Jedino nisam siguran koliko je Franjić prava zamjena za Mišića. Kada govorimo o Mišiću, riječ je o ključnom igraču na poziciji šestice s playmakerskim karakteristikama. Franjića više vidim kao igrača koji dolazi na posudbu s ciljem da posluži kao alternativa na više pozicija na kojima Dinamo nema dovoljnu dubinu, poput veznih pozicija, primarno šestice i osmice, te kao rješenje za lijevog beka. Ali kao isključiva zamjena za Mišića – teško. Možda griješim, ali i dalje bih radije vidio Dantasa ili Pršira, pa čak i Selahi-a koji je nešto više defanzivno orijentiran kao "pravu" alternativu Mišiću.

Pitanje zahtjeva detaljniju analizu svakako. Stavka koja tu nedostaje je izlazni transferi, koji su vrlo dobri do odlični (sad, kao i za ulazne, možemo ulaziti u teorije što je odradio Lukša, a što Nikoličius). Također, kakve je igrače Hajduk dovodio i prodavao prije. Hajduk je u nekoliko godina došao od toga da se povratak Josipa Eleza činio nevjerojatnim do toga da Rakitić potpisuje i Džeko se uopće razmatra u kontekstu Hajduka. Detalji koji nekako promiču širem navijačkom puku. 

U teoriji može, u praksi imamo kroničnu neambicioznost klubova na svim razinama. 

Mani se pisanja prijatelju, navodiš jedno te isto na svim mrežama, od X-a do analiza na Tribininom portalu, a sve se svodi na subjektivnu procjenu "nije pokazao ništa", "preskupo", "glupo", "nepotrebno" itd itd. Na prvom igraču ti čitava priča pada u vodu jer ti analiziraš Kalinića iz perspektive 2025., umjesto da ga gledaš iz perspektive njegovog dolaska među vratnice kada mu je konkurencija za tu poziciju bio Josip Posavec i koji je do ozljede bio neprikosnoven prvi vratar ekipe s jako dobrim brojkama i da nije bilo ozljede, mi o njemu danas vrlo vjerojatno ne bi pričali na isti način kao što sada pričamo. I to je ono fundamentalno što tebi nije jasno u čitavoj priči, gledanje priče navijački i obojeno mržnjom prema Nikoličiusu, umjesto da se analitički pristupi pojedinim igračima, trenutku u kojem oni dolaze, za što ih se dovodi i što su oni na kraju svega bili prisiljeni igrati. A što tek reći na to da ti u sve ovo uopće ne uračunavaš utjecaj Lukše, koji je prema mnogim informacijama bio taj koji je inzistirao na dovođenju "imena" umjesto kvalitetnih rješenja i često se petljao u posao SD-a

Ja sam mislio da je ovdje suvisla i argumentirana prica. A ne komentari na sportskim novostima... Koji Reic,. koji Lozo, gdje ti ode. Daj jos stimca i kukoca, pa svi su u pravu kad Hajduk nije prvak... I pricas nebuloze vezano za strance dalje u komentarima, Dinamo sa strancima osvaja bodove u LP i vjerojatno ce na moju zalost a tvoju srecu osvojit prvenstvo s tim strancima... tako da je to, sve što si ti napisao ustavri komentar tetka iz Gruntovca  na Facebooku sportskih novosti. 
 

Pod rezanjem broja igrača nisam mislio na smanjenje onih koji su u trenažnom procesu, već na zamjenu igrača pod ugovorom igračima iz vlastitog omladinskog pogona. Taj sam prijedlog ponudio kao odgovor svima koji tvrde da se nema dovoljno novca. Smatram da novca ima, samo ga treba pravilno i strateški rasporediti.Također, potrebno je imati hrabrosti i kreativnosti za povući neki neočekivani potez i riskirati s nečim novim. Biti pionir u određenim inovacijama može donijeti značajne prednosti.
 

