Jasno je i meni da cijene ulaznica za pojedine događaje igraju ulogu. Vidi primjer Rijeke koja je prošlu sezonu bila negdje na 75% popunjenosti u prosjeku, a vidi sada kad ne može ni na 50%. Isto tako mi je jasno, i čak podržavam, da ljudi ne žele da ih se u zdrav mozak. Da imaš komfor kao na Allianz Areni, pa onda ajde inekako... sve stoji. Ali kako onda da se može otići u Kranjsku Goru i navijati za Zrinku sad, nekad Janicu i Ivicu? Ali samo ove godine, kada znaš da Zrinka ima šansu za pobjedu. Prošle godine nije bilo toliko Hrvata. Da ne spominjem Rusiju i milijun čartera 2018. ili neke druge događaje gdje se sumanuto tražila karta više kad bi naši došli do nekog polufinala. Znači, nije (samo) do novca. 
I ponovit ću ponovno - čast izuzecima, da ne bi bilo da smo svi isti :) I naravno da Nijemci ne trebaju biti uzor, ali eto imao sam taj primjer bivšeg suradnika, a i činjenica je da kod njih o kojem god sportu se radi viđamo puna gledališta. 

Sportaši su zamijenili hajduke ili uskoke za koje bi navijali kada bi uništili turski konvoj, ali sami po sebi nemamo kulturu bavljenja sportom, a niti praćenja sporta. U konačnici sport je još jedino nacionalno ostalo u ovoj državi pa je i poligon ljudima za to, jer nema te dimenzije u kulturi, filmu, politici itd. 

Sportska kultura u Hrvatskoj ne postoji. Ne postoje niti navijači, bilo klupski, bilo reprezentativni.

Imam kolegu u Rostocku koji ide na sve utakmice FC Hanse, a na prvi pogled čini se kao čovijek koji neide dalje od svoje tipkovnice računala. U zadnje vrijeme dosta prati i odbojku, stalno objavljuje slike iz dvorane u svojem mjestu. To pokazuje tu sportsku (lokalpatriotsku) kulturu, a nju je definitivno lakše gratiti u uređenim mjestima i državama u kojima nije problem izdvojiti euro ili dva za napojnicu pa tako i 15 eura za ulaznicu.
Većinu svojih rasprava najčešće svodim na novac, na primanja i davanja, tako ću i ovu repliku na članak. Jako je lako propovijedati o važnosti zdrave prehrane u đaka, a zaboraviti da je roditeljima koji imaju smjene od 10 sati jednostavno lakše ostaviti dijetetu 5 kuna u vitrini, da u školi pojede sendvič svaki dan. Isto tako je lako govoriti o praznoj dvorani, kada su jedine ulaznice na raspolaganju one od 60 eura, a sportske dječje tenisice u Decathlonu (Adidas) su po cijeni od 25,99 EUR.
Prije koju godinu išao sam na dosta utakmica Lokomotive na kranjčevićevoj, zašto ne, vodio sam i prijatelje, najčešće i curu, tamo sam se prvi puta slikao sa Kordom i Mihom, prekrasne su to uspomene. Jednom prilikom sa nama je išla i sestra od cure, jer ionako nije imala šta raditi, a onda su cijene ulaznica skočile na 15 EUR. Sva sreća ja si to mogu priuštiti, ali na utakmice neću ići iz principa i radije pozovem ekipu u stan pa za 15 eura kupim čipseva i sokova.
U konačnici, kad smo već kod te sportske kulture, pa nisu jednom kod mene doma kod roditelja došli gosti na kavu, piće i priču, a na kraju odgledali cijelu utakmicu Hrvatske rukometne reprezentacije i objašnjavali nama djeci kako se igra, a kako se ne igra rukomet. U većini slučajeva morali smo smanjivati stručne komentatore kako bi bolje čuli što naša susjeda/kuma/rodica ima za reći. Dan danas mi je žao Kopljara i svega izrečenoga od kume. Siguran sam da je ona odgledala te rtske otoke preko malog ekrana i strastveno navijala kao i prije 10 godina.

Slažem se s Vicinom generalnom idejom o nepostojanju sportske kulture. Odlična usporedba s Njemačkom koja baš ima izraženu sportsku kulturu. Ali naravno da ima smisla i ovo što kaže Obični fanatik. Potrebno je stvoriti ozračje u kojem bavljenje sportom nije (samo) način dostizanja bogatstva nego nešto puno više. Sport je (1) zdrav i (2) dio kulture. Bez pridjeva "sportske". Otići na utakmicu rukometna prvenstva jednako je kulturan događaj kao i otići u kazalište na dramski komad. Mi to nikako da shvatimo.

