Nije to baš tako jednostavno. Kada ti rastu prihodi, rastu i rashodi. To bi bilo tako u idealnom svijetu gdje 3-4 godine igraš s istom ekipom, kojoj ne raste plaća, kojima ne isplaćuješ bonuse, a ostvaruju iste te rezultate. Ne dovodiš pojačanja i ne plaćaš milijunske odštete trenerima. Isto tako, nije Dinamo svake sezone u Ligi prvaka, prošle se igrala "siromašna" Konferencijska liga. Upravo zato su naši klubovi osuđeni na prodaju igrača, jer im je budžet varijabilan svake sezone, ovisi o hrpi faktora i ako prvenstveno rezultat u Europi izostane, rupe se moraju pokrivati prodajom. 

Vezano za financijsku situaciju Dinama: to je klub koji je 8 godina zaredom prvi, redovito igra europska natjecanja gdje su premije za lokalne uvjete basnoslovne, ima solidne do odlične izlazne transfere (posebice u kontekstu lige), a ove je godine uprihodio rekordan iznos novaca od Lige prvaka te je dogovorio jedan odličan transfer kojem se realno nije nadao na početku sezone (Sučić) i izgledno je da će dogovoriti jedan još veći (Baturina). 
I onda se takav klub dovede u situaciju da ga jedno ne osvajanje titule potencijalno vodi u recesiju, rezanja i financijsku krizu. Čovjek bi pomislio da obzirom na poslovanje u rezervi ima para za barem 2-3 sezone bez prihoda, pa i više. Posebice kad se usporede sa konkurentima koji imaju dosta i manje budžete, i višestruko manje prihode, a uspijevaju složiti konkurentne ekipe.

Hrvati tradicionalno imaju nenormalno visoke kriterije u individualnim sportovima. Posebice kod sportaša koji su u vrhu ili blizu vrha, a najgore prolaze oni koji u nekom trenu dosegnu sam vrh. Tada se svaki posrtaj, podbačaj ili ne osvajanje zlata smatra velikim neuspjehom. A ako se zareda par mjeseci ili godina da nema uspjeha redovito idu komentari šta će to njemu, prosipa ugled, sramoti se, bolje da se umirovio na vrijeme itd. 
Čilić spada u red najvećih hrvatskih sportaša, a usto je i odličan lik i uzor mladima. I kao i takav ima potpunu slobodu raditi ono što voli i što ga ispunjava i dokle god to želi. Uostalom kao što to ima i imali su pravo Karlović u tenisu, Kostelić u skijanju, Blanka u skoku, Sandra u disku itd... Likovi koji su nam donijeli toliko uspjeha i radosti su nas previše zadužili da bi ih u sportskom smilu smjeli kritizirati na bilo koji način.

Dobar tekst, navedene su neke činjenične stvari, ali se baš ne slažem sa zaključnom rečenicom da će kvaliteta i rad uvijek pronaći svoj put (možda hoće vani). Hrvatski treneri u HNLu bi trebali dobivati više šansi i HNL bi im trebala biti odskočna daska za dalje. Isto vrijedi i za mlade igrače. Međutim gledajući dva najveća hrvatska kluba, nažalost, to nije slučaj. Prije će se poseguti za nekim zvučnim bivšim igračkim imenom, a  još neprovjerenim u trenerskim vodama, tipa Gattuso ili Cannavaro, nego će se dati šansa domaćem treneru. Da se razumijemo, HNL nije liga u koju će dolaziti etablirani treneri stranci, međutim ti stranci koji dolaze, imaju pevelike ugovore s obzirom na to kakav im je prethodni trenerski CV.
Jedna paralela, Thiago Motta prošle godine Bolognu doveo do Lige prvaka i nema velikana šta taljanskih, šta europskih, koji su tražili trenere, a da on nije spomenut, dobio je šansu u Juventusu. Ispalo neuspješno, ali je dobio šansu. 
Prije par sezona sličan primjer Graham Potter, nakon uspješnog rada u Brightonu, dobio šansu u Chelseau.
Mario Kovačević, skoro pa sam siguran, da u Hrvatskoj neće dobiti priliku za iskorak u karijeri. U bližoj prošlosti Samir Toplak, deklariralo ga se kao trenera za spas od ispadanja, ali nikad nije dobio šansu voditi jači klub. Neko će reći je, u Gorici i Lokomotivi (tada su bili u gornjoj polovici HR nogometa), ali po meni, prebrzo smjenjen u oba kluba.

Svi se to pitamo.. koga će onda izvući iz rukava... :D 

Bit će zanimljivo ako Lawson sljedećih par utrka bude brži od Tsunode. Što će onda Helmut? :)

Šta se tiče tenisa mislin da nas čeka određena pauza kad Marin Čilić ode u penziju.

Munjevito.. :(

Malo prebrzo cak i za Helmuta

Istina, potkrala mi se pogreška u pisanju tog nadimka.