Moja kratka nadopuna i mišljenje
Lovre Kalinić
Analiza: Jedno vrijeme je bio važan kotačić u momčadi i donosio je stabilnost, ali nakon ozljede/a je dosta pao u formi i nije više golman kakav je bio. Previše košta klub u odnosu na ono što pruža/može pružiti.
Filip Krovinović
Analiza: Krovinović je pružio solidne, ali ne i spektakularne partije. Doduše, na momente je bilo stvarno sjajnih utakmica. Javnost često ne shvaća njegovu ulogu i očekuju od njega da bude nešto što on nije. Dobar je igrač koji puno može pomoći ekipi, ali nije i ne može biti prva violina. Bez obzira na sve - palac gore.
Nikola Katić
Analiza: Katić je pružio ok partije, ali nije znatno podigao kvalitetu obrane. Profilno koristan igrač u momčadi, ali bez njega se može.
Dino Mikanović
Analiza: Mikanović je bio solidan izbor za desnog beka, ali nije značajno podigao kvalitetu momčadi. U prvom dijelu mandata (ugovora) je bio dosta bolji nego u drugom kada je imao problema, između ostalog, s nepotrebnim kartonima i nervoznim reakcijama na terenu.
Josip Vuković
Analiza: Ok igrač, ali bez pravog učinka koji bi opravdao njegovo ponovno angažiranje. Hajduku trebaju igrači na nešto višoj razini ako želi ispuniti svoje ciljeve, a Vuković to nije, iako ima svoje kvalitete.
Ferro 
Analiza: Dobar u prvom mandatu, izgubljen u drugom. Pokazao zašto je bio u Benfici, ali i zašto nije uspio na toj razini.
Yassine Benrahou
Analiza: Pokazao da ima određeni set vještina s kojima može pomoći ekipi i dati doprinos. Šteta što nije bio bolji u većim utakmicama i što mu je karakter slabija točka. 
Toni Borevković
Analiza: Iako je pred kraj sezone za vrijeme Lekinog mandata bio standardan, nije se nešto iskazao. Više pamtim smotane reakcije i golove primljene iz njegove greške nego mogućnost igranja loptom i otvaranje. Čini mi se da se ni on nije karakterno uklopio u momčad. 
Leon Dajaku
Analiza: Low risk, high reward potencijal. Vidi se da ima neke kvalitete s kojima može pomoći u rotaciji i potencijal da se uz minutažu možda razvije u nešto konkretnije, ali ima slične karakterne manjkavosti kao i Benrahou.
Ivan Perišić
Analiza: Na jesen je trebao dosegnuti formu i biti važan član udarne jedanaestorke. Šteta što je ovako završilo. 
László Kleinheisler
Analiza: Iako zanimljiv igrač s dobrim partijamau našoj ligi, nije pružio očekivani doprinos tijekom posudbe. Doveden kao krilo, što definitivno nije.
Aleksandar Trajkovski
Analiza: Već neko vrijeme u izrazito lošoj formi. Šteta što zauzima dio budžeta i mjesto u momčadi.
Odjidja Ofoe - potez je tu, ali trkački kapaciteti definitnivno nisu. Šteta novca.
Zvonimir Šarlija - dobar stoper za rotaciju. U prvoj polusezoni je djelovao zaista impresivno. Neka ga, može pomoći.
Agustin Anello - low risk, high reward. Ako prođe, prođe. Nije prošlo.
Fahd Moufi - dobar desni bek za rotaciju, šteta što nije dobio više prilike kod Gattusa.
 Ismael Diallo - dobar defenzivni lijevi bek za rotaciju, za mene po potrebi i prvotimac kada zatreba protiv težih protivnika. 
(skupa posudba) Josipa Brekala - primjer all in-a . Odličan igrač i dobro uložen novac. Da danas imamo tu mogućnost...

