Jel ovo spavanje na klupi u parku izjava Elvisa Duspare 😁?

Majstore, ne samo da bi se oko koječega složili, nego bi mogli popiti piće i kvalitetno se podružiti. Da mislim da si onaj klasični "divljak", internet-huligan sa velikim online mudima, ne bih ti ni odgovorio. Ovako, jbg, ako već spominješ petokraku onda moraš prihvatiti return. Slažem se da tu famoznu petokraku ne treba brisati sa dresova, ili je uklanjati iz naše prošlosti. Ne volimo je, ali je jedno vrijeme bila dio našeg društva. Nema potrebe za mazanjem očiju. Ali isto tako je ne treba isticati i ponositi se njome, a ovi oko tvog voljenog kluba rado rade u zadnje vrijeme. Pa se izdaju neke knjige sa ogromnom zvjezdurinom na naslovnici, kao da je Hajduk većinu vremena svog postojanja imao tu zvjezdu na grbu, a znamo da nije. Zapravo je od svojih 114 godina tek 45-46 imao tu zvijezdu. Ni blizu polovice vremena dakle. Što se tiče godine osnutka nekih klubova... nisi divljak kao što rekoh, ali isto voliš prcat, a? Nisam živio u to vrijeme, ali informirao sam se baš detaljno, i meni je fakat svejedno koliko je moj klub star. Ali logički, jedina mogućnost je da je Dinamo nasljednik Građanskog. Neću ti sada tu pametovati zašto, vjerojatno i sam nešto o tome znaš. A što se paradiranja tiče, nisam mislio na one koji sad valjda imaju 130 godina, primaju jako lijepe boračke penzije, pa se okupe na dan mladosti... mislio sam npr. na vašeg istaknutog navijača Dežulovića koji sa takvim grbom paradira kad god mu se pruži prilika. Čemu to? Ništa drugo nego provociranje. I sviranje kurcu, zamotano u progresivnost i intelektualnost nasuprot zaostalosti domoljuba koji radije nose "šahovnicu". Kretenizam. Ali sad stvarno dosta o tome. 
Ovo što sam napisao o posjećenosti utakmica jugolige i njenoj kvaliteti nisi nigdje naveo, nego se u razgovorima sa likovima iz tog vremena ta teza često provlači, pa sam je zato naveo. Ja sam doživio Jugoslaviju, sjećam je se, ali ne tako dobro da bih mogao iz prve ruke pričati o nekim stvarima. Sjećam se prvenstava negdje od sredine osamdesetih pa do kraja, ne i prije toga. Ali i to je dovoljno da se sjećam da je itekako bilo utakmica gdje su stadioni bili jednako prazni kao danas npr. kad u Koprivnici na jedno hladno večer petkom igraju Slaven i Istra. Nije baš da su ljudi hrlili gledati Borac Banja Luka - Vardar. Na primjer. A velim, kao klinac sam neke utakmice doživio i osobno pa se sjećam sablasnog Poljuda na toj utakmici protiv Slobode iz Tuzle, mislim da je bila negdje 89. ili 90. godina. Osim toga, sada postoje razni isječci i snimci na youtubeu, razne fotografije, i ima i onih na kojima se vide poluprazni stadioni. 
Ali ajmo još malo o tom HNL-u devedesetih. Puno si toga ti dobro naveo. Nema još Bosmana, još uvijek u većini liga, zapravo u svim ligama, imaš ograničen broj stranaca. Nema ni zrna sumnje da mi je taj nogomet draži. To zapravo i jest nogomet u koji sam se beskrajno zaljubio. Mislio sam navesti momčadi od pobjede 4:0, ali neću te opet "prcati", nego evo onih iz našeg 0:1 poraza 1995. godine u uzvratnoj utakmici finala kupa: Dinamo tj. Croatia - Ladić, Turković, Lesjak, Šimić, Soldo, Ištvanić, Kovačić, Novaković, Pamić, Mlinarić, Cvitanović. S klupe ušao Peternac, trener Zlatko Kranjčar. Hajduk - Gabrić, Butorović, Jozinović, Hibić, K. Vulić, Peršon, Z. Vulić, Pralija, Jurčec, Asanović, Mornar. S klupe ušli Slavica, Jurić i Seferović, a trener Ivan Katalinić. 
Mislim da je jasno na što ciljam. Imali smo prije par dana malu raspravu tu na ovim stranicama... naši klubovi bi i danas trebali izgledati slično ovako. OK, opet možemo pričati o tome da su se vremena promijenila, Bosman, blablabla. Ali prilično sam siguran da bi se i danas mogla stvoriti kompetitivna momčad sa domaćim igračima pojačanima sa dva-tri Bosanca (u  ovom slučaju gore to su Turković, Hibić, Seferović) ili Slovenca. No, opet odlazim sa teme. Dakle, hoću reći dok evo čitam ove sastave, i bacam pogled gore na ove koje smo već naveli i ja i ti, bilo je tu igračina. Uh, fakat ih je bilo. Eto kad si spomenuo i ja sam se sjetio, Računica nije imao mjesta u Hajduku tada. Ne zbog nekog Francoisa ili Josea, nego zbog naših, domaćih dečki. Međutim, zbog toga što nam je vjerojatno obojici to razdoblje nogometa općenito draže, vjerojatno smo skloni malo romantizirati i zaboraviti sve one prosječne (pa i loše) igrače koji su također igrali HNL u to vrijeme. Kao ovi što romantiziraju tu bivšu saveznu ligu i pričaju o 50000 ljudi na derbiju, ali zaboravljaju da liga nije bila samo Dinamo, Hajduk, Zvezda i Partizan, nego da je tu bila i Sutjeska Nikšić ili Proleter Zrenjanin. 
Da li bi neka "reprezentacija" one HNL pobijedila ovu današnju? Ne znam. Kažem opet, gledajući pojedinačno puno je tu kvalitetnih igrača. Možda i više nego danas. No ovi danas mi djeluju školovaniji, taktički obučeniji. Više su momčadski playeri nego one-man-show. Dakle ipak ostajem pri onoj završnoj rečenici iz prošlog posta - ipak biram ovu današnju HNL. 
A Pralija... vidiš, meni je ostao u sjećanju kao igrač poteza i finih golova. Protiv Anderlechta na primjer, bio sam na toj utakmici pa se urezala u pamćenje. Ali vjerujem da si kao hajdukovac bolje zapamtio.  
 

