U svibnju prošle godine za Crystal Palace izgledalo je kao da su na vrhu svijeta, a imaju još i svemir za osvojiti. Prvi veliki trofej u povijesti kluba. Olisea, kojeg si utržio za dobre novce, zamijenio si manje dobrim, ali i 70 posto jeftinijim Ismailom Sarrom. Momčad je bila stabilna, vođena trenerom koji je već tada bio nominiran za klupe puno većih klubova u Europi. Netom prije početka Premier lige osvojen je i Community Shield protiv Liverpoola.

To ljeto kola kreću nizbrdo

U posljednjim danima prijelaznog roka prodaješ generacijski talent Eberechija Ezea za 69 (hehe) milijuna eura. Kasnije je javno izneseno kako to nikako nije dobro sjelo treneru Glasneru. Dovodiš za 53 milijuna eura Yeremija Pina i Jaydeena Canvota. Potencijalno dobre igrače, ali ni blizu onome što si imao u momčadi s Ezeom.

Propuštaš zaraditi 50 milijuna na igraču koji će ti dogodine otići besplatno – Marcu Guehiju. Propuštaš zbog prijetnje trenera: „Ode li on, idem i ja.“ Svu sagu oko Guehija već sam pokrio tekstom o deadline dayu na Tribini. https://www.tribina.hr/pregled/post/159

Prodaješ Odsonnea Edouarda u Lens za 3,7 milijuna eura (a platio si ga 16,3 milijuna tri sezone ranije).

I spuštaju se do kraja brda

Ubrzamo li nekoliko mjeseci kasnije, Oliver Glasner izlazi na press konferenciju i daje prijelomnu vijest: na kraju sezone prestaje biti trener Crystal Palacea. Usput iznosi dovoljno prljavog rublja o odnosu s klubom i predsjednikom Parishom da mediji imaju materijala tjednima.

U takvom narušenom odnosu Glasner ne dobiva prijevremeni otkaz, nego ostaje na klupi i u tom razdoblju upisuje jednu pobjedu u 11 (!) utakmica Premier lige.

Dolaskom zimskog prijelaznog roka ipak prodaješ Guehija, jer ionako te više nije briga za Glasnera kad svakako odlazi. Za 50 posto manji iznos nego što si ga mogao prodati na ljeto. Svejedno ne pronalaziš adekvatnu zamjenu za tu ključnu poziciju i kapetana (kao što nisi ni na ljeto).

Crystal Palace je trenutačno u situaciji da mora igrati play-off za Konferencijsku ligu (10 bodova u šest utakmica), natjecanje u kojem su uz Strasbourg i Fiorentinu najveći favoriti za osvajanje. U Premier ligi nalaze se na svom omiljenom mjestu – 13. Osam bodova iznad zone ispadanja i sedam bodova od mjesta koje vodi u europska natjecanja; u prijevodu - ni tamo ni vamo.

Bar su skupa kola

Rekli bi neki: što očekivati od takvog kluba? Kupiš jeftino, prodaš skupo. Prodaš igrače iz svoje akademije, imaš zeleno na računu na kraju financijske godine i polako rasteš. Da, u teoriji.

Crystal Palace ima net spend u posljednjih pet godina od -233 milijuna eura.

Na Ezeu, Oliseu, Guehiju i Andersenu zaradio si 220 milijuna eura. Na Whartonu ćeš na ljeto vjerojatno zaraditi još 70 do 100 milijuna. Ali zato trošiš 50 milijuna na Strand Larsena, 40 milijuna na Brennana Johnsona, 30 milijuna na Eddieja Nketiaha (koji više ne postoji u prvih 11), 23 milijuna na Marca Guehija (kojeg nakon razvoja u najboljeg stopera Engleske prodaš za isti iznos), 20 milijuna na Matheusa Francu (koji je sada na posudbi natrag u Brazilu). U principu, prodao si sve generacijski talentirano što si imao, a doveo tuđe otpatke + Pina.

Ako ništa, barem imaš vanserijskog trenera. Još četiri mjeseca.

Boli te briga, osvojio si trofej nakon 164 godine postojanja kluba. Pa neće se valjda čekati još toliko na sljedeći?

Koeficijent da se to dogodi pada svakim danom.