Više od svega mislim kako je problem Dinama komunikacija, odnosno nedostatak iste. Kada bi sve bilo iskomunicirano na pravi način i na vrijeme večina ovih stvari ne bi nam izazivala čuđenje i sve što ide uz to. Naravno, još samo da dodam, Dinamo je tek nadošao, tek nedavno se preustrojio i trebat će vremena svima da ustroje klub kako oni misle da treba klub raditi i da funkcionira bez problema i improvizacije - zato i ne kritiziram toliko i mogu razumiti neke probleme s kojima se suočavaju ljudi koji su došli na čelo Dinama, ali smeta mi komunikacija, volio bih da se to popravi...

Vrijeme će pokazati koliku će prednost zaista imati prvih osam nakon ligaškog dijela lige prvaka. Bit će zanimljivo na kraju napraviti jednu analizu njihovih rezultata, i rezultata ovih klubova koji su morali igrati play-off. 
Znam iz NFL-a da se često pokazalo kako klubovi koji imaju mogućnost odmarati igrače pred play-off (dakle u onom zadnjem, možda i predzadnjem kolu) i tu mogućnost su iskoristili, nisu zbog toga ostvarili prednost u daljnjem natjecanju. Pripisuje se to ispadanjem iz ritma, smanjenjem napetosti koje protivnik onda iskoristi pa te uhvati dok si još "pospan". 

Mene zabrinjava negativan trend. Arsenal neću računati... Istra loš početak, pa vrlo dobro drugo poluvrijeme. Milan odlično, Osijek fenomenalno, ali onda Šibenik užasno, pa Bjelovar sramotno. 
Očekivao sam već protiv Šibenika, s obzirom da smo imali tjedan bez europske utakmice, da će dominirati kao protiv Osijeka i pobijediti sa tri-četiri gola razlike bez problema. Tri razlike na kraju jest bilo, ali igra ispod svake razine. I da se zadržalo samo na toj jednoj utakmici, rekao bih - 'ko ga šiša, bitna su tri boda. Ali onda Bjelovar... 
Gorica mora pasti bez panike i uz uvjerljivu igru, inače će se opet uvući nemir u ekipu, a nakon Gorice slijedi serija teških utakmica. 

Mogu biti ponosni kad skontaju da su primili gol iz nepostojećeg penala, a zaleđe Cordobe neću komentirat nisam pametan....

Ako se Hajduk ne raspadne kao prošlog proljeća (pišem 12.02., Hajduk na prvoj poziciji, igra aklamatorno proglašena užasnom u zadnjih 8 - 9 kola, Gattuso pod velikim znakom upitnika) za što su šanse 50:50, i ako se u ekipu uskoro vrati Žaper s kakvim-takvim elanom i formom, vjerujem da će se čak i Gennaro dosjetiti probati s formacijom u kojoj su Žaper i Raketa iza i malo iza Krove a on bliži suparničkom golu... statistika puno otkriva ali (kako kaže floskula) i skriva i sklon sam vjerovati da je Krova žrtva neigranja na prirodnoj poziciji i da je unatoč tome jedan od najvažniji igrača trenutnog Hajduka, a istodobno i najpodcjenjenijih...
Svaki put kad izađe iz igre (ili kad nije bio starter) nemam dojam da je Hajdukova igra tečnija, organiziranija, kvalitetnija....

