U medjuvremenu od pisanja ovog teksta (to je 3 dana), jos su 3 trenera u PLBIH dobila otkaz. Nakon poraza u gradskim derbijima, otkaze su dali/dobili Sabljic iz Veleza i Musemic iz Sarajeva, a Posusje je napustio Maksimovic. Tako da je sada trener sa najduzim aktivnim stazem Dean Klafuric u Sirokom Brijegu koji je tamo vec nevjerojatnih 9 mjeseci, dok nitko drugi nema niti pola godine. Nakon 9 odigranih kola, dobili smo i prvi klub koji ce dobiti vec treceg trenera ove sezone - to je Sarajevo, na ciju bi klupu nakon Zorana Zekica i Husrefa Musemica, trebao sjesti Mario Cvitanovic.
Pozdrav,
Prije svega želim se zahvaliti na prilici da navijači kojima je stalo do HNL-a izraze svoje mišljenje na ovu temu a da ne budu (nadam se) obasuti "verbalnom paljbom" razno-raznih botova jer se nekome to nije svidjelo. Mišljenja sam da bi ova tema trebala biti više zastupljena u javnosti i da bi se o njoj trebalo više raspravljati ! Tako sam uvjeren kako će upravo to biti jedna od glavnih tema nadolazećeg foruma. Nažalost, na ovu tematiku bi se moglo napisati nekoliko doktorskih dizertacija jer opća percepcija javnosti i realno stanje su dvije dijametralno suprotne strane. Zašto je to tako i tko je tu kriv ? Teško je sa sigurnošću zaključiti i baš zbog toga smatram da trebamo puno, puno više konstruktivno raspravljati o toj temi. Vjerojatno veliki udio takve, "iskrivljene slike" stvara i uspjeh koji ostvaruje naša nacionalna selekcija. Takav uspjeh nacionalnog sastava se kosi sa svakom zdravom logikom, naročito ako se realno sagleda stanje u savezu, kako se isti brine za svoja natjecanja i što sve radi da poboljša same uvijete našim klubovima. Upravo su klubovi ti koji bi zapravo trebali biti glavni generator za uspjeh te iste nacionalne reprezentacije. Zapravo, ispadamo fenomen u europi (možda i svijetu) da imamo tako velika postignuća u reprezentativnom nogometu gdje spadamo u sam vrh europe dok u klupskom nogometu smo na samome začelju sa tendecijom "rasta" prema dolje. Svoj pesimizam zasnivam na činjenici da nam jedan nogometni klub, već godinama drži i održava taj nacionalni koeficijent i ako maknemo njegove bodove dobijemo puno realniji prikaz gdje spadamo trenutno. Kada tako postvavimo stvari onda shvatimo da je krajnje vrijeme za potpunu rekonstrukciju domaćeg natjecanja tj. onog njezinog administrativnog dijela. Možda treba razmisliti i o samoj promjeni sustava natjecanja ! Sadašnji sustav s deset klubova u najjačem rangu natjecanja, gdje samo zadnji ispada u rang niže (po meni) nije ispunio onu svoju primarnu svrhu. To bi trebala biti veća koncentracija kvalitetnog, domaćeg igračkog kadra koji bi se razvijao i dalje transferirao u veće i jače lige europe. Kako se ne može koncentrirati nešto čega u datom trenutku nije ni bilo, klubovi su bili prisiljeni dovoditi igrače iz stranih liga. Tako da smo nakon desetak godina dobili veći broj stranih igrača, većinom upitne igračke kvalitete koji ne dobiju ni potrebno vrijeme za aklimatizaciju na sredinu u koju dolaze i koje nitko iz tih jačih liga ne želi uzeti ni na poklon a kamoli da potroši neki novac za njihove usluge. Za jednu ligu koja se deklarira kao razvojna to nikako nije dobro naročito što taj broj stranih igrača iz godine u godinu raste. Može liga biti kakva god ali osobno neću biti sretan dok ne budemo imali tri kluba koja će svake godine igrati neko europsko natjecanje i još jedan-dva koja će to pokušavati "uloviti". Formiranjem Konferencijske lige i pogledom koji sve klubovi tamo participiraju smatram da tu ljestvicu uopće nisam podigao jako visoko i da se to uz više dijaloga između samih klubova vrlo lako može ostvariti. Nikada neću prihvatiti izgovore da su financije problem jer ne treba imati budžet 30-40miliona da bi se igrala Konferencijska liga ! Njoj to ni nije svrha ! Naprotiv, njezina je svrha da klubovi iz niže rangiranih europskih liga imaju neko europsko natjecanje kroz koje će dobiti priliku za rast, kako financijski tako i igrački i da naposljetku njihov budžet jednom dođe do tih 30-40 miliona po sezoni. Mnogi su mi se smijali kada sam rekao da je NK Varaždin jedini klub koji me nije razočarao u ovoljetnim europskim kvalifikacijama. Bio sam presretan kada su pobjedili u Varaždinu i nekako se potajno nadao da je ovo sezone gdje će se napokon ostvariti ovi moji gore napisani ciljevi lige. Na moju žalost kako su kvalifikacijske utakmice preostalih hrvatskih klubova prolazile tako je prolazio i optimizam s početka kvalifikacija. Bolan je bio taj povratak u stvarnost. Bolno je bilo gledati hrvatskog prvaka kako ispadne od prosječne bugarske ekipe, od kojih je (ruku na srce) izgledao bolje na terenu. Onda te malo "utješi" informacija da bugari imaju 3-4 puta veći "taj" budžet pa ajde mrvicu je lakše. Kao i kod ostalih životnih situacija uvjek probaš tražiti nešto pozitivno. Razmišljaš nije ni EL loša s obzirom na Rijekin proračun. Lakše će u EL skupljati bodove za nacionalni koeficijent pa i idući protivnik je baš onako po mjeri da se još malo forma momčadi podigne i tako dođu irski poluprofesionalci i u sred pune Rujevice održe nam svima predavanje kako s malo novca napraviti dobru borbenu ekipu. To su već bile prve naznake da aktulani hrvatski prvak možda upada u neku krizu i kako sportska politika kluba nije baš napravila dobar posao tj. nije napravila ekipu da može igrati na više frontova. Što tek reći za HNK Hajduk ? Kada je izvučen ždrijeb prva misao mi je bila "stvarno imaju sreće". Znali smo svi da će ovaj Garcijin Hajduk težiti igrati napadački nogomet i nekako se veselili da nećemo morati "gledati" onu Gatusovu muku od nogometa. Još tijekom pripremnih utakmica svi su komentirali kako je Hajduk jači nego prošle godine ! Nekako je svima ispod radara prošla činjenica da Ivan Rakitić više ne igra i kako će njega teško biti nadomjestiti. Razlog da je to tako vjerojatno leži u činjenici što Ivan Rakitić nije fizički otišao iz Hajduka i Splita već se njegova uloga u klubu promjenila i samim tim njegova fizička odsutnost s terena se nije shvaćala kao problem. Naravno, kasnilo se u dovođenju igrača jer se mijenjala upravljačka struktura kluba kad se to ne bi trebalo raditi. Javno se pričalo samo o dobrim stvarima a ne o pravim problemima. Pa tako novi predsjednik nadzornog odbora izjavi kako su savez i grad krivi jer eto Hajduk gubi novac jer nema adekvatan stadion. To je vjerojatno i točno ali bi onda bilo korektno reći koliko je taj isti Hajduk izgubio novca što se nije uspio plasirati u europu zadnjih 15 godina ? Nedopustivo je da novi trener dođe u jedan klub kao što je HNK Hajduk i da izjavljuje kako nema veze ako se ispadne iz europe, kako to nije tako strašno. Dok recimo s druge strane posljednjih par sezona je velika većina Hajdukovih simpatizera osvajanje naslova vidjelo kao najveću priliku da se po "sistemu padobrana" s jednom pobjedom u europskim kvalifikacijama može osigurati Konferencijska liga. Mišljenja sam da je neusporedivo lakše bilo osigurati europsku jesen kroz ovogodišnje kvalifikacije nego se