maci97

Reputacija
4
Bodova
116
Analiza
11
Ocjena
26
Anketa
157
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši
obriši

Analize

16.02.
Surfin USA: Tko je napravio najbolji posao u trade deadline-u?

Kad je prvog kolovoza 2014. u Las Vegasu kamera pokazala prelomljenu potkoljenicu Paula Georgea, košarkaški svijet je ostao u jezi. Činilo se kako je streloviti uspon novog mladog lica NBA lige naprasno prekinut u samo jednoj sekundi, tim jednim doskokom nakon faula Jamesa Hardena. Deseti izbor drafta 2010. koji je glavnu ulogu u svojim Pacersima, ironično, preuzeo baš zbog ozljede, tada mu pretpostavljene zvijezde Indiane, još jednog tragičara Dannya Grangera. Most Improved Player 2013., iste godine u trećoj petorci lige te u drugoj obrambenoj petorci, a također izabran i za All-Star utakmicu. Nagodinu će se ponoviti izbor u treću All-NBA petorku, a obrambeno će se promovirati u prvu petorku. Bio je vođa tvrde, ratničke ekipe Pacersa zajedno sa Stephensonom, Westom, Hibbertom, Hillom i ostalima koji su ostali zapamćeni kao posljednji, pažnje vrijedan pokret otpora na Istoku pred Zlom Imperijom LeBrona Jamesa i njegovog Heata. Nakon 8 LeBronovih uzastopnih nastupa u Finalu, tri susreta s tim žilavim Pacersima koji su ga vodili u redom, 6, 7 i 6 utakmica, polako već postaju mala legenda. Odlazak na Svjetsko Prvenstvo u Španjolsku s USA reprezentacijom trebala je biti konačna potvrda očitog: George je ušao u elitu NBA lige. A onda je s nogom puklo sve. Lance je odbio ugovor Pacersa te je za šaku dolara više otišao kod Jordana u Charlottu, West je odlučio prstenje tražiti u Spursima i Warriorsima, a Hibbert je bez Georgea izgledao više kao balvan iz Final Destinationa nego kao ponajbolji obrambeni centar lige. Cijela jedna generacija Pacersa se raspala, a nakon onakvog loma George je vjerovatno više razmišljao o tome da ne izgubi nogu nego o tome kada i kakav će se vratiti.

Vratio se ipak na kraju sezone 2014-15, odigrao 6 utakmica kako bi pomogao svojim Pacersima u lovu na playoff, ali nije išlo, izgledao je sporije i nesigurnije. U naredne dvije sezone podigao je formu, vodio Pacerse do playoffa ali su oba puta ispadali u prvoj rundi. Usput je uzeo olimpijsko zlato u Riju s istom tom reprezentacijom na čijim je pripremama skoro izgubio karijeru. Nezadovoljan neposobnošću front officea da složi ekipu za napad na naslov oko njega, 2017. zatražio je trade. Govorilo se o Lakersima budući je George rođen u LA-u i idolizirao je Kobea Bryanta noseći i njegov broj 24. Na kraju je završio u Thunderu, a ovo ljeto opet smo slušali o potencijalnim novim destinacijama, ovog puta u vidu free agency-a. Odlučio je ne pridružiti se svom "arch nemesisu" LeBronu u rodnim Lakersima, već je ostao s Russellom Westbrookom u Oklahomi. Danas, par mjeseci kasnije, izgleda da je PG na osvetničkoj misiji. Igra naprosto sjajnu sezonu, a u posljednjih mjesec-dva dana njegove igre zaslužile su da se skuje novi hashtag: MVPG.

Gole brojke govore da je u odnosu na prošlu sezonu u Thunderu, koju zbog ekscesa s Carmelom te brzog ispadanja u pvoj rundi playoffa možemo nazvati propalim eksperimentom, George sve brojke te postotke značajno podigao za prosječno istu minutažu, a bez nekog posebnog skoka u izgubljenim loptama. Zadnjih 15 utakmica su posebna priča, tu George brojke zaista diže na MVP razinu u nekoj normalnoj sezoni. No, ovo nije normalna sezona jer su Harden i Giannis nenormalni. O njima ćemo kasnije. Ovaj run od zadnjih 15 utakmica tako je zaslužan da George danas sjedi na drugom mjestu liste najboljih strijelaca lige iza Hardena, a predvodi najbolje kradljivce lopti. No, znamo da u NBA bazične brojke ne znače previse pa treba baciti pogled na napredne statistike:

Nevjerovatno izgleda da s većim ovlastima tj. potrošnjom Georgeu raste i efikasnost, ofanzivni i defanzivni rejting, a da turnover ratio pada. Suprotno većini trendova, ove sezone George, a posebno u zadnjem periodu, unatoč većem volumenu i ovlastima igra efikasnije i racionalnije, dok mu je u zadnjih 10 utakmica PER duplo veći od prosjeka lige, za koji se uzima da je 15. Koliko bolje utječe na NET razliku, a pogotovo na efikasnost napada ekipe je izuzetno, pogotovo kad ovu tablicu nadopunimo sljedećom gdje ćemo vidjeti rejtinge ekipe Oklahome sa Georgeom i bez njega na terenu:

Oklahoma bez Georgea zabija skoro 10 poena manje, a prima 10 više u odnosu na minute kada je PG na terenu. Kada sve to usporedimo s brojkama za cjelokupnu sezonu Thundera, vidimo koliko prisutstvo Georgea na terenu znači za uspjeh i efikasnost ekipe. Na ove podatke možemo dodati i da je George ove sezone prvi igrač Thundera koji se ne preziva Westbrook ili Durant koji predvodi ekipu po Win Share-ovima nakon 2008. i Nicka Collisona. Sve kritike o drugoj banani, odlaženju linijom manjeg otpora te skrivanju iza Westbrooka možemo baciti u smeće, jer ovo svakom utakmicom sve više postaje Georgeova ekipa. To se vidi i po omjeru Thundera. Nakon starta u sezonu s 0-4, zdravstveni problem Westbrooka potiču Georgeovo pruzimanje ovlasti te forma raste, a u već spominjanih zadnjih 15 utakmica Thunder ima omjer 11-4 za sveukupnih 37-20 i treće mjesto Zapada. To treće mjesto ima i tendenciju da uskoro postane drugo s obzirom da Nuggetsi imaju problema s podjelom rotacija nakon povratka ozljeđenih igrača, a obrana im izgleda porozno te im po pitanju šansi u playoffu kladionice ne vjeruju.

Ono što posebno imponira u Georgeovoj igri je mirnoća u napadu te poboljšana selekcija šuta. Trener Donovan ga koristi kao prvi ispušni ventil ekipe, a lake šutove uglavnom dobiva kroz otvaranje iz bloka na tricu, pa mu je oko 80% ubačenih pokušaja za tricu asistirano. Drugi način prikupljanja lakih poena je tranzicija, što je i glavni forte kompletne momčadi Thundera. Na sebe preuzima i sve veće ovlasti kao dribler i kreator, što je bilo vidljivo već u lanjskom playoffu protiv Jazza, pa je odgovoran za 18% svih asistencija ekipe Thundera što je dosta ako uzmemo u obzir da Oklahoma igra s dva beka jaka na lopti, Westbrookom te Schroderom uz pomoć trećeg beka Feltona. Također, šutove za 2 si uglavnom kreira sam, pa mu je samo 30% ubačaja za 2 asistirano. Najviše dvojki uzima na obruču, na ubačaje unutar 3 stope od koša mu otpada ukupno 20% svih pogodaka ove sezone. S puno laganih šutova za 3, puno tranzicije te završavanja na obruču, George svojim napadačkim stilom izvrsno odgovara tekovinama moderne košarke i famoznog “Moreyballa”.

Dakle, drugi strijelac lige, prvi kradljivac lopti, najbolji igrač zasad treće ekipe Zapada te vođa treće obrane lige. Da li je to dovoljno za uzeti MVP nagradu? U nekoj običnoj sezoni možda bi i bilo, da ne postoje dva frika koji se odazivaju na imena James i Giannis. Koliko suludo dobre sezone igraju Harden te Giannis u usporedbi sa sjajnom Georgeovom sezonom vidjet ćemo u sljedećoj tablici:

George možda golim okom igra najkompletniju košarku od svih konkurenata jer Giannis nema šut, a Hardenu je obrana stran pojam, ali su Harden i Giannis toliko nadmoćni u onom što rade dobro da George tu nema šanse, pogotovo ne protiv Giannisa. Hardena možda i može preskočiti s obzirom na negativan trend igre Rocketsa a suludo dobar zadnji uzorak PG-evih igara. Treba mu i dobar narativ jer MVP nagrade osvaja baš dobra priča, so how’s this for a narativ: čovjek nakon ozljede od koje možeš izgubit nogu ili karijeru igra košarku života, uspio je od Westbrooka napraviti ono što ni Harden ni Durant nisu, najbolji je two way igrač lige na osvetničkoj misiji da s ekipom bude prvi među jednakima na Zapadu iza Warriorsa. Vjerovatno neće biti dovoljno, no utješna nagrada možda mu može biti titula najboljeg obrambenog igrača lige gdje mu je jedina konkurencija Rudy Gobert jer su usual suspectsi Leonard i Draymond Green odlučili uzeti obrambeni godišnji do playoffa. Stoga, puštam novu kraticu u opticaj, a vi je širite da izvojevamo pravdu za Young Trecea: DP(G)OY!

(Punu analizu s paragrafima o kritikama s kojima se nosio, analizi obrane i "novom" Westbrooku koji ovdje nisu stali radi broja znakova pročitajte na: https://couchpotato.home.blog/2019/02/16/pravda-za-mvpg-a/ ,

a bacite i lajk na fejs stranicu bloga: https://www.facebook.com/couchpotato997)

Pravda za MVPG-a
Kad je prvog kolovoza 2014. u Las Vegasu kamera pokazala prelomljenu potkoljenicu Paula Georgea, košarkaški svijet je ostao u jezi. Činilo se kako je streloviti uspon novog mladog lica NBA lige naprasno prekinut u samo jednoj sekundi, tim jednim doskokom nakon faula Jamesa Hardena. Deseti izbor drafta 2010. koji je glavnu ulogu u svojim Pacersima, ironično, preuzeo baš zbog ozljede, tada mu pretpostavljene zvijezde Indiane, još jednog tragičara Dannya Grangera. Most Improved Player 2013., iste godine u trećoj petorci lige te u drugoj obrambenoj petorci, a također izabran i za All-Star utakmicu. Nagodinu će se ponoviti izbor u treću All-NBA ...
Pravda za MVPG-a
Kad je prvog kolovoza 2014. u Las Vegasu kamera pokazala ...

Respekt: BruceWayne, Fenix22, GNKDZCFC,

Slažem se: GNKDZCFC,

04.02.
Tribina hipoteza

Lovre Bašić je figura preko čijih se leđa već godinama prelamaju teze zadarskih košarkaških sladokusaca. Vječna mlada nada, postavljen za najmlađeg kapetana u povijesti kluba, no kasnije mu je ta vrpca oduzeta te je javno prozivan od strane trenera zbog nedostatka zalaganja. U momčadi Zadra je prošao sve, od perspektivnog projekta, drugog playa, startera i kapetana, do dna klupe i natrag. Za jedne je on simbol propasti zadarske škole košarke koja izbacuje igrače s ozbiljnim falingama i niskim plafonom, za druge je simbol promašene politike kluba koja ne daje šansu mladim domaćim igračima, dok je za treće simbol prekomjerne tolerantnosti prema domaćim dečkima samo zato što su domaći.

Ovu sezonu počeo je Bašić kao drugi play, iza Malcolma Granta. Nakon Grantovog odlaska rastu mu odgovornosti jer se prvo čekao dolazak zamjene, Kwamea Vaughna, kojemu je ipak trebao period uigravanja te muku muči s ozljedama. Tako dosadašnji tijek ove sezone u Bašićevom kontekstu možemo promatrati u dva dijela: onaj s Grantom i onaj nakon Granta kada Bašiću rastu minutaža te odgovornosti i ovlasti na terenu. Također, s obzirom da je Lovrina minutaža varirala, za suhe brojke u obzir smo uzeli utakmice u ABA ligi u kojima je igrao više od 10 minuta, a među njima smo izdvojili "bitne utakmice" u kojima pritisak raste. Tu smo ubrojili dvoboje s najvećim direktnim konkurentima za ispadanje iz lige, Krkom i Olimpijom, te standardne derbije: Cibona, Partizan, Cedevita kako bi vidjeli da li Bašićeve izvedbe ikako ovise o ulogu utakmice. Realno, cijeli donji dom ABA lige je totalni kupus pa se za ostanak bore i Igokea, Mornar i FMP ali Slovenci su najveća direktna konkurencija za izbjegavanje zadnja dva mjesta pa smo uzeli samo njih. Posebna kategorija su gostovanje kod Cibone i Mornara te domaća utakmica s Partizanom kada je Bašić igrao kao defacto jedini playmaker. njih smo izdvojili kako bi vidjeli kako Bašić reagira kada je prva i jedina opcija na beku. Sve to uspoređujemo sa sakupljenim podacima cijele sezone u ABA ligi u koje su uključene i utakmice s minutažom manjom od 10 minuta.

Za početak, pogledajmo Bašićeve najbazičnije "suhe" brojke u prosjecima kroz navedene kategorije utakmica:

 Ono što prvo upada u oči je ogroman porast u minutaži nakon odlaska Granta, što nam govori da nas oči i dojam ne varaju. Bašić zaista odlaskom Granta preuzima više konaca igre u svoje ruke te mu sve brojke naglo rastu, osim što iznuđuje cijeli prekršaj manje po utakmici. U bazičnim brojkama ne vidi se nekakva razliku u bitnim utakmicama u odnosu na sve susrete u kojima je odigrao više od 10min, ali sve skupa je ogroman napredak u odnosu na cjelokupnu sezonu, što je i razumljivo s obzirom da susreti s malom minutažom lako ruše statistiku na malom uzorku. Utakmice u kojima je sam na poziciji organizatora su posebna priča, minutaža, poeni te posebno asistencije, općenito potrošnja rastu značajno. No, pati li zbog povećanog volumena i potrošnje efikasnost?

