Tekst je odličan! Svakako mislim da je tako nešto potrebno hrvatskom nogometu i da ne bi odmoglo. Osim što je pitanje, koliko je takvo pravilo pomoglo razvoju Poljskog nogometa i poljskih nogometaša? Evo trenutno u reprezentacije poljske imamo pet igrača iz Ekstraklase, najmlađi ima 25 godina.
Ako uzmemo za primjer međusobnu utakmicu Hrvatske i Poljske iz 2024. u reprezentaciji Poljske bila su tri igrača iz Ekstraklase, ali niti jedan nije bio u prvih 11, dok je Hrvatska imala dva igrača iz SHNL-a u prvih 11 i čak tri igrača iz SHNL-a na klupi.
Prosječna starost igrača u Ekstraklasi je 25.9 godina, a u SHNL-u 25.3 godine. Pogledamo li rekordne transfere iz Ekstraklase, rekord drži Ante Crnac s 11m€, usporedbe radi Luka Vušković je prodan za 11m€ i tek je 13 transfer po vrijednosti iz SHNL-a. Mislim da kvalitetu poljske lige uvelike podižu stranci, a također poljaci troše i nemale iznose na transfere. U sezoni 25/26 potrošili su svi klubovi zajedno 58,335,000€ (€3,240,833 po klubu), dok su klubovi SHNL-a potrošili ukupno 22,024,000 (€2,202,400- Dinamo najveći udio). Sigurno je da je ovo pravilo o kojem si pisao u globalu dobro, pohvalno i sl., ali ne bi rekao da poljski nogomet trenutno ubire plodove tog pravila. Jedino što je još uvijek presudan faktor je veća financijska moć - Widzew je prema transfermarktu u sezoni 25/26 potrošio €22.93m na prinove.
@savrsenimarginalci apsolutno, ali prvo bi trebalo napraviti da sve bude u skladu sa zakonom. Zakon za kulturna dobra je jasan, ne smije se rušiti i pitanje je koliko uopće smisla ima plačati skupe studije o rušenju i sl., ako zakon isto ne dopušta. Više bi vrijedilo pokrenuti peticiju da se Poljud izbriše iz registra kulturnih dobara.
Slažem se, a za bilo kakvo donošenje odluke, pogotovo s ovakvim dugoročnim posljedicama, logično bi bilo da se donosi na temelju prave sveobuhvatne studije koja bi uključila arhitektonsku, građevinarsku i ekonomsku struku, ali nažalost, u Hrvatskoj je struke malo, a neovisne još manje
Isto kao što uspješno izbjegava reći da je rušenje Poljuda protuzakonito. U kakvom god stanju bio, zakon je jasan: zaštićena kulturna dobra ne smiju se rušiti. Apsurdno je to što je Poljud proglašen zaštićenim kulturnim dobrom upravo na inicijativu Hajduka.
I sada jedan novinar, možemo reći i utjecajan, propagira mišljenje da se zakon ipak ne treba poštivati. Odnosno, treba ga poštivati, ali samo kada to nema utjecaja na mene ili na nas. Koliko samo objekata i pri tome ne mislim da objekte tipa Pulske arene ili Dioklecijanove palače, nego obične stambene zgrade u npr. Ilici, Marmontovoj imaju status zaštičenog kulturnog dobra, te se od vlasnika (kojih je često više) traži da objekt obnove prema pravilima struke, iako bi isplativije, jednostavnije i pametnije bilo isti srušiti. Zašto bi zakon bio drugačiji za stadion koji čak ima i bitniji utjecaj na vizure grada?
Umjesto agresivne promidžbene inicijative za rušenje Poljuda, logično bi bilo pokrenuti inicijativu za ukidanje statusa zaštićenog kulturnog dobra Poljudu, pa tek nakon toga govoriti o rušenju, modernizaciji i slično.