nadati da ćeš osvojiti naslov u domaćem prvenstvu. Nije baš ni normalno ako ti prvak države igra u slabijem rangu europskog natjecanja nego recimo drugoplasirana momčad. Takve stvari govore same za sebe kojem rangu europskog nogometa pripadamo. Jako me je razveselilo što smo imali priliku čuti prije nedavnog derbija kako su čelnici naša dva najveća kluba napokon sjeli za isti stol i nadam se čim prije da će početi mijenjati neke stvari unutar hns-a i da će im se pridružiti i ostali naši klubovi. To je jedini ispravan put da naša liga postane bolje i cijenjenije natjecanje. Teško će biti bolje dok se prvo savez na svim razinama ne očisti od ljudi koji su kompromitirani i koji imaju pravomoćne sudske presude za namještanje utakmica. Nedopustivo je da se statuti mijenjaju kako kojoj strani odgovara i da vladaju neki osobni sitni interesi jer dugoročno gledano takvo neodgovorno ponašanje ugrožava cijeli naš nogomet a posljedično i rezultat reprezentacije. Čini mi se da je pred domaćom ligom jedno vrlo bitno razdoblje u kojem bi čelni ljudi svih naših klubova, jednom dobrom i iskrenom suradnjom napokon mogli uzeti "stvari" u svoje ruke. Ako već savezu liga nije prioritet klubovima svakako mora biti. Priželjkujem ove sezone da GNK Dinamo i HNK Rijeka značajno poprave koeficijent, kako osobni tako i nacionalni a od iduće sezone da broj predstavnika koji će izboriti ligašku fazu nekog europskog natjecanja poraste za barem još jedan. Mislim da svaki klub koji ostvari plasman u kvalifikacije ima što za pokazati u Konferencijskoj ligi.
Nisam siguran na koga točno ciljas jedino ko mi ovak iz glave pada na pamet je Tomancic koji je smijenjen i morao je na kraju i vratit novce ( čisto sumnjam da je ali otom potom ne radim u pravnom sektoru)
Otvorili smo pandorinu kutiju i mozemo u beskonačno ic s ovom raspravom
TEMA: Hrvatski klubovi u Europi
Hrvatski klubovi i ove godine pokušavaju izboriti značajniju ulogu u europskim natjecanjima. No, dok neki pokazuju stabilnost i kontinuitet, drugi i dalje ostaju taoci vlastitih slabosti. Hajduk je najbolji primjer.
Unatoč velikim očekivanjima i kvaliteti igračkog kadra, splitski klub nije prošao dalje. Razlog je višeslojan, ali se može svesti na ključnu riječ – nedostatak kontinuiteta. Hajduk već godinama nema stabilnost u upravljačkoj i sportskoj strukturi. Predsjednici, članovi Nadzornog odbora, sportski direktori i treneri izmjenjuju se prečesto, a klub nikako da pronađe čvrst i dugoročan plan.
Poseban problem vidljiv je na psihološkoj razini. Protiv Dinama iz Tirane Hajduk je doma pokazao da je bolja momčad i da može pobijediti s nekoliko pogodaka razlike. Ipak, u uzvratu je uslijedio pad – momčad se “ugasila” i djelovala potpuno psihički nespremno. To dovoljno govori o tome da problem nije u nogometnom znanju, već u mentalnoj pripremi i ozbiljnosti pristupa ključnim utakmicama.
Za razliku od Hajduka, Varaždin, iako nije prošao dalje, pokazuje nešto drugo – kontinuitet rada. Imaju trenera koji već nekoliko godina vodi momčad, sustavno rade i napreduju, i upravo im to daje stabilnost. Takav model je ono što Hajduku kronično nedostaje.
Dinamo, s druge strane, dobio je rijetku prednost – nije morao igrati kvalifikacije za Europu. To im je omogućilo rekonstrukciju momčadi, kvalitetne pripreme i uigravanje. Već u prvom kolu Europske lige vidjeli smo plodove takvog pristupa. To je lekcija koju bi Hajduk morao naučiti: momčad se ne slaže usred ljeta, nego unaprijed – zimi, kako bi bila spremna za europska pretkola.