Ono što je ovdje bitno za primjetiti je +/- index tj. ukupna koš razlika koju ekipa Zadra ostvaruje s Bašićem na terenu te omjer asistencija i izgubljenih lopti, što su važni faktori za valoriziranje učinka jednog playmakera. Kad igra kao prva opcija na beku, a posebno u "drugoj" polovici dosadašnje sezone Bašić ostvaruje preko 3 asistencije na svaku izgubljenu loptu što ga svrstava u sam vrh svih bekova u ABA ligi, a također je i izvrstan pokazatelj odgovorne igre i zrelosti u napadu. Također, možemo uočiti da ekipa Zadra ostvaruje sjajnu koš-razliku s Bašićem na terenu nakon odlaska Granta, a znakovito, također i u bitnim utakmicama kada igra pod pritiskom. Prosječnih +26 u te tri skupine utakmica još više dobiva na važnosti kada ubacimo podatak da u cijeloj sezoni KK Zadar ima ukupnu koš-razliku -71.

No, ovdje vidimo i prve ozbiljne manjkavosti u Bašićevoj napadačkoj igri. Iz kategorije iznuđenih faula u prvoj tablici te slobodnih bacanja iz druge, vidimo da Bašić sve skupa premalo "ide u kost" te iznuđuje prekršaje. Bašić je i dalje pass-first bek te mu je potrebno više agresivnosti u napadanju obruča da bi postao napadačka opasnost. Kada se odlučuje na šut i dalje uzima više trica nego dvica, a iz treće tablice vidimo kako mu EFG% (efektivni šut iz igre, više valorizira tricu nego obični FG%) te TS% (true shooting, u obzir uzima i slobodna bacanja) naglo padaju u utakmicama povećane potrošnje. To je jasan indikator premalog broja slobodnih bacanja te prevelikog volumena trice koju, iako je gađa vrlo dobro, ipak pogađa u manjim postotcima nego dvicu.

Vidjeli smo iz prvog dijela neke indikatore o Bašićevoj individualnoj igri, poglavito u napadu, te njenoj korelaciji s količinom ovlasti u igri. No, što je s obrambenim utjecajem na momčad te cjelokupnom utjecaju na rezultate ekipe? Tu bazične brojke nisu dovoljne, te moramo posegnuti za napadačkim i obrambenim te net ratingom, koji su ustvari broj poena koje ekipa prima ili daje na 100 posjeda, te se time eliminira faktor brzine igre i utakmice. Naime, gore navedeni +/- indeks u obzir ne uzima to da nekada i +5 u utakmici na ispod 150 poena može više značiti nego +15 u utakmici na više od 200 poena. Važnost je veća pogotovo ako je utakmica u egalu jer tada tih hipotetskih +5 poena vrijedi mnogo više nego u utakmici koja je riješena brzo i u kojoj se razlike kreću oko 20 poena. Sve to ovisi o brzini igre tj. paceu, ne znači nužno da si u utakmici u kojoj si primio 72 poena igrao puno bolju obranu nego u utakmici u kojoj si primio 95 poena, već je jednostavno broj posjeda veći. Zato su u NBA već godinama ORTG, DRTG, NETRTG, PACE i ostale metrike standard, ali kod nas u Europi se i dalje više oslanjamo na +/- i valorizaciju pa ove "napredne statistike" moramo računati sami.

Kako su formule rejtinga za individualne igrače vrlo komplicirane, za samog Lovru Bašića imamo samo cjelokupni ORTG, DRTG, NET i PER (rating efikasnosti igrača), bez podjela te samo za prvih 15 kola ABA lige, bez utakmica s Partizanom i Krkom, te one netom završene protiv Mege koja nije uključena u nijednu statistiku u ovom tekstu(nije ni bitno jer Bašo tu zbog bolesti nije igrao). Bašićevi, rejtinzi izgledaju ovako (zahvale kolegi forumašu @Nagy sa Sportneta na ovim brojkama):

Ne izgleda dobro. Za napad možemo reći da kako-tako i šljaka ali podatak za obranu je porazan. No, s obzirom da nemamo podatke s uračunatim Partizanom i Krkom ne možemo znati pravu sliku, a dojam okom kaže da je Bašić posebno Partizana odigrao jako dobro i bez velikih grešaka u obrani. Ono što možemo prikazati su rejtinzi cjelokupne ekipe Zadra u ovisnosti o Bašićevim minutama na terenu, pa smo utakmice podijelili u 3 grupe: one u kojima je igrao manje od 10min, 10-20min te one u kojima je na terenu proveo više od 20 minuta, uz već standardnu podjelu na vrijeme sa i bez Granta. Uz ove podatke u tablici se još nalaze pace te postotak šuta protivničkih playmakera, za čije je čuvanje zadužen Bašić kada je u igri:

Podaci su i više nego iznenađujući. Godinama se Bašiću predbacuje loša igra u obrani (i 1v1, i momčadska), kockanje i ispadanje zbog pokušaja krađa. No, brojke govore da Zadar prima sve manje poena na 100 posjeda kako Bašićeva minutaža raste, a da protivnički bekovi šutiraju sve lošije što je Bašić više u igri. Posebno su impresivne brojke u utakmicama kad Bašić igra više od 20 minuta, kojih ima 5. Stavimo to u kontekst golog oka i dojma koji postavlja tezu da je Bašić značajno popravio svoju igru u zadnjih mjesec dana. I zaista, 3 od tih 5 utakmica upada u taj najsvježiji period sezone, dok su druge dvije prvo kolo protiv FMP te gaženje Cibone u Draženovom domu. Za primjetiti je još da Zadar igra za 6 poena bolju obranu te za 2 poena ukupno otkad su Granta zamijenili obrambenim specijalcem Vaughnom, a Bašić je preuzeo organizaciju napada. Također, Zadar očekivano najbržu košarku igra kada Bašić igra između 10 i 20 minuta, odnosno kad ulazi kao zamjenski bek da promjeni ritam.

ZAKLJUČAK: Bašić je u sezonu krenuo očito zagušen Grantom i bez dovoljno slobode da ispolji svoje kvalitete, no odlaskom Amerikanca očito je da mu je forma u ozbiljno uzlaznoj putanji koja je kulminirala zadnjom ozljedom Vaughna kad je morao postati prva opcija na playu. U odnosu na ranije godine, značajno je popravio igru u obrani što je vidjivo i golim okom. Manjkavosti u igri još postoje, ponajprije to je manjak agresivnosti u egzekuciji te selekcija šuta, ali i manjak snage u fizičkoj igri. Ako bi uskoro nabacio koji kilogram mišića te promijenio navodno nesportski način života, većina ovih problema u igri bi se dobrim dijelom sredila. Nastavkom ovog napretka mogli bi i računati na Bašića kao stalnog prvog playa Zadra u sezonama koje dolaze, te se riješiti dovođenja i mijenjanja stranaca playeva svakih sezonu ili manje.

No, bilo kako bilo, Bašić igra sve bolje te pokazuje znakove sazrijevanja koje ljudi iz kluba i treneri najavljuju već godinama. To je prepoznala i publika pa je u nedavnoj anketi Facebook stranice KK Zadar Fans izabran za igrača Zadra u najboljoj formi. Nastavi li sa sve boljim igrama, uz dobru formu Vaughna (sam sredio Megu s 23-7-8), uigravanje Dašića i Žorića te, nadamo se, povratak suspendirnog Magaritya, Zadar može računati na ozbiljnu jezgru dobrih igrača u napadu na prvi trofej od 2008.  Prva prilika za to je već za dva tjedna kad se na Gripama igra završnica kupa.

Koliko je dobar Lovre Bašić?
Lovre Bašić je figura preko čijih se leđa već godinama prelamaju teze zadarskih košarkaških sladokusaca. Vječna mlada nada, postavljen za najmlađeg kapetana u povijesti kluba, no kasnije mu je ta vrpca oduzeta te je javno prozivan od strane trenera zbog nedostatka zalaganja. U momčadi Zadra je prošao sve, od perspektivnog projekta, drugog playa, startera i kapetana, do dna klupe i natrag. Za jedne je on simbol propasti zadarske škole košarke koja izbacuje igrače s ozbiljnim falingama i niskim plafonom, za druge je simbol promašene politike kluba koja ne daje šansu mladim domaćim igračima, dok je za treće simbol prekomjerne tolerantnosti ...
Koliko je dobar Lovre Bašić?
Lovre Bašić je figura preko čijih se leđa već godinama ...

Respekt: pravi, Essien1950, BruceWayne,

Slažem se: Essien1950, BruceWayne,

Odlična analiza, respekt. - BruceWayne, 5.2.19. 14:37, 0 0 0
hvala, znam da nikog nije briga za EU i HRV košarku al glavna ideja je bila implementirat nesto sto je NBA standard u ove okvire. basic mi se kao bliska i lokalno zanimljiva tema ucinio idealan - maci97, 5.2.19. 19:26, 0 0 0
01.02.
Surfin USA: Tko će osvojiti Super Bowl?

Tako se rade trejdovi. Dok smo se svi zabavljali Twitter i Bleacher notifikacijama o Davisu i njegovoj trakavici, Knicksi i Mavsi su bacili prvu bombu ususret ovosezonskom trade deadlineu. Samo 6 sati je trebalo od Woj-eve objave da je latvijski "jednorog" Kristaps Porzingis nezadovoljan smjerom u kojem njegovi Knicksi idu do vijesti o tradeu u Dallas. Bez pompe, trakavica, mijenjanja agenata, misterioznih večera, kazni za tampering i desetaka dojava o potencijalnim paketima. Na brzinu, tiho i efikasno, kako to Mavsi u Dirkovo vrijeme vole odraditi.

Završili su tako Porzingis, Courtney Lee i ugovor Tima Hardawaya mlađega u Texasu u zamjenu za Dennisa Smitha (također mlađega), Wesley Matthewsa i DeAndre Jordana kojemu se gazda Dallasa Mark Cuban tako osvetio za epski zajeb u free agencyu 2015. Spominju se još i neki pickovi, no to u trenu pisanja teksta nije definirano. Što je tko dobio, koji je rezon?

Mavsi su kao plaću za rentanje prosotra i preuzimanje Leejevog i Hardawayevog ugovora dobili jednu od najintrigantnijih mladih zvijezda u liku Zingera koji bi (ako ozdravi) trebao činiti dinamičan duo za narednih 15 godina zajedno s Lukom Dončićem. Na draftu 2018 su Mavsi bacili all-in, trejdali su Trae Younga i svog prvorundaša 2019 (o njemu ćemo kasnije) za Dončića i pogodili, Slovenac je postao senzacija. Sada je bio red da ga okruže drugim elitnim talentom pošto je postalo očito da smatraju kako DSJ nije taj, a koje je bolje mjesto za elitni talent dobiti jeftino nego u jednoj od najkaotičnijih franšiza lige. Preuzeli su prosječnih 18 milja godišnje do 2021. za THJ-a te Leejevih 12.7 milja koje iz knjiga brišu 2020. Upravo će ljeto 2021. biti ključno jer će tada uz već izbrisane Leeja i 25 milja za Harrisona Barnesa istekom i Hardawayevog ugovora imati dovoljno prostora za lov na najveću ribu tog ljeta, grčkog frika Giannisa Antetokounmpoa. Namjera je jasna i prozire se jer Mavsi već na rosteru drže Giannisovog brata Kostasa, valjda kao znak dobre volje i prijateljskih odnosa. Tako se vodi vanjska politika.

Što se tiče ove sezone za Mavse, oni imperativ za pobjedama baš i nemaju. Playoff je pobjegao, vraćati ozljeđenog Zingera prije ljeta nema smisla. Prioritet je razvijati Dončića, na ljeto produžiti Porzingisa koji je obećao kao restricted free agent potpisati kvalifikacijsku ponudu te onda njih dvojicu uigravati naredne dvije sezone dok se ne otvori šansa za formirati prvu europsku Veliku Trojku u povijesti NBA. Žestoko tankiranje i stavljanje veterana na led ne bi bilo naodmet pošto je ranije spomenuti pick koji šalju u Hawkse zaštićen pa ostaje u Dallasu ako upadne u Top 5. Ako postoji šansa gubljenjem ubosti Ziona, zašto ne? Ionako se u Dallasu nigdje nikom ne žuri, pa ni Dirku u penziju. Puno toga će ovisiti o stanju i zdravlju Porzingisovih koljena nakon trganja ligamenata, ali za Mavse je ovo jednostavno bila predobra prilika da bi se propustila, možda će na račun koljena uspjeti ušićariti koji dolar pa Zingera potpisati na manju ratu od maksimalne.

Knicksi pak još jednom pokazuju koliko su kaotična i disfunkcionalna franšiza. Njihov rezon ovog tradea je jasan: imaš nezadovoljnu mladu zvijezdu, utopi je da oslobodiš cap, tankiraj pa probaj nešto složiti na ljeto s dobrim pickom i gomilom prostora. Samo, kakvu poruku o kulturi i zdravlju franšize šalješ potencijalnim metama? Zadnji put kad su imali velik prostor na capu dali su bolestan ugovor načetom Amar'eu Stoudemireu, za Carmela su Denveru poslali pola ekipe iako su ga mogli sami potpisati nagodinu, s tim istim Melom su na kraju zakrvili i istjerali ga iz kluba kao zadnje smeće, ugovore za anale su dali Joakim Noahu i tom istom Hardawayu kojeg su se sada trebali riješiti. Smith Juniora koji je kao ipak samo solidan play i nekakav talent najveća vrijednost koju u dobili u ovom tradeu su sami mogli izabrati na draftu 2017. ali su svima priredili šok uzevši anoninog Francuza Franka Ntilikinu koji na kraju ispada tek solidan obrambeni specijalist. Jednaki šok bio je i kad se Phil Jackson odlučio visoko na draftu uzeti Porzingisa, ispao je vizionar. Kada ga je, netom prije nego što je dobio otkaz, želio razmjeniti zbog momčadskog neposluha, platio je to poslom. I opet ispao vizionar jer bi tada Zinger donio puno veći povrat nego sad. Ono što je trebala biti jedina svjetla točka momčadi iz MSG-a nakon umirovljenja Pata Ewinga jednim potezom (ili možda kulminacijom niza istih) postalo je defacto vreća govana i čisćenje prostora koji su sami zakrčili.

No, ajmo o, nadamo se svjetlijoj, budućnosti i planovima Knicksa. Ovo ljeto iz knjiga brišu Kanterovih 18.6 milja te 23 i 18.6 za Jordana, odnosno Matthewsa koje su dobili u ovom trejdu. Riješit će se najvjerovatnije još i Mudiaya te Burkea za zajedno malo više od 6 milja jer su na playu dobili Smitha na rookie ugovoru. Uz Vonleha, Hezonju te Korneta kojima također ističu ugovori mogli bi osloboditi oko 76 milijuna dolara prostora koji će biti dostatni za dva maksimalna ugovora. A u izlogu za te maksimalne ugovore su poslastice poput Irvinga, Duranta, Leonarda, Thompsona, Butlera, Kembe te Cousinsa. Večeras najspominjanija kombinacija o kojoj se šuška jesu Durant i Irving. Durant bi tako nakon 2-3 (vjerovatnije 3) prstena zatvorio poglavlje s Warriorsima i došao u franšizu s najvećeg tržišta, pokupio maksimalnu lovu te bio gazda ekipe. Irving bi, potaknut novonastalim osobnim prosvjeteljenjem da ideja biti sam svoj gazda ipak nije toliko izvediva za svakog, bio idealna druga banana kao što je isto to bio i LeBronu. Za titulu prvog izazivača na Istoku to bi trebalo biti dovoljno, a usporedno s razvojem situacije u Warriorsima i sapunice Davis-Lakers-Celtics možda bi KD i Kyrie bili i prvi favoriti za prsten. Ako pak ne bude dovoljno, sigurno će Mills i Perry drage volje spakirati Knoxa i/ili Ntilikinu zajedno s visokim pickom na ovogodišnjem draftu (možda baš Zion) za neku treću zvijezdu vezanu ugovorom. Tako da valja ove godine tankirati, možda odmah obave neki buyout s novopridošlim veteranima, pa u lov na lutriju. Gdje se tu nalazi naš Mario Hezonja teško je odrediti, budućnost mu ne izgleda baš blistava jer nosi ugovor od 6.5 milijuna koje će trebati čistiti za prostor za maksimalne ugovore. Ako se do kraja ove sezone dovoljno dokaže treneru Fizdaleu možda ga, ovisno o razvoju situacije, vrate na neku manju ratu ali na više godina pa da bude jedan od djelića slagalice ekipe koja puca na sam vrh. Varijanti i free agenata svakog razreda kvalitete je mnogo, povijest Knicksa te potezi sadašnje uprave ne ulijevaju neki optimizam ali ovih dana je Enes Kanter napomenuo da ima saznanja o tome koga će Knicksi potpisati te da će mnogi ljudi ostati šokirani, pa valja pričekati ljeto da vidimo da li su što već sad dogovorili ispod stola. Jedino tako ovaj trade za njih ima ikakvog smisla.

Konačne ocjene ovog tradea moći ćemo dati tek s nekim odmakom, tamo negdje oko idućeg deadlinea, a ovisit će o tome koga će Knicksi potpisati, koliko će Zinger biti zdrav te tko će dobiti koji pick na ovogodišnjem draftu koji je projiciran kao izvrstan na samom vrhu a bezvezan ispod. Osim ovo dvoje aktera u širem kontekstu valja pratiti razvoj situacije i odnosa Giannisa s Bucksima, te Atlantu koja će navijati da Dallas bude dovoljno loš za dobar pick, ali ne toliko loš da pick bude predobar i ostane u Texasu. Za sada, poučen iskustvima poslovanja Mavsa i Knicksa te ogoljenim imenima u tradeu, Mavsima dajem besprijekornih 5/5 a Knicksima klimavih 2/5.

Blockbuster iz sjene
Tako se rade trejdovi. Dok smo se svi zabavljali Twitter i Bleacher notifikacijama o Davisu i njegovoj trakavici, Knicksi i Mavsi su bacili prvu bombu ususret ovosezonskom trade deadlineu. Samo 6 sati je trebalo od Woj-eve objave da je latvijski "jednorog" Kristaps Porzingis nezadovoljan smjerom u kojem njegovi Knicksi idu do vijesti o tradeu u Dallas. Bez pompe, trakavica, mijenjanja agenata, misterioznih večera, kazni za tampering i desetaka dojava o potencijalnim paketima. Na brzinu, tiho i efikasno, kako to Mavsi u Dirkovo vrijeme vole odraditi. Završili su tako Porzingis, Courtney Lee i ugovor Tima Hardawaya mlađega u Texasu u zamjenu ...
Blockbuster iz sjene
Tako se rade trejdovi. Dok smo se svi zabavljali Twitter ...

Respekt: Fenix22, BruceWayne,

Slažem se: GNKDZCFC, Fenix22, BruceWayne,

04/2018
Počinje doigravanje; tko može prekinuti LeBronov niz?

Odigrane su prve dvije utakmice u Quicken Loans Areni i dok smo prije doigravanja svi nekako označavali dvoboj Cavsa i Pacersa kao jedinim zicerom Istoka, Oladipo i družina su odlučili ne složiti se s većinom pa u Indianu nose break i 1:1. Red je zato osvrnuti se na ključne značajke i narative prve dvije petine/šestine/sedmine serije i vidjeti što obje ekipe mogu promijeniti i što očekivati od ostatka serije. Nema smisla sada ići kronološki kroz obje utakmice ni pisati neki veliki uvod prepun brojki i statistika iz regularne sezone jer takvih analiza ima cijeli ocean po internetu već ću pokušati kroz par ključnih točaka raščlaniti što se to u Ohiu dešavalo:

1. Obrane

Obje su ekipe svoj obrambeni plan vrlo lijepo ispoštovale pa smo dobili dvije utakmice ispod 200 poena. Pacersi su obranu odlučili slagati prvo i osnovno oko LeBrona koji je početak a često i završetak svake priče oko napada Cavsa. U prvoj su utakmici tako na njega bacili Bogdanovića i pomagali Youngom koji je često ignorirao Jeff Greena rotiravši na LeBrona. Slash&kick komponenta riješena je postavljanjem Turnera u srce reketa te je ključno bilo da se mlađahni centar Pacersa nametne te da pokaže Kralju da neće moći samo tako šetati kroz reket a ostala 4 igrača su ostajala polijepljeni po šuterima. U picku su LeBronu išli ispod bloka ili switchali u nekim slučajevima tako izazivavši Jamesa na vanjski šut. I funkcioniralo je sjajno, LeBronovih 7/17 iz igre od čega 0/4 za tricu i Greenovih 0/7 iz igre dokaz su da se kocka u obrani itekako isplatila pošto Cavsi od šutera nisu dobili ama baš ništa izuzev bljeskova Lovea i Smitha u trećoj četvrtini.

Cavsi su, svjesni činjenice da kod Pacersa sve kreće od bekova, na polovici terena udvajali Oladipa i Collisona a na picku pokušavali switchati pogotovo dok je Nance bio u igri. Oladipo je u maniri all-stara precizno secirao takav način obrane te se efikasno rješavao udvajanja driblingom ili brzim rješavanjem lopte pa je tako brzo stvarao višak i tjerao obranu Cavsa na rotacije u kojima je obrana brzo pucala što šuteri Pacersa ipak nisu iskoristili do kraja. Collison, lance i Bogdanović kao glavne spot up opcije dok Oladipo ima loptu u rukama su kombinirano tricu gađali 3/14. Collison, Joseph i Stephenson ipak nisu tako lako rješavali zamke Cavsa pa ni ne čudi da su se rijetke dobre šihte Cavsa poklapale s periodima dok je Oladipo odmarao a napad Pacersa se svodio na haklanje Lancea uz povremena guženja Turnera i Bookera.

Druga utakmica donijela je određene prilagodbe pa su Cavsi parkirali Greena na kraj klupe i više koristili Korvera kojeg ne možeš ignorirati, dapače. Indiana je tako ostala bez oružja pomaganja na LeBronu jer nije bilo igrača s kojeg su mogli pomagati pa je McMillan tome probao doskočiti postavivši Younga na Jamesa što se pokazalo greškom jer je LeBron doslovno istorpedirao Pacerse u prvoj četvrtini preko Younga. Kasnije su se Pacersi vratili prvotnoj ideji Bogdanovića na Jamesu s manje udvajanja računavši da će vidno agresivniji LeBron ionako isporučiti svoj dio posla pa da je bolje fokusirati se na zatvaranje drugih opcija. Pomoglo je, ali ne previše jer su Korver, Love i Hill ipak odlučili pokazati znakove života pa su kroz prve tri četvrtine fino kažnjavali svaku zakašnjelu rotaciju tricama.

Cavsima je posao olakšao i Oladipo s dvije osobne u prvoj minuti te je odmah morao na klupu pa je Lue mogao okrenuti matchup zonu te ignorirati Younga i Josepha a višak pažnje dati Collisonu i Bogdanoviću kao najopasnijim šuterima pa su se Pacersi brzo našli u govnima jer su bez svoje prve opcije naletjeli na egzekutorski nastrojenog LeBrona i odjednom zaplivali na -18. Živu glavu im je izvukao Oladipo koji se osobnih čuvao igrajući šihte s klupama pa je tu lako mogao raditi razliku pošto je LeBron odmarao, a pomoglo je i to što su iz prve utakmice prenijeli agresivnost bekova na linijama dodavanja (8 ukradenih u drugoj, 12 u prvoj utakmici) pa su s lakoćom opet pretčali već opjevano groznu tranzicijsku obranu Cavsa i utakmica se odjednom u zadnjoj četvrtini našla u egalu. Tu se igra već svela na herojstva LeBrona i Oladipa 1 na 1 i nema se što istaknuti osim toga da je Bogdanović uspio dovoljno usporiti već vidno umornog LeBrona a Oladipo se pošteno napromašivao svega što je opalio van reketa.

2.Energija

Pacersi su kao autsajderi u prvu utakmicu ušli napaljeno i euforično dok su Cavsi izgledali kao ekipa rekreativaca na basketu koja prvu partiju igra tek za zagrijavanje što je u startu stvorilo razliku koju Cavsi do kraja neće moći nadoknaditi. Fascinantno je to da je čak i LeBron relativno mirno gledao kako mu se suigrači raspadaju kao slamnate kuće pred naletima puhanja strašnog vuka. Na kraju utakmice počinje se već stvarati fama o Pacersima koji su šokirali zemlju koja nije ni znala kako igraju jer su na nacionalnoj televiziji prenošeni samo jednom, a narativ je produbio i sam Oladipo izjavama nakon utakmice i tekstom na Players Tribune-u (guglajte, ne mogu ubacivat linkove). Prije druge ipak smo mogli očekivati agresivnije Cavse, a pogotovo LeBrona od kojeg je i trener Lue javno tražio da više gleda na koš. To smo u startu i dobili, James je u svom kraljevskom stilu nadigrao kompletnu Indianu 20-18 u prvoj četvrtini ali kako je vrijeme odmicalo postalo je jasno da LeBrona uistinu nema tko pratiti pa kad se ovaj ispuhao žilavi i borbeni Pacersi vraćaju utakmicu u egal. Na uzorku dvije tekme sada već možemo usitinu pričati o čvrstom narativu Pacersa kao skupine odbačenih igrača koji imaju nešto za dokazati nasuprot hrpe LeBronovih plaćenika i zaista je zanimljivo pratiti nastavak serije u tom aspektu i vidjeti kako će se mladost Cavsa snaći u grotlu Bankers Field Housea.

3. Šuteri (pomoćna radna snaga)

U dijelu o obranama dotakao sam se dosta toga o šutu od kojeg će uvelike ovisiti ishod serije. Pacersi ukupno u dvije utakmice tricu šutiraju 17/50 a Cavsi 19/62 uz očajnih 8/34 u prvoj utakmici. Vidljivo je da Cavsi rado riskiraju šut Indiane jer su najubojitiji šuteri Pacersa upravo oni s loptom, Collison i Oladipo. Pacersi pak zatvaraju tricaše Cavsa ali nisu to više one ultra efikasne petorke Cavsa s Jamesom i 4 šutera kakve smo navikli gledati jer su Green, Clarkson, Hood, Hill i ostali u najmanju ruku sumnjive opcije na trici. Čim su u G2 Cavsi uspjeli Korverom i Loveom malo raširiti teren odmah su došli do malo zraka, a Pacersi su se vratili upravo vezanim ubačajima Collisona i ako će serija i dalje biti na ovoliko malo poena dobre šuterske sekvence svakoj će ekipi zlata vrijediti.

Drugi ključan dio napada za ostatak serije bit će širina i dubina. Oladipo i LeBron će dati svoje ali sudbinu ekipa će određivati druge i treće opcije. Tu Cavsi najviše osjećaju gubitak Irvinga jer osim LeBrona nema igrača kroz kojeg se može zavrtiti sistem u napadu jer Love kolko god talentiran i zahvalan bio nije taj. Tako su ogroman problem šihte kada LeBron odmara a i one kada LeBron igra bez Lovea jer su njih dvojica jedini igrači Cavsa sposobni napasti na 2 ili više načina. Ili će se LeBron i dalje nenormalno trošiti ili su Cavsi osuđeni na basketanja Clarksona i Smitha. Indiana tu, čini se, ima više opcija jer uvijek imaju dovoljno bekova za zavrtiti nešto, pa makar to nešto bilo i soliranje Stephensona koji djeluje posebno napaljen na LeBrona kao i uvijek uz poneko spuštanje lopte na Turnera koji ima missmatch protiv lažnih petica Cavsa. Naš Babo svakako ima puno više za dati u napadu šuterski, ali i dalje je koristan jer je u stanju ne osramotiti se kad čuva Jamesa što je već pohvalno u odnosu na većinu lige. Ključno je tako da Lebronu netko pruži ruku pomoći jer postaje jasno da ni Kralj koliko god dobar bio više ne može sam dobiti kompetetivnu solidnu playoff ekipu, u prvoj utakmici smo gledali sporiji start pa zagrijavanje a u drugoj agresivan početak pa ispuhivanje, a kada James ne pruža igru koja je na spektru od MVP razine do nadljudske Cavsi upadaju u ozbiljne rupe. Ostaje tako za vidjeti hoće li se prvenstveno Hill i Hood odlučiti pojaviti na poslu tu i tamo te da li će Lue aktivirati Tristan Thompsona koji potencijalno može riješiti problem missmatcha na Turneru i efektivnije switchati na Oladipu koji ipak prelako rješava Nancea i Lovea.

Prognoza: Indy u 7

Iako većina i dalje prognozira prolaz Cavsa, ja nisam baš previše uvjeren u njihove rezerve. Nakon grozomorne prve utakmice kao glavni problemi su detektirani šut, prisutstvo Greena na terenu, volja te agresivnost Jamesa. Treba se reći da su veliku većinu tih problema Cavsi uspjeli bar djelomično riješiti, dobili su MVP partiju od Jamesa, Oladipa u smanjenoj dozi i hladnog s perimetra a i dalje su trebali čupati već dobivenu utakmicu kući. LeBron je nesumnjivo u stanju dobiti svakoga kad se naljuti ali je pitanje koliko on još ovakvih utakmica ima u sebi, ipak nije više 2007. Ako će Cavsima za prolaz prve runde, a kamoli kasnije potencijalno Raptorsa i Sixersa trebati Lebron na konstantnih 40-ak poena onda postaje jasno da ovo nije ekipa za vrh Istoka, a ako to shvati i LeBron moguće je da odluči uzeti godišnji prije nego što ga prateći bend osramoti u nekim budućim matchupovima. Pacersi se sada vraćaju kući gdje su oba puta dobili Cavse, sigurno će na račun naelektrizirane publike Lance i Bojan izvući po jednu suludu šutersku partiju a možemo i očekivati Oladipa iz G1. Ne uzvrate li Cavsi nekakvim brejkom u Indianapolisu Pacersi će natrag u Ohio s 3-1 i komotnom situacijom za nokautirati Kralja i olakšati mu odluku oko free agencya na ljeto.

Tko se boji Cavsa još?
Odigrane su prve dvije utakmice u Quicken Loans Areni i dok smo prije doigravanja svi nekako označavali dvoboj Cavsa i Pacersa kao jedinim zicerom Istoka, Oladipo i družina su odlučili ne složiti se s većinom pa u Indianu nose break i 1:1. Red je zato osvrnuti se na ključne značajke i narative prve dvije petine/šestine/sedmine serije i vidjeti što obje ekipe mogu promijeniti i što očekivati od ostatka serije. Nema smisla sada ići kronološki kroz obje utakmice ni pisati neki veliki uvod prepun brojki i statistika iz regularne sezone jer takvih analiza ima cijeli ocean po internetu već ću pokušati ...
Tko se boji Cavsa još?
Odigrane su prve dvije utakmice u Quicken Loans Areni i ...
Odlična analiza. Dublji prikaz od mojeg i točan u svakom detalju. Što misliš mogu li Sabonis i Joseph pronaći svoju igru u ovoj seriji i o čemu ovisi? Čini mi se da Sabonis ima povoljan matchup no da se usro ko grlica, a Joseph lako paničari... - Puvlin, 20.4.18. 9:18, 0 0 0
sabonisa cavsi ocito gadjaju u tom njegovom odmotavanju nakon picka gdje je najjaci a riskiraju sut, jos je u prvoj imao i problema s penalima. joseph im ni ne treba bas bolji,vecinom je tu on drugi bek kad su odvojeni dipo i darren i nema neki sut - maci97, 20.4.18. 10:08, 0 0 0
Svaka čast na analizi. Mene bi bilo bolje i malo manje tekst uz koji grafički prikaz (to ti lako mi ubacimo), ali to je stvar preferencije... - Losovius, 20.4.18. 15:42, 0 0 0
mislim da ostatak Cavsa ipak nije ovoliko loš kao što je u prve dvije utakmice ispalo. sad stvarno izgleda beznadežno. sve će ovisiti o tome hoće li se oni moć trgnut (počev od Lovea nadalje). - Kanransha, 20.4.18. 17:59, 0 0 0
04/2018
Tribina hipoteza

Kad sam prije par mjeseci pisao o KK Zadar i njegovoj situaciji (https://www.tribina.hr/topics/slug/tribina-hipoteza-3905/#analysis-22208) stanje i atmosfera u i oko kluba bili su krajnje alarmantni. Trener Aramis Naglić uspio je spasiti živu glavu pobjedom nad Igokeom, a zatim je neuvjerljivo svladana i momčad Jazina u gradskom derbiju.

No, nakon toga dogodio se nekakav klik i momčad je upala u pozitivan niz. Počelo je sve na gostovanju pod tornjem kada je velikom borbenošću, redom sreće i naposlijetku košem Luke Božića kažnjena letargična Cibona i upisana prva pobjeda u Draženovom domu nakon 6 i pol godina. Nakon Cibone u ABA ligi padali su redom Mega, Olimpija, Budućnost, MZT i FMP uz dostojanstvene poraze od Zvezde, Cedevite i Partizana od kojih je posebno upečatljiv bio onaj u Domu sportova prožet spornim sudačkim odlukama te je odlučen tek nakon produžetka. Na dobar niz u ABA ligi nadovezala se serija nepobjedivosti u domaćoj Premijer ligi te se se sredinom prvog mjeseca Naglićeve trupe našle u situaciji da napadaju doigravanje ABA lige i prvo mjesto domaćeg prvenstva, te još bitnije, da u oba slučaja sami odlučuju o svojoj sudbini. Pobjedom nad niželigašem Agrodalmom izboren je Final 8 Kupa Krešimira Ćosića te se iz saveza čekala vijest o objavi domaćina završnog turnira kupa.

Poslovično temperamentna zadarska publika u svom je stilu kroz dva je mjeseca prešla iz stanja depresije u kojoj se zaziva smjena uprave i gašenje kluba do blage euforije gdje su se čule najave napadanja četvrtog mjesta u ABA ligi, "mirisanja" na titulu i "našeg kupa" (paralela s našim južnijim nogometnim ekvivalentima je jasna). Krešina dvorana je postajala sve popunjenija, gostujuće utakmice su se počele organizirano gledati po kafićima, borbeni zadarski Amerikanci Bostic i Knowles postali su heroji puka te su košarka i klub uistinu postali glavna tema na Kalelargi i na kavama u pauzi za ručak. Tada je HKS konačno potvrdio najlošije čuvanu tajnu: Zadar je domaćin kupa! Grad je doslovno proključao, Zadrani su namirisali nikad bolju šansu za prekid suše trofeja koja traje još od Acine 2008. Sinergiju navijača i momčadi dokazala je reakcija igrača na gostovanju u Kašteli kada su predvođeni kapetanom Šimom Špraljom poletjeli u tribine braniti Tornado koji je upao u sukob s policijom. Situacija je brzo smirena, Tornado je ipak izbačen iz dvorane ali ostao je dojam kako je veza ovogodišnje ekipe i navijača neraskidiva.

Prve pukotine u zadarskoj idili počele su se nazirati krajem siječnja. Objavljeno je da Joshua Bostic odlazi u Dinamo Sassari a snovi o regionalnom doigravanju srušeni su porazom od Mornara braće Pavličević koji će kasnije u polufinalu ispasti od Zvezde. Na Bosticevom oproštaju na Višnjiku pada Cedevita, ali pobjeda od 11 razlike bila je dovoljna tek da se izjednači međusobni omjer što je značilo da za prvo mjesto u domaćem prvenstvu treba čekati kiks "Vitamina" ili napucati bolju koš-razliku. Umjesto Bostica doveden je šuter s europskim pedigreom Steven Gray te se na krilima domaće pobjede nad "Vitaminima" krenulo u boj za prvi trofej sezone.

U četvrtfinalu kupa rutinski je svladan zadarski niželigaš Sonik, a publika i grad pokazali su koliko žele trofej napunivši 5000 sjedala na tako neatraktivnoj utakmici. Cibona se mučila protiv Škrljeva, no nekako je izvukla utakmicu što je značilo da u polufinalu gledamo najveći hrvatski derbi. 

Tada su se Zadru dogodili Nazor i Žorić. Ili bolje rečeno Naglić. Bivši trener Zadra sjajno je prostudirao manjkavosti u zadarskoj ekipi i iskoristio Naglićevu katastrofalnu pripremu utakmice te odluku da krene s obrambeno nedoraslim Kristijanom Krajinom na Žoriću. Domaća momčad pukla je pod pritiskom pune dvorane, Žorić je nemilosrdno punio zadarski koš a Nazor je sjajnim rotacijama u ključnim trenucima utakmice dobio i dobru produkciju mladog playa Uljarevića. Mali tračak nade za domaće dogodio se ulaskom Graya u igru koji je s par obrambenih reakcija i pogođenih trica praktički sam okrenuo rezultat, ali ga je Nazor u drugom poluvremenu odlučio udvajati na što domaća ekipa nije imala odgovor. Izostala je produkcija centara i Knowlesa pa je Cibona lakše od očekivanog bacila proključalu publiku u depresiju te prošla u finale gdje će relativno lako izgubiti od Cedevite. Nagliću se tako u dvije najbitnije utakmice sezone o glavu obila ista greška jer je i u gore spomenutom dvoboju protiv Mornara na gostujuću play-centar osovinu Vranješ-Luković bacio ostarjelog i tromog rekonvalescenta Vladovića te Krajinu i tako u startu izgubio utakmicu.

Regionalna liga privedena je kraju relativno mirno, bez usluga Graya koji nije imao pravo nastupa van domaćih natjecanja zadarski je brod doplovio do vrlo dobrog šestog mjesta te smo se u potpunosti mogli okrenuti domaćem natjecanju. Cilj je naravno bio pobijediti sve do kraja sa što većom razlikom i čekati eventualni kiks Cedevite koja je imala i obaveze u polufinalu Aba lige.

Tako dolazimo do sljedećeg ključnog trenutka sezone, onog koji otkriva sva lica ovogodišnje čudnovate zadarske priče. Dalmatinski derbi Splita i Zadra na Gripama bio je rezultatski lišen svake napetosti u zadnjoj četvrtini kad je na preko 30 razlike za goste Pavle Marčinković nakon čvršćeg bloka odgurnuo i šakom zamahnuo na Prestona Knowelsa. Zadarski Amerikanac je tada naprosto podivljao i počeo mahati šakom na sve što je oko njega hodalo ili trčalo u žutom dresu. Pogodio je samo mladog splitskog razigravača Matu Kalajžića. Obje klupe su poletjele u teren smirivati situaciju te su zato i isključene kao i začetnici incidenta Marčinković i Knowles pa je utakmica završena bizarnom egzibicijom 4 na 4. Javio se HKS sljedeći dan s kaznama za Knowlesa, Marčinkovića i Kalajžića a najgore je očekivano prošao upravo Knowles sa 7 utakmica neigranja i novčanom kaznom od 50 000 kn.

Zadarski su navijači stali iza Knowlesa, branili ga te su za sve okrivili bivšeg zadarskog kapetana Marčinkovića koji je u nemilosti Tornada još od prelaska u mrsku Cibonu te famoznog rezanja mrežice pri proslavi naslova prvaka. Klub je također stao iza svog igrača, najavio žalbu te organiziranje prijateljskih utakmica kako bi Preston ostao u formi i spreman dočekao povratak u četvrtfinalu prvenstva. Sinergija kluba i navijača opet se činila čvrstom i neraskidivom te je i bez Knowlesa upisana još jedna pobjeda pod tornjem, Cibona je ovog puta ponižena s 18 razlike a kući je pao i Hermes.

I onda odjednom (novi) obrat. Kao grom iz vedra neba prije dva dana pukla je vijest da Preston Knowles napušta KK Zadar. Još nije jasno što se točno dogodilo, po gradskim kuloarima kruže priče da Preston nije pristao da mu se od ugovora odbije iznos kazne, sportski direktor i direktor su u javnost izašli s pričom kako je Knowlesova plaća preveliki financijski teret pošto će do kraja sezone odigrati malo utakmica. Knowles opet govori nešto treće, negdje na Facebooku je napisao kako nije htio otići te da se nada kako će istina jednom izaći na djelo. Čini se ipak kako je prava istina negdje u sredini, vjerovatno je klub htio stanjiti plaću za dva mjeseca u trajanju suspenzije, igrač nije pristao i tu je priča pukla.

Dio navijača privržen Knowlesu sada grmi na upravu smatrajući da se klub ponio nekorektno, da je ovo izdaja rezultatskih ambicija i navijača zbog pišljivih 50 000 kn. Očekivalo se nakon debakla u kupu da će se napasti Cedevitu u finalu, barem odvesti u petu utakmicu i pokušati osvojiti domaći naslov ali bez ponajboljeg igrača sada se to čini ne baš vjerovatno.

Ako ćemo vjerovati službenom objašnjenju ljudi iz kluba onda se jasno vidi kako se klub našao na raskrižju trenutnog rezultata i dugoročne stabilnosti. Nova uprava stigla je ovog ljeta u urede u Jazinama te se od tad ipak vidi jasni pomak prema financijskoj konsolidaciji kluba. Riješena su dugovanja ostala iz predstečajne nagodbe prema bivšim igračima i trenerima te su tako skinute blokade FIBA-e i porezne. Ostalo se unutar predviđenog budžeta za ovu sezonu te je čak odlazak Bostica i dolazak Graya financijski gledano ispao isplativ jer je Gray došao za manji ugovor nego onaj koji je ponuiđen Bosticu za ostanak. Kao veliki sponzori predstavljeni su Crodux i Tommy te su njihovi predstavnici kao i predstavnik navijača ušli u Nadzorni odbor kluba. Pomaci se vide i na području marketinga, na nekoliko mjesta u gradu su osvanuli jumbo plakati s najavama utakmica, a riješen je i spor s lokalnim obrtom oko nezakonitog prodavanja artikala s obilježjima kluba te se kreće u otvaranje službenog fan shopa. Iz te prespektive odluka o raskidu ugovora na štetu igrača sasvim je racionalna i mudra.

No, postoji i druga prespektiva, ona rezultatska. navijači su gladni uspjeha i trofeja te se na primjeru kupa vrlo lako moglo vidjeti koliko malo treba da se zapali iskra te da cijeli grad izgori. Glavni argument protivnicima odlaska Knowlesa jest taj da bi se on trebao vratiti spreman u četvrtfinalu a do finala bi se onda ispolirala forma i napala Cedevita. Pogledamo li čisto stanje na parketu i tablici vidimo da je zadarska situacija jasno definirana. Višestruko skuplja momčad Cedevite koja bi imala prednost domaćeg parketa ogroman je favorit u mogućem finalu imao Zadar Knowlesa ili ne. Diskutabilno je koliko bi Knowles uopće pridonio u toj seriji, a suštinski poraz u seriji 3-0, 3-1 ili 3-2 ne radi nikakvu razliku. S druge strane, drugo mjesto na tablici a i u odnosu snaga u hrvatskoj košarci čvrsto je zacementirano jer Cibona i Šibenik zaostaju 4 pobjede a imaju svojih ozbiljnih i dubokih problema na terenu i van njega, tako da i bez Knowlesa drugo mjesto i očekivan proboj do finala ne bi smio doći u pitanje. Cibona jest dobila direktan dvoboj u kupu, ali ukupan omjer Zadra i Cibone ove sezone je 4-1 u korist Zadra a i Naglić je pokazao da je naučio iz svojih grešaka napadajući Žorićeve spore noge Filipom Kraljevićem u zadnjoj pobjedi u Zagrebu.