Mislim da je reset igračkog kadra preljevanje iz šupljeg u prazno. Kao što je i Osijek radio, prvo je mijenjao trenere kao na traci, nakon toga mijenjao je sportske direktore i trenere, mijenjao je i igrače, da bi na kraju shvatili da im treba ozbiljan zaokret u upravljačkim strukturama. Hajdukov model upravljanja je podbacio, udruga Naš Hajduk bi to trebala priznati. Ne mislim pritom da Hajduku treba jedan gazda i sl., nego dugoročna strategija. Situacija je nezavidna jer navijači gledaju isključivo kratkoročno i kakva bilo dugoročna strategija se uvijek raspadne nakon prvog neuspjeha.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
Josip Korda je podatkovni analitičar i nogometni skaut, koji je uz Tribina podcast od njegovih početaka. Kao podatkovni analitičar radi u IT industriji, dok u nogometu radi kao skaut i konzultant, a trenutno je skaut za FK Sarajevo.
Josip Paušić je nogometni analitičar koji je radio u stožerima Rijeke i Gorice. Godinama je bio vanjski stručni suradnik sportske redakcije HRT-a na emisijama vezanim za velika nogometna natjecanja, a tri godine je radio kao urednik emisije Lige prvaka i glavni urednik sportskog kanala PlanetSport.
Mihovil Topić je nogometni analitičar, kolumnist i suradnik nekoliko konzultantskih tvrtki specijaliziranih za napredne metode skautinga i moderne tehnologije koje sve više pronalaze svoje mjesto u nogometu. Godinama kombinira angažman u medijima i rad s nogometnim klubovima. Ta dva elementa kombinira i na Tribini.
Tribina media d.o.o.
Remetinečka cesta 7, Zagreb
OIB: 68297426687
Glavni urednik: Mihovil Topić
Urednici: Josip Korda & Josip Paušić
Kontakt: [email protected]
Ako uzmemo za primjer međusobnu utakmicu Hrvatske i Poljske iz 2024. u reprezentaciji Poljske bila su tri igrača iz Ekstraklase, ali niti jedan nije bio u prvih 11, dok je Hrvatska imala dva igrača iz SHNL-a u prvih 11 i čak tri igrača iz SHNL-a na klupi.
Prosječna starost igrača u Ekstraklasi je 25.9 godina, a u SHNL-u 25.3 godine. Pogledamo li rekordne transfere iz Ekstraklase, rekord drži Ante Crnac s 11m€, usporedbe radi Luka Vušković je prodan za 11m€ i tek je 13 transfer po vrijednosti iz SHNL-a. Mislim da kvalitetu poljske lige uvelike podižu stranci, a također poljaci troše i nemale iznose na transfere. U sezoni 25/26 potrošili su svi klubovi zajedno 58,335,000€ (€3,240,833 po klubu), dok su klubovi SHNL-a potrošili ukupno 22,024,000 (€2,202,400- Dinamo najveći udio). Sigurno je da je ovo pravilo o kojem si pisao u globalu dobro, pohvalno i sl., ali ne bi rekao da poljski nogomet trenutno ubire plodove tog pravila. Jedino što je još uvijek presudan faktor je veća financijska moć - Widzew je prema transfermarktu u sezoni 25/26 potrošio €22.93m na prinove.
I sada jedan novinar, možemo reći i utjecajan, propagira mišljenje da se zakon ipak ne treba poštivati. Odnosno, treba ga poštivati, ali samo kada to nema utjecaja na mene ili na nas. Koliko samo objekata i pri tome ne mislim da objekte tipa Pulske arene ili Dioklecijanove palače, nego obične stambene zgrade u npr. Ilici, Marmontovoj imaju status zaštičenog kulturnog dobra, te se od vlasnika (kojih je često više) traži da objekt obnove prema pravilima struke, iako bi isplativije, jednostavnije i pametnije bilo isti srušiti. Zašto bi zakon bio drugačiji za stadion koji čak ima i bitniji utjecaj na vizure grada?
Umjesto agresivne promidžbene inicijative za rušenje Poljuda, logično bi bilo pokrenuti inicijativu za ukidanje statusa zaštićenog kulturnog dobra Poljudu, pa tek nakon toga govoriti o rušenju, modernizaciji i slično.