rapid

Reputacija
2
Bodova
48
Analiza
5
Ocjena
8
Anketa
9
obriši

Analize

05/2019
Liga prvaka: analiza polufinala:

Protekla dva dana donijela su nam ludilo u smislu igre, poteza i rezultata. Van svakih očekivanja Liverpool i Tottenham igrat će finale u Madridu, nakon što su u prve dvije utakmice poraženi. Dok se prolaz Liverpoola u očima javnosti smatra poštenim zbog mlakog izdanja Barcelone u uzvratu, ispadanje Ajaxove mlade i poletne momčadi većina hrvatske, ali i svjetske javnosti primila je teška srca. 

I uistinu, mlada i ofenzivna momčad koja je izbacila i Real Madrid i Juventus osvojila je srca mnogih, uključujući i moje. Međutim, u ovom konkretnom slučaju još jednom je na površinu izbila važnost iskustva u ovakvim utakmicama. Prvi gol Tottenhama je bila dobro odigrana kontra u kojoj je na kraju lopta pomalo sretno došla do Lucasa Moure koji je na koncu poentirao. Međutim, sama ova situacija je pomalo apsurdna. Pri ukupno rezultatu 3:0 na domaćem terenu u polufinalu Lige prvaka s još nekih 35-40 minuta do kraja popiti gol iz kontre je nedopustivo. Iako mi iz dostupnih snimaka nije bilo potpuno jasno postavljanje Ajaxove ekipe prilikom ofenzivnog prekida, čini mi se da su de Jong i Schöne ostali s Llorenteom. Lllorente izvlači de Jonga, a Schöne se našao na ničijoj zemlji u situaciji gdje ne zna je li pošao ili došao. Rose nakon elegnatnog izbjegavanja de Ligta ne proigrava Lllorentea koji se nudi već igra dijagonalu na Mouru koji skupa s Allijem šprinta desnom stranom, dok je Eriksen na lijevoj. U konačnici Moura poentira. Drugi gol je produkt stvaranja viška na desnoj strani što je, ajde, relativno probavljiva greška koja se mora dogoditi kad-tad tijekom utakmice.

Ajax se nakon toga malo stabilizirao, imao svoje prilike koje nije iskoristio, kao ni Tottenham. Međutim, tada dolazi sudačka nadoknada u kojoj se događa ovo: 

U ovom trenutku utakmice s rezultatom s kojim prolaze u finale Ajax si dozvoljava situaciju 4v3, odnosno 4v4 s obzirom da Vertonghen očekuje visoku loptu kako bi u zračnom duelu nadvladao Veltamana. Nekoliko je grešaka tu. Prvo dva zadnja vezna Ajaxa, a u tom trenutku su to de Jong i Mazraoui stoje previsoko pri čemu de Jong zapravo ne čuva niti igrača niti prostor. U ovakvim situacijama gdje protivniku jedino preostaje dugim loptama gađati visokog target mana i gdje taj target man ima 13/17 dobivenih zračnih duela, ova situacija je nedopustiva. Obrambeni igrači relativno dobro stoje. De Ligt ide na Llorentea s obzirom da je bolji u skok igri od Blinda, Blind se malo povlači spreman da očisti loptu koja prođe De Ligta, Tagliafico pazi na Mouru i prostor uz aut liniju, dok se Veltman povukao prema De Ligtu kako bi mu pomogao u zračnom duelu i pazi na Vertonghena. 

Međutim, Dele Alli ostaje sam i upravo on proigrava Mouru za pobjednički pogodak. Reći će neki da se Blind u ključnom trenutku poskliznuo i tako zakasnio zatvoriti Dele Allija, ali Blind se nije trebao niti naći u situaciji da zatvara Allija. Na tom mjestu se trebao naći Frenkie de Jong. Trebao je pokriti taj međuprostor. Svojom staturom, iako nije pretjerano dobar igrač glavom, zatvorio bi dolazak duge lopte Llorenteu, stigao bi zatvoriti Allija ukoliko bi lopta došla do njega i ne bi se Blind poskliznuo jer je morao iz povratnog kretanja jurnuti u blok Alliju.

