„Friday Roast“ novi je serijal kolumni koji će se objavljivati na portalu Tribina.hr i baviti se isključivo temama vezanima uz engleski nogomet.

 Jack Hinshelwood – desetka koju nismo očekivali

Kad govorimo o poziciji desetke, najčešće pričamo o golovima, asistencijama i kreaciji. O igračima koji povezuju vezni red s napadom, pronalaze posljednje dodavanje i svojim potezima rješavaju utakmice. Jack Hinshelwood nije takva desetka i upravo zato je toliko zanimljiv.

21-godišnji veznjak Brighton & Hove Albiona do prije nekoliko mjeseci primarno je igrao kao zadnji vezni, a po potrebi i na bekovskim pozicijama. Njegova svestranost godinama ga je činila korisnim trenerima, ali ga je istovremeno sprječavala da se profilira u jednoj ulozi. Sve do trenutka kada ga je Fabian Hürzeler preselio na poziciju prednjeg veznog.

Na prvu, ta odluka izgleda nelogično. Zašto bi igrač koji je najveći dio karijere proveo bliže vlastitim vratima odjednom postao desetka? Odgovor se krije upravo u stvarima koje je Hinshelwood naučio igrajući sve te pozicije.

Od premještaja na novu ulogu u ožujku prošle sezone do njezina kraja upisao je tri pogotka i dvije asistencije, dok je novu sezonu otvorio s dva gola protiv Aston Ville u svega 64 minute igre. Napadačke brojke svakako opravdavaju Hürzelerovu odluku, ali one nisu ono najzanimljivije u cijeloj priči.

 Više od kreativca

Tijekom dosadašnjeg razvoja Hinshelwood je igrao na više pozicija, od bekovskih do onih u središnjici veznog reda. Upravo ga je to iskustvo oblikovalo u drukčiji tip igrača od onoga kakav se tradicionalno očekuje na poziciji desetke.

Njegova najveća kvaliteta nije posljednje dodavanje niti sposobnost da individualnom magijom riješi utakmicu. Ono što ga izdvaja jest činjenica da je na poziciju desetke donio navike zadnjeg veznog.

U fazi napada pruža podršku centralnom napadaču, povezuje obranu i napad te konstantno napada prostor između protivničkih linija. Posebno se ističe utrčavanjima iz drugog plana, što je pokazao i pogotkom nakon samo 35 sekundi protiv Wolverhamptona u svibnju ove godine.

No ono od čega Brighton najviše profitira nisu njegovi golovi. Njegova spremnost da prati protivničke vezne igrače duboko na vlastitu polovicu, zatvara prostor tijekom rotacija suigrača i agresivno sudjeluje u prvom valu presinga nešto je što se rijetko viđa kod igrača na toj poziciji.

Hinshelwood ne razmišlja kao klasična desetka jer nikada nije odrastao kao klasična desetka. Godine provedene na pozicijama zadnjeg veznog i beka naučile su ga kako prepoznati opasnost prije nego što nastane, kako zatvoriti prostor i kako pomoći ostatku momčadi kada izgubi loptu. Te navike nije izgubio prelaskom bliže protivničkom golu. Upravo zato Brighton u njemu ne dobiva samo kreativnog igrača između linija. Dobiva dodatnog veznog igrača kada se brani i dodatnog napadača kada napada.

To je dimenzija koju velik broj prednjih veznih jednostavno ne može ponuditi.

 Zašto je to važno za Hürzelera?

Svaki trener želi imati igrače koji mogu obavljati više zadataka bez narušavanja strukture momčadi. Hürzeler je u Hinshelwoodu pronašao upravo takav profil. Kad njegova desetka razumije obrambene mehanizme jednako dobro kao napadačke, trener može biti agresivniji u presingu, odvažniji u postavljanju ostatka veznog reda i fleksibilniji tijekom utakmice.

Brighton zbog toga dobiva dodatnu sigurnost bez lopte, a istovremeno ne gubi prisutnost u završnici napada.

Ne radi se o tome da će Hinshelwood promijeniti način na koji se igra pozicija desetke. Radi se o tome da je pokazao koliko koristan može biti igrač koji na tu poziciju donosi alate razvijene na potpuno drukčijim dijelovima terena. Možda upravo zato njegova budućnost najviše uzbuđuje.

 Što dalje za Jacka Hinshelwooda?

Po mom mišljenju, Hürzeler bi pogriješio kad bi ga ponovno pretvorio u univerzalno rješenje za nekoliko različitih pozicija. Godinama je Hinshelwood bio igrač kojeg trener može ubaciti gdje god zatreba. Takvi su igrači neprocjenjivi za momčad, ali često zbog toga nikada ne dosegnu svoj puni potencijal. Po prvi put u seniorskoj karijeri izgleda kao da je pronašao poziciju koja iz njega izvlači najbolje. Na desetki nije postao bolji igrač zato što je odjednom naučio zabijati golove. Postao je bolji igrač zato što je sa sobom donio sve ono što je godinama učio kao zadnji vezni i bek. Upravo zato smatram da Hürzeler ne bi trebao tražiti novu ulogu za njega. Trebao bi nastaviti razvijati onu koju je već pronašao.

Možda Jack Hinshelwood za pet godina neće biti najbolja desetka u Premier ligi. Možda neće imati ni najveći broj asistencija ni pogodaka, ali danas malo koji mladi igrač toliko jasno pokazuje koliko vrijedno može biti kada netko na tu poziciju donese nešto što ondje inače ne očekujemo.

Ma nije čak ni najzanimljiviji dio što je on nastavio formu od prošle sezone i zabio dva gola Aston Villi za vikend. Najzanimljivije je to što je Brighton, možda potpuno slučajno, od zadnjeg veznog stvorio desetku koja razmišlja kao zadnji vezni. Tu je najveća prednost Jacka Hinshelwooda.