Splitski klub mora napokon postaviti jasne ciljeve: igranje skupina europskih natjecanja i osvajanje HNL-a. Bez te ambicije i bez stabilne strategije, teško će napraviti iskorak. Gospodin Vučevic najavio je da je ovo godina stabilizacije i da će se već ove zime slagati momčad za ljeto. Ako to doista ispuni, Hajduk napokon može dobiti šansu za ozbiljniji iskorak.
Do tada, ostaje dojam da Hajduk ima kvalitetu, ali nema plan. A bez plana, Europa će i dalje ostati nedosanjani san.
Ma vidi, sve što si napisao zvuči dramatično, ali kad se stave činjenice na stol nije to bas tako
Što se tiče Lokomotive – da, Dinamo je slao svoje mlade igrače tamo i da, dobivali su minute. Ali to nije nikakav “dokaz namještanja sustava” nego standardna praksa u cijelom europskom nogometu. Real šalje igrače u Rayo, Bayern u Augsburg, City ih razmješta po pola Europe. To se zove razvoj igrača – i nitko to ne problematizira dok se ne radi o Dinamu.
Također, to što su ti igrači kasnije vrijedili 15+ milijuna eura samo pokazuje koliko je taj model bio uspješan i pametan ( reci ces ilegalan ali s predpostavkom da si hrvat dali bi se toliko veselilo repki da nije toga bilo?). Da su ostali sjediti na klupi, možda nikad ne bi postali nositelji reprezentacije. Umjesto da se to gleda kao “nepoštena prednost”, to se zapravo moze gledati kao primjer kako klub s dobrim skautingom, omladinskom školom i strategijom može stvarati igrače i profit.
A priča o “sustavu koji je pogodovao jednom čovjeku” je zastarjela floskula. UEFA i FIFA su više puta provjeravale i nikad nisu našle ništa sporno – klubovi su bili zasebni pravni subjekti, transferi su bili legalni i nitko nije prekršio propise. Da je bilo nečeg nezakonitog, Dinamo bi već odavno bio sankcioniran. ( koliko takvih sumnjivih tranfera ima u svijetu? Eto sinoć mi je iskočio famozni tranfer etta u anzi. Isti anzi koji je sad eto slucajno ugašen. I takve stvari su ti oke ali ove nisu jer eto direktno lose utječu na našu ligu? Ili zapravo se u tako nekog poslu krije novi Modric ili Ivanušec?
Al ponovno se trudiš ne razmislit prije komentiranja. Ajmo prvo o Gorici, Gorica nije postala "hajdukova filijala" jer je uzela naslov Dinamu, takav naziv su joj dali navijači Dinama zbog količine biviš igrača Hajduka koji su igrali tamo, prošle sezone si imao Banića, Radoševića, Maloču, Kapulicu, Pršira i Čuića (možda sam još nekog zabroavio), razlika između toga kad tovari Lokomotivu zovu filijalom ili purgeri Goricu je u tome šta je, do prije par godina, u lokomotivi igrao ogroman boj igrača Dinama na posudbi ili sa jako čudnim transferima. Dakle to šta je Dinamo šetao terenom protiv Gorice nije imalo nikakve veze sa tim da se Gorica smatra hajdukovom.
Ajmo sad na Lokomotivu, od rješenja o izbacivanju Lokomotive iz prve HNL prošlo je 10 godina, od toga 5 godina intezivnog poslovnog odnosa Lokomotive i Dinama, tako da je recimo u sezoni 2014/2015 Dino Perić dobio ozbiljne minute u Lokomotivi, Domagoj Pavicic, Marko Tolić, onda iduće sezone dolaze Šunjić, Ivanušec, pa ti iduće sezone dolaze Šemper, Zagorac, Rahmani, Majer, pa iduće sezone Jakić, Kastrati (doduše on nije prije bip povezan s Dinamom), pa sezonu nakon toga Knežević. Tu govorimo o oko 17m eura igrača koji nigdje drugdje nebi dobili tako rano, tako veliku ulogu u seniorskom nogometu. I tu govorimo samo o razdoblju od 2014-2018. Dakle tvoja teza o Dinamu koji pobjeđuje spurse, milan i slične stoji, ali moraš uzet konteskt u kojem je nastala, ja ne kažem da je Hajduk trebao bit prvak 20 godina, ali je činjenica da je cijeli sustav godiama bio postavljen da se jedan čovjek bogati, a to je slučajno bio izvršni dopredsjednik Dinama. Što se tiče mladih igrača, svakako ih treba gurat u seniorski nogomet, ali ne na način da imaš B momčad u istom rangu natjecanja jer to protivno pravilima UEFA-e i FIFA-e, tu su propisi vrlo jasni i ne znam šta je tebi nejasno u vezi toga?
