marinfr

There's a light that never goes out!
Reputacija
4
Bodova
122
Analiza
3
Ocjena
15
Anketa
9
obriši
obriši

Analize

09.04.
Tribina hipoteza

Mozgajući kako da započnem ovaj tekst o klubu iz Londona, naletio sam na internetu na tekst jednog mazohista koji navija baš za taj klub. Između ostalog je napisao – „Zašto baš Fulham? Jer ovaj tim predstavlja oličenje neupadljivosti. Navijaju ljudi za uspješne klubove, ali Fulham to nije. Iako je jedan od najstarijih, nikad nije osvojio titulu. Navijaju ljudi i za West Ham, ne zato što je uspješan, nego zato što je borac. Svake godine se bori za opstanak i u tome uspije. Fulham se ne bori, on preživljava. Navijaju ljudi i za neke druge ekipe koje možda ne igraju lijepo, ali barem igraju kostolomski i koji put ugaze protivnika. Fulham ne, on biva gažen. Navijaju ljudi i za klubove koji vrijede puno manje ali zabijaju dosta golova. Fulham ne, on te smori do smrti.“

Iako je većina napisanog uvelike istinita, prije skoro godinu dana Fulham je dobio priliku za novi početak. Nakon 4 sezone izbivanja, Fulham je lani kroz playoff izborio povratak u elitu engleskog nogometa. U finalu playoffa su izbacili Aston Villu, a kada je počelo slavlje, počeli su i planovi o stvaranju jakog Fulhama. Fulhama koji neće preživljavati, već će ugodno živjeti u prvoligaškom društvu. Trebao je to biti Fulham koji će zabijati golove i gaziti protivnike. Trebao je biti, ali nije.

No, vratimo se u ljeto 2018. Godine. Odmah nakon ulaska u Premiership, vlasnik kluba, milijarder Shahid Khan povlači dva veoma hrabra, ali i riskantna poteza. Prvi je bio zadržavanje Ryana Sessegnona. Engleski tinejdžer dominirao je Championshipom i za momčad Slaviše Jokanovića zabio je 16 golova u 46 utakmica. Otok je tada poludio za klincem, a zahvaljujući današnjem stanju na nogometnom tržištu, spominjale su se enormne cifre koje su vodeći engleski klubovi bili spremni istresti Fulhamu za Ryanove usluge. Najkonkretnije se spominjao Tottenham. Khan je odlučio svemu tome stati na kraj, a oštro se oglasio potpredsjednik kluba izjavivši – „Prodaja Sessegnona za nas nikada nije bila opcija. Ne mogu više slušati ove gluposti, moram to reći.“ Fulham je tim potezom napravio nešto što se u ekonomskoj struci zove trošak propuštene prilike. Odbili su silne milijune nadajući se da će, eventualnim uspjehom u Premiershipu, zaraditi još više.

Drugi riskantan potez je bilo ulaganje u ekipu. Fulham je na pojačanja potrošio 112 milijuna eura, što je apsolutni rekord kada su u pitanju klubovi koji tek ulaze u Premiership. Dovedeno je 15 igrača, među kojima ima itekako respektabilnih imena. Tako su na Craven Cottage između ostalih stigli Jean Michael Serri, Ryan Babel, Andre Schurrle, Lazar Marković, Tim Fosu Mensah, a otkuljen je i Aleksandar Mitrović. Fulham je tako složio ekipu kojoj je realan doseg bio mnogo veći od mizernog 19. Mjesta koje trenutno drže. Samo radi usporedbe, Huddersfield kojem Fulham bježi samo 3 boda je potrošio dvostruko manje novca.

Momčad je u sezonu poveo Slaviša Jokanović. Iako je startao sa dva poraza protiv Crystal Palacea i Tottenhama, pobjeda protiv Burnleya u trećem kolu pružila je nadu da će se Fulham podići i krenuti prema prvoj polovici Premiershipa. Međutim, to je bila jedina pobjeda u ligi pod vodstvom Jokanovića. Ubrzo su stigli novi porazi, od kojih su najviše zaboljeli oni protiv Cardiffa, Bournemoutha i Huddersfielda. Nakon poraza na Anfieldu klub se odlučio zahvaliti Slaviši, a na njegovo mjesto doveden je potencijalni spasitelj, čovjek koji zna kako se u engleskoj rade čuda, Claudio Ranieri.