Sada je tu pet igrača koji su redovni članovi prvih 11. Prošle sezone su to bili samo Pukštaš i Sigur. A ne može mi nitko dokazati da jedan Brajković nije mogao/trebao dobiti više šansi od npr. Dajakua. Ne znam relacije pa je nezahvalno tvrditi, ali uvjeren sam da je Dajaku višestruko skuplji za Hajduk. Sve si u pravu kada kažeš da su to dva različita perioda nogometa, da su druga vremena, da nažalost nitko više ne igra sa svojim igračima, em zbog Bosmana, em zbog kvote stranaca... Istina. Ali isto tako je istina da ne možeš više otkriti nekog talenta kojeg nitko drugi nije otkrio pa ga dovesti i da on kod tebe bukne, nazabija se golova, donese ti naslov i onda ga još prodaš. Postoji razlog zašto taj Dajaku (neka mi čovjek oprosti, ali uzimam njega kao primjer) nije uspio niti se zadržao nigdje gdje je bio. Znam, bilo je tu velikana poput Bayerna, prošao je njihovu školu (ili Stuttgartovu, nebitno sad), ali išao je od kluba do kluba i nigdje nije ostavio trag. Zašto si očekivao da će ga ostaviti kod tebe? Zašto si uvjeren da je bolje njemu dati bogati ugovor, za naše prilike, nego pokušati istrpiti svog mladog igrača? I ovo se ne odnosi samo na Hajduk, nego na gotovo sve naše klubove. Donekle je iznimka Dinamo jer redovno igra u skupinama europskih natjecanja, pa ima manje prostora za istrpiti mladog igrača.
I sam kažeš - između razvoja Šege i Biuka su se odlučili za Biuka, i na njemu uzeli dobru odštetu. Koliko je puta Hajduk (ili bilo koji naš klub) uzeo neku spomena vrijednu odštetu na strancu? A koliko puta se tim strancima plaćalo da bi otišli iz kluba? Zašto se tada nije moglo gurati i Šegu i Biuka? I opet, Šego je ovdje samo primjer. Jasno je meni da je on tek ovu polusezonu počeo igrati ozbiljniji nogomet, i da ni ovo sad ne znači da je gotov igrač i pojačanje za Hajduk. Vjerojatno će doći, i moguće je da se ne pokaže kao pojačanje. Isto tako je jasno da ne možeš iz svakog juniorskog naraštaja povući u prvu momčad 15 igrača, da neke moraš pustiti da odu, i da ćeš u tome ponekad promašiti. To se događa u svakom klubu na svijetu, zašto ne bi u našima? 
Ali moj point je da svi naši klubovi, ako žele dugoročno opstati i rezultatski i financijski, moraju više pažnje posvećivati svojim omladinskim školama i u ekipama imati 3-4 iz svoje škole, ovi veći uz to 3-4 Hrvata koja će dovesti iz drugih klubova, i maksimalno 2-3 stranca, po mogućnosti sa našeg govornog područja. Neki dan sam naletio na podatak da je od (pogriješit ću za nekoliko, da sada ne tražim) cca. 260 igrača koji su nastupili ove sezone u HNL njih oko 120 stranci. Jebote, kao da smo engleska Premier liga. Porazno je da je Dinamo nekoliko utakmica igrao sa 7-8 stranaca u prvoj momčadi. Tu Hajduk, posebno ove sezone, još dobro i kotira, ali ipak bih prije nekog Benrahoua, opet samo kao primjer, radije vidio malog Skoku da ulazi s klupe. Opet samo kao primjer. 
I neću se igrati Dalićeva odvjetnika, njemu to i ne treba. Po meni čovjek koji zemlji poput Hrvatske donese srebro i broncu sa dva uzastopna svjetska prvenstva, može bubnuti šta hoće i bahatit se koliko hoće. Ali prilično sam siguran da nije mislio doslovno "JA bih bio 3. sa Livajom i 10 juniora". Nego da je se moglo biti treći i uz malo drugačiji pristup i sa više domaćih igrača. Ali eto, valjda je naučio lekciju pa neće više pametovati jer mora biti svjestan da je na funkciji na kojoj se svaka riječ posebno vaga. Kao ono što je rekao da Istra i Slaven Belupo nisu mjerilo pa ispada kao da je stao na sred Kušek-Apaša i posrao se na cijelu HNL... a zapravo je istina da se u reprezentaciju ne bi trebalo ulaziti (samo) dobrim igrama protiv spomenutih prvoligaša. Ali, to je sada već totalno druga tema. 