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
Josip Korda je podatkovni analitičar i nogometni skaut, koji je uz Tribina podcast od njegovih početaka. Kao podatkovni analitičar radi u IT industriji, dok u nogometu radi kao skaut i konzultant, a trenutno je skaut za FK Sarajevo.
Josip Paušić je nogometni analitičar koji je radio u stožerima Rijeke i Gorice. Godinama je bio vanjski stručni suradnik sportske redakcije HRT-a na emisijama vezanim za velika nogometna natjecanja, a tri godine je radio kao urednik emisije Lige prvaka i glavni urednik sportskog kanala PlanetSport.
Mihovil Topić je nogometni analitičar, kolumnist i suradnik nekoliko konzultantskih tvrtki specijaliziranih za napredne metode skautinga i moderne tehnologije koje sve više pronalaze svoje mjesto u nogometu. Godinama kombinira angažman u medijima i rad s nogometnim klubovima. Ta dva elementa kombinira i na Tribini.
Prije svega želim se zahvaliti na prilici da navijači kojima je stalo do HNL-a izraze svoje mišljenje na ovu temu a da ne budu (nadam se) obasuti "verbalnom paljbom" razno-raznih botova jer se nekome to nije svidjelo. Mišljenja sam da bi ova tema trebala biti više zastupljena u javnosti i da bi se o njoj trebalo više raspravljati ! Tako sam uvjeren kako će upravo to biti jedna od glavnih tema nadolazećeg foruma. Nažalost, na ovu tematiku bi se moglo napisati nekoliko doktorskih dizertacija jer opća percepcija javnosti i realno stanje su dvije dijametralno suprotne strane. Zašto je to tako i tko je tu kriv ? Teško je sa sigurnošću zaključiti i baš zbog toga smatram da trebamo puno, puno više konstruktivno raspravljati o toj temi. Vjerojatno veliki udio takve, "iskrivljene slike" stvara i uspjeh koji ostvaruje naša nacionalna selekcija. Takav uspjeh nacionalnog sastava se kosi sa svakom zdravom logikom, naročito ako se realno sagleda stanje u savezu, kako se isti brine za svoja natjecanja i što sve radi da poboljša same uvijete našim klubovima. Upravo su klubovi ti koji bi zapravo trebali biti glavni generator za uspjeh te iste nacionalne reprezentacije. Zapravo, ispadamo fenomen u europi (možda i svijetu) da imamo tako velika postignuća u reprezentativnom nogometu gdje spadamo u sam vrh europe dok u klupskom nogometu smo na samome začelju sa tendecijom "rasta" prema dolje. Svoj pesimizam zasnivam na činjenici da nam jedan nogometni klub, već godinama drži i održava taj nacionalni koeficijent i ako maknemo njegove bodove dobijemo puno realniji prikaz gdje spadamo trenutno. Kada tako postvavimo stvari onda shvatimo da je krajnje vrijeme za potpunu rekonstrukciju domaćeg natjecanja tj. onog njezinog administrativnog dijela. Možda treba razmisliti i o samoj promjeni sustava natjecanja ! Sadašnji sustav s deset klubova u najjačem rangu natjecanja, gdje samo zadnji ispada u rang niže (po meni) nije ispunio onu svoju primarnu svrhu. To bi trebala biti veća koncentracija kvalitetnog, domaćeg igračkog kadra koji bi se razvijao i dalje transferirao u veće i jače lige europe. Kako se ne može koncentrirati nešto čega u datom trenutku nije ni bilo, klubovi su bili prisiljeni dovoditi igrače iz stranih liga. Tako da smo nakon desetak godina dobili veći broj stranih igrača, većinom upitne igračke kvalitete koji ne dobiju ni potrebno vrijeme za aklimatizaciju na sredinu u koju dolaze i koje nitko iz tih jačih liga ne želi uzeti ni na poklon a kamoli da potroši neki novac za njihove usluge. Za jednu ligu koja se deklarira kao razvojna to nikako nije dobro naročito što taj broj stranih igrača