Unatoč tome što je Claudio krenuo pobjedom protiv Southamptona, na nove poraze ali i probleme u svlačionici nije se trebalo dugo čekati. Ranieri se na klupi zadržao svega 16 utakmica, a u tom periodu je zabilježio i sramotno ispadanje iz FA kupa od trećeligaša Oldhama. Na poraze se nadovezala i manjak discipline u svlačionici, pa ga je na klupi zamijenio Scott Parker kao privremeno rješenje.

Velika ulaganja u momčad jednostavno se nisu isplatila. Fulham je trošio previše, mnogo novih lica je ušlo u svlačionicu. Od njih, samo su Mitrović i Seri opravdali svoje dovođenje, dok se ostatak pojačanja pokazao kao totalni promašaj. Schurrle je zabio tek 6 golova, a njihovo drugo najskuplje pojačanje Andre Zambo Anguissa odigrao je samo 17 utakmica ove sezone, od kojih je 11 počeo u prvom sastavu.

Velike probleme čelnicima kluba svojim ponašanjem zadao je i Aboubakar Kamara. Popis njegovih incidenata je poduži. Prvo je protiv Huddersfielda oduzeo penal Mitroviću, sam ga izveo i promašio. Zatim se sa Mitrovićem fizički sukobio na treningu. Nakon toga je potjeran u rezervnu momčad, da bi tada bio uhićen jer se htio sukobiti i sa izvršnim direktorom kluba.

Fulham je htio preskočiti prilagodbu. Preko noći su se htjeli boriti, gaziti druge i igrati lijepo. Umjeto toga su bivali gaženi, igrali su jako loše i ružno, te na kraju nisu usojeli ni preživjeti. Onaj trošak propuštene prilike se dakako nije isplatio, jer je veoma izvjesno da će Sessegnon ovog ljeta napustiti Craven Cottage za mnogo manju svotu novca od nuđenih prošlog ljeta. Slično kao i Shaqiri kada je prešao u Liverpool. Zbog devetog uzastopnog poraza izgubili su i matematičke šanse za ostankom u ligi, pa se Fulham već sad može početi pripremati za Championship.

Ono što je trebala biti jedna pozitivna priča o usponu malenog kluba pokraj Temze, pretvorilo se u noćnu moru i neslavne rekorde. Za razliku od naslova filma „Dobar posao u Italiji“, u Engleskoj je odrađen jedan jako loš posao.

Loš posao u Engleskoj
Mozgajući kako da započnem ovaj tekst o klubu iz Londona, naletio sam na internetu na tekst jednog mazohista koji navija baš za taj klub. Između ostalog je napisao – „Zašto baš Fulham? Jer ovaj tim predstavlja oličenje neupadljivosti. Navijaju ljudi za uspješne klubove, ali Fulham to nije. Iako je jedan od najstarijih, nikad nije osvojio titulu. Navijaju ljudi i za West Ham, ne zato što je uspješan, nego zato što je borac. Svake godine se bori za opstanak i u tome uspije. Fulham se ne bori, on preživljava. Navijaju ljudi i za neke druge ekipe koje možda ne igraju lijepo, ...
Loš posao u Engleskoj
Mozgajući kako da započnem ovaj tekst o klubu iz Londona, ...
Fulham mi je oduvijek bio simpatičan, iako ni sam ne znam zašto. Možda zbog stadiona, hahaha. Ali ovo što se događa otkada ih je Khan preuzeo nema baš puno smisla. Nikada ne želim podcjenjivati ono što ljudi rade, kojim god putem došli na tu poziciju - Bateman, 9.4.19. 19:37, 0 0 0
Ali način na koji Tony Khan trguje i dovodi igrače ne izgleda mi uvjerljivo, a pogotovo ne izgleda kao da uzima u obzir naprednu statistiku i in-depth scouting, kako službena priča glasi. - Bateman, 9.4.19. 19:40, 0 0 0
Tako da mi ta priča nažalost ipak više izgleda kao zabavljanje tatinog sina sa skupom igračkom koju mu je tata priskrbio, nego ozbiljno vođenje posla. U svakom slučaju respekt za tekst, odličan recap sezone! - Bateman, 9.4.19. 19:43, 0 0 0
Meni njihovo poslovanje u zadnjih godinu dana najviše sliči onome kad na FM-u ostvariš dobar rezultat, pa ti uprava nakon sezone da dosta novca, a onda ti iz zajebancije pokupuješ sve i svašta. - marinfr, 9.4.19. 21:00, 0 0 0
Podsjećaju me na QPR kad su ispali iz lige. Uložili isto puno para, a igra nikakva. - Fenix22, 10.4.19. 8:13, 0 0 0
03.04.
Utakmica tjedna: Liverpool - Tottenham 2-1