Dugoročno ostanak Knowlesa ne bi značio puno, vjerovatno ne bi donio naslov te bi ostao jedan u nizu stranaca kojih se Zadrani drago ili manje drago sjećaju. Iako je bio ponajbolji igrač valja naglasiti kako nipošto Zadar ove sezone nije bio one man show. Druga dva Amerikanca, svaki u svoje vrijeme najbolji su strijelci ove ekipe, mladi Luka Božić ogromne probleme sa šutom i konstatnošću nadomješta skokom, obranom i voljnim momentom, Mislav Brzoja bi napretkom u šutu postao odličan igrač na regionalnoj razini jer sve ostale elemente igre ima, Domagoj Vuković atletično je krilo sjajnog osjećaja za blokadu i mekanog šuta iako nekad ima problema s motivacijom i obranom. Veterani Špralja, Vladović, Kraljević i Ive Ivanov nakon kolektivno slabijeg ulaska u sezonu (Vladović je zbog ozljede bio out do siječnja) daju dašak mirnoće i rutine ovoj ekipi. Momčad je pokazala da je sposobna igrati s dva definirana identiteta, do odlaska Bostica naglasak je bio na obrani a nakon dolaska Graya i povratka Vladovića igra se naglo ubrzala te se traži koš više.*

*vođenje bazičnih, a kamoli naprednih statistika u ABA i HKS natjecanjima je blagi užas pa nemam ORTG, DRTG, Pace i ostalih brojki za potkrijepiti. Ako netko slučajno ima ili mu se da računati prosjeke i napredne statse neka mi se svakako javi :)

Osvojio Zadar naslov ili ne košarka će se u gradu košarke i dalje igrati i sutra, skromna i jeftina ekipa složena za borbu za ostanak u ABA na dišpet i atomsferu izvukla je sezonu iznad svojih realnih limita te se odjednom vide konture svijetle budućnosti uz novu upravu koja se čini racionalnom te kontinuitet stručnog stožera. Skauting je na visokoj razini što se vidi pogođenim američkim pojačanjima (3/3 za ove prostore je stvarno anomalija), gore spomenuti Božić, Brzoja i Vuković su zalog za budućnost uz par talentiranih momaka dovedenih u omladinski pogon mahom iz BiH. Nastup i solidan rezultat juniora na jakom međunarodnom turniru u Italiji, natjecanje kadeta u jedinstvenoj kadetskoj ligi, dovođenje kapetana hrvatske U-16 reprezentacije Jure Planinića te regionalni mini-basket naslov dječaka rođenih 2006. ukazuje na to da su se i u omladinskom pogonu neke stvari počele pomicati na bolje.

Naslov 2018. možda je nedostižan, možda ćemo čekati i jedanaestu godinu na novi zadarski trofej ali napokon možemo očekivati stabilan i zdravi KK Zadar u bližoj budućnosti uz koji će i dalje stajati navijači i jednako zdušno prolaziti kroz stanja depresije, zadovoljstva, mira, eurofije i nervoze. Pokazivati sva lica grada košarke.

Sva lica grada košarke
Kad sam prije par mjeseci pisao o KK Zadar i njegovoj situaciji (https://www.tribina.hr/topics/slug/tribina-hipoteza-3905/#analysis-22208) stanje i atmosfera u i oko kluba bili su krajnje alarmantni. Trener Aramis Naglić uspio je spasiti živu glavu pobjedom nad Igokeom, a zatim je neuvjerljivo svladana i momčad Jazina u gradskom derbiju. No, nakon toga dogodio se nekakav klik i momčad je upala u pozitivan niz. Počelo je sve na gostovanju pod tornjem kada je velikom borbenošću, redom sreće i naposlijetku košem Luke Božića kažnjena letargična Cibona i upisana prva pobjeda u Draženovom domu nakon 6 i pol godina. Nakon Cibone u ABA ligi padali su ...
Sva lica grada košarke
Kad sam prije par mjeseci pisao o KK Zadar i ...

Respekt: HAJDUK2012,

Ne slažem se: Peslolus,

04/2018
Surfin USA; tko je pobjednik free agencyja?

Mnoga su imena gradova i franšiza cirkulirala bespućima twittera i reddita dok smo ovo ljeto čekali rasplete dviju sapunica u New Yorku i Indiani. Paul George i Carmelo Anthony, dva dokazana NBA senatora izgubila su strpljenje sa svojim nadređenima u uredima Pacersa i Knicksa te su vrlo jasno poručili da se više ne vide u osrednjosti (Indy) ili očaju (NY) u kojima su zapele njihove franšize. Tjednima smo provjeravali twitter račun Adriana Wojnarowskog u iščekivanju neke bombe koja će razbucati NBA svijet i ispremiješati odnose snaga. Favoriti su bili uglavnom isti kao i u svakoj glasini u zadnjih par sezona: Los Angeles, Cleveland (ili bilo koji grad gdje stoluje Kralj), Houston i Boston. Na kraju balade GM Oklahome Sam Presti zaprepastio je sve pretvorivši Oladipa, Sabonisa, Kantera i McDermotta u dva superstara koja je pridružio najspektakularnijem igraču na planeti i vladajućem MVP-u Russellu Westbrooku. Internet je eksplodirao, Presti je u očima pratitelja postao čudotvorac a analitičari i novinari su novi Thunder predstavljali kao silu koja će uz bekovsku ergelu iz Houstona svrgnuti Zli Imperij Warriorsa.

Danas, oko 8 mjeseci i 79 utakmica kasnije, družina iz Oklahoma city-a se nalazi točno u sredini ludnice na Zapadu s 57% pobjeda ali i samo jednom pobjedom iznad devetog Denvera i mjesta koje ne vodi u playoff. Do kraja regularne sezone imaju susrete protiv premoćnih Rocketsa, Heata koji će pokušati izbjeći LeBrona i Cavse u prvoj rundi te si naštelati Celticse bez Irvinga, te tankirajućih Grizzliesa koji usprkos naporima da budu što gori ipak znaju iznenaditi pobjedom nad kompetetivnim ekipama. Sezona je takva da do zadnje minute zadnje utakmice u srijedu navečer nećemo znati ništa sigurnog oko poretka na Zapadu, a Thunderi se s 2 ili čak sva 3 poraza mogu dovesti u situaciju da usprkos slaganju "velike trojke" ostanu bez doigravanja. Kako se uopće desilo to da ekipa koja je trebala napasti vrh konferencije strepi za ulazak u 8 najboljih ekipa Zapada?

Napad

Iako u rosteru imaju po imenima i renomeu 3 elitna napadača, napad Thundera je prosječan 11. u ligi po ofanzivnom rejtingu od 107.3 poena na 100 posjeda, iza ekipa poput Pacersa, Clippersa, Bucksa i Pelicansa koji naoko nemaju toliko ofanzivnih oružja u svom arsenalu. Glavne razloge tome možemo tražiti u sustavu (ili nepostojanju istog) Billy Donovana zbog kojeg igraju sporu izloacijsku košarku u današnjoj pace&space tranzicijskoj ligi. Po "paceu" tj. brzini igre Thunderi kotiraju tek 17. u ligi, s 10.9% izolacijskih napada ispred s njih su samo Rocketsi kojima izolacije uzimaju vrtoglavih 14.3% napada, a najporazniji je podatak da ekipa koja u svom rosteru ima kreatore poput Westbrooka i Georgea bilježi tek 21.2 asistencije po utakmici što ih svrstava na dno lige kao 28.

Ako i maknemo sa strane ove brojke golim okom je vidljiv dojam da je nakon eksperimentiranja na početku sezone Westbrook opet preuzeo sve uzde ekipe te igra na isti način kao i lani kad nije imao ovako zvjezdanu pomoć, a George i Melo su svedeni na čiste spot up opcije što očito posebno ne paše Anthonyu koji se od jednog od najboljih scorera ikada strmoglavio do igrača koji zabija 16.2 poena po utakmici uz postotke od 40.2% iz igre i samo 35.8% za tricu.

Obrana

Dok je u prvom dijelu sezone Andre Roberson bio zdrav, on, George i Adams su bili dovoljni za držati obranu u samoj eliti. No, ozljedom Robersona obrana pada u prosječnost te se u ovom trenutku nalaze na 11. mjestu u ligi primajući 104.7 poena na 100 posjeda te tek 13. u ligi po šutu iz igre protivnika, ekipe protiv njih šutiraju 45.8% iz igre. Za usporedbu, sami Thunderi ove sezone šutiraju 45.3% iz igre, za cijelih pola posototka lošije nego njihovi protivnici.

Očito je da iako bi George bio obrambeni igrač sezone da ne postoje Gobert i Embiid, on i Adams sami nisu dovoljni za pokrpati rupe koje nastaju Westbrookovom nezainteresiranošću za branjenje bekova i kockanju na linijama dodavanja zbog broja ukradenih lopti te Melovim godinama i sporim nogama koje ne mogu braniti niti četvorke a kamoli trojke, o nekakvim rotacijama i pomoći da i ne govorimo. Jerami Grant i Corey Brewer se svojski trude nadomjestiti elitnu obrambenu produkciju koja je otišla s Robersonom ali je očito da jednostavno nisu takav kapacitet, a neke sofisticirane obrambene sheme i ideja branjenja ekipa od večeri do večeri u ovoj ekipi ne postoje.

Novi problemi nastaju rotacijama jer je klupa Thundera 13. u ligi među klupama po defanzivnom rejtingu, a to je očito i golim okom kada znamo da su najzvučnija imena s klupe debeli Felton, nemotivirani Abrines te posmrtni ostatci Patricka Pattersona.

Roster

Kad već Donovan ne radi svoj posao kako spada jer se vidi nepostojanje smislenog sustava na oba kraja parketa, NBA je takva liga da se to može nadomjestiti individualnom kvalitetom. I zaista, na ljeto je izgledalo kako je roster posložen i izbalansiran sjajno. Melo kao četvorka je trebao biti napadački missmatch svakome, George je najbolja druga opcija u ligi ako Currya i Paula smatramo prvim opcijama koje su se prilagodile situaciji, Adams je napast u reketu i izvanredan skakač a Patterson je trebao davati dašak moderne košarke kao stretch opcija na 4 ili 5, ovisno o protivniku i o tome da li je Melo u igri ili ne. Postojale su bojazni o raspodjeli napadačkih ovlasti i gutanja šuteva između glavne trojice, ali problemi su na kraju ispali sasvim nešto suprotno.

Očito je da su najveći problemi ove ekipe Melo i Westbrook. Melo ne guta šuteve kao nekad, ali u tome nastaje dio problema jer ako čovjeku koji će za mjesec dana napuniti 34 godine i koji je cijelu karijeru izolacijski scorer oduzmeš volumen lopti, što ti od njega ostaje? Nikad nije bio poznat kako obrambeni igrač a s godinama se vidi degradacija na tom dijelu terena,a u napadu ne može dati puno toga osim trpanja jer nije elitni tricaš niti kreator. Tako se događa paradoks da osim toga što je očekivano igrač manje u obrani, smeta i u napadu jer ne donosi ništa dobroga dok nema loptu, a kad dobije loptu tada napad staje a nije ni efikasan strijelac kao nekad.

Westbrook je već posebna priča, rijetko se desi da ti je uistinu najbolji igrač također i jedan od najvećih problema. Boljke u obrani su već opjevane, ne čuva bekove, ne izlazi na šuteve i kocka se na dodavanjima kako bi napumpao broj skokova i ukradenih lopti, a u napadu opet privatizira uitakmice i loptu te je po usage rateu opet u vrhu lige s 33.4%. Selekcija šuteva i timska igra u clutchu i dalje su vrlo upitni, i nakon 9 godina u ligi već postoji opravdana sumnja da Westbrookova košarka jednostavno nije pobjednička. George i Melo su marginalizirani te postoji dojam da Russ jednostavno ne vjeruje dovoljno svojim suigračima, pa makar se oni zvali Durant, Harden, Oladipo; George ili Anthony. U prilog toj tezi idu i uzlazne putanje karijera Hardena, Duranta i Oladipa nakon što su otišli od njega.

Ostatak rostera ima svojih vrlina i mana ali je dosta tanak, najsvjetlije točke su svakako George koji usprkos slabijim šuterskim brojkama nakon All-star pauze odrađuje svoj ogroman posao u obrani te Steven Adams koji se elitnim napadačkim skokom i postotcima šuta iz igre polako nameće kao treći dio velike trojke izgurujući Carmela. Felton, Abrines i Patterson ne izgledaju kao NBA igrači a Grant i Brewer silom prilika imaju daleko veće uloga nego što im njihova kvaliteta dopušta.

Što dalje?

Ušli u playoff ili ne, ispali u prvoj rundi ili ne, cilj ove ekipe je bio finale Zapada uz snove o velikom finalu a to se očito neće desiti, pa već sad ovu sezonu možemo proglasiti neuspjehom za njih. Iako su po imenima i dalje jaki te ih ni Warriorsi ni Rocketsi ne žele vidjeti u prvoj rundi, brojke i napredne statistike ogoljavaju činjenicu da ova ekipa ni po čemu nije elitna. Porazan je podatak da je Oklahoma lani bez Georgea i Mela imala omjer 47-35 a ovogodišnja možda bude imala i lošiji i u tome je suština svega, momčad pojačana dviju zvijezdama nije ostvarila nikakav napredak a kamoli veći iskorak. Očito je da George ovo ljeto neće ostati u Oklahomi jer ova ekipa nikad neće imati šanse za naslov, malo je tržište a zov mladosti i dolara iz rodnog Los Angelesa sve je jači.

Presti se ovo ljeto našao u situaciji da je morao nešto dati Westbrooku zauzvrat njegovoj vjernosti i novom ugovoru, išao se kockati i bacio all in na dvije dostupne zvijezde, no sve se više čini da mu se kcoka nije isplatila te Thundere ipak očekuju godine osrednjosti. Tako se ovaj pokušaj velike trojke vrlo vjerovatno pridružuje onom pokušaju Lakersa 2012/13 s Bryantom, Nashom i Howardom kao propali eksperiment.

Propali eksperiment
Mnoga su imena gradova i franšiza cirkulirala bespućima twittera i reddita dok smo ovo ljeto čekali rasplete dviju sapunica u New Yorku i Indiani. Paul George i Carmelo Anthony, dva dokazana NBA senatora izgubila su strpljenje sa svojim nadređenima u uredima Pacersa i Knicksa te su vrlo jasno poručili da se više ne vide u osrednjosti (Indy) ili očaju (NY) u kojima su zapele njihove franšize. Tjednima smo provjeravali twitter račun Adriana Wojnarowskog u iščekivanju neke bombe koja će razbucati NBA svijet i ispremiješati odnose snaga. Favoriti su bili uglavnom isti kao i u svakoj glasini u zadnjih par sezona: ...
Propali eksperiment
Mnoga su imena gradova i franšiza cirkulirala bespućima twittera i ...

Respekt: BruceWayne, Peslolus, GNKDZCFC,

Ne slažem se: lukonja, Peslolus, GNKDZCFC,

11/2017
Surfin USA: kolika je Clevelandova perspekiva?

Ljudi su po svojoj prirodi tvrdoglava i samouvjerena bića. Po svoj prilici te nam osobine omogućavaju opstanak u životnoj borbi, ali nekad pretjeramo u svom zanosu guranja svojih ideja i dokazivanja da su baš te ideje objektivna istina. Da nije tako, ne bi imali razloga za ikakve sukobe, od ratova do svakodnevnih prepirki. Povijest je puna primjera ljudi koji su zbog svoje tvrdoglavosti skončali epskim podbačajima, no crtica o Galileu Galileiju donosi antitezu kao primjer velikana koji je išao protiv svih a na kraju se ispostavilo da je u pravu.

Svi volimo rasprave i dokazivanje da smo u pravu, a nama koji se skupljamo i družimo u ovom kutku interneta nema draže teme od sporta. A rijetko tko u svijetu sporta izaziva toliko podijeljenih mišljenja i rasprava no što to u svojih 14 godina profesionalne karijere uspijeva izvjesni LeBron James. Samoprozvani kralj već godinama svojim igrama i postupcima daje argumente objema stranama, onima koji ga smatraju najvećim košarkašem ikad koji se ne zove Michael Jordan, te onima koji će ga smatrati nusproizvodom pumpanja publiciteta u novomilenijskoj NBA koji se okoristio nedoraslom konkurencijom na istoku i fenomenom društvenih mreža uz neizbježno spominjanje kontroverznog "Decisiona" kad je odlučio preseliti svoje talente u South Beach udruživši se s kompanjonima iz draft klase 2003. Dwyaneom Wadeom i Chris Boshom. Nekako je LeBron od prvog naslova 2012. naovamo uspijevao utišati svaku raspravu tamo gdje se jedino broji, na parketu pa se javnost zasitila te je našla novu žrtvu u Kevinu Durantu.

Druga strana medalje kad govorimo o konkurenciji na istoku jesu pokušaji traženja istočnog izazivača koji će okončati Kraljevu vladavinu, a koji se uglavnom rasplinu tamo negdje oko podbacivanja prve playoff lopte u travnju. Bostonska velika trojka je bila prestara, Bad Boysi vol.2 također, ambicije Vogelove Indiane su se slomile zajedno s nogom Paula Georgea, petorka Hawksa nije imala nikog da preuzme odgovornost kad je gusto, a backcourt dueti u Torontu i Washingtonu očito jednostavno nisu dorasli. Svake godine inkvizicijski uvjeravamo jedni druge da je Lebron gotov, star, zasićen a on nas uvijek iznova galilejevski demantira. Lani smo našli nove favorite, Celticsi predvođeni najboljim trenerom lige Stevensom su oduševili u regularnoj sezoni, no više od toga, nazirale su se ozbiljne pukotine u sustavu LeBronovih Cavsa, ponajprije problemi u obrani. Cavsi su ipak nakon blijedog izdanja u prvoj rundi protiv Pacersa uključili famozni "prekidač" te odjurili do velikog finala gdje su se razbili na hrid zvanu Warriorsi.

Ove sezone izazivač je ostao isti, osim što se ovogodišnji Celticsi trebali izgledati kao puno ozbiljnija prijetnja nego lani, čak i usprkos stravičnom lomu gležnja Gordona Haywarda u provj četvrtini nove sezone. Dašak konkretnog rivalstva unio je Kyrie irving koji je odlučio da ne želi biti Robin Batmanu LeBronu pa su ga Cavsi spakovali u Boston u trejdu o kojem već svi znaju sve. Ipak, pošto ovo nije tekst o Irvingu ni Celticsima, fokusirat ćemo se na to da nade(ili strahovi, ovisi kuda vam srce vuče) o svrgavanju LeBrona ove godine imaju nikad čvršće temelje ponajprije zbog problema kod samih Cavsa.

Napad izgleda pristojno i očekivano, Wadea i LeBrona se okružuje sa što je više moguće šutera pa njih dvojica razvijaju slash&kick igru ili vrte pick do besvijesti šireći teren za Lovea, Korvera i ostale. Jamesove nadljudske partije na tom dijelu terena(nevjerovatno da ga se ponovo ne uzima u razgovor za MVP-a, čovjek bilježi redom 28.6-8.5-8.1 uz najveću minutažu u ligi) dovoljne su za četvrti napad lige s rejtingom od 109.9 poena na 100 posjeda. Korver po običaju ubacuje svoje trice, a probudili su se i Love te J.R.Smith pa napad izgleda dovoljno podmazano za lagano krstarenje vodama istoka.

Glavni razlog očajnog ulaska u sezonu(omjer 5-7 u prvih 12 utakmica sezone) jest grozomorna obrana. Relativno stara momčad kao da ne želi ili ne može odigrati ikakvu verziju ičega što liči na tranzicijsku obranu, a u postavljenoj igri 5 na 5 ih odlikuje očajna obrana picka. Očito je da se po prošlogodišnjem poučku prekidača LeBron štedi na ovom dijelu terena pa često uzima napadački najbezopasnijeg suparnika da bi mogao igrati svojevrsnog safety-a koristeći svoj nadprosječan košarkaški IQ za pomaganje u udvajanjima i vrebanja linija dodavanja za preječene lopte. Problem je u tome što je rupa toliko da ih nitko ne može pokrpati što se očitava u tek 27. obrani lige koja prima 108.2 poena na 100 posjeda. Tek tragikomični Bullsi, Kingsi i Sunsi imaju lošiju obranu do sada.

Osim obrane, veliki problem očito je bio psihološki i voljni moment koji je očito sada djelomično riješen. Problemi koji su nastali duboko u ljetu kad front office nije uspio u pokušajima da ulovi kapitalca u vidu Mela ili Georgea manifestirali su se kasnije u nezadovoljstvu i odlasku Irvinga, trzavicama u rotaciji oko Smitha i Wadea te najsvježijem odlasku Rosea na produženi odmor na kojem će odlučiti da li će uopće nastaviti igrati košarku. Nadovezale su se na to i ozljede, na već odavno odsutnog Thomasa i spomenutog Rosea nadodao se i izostanak jedinog pravog centra Tristan Thompsona. Sve je to rezultiralo time da Cavsi izgledaju kao ekipa koja uopće ne želi igrati pa su opet naveliko krenule priče o tome da je LeBronovo vrijeme u Clevelandu prošlo te da na kraju sezone seli u LA.

Dovoljan je ipak bio samo jedan trenutak da se cijela situacija okrene naglavačke. Jedna krivo protumačena izjava o Dennisu Smithu Jr. i Franku Ntilikini potaknula je sukob između Jamesa i gotovo cijele ekipe Knicksa taman pred međusobni dvoboj u kultnom Madison Square Gardenu. Cavsi su tu utakmicu dobili pritom okrenuvši zaostatak od 20-ak razlike u drugom poluvremenu te jedojam da su nakon toga ubacili u višu brzinu pa se sada nalaze na trećem mjestu istoka s nizom od 8 pobjeda. Momčad puna prekaljenih veterana i profesionalaca koje sada nećemo nabrajati jer su razbacani po tekstu ipak je vrijednija od borbe za osmo mjesto u playoffu te se kad-tad očekivao rast forme. Tako u pobjedničkom nizu čak i obrana izgleda pristojno pa je tako sjela na sedmo mjesto lige s 100.9 rejtingom u zadnjih 8 utakmica. To dovoljno govori koliko je očajna bila u prvom dijelu studenog jer su ovih 16 vrlo dobrih dana uspijeli popeti tek na 22. mjesto svih obrana lige kroz 11. mjesec. Napad izgleda standradno dobro te se nalazi na četvrtom mjestu lige otkad traje pobjednički niz.

Cavsi su se trgnuli i ne izgleda kao da namjeravaju stati. Iščekuje se povratak Thomasa i odluka Rosea, a pozitivni ishodi popravili bi ionako sjajan napad. Moguće je i pretvaranje picka netsa kojeg su dobili u Irvingovom tradeu za pomoć pod košem, a spominje se i trade s Clippersima koji bi uključivao DeAndre Jordana što bi zasigurno pokrpalo neke obrambene probleme. LeBron nam je poput Galilea poručio "Eppur si muove" dokazavši nam da po tko zna koji put nismo bili u pravu kad smo ga otpisali. Izgleda spreman i gladan da ovu ekipu odvede u novo finale i četvrti čin rivalstva s Warriorsima, a onda na ljeto mirne duše i svjesti odluči što je najbolje za košarkaša LeBrona i biznismena LeBrona.

Eppur Si Muove
Ljudi su po svojoj prirodi tvrdoglava i samouvjerena bića. Po svoj prilici te nam osobine omogućavaju opstanak u životnoj borbi, ali nekad pretjeramo u svom zanosu guranja svojih ideja i dokazivanja da su baš te ideje objektivna istina. Da nije tako, ne bi imali razloga za ikakve sukobe, od ratova do svakodnevnih prepirki. Povijest je puna primjera ljudi koji su zbog svoje tvrdoglavosti skončali epskim podbačajima, no crtica o Galileu Galileiju donosi antitezu kao primjer velikana koji je išao protiv svih a na kraju se ispostavilo da je u pravu. Svi volimo rasprave i dokazivanje da smo u pravu, a ...
Eppur Si Muove
Ljudi su po svojoj prirodi tvrdoglava i samouvjerena bića. Po ...

Respekt: Losovius, GNKDZCFC, JoHayes13,

Slažem se: rodgthegoat,

11/2017
Surfin USA: kolika je Clevelandova perspekiva?

Pet je tjedana prošlo od prvog podbacivanja lopte u novoj sezoni NBA lige, prošlo je i vrijeme prvih kolokvija pa je Thanksgiving produženi vikend idealan trenutak da bacimo oko na stanje druge najtrofejnije NBA franšize, Jezerčana iz Los Angelesa.

Ususret svom dvadesetom susretu koji će odigrati tek sa ponedjeljka na utorak protiv gradskog rivala Clippersa, Lakersi s iznenađujuće solidnim omjerom 8-11 dijele deveto mjesto Zapada zaostajući jednu pobjedu za osmim mjestom u playoffu kojeg drži velika trojka iz Oklahoma City-a.

Offseason

Još od onog propalog eksperimenta s Howardom i Nashom 2013. godine koji je rezultirao pokidanom ahilovom tetivom Kobe Bryant-a Lakersi traže svoj put prema vrhu hranidbenog lanca u NBA koji im po tradiciji i renomeu pripada. Nakon tri godine mučenja Kobe je odlučio okončati agoniju u kojoj je izgledao kao tribute band samog sebe te je zaključio veličanstvenu karijeru, a to je za Lakerse trebalo značiti početak nove ere u kojoj će momčad prepuna mladog talenta započeti put iskupljenja najglamuroznijeg imena na američkim parketima. Međutim, loša kemija, upitne liderske kvalitete D'Angelo Russella te očajne odluke rukovodstva kluba predvođenog Jim Bussom i GM-om Mitch Kuptchakom pretvorili su i sezonu 2016/17 u novo poglavlje noćne more za sve kojima je zlatno-ljubičasti dres prirastao srcu. Godine očajnih odluka koje su kulminirale suludim višegodišnjim ugovorima za polovnog Denga (72 milje za 4 godine!?!?!?) te 64 milje na 4 godine za ruskog balvana Mozgova koštale su Mitcha i Jima svojih pozicija te su uzde franšize predane legendi kluba i jednom od najvećih košarkaša ikada, Magicu Johnsonu te novom GM-u Robu Pelinki, nekadašnjem agentu Bryanta i mnogih drugih zvijezda. Magic je odmah zasukao rukave te je s namjerom da očisti cap space te provjetri svlačionicu spakirao Mozgovov albatros ugovor te Russella u Netse u zamjenu za Brook Lopeza i pick prverunde drafta koji će kasnije pretvoriti u Kylea Kuzmu. Na draftu je uz spomenutog Kuzmu u Lakerse stigla lokalna zvijezda sveučilišta UCLA Lonzo Ball (i njegov ćaća LaVar također) te šuter Josh Hart, a u free agencyu su potpisali veterani Cadwell-Pope te kompanjon trenera Waltona iz dana u Warriorsima Andrew Bogut. Lakersi nemaju pick na draftu 2018. tako da su spomenuta imena uz starosjedioce poput Ingrama, Clarksona, Randlea i Nancea Jr. trebali oformiti spoj mladosti i iskustva koji barem neće biti kanta za napucavanje na pretrpanom Zapadu.

Stanje na parketu

I u tome su, barem za sada, uspjeli. Iako su ih analitičari u najavama ponovo svrstavali na samo dno Zapada, Lakersi u ranoj fazi sezone izgledaju kao ekipa koja ima nekakvu glavu i rep te je bliže nekakvom prosjeku nego lutriji gdje caruju putujući cirkusi Sunsa, Kingsa i Mavericksa. Dodajmo tome ne pretežak raspored te ozljede u redovima Clippersa i Grizzliesa te se dobije sasvim pristojan start sezone za dječji vrtić  trenera Waltona.