iz godine u godinu raste. Može liga biti kakva god ali osobno neću biti sretan dok ne budemo imali tri kluba koja će svake godine igrati neko europsko natjecanje i još jedan-dva koja će to pokušavati "uloviti". Formiranjem Konferencijske lige i pogledom koji sve klubovi tamo participiraju smatram da tu ljestvicu uopće nisam podigao jako visoko i da se to uz više dijaloga između samih klubova vrlo lako može ostvariti. Nikada neću prihvatiti izgovore da su financije problem jer ne treba imati budžet 30-40miliona da bi se igrala Konferencijska liga ! Njoj to ni nije svrha ! Naprotiv, njezina je svrha da klubovi iz niže rangiranih europskih liga imaju neko europsko natjecanje kroz koje će dobiti priliku za rast, kako financijski tako i igrački i da naposljetku njihov budžet jednom dođe do tih 30-40 miliona po sezoni. Mnogi su mi se smijali kada sam rekao da je NK Varaždin jedini klub koji me nije razočarao u ovoljetnim europskim kvalifikacijama. Bio sam presretan kada su pobjedili u Varaždinu i nekako se potajno nadao da je ovo sezone gdje će se napokon ostvariti ovi moji gore napisani ciljevi lige. Na moju žalost kako su kvalifikacijske utakmice preostalih hrvatskih klubova prolazile tako je prolazio i optimizam s početka kvalifikacija. Bolan je bio taj povratak u stvarnost. Bolno je bilo gledati hrvatskog prvaka kako ispadne od prosječne bugarske ekipe, od kojih je (ruku na srce) izgledao bolje na terenu. Onda te malo "utješi" informacija da bugari imaju 3-4 puta veći "taj" budžet pa ajde mrvicu je lakše. Kao i kod ostalih životnih situacija uvjek probaš tražiti nešto pozitivno. Razmišljaš nije ni EL loša s obzirom na Rijekin proračun. Lakše će u EL skupljati bodove za nacionalni koeficijent pa i idući protivnik je baš onako po mjeri da se još malo forma momčadi podigne i tako dođu irski poluprofesionalci i u sred pune Rujevice održe nam svima predavanje kako s malo novca napraviti dobru borbenu ekipu. To su već bile prve naznake da aktulani hrvatski prvak možda upada u neku krizu i kako sportska politika kluba nije baš napravila dobar posao tj. nije napravila ekipu da može igrati na više frontova. Što tek reći za HNK Hajduk ? Kada je izvučen ždrijeb prva misao mi je bila "stvarno imaju sreće". Znali smo svi da će ovaj Garcijin Hajduk težiti igrati napadački nogomet i nekako se veselili da nećemo morati "gledati" onu Gatusovu muku od nogometa. Još tijekom pripremnih utakmica svi su komentirali kako je Hajduk jači nego prošle godine ! Nekako je svima ispod radara prošla činjenica da Ivan Rakitić više ne igra i kako će njega teško biti nadomjestiti. Razlog da je to tako vjerojatno leži u činjenici što Ivan Rakitić nije fizički otišao iz Hajduka i Splita već se njegova uloga u klubu promjenila i samim tim njegova fizička odsutnost s terena se nije shvaćala kao problem. Naravno, kasnilo se u dovođenju igrača jer se mijenjala upravljačka struktura kluba kad se to ne bi trebalo raditi. Javno se pričalo samo o dobrim stvarima a ne o pravim problemima. Pa tako novi predsjednik nadzornog odbora izjavi kako su savez i grad krivi jer eto Hajduk gubi novac jer nema adekvatan stadion. To je vjerojatno i točno ali bi onda bilo korektno reći koliko je taj isti Hajduk izgubio novca što se nije uspio plasirati u europu zadnjih 15 godina ? Nedopustivo je da novi trener dođe u jedan klub kao što je HNK Hajduk i da izjavljuje kako nema veze ako se ispadne iz europe, kako to nije tako strašno. Dok recimo s druge strane posljednjih par sezona je velika većina Hajdukovih simpatizera