capello, uočio je i pokazao cijelom nogometnom svijetu problem lijevog boka hrvatske obrane. Theo Walcott u toj je utakmici postigao 3 od svoja 4 gola za reprezentaciju Engleske što je bilo dovoljno da Pranjić trajno izgubi svoje mjesto u momčadi. Ali puno veći problem od otkrivanja najslabije točke ( koja je i danas slaba, pa možda i slabija nego tada ) je taj strah koji se uvukao u Slavena Bilića i kao zaraza se proširio na igrače. Već na gostovanju kod Ukrajine te iste godine vidjelo se da nešto ozbiljno ne štima. Bili smo puno bolja momčad ali zbog nedostatka rizika ostalo je 0-0.
To nam se osvetilo u uzvratu na Maksimiru kad smo morali riskirati ( iako nitko nije Bilića tjerao da riskira s Ivanom Jurićem ) i kad smo prosuli šansu za odlazak na Svjetsko Prvenstvo u JAR.

Momčad koja spada u top 10 na svijetu mora uvijek jurnuti protiv momčadi sa samo jednim ili dva iznadprosječna igrača, kao što su Ševčenko, Pandev ili Bale.

kuevi o Principi igre hrvatske reprezentacije; istina ili mazanje očiju?
Nakon svake utakmice možemo čuti trenere ili igrače kako u prepričavanju utakmice kažu poneku floskulu, kao "lopta je okrugla" ili "dali smo 120% sebe". I to je nešto što je postalo dio nogometnog žargona i u sličnim oblicima postoji i u drugim nogometnim ligama. No već više od godinu dana slušamo kako razni nogometni stručnjaci ponavljaju tri gore navedene floskule a posebno onu o manjku hrabrosti u reprezentaciji. Većina se slaže kako se nakon poraza od Turske na Euru 2008. strah uvukao u kosti našeg tadašnjeg stožera te igrača. Priče o nedovoljnom angažmanu igrača, odnosno kalkuliranju, kao i nepostojanje prepoznatljivog ...
kuevi o Principi igre hrvatske reprezentacije; istina ili mazanje očiju?
Nakon svake utakmice možemo čuti trenere ili igrače kako u ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.