Da se razumijemo, nije de Jong krivac. Prvo zato što je on prvenstveno igrač koji plijeni svojom sposobnošću organizacije igre, a ne defanzivnim sposobnostima. Drugo, to je igrač od nepune 22 godine kojemu je možda malo preveliki teret stavljen na pleća. I treće, možda je obrana zaspala pri izlasku i tako ostavila koridor između veznog reda i njih. Unatoč svim opcijama, najveću odgovornost snosi trener jer nije ovo jedini put kada je stoper sam ostao skakati s Llorenteom na širokom prostoru. Također, momčad je izgledala obezglavljeno - jedan dio je pritiskao zadnju liniju Tottenhama, dok je obrana ostala duboko u na svojoj polovici tvoreći time krater u sredini terena. U tom trenutku je Ajax izgledao kao razularena banda koja ne zna što radi i koja, kao što je Mourinho rekao, kao da igra protiv Vitessea. A takva momčad, unatoč svim pozitivnim stvarima koje su pokazali dosada, zaslužuje dobiti gol u zadnjoj sekundi i ispasti. Ako je meni s nekoliko godina staža u omladinskom pogonu županijskog prvoligaša jasno da se tako ne brani target man, onda je to trebalo biti jasno i klupi Ajaxa. Možda je i bilo jasno, ali to nisu uspjeli prenijeti igračima, ali to opet implicira da komunikacija i psihološka priprema igrača nije bila dobra. I to u najvažnijoj utakmici sezone.

Kako ne braniti target mana
Protekla dva dana donijela su nam ludilo u smislu igre, poteza i rezultata. Van svakih očekivanja Liverpool i Tottenham igrat će finale u Madridu, nakon što su u prve dvije utakmice poraženi. Dok se prolaz Liverpoola u očima javnosti smatra poštenim zbog mlakog izdanja Barcelone u uzvratu, ispadanje Ajaxove mlade i poletne momčadi većina hrvatske, ali i svjetske javnosti primila je teška srca. I uistinu, mlada i ofenzivna momčad koja je izbacila i Real Madrid i Juventus osvojila je srca mnogih, uključujući i moje. Međutim, u ovom konkretnom slučaju još jednom je na površinu izbila važnost iskustva u ovakvim utakmicama. ...
Kako ne braniti target mana
Protekla dva dana donijela su nam ludilo u smislu igre, ...
03/2019
Rezime Dinamove europske sezone: koji je sljedeći korak?

Dinamo je nakon 49 godina prezimio u Europi i uz to prošao prvo kolo knockout faze Europske lige, što nije uspjelo mnogim momčadima koje su po imenima bile kvalitetnije. Koliko je tu zasluga Nenada Bjelice i je li ovakav trend moguće zadržati? Činjenica je da Dinamo moram prodavati kako bi se održao jer novci iz Europske lige su neusporedivo manji nego iz Lige prvaka. Započnimo s krojenjem Dinamova kadra za sljedeću sezonu!

Nenad Bjelica odradio je vrlo dobar posao. Iako je malo naivno ispao od Young Boysa, u Europskoj ligi odradio je odličan posao. Istini za volju, sreća ga je pomazila prilikom izvlačenja skupina jer je dobio nikad lošiji Fenerbahce, relativno nejak Anderlecht i Trnavu. Ipak, i tu je trebalo odraditi posao, što je on učinio suvereno. Uigrao je defenzivno čvrstu i kompaktnu momčad, opasnu iz kontra napada kojom je gurao u Europi. Ekipa je imala dovoljno individualne kvalitete i dubine da bez problema osvoji prvenstvo. Velik naglasak bih stavio i na promjenu narativa ekipe. Ekipa je od skupa pojedinaca postala ekipa u punom smislu riječi. Svi igrači su imali svoju zadaću koju su uspješno odrađivali i više nije bio slučaj da je glavna ideja igre bilo stavljanje u glavnu ulogu pojedinaca koje je trebalo prodati. I nakon desetak godina, nema više sukoba navijača i uprave što se može pripisati bijegu izvršnog dopredsjednika u susjednu državu.

Međutim, kao i obično nakon uspješne sezone u hrvatskim klubovima, vrijeme je za prodaju na kraju sezone. Moje mišljenje je da je odlazak Olma neizbježan s obzirom na kvalitetu koju posjeduje i samo novcem od njegova transfera Dinamo bi bio financijski osiguran za sljedeću sezonu. Međutim, čini mi se da možemo očekivati i odlaske Ademija i Livakovića. Ademi je u najboljim igračkim godinama i ovo bi bilo najbolje vrijeme za njegov odlazak u neku od liga petice, dok je Livaković moguće već od lipnja nova reprezentativna jedinica. Bio je siguran u Dinamovim europskim utakmicama i na golu reprezentacije protiv Engleske na Rujevici i sljedeći logičan korak je odlazak u inozemstvo. Stojanović nije kvaliteta za Dinamo, a potez protiv Benfice bi trebao zapečatiti njegovu sudbinu na Maksimiru i uvaliti ga nekome bio bi maestralan potez. Isto tako, Gavranović je svojom ozljedom i Petkovićevim odličnim izvedbama zapravo postao višak u Dinamu. Petković kao prva opcija i Andrić kao rezerva su odličan napadački par, a tu je još i mladi Šipoš. Na Gavranoviću se može također pristojno zaraditi i njegova prodaja bi bio vrlo dobar potez uprave. Na kraju, čini se i da je Atiemwen svojim ponašanjem izvan terena zapečatio sudbinu u Dinamu.