Meni kao navijaču Liverpoola prošli tjedan je bio samo „još jedan dan u uredu“. Iako ta rečenica zvuči previše opuštajuće, svi ljubitelji nogometa, a najviše mi zaljubljenici u kultni klub sa Anfielda znamo što to zapravo znači. Bilo je to novih 90 minuta sreće, nervoze, pokidanih živaca i na kraju neviđene radosti. Ali vrijedilo je. San se nastavlja.

No osim nova 3 boda, povratka na (barem privremeno) prvo mjesto Premiershipa, te solidnog prvog poluvremena, ne mogu iz utakmice protiv Tottenhama izvući mnogo pozitive. Analize su već napisane pa se ja generalno utakmicom neću baviti. Osoba zbog koje sam se najviše nervirao ponovno je bio Mo Salah. Opjevani egipatski kralj, miljenik Anfielda i, barem za sada, čovjek kojem Jurgen Klopp neizmjerno vjeruje.

Liverpool je na teren izašao u svojoj 4-3-3 formaciji, a Salah je zauzeo mjesto desnog krila. Iako je prošle sezone na toj poziciji šamarao protivnike, iako ove sezone ima također vrlo dobrih 17 golova na svom kontu, Salahu je ovo bila 6 uzastopna utakmica bez pogotka ili asistencije. Poražavajući učinak za takvog igrača, a i za klub koji se bori za naslov prvaka. Pogotovo kada vam je konkurent Manchester City.

Egipćanin je gol igrač, u to nema sumnje. Njegov primarni cilj je zabijati pogotke i tako Liverpool voditi prema naslovu. No često do izražaja dolazi njegova škrtost, a najbolji smo primjer toga mogli vidjeti u utakmici protiv Tottenhama. U prvoj situaciji prima loptu bočno okrenut golu. Ispred sebe ima dvojicu igrača koji su u mogućnosti blokirati njegov udarac. Firminho odvlači Alderweirelda, a Trippier je loše postavljen i ne prati Milnera iza svojih leđa. Ovo je idealna situacija da Salah promjenom strane izbaci Milnera u situaciju 1 na 1. On se ipak odlučuje na udarac koji odlazi iznad vrata.

No vrhunac svega se dogodio u 59. Minuti. Salah je dugo vukao loptu prema golu Tottenhama. Kontra je sijevnula munjevito, a Mane i on su išli na jednog obrambenog. Ovaj put Salah ima priliku Manea uposliti 1 na 1 sa Llorisom, no ponovno se odlučuje za udarac, koji ovog puta završava u bloku. Kazna za sve ovo stigla je desetak minuta kasnije, kada Lucas Moura na asistenciju Eriksena zabija za 1-1.

U sudačkoj nadoknadi Liverpool je ipak uspio doći do pobjede. Visoki centaršut na drugu vratnicu ispratio je upravo Salah. Njegov udarac glavom Lloris odbija do Alderweirelda, od kojeg se lopta nesretno odbija u mrežu. Na kraju su Redsi slavili sa 2-1. Sreća je ovog puta bila na njihovoj strani, pa su se zbog konačnog rezultata zaboravile gore opisane situacije. No, da je kojim slučajem Lloris ovu loptu uhvatio ili da je Alderweireld spretnije i sretnije reagirao, malo tko bi zažmirio na Salahove sebičnosti i on bi u kratkom vremenu postao jedan od glavnih krivaca što je Liverpool ostao bez pobjede, bez 3 boda, te na koncu sezone vrlo vjerojatno bez naslova.