Vidim da bi se oko mnogo cega slozili, iako te zajebancija oko petokrake zapekla pa si krenuo džonom i gdje treba i gdje ne treba. Ali zato smo tu, da argumentirano razgovaramo. 
Sto se tice petokrake, odrastao sam u ratnom Dubrovniku i nisam fan, dapace, budi samo ruzne uspomene. Svejedno me puno iznervirao kalendar sa legendama Hajduka gdje je petokraka prebrisana, kao da je dres izgledao drukcije nego sto jest. To mi je nepotrebno prekrajanje povijesti, kao sto godinom osnutka manipuliraju neki drugi klubovi.  A ti sto paradiraju sa petokrakom, paradiraju i Zagrebom i okolicom, ali držimo se sporta. 
Sto se tice Dinamovog Kupa Velesajamskih Gradova, nije spomenut jer se referiramo na osamdesete koje se vezu na devedesete pa su samim tim relevantne ako pricamo o ranim sezonama HNL-a. 
Sto se tice jugolige, nigdje je nisam naveo kao jednu od najjacih liga u europi, niti to mislim i tu se apsolutno slažemo. Također se slažemo oko posjeta na stadionima. Zaista ne znam gdje si vidio ista od toga na sto se referiras. 
I do kraja tvog odgovora se slažemo, osim u dijelu sa Pralijom španerom. Ima anegdota gdje novinar spomene Baki (tadasnjem treneru) Praliju kao najboljeg igraca a ovaj odgovori "ma đe bolan najbolji" Prale mi je jedan od najdražih igrača, međutim Prale bi u danasnjem Hajduku bio kombinacija Kalika i Pukstasa, samo malo bolji. Neumoran trkač, iskoristiv na vise pozicija, sa sjajnim osjecajem za ulazak iz drugog plana i napadanje dubine. Iz slicnih razloga zbog kojih danas Kalik starta prije nekih, Prale je startao prije Vučevića (koji se mucio s ozljedama doduše) ili Računice 1994. Računica je cak i otisao jer nije mogao doci do minutaze u prekrcanom veznom redu sa Aljošom, Andrijaševićem, Vučevićem, Pralijom, Meštrovićem...

Čak i kada bi argumentacija bila točna, ne razumiju da to što su uspješniji u Jugoslaviji nego Hrvatskoj, odnosno Dinamo je bio lošiji za vrijeme Jugoslavije, ide upravo Dinamu na mlin.

Bravo za tekst!

Nepotrebno spominjanje petokrake, ali kad je već spominješ: ti katoličkiji klubovi su svoje zvijezde petrokake ostavile u ropotarnicama povijesti, a tu vašu i danas ponosno ističu u klupskim prostorijama, i neki u njoj vašim gradom paradiraju. To samo usput, kad ti je već stalo da s njom započneš tekst. 
Činjenica da je Dinamo do nedavno bio 48-49 godina bez proljeća u Europi, ali ustvrditi da je jedini hrvatski (a do 1991., dakle do pred sam raspad države i jugoslavenski) pobjednik bilo kojeg europskog natjecanja "ostao bez značajnijeg rezultata u Europi" nije ništa drugo nego provokacija. Ili neznanje. 
Što se tiče uspješnosti yugo-klubova u Europi, činjenica je da je tu bilo vrlo dobrih dosega. Posebno iz današnje perspektive, kada neki klubovi sa tog područja teško prolaze pretkola. Drugačiji je bio sustav u svim tim kupovima (nije bilo skupina, uz malo sreće se do polufinala pa čak i finala moglo doći, a da izbjegneš klubove iz lige petice). Iako je isto tako istina da je jedan, lupam sad bezveze, Glasgow Rangers bio puno teži protivnik nego danas. 
Međutim, ipak ta fama o jugoslavenskoj ligi kao jednoj od najboljih, ili "odmah uz lige petice" nije baš istinita. Kao što nije istina da su stadioni u toj saveznoj ligi bili uvijek puni. Prisustvovao sam utakmici Hajduk-Sloboda Tuzla pred 6000 ljudi, Dinamo-Radnički Niš pred 8000 ljudi, a igrom slučaja i utakmici Rad-Vojvodina pred 500 ljudi. 
Dakle, prema ljestvici koeficijenata primjerice iz 1977. godine, Jugoslavija je na 9. mjestu, 1973. na 14. mjestu, 1987. na 10. mjestu, a 1991. nakon osvajanja naslova prvaka od strane Zvezde na 8. mjestu. Treba imati na umu da je UEFA tada brojala 33 članice, ne preko 50 kao danas. Respektabilno, ali daleko od toga da je bila jedna od najjačih liga kontinenta.
Što se tiče osnovnog pitanja, da li je liga danas jača nego devedesetih, teško je reći. Drugačija vremena, drugačiji nogomet, drugačiji uvjeti. Igrači tada nisu primali plaće mjesecima, tereni su u 90% slučajeva bile kaljuže, a ipak se fajtalo i igrao solidan nogomet. Iz tog kuta gledanja, teško da bi današnji "manekeni" mogli išta napraviti jednom npr. Ivi Ergoviću. Kad se sjetim čovjeka, jeza me uhvati. Ne iz straha, nego iz respekta. Slično vrijedi za Niku Čeku, Zuju Mladinića, Gocu Jurića... da ne spominjem španere poput Pralije, Prosinečkog, Bjelice, Marića, Mikija Rapaića... Ali nisam siguran da li bi svi oni fizički izdržali tempo i intenzitet današnje HNL. O europskim utakmicama da i ne govorim. Ipak imam dojam da se tada igralo sporije. Možda grublje, ali nekim grubostima su kumovali i loši tereni. Možda su pojedinačni potezi bili atraktivniji (opet se sjetim rolica Prosinečkog, ili poteza meni omiljenog reprezentativca svih vremena, Aljoše Asanovića), ali mislim da su momčadski ekipe danas na većem nivou. To nikad nećemo saznati, ostat će stvar percepcije i osobnih preferencija. 
Ono što je sigurno da su klubovi danas organizacijski na puno većem nivou, financijski jači. Igrači su plaćeni dobro, i još bitnije - redovno. Uvjeti su također bolji, a onda možemo zamisliti kakvi su bili tada. Iz tog razloga, a i zbog činjenice da nema neke Pazinke, Radnika iz Velike Gorice, Pomorca ili Primorca, ipak biram ovu današnju HNL nasuprot te iz 90-ih. 

Hvala puno za podršku. Meni su najzanimljiviji za gledati od ekipa za koje ne navijam. Mada se slažem apsolutno da i Bournemouth itekako vrijedi gledati jer su takođe sjajni.

Podrška za tekst. 
Meni je osobno Bournemouth zanimljiviji pa sam pisao o njima, ali Forest je svakako najveće iznenađenje sezone.

Slažem se i naravno daleko od otga da bi to bio meč u kome bi Đoković lako došao do pobjede samo sam nekako mišljenja da će lakše izaći na kraj sa Alkarazom u ovom trenutku nego Sinerom.

Mislim da je Alcaraz puno ozbiljniji problem u četvrtfinalu, a i nije baš da on sporo kreće u sezonu. Sezonu 2021 i 2022 bi mu isključio, jer nije ni bio blizu top 5 razine, barem ne na početku 2022. Iduće dvije je bio sasvim dobar. Da, nije nastupio na AO u 2023. i ispao je u QF od Zvereva lani, što nije toliko loš rezultat. No, kad se pogledaju ti uvodni turniri koje je igrao, već u veljači i ožujku je imao odlične rezultate. Mislim da je i njemu prošla sezona bila dosta razočaravajuća, pa ćemo vidit kako će uopće početi s ovom