Napisao sam kako Serie A i La Liga razmišljaju da smanje na 18, ali malo bi nepravedno bilo da to bude pod argumentacijom "Interu i Realu je teško igrat još 2 tekme u sezoni s vama, ajde lijepo Empoli i Leganes van". Liga prvaka se tek sad povećala, čisto sumnjam da će ići na smanjenje. U konačnici i svakom pojedinačnom savezu i UEFI (i FIFI) je u interesu da je više utakmica pod njihovom ingerencijom, interesi su tu sukobljeni. Kao navijač Dinama i netko tko primarno prati samo domaće prvenstvo, sve sam skloniji tome da ovih 20-30 najvećih ode u tu Superligu i pusti nas ostale da igramo.
Sve si odlično analizirao i zaključio. Tema kojom sam se i sam bavio, i došao do sličnog zaključka. Sami broj utakmica se nije bitno povećao, ali kada pričamo o intenzitetu, a posebno o često zanemarenoj komponenti psihičkog umora, onda danas nogometaši imaju veći pritisak. I kada "kukaju" nogometaši, to prihvaćam kao nešto o čemu se treba raspravljati. Kada pak "kukaju" klubovi, onda to smatram prilično licemjerno - spomenuo si i sam - zbog turneja po Americi, Aziji i nekih utakmica koje su prebacili u Arapske zemlje zbog profita.
Osobno bih volio da se broj utakmica smanji. Primjerice, da se "prisili" sve lige da smanje broj prvoligaša na 18, ili čak 16, tako da broj ligaških utakmica dođe na 30/34 ili da se u europskim natjecanjima (liga prvaka/europa liga) nađe način da se smanji broj utakmica za 2-3 - primjerice ukidanjem ove međurunde koja se igra sad. Iz sebičnih razloga, ne što mi je žao nogometaša :) Smatram da je nogometa previše. To što mogu gledati svaku utakmicu, u svako vrijeme, mene osobno nije dovelo do toga da gledam više, nego povremeno osjećam zasićenje pa zapravo gledam manje.
Slažem se, intenzitet je ključan faktor u problemu usporedbe trošenja igrača. Iako, postoji i argument da je povećanje intenziteta postalo moguće tek nakon napredaka u sportskoj znanosti i postupne profesionalizacije osobnih života igrača te da je i prosječni nogometaš sada puno spremniji od onoga 2000. Za englesku reprezentaciju npr. više ne igraju profesionalni alkoholičari koji se usput bave i sportom poput Tonya Adamsa i Paula Gascoignea.
Jedina nekakva reputabilna studija koju sam našao o povećanju broja ozlijeda unutar zadnjih 20ak godina od British Sports Medicine Journal je zapravo pokazala da je broj ozlijeda na treninzima i utakmicama u tom periodu smanjen za nekih 4-5%. Studije o mentalnom zdravlju igrača je nemoguće naći.
Ono što je definitivno sigurno da se bez nekih temeljitih revolucija broj utakmica neće dugoročno značajno smanjivati i da je load management, bio on fizički ili psihički, ključni zadatak stručnih stožera na elitnoj razini nogometa.
Rekao bih da od trenutne teniske publike u Srbiji je nekih 20-25% onih koji baš vole tenis i koji će ga pratiti i kad Nole jednog dana kaže zbogom tenisu. Praćenje ostatka će zavisiti od rezultata mlađih tenisera i teniserki. Kod tenisera je svakako Hamad Međedović najveći potencijal od mladih i vidjećemo kako će se Branko Đurić razvijati. Kod djevojaka ih ima nekoliko poput Lole Radivojević, Mie Ristić i male Lune Vujović koja je 2009. godište. Rekao bih iz ove perspektive da mnogo veći potencijal ima ženski tenis u Srbiji u narednim godinama. Plus što Olga Danilović tek ulazi u najbolje godine.
Što misliš kakva je kultura tenisa u Srbiji, odnosno kako će to biti nakon što Novak ode? Uz njega dosta je to uspješna generacija bila, jer Tipsarević je ušao bio u Top 10, Troicki bio top 15 igrač, dok su Lajović i Krajinović bili u top 30, uz dobre uspjehe igrača u dublovima. Jel postoji mladih igrača koji bi mogli ponavljati njihove uspjehe u budućnosti ili bi tenis u Srbiji mogao brzo izgubiti na važnosti kad se Nole povuče?
Ja sam isto jednom gledao na sličan način koliko se utakmica igrali, jer kad sam nešto za Ronalda radio i vadio sam skužio koliko je utakmica odigrao krajem 90ih za Brazil i klubove. Ali u istraživanju sam skužio da nije čak toliko problem u količini utakmica, nego u tome kojim se intenzitetom sada igra, a kako se igralo prije. Zbog statičnosti igre prije kraja nultih, pogotovo u obrambenoj fazi igre i igri bez lopte, puno je manje kretanja u visokom intenzitetu bilo potrebno, pa je samim time i utakmica iz npr 2000. puno manje energije i zamora materijala zahtjevala od ovih iz npr 2025. godine. To je nešto što nikako ne možemo izmjeriti i točno odrediti, ali sigurno ima velik utjecaj kada govorimo o toj temi
Samo da se nadovežem, Dinamo ove sezone neće morati ostvariti niz od 15 pobjeda jer njