whiteshadow

Reputacija
2
Bodova
38
Analiza
3
Ocjena
3
Anketa
5

Analize

04/2017
Westbrook srušio Oscarov rekord!

Već duže vrijeme borba za MVP-a  NBA lige se vrti oko dva imena: James Harden i Russell Westbrook. Zaista, skoro da i ne postoji jutro a da naslovna vijest ne bude: „Novi triple double Westbrooka“ ili „Hardenova čudesna šuterska noć“. Površan promatrač bi rekao: „U redu, o njima se piše, imaju svemirske brojke, svi ih analitičari hvale pa je logično da su oni najbolji“. Ipak, postoji igrač koji je ove godine više zaslužio MVP nagradu od obojice. Da parafraziram Mišu Kovača, o njemu se ne piše, ne izgleda ništa specijalno, ne nosi skupa odijela, ali njegov učinak je ono što svaki trener želi imati u ekipi. Njegovo ime je Kawhi Leonard.
Prije nego što objasnim zašto je Kawhi jedini kandidat za MVP nagradu, možda bi bilo zgodno protumačiti što je to MVP nagrada.
MVP – Most Valueable Player je kako i samo ime kaže, nagrada za najvrjednijeg igrača. Bitno je naglasiti najvrjednijeg, ne najboljeg. Jer, da se MVP nagrada dodjeljuje najboljem igraču lige, onda bi LeBron James osvojio tu nagradu već 6-7 godina zaredom. Budući da se LeBron čuva za ono bitno što nam predstoji za 10ak dana, a MVP nagrada se dodjeljuje na temelju 82 utakmice regularne sezone, on je van ove priče.  
Da se vratimo na ono bitno, MVP je onaj koji donosi prevagu, čovjek na kojega računate da povuče kada nitko drugi ne može, onaj koji je konstantan i čini druge oko sebe boljima.  Westbrook igra valjda najbolju individualnu sezonu u povijesti lige. Hardenov  napadački potencijal tjera svakog protivničkog trenera na smišljanje taktike kako ga zaustaviti. Ipak, razlog zbog kojeg smatram da Kawhi mora uzeti ovu nagradu je vrlo jednostavan – kompletnost.
Harden i Westbrook su igrači od kojih se u pravilu očekuje 30ak poena po utakmici. Brojke to i potvrđuju; ovaj dvojac vodi ligu po broju poena u sezoni. Ipak, kada se uđe u malo dublje analize, postaje očito koliko takve brojke mogu zavarati.
Primjerice, Westbrook ima najveći Usage Rate u cijeloj ligi (40,9%). Drugi na toj ljestvici je DeMarcus Cousins sa 36,4%. Harden je četvrti sa 34,2%, dok je Kawhi deseti sa 31,3%. U prijevodu,  skoro 41 posto posjeda Oklahome završava Westbrook. Kada bi se pisala definicija forsiranja, rekao bih da je ovo tipičan primjer.  Nadalje, ako gledamo True Shooting percentage, Harden ja na toj ljestvici 35. sa 0,613. Dva mjesta ispod je Leonard sa 0,61 dok je Westbrook tek 152. sa 0,555.

Ali to je u redu, reći će neki, jer igra u takvoj ekipi i ako želi bilo što uraditi onda nekad mora igrati sam. U redu, ako će već igrati sam, onda njegove svemirske brojke nisu svemirske nego očekivane s obzirom koliko lopti troši. Nitko ne osporava njegovu igračku kvalitetu, ali ono što se još mora reći je da Westbrook gotovo da i ne igra obranu. Nerijetko orbitira oko vrha reketa, proba zaustaviti prolazak do obruča što često ne uspije i to je to. O preuzimanju i pomaganju suigračima neću ni pričati, jer to gotovo da i ne postoji. Kada se praktički odmara u obrani, onda je očekivano da će u napadu ispucati svu energiju koju ima.

Sve gore napisano vrijedi i za Hardena. Zanimljivo, Harden  i Westbrook vode ligu po broju poena, ali i po broju izgubljenih lopti (obojica oko 5,5 dok Leonard ima 2,1). Što je zapravo i logično – ako najviše držite loptu u svom posjedu onda ćete je najviše puta i izgubiti.  Iako, mora se priznati, Harden, koji je nekad bio simbol za katastrofalnu obranu,  u zadnje vrijeme igra obranu bolje nego što je igrao prethodnih sezona, no i takva obrana je još uvijek u najboljem slučaju na prosječnoj razini. A MVP ne može biti prosječan. MVP ne može biti svemirski u jednom dijelu igre i katastrofalan u drugom. MVP mora biti kompletan i konstantan. Upravo zato je Leonard ispred navedenog dvojca. Nećete ga naći na vrhu niti jedne statističke tablice. Uvijek će biti negdje tu; ne u samom vrhu ali jako blizu njemu. Ali ni u jednoj kategoriji neće biti ispodprosječan. Neće biti statistike za koju ćete reći: „Evo, ovo mu je užasno, kako je ovo moguće?“.  Leonard vam neće donijeti 30ak poena po utakmici, ali će zato svaku zabiti svojih 20, skupiti 6-7 skokova i podijeliti 4-5 asistencija. I ono što je najvažnije, a rekao bih da osim LeBrona u ligi to nitko nema – može braniti koju god je poziciju potrebno. Nerijetko se i događaju takve utakmice; rekao bih da Leonard u obrani nema svoju poziciju, nego igra tamo gdje je u tom trenutku najbitnije. Skoro svaki put preuzme najboljeg protivničkog igrača, zadrži ga ispod njegovog prosjeka, a na drugom kraju terena preuzme ulogu vođe i utrpa 20+ poena. To je ono što svaki trener želi imati u ekipi. To je ono što čini MVP-a.

Ali, to nije ono što ljudi odmah vide. Leonard je povučen tip; stavio nekoga na poster, pogodio tricu u zadnjoj sekundi ili jednostavno izveo loptu, njegov izraz lica ostaje isti. Nikada ga nećete vidjeti kako urla nakon zakucavanja ili poludi nakon loše sudačke odluke. Čovjek podnosi sve jednako i igra od prve do zadnje minute u istom ritmu. U velikoj mjeri je to zasluga velikog gospodina na klupi Spursa. Iskreno bih ovako iz znatiželje htio vidjeti koliko bi utakmica Westbrook izdržao pod Popovichem. Ja bih rekao da ne bi prošla dva treninga dok Pop ne bi rekao da je dosta.  
Leonard uvijek nekako ostane u sjeni ; pojavi se Curry sa neviđenom tricaškom sezonom, pojavi se Westbrook sa triple double učinkom po sezoni. A on i dalje radi. I neka radi, takav i treba biti; jedne od ovih sezona  će povesti Spurse do još jednog naslova, a usput će sebi u vitrinu staviti dvije MVP nagrade- onu za regularnu sezonu i onu za playoff. Toliko je dobar! Samo kada bi to vidjeli i oni koji donose takve odluke…

Ni Westbrook, ni Harden nego...
Već duže vrijeme borba za MVP-a NBA lige se vrti oko dva imena: James Harden i Russell Westbrook. Zaista, skoro da i ne postoji jutro a da naslovna vijest ne bude: „Novi triple double Westbrooka“ ili „Hardenova čudesna šuterska noć“. Površan promatrač bi rekao: „U redu, o njima se piše, imaju svemirske brojke, svi ih analitičari hvale pa je logično da su oni najbolji“. Ipak, postoji igrač koji je ove godine više zaslužio MVP nagradu od obojice. Da parafraziram Mišu Kovača, o njemu se ne piše, ne izgleda ništa specijalno, ne nosi skupa odijela, ali njegov učinak je ono što ...
Ni Westbrook, ni Harden nego...
Već duže vrijeme borba za MVP-a NBA lige se vrti ...

Respekt: AnakinRi, sthagon, ipsi13, MattRM, Losovius,

Slažem se: AnakinRi, MattRM,

Ako se dobro sjećam, kada se pogledaju napredne statistike - onda je i Leonard prilično u padu što se igre u obrani tiče. Ili sam nešto krivo povezao? - Losovius, 10.4.17. 15:14, 0 0 0
Iskreno nisam gledao. Mislim da što se Leonarda i statistika tiče da se mora biti vrlo oprezan; čovjek skoro svaku utakmicu dobija najteže zadaće i drukčije pozicije, tako da ako se zadrži na sredini ljestvice onda je zapravo jako dobar imho - whiteshadow, 10.4.17. 15:17, 0 0 0
Leonard je u padu iz jednostavnog razloga jer mu ove godine protivnicke ekipe posvecuju puuno pozornosti kada napadaju trudeci se pritom izolirati ga na weak sideu ukoliko je to moguce (ako SAS ne moze uspjesno switchati) - baiso, 10.4.17. 15:54, 0 0 0
03/2017
Opet Červar: dobra ili loša ideja?

Od imena koja su dolazila u obzir, Červar je od početka bio najizgledniji kandidat. I nije čudo; ipak govorimo o čovjeku koji nam je kao trener donio najviše veselja od svih prije ili poslije njega te se,  kako je i on to sam nebrojno puto znao reći, olimpijskog pobjednika treba poštovati.
Ipak, prilično sam siguran da ćemo i u ovom Linovom mandatu slušati raznorazne bajke kod timeouta ("sada samo gol za gol igramo" ili "za Ivana, nećemo im dati loptu da se jebu, za Ivana!") i da će nakon utakmice odigrati svoju osobnu sa novinarima, ako krenu "opstruirati i okretati igrace protiv njega. Znači li to da je Lino cirkusant od trenera i neznalica koja se našla na pravom mjestu u pravo vrijeme? Ne, nipošto.
Ipak, neka je Lino bio taj koji je dao Babiću šansu (to je i ovaj sam rekao), ne mogu se oteti dojmu da je Babić 10 puta stručniji trener od Červara. Nije si ni on pomogao izjava poslije utakmice, ali u pripremi i za vrijeme utakmice čovjek je na zadnjem prvenstvu bio na visini zadatka. Osim zadnjih 15 minuta protiv Slovenije. I kako to obično biva kada ti krenu suditi vruće glave - ono dobro što si uradio se uzima zdravo za gotovo, a u obzir se uzimaju samo oni trenuci kada si zakazao. Nije to ništa novo, mi smo takav narod s takvim (balkanskim) mentalitetom, a Babić je jedan u nizu onih koji su to najbolje osjetili na svojoj koži. Jer, ruku na srce, 18 sati prije poraza od Slovenije Babić je bio jednom nogom u finalu. Da je ušao taj sedmerac, čitav stožer bi još bio na okupu, a Babića bi označili kao ključ jer je uspio zaustaviti norveški stroj za golove na samo 22.
Da se vratim na Lina, bit će zanimljivo vidjeti kako će voditi reprezentaciju koja nema igrače onakve kvalitete kao što je to imala ekipa u njegovom prvom mandatu. U redu, Duvnjak je klasa za sebe i kad on igra dobro onda i mi igramo dobro, ali nije Ivano i to neće nikada ni biti. Osim njega, mi u ekipi nemamo nijednu svjetsku klasu, a u velikim utakmicama takvi pojedinci donose razliku.
I upravo tu, u tom trenutku kada shvatiš da nemaš igrače kojima je dovoljno na timeoutu uzviknuti "Pa nećemo valjda ovakvu igru igrati!", pa da probudiš u njima inat da pokažu da su najbolji, tada na vidjelo dolazi ono na što ih ti kao trener moraš pripremiti. Sa ovakvom mladom ekipom, Babić je to uspio uraditi prvoklasno; što se pripreme utakmice tiče čovjek je daleko najstudiozniji izbornik kojeg smo imali, ali zapeo je tamo gdje Lino neće, a to je iskustvo. Jer iskusan trener bi na +7 protiv Slovenije uveo na 6-7 minuta neke koji su do tada skupljali minutažu na kapaljku i tako dao priliku prvotimcima za predah. Babić to nije iskoristio i zato je bivši (nezasluženo, ali balkanski mentalitet), a takva greška se ne bi potkrala Červaru upravo zato što je dovoljno iskusan.
Ipak, koliko god bio iskusan, ostaje sumnja u pripremu utakmice i ono što može ponuditi svojm igračima kao konkretna rješenja na terenu. U svojem prvom mandatu imao je najvirtuoznijeg igrača koji je ikada igrao rukomet, haubicu koja je mogla zabijati sa 11 metara i najinteligentnijeg desnog vanjskog koji je igrao 60 minuta svaku utakmicu. I s takvom ekipom smo zlata osvajali onda dok je u stožeru sjedio Irfan Smajlagić. Otkada je otišao, medalje su imale sve slabiji sjaj. Zašto? OK, bilo je svakakvih ozlijeda i pehova, ali Irfan je bio onaj koji je odrađivao najveći dio priprema utakmice. Červar je znao, kako bi Ćiro rekao, "galvanizirati i tako derivirati sve njihove potencijale", ali Irfan je bio čovjek koji je studirao i pratio protivnike.
Nadam se da Lino neće biti preveliki egoist i da će pozvati Metličića u svoj stožer upravo da bi obavljao ovaku zadaću. Kamo sreće da nas Lino sam odvede do nekog zlata i da pojedem govno, ali sada sve više shvaćam Babića kada je zahvaljivao Gospi; ovakvoj ekipi sa ovakvim vodstvom protiv Danaca, Francuza ili Španjolaca samo Gospa može pomoći.

Kada već nije mogao ostati Babić, Lino je druga najbolja opcija
Od imena koja su dolazila u obzir, Červar je od početka bio najizgledniji kandidat. I nije čudo; ipak govorimo o čovjeku koji nam je kao trener donio najviše veselja od svih prije ili poslije njega te se, kako je i on to sam nebrojno puto znao reći, olimpijskog pobjednika treba poštovati.Ipak, prilično sam siguran da ćemo i u ovom Linovom mandatu slušati raznorazne bajke kod timeouta ("sada samo gol za gol igramo" ili "za Ivana, nećemo im dati loptu da se jebu, za Ivana!") i da će nakon utakmice odigrati svoju osobnu sa novinarima, ako krenu "opstruirati i okretati igrace ...
Kada već nije mogao ostati Babić, Lino je druga najbolja opcija
Od imena koja su dolazila u obzir, Červar je od ...

Respekt: ipsi13,

01/2017
Trebaju li Babić i Balić dobiti otkaz?

Nekako je već postala tradicija da poslije svakog velikog rukomentnog natjecanja krivce za neiskorištene prilike tražimo u mladosti igrača, umoru, ozlijedama, sucima i sličnim razlozima. Kao i obično, ceh za takvo što plati trener, jer javnost traži krivca koji će snositi odgovornost, a lakše je kazniti trenera nego igrače.Tako je bilo i sada; nakon pobjede nad Španjolskom Željko Babić i njegov stručni stožer su bili hvaljeni od struke i gledatelja za taktiku koju su postavili i koja je funkcionirala, da bi se niti četiri dana nakon tražila ostavka kompletnog stožera. Tko je tu lud,zapitat ćete se?

