Promašio si poantu teksta. Ne vidim gdje se to veliča "likove poput Gopca i Mamića", čak ga ni ne branim nego samo napominjem činjenice: Da smo ispali u skupini, njegovo ime i RK Zagreb bi se spomenuli u tisućama komentara i članaka, naravno negativno. 
Ali i to je nebitno. Zapravo sam htio skrenuti pozornost na to da, kada ne ide onako kako smo zamislili, ne bi trebali pucati po jednom čovjeku, neovisno o tome koliko on važan bio ili se važan pravio, nego malo pogledati šta možemo napraviti na području infrastrukture, izobrazbe mladih trenera, kako nekoga animirati da se pođe baviti rukometom, u ovom slučaju. Komentar kako Hrvatska ima jaku tradiciju sporta i kako će uvijek biti talenata spada pod tu kategoriju. Dokle god mi mislimo da će uvijek biti talenata i da mi ne trebamo ništa raditi da bi bili uspješni u sportu, a u slučaju lošeg rezultata imamo nekog Gopca kojeg možemo okriviti, dotle će biti i razdoblja u kojima nekoliko godina baš i neće biti rezultata. Pa će ta razdoblja u jednom momentu prijeći u realnost i stalno stanje - vidi košarku. Dok su krivi Gobac/RK Zagreb, Mamić/Dinamo, Miličević/Cibona, alibi je tu i nema potrebe mesti ispred svog praga, jer drugi su krivi, a ne mi... 

Gobac je nebitan lik, čovjek koji drži monopol nad rukometom isključivo jer je na čelu kluba koji skoro pa jedini ima neke financijske mogućnosti u ligi pa je sve što valja pokupio. 
Hrvatska općenito ima jaku tradiciju sporta i jako puno centara gdje su jake škole i uvijek će biti talenata koji će se probiti do velikih razina bez obzira na infrastrukturu, financijske mogućnosti. 
Veličati likove poput Gobca, Mamića jer je došlo do uspjeha reprezentacije je promašeno. 
 
 

Nemamo šanse protiv Danaca, čak se bojim teškog poraza, popun onog u finalu SP 2005. u Tunisu od Španjolske. Međutim, to ne bi trebalo nikoga dirati. Danci su zaista najdominantnija momčad ikad, jača od onih slavnih generacija Švedske i Rusije iz 90-ih, ili Francuza kojima smo mi upali u mlin ranijih godina. Naravno da se može poklopiti neka luda utakmica u kojoj naši golmani polude, a s druge strane njihovi ne dođu na utakmicu, međutim da se igra ligaški sistem, Danci bi bili dominantniji nego što je RK Zagreb u domaćem prvenstvu. E toliko su dominanti.
Prije prvenstva sam govorio da zlato neće uzeti samo ako se neke lude sile poklope u zadnje dvije utakmice prvenstva. E, našamarali su sve redom bez da su se oznojili i dosad nisu imali kiks. Može li se to dogoditi baš u finalu? Može, ali ne vjerujem.
Hrvatska rukometna reprezentacija se ima čime ponositi za sve učinjeno na ovom SP i sada i mi i oni trebamo samo guštati u finalu i ne praviti se pametni na potencijalne greške. A ako mi slučajno pobjedimo, da parafraziram pokojnog Ćiru, "pojest ću svoju diplomu" :)

Ovo se jednostavno ne može uvesti, jer tu je toliko zapreka da ne znam ni otkud bi počeo... Jedina liga koja bi mogla to donekle usvojiti je Premier liga, budući da imaju relativno ujednačene prihode od lige i prava, ali time bi sami sebe ubili, jer igrači bi jednostavno otišli iz Engleske u druge lige koje nemaju salary cap, osim ako si mislio cijeloj Europi ili svijetu nametnuti to. Tek to bi bilo nemoguće... 

Realno, Danska će sutra biti ogroman favorit, veći nego što mnogi misle. Riječ je o najjačoj, najdominantnoj muškoj reprezentaciji u povijesti rukometa

Bravo, odličan sažetak/najava sutrašnjeg finala. Ove rečenice koju sam iz tvog teksta izdvojio se malo, da budem iskren "pribojavam". Zaista je riječ o rijetko dominantnoj ekipi. 13 12 6 11 10 su razlike u njihovim pobjedama u zadnjih pet utakmica. Utakmice iz one prve skupine neću ni spomenuti, poslužile su im kao zagrijavanje. A oni su bili, bar nominalno, na onoj težoj strani ždrijeba!
 Praktički se nisu ni oznojili, a došli su do četvrtog finala na svjetskim prvenstvima u nizu. I da, ogroman su favorit, i to treba bez imalo srama priznati. 
Ali. Hvala Bogu, taj ali postoji i ovaj put. Favorit je bila i Francuska, zar ne? Ne toliko izrazit, ali je bila. Ako se ne varam, bar po kladionicama, favorit je bio i Island. A da sad ne idem dalje u povijest, u neke utakmice koje su naši dobivali iako su bili daleko od statusa favorita, ili u druge sportove gdje smo rušili neke Brazile, Engleske i slične. 
Lako je pričati sada, kada medalju imamo sigurno u rukama. Ali ova ekipa ima muda. I srce. I zajedništvo. I karakter. I sve ostalo što sam možda zaboravio napomenuti, a potrebno je da bi se savladao jedan takav favorit. 
Sretno naši!