No, nije sve samo splet sretnih okolnosti. Ponajprije, u oči upada podatak da su Lakersi iznenađujuće četvrta obrana lige te dopuštaju tek 101 poen na 100 posjeda te su tako iza sebe ostavili razvikano dobre obrane Jazza, Spursa te prvaka Warriorsa. Kombinacija igre na loptu te zone na strani bez lopte za sada funkconira vrlo dobro jer protivnici ne ubacuju previše trica, no to bi se vrlo lako moglo promjeniti što bi srozalo obranu na prosječne do ispodprosječne brojke. Dosta se oslanjaju na dubinu klupe i žilavost što je dobrim dijelom poljuljano nakon što je Nance slomio ruku, no te bojazni su riješene ubacivanjem mladog Kuzme na poziciju četvorke koji je doslovno eksplodirao s 16.8 poena u prosjeku uz nekoliko uistinu impresivnih double-double partija. Skeptici su najavljivali da će petorka s dva rookiea te nejakim Ingramom i sporim Lopezom biti fizički i obrambeno inferiorna ali je startna petorka s njima četvoricom uz KCP-a odgovorila defanzivnim rejtingom od 101.9 koji pada na suludih 81.7 kada Lopeza zamijenimo Randleom. Za očekivati je da će povratkom Nancea ekipa i dalje napredovati jer petorka  s Nanceom i Lopezom pod koševima prima samo 99.5 poena na 100 posjeda. posebno su pozitivno na tom dijelu terena iznenadili mladi i nejaki Ball i Ingram svojom odgovornošću i izdržavanjem fizički zahtjevne igre.

U napadu nije sve tako bajno, Lakersi iako nakon Warriorsa trče najviše kontri ne uspijevaju ni u tranziciji ni na postavljen napad zabiti poen po posjedu što ih svrstava u top 5 najgorih napada lige s ofenzivnim rejtingom od 99.2. Napadački najbolje izgleda već spomenuta petorka Ball-KCP-Ingram-Kuzma-Randle koja daje 110.1 poen na 100 posjeda te petorka Ball-Brewer-Ingram-Nance-Lopez koja je ipak zbog ozljede nancea odigrala samo 24 minute zajedno. Lakersi su i druga najgora tricaška momčad u ligi sa samo 8 pogođenih uz 31% uspješnosti što je samoubojsto u današnjoj pace&space ligi. Ovako kilav napad na postavljene obrane je možda i očekivan s obzirom na mladost, ali definitivno nije razlog za optimizam i održavanje tinjajuće playoff nade kod onih najnadobudnijih.

Što se napada tiče, posebna je priča Lonzo Ball. Mladi play kojeg je Magic osobno odabrao da bude lice franšize i predvodnik novog vala "showtimea" nije na pravi način odgovorio nametnutim očekivanjima drugog izbora, suludima izjavama oca LaVara, vlastitoj liniji patika, uhićenju mlađeg brata LiAngela i svimm ostalim naslovima i kontroverzama koje okružuju ovu frišku celebrity obitelj. Dok je obrambeni dio ugodno iznenađenje kao što smo već rekli, u napadu muku muči s blago rečeno očajnim postotcima šuta iz igre (31.5%), s bacanja (42.9%) te posebno groznom tricom od 25% te očitim manjkom agresivnosti zbog čega je Walton nekoliko puta zatvarao utakmice s Clarksonom na playu dok je Lonzo čamio na klupi. Midrange igra mu nije u vokabularu, a ono što posebno zabrinjava je užasno finiširanje oko obruča te kratki floateri. Ostatak suhe statistike izgleda vrlo pristojno, posebno 7.4 skokova uz 1.4 ofanzivni skok što je za beka iznadprosječno te 7.1 asist, 1.4 ukradenih lopti te skoro blokada po susretu no, odokativni dojam je da Lonzo nije krenuo kako zna te da može biti samo bolji što je pokazao u utakmicama protiv Sunsa (29-11-9) te dva triple doublea s kojima drži prvo i dijeli treće mjesto na ljestvici najmlađih igrača kojima je to uspjelo (drugo mjesto drži i s Lonzom treće dijeli LeBron).

Što dalje?

Sva očekivanja i planovi ionako su već uprti u free agency ljeto 2018 kada će slobodni biti mnogi all-star igrači, a primarne mete su LeBron za kojeg se šuška da napušta Cavse te želi živjeti u LA zbog poslovnih veza te Paul George koji je više puta izrazio želju da igra za ekipu iz svog rodnog grada, a čija velika trojka u OKC-u za sada ne klika najbolje. Od ostalih najzvučnije ime je DeMarcus Cousins koji bi lako mogao spakirati kofere ako ne uspije projekt Twin Towersa u New orleansu. Dogodi li se usitinu da LeBron odluči preseliti svoje talente u Grad Anđela, sasvim sigurno možemo uz njega očekivati bar još jednu zvijezdu all-star kalibra. Zato je na Lakersima ove sezone da očiste cap spacea koliko god mogu za dva maksimalna ugovora, a prvi korak k tom cilju je rješavanje Dengovog kancerogenog ugovora.Batmanu LeBronu i njegovom "Robinu" trebat će supportnig crew šuterskih i obrambenih specijalista dostojnih lova na naslov pa ova sezona služi kao svojevrstan casting mladićima i veteranima Lakersa te prilika da pokau da su baš oni dostojni biti odabrani od LeBrona osobno za pohod na četvrti prsten. Iz te igre već vjerovatno možemo izbaciti Randlea koji ima velik ugovor a ne uživa preveliko povjerenje trenera Waltona, Clarksona koji kao primarni potrošać ne bi mogao životariti s velikim njuškama te Lopeza koji će ovo ljeto vjerovatno po zadnji izdašni ugovor karijere. Na ostalima, ponajprije Ballu,Ingramu,Kuzmi i Nanceu je da pokažu da uz već postojeće konture obrambenog identiteta mogu biti pouzdane treće i četvrte napadačke opcije pa da LeBron ocijeni da je vrijedno s njima pokušati skinuti Warriorse jednom kada ovima na naplatu dođu novi ugovori Klay Thompsona i Draymond Greena. Ove sezone još je nerealno očekivati lov Lakersa na playoff no ionako nemaju što izgubiti, no od sljedećeg ljeta se pazite jer ponovo bi u Staples Centru mogao stanovati predator spreman zgrabiti O'Brianovu kantu.

Ballerove muke i casting u La La Landu
Pet je tjedana prošlo od prvog podbacivanja lopte u novoj sezoni NBA lige, prošlo je i vrijeme prvih kolokvija pa je Thanksgiving produženi vikend idealan trenutak da bacimo oko na stanje druge najtrofejnije NBA franšize, Jezerčana iz Los Angelesa. Ususret svom dvadesetom susretu koji će odigrati tek sa ponedjeljka na utorak protiv gradskog rivala Clippersa, Lakersi s iznenađujuće solidnim omjerom 8-11 dijele deveto mjesto Zapada zaostajući jednu pobjedu za osmim mjestom u playoffu kojeg drži velika trojka iz Oklahoma City-a. Offseason Još od onog propalog eksperimenta s Howardom i Nashom 2013. godine koji je rezultirao pokidanom ahilovom tetivom Kobe Bryant-a ...
Ballerove muke i casting u La La Landu
Pet je tjedana prošlo od prvog podbacivanja lopte u novoj ...

Respekt: Kanransha, BruceWayne, Losovius, Jerlekan, GNKDZCFC,

Slažem se: GNKDZCFC,

Da je netko od te dvojice još tu ili neki sličan igrač, Lakersi bi imali 2 do 3 pobjede više - GNKDZCFC, 24.11.17. 19:54, 0 0 0
A i da Lonzo može pogodit iz čamca u more to bi još bolje izgledalo - GNKDZCFC, 24.11.17. 19:54, 0 0 0
fali jedan suter na boku i backup stretch cetvorka. tesko je kad su ti prvi suteri kcp kuzma i brolo - maci97, 24.11.17. 20:04, 0 0 0
ali se luke odlucio za trcanje a ne sutiranje,mini gsw bez suta. zato vjeruje breweru i randleu s klupe kao energy guyevima a ne suterima - maci97, 24.11.17. 20:07, 0 0 0
Bilo bi jako lijepo Lakerse opet vidjeti kao bitan faktor, čak i meni koji skoro pa i ne gledam NBA. - Jerlekan, 24.11.17. 23:38, 0 0 0
11/2017
Tribina hipoteza

Ovog sasvim običnog ponedjeljka odigralo se sasvim obično četvrto kolo sasvim obične košarkaške Premijer lige (ili A-1 ili prve lige ili hrvatskog košarkaškog prvenstva, kako je kome milo nazvati ju). Sastali su se domaćin koji dijeli epitet najlošije ekipe s omjerom 0-4 i gost iz gornjeg doma tablice koji je uz 3 pobjede skupio samo jedan poraz i to onaj opravdani, u gostima od Cedevite. I ostala bi to još jedna nebitna utakmica u nepreglednom nizu visoko polariziranog prvoligaškog društva, možda bi kakvom realnom promatraču zapelo za oko da je favorizirani gost s ekipom domaćina u poluraspadu 30 minuta igrao egal (čak i gubio dobar dio utakmice) da bi tek na kraju prelomila širina rostera te je gost na kraju otišao doma s pobjedom od 11 razlike, 78-89.

Jedini je problem što je domaćin ekipa KK Jazine-Arnabasi, gost je KK Zadar, mjesto odigravanja je dvorana u Jazinama, a Zadar i njegovi žitelji su narod koji obožava patetiku. Odjednom su svi zadarski problemi pali u drugi plan te prepustili mjesta reflektora veličanstvenom povratku velikana u hram košarke. Obrana više ne šteka, dugovanja ne postoje, treneru Nagliću se ne trese klupa, klub ne vode sumnjivi ljudi još sumnjivije pozadine i šefova. Sve je to nebitno jer se Zadar vraća u Jazine! Tako je još jedna u najmanju ruku sramotna predstava igrača Zadra zbog koje bi se u svakoj drugoj situaciji tražio otkaz treneru predstavljena kao prava košarkaška fešta u gradu kojem su "oni tamo" selidbom u veliku modernu dvoranu uzeli nešto iskonsko, svjetski poznatu zadarsku atmosferu i romantiku.

Nije cilj ovog teksta omalovažavati nasljeđe i uspomene za koje nas veže stara dvorana niti na ikoji nađčin dovoditi u pitanje ljubav većine zadrana prema svom klubu. Dapače, ljubav je tolika da se događa svojevrsni paradoks, nekakva parcijalna lobotomija te se stvari ne sagledavaju realno. Odjednom zaboravljamo da su i Jazine zjapile poluprazne 90% vremena, da bi se napunile samo na derbijima i europskim utakmicama, da bi se na finalima prodao broj karata koji dvostruko nadmašuje kapacitet dvorane pa bi ljudi ostajali vani, da smo se umjesto sanitarnim čvorovima služili obližnjim parkom i parkingom, da je Zadar svojih famoznih "10 razlike u startu" stjecao isključivo zbog neljudskih uvjeta nesnosne vručine pomiješane s dimom baklji i cigareta kao u nekakvoj sauni.

Pokazali smo više puta i u novoj Krešinoj dvorani da znamo i možemo napraviti atmosferu kakvu osim u Zadru možeš naći samo još u Ateni i Istanbulu. Ponašamo se kao da je strmoglavi pad nekad košarkaški avangardnog diva vezan za selidbu iz lošije dvorane u bolju. Apsurd. Najava ove utakmice obilovala je video uratcima nastalima na finalima 2005 i 2008 uz poneki stariji kada samo klicali igračko/trenersko/direktorskoj legendi kluba dok je po upravi uz slaganje ekipe ordinirao i u drugim vodama zbog kojih danas tražimo da ga se kazneno goni. Politika se danas tjera iz kluba (ili samo njezine marionete) dok se nekad iste te političare dočekivalo kao spasitelje.

Nije Krešina dvorana kriva što je zadnji zadarski trofej osvojen baš u posljednjoj utakmici u Jazinama i što će se ovog proljeća navršiti 10 godina otkad su Todor Gečevski Aco Petrović uz palicu sportskog direktora Pina Giergie podigli trofej prvaka Hrvatske pred prepunim hramom košarke. Krivi smo mi koji smo tada kao Jeruzalemci dočekivali heroje maslinovim i palminim grančicama a znali smo da su heroji kao i nebrojeno puta prije i nakon zapravo ekipa složena izvan realnih okvira kluba i popraćena raznim financijskim malverzacijama. Znali smo da će nam se to nekad obiti o glavu, samo nas nije bilo briga. I kao tada, danas opet glavu zabijamo u pijesak zbog dvije skinute FIBA-ine blokade i zbog jedne utakmice u trošnoj dvorani kojoj prokišnjava krov.

Svi mi želimo ozdravljenje kluba, jedino je pitanje da li smo spremni na sve što to ozdravljenje nosi. Po uzoru na sportske prijatelje iz Splita s kojima si međusobno čestitamo rođendane želimo svoju verziju "duge ceste" osim što bi htjeli da naša duga cesta bude dosta kraća, bezbolnija i bez godina odricanja slavljenja lažnih heroja.

Nije kriva dvorana što Zadar 10 godina gladuje za uspjehom. Nije kriva ni politika, ni trener, ni igrači. Vrijeme je da pogledamo u oči pravom krivcu koji je dopustio ovakvo stanje u klubu, vrijeme je da se pogledamo u ogledalo.

Nije do dvorane, do naroda je
Ovog sasvim običnog ponedjeljka odigralo se sasvim obično četvrto kolo sasvim obične košarkaške Premijer lige (ili A-1 ili prve lige ili hrvatskog košarkaškog prvenstva, kako je kome milo nazvati ju). Sastali su se domaćin koji dijeli epitet najlošije ekipe s omjerom 0-4 i gost iz gornjeg doma tablice koji je uz 3 pobjede skupio samo jedan poraz i to onaj opravdani, u gostima od Cedevite. I ostala bi to još jedna nebitna utakmica u nepreglednom nizu visoko polariziranog prvoligaškog društva, možda bi kakvom realnom promatraču zapelo za oko da je favorizirani gost s ekipom domaćina u poluraspadu 30 minuta igrao ...
Nije do dvorane, do naroda je
Ovog sasvim običnog ponedjeljka odigralo se sasvim obično četvrto kolo ...
Iako nisam nikako emotivno vezan uz grad i mene pomalo boli kad vidim na što je spao KK Zadar. Super tekst! - Losovius, 7.11.17. 15:34, 0 0 0
07/2017
Babo u Indiani! Korak naprijed ili nazad?