Probajmo krenuti od činjenica i naći odgovor. Željko Babić je sa ovakvom ekipom uspio ući u polufinale. I red je da se kaže: osim zadnjih 15 minuta zadnje utakmice, kapa mu dolje na vođenju ekipe! Za razliku od svojih prethodnika, čovjek svaki timeout zna što će reći, zna što traži od igrača i gdje je problem. Nema više famoznih Červarovih izjava: " (na +2 za nas 5 minuta do kraja) Sada samo gol za gol igramo; gol primiš gol zabiješ" Ili Golužinih "Dajte malo gustoće na loptu. E ti, ti čuvaš onog kako se zove, plave kose veliki"

Ako je ovako metodičan i sabran u trenucima kada u minutu treba nacrtati taktiku i dati upute pojedinim igračima, ne sumnjam da je i priprema same utakmice na visokom nivou. Ekipa je mlada i ima velikih oscilacija u igri. Još kada uzmemo u obzir da oni koji bi trebali biti iskusniji i vođe (Duvnjak, Kopljar, Čupić itd.), nema na terenu ili igraju ozlijeđeni, jasno je zašto se oscilacije događaju. Taj nered u glavi mladih igrača ne može riješiti izbornik koji ih ima na okupu niti mjesec dana. Nikada neću zaboraviti izjavu Željka Obradovića dok je još bio trener srpske košarkaške reprezentacije: "Ti njima daš dvije infomacije i to je u glavi odmah kaos. Ja sa klupe vičem palac gore, palac dolje a on me gleda i ne može se sjetiti koje je koje." Sličnu stvar je ponovio i Vujović nekoliko godina kasnije: "Najviše me živcira kada nakon timeouta neki igrač zaboravi akciju. Za mene je to neshvatljivo."

Ovakve stvari se događaju u svim sportovima kod svih mladih ekipa, pa se tako događa i nama. Trener obično izvadi spornog igrača i zamijeni ga s drugim. Ali s kim? Primjerice, Babić je Mandalinića, koji je ovo prvenstvo podbacio, protiv Norveške i Slovenije izvadio nakon što je isforsirao nekoliko šuteva i uveo Mamića, a ovaj mu se odužio na najbolji mogući način. Ali na drugoj strani imamo Stepančića. koji se u kratkom vremenu zbog izostanka Kopljara i ozlijede Šebetića, od treće prometnuo u prvu opciju na desnom vanjskom. Što uraditi kada taj isti Stepančić napravi dva probijanja (oba sa igračem više u situaciji kada je krilo samo), ili dobije dva isključenja čisto zbog prevelike grubosti? Babić je prepoznao taj problem i probao je sve što je mogao; i igru sa tri dešnjaka na vanjskim pozicijama i ulazak Šebetića na kratke periode utakmice.

Nemojte misliti da kritziram Stepančića: još je relativno mlad i gurnut je u vatru, a nikad nije imao ulogu nositelja igre, Upravo zbog toga smatram da kada malo sazrijemo i neki starteri se vrate, ova Hrvatska može daleko. Da ne bi mislili kako pokušavam obraniti Babića, bilo je i nekih negativnih stvari.

Pogriješio je protiv Slovenije: nije imao hrabrosti uvesti neke koji su do sada dobijali minutaže na kapaljku (Jotić, Mihić itd.) da makar odrade 5-10 minuta kada smo imali osjetnu prednost kako bi se starteri odmorili i to mu se odbilo o glavu. Kasnije je umor od 130 odigranih minuta u manje od 24 sata stigao apsolutno sve igrače, a Slovenci u naletu su to iskoristili na najbolji mogući način. Mislim da je toga i sam svjestan, ali isto tako ne treba za to platiti izborničkom klupom. Imali smo daleko gore pogreške izbornika dosada, pa ni oni nisu plaćali glavom.