Da, nuspojave modernog nogometa, krupni kapital vlada i nikomu nikad dosta para. Igrači su se počeli postavljat ko da su veći od klubova, bogati zarađuju po 10.000 puta veće novce od nogometaša prije 50-ak godina i opet nije dosta. A i pojedini klubovi su si počeli umišljat da su veći i od samoga nogometa i da trebaju imat puno više milijardi nego što dobijaju pa bi osnivali svoje lige.... Pa pusti agenti, lihvari.... svi bi samo zgrabili svoj dio kolača (i ekstra ako je moguće) i to je sve što je bitno. Toliko mi se to sve skupa gadi što rade od nogometa da već zadnjih par godina aktivno bojkotiram sve lige petice i ligu prvaka (jedine utakmice LP koje ću svojevoljno upalit i pogledat su one Dinama, bitno mi je zbog HNL-a), gledan i navijam samo za Hajduka, Hrvatsku, Zmaja (lokalni klub s Korčule) i jedina još ekipa za koju mogu reć da mi je bliska srcu je Athletic Bilbao, zbog onog što predstavljaju u modernom nogometu. Da mi daš birat na tv bi li rađe pogleda El classico, finale LP ili Istra-Slaven, biram zadnje. Nema tu za mene više nikakve romantike, za mene to nisu više nogometni klubovi, nego pohlepne mega-korporacije i ko će pobjedit u "dvoboju" istih me ne može bit manje briga, jer na kraju krajeva oni su uvijek pobjednici, a svi ostali gubitnici.
Tako da apsolutno podržavam povećanje broja utakmica jer trenutno ih samo vlastita pohlepa može zaustavit i vratit nogomet onom komu pripada - puku, a ne krupnom kapitalu. Još bi i najbolje bilo da osnuju svoju Super ligu i maknu se od Europe i igraju po svojim pravilima. I tako su u trenutnem modelu samo neprikosnovena tiranija koja grabi sve za sebe. Zašto se mi svi ostali koji ne spadamo u "veliku dvadesetorku" ne bi smjeli nadat nečem većem? 
Bolje se zaustavit jer o ovoj temi što se događa u modernom nogometu i u kojem smjeru ide se može napisat knjiga. Poanta je da krupni kapital pomalo, ali sigurno, grabi sve na Svijetu - pa tako i nogomet. A pošto krupni kapital ne odgovara nama, već isključivo samom sebi, mišljenje građana o svemu što se događa na ovoj planeti postaje sve manje bitno. Nažalost plovimo prema tiraniji.

Napisao sam kako Serie A i La Liga razmišljaju da smanje na 18, ali malo bi nepravedno bilo da to bude pod argumentacijom "Interu i Realu je teško igrat još 2 tekme u sezoni s vama, ajde lijepo Empoli i Leganes van". Liga prvaka se tek sad povećala, čisto sumnjam da će ići na smanjenje. U konačnici i svakom pojedinačnom savezu i UEFI (i FIFI) je u interesu da je više utakmica pod njihovom ingerencijom, interesi su tu sukobljeni. Kao navijač Dinama i netko tko primarno prati samo domaće prvenstvo, sve sam skloniji tome da ovih 20-30 najvećih ode u tu Superligu i pusti nas ostale da igramo. 

Sve si odlično analizirao i zaključio. Tema kojom sam se i sam bavio, i došao do sličnog zaključka. Sami broj utakmica se nije bitno povećao, ali kada pričamo o intenzitetu, a posebno o često zanemarenoj komponenti psihičkog umora, onda danas nogometaši imaju veći pritisak. I kada "kukaju" nogometaši, to prihvaćam kao nešto o čemu se treba raspravljati. Kada pak "kukaju" klubovi, onda to smatram prilično licemjerno - spomenuo si i sam - zbog turneja po Americi, Aziji i nekih utakmica koje su prebacili u Arapske zemlje zbog profita. 
Osobno bih volio da se broj utakmica smanji. Primjerice, da se "prisili" sve lige da smanje broj prvoligaša na 18, ili čak 16, tako da broj ligaških utakmica dođe na 30/34 ili da se u europskim natjecanjima (liga prvaka/europa liga) nađe način da se smanji broj utakmica za 2-3 - primjerice ukidanjem ove međurunde koja se igra sad. Iz sebičnih razloga, ne što mi je žao nogometaša :)   Smatram da je nogometa previše. To što mogu gledati svaku utakmicu, u svako vrijeme, mene osobno nije dovelo do toga da gledam više, nego povremeno osjećam zasićenje pa zapravo gledam manje. 

Slažem se, intenzitet je ključan faktor u problemu usporedbe trošenja igrača. Iako, postoji i argument da je povećanje intenziteta postalo moguće tek nakon napredaka u sportskoj znanosti i postupne profesionalizacije osobnih života igrača te da je i prosječni nogometaš sada puno spremniji od onoga 2000. Za englesku reprezentaciju npr. više ne igraju profesionalni alkoholičari koji se usput bave i sportom poput Tonya Adamsa i Paula Gascoignea.
Jedina nekakva reputabilna studija koju sam našao o povećanju broja ozlijeda unutar zadnjih 20ak godina od British Sports Medicine Journal je zapravo pokazala da je broj ozlijeda na treninzima i utakmicama u tom periodu smanjen za nekih 4-5%. Studije o mentalnom zdravlju igrača je nemoguće naći.
Ono što je definitivno sigurno da se bez nekih temeljitih revolucija broj utakmica neće dugoročno značajno smanjivati i da je load management, bio on fizički ili psihički, ključni zadatak stručnih stožera na elitnoj razini nogometa.

Trebaju igrači od sada uvesti brojače kalorija, da možemo pratiti potrošnju u narednim sezonama.