Jako dobar tekst, a pogotovo dobar realni zaključak da se salary cup u nogometu neće dogoditi. No iako je namjera salary cupa da zaustavi jaz između bogatih i siromašnih klubova, zar nije romatično i gledati kako ti se klub diže malo po malo, možda i mišjim koracima, ali dohvaća europske visine? Iako sam hajdukovac, to se vidi na Dinamu. Dinamo je najprije postao dominantna sila u HNL-u. Onda je počeo redovno igrati u Europi. To je izgledalo loše (bili su realno kanta za napucavanje), ali su igrali tu Europu, skupljali pare i prodavali igrače po visokim cijenama. Onda su počeli skupljati bodove u toj Europi. Pa su počela proljeća u europskim natjecanjima. Korak po korak Dinamo dođe do toga da zamalo u Ligi prvaka završi ispred Manchester Cityja. Zar nije i to romantično?

Postoji puno mehanizama kako bi se postigla jednakost, stvar je samo u tome da to nije u "duhu slobodnog tržišta". Zašto stati na nogometu? Kratak je put od slobodnog tržišta do samoupravnog socijalizma. Nažalost, na Zapadu (to obuhvaća sve članice UEFE u nogometnom smislu) je samo "gospodarski rast" svetinja, sve ostalo se žrtvuje za to. To je sad šira filozofska tema, ali načelno su prijedlozi super. 

Sve to stoji. Ne mislim da je taj remi protiv Celtica kiks, ali u tom trenutku se nazire da bi moglo biti "knap" proći sa 9-10 bodova, a čekaju te Arsenal i Milan. Možda je tu trebalo više riskirati, kak se ono veli - sa štitom ili na njemu. Iako ću prvi priznati da je ovo onaj klasični general poslije bitke, i da u tom trenutku nisam bio nezadovoljan s tim bodom, s obzirom na situaciju u momčadi. 

Dosta ljudi apostrofira taj Celtic, ali teško mi se složiti da je to ključ ne prolaska u daljnu fazu Lige prvaka. Dinamo je u toj utakmici bio bez Petkovića, Mišića, Ademija, Mmaeea, Sučića i Nevistića. Na klupi je sjedilo 5 juniora. Između ostalog, Dinamo je i u toj utakmici bio bolji, imao više udaraca i prilika, a nije Celtic bilo tko da ga se i uz okrnjeni sastav može lagano dobiti. Na kraju krajeva bez tog boda u ove zadnje dvije utakmice ne bi bilo nikakve šanse za prolazak, ovako je jedan rezultat djelio Dinamo od prolaska.

Zanimljiva analiza, ali to se nažalost nikad neće dogoditi. NFL (i američke sportske lige općenito) je zatvoren sustav u koji ne možeš napredovat, ali ni iz njega ispast. Uvođenje salalry capa je nemoguće u ligama na ispadanje, jer kako će onda momčad u ligi gdje 20 klubova ima isti buđet graditi dugoročne strategije kad svake sezone nisi siguran hoćeš li ispasti ili se boriti za naslov - gledano iz pozcije vlasničkih struktura, naravno.
Kad bi recimo La Liga uvela salary cap, postoji realna mogućnost da kroz tipa deset godina Real ili Barca, dva najpoznatija, najpraćenija kluba s najvećom bazom navijača ispadnu iz lige. To nije u interesu, naravno njima, ali ni ligi, ni TV kućama itd.
Ali čak i da uvedeš takvo ograničenje na recimo Ligu prvaka opet je upitno koliko bi imalo učinka, jer bi s vremenom igrači jednostavno odlazili tamo di je veća lova, npr. u Arabiju ili Kinu. Jednostavno današni sustav slobodnog kretanja radne snage te slobodnog tržišta kapitala i novca ne dozvoljava ovakva 'ograničenja'
Zanimljivo u svemu tome je da je NFL kao najamerički sport u najkapitalističkoj državi svjeta zapravo jedan zatvoreni socijalistički sustav :)
Da se razumijemo, mislim da su ove ideje dobre i da nogomet svakako gubi onaj romantični štih, ali salary cap se nikad neće uvest u naš nogomet, što si i sam dobro zaključio.