Razmaženi. Ja bih to tako nazvao. Ne strogi. 
Uspjehe imamo, tj. imaju ih naši sportaši, ali ti uspjesi nisu plod nekog sustava ili toga što smo "sportska nacija", nego su pojedinci trudom, odricanjem i krvavim radom došli do nekih visina. Ali to je za neku drugu raspravu. Otići na utakmicu, podržati sportaša, za mene je stvar (sportske) kulture. Ako ti je imalo stalo do sporta, naravno. 
I evo, nije da želim isticati sebe, ali sutra ću zapaliti 250 km u jednom smjeru da bih podržao rukometaše, razočaran što je dvorana jučer bila prazna. Uz odavanje časti onima koji su bili tamo. I jest, ulaznice su skupe, jasno mi je. Ali majka mu stara, pa svjetsko je prvenstvo! I ako Island pobijedi, a u ovom trenutku su favoriti protiv nas, neću fućkati niti j nekome majku. Otkud mi pravo? 

Istina je da smo kao nacija dosta strogi po pitanju sporta i navijanja i teško je generalno imati pozitivno mišljenje kad se nerijetko velikani diskriminiraju. Na meti su često veliki sportaši ili se o njima nedovoljno piše kao primjerice o Sandri Perković i mnogima koji su za hrvatski sport napravili toliko da ćemo možda jednom to shvatiti. Isto tako treba uzet u obzir činjenicu da smo u nekolicini sportova bili ili smo još uvijek ekstremno uspješni. Mi smo jako mlada država, a količina uspjeha koju smo nagomilali, neke veće i bogatije države mogu samo sanjat o tome. Zbog toga je standard visoko podignut od samih navijača, ali i sporta u Hrvatskoj u globalu. Iskreno mislim da je problem puno dublji od samog nepostojanja neke jače kulture. Ako naš sustav ne funkcionira i nije u mogućnosti pružiti djeci zdravu okolinu za sportski razvoj, tada oni nerijetko nastanu ogorčeni pojedinci koji kritiziraju (ne)uspjehe. Sport je surov i često nezahvalan, a Hrvatska je i dalje zemlja koja nije bogata pa se na to gleda kao mogućnost financijskog uspjeha. Potrebno je da sport postane nešto što je svakodnevna esencijalnost, samo tako će budući naraštaji naučit vrednovat vrhunske sportaše. 

Bernauer je sve skupa katastrofa kupovina. Koje mu svi kvalitete nabrajaju? Iznošenje lopte i dodavanja. Okej, je li on stoper ili zamjena za Matea Kovačića? Gdje je duel, skok igra? Može li biti neki 6ti stoper u rotaciji? Može, ali to je igrač plaćen 1.2 milijuna, najskuplji u tom prijelaznom roku, a Gurlicu i Živkovića si proslijedio dalje i od obojice čini se ništa zasad. Sve skupa katastrofa. Osim ovih par najvećih igrača, nije ovo toliko dobra momčad kako mnogi misle.

Ne mislim da je realno očekivati značajniji Neweyev utjecaj na 2025. godinu. Ako bude pameti i strpljenja (iako je Lawrence pokazao da nema previše strpljenja!) - fokusirat će se u potpunosti na novi set pravila.
Newey nije čarobnjak i ne može samom činjenicom da je prisutan ispraviti sve slabije aspekte unutar Aston Martina, ali im je savršeno leglo što je on jedan od onih koji se najbolje snađu kad se crta od nule, a upravo ih to čeka za 2026.
Sad je tu respektabilna ekipa, ne samo on već i And Cowell, Enrico Cardille, Bob Bell (...) a jedino što je još preostalo jest da umjesto Lancea dovedu i pravog lidera.
Dosta ovisi i o tome kakav će im se pokazati novi zračni tunel i koliko će ga ostali inženjeri pored ranije nabrojanih znati iskoristiti. Jasno je da je to ekstremno kompleksno postrojenje, ali ako profunkcionira onda se može vidjeti napredak u stilu McLarena. Isto tako, nisu nam nepoznati i scenariji gdje je jedna ekipa godinama trubila o problemima s korelacijom pa je onda zračni tunel glavna kočnica svega i krene lov na duhove dok se ne poklope brojke u tunelu i na stazi. U konačnici - tunel ne radi sam. I dalje su tu ljudi koji trebaju znati što testirati, kako interpretirati izlazne informacije i što učiniti da se to poboljša.

Nadali smo se jer ljudski i navijački nadati se. I znali smo mi favorite pobijeđivati posljednjih godina. Doduše, ove velike na Maksimiru (kao Chelsea ili Tottenham), ali bilo je i u gostima vrijednih skalpova (Betis, West Ham, pa i Genk) - ali Arsenal je ipak viša kategorija. Naravno da ne smijemo biti zadovoljni nakon 0:3 (šteta zbog trećeg gola, čisto jer bolje zvuči 0:2), ali ne treba nakon ove utakmice prevelike zaključke donositi. Kao što ne treba ni nakon Istre. Milan, a posebno Osijek bi mogli dati odgovore na neka pitanja... ali o tom po tom. 
Međutim, da Bernauer (meni jako, jako drag dečko, simpatičan ponašanjem i čujem da se dobro uklopio u svlačionicu) nije kapacitet za Dinamo, u to smo se nažalost mogli uvjeriti već nekoliko puta. On može dati ruke u sustavu sa tri, kao sinoć, ali unatoč nekim kvalitetama (iznošenje lopte, duga dodavanja) ne može se tolerirati njegova mlitava duel igra. Da je on 19-godišnjak za kojeg se nadaš da će napredovati, pa istrpiti neke bolesti, ok. Ali njemu je 26. Nije da sa 26 ne možeš napredovati, ali ne vidim da bi Max mogao napraviti neki veliki skok. 
Ristovski - napisao sam to već negdje na tribini - hvala za sve. Za koji dan će četiri godine otkako je tu, i bilo je tu odličnih predstava. Ali, već više od godinu dana Rile ne može da spoji dva dobra poluvremena, kamoli utakmice. Ne, ne pišem to samo pod dojmom sinoćnje predstave, nego općenito je jako pao. Da li mu je "slava" i status senatora udarila u glavu, da li neke privatne stvari (kažu da ga je jako potresla majčina smrt) ne znam, ali znam da Ristovski već duže vrijeme nije dovoljno dobar da nosi plavi dres. 
Kulenovića ne bih uopće napadao. I dok je trpao, a neki po običaju preuranjeno prozivali Dalića i prizivali ga u reprezentaciju, tvrdio sam da je Kule zahvalan i odličan drugi-treći napadač. Morao je iznijeti gotovo cijelu polusezonu na svojim plećima nakon Petkove ozljede, nešto je odradio dobro, nešto manje dobro... ali Kulenović je igrač kojeg bih uvijek rado imao u momčadi jer radi, ne gunđa, ne izigrava zvijezdu. Ali ne kao prvu opciju, nego ono što bi i trebao biti - drugi ili treći izbor. 
Drago mi je da se vraća Mišić. Ja ću priznati da nisam njegov najveći fan, često zna pogriješiti na jednostavnim dodavanjima, uklizati gdje ne bi smio (i sinoć je jedna takva situacija bila) ali ruku na srce - daje dimenziju više Dinamovoj igri.  Ademi nije Ademi od prije pet godina, ali ovu sezonu može još dati ruke tu i tamo, ali Mišić je broj jedan na zadnjem veznom. 
Mmaee - Šteta zbog sukoba sa Bjelicom i suspenzijom, jer dečko ima kvalitetu i sigurno bi pomogao jesenas da se spriječi neki gol. Ali jebiga, što je bilo bilo je, nadam se samo da ga je momčad prihvatila nazad bez zadrške, a čini se da je. Uostalom, koliko čujem, taj sukob s Bjelkanom je bila pizdarija, ništa strašno...
Malo me razočarao Rog, očekivao sam da će nakon odrađenih mini-priprema pružiti više. Ali, to ćemo staviti u kategoriju "nije utakmica za zaključke". Ostali ok, ništa spektakularno, ali ni ništa dramatično loše.  
Sve u svemu, nemamo pravo previše žugati zbog ovog sinoć, a sad valjda početi lov na Rijeku i Hajduk, za novo Dinamovo proljeće. 

Da, Žaper bi mogao biti "pojačanje". Ali treba imati na umu da čovjek godinu dana nije igrao, da se radi o teškoj ozljedi - vjerojatno najtežoj koju nogometaš može imati - i da će se sada "nakalemiti" još poneka sitna ozljeda. Od Žapera zato ne treba očekivati čuda u ovoj polusezoni. No dobro će doći, to u svakom slučaju. On spada u onaj red igrača koji nije više mlad da se može "izvlačiti" na neiskustvo, a s druge strane dovoljno sezona i utakmica u HNL u nogama bez da se može smatrati veteranom kojem treba dozirati minute. Jedino ta ozljeda, mogla bi ga zezati još koji mjesec-dva.