Šta se tiče infrastrukture, to apsolutno stoji i to je nesto sta Hajduk definitivno triba popravit. Oko famozne naše dice, Šimun Hrgović, Dominik Prpić, Niko Sigur, Rokas Pukštas, Bruno Durdov je 5 igrača koji su neki od njih ili konstantno u prvih 11, ili redovno ulaze s klupe. Zar je to malo? Bitna stvar bi tribala bit je li neko dobar a ne je li neko mlad ili star. Je li Borna Buljan bolji golman od Ivana Lučića? Je li Marko Capan bolji od bilo kojeg veznog igrača Hajduka koji igra isprid njega? Tako se može postavit još pitanja za neke momke koji su u kadru Hajduka a ne igraju. Prvi cu priznat da je Hajduk dovodia neka sumnjiva pojačanja koja sigurno nisu trebala bit igrači Hajduka, ali ispada da sva Hajdukova dica koja ne dobiju šanse u Hajduku postanu veliki igrači. Na kraju krajeva i taj Šego. On ne drugi dio sezone 19/20 provea u Slaven Belupu, nakon toga je 20/21 provea prvo u Bravu pa u Dugopolju, i nakon toga je otiša u Varaždin. Dakle ovo mu je 6.sezona otkad više ne igra za Hajduk, i tek je sad uspia povezat par miseci di igra dobar nogomet. I to je onda Hajdukov promašaj? Uostalom Hajduk se između razvoja Šege i Biuka odlučia za ovog drugog, i iako se Biukova karijera nije razvila kako je trebala, Hajduk je na njegovom transferu zaradia jako dobrih 6,5 milijuna eura. I za kraj šta se tiče Dalićeve izjave, svako ko počinje uspoređivat kako su se igrači uvodili u momčad prije 40 godina i kako se uvode danas se ne bi triba doživljavat ozbiljno, pa makar to bia i izbornik reprezentacije. Uspoređuje totalno 2 različita perioda nogometa, današnji i onaj prije Bosmanovog pravila, dok su bile svugdje u Europi kvote stranaca i dok se iz Jugoslavije nije moglo ići prije 28.godine. I onda još to začini s bahaćenjem da bi on bia 3. s Livajom i 10 juniora. Bi bi. 

Slažem se s Fuori giocom i s njegovim komentarom da nema potrebe smanjivati broj igrača, momčad ti mora imati kadar od 25 igrača. Iako će većina momčadi imati neku rotaciju od 18-20 igrača koji će dobiti značajnije minute, moraš imati barem još 5 igrača koji će ti upisati 500-tinjak minuta u sezoni, odnosno po potrebi uskakati kada zatrebaju, a zatrebat će.
Ne moraš čak ni rezati trošak na igrače da bi pokušao unaprijediti trenerski stožer ili neki segment kluba. Ako se ne želi odmah nešto uložiti i pokušati, uvijek se može raditi na bazi stažiranja - u Hrvatskoj postoji jako puno mladih ljudi koji bi mogli nešto mogli ponuditi, a za mogućnost rada u nogometu su spremni na minimalnu ili čak nikakvu plaću, nego rad uz neko svoje zaposlenje. Naravno, trebaš znati što tražiš, kako ti netko može pomoći, koje karakteristike i znanja ljudi točno tražiš da bi se sve to pokrenulo, ali ima tu raznih mogućnosti koje se mogu istražiti. Rekao bih da je zasad još uvijek velik dio problema što su naši klubovi previše tradicionalistički nastrojeni i ne žele uopće ići u tom smjeru, ali tko zna, možda se i to uskoro promijeni.