Međutim, Dinamo ne mora brinuti. U Olmove kopačke može odmah uskočiti Majer i tu se ne bi trebao osjetiti preveliki hendikep u Dinamovoj igri i Majer bi trebao biti sljedeće veliko Dinamovo ime. Ademija može zamijeniti Šunjić, a kao backup opcija sasvim solidno može poslužiti Bojan Knežević koji je na posudbi u Lokomotivi. Za jačanja veznog reda Dinamo može pogledati u susjedstvo i uzeti Ivanušeca iz Lokomotive i tako ponovo imati vezni red za praktički dvije momčadi. Tu su još Gojak i Moro, koji bi se trebao nastaviti dizati u formi nakon teške ozljede. Dinamove najveće mane bile su bočne pozicije, pogotovo desni bek. S obzirom da Stojanović po svoj logici stvari treba postati bivši, kao najlogičnije rješenje opet se nameće ono iz susjedstva - Lokomotivin Fran Karačić, uz Juranovića najbolji desni bek lige. Moharrami je pristojno rješenje za njegovu zamjenu. Lijevi bek ostat će na Leovcu i stoperu Rrahmaniju, ali trenutno u HNL-u nema lijevih bekova koji su bolji od Leovca, osim Hajdukovog Bradarića. S obzirom na dva vrsna mlada beka (Čolina i Sosa) koji su Dinamo zamijenili inozemnim klubovima, možda Dinamo i posegne za posudbama ako procjeni da Leovac kvalitetom ne zadovoljava standarde kluba koji više nije samo statist u europskim natjecanjima. Čak bi se i Hajrovićev odlazak mogao pokriti Kadziorom i Šitumom, naravno da bi tu došlo do blagog pada kvalitete, ali Kadzior je dovoljno dobar igrač za ovaj Dinamo. Livakovićevo mjesto može zauzeti Zagorac, a tu je i mladi Horkaš. Isto tako, vidjet ćemo što će biti sa Šemperom, nekad velikim talentom koji danas stagnira. Chievo ima mogućnost otkupa ugovora na kraju ove sezone, ali s obzirom na broj nastupa ove sezone, nisam siguran hoće li se to dogoditi. Ako se Šemper vrati, moguće je da će se s ukazanim povjerenjem vratiti na stare staze. Ako ne, Zagorac je sasvim dobar golman za Europu. Tu su još i najveći juniorski talent Antonio Marin koji bi sljedeće sezone već trebao dobiti veću ulogu i skupa s Oršićem pokrivati desno krilo. Treba vidjeti i što je s Gvardiolom, je li već sad materijal za prvu momčad i početi i njega gurati u vatru, posebice u utakmicama u prvenstvu. 

Dinamova momčad bi sljedeće sezone, sudeći prema mojim procjenama mogla izgledati ovako:

Dakle, za Dinamo nema zime sljedeće sezone, svi mogući odlasci mogu se pokriti vlastitim rezervama, a neke pozicije (desni bek) čak i unaprijediti igračima iz susjednog dvorišta. Kvalitetni igrači iz omladinskog pogona uz dodatak nekoliko klasnih stranaca je recept kojim bi se trebali voditi svi klubovi u Hrvatskoj. 

