U prvoj polufinalnoj večeri Svjetskog prvenstva, Španjolska je s uvjerljivih 2:0 nadigrala Francusku i osigurala svoje mjesto u velikom finalu. Analitičari s kanala Tribina donose detaljan pregled taktičke dominacije "Furije" i objašnjavaju gdje je Deschamps pogriješio.

Dok su mnogi očekivali fizički moćnu Francusku koja će tranzicijom kazniti Španjolce, na terenu smo gledali sasvim drugu priču. Bila je to, kako su istaknuli naši analitičari, "pobjeda razumijevanja igre nad enormnom individualnom moći".

De la Fuenteova vjera u sustav

Španjolski izbornik Luis de la Fuente nije eksperimentirao. Postavio je provjereni sustav s Fabianom Ruizom i Rodrijem u sredini, što se pokazalo ključnim. Fabian Ruiz je svojom fizičkom moći i sposobnošću pokrivanja velikih distanci u presingu potpuno neutralizirao francuske pokušaje organizacije napada.

Iako je Alex Baena bio pod posebnim povećalom prije utakmice, te se smatrao najslabijom karikom u ofenzivnom smislu, njegova obrambena disciplina pomogla je u stabilizaciji lijeve strane. S druge strane, Lamine Yamal i Dani Olmo ponovno su dokazali da su motori ove reprezentacije, strpljivo čekajući svoje trenutke dok je lopta neumorno kružila.

Francuska nestrpljivost i pogreška Dignea

Utakmicu je uvelike usmjerila nevjerojatna pogreška Lucasa Dignea koja je dovela do kaznenog udarca. Francuska se nakon primljenog gola našla u "rupi" iz koje se nije uspjela izvući. Umjesto agresivnosti, gledali smo nestrpljivu Francusku koja je pokušavala igrati u zadnju trećinu bez prave pripreme.

Francuzi su potpuno zakazali u igri preko svojih "šestica" (Tchouaméni i Rabiot/Koné), što je Španjolskoj omogućilo da s lakoćom kontrolira centralnu zonu.

Ključni faktor: Unai Simón kao treći stoper

Jedan od najzanimljivijih dijelova analize odnosio se na Unaija Simóna. Iako ga često prate kritike, Simón je protiv Francuske pokazao zašto je nezamjenjiv u ovom sustavu. Njegovi pravovremeni izlasci daleko od gola i čišćenje dubinskih lopti iza leđa Laportea omogućili su Španjolskoj da drži zadnju liniju visoko na centru igrališta, gušeći francuski prostor.

Tko je igrač turnira?

U raspravi o tome tko zaslužuje titulu najboljeg igrača, istaknula su se tri imena:

• Rodri: Arhetip španjolskog nogometa, kontrola svih faza igre i neviđeni "game insight".
• Dani Olmo: Igrač koji donosi prevagu između linija i rješava utakmice u nokaut fazi.
• Lamine Yamal: Iako najmlađi, njegova strpljivost i vjera u plan igre nadilaze njegove godine.

Što dalje?

Španjolska sada mirno čeka pobjednika dvoboja između Engleske i Argentine. Ako "Furija" zadrži ovaj nivo taktičke discipline i "poniznosti" u obrani (posebno pohvale za Cucurellu koji je odigrao defenzivno savršenu utakmicu), bit će ih izuzetno teško zaustaviti na putu do krova svijeta.