A usudio bih se reći da je na cijelom turniru ovo jedina ozbiljnija pogreška koju je uradio. Neki će reći da je kriv za poraz protiv Njemačke, da unosi nered u napad sa sedmim igračem i da nije trebao dati Horvatu pucati zadnji sedmerac. Utakmica protiv Njemačke je možda i najbolji pokazatelj mladosti i neiskustva trenutne ekipe. Njemačka nas je puštala na -2, i baš onda kada smo se trebali u potpunosti priključiti, dogodila bi se kakva glupo izgubljena lopta, promašaj ili isforsiran šut. Da ne govorimo o situacijama u kojima smo se toliko pogubili da nismo znali složiti 6 na 5 napad.

To već nije stvar ni trenerove ideje ni protivnika, nego same izvedbe na terenu. Glede sedmog igrača, moram priznati da mi se ideja sviđa pogotovo protiv dubokih obrana, samo treba poraditi na izvedbi. Uvođenjem sedmog igrača se takve obrane moraju spuštati na crtu, a onda se otvara više prostora za šut sa vanjskih pozicija. Možda je period priprema bio kratak za uigrati takav napad i sigurno ima prostora za napredak, ali ideja kao ideja nije uopće loša. Što se tog nesretnog sedmerca tiče, uvjeren sam kako Babić ne bi dao loptu Horvatu da ga prije toga nije pitao je li spreman. Isto tako sam siguran da je dobio potvrdan odgovor.

Na kraju krajeva, nitko bolje od Horvata ne zna koliko je on tada spreman pucati ili ne. Ne radi se o klincu koji će vruće glave reći da je spreman iako to objektivno nije - radi se o igraču koji je već neko vrijeme stožeran i koji je i prije bio miran kada su se lomile utakmice. Mislim da Zlajo nije ni slutio koliku je odgovornost stavio na sebe kada je uzeo tu loptu. Svaka mu čast na hrabrosti; nije šutirao loše, dapače, ali Bergerud je bio bolji.

Eto kakva smo mi Hrvati nacija; na kraju nam izbornika smijenio nitko drugi nego - Norvežanin. Jer realno, da Bergerud nije obranio taj sedmerac, danas nitko ne bi pričao o novom izborniku. Ali to već ima veze sa balkanskim mentalitetom, koji po tko zna koji put dolazi do izražaja onda kada je najmanje potreban.

Da vam odgovorim na gornje pitanje, mi smo tu ludi. Mi smo ludi ako smatramo da je ovo neuspjeh ili isključivo krivica jedne osobe. Mi smo ludi ako se zbog ovoga proglašavamo nacijom luzera i tonemo u gotovo šizofrenu atmosferu gdje se traži nečija glava na panju. Kamo sreće da samo jednom ostavimo to sve po strani i damo čovjeku pravu priliku. Dajte mu priliku da vodi ovu ekipu još barem godinu dana. Uvjeren sam da vas neće razočarati i da će se ova Hrvatska na domaćem terenu boriti i izboriti za jedino zlato koje joj nedostaje.

Vrijeme je za istinu
Nekako je već postala tradicija da poslije svakog velikog rukomentnog natjecanja krivce za neiskorištene prilike tražimo u mladosti igrača, umoru, ozlijedama, sucima i sličnim razlozima. Kao i obično, ceh za takvo što plati trener, jer javnost traži krivca koji će snositi odgovornost, a lakše je kazniti trenera nego igrače.Tako je bilo i sada; nakon pobjede nad Španjolskom Željko Babić i njegov stručni stožer su bili hvaljeni od struke i gledatelja za taktiku koju su postavili i koja je funkcionirala, da bi se niti četiri dana nakon tražila ostavka kompletnog stožera. Tko je tu lud,zapitat ćete se? Probajmo krenuti od činjenica ...
Vrijeme je za istinu
Nekako je već postala tradicija da poslije svakog velikog rukomentnog ...

Slažem se: aerDNA, Bleiburg, iiks90, Alumnus, Losovius,

Ne slažem se: zrzyka,

Iako me lik beskonačno nervira, mora priznati da razmišljam slično... - Losovius, 30.1.17. 13:52, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.