Nema zime nakon europskog proljeća
Dinamo je nakon 49 godina prezimio u Europi i uz to prošao prvo kolo knockout faze Europske lige, što nije uspjelo mnogim momčadima koje su po imenima bile kvalitetnije. Koliko je tu zasluga Nenada Bjelice i je li ovakav trend moguće zadržati? Činjenica je da Dinamo moram prodavati kako bi se održao jer novci iz Europske lige su neusporedivo manji nego iz Lige prvaka. Započnimo s krojenjem Dinamova kadra za sljedeću sezonu! Nenad Bjelica odradio je vrlo dobar posao. Iako je malo naivno ispao od Young Boysa, u Europskoj ligi odradio je odličan posao. Istini za volju, sreća ga je ...
Nema zime nakon europskog proljeća
Dinamo je nakon 49 godina prezimio u Europi i uz ...
Moharrami je brutalno podcijenjen, meni je sigurno bolji od Stojanovića. Uostalom bio je 5-6 puta u momčadi kola, a igra je pola utakmica. Šta je s lijevim bekom Anočićem koji je bio kapetan Rome u juniorima? - Fenix22, 29.3.19. 17:57, 0 0 0
E da, Leškovića bi trebalo utopit. Moguća prodaja i Rrahmanija ako dođe dobra ponuda, pogotovo sad kad igra za reprezentaciju. - Fenix22, 29.3.19. 18:01, 0 0 0
Naravno da je Dinamu lakše zbog Lokomotive, ali i Hajduk je čini mi se krenuo tim putem. Recimo Svatok mi se čini kao takvo pojačanje što je dokaz da se može, ali naravno svatko u nekim svojim gabaritima. - rapid, 29.3.19. 22:02, 0 0 0
Moharrami nije loš, ali mislim da je Karačić bolji. A Leškovića mislim da će teško utopit s obzirom na ozljede i formu. Rrahmanija bi se moglo prodati s obzirom da je reprezentativac, što opet ništa ne mijenja jer je Musa pristojno rješenje za HNL. - rapid, 29.3.19. 22:04, 0 0 0
Knežević je i u Lokomotivi na ledu , Girija je puno veći prospect i potencijal od njega , Gojak je sigurno u izlogu, šo zanči Girija in te plus ivanušec i jedam dcm sa iskstvom koji ravnomjerno može rasteretiti Šunjića - chelsea_2012, 30.3.19. 12:17, 0 0 0
03/2019
Koji su trenutno najveći problemi u Hrvatskoj reprezentaciji?

Hrvatska nogometna reprezentacija je nakon teške pobjede nad Azerbajdžanom izgubila u Mađarskoj pa su se pitanja oko reprezentacije koja postoje još od SP-a počela dodatno potencirati. S druge strane, bolje da se ovakav poraz dogodio na početku kvalifikacija nego kad se bude lomilo ko će se kvalificirati, a tko ne.

Prva stvar je golman. Kalinić je trenutno u jako lošoj formi i (su)krivac je za oba gola Mađara, što je možda i pozitivno s obzirom da nas je malo spustilo na zemlju. Previše je puta u javnom prostoru izrečeno da smo mi svjetski viceprvaci i kao da se podrazumijevalo da ćemo skupinu pregaziti kao plitak potok. U pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi. No, vratimo se na vratara. S obzirom na tretutnu formu, Livaković svakako zaslužuje "jedinicu" u reprezentaciji, ali trebamo biti svjesni da su vratari čudljiva bića i da mijenjanje golmana može biti delikatno. Dalić nije mijenjao Subašića u finalu SP-a iako je bio ozlijeđen, ali tko bi mu zamjerio nakon partija u raspucavanju jedanaesteraca. Isto je s Kalinićem koji je nedvojbeno kvalitetan vratar i koji je strpljivo čekao svoj red i Dalić mu je odlučio davati prilike. Je li pogriješio? Vjerojatno je. Je li to bio logičan potez? Je. Ali pretpostavljam da će sljedeću utakmicu braniti Livaković, osim ako ne dođe do drastičnih promjena u formi i kod njega i kod Kalinića. 

Obrana je loše izgledala što opet zapravo ne začuđava. Leovac je valjda četvrta opcija na lijevom beku u reprezentaciji i čak u Dinamu nije bio u potpunosti standardan tijekom sezone. Možda bi s Barišićem to bolje izgledalo i on se nakon utakmice s Azerima nameće kao prvo ime na lijevom beku. Međutim, Hrvatska ne bi trebala strepiti za tu poziciju, tu su mladi Sosa, Čulina i Bradarić. Vida koliko god požrtvovan bio i drag nam svima, nije najviša razina stopera. Ako još dodamo i njegovu slabu igru s loptom u nogama, to postaje sistemski problem u igri Hrvatske zbog nemogućnosti otvaranja lijevog koridora napada. Opet, tu su Ćaleta-Car, Pongračić i Benković, koji bi do EP-a mogli postati stožerni igrači reprezentacije. Na desnom beku smo imali Jedvaja koji čak i u Bayeru igra najčešće kao bek, ali mu je prirodna pozicija stoper. Dodajmo tu još i Lovrena koji se vratio nakon ozljede i imamo zadnju liniju koja je jako ranjiva. To se vidjelo na primjeru kada je Szalai izvlačio Vidu, a drugi mađarski igrač ulazio iza leđa našoj obrani bez da ga je itko pratio. Takve stvari su na ovoj razini nedopustive. Također čudi i naivnost naših igrača prilikom duela sa Szalaiom, čiji jedini posao bio pri primitku lopte iznuditi prekršaj, a naši su prilično fizički čvrsto išli u duel s njim. I naravno problem prekida koji se može i mora riješiti.

Vezna linija nam je djelovala prilično iscjeđeno, što je i očekivano s obzirom na godine i broj utakmica u nogama u posljednjih nekoliko godina. Napad je prilično neučinkovit protiv čvrstih i zatvorenih ekipa. I Rebić i Perišić su igrači kojima dribling nije forte, već brzina i silina što na ovakvom uskom prostoru nije moguće (Perišićev bicikl i lopta na lijevu nogu je dribling koji više ni meni ne bi mogao prodati). Kramarić ovaj puta nije dao gol ni iz čega i dobili smo što smo dobili. U napadačkom dijelu igre nismo imali zapravo načina kako probiti protivnički bunker. Na desnoj strani smo imali priučenog beka koji jednostavno nije sposoban konstantno probijati stranu i raditi pritisak na protivničku obranu. Hrvatska je kako bi probila stranu, morala na nju natrpati četiri igrača i tako zapravo sama zatvoriti svoj napad. Na lijevom strani općenito imamo problema s otvaranjem + što je igrao igrač u kojeg ostatak reprezentacije očito nema povjerenje. Krila nam nisu sposobna stvoriti višak driblingom na tako uskom prostoru, a killer Kramarić nije bio raspoložen.

U Dalićevu obranu može se reći da Mađarska nije nikakva miki maus ekipa kao što se znalo pisati, oni su čvrsta domaćinska ekipa koja će svakoga namučit na domaćem terenu. Ali takvi su i Wales i Slovačka, pa čak i Azerbajdžan. Ove kvalifikacije neće biti šetnja za Hrvatsku iz tri razloga. Prvo, nemamo igrače koji mogu napraviti razliku protiv zatvorenih ekipa u zadnjoj trećini terena. Modrić i Rakitić ne mogu probijati bunkere s obzirom da je protivnik najgušći u sredini. A drugo, s obzirom koliko često i dugo reprezentacije budu na okupu tijekom godine, puno je lakše osmisliti i uigrati defanzivni i kontraški sustav, nego nekakav smisleni ofenzivni. I na koncu, zasićenje. Kostur reprezentacije je prilično star i igra nakon najvećeg sportskog uspjeha u povijesti Hrvatske pa je stoga pomalo iluzorno očekivati jednaku glad i angažman kao prije. Opet, nema nikakvog smisla škartati pola reprezentacije jer nisu angažirani kao prije, pogotovo nakon onoga što su napravili.

Zaključno, Wales kao prava otočka ekipa će nas u lipnju pokušat dobiti prekidima. Siguran sam da je Dalić svjestan toga i da će prvo uvesti vratara koji nije zaljepljen za crtu (Livaković) i na koncu uigrati to branjenje prekida. Za jesen treba vidjeti u kojem smjeru su se razvili naši mladi igrači pa možda i posegnuti za zamjenama, pogotovo u zadnjoj liniji. Hrvatska se neće prošetati ovim kvalifikacijama i mislim da smo svi toga postali svjesni nakon poraza u Mađarskoj, ali ima dovoljno individualnog talenta da ode na EP. A tamo, mislim da će biti nekako lakše, zbog iskustva velikih natjecanja, ali i činjenice da se najbolje snalazimo kao kontraška ekipa. A nakon EP-a, vrijeme je za smjenu generacije, htjeli to nositelji igre ili ne.

(Ni)je dramatično
Hrvatska nogometna reprezentacija je nakon teške pobjede nad Azerbajdžanom izgubila u Mađarskoj pa su se pitanja oko reprezentacije koja postoje još od SP-a počela dodatno potencirati. S druge strane, bolje da se ovakav poraz dogodio na početku kvalifikacija nego kad se bude lomilo ko će se kvalificirati, a tko ne. Prva stvar je golman. Kalinić je trenutno u jako lošoj formi i (su)krivac je za oba gola Mađara, što je možda i pozitivno s obzirom da nas je malo spustilo na zemlju. Previše je puta u javnom prostoru izrečeno da smo mi svjetski viceprvaci i kao da se podrazumijevalo da ...
(Ni)je dramatično
Hrvatska nogometna reprezentacija je nakon teške pobjede nad Azerbajdžanom izgubila ...
Svaka čast, slažem se sa svime, imamo identične poglede. Jedino što ja još imam vjere u Perišićev dribling :) - hrvojeh, 25.3.19. 10:04, 0 0 0
Jako dobra analiza, respekt. - BruceWayne, 25.3.19. 14:50, 0 0 0
Hvala obojici! :) - rapid, 27.3.19. 12:09, 0 0 0
06/2018
Moja sjećanja na Svjetska prvenstva...

Moji prvi kontakti s nogometom bili su vjerojatno upaljen TV tijekom utakmica koje je gledao tata. S obzirom da sam bio prebalav i sve mi je to predugo trajalo, nisam se odmah pretjerano zainteresirao za nogomet. Unatoč svemu, imam neke flasheve poput utakmice naših i nekih u žuto-crnim dresovima (Jamajka) na SP 1998., zatim gol Bokšića Jugoslaviji, gol Bokšića Belgiji 2001., kao i Hajdukova titula 2001. (tata veliki hajdukovac). Negdje za Božić 1999. ili 2000. na poklon sam od ujaka PS 1 i igricu FIFA 2000. Genijalna igrica, Joso Bulat na DM u Hrvatskoj i genijalni No. 9 u špici Brazila. Čak iako sam još u jesen 2001. počeo trenirati nogomet, nisam bio zaljubljen u njega. Do tog ljeta 2002. godine. 

Sve je krenulo je s onim sladoledima na čijem je plastičnom štapiću bila slika nekog našeg reprezentativca. Šuker i Prosinečki, Agić i Andrić. Nakon toga u ruke mi je dospio vodič za SP iz Sportskih novosti u kojem su bila objavljena sjećanja na prošla prvenstva, svi sastavi reprezentacija kao i prognoze. Progutao sam svako slovo vodiča, znao sam igrače svih momčadi, čak i u kojim klubovima igraju. S nepunih osam godina. Svi klinci iz ulice imali su favorite i uglavnom su to bili Brazil i Francuska s moćnim momčadima i kod ponekih Italija i Engleska. Naravno, svi oni poslije Hrvatske. Moj favorit bila je Njemačka, za koju su mnogi tada prije prvenstva smatrali da neće proći niti skupinu u kojoj su još bili Kamerun, Irska i Saudijska Arabija. Zašto baš Njemačka? Pa odgovor nema baš neki nogometno-sportski razlog. Kao dijete iz malog slavonskog gradića koji je tada još uvijek imao svježe ratne rane, u obitelji, ali i društvu se Njemačka smatrala najvećim prijateljem Hrvatske i zbog toga su moje simpatije otišle njima. Za Hrvatsku smo svi smatrali da će do četvrtfinala, pogotovo nakon rutinske pobjede protiv moćne BiH na Maksimiru (susjedi bez uvrede). Šuker i Prosinečki su se čuvali za prvenstvo, puno igrača je igralo u Njemačkoj (obećanoj zemlji haha), a Olić će sve iznenaditi na prvenstvu.

I onda grubo spuštanje na zemlju. Prva utakmica, čini mi se u 08:30 protiv Meksika. U školu sam taj tjedan išao poslijepodne i mogao sam ju u miru gledati. Mada, nisam imao što vidjeti. Iako smo igrali grozno, u sebi sam bio uvjeren da ćemo do kraja pobjediti. Do crvenog kartona i penala. Po dobrom hrvatskom običaju sudac je bio kriv i to nije ni p od penala, kako sam tada razmišljao. Ali opet, ostala je sigurnost da ćemo izjednačiti. Ipak nismo i svi smo počeli otpisivati našu reprezentaciju protiv Talijana, reprezentacije države koja je imala najjaču nogometnu ligu na svijetu. Iako su svi prijatelji bili ispred zgrade, ostao sam gledati utakmicu u stanu. Gledao sam dok nam Vieri nije dao gol i taman krenuo van pred zgradu jer sam ih otpisao, a tata je došao s posla i sjeo pred TV. Izašao sam van i nakon petnaestak minuta zvao tatu da mi kaže koji je rezultat i on je izašao na balkon i rekao da i dalje gubimo. U tom trenutku čujem susjeda u prizemlju kako se veseli i stari se vraća i govori da je 1:1. Nakon tri minute gradom je odjeknuo huk kakav nikad prije ni poslije nisam čuo. Iako su ulice bile puste, huk se čuo kao da se nalazite sto metara od kakvog stadiona. Svi smo se vratili kućama gledati utakmicu. Jedva sam preživio poništeni gol Inzaghija, a nakon utakmice je nas par klinaca iz zgrade s razvijenom zastavom hodalo po gradu i pjevalo jedinu navijaču pjesmu koju smo znali, "Hrvatska je prvak svijeta". Jer u našim glavama mi smo prošli dalje, kakvi Ekvadori i ostale gluposti. Opet jedno grubo spuštanje na zemlju. Osim stative Bokšića ništa nismo napravili i Ekvadorci su nas riješili u još jednoj ružnoj utakmici i Hrvatska je završila svoj nastup.

