Bila bi laž kada bih rekao da poznajem našeg bivšeg (kako je čudno izgovoriti tu riječ!) izbornika. Da bi se nekoga poznavalo, potrebno je provesti neko vrijeme s njim, popiti koju kavicu skupa, doživjeti ga u trenucima najveće napetosti, ali i u najrelaksiranijem stanju. Možda pijanog, mada sumnjam da je glavni junak ove priče ikada bio takav. Međutim, utvaram si – kako je to volio reći još jedan bivši izbornik – da Zlatka znam bolje od mnogih koji su ponekad i popili kavu s njim ili odradili neki intervju. Utvaram si da i on poznaje mene. Pozdravimo se svaki put kad se vidimo, ali čovjek je to koji će pozdraviti svakoga, pa nisam siguran pozdravlja li me iz kurtoazije ili zato što me se sjeća. A sjećati me se može kao gnjavatora koji ga je devedesetih obavezno upitao za stanje u Varteksu. Nogometnom klubu, ne kompaniji. Nultih bih ga onda...
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!