Egipćanin je ovaj gol proslavio vrlo emocionalno, kao da je njegov vlastiti. Ruku na srce, on nosi jedan dio zasluga za pogodak i to mu nitko neće i ne može oduzeti. Također mu nitko ne može oduzeti sreću jer se njegov klub vratio na vrh Premiershipa, no mora početi igrati timski, jer ovo nisu jedine dvije situacije ove sezone kada je na terenu djelovao kao da igra za sebe, a ne za klub. Mene kao navijača Liverpoola posebno raduje vidjeti osmijeh na njegovom licu, jer nam sada više nego ikad treba raspoloženi Mo Salah, a ne škrti i bahati. Raspoloženi i razigrani, baš onakav u kakvog vjeruju Klopp i Kop.

Običan dan u uredu
Meni kao navijaču Liverpoola prošli tjedan je bio samo „još jedan dan u uredu“. Iako ta rečenica zvuči previše opuštajuće, svi ljubitelji nogometa, a najviše mi zaljubljenici u kultni klub sa Anfielda znamo što to zapravo znači. Bilo je to novih 90 minuta sreće, nervoze, pokidanih živaca i na kraju neviđene radosti. Ali vrijedilo je. San se nastavlja. No osim nova 3 boda, povratka na (barem privremeno) prvo mjesto Premiershipa, te solidnog prvog poluvremena, ne mogu iz utakmice protiv Tottenhama izvući mnogo pozitive. Analize su već napisane pa se ja generalno utakmicom neću baviti. Osoba zbog koje sam se najviše ...
Običan dan u uredu
Meni kao navijaču Liverpoola prošli tjedan je bio samo „još ...

Respekt: tshabalala, BruceWayne,

Slažem se: RealMadrid7, BruceWayne,

21.03.
Tribina hipoteza

2010. godina bila je iznimno uspješna za OSC Lille. Osvojili su naslov prvaka Francuske, te Francuski kup. Trener je bio Rudi Garcia. Imali su najboljeg strijelca lige, Moussa Sow je te sezone utrpao 25 komada. Osvajanju trofeja pripomogao je te godine i Gervinho sa svojih 15 golova i 9 asistencija. No znate li tko je bio dječak koji je u velikoj mjeri omogućio sve to? Tada je imao svega 20 godina i nosio je Lille do dvostruke krune, a njegovo ime je Eden Hazard. Čovjek poteza, čovjek koji bi driblinzima izluđivao protivnike i stvarao viškove koji su omogućavali Sowu i Gerwinhu da se nazabijaju.

Ovo nije članak o Hazardu, a sve ovo gore navedeno je važno jer u Lilleu danas odrasta novi Hazard, novi motor te ekipe.

Nicolas Pepe rođen je 29.05.1995. u Mantesu, predgrađu Pariza. Karijeru započinje u amaterskog klubu Politiers, u francuskoj petoj ligi. Tada Pepe pokazuje da će biti izvrstan igrač. Na ponude nije trebalo dugo čekati. Nakon samo jedne sezone u svoje redove ga dovodi Angers, tada drugoligaš. Pepe za Angers debitira u kolovozu 2014., a svoj prvi pogodak za ekipu postiže 3 mjeseca kasnije. 2015. Godine Pepe odlazi na posudbu u Orleans, kojemu pomaže ući iz treće u drugu francusku ligu. Po povratku sa posudbe, Angers je postao prvoligaš, te je Pepe dobio priliku iskazati se na najvišoj razini. 2017. Pepe sa Angersom igra finale Francuskog kupa gdje gube od PSG-a sa minimalnih 1-0.

I to je bilo dovoljno Marcelu Bielsi. Bielsa je tada sjedio na klupi Lillea, te je odlučio iskeširati 10 milijuna eura Angersu sa Pepeove usluge. Iako se prošle sezone jedva ostali u ligi, ove godine Lille drži drugo mjesto iza nedodirljivog PSG-a, a Pepeov šou je mogao početi. U vezi njegovog dovođenja spominje se Barcelona.

Pepe igra desno krilo, a kao ljevaku ta mu pozicija savršeno odgovara. Igrač je to sjajne kreativnosti i tehnike, čime vrlo lako sebe ili svoje suigrače izbacuje u gol šanse. O tome svemu najbolje svjedoče brojke. Pepe ove sezone ima 17 pogodaka i 8 asistencija.

Što se kreacije tiče, Pepe ima sjajan pregled igre. Kada se tome pridoda njegov izvanredan dribling i lakoća u stvaranju viška, ne čudi brojka od Lilleovih 45 golova u ovoj sezoni. Na prvoj slici vidimo Pepea koji šalje loptu u prostor pored trojice čuvara i time svojeg suigrača izbacuje u sjajnu poziciju za pogodak. Na slici broj 2 Pepe nakon što je primio loptu na desnom krilu, s njom zabada prema sredini terena i tako se oslobađa čuvara. Nakon toga ponovno šalje sjajnu loptu u prostor, te asistira suigraču za pogodak.

Kada su njegovi golovi u pitanju, tu je Pepe još dominantniji. Okretnost i velika brzina omogućuju mu da se na malom prostoru u kratkom vremenu riješi čuvara, te sam sebe gurne u poziciju za postizanje pogotka. Na slici broj 1 Pepe prima loptu u kontri na desnom krilu, te se u mjestu izbacuje na lijevu nogu. Tim potezoj vara svog čuvara i nastavlja loptu voditi prema sredini šesnaesterca. Ta akcija se nastavlja na slici broj 2, gdje privlači i drugog igrača. Njega također vara još jednim lažnjakom, stvara si prostor za udarac svojom jačom nogom, te postiže pogodak za pobjedu u sudačkoj nadoknadi.

Sljedeća situacija pokazuje koliko malo mu je dovoljno da si otvori prostor za udarac. Pepe prima loptu bočno okrenut golu. Situacija je povoljna za udarac lijevom nogom prema vratima. Međutim, on se okreće za 180 stupnjeva, što vidimo na slici broj 2, tima vara čuvara i otvara si udarac desnom nogom, koji ovaj put završava na gredi.

Sa iste utakmice nam dolazi i sljedeća situacija. Jednim potezom u punom trku prolazi svog čuvara i loptu vuče sve do vrha šesnaesterca. Tu privlači novog igrača, koji se u obrani postavlja na način da očekuje Pepeov dribling prema gol aut liniji. Nicolas se ovog puta odmah odlučuje na završnicu, te preciznim udarcem matira vratara.

Jasno, ovo je samo maleni dio njegovih majstorija iz ovosezonskih utakmica. Ovako možemo secirati svaku njegovu utakmicu i samo se još više uvjeriti u genijalnost ovog mladića, no to bi trajalo predugo. Ukoliko želite vidjeti još Pepeovih poteza, pogledajte jednu od Lilleovih sljedećih utakmica. Nećete požaliti. A neće požaliti ni Lille, pitanje je dana kada će europski velikani istresti milijune.

Motor Lillea
2010. godina bila je iznimno uspješna za OSC Lille. Osvojili su naslov prvaka Francuske, te Francuski kup. Trener je bio Rudi Garcia. Imali su najboljeg strijelca lige, Moussa Sow je te sezone utrpao 25 komada. Osvajanju trofeja pripomogao je te godine i Gervinho sa svojih 15 golova i 9 asistencija. No znate li tko je bio dječak koji je u velikoj mjeri omogućio sve to? Tada je imao svega 20 godina i nosio je Lille do dvostruke krune, a njegovo ime je Eden Hazard. Čovjek poteza, čovjek koji bi driblinzima izluđivao protivnike i stvarao viškove koji su omogućavali Sowu i ...
Motor Lillea
2010. godina bila je iznimno uspješna za OSC Lille. Osvojili ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.