osvajanje naslova vidjelo kao najveću priliku da se po "sistemu padobrana" s jednom pobjedom u europskim kvalifikacijama može osigurati Konferencijska liga. Mišljenja sam da je neusporedivo lakše bilo osigurati europsku jesen kroz ovogodišnje kvalifikacije nego se nadati da ćeš osvojiti naslov u domaćem prvenstvu. Nije baš ni normalno ako ti prvak države igra u slabijem rangu europskog natjecanja nego recimo drugoplasirana momčad. Takve stvari govore same za sebe kojem rangu europskog nogometa pripadamo. Jako me je razveselilo što smo imali priliku čuti prije nedavnog derbija kako su čelnici naša dva najveća kluba napokon sjeli za isti stol i nadam se čim prije da će početi mijenjati neke stvari unutar hns-a i da će im se pridružiti i ostali naši klubovi. To je jedini ispravan put da naša liga postane bolje i cijenjenije natjecanje. Teško će biti bolje dok se prvo savez na svim razinama ne očisti od ljudi koji su kompromitirani i koji imaju pravomoćne sudske presude za namještanje utakmica. Nedopustivo je da se statuti mijenjaju kako kojoj strani odgovara i da vladaju neki osobni sitni interesi jer dugoročno gledano takvo neodgovorno ponašanje ugrožava cijeli naš nogomet a posljedično i rezultat reprezentacije. Čini mi se da je pred domaćom ligom jedno vrlo bitno razdoblje u kojem bi čelni ljudi svih naših klubova, jednom dobrom i iskrenom suradnjom napokon mogli uzeti "stvari" u svoje ruke. Ako već savezu liga nije prioritet klubovima svakako mora biti. Priželjkujem ove sezone da GNK Dinamo i HNK Rijeka značajno poprave koeficijent, kako osobni tako i nacionalni a od iduće sezone da broj predstavnika koji će izboriti ligašku fazu nekog europskog natjecanja poraste za barem još jedan. Mislim da svaki klub koji ostvari plasman u kvalifikacije ima što za pokazati u Konferencijskoj ligi.
Otvorili smo pandorinu kutiju i mozemo u beskonačno ic s ovom raspravom
Hrvatski klubovi i ove godine pokušavaju izboriti značajniju ulogu u europskim natjecanjima. No, dok neki pokazuju stabilnost i kontinuitet, drugi i dalje ostaju taoci vlastitih slabosti. Hajduk je najbolji primjer.
Unatoč velikim očekivanjima i kvaliteti igračkog kadra, splitski klub nije prošao dalje. Razlog je višeslojan, ali se može svesti na ključnu riječ – nedostatak kontinuiteta. Hajduk već godinama nema stabilnost u upravljačkoj i sportskoj strukturi. Predsjednici, članovi Nadzornog odbora, sportski direktori i treneri izmjenjuju se prečesto, a klub nikako da pronađe čvrst i dugoročan plan.
Poseban problem vidljiv je na psihološkoj razini. Protiv Dinama iz Tirane Hajduk je doma pokazao da je bolja momčad i da može pobijediti s nekoliko pogodaka razlike. Ipak, u uzvratu je uslijedio pad – momčad se “ugasila” i djelovala potpuno psihički nespremno. To dovoljno govori o tome da problem nije u nogometnom znanju, već u mentalnoj pripremi i ozbiljnosti pristupa ključnim utakmicama.
Za razliku od Hajduka, Varaždin, iako nije prošao dalje, pokazuje nešto drugo – kontinuitet rada. Imaju trenera koji već nekoliko godina vodi momčad, sustavno rade i napreduju, i upravo im to daje stabilnost. Takav model je ono što Hajduku kronično nedostaje.
Dinamo, s druge strane, dobio je rijetku prednost – nije morao igrati kvalifikacije za Europu. To im je omogućilo rekonstrukciju momčadi, kvalitetne pripreme i uigravanje. Već u prvom kolu Europske lige vidjeli smo plodove takvog pristupa. To je lekcija koju bi Hajduk morao naučiti: momčad se ne slaže usred ljeta, nego unaprijed – zimi, kako bi bila spremna za europska pretkola.