Nakon što je postalo jasno da Wizardsi nemaju ni love ni volje za pokušati zadržati igrača koji je doveden da popravi krvnu sliku očajne klupe, a u tome (bar ne u playoff-u) nije uspio, Bojanov agent je počeo mahati s nekakvih nerealnih 50 milja na 4 godine koje tobože očekuje. Lani bi u free agency-u kada je narastao cap i kad se razbacivalo svakakvim plaćama možda i dobio takav ugovor, ali ovog ljeta je tržište za njegove usluge jako usko, pogotovo nakon što si je srušio cijenu blijedim nastupima u playoff-u gdje je zabijao samo 8.8 poena uz reduciranu minutažu od 20.3 minute jer je ipak za NBA playoff pojmove debelo ispodprosječan obrambeni igrač. Govorilo se o Atlanti koja je otpala nakon što su odlučili u potpuni rebuilding, o Kingsima koji su iz samo njima znanih razloga mladu jezgru koju imaju odlučili natovariti veteranskim ugovorima (da je otišao tamo američki komentatori bi doživjeli živčni slom, Bojan i Bogdan u istoj ekipi na istoj poziciji) te o Jazzu koji je djelovao kao najrealnija opcija koja je tražila scorera nakon što su ostali bez Haywarda. Na kraju je ipak ispala Indiana na dvije godine uz 21 milju s tim da je druga godina tek djelomično garantirana, koja je ovim potezom pokazala da Pacersi ipak nisu spremni u rebuilding nakon odlaska Georgea pa u tome treba tražiti dio razloga zbog kojeg su uzeli Sabonisa i Oladipa a ne silne pickove koje su im nudili Ainge i ostali.

Iako je teško predvidjeti točno kakve će brojke Bojan imati u novoj ekipi, za dobiti neku širu sliku možemo njegovu novonastalu situaciju usporediti s onom C.J. Milesa u sezoni 2014/15. Miles je tada stigao u ekipu Pacersa koja je nakon igranja u finalu istoka na brzinu ostala bez Stephensona, Turnera i Georgea koji je doživio stravičnu ozljedu potkoljenice te je prosjedio skoro cijelu regularnu sezonu. Miles je tako postao prva opcija na poziciji trojke te je odigrao napadački najbolju sezonu karijere s 13.5 poena i 3.8 skokom u ekipi koja je završila deveta na istoku, dakle ekipa na rubu playoffa. Situacije su usporedive jer su i Babo i Miles izraziti napadački igrači odličnog šuta i upitne obrane te su stigli u ekipu Pacersa koja je taman ostala bez Georgea te se očekuje borba za zadnja mjesta u playoffu. Miles je u takvoj situaciji odigrao sezonu karijere te je time zaradio mjesto u ekipama koje su nakon povratka Georgea igrale playoff i pružile dobar otpor Raptorsima i Cavsima. Ipak, teško je očekivati da Bojanove brojke skoče u odnosu na lani jer je prošlu sezonu ipak većinom odigrao u kaosu Netsa koji su bili dobar poligon za pumpanje osobne statistike.

Važan faktor u kretanju Bojanovih brojki bit će upravo Miles koji je ovo ljeto izašao na tržište ali nije isključeno da potpiše nazad u Indianu. Pretpostavimo li da se to neće dogoditi baš zato što su Pacersi dali ugovor Bojanu, Indy na vanjskim pozicijama kao ozbiljne opcije ima Collinsona, Stephensona, Oladipa, Bojana i Robinsona III. Uz ovakvu dubinu rostera za očekivati je da će Bogdanović ipak biti startna trojka u nekim klasičnim petorkama, ali zasigurno neće biti prva opcija u napadu ni u jednom trenutku. Nekakvo realno očekivanje za prvu petorku bi bilo Collinson(Lance)-Oladipo-Bojan-Young-Turner. Nisu isključene ni razne visoke i niske petorke kao ona visoka s Youngom na trojci kad su pod košem Sabonis i Turner te bi u tom slučaju Bojan mogao na dvojku. Niske postave bi uključivale Lancea na dvojci/trojci a Robinsona na visokom krilu i u takvim kombinacijama Bojan seli na klupu. S obzirom da je McMillan napadački orjentiran trener koji voli miksati (sezone 2015/16 je čak stavljao Georgea na četvorku u nekim šihtama small-balla) očekivano za Bojana bi bilo nekakvih 25 do 30 minuta po utakmici uz manju potrošnju nego u Netsima jer će većinu lopti na vanjskim pozicijama uzimati Oladipo kao nominalno prvo ime ekipe te Lance kao starosjedioc i novo lice franšize. Naravno, ako Miles ipak potpiše situacija se dodatno komplicira jer Bojan tada prestaje biti prva opcija na trojci a nemoguće ih je kombinirati u petorci jer je obrambena rupa prevelika u tom slučaju. Bojanu bi obrambeno moža bilo i lakše igrati dvojku s obzirom da bi tada morao čuvati većinom 3&D specijaliste a ne atletske zvijeri na niskom krilu. Za očekivati je ipak da će provoditi većinu vremena na trojci te da će dosta igrati s drugim postavama kao potrošać lopti.

Koliko daleko mogu Pacersi? Toga sam se malo dotakao u analizi o Lanceu, ali neko realno stanje je borba za sedmo i osmo mjesto istoka iza više-manje sigurnih Cavsa, Celticsa, Raptorsa, Bucksa, Wizardsa i Heata. U tu borbu će osim njih biti uključeni vjerovatno Sixersi, Hornetsi te manje vjerovatno Knicksi i Pistonsi. Ostale 4 ekipe nećemo ni spominjati jer nisu vrijedne dragocjenih slova. Dosta stvari bi se trebalo poklopiti za ulazak u playoff, ali čini se da će na ovako oslabljenom istoku i score ispod 50% biti dovoljan za osmo mjesto i momentalno ispadanje od Cavsa ili Celticsa. Pacersi su se slanjem Georgea u Thunder odlučili za sudbinu osrednjosti koja je možda i najgore mjesto za biti u NBA. Možda bi im bilo pametnije poslati Georgea u Boston za pickove i mlade igrače i krenuti u totalni rebuilding, ali očito nisu bili spremni osuditi poslovično strogu i zahtjevnu publiku u Indianapolisu na dvije ili tri godine očaja.

Prognoze:

Bojan: 13 ppg, 3 rpg, 0.7 apg za 27 minuta igre

Pacersi: 38-44 za 8. mjesto istoka i ispadanje u prvoj rundi

U cipelama C.J.-a
Nakon što je postalo jasno da Wizardsi nemaju ni love ni volje za pokušati zadržati igrača koji je doveden da popravi krvnu sliku očajne klupe, a u tome (bar ne u playoff-u) nije uspio, Bojanov agent je počeo mahati s nekakvih nerealnih 50 milja na 4 godine koje tobože očekuje. Lani bi u free agency-u kada je narastao cap i kad se razbacivalo svakakvim plaćama možda i dobio takav ugovor, ali ovog ljeta je tržište za njegove usluge jako usko, pogotovo nakon što si je srušio cijenu blijedim nastupima u playoff-u gdje je zabijao samo 8.8 poena uz reduciranu minutažu ...
U cipelama C.J.-a
Nakon što je postalo jasno da Wizardsi nemaju ni love ...
Odlična analiza. Odmah u srž sa super podacima. Nadam se da će biti i još... - Losovius, 12.7.17. 14:16, 0 0 0
07/2017
Surfin USA; Šariću izmaknula nagrada novaka godine, zasluženo ili ne?

Dugo sam razmišljao čemu posvetiti prvu analizu, no pošto se od danas oči hrvatske javnosti dobrano prebacuju na Indianu odlučio sam da tekst bude vezan za Pacerse i onoga o kome uvelike ovisi kako će njihova sezona izgledati. Ne o našem Babi, već o "sinu razmetnom" Lanceu Stephensonu.

Često se malo luđi igrači znaju uspoređivati sa bijesnim psima ili tempiranim bombama, no prava metafora za Lancea je ipak nuklearka. Nuklearne elektrane su iznimno koriste dok rade kako treba, daju ogromne količine energije korisne čovjeku, ali kada nešto pođe po krivu može se izroditi katastrofa epskih razmjera. Riječ koja se često vezuje uz Stephensona je upravo energija, treneri i suigrači su kroz 7 godina Lanceove NBA karijere puni epiteta vezanih upravo uz energiju koju donosi na terenu i u svlačionici. Sa svojom nabrijanom facom, fanatičnom igrom u obrani, plesanjem i skakanjem po terenu, interakcijom s publikom i suparničkim igračima te nepredvidivom igrom u napadu Lance izgleda kao igrač rođen 30 godina prekasno, lako ga možemo zamisliti kao dio Bad Boysa iz Detroita ili portlandskih Jail Blazersa.

Od trenutka kad je izabran 40. pickom na draftu 2010. godine nitko ne zna točno što očekivati od njega u svakom trenutku. Prošao je put od marginalnog novaka koji je u rookie sezoni odigrao prosječno 9.4 minute u samo 12 utakmica do rubnog All-stara i važnog dijela momčadi Pacersa koja je u doigravanjima 2013. i 2014. godine odvela LeBronov Heat u 7, odnosno 6 utakmica. Baš te 2014. smo mogli vidjeti ono najbolje i najgore od Lancea. Odigrao je statistički najbolju sezonu karijere bilježeći 13.8 poena, 7.2 skoka i 4.6 asistencija za prvu ekipu istoka u regularnoj sezoni. Pacersi su na dan trade deadlinea poslali polomljenog Danny Grangera u Philu za Evan Turnera i činilo se kako su momci iz Indiane spremni srušiti dominaciju velike trojke sa South Beacha. Ipak nije sve kliklo, a neki izvori govore da je tome kumovao baš Lance koji se brzo sukobio s novopridošlim Turnerom i tako narušio kemiju u svlačionici i šanse Pacersa za ozbiljnu prijetnju Heatu. U tom finalu istoka igrao je dobro, bio je vodeći asistent Pacersa ali je i pokazao drugu stranu neprestano se natežući s LeBronom što je kulminiralo najvećim trenutkom u povijesti lige, famoznim puhanjem u uho.

Heat je ipak seriju riješio u 6 partija, a Lance je potpisao za Hornetse na 3 godine za 27 milja, odbivši tako ponude Mavsa i svojih Pacersa. Tu počinje strmoglavi pad, u Hornetsima je dobro počeo, penjao se po zapisničkim stolovima nakon šuteva za pobjedu, ali usljedile su ozljede i nije se snašao niti uspio vratiti u formu iz prethodne sezone. Nakon Charlotte uslijedila su seljakanja po Clippersima, Memphisu, Pelicansima, Wolvesima dok se naposlijetku nije vratio u Indianapolis pomoći Georgeu i Pacersima u borbi za playoff.

Debitirao je u Clavelandu protiv svog starog znanca LeBrona, a u svom povratničkom nastupu u Bankers Life Filedhouseu protiv Raptorsa je pružio, kako je to ekipa s Bleacher Reporta nazvala, "a full Born ready experience". Inicirao je preokret u drugom poluvremenu s 12 poena i 3 asistencije, a na samom kraju partije je skoro izazvao tučnjavu jer nije htio izdriblati zadnji napad do kraja već je položio, što su DeRozan i Tucker shvatili kao provokaciju.

To je Lance, samoprozvani Born Ready. Može ti pružiti all-around partiju na rubu triple doublea, a može i odigrati kriminalno s 20% šuta a da usput izazove gužvu na terenu i van njega. Ono što je dino sigurno jest da s Lanceom u ligi nikad nije dosadno. Kao i sve osebujne ličnosti izaziva podjelu u javnosti, jedni ga smatraju facom a drugi budaletinom.

Sljedeća sezona bit će jako bitna stavka u toj percepciji, odlaskom prve zvijezde ekipe Paula Georgea lopte i odgovornost će se dijeliti na više manjih dijelova među kojima će Stephenson sigurno dobiti velik dio kolača. Daleko od toga da mu ekipa pada u ruke, na bekovskim pozicijama će se morati boriti za minute i lopte s novopridošlim Collinsonom i Oladipom, potpisao je danas i Bogdanović a pod košem je mlada zvijezda Myles Turner, no kao starosjedioc i lice ekipe sigurno će imati velike ovlasti, već su se iz front officea čule najave da će ga koristiti na playu.

Velika je to kocka za franšizu Pacersa, ako se stvari poklope čak ni playoff nije nedostižan na ovako oslabljenom istoku, a puno toga ovisi o tome što će dobiti od Stephensonove nuklearke. Da li će to biti jeftina (ove će sezone imati plaću od samo 4.1 milju) energija ili nova katastrofa, ostaje nam za vidjeti. Možda je Lance napokon spreman da u 27. godini života i svojoj osmoj sezoni pokaže da je NBA konstanta i opravda svoj "rođen spreman" nadimak.

Nuklearka
Dugo sam razmišljao čemu posvetiti prvu analizu, no pošto se od danas oči hrvatske javnosti dobrano prebacuju na Indianu odlučio sam da tekst bude vezan za Pacerse i onoga o kome uvelike ovisi kako će njihova sezona izgledati. Ne o našem Babi, već o "sinu razmetnom" Lanceu Stephensonu. Često se malo luđi igrači znaju uspoređivati sa bijesnim psima ili tempiranim bombama, no prava metafora za Lancea je ipak nuklearka. Nuklearne elektrane su iznimno koriste dok rade kako treba, daju ogromne količine energije korisne čovjeku, ali kada nešto pođe po krivu može se izroditi katastrofa epskih razmjera. Riječ koja se često ...
Nuklearka
Dugo sam razmišljao čemu posvetiti prvu analizu, no pošto se ...

Respekt: Losovius, DDR16,

Stvarno dobro za prvu analizu. Što misliš, koji su uzroci njegovog takvog ponašanja? - Losovius, 9.7.17. 11:02, 0 0 0
tip iz kvarta, rođen u Brooklynu, odrastao na divljim haklovima i legenda je njujorške srednjoškolske košarke. Vrlo vjerovatno je basketaš koji je dospio u NBA pa se tako ponaša, ali o njegovoj pre-NBA karijeri ima materijala za cijelu drugu analizu - maci97, 9.7.17. 11:43, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.