Meni je preostalo drukanje za Nijemce. Nakon njihovog razbijanja Saudijske Arabije 8:0 bilo je sve više onih koji su drukali za Njemačku. Sjećam se vizionarskog retoričkog pitanja Štefa Baloga nakon što Klose daje drugi ili treći gol Saudijcima: "Rađa li se u Njemačkoj još jedan Gerd Müller?" Müller je tada bio najbolji strijelac svjetskih prvenstava u povijesti. Sjećam se i Ballackovih pogodaka kojima su izbacili SAD i Južnu Koreju. Od ostalih utakmica sjećam se Brazila i Engleske i fantastičnog pogotka Ronaldinha. Iz skupina se sjećam pobjede Argentine nad Nigerijom golom Batistute. Tada sam se čudio kako Argentina na jedvite jade dobiva nekakvu Nigeriju, nesvjestan njihove veličine. Sjećam se i Turska - Južna Koreja i gola Hakana Sukura, najbržeg u povijesti SP-a i još mnogo utakmica, ali ipak ove su ostale u najdubljem sjećanju. U finalu "moji" Nijemci gube od talentirane brazilske družine u kojoj je moju simpatiju stekao zubati čupavac iz PSG-a. 

SP 2002. bilo je afirmacija moje ljubavi prema nogometu. Rukomet sam otkrio, naravno, na SP 2003. u Portugalu, a vaterpolu na EP u Kranju 2003. Međutim, to se svelo na praćenje velikih turnira na kojima igra naša reprezentacija. Veću pažnju sam jedino posvetio NBA-u tek početkom 2015. godine oduševljen igrom Warriorsa (znam, bandwagonaš). Ipak, 2002. nogomet je postao i do današnjih dana ostao prva i najveća ljubav.

Japan i Južna Koreja 2002. - afirmacija
Moji prvi kontakti s nogometom bili su vjerojatno upaljen TV tijekom utakmica koje je gledao tata. S obzirom da sam bio prebalav i sve mi je to predugo trajalo, nisam se odmah pretjerano zainteresirao za nogomet. Unatoč svemu, imam neke flasheve poput utakmice naših i nekih u žuto-crnim dresovima (Jamajka) na SP 1998., zatim gol Bokšića Jugoslaviji, gol Bokšića Belgiji 2001., kao i Hajdukova titula 2001. (tata veliki hajdukovac). Negdje za Božić 1999. ili 2000. na poklon sam od ujaka PS 1 i igricu FIFA 2000. Genijalna igrica, Joso Bulat na DM u Hrvatskoj i genijalni No. 9 u špici ...
Japan i Južna Koreja 2002. - afirmacija
Moji prvi kontakti s nogometom bili su vjerojatno upaljen TV ...

Respekt: tshabalala,

Slažem se: MatejKane, DanyX69,

06/2018
Hrvatska - Senegal 2:1; što je bilo dobro, što loše?

S obzirom da mi je ovo prva analiza, razmišljanja neće biti potkrijepljena brojkama i statistikom, već se isključivo temelje na eye testu i nekoj logici nogometne igre. Prvenstveno ću se osvrnuti na ono što se pokazalo da neće funkcionirati, a zatim na koji način bi trebali igrati.

Prvo, Domagoj Vida nije niti lijevi niti desni bek za ovu razinu igre. Ofenzivno je bezopasan, a ponekad i opasan za vlastitu momčad zbog gubitka lopte. Također, njegovo pokrivanje širokog prostora nije na razini. Također, Andrej Kramarić po meni ne može igrati isturenog napadača jer, kao što smo vidjeli protiv Brazila, bio je prilično bezopasan i po mom mišljenju najopasniji je u kombinaciji s drugim napadačem. Mandžukiću igra reprezentacije ne odgovara i zbog toga bi trebao na klupu. Naravno, postavlja se pitanje hoće li se izbornik odlučiti na takav potez. Iako je Nikola Kalinić imao lošu sezonu u Milanu svojim karakteristikama bolje se uklapa u ovu momčad. Modrić također ne dostiže svoj optimum na poziciji polušpice jer nije dovoljno često u kontaktu s loptom. Rebić, koliko god se trudio i ostavio pozitivan dojam, po meni nije igrač za prvih 11 jer njegove kvalitete su uglavnom brzina, energija i silina te bi po meni najbolji bio kao nekakav "super sub".

E sad, na koji način bi trebali igrati. Na golu bi ostavio Subašića unatoč lošoj sezoni i nesigurnosti na lopti u ove dvije prijateljske utakmice. Desno bi bio Vrsaljko kao nedvojbeno naš najbolji bek, a par stopera Lovren i Ćorluka. Lovren je neupitno naš najkvalitetniji stoper i u vrlo dobroj je formi, dok Ćorluka u reprezentaciji uvijek pruža dobre role i svojim iskustvom i postavljanjem mislim da je savršen partner Lovrenu. Ove dvije utakmice je odigrao solidno gdje se jednom razotkrio njegov nedostatak brzine (mislim protiv Manea). Međutim i da je Vida bio na njegovom mjestu zaostao bi za njim 5 metara, što je manje od Ćorlukinih 10. Ali opet 5 ili 10 metara, sasvim je svejedno, poanta je da takav igrač ne smije ostati sam na širokom prostoru protiv bilo koga. Lijevi bek je godinama rak rana i tu što god odaberemo vjerojatno ćemo pogriješiti. Strinić je po meni kvalitetniji igrač od Pivarića, ali Strinićev govor tijela na utakmici je užasan. Nesiguran je na lopti, igra u grču i ta odluka pripada izborniku. On bi trebao uvidjeti koji od njih dvojice je mentalno pripremljeniji za to mjesto u momčadi.

U veznoj liniji bili bi Badelj, Rakitić i Modrić. Iako je Brozović odigrao bolju sezonu (pogotovo kraj), Badelj je profil igrača koji našoj momčadi bolje odgovara, odnosno sposobniji je odigrati rolu zadnjeg veznog, tj. neke vrste holding midfieldera. Modrić i Rakitić, kao naša dva najkvalitetnija igrača, igrali bi dvije osmice i uspostavili kontrolu na posjedom. Upravo zbog optimizacije naša dva najbolja igrača Kramarić bi trebao igrati desno krilo gdje bi ulazio u međuprostor i s njima dvojicom mogao kombinirati. Prostor koji bi ostajao na poziciji desnog krila svojim izletima naprijed pokrivao bi Vrsaljko. Istina, Vrsaljko je prvenstveno izvrstan defanzivni bek, ali ima fizički kapacitet ponavljanja i tu rolu bi mogao odigrati. Kalinić kao špica također je tehnički potkovaniji od Mandžukića i bolje se snalazi u kombinatorici, ima bolju igru leđima, a niti skok igra mu nije loša i najbolji je fit za ovakvu ekipu od napadača koje imamo. I u konačnici na lijevom krilu bi bio Ivan Perišić, naš najpotentiji igrač čije bi kvalitete trebali što više eksploatirati. Ako ćemo po inerciji više kombinirati na desnoj strani gdje je Kramarić, onda bi se na lijevom krilu trebao otvariti prostor za izolacije Perišića. A Rakitić, Modrić i Badelj bez problema mogu odigrati točnu dijagonalu na njega. 

U obrambenom dijelu, ova momčad vrlo dobro može vršiti visoki pressing (primjer Brazil) i to može biti jedno od oružja ove momčadi. Taj segment igre Dalić je po svemu sudeći dobro posložio. U napadačkom dijelu, taktika bi se primarno trebala oslanjati na gomilanje tijela na desnoj strani gdje se može nešto stvoriti kombinatorikom ili overlappingom Vrsaljka i brzo prebacivanje strane na izolaciju Perišića. Ovakva momčad je podložna promjenama ovisno o suparniku (recimo protiv Argentine Mandžukić na lijevom krilu radi pomoći lijevom beku u zaustavljanju Messija), ali isto tako ova kombinacija optimizira kvalitete naših najboljih pojedinaca.

Nužne promjene
S obzirom da mi je ovo prva analiza, razmišljanja neće biti potkrijepljena brojkama i statistikom, već se isključivo temelje na eye testu i nekoj logici nogometne igre. Prvenstveno ću se osvrnuti na ono što se pokazalo da neće funkcionirati, a zatim na koji način bi trebali igrati. Prvo, Domagoj Vida nije niti lijevi niti desni bek za ovu razinu igre. Ofenzivno je bezopasan, a ponekad i opasan za vlastitu momčad zbog gubitka lopte. Također, njegovo pokrivanje širokog prostora nije na razini. Također, Andrej Kramarić po meni ne može igrati isturenog napadača jer, kao što smo vidjeli protiv Brazila, bio je ...
Nužne promjene
S obzirom da mi je ovo prva analiza, razmišljanja neće ...
Odlično za početak. Nadam da ćeš nastaviti pisati kroz SP i poslije.. - BruceWayne, 10.6.18. 15:32, 0 0 0
Sve što je napisao Bruce potpisujem, super bi ti došao koji taktički graf, ali doći ćemo i do toga... - Losovius, 11.6.18. 12:47, 0 0 0
Hvala na pohvalama! Nadam se da će biti vremena za daljnje pisanje. - rapid, 11.6.18. 14:29, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.