Splitski klub mora napokon postaviti jasne ciljeve: igranje skupina europskih natjecanja i osvajanje HNL-a. Bez te ambicije i bez stabilne strategije, teško će napraviti iskorak. Gospodin Vučevic najavio je da je ovo godina stabilizacije i da će se već ove zime slagati momčad za ljeto. Ako to doista ispuni, Hajduk napokon može dobiti šansu za ozbiljniji iskorak.
Do tada, ostaje dojam da Hajduk ima kvalitetu, ali nema plan. A bez plana, Europa će i dalje ostati nedosanjani san.
Ma vidi, sve što si napisao zvuči dramatično, ali kad se stave činjenice na stol nije to bas tako
Što se tiče Lokomotive – da, Dinamo je slao svoje mlade igrače tamo i da, dobivali su minute. Ali to nije nikakav “dokaz namještanja sustava” nego standardna praksa u cijelom europskom nogometu. Real šalje igrače u Rayo, Bayern u Augsburg, City ih razmješta po pola Europe. To se zove razvoj igrača – i nitko to ne problematizira dok se ne radi o Dinamu.
Također, to što su ti igrači kasnije vrijedili 15+ milijuna eura samo pokazuje koliko je taj model bio uspješan i pametan ( reci ces ilegalan ali s predpostavkom da si hrvat dali bi se toliko veselilo repki da nije toga bilo?). Da su ostali sjediti na klupi, možda nikad ne bi postali nositelji reprezentacije. Umjesto da se to gleda kao “nepoštena prednost”, to se zapravo moze gledati kao primjer kako klub s dobrim skautingom, omladinskom školom i strategijom može stvarati igrače i profit.
A priča o “sustavu koji je pogodovao jednom čovjeku” je zastarjela floskula. UEFA i FIFA su više puta provjeravale i nikad nisu našle ništa sporno – klubovi su bili zasebni pravni subjekti, transferi su bili legalni i nitko nije prekršio propise. Da je bilo nečeg nezakonitog, Dinamo bi već odavno bio sankcioniran. ( koliko takvih sumnjivih tranfera ima u svijetu? Eto sinoć mi je iskočio famozni tranfer etta u anzi. Isti anzi koji je sad eto slucajno ugašen. I takve stvari su ti oke ali ove nisu jer eto direktno lose utječu na našu ligu? Ili zapravo se u tako nekog poslu krije novi Modric ili Ivanušec?
Ajmo sad na Lokomotivu, od rješenja o izbacivanju Lokomotive iz prve HNL prošlo je 10 godina, od toga 5 godina intezivnog poslovnog odnosa Lokomotive i Dinama, tako da je recimo u sezoni 2014/2015 Dino Perić dobio ozbiljne minute u Lokomotivi, Domagoj Pavicic, Marko Tolić, onda iduće sezone dolaze Šunjić, Ivanušec, pa ti iduće sezone dolaze Šemper, Zagorac, Rahmani, Majer, pa iduće sezone Jakić, Kastrati (doduše on nije prije bip povezan s Dinamom), pa sezonu nakon toga Knežević. Tu govorimo o oko 17m eura igrača koji nigdje drugdje nebi dobili tako rano, tako veliku ulogu u seniorskom nogometu. I tu govorimo samo o razdoblju od 2014-2018. Dakle tvoja teza o Dinamu koji pobjeđuje spurse, milan i slične stoji, ali moraš uzet konteskt u kojem je nastala, ja ne kažem da je Hajduk trebao bit prvak 20 godina, ali je činjenica da je cijeli sustav godiama bio postavljen da se jedan čovjek bogati, a to je slučajno bio izvršni dopredsjednik Dinama. Što se tiče mladih igrača, svakako ih treba gurat u seniorski nogomet, ali ne na način da imaš B momčad u istom rangu natjecanja jer to protivno pravilima UEFA-e i FIFA-e, tu su propisi vrlo jasni i ne znam šta je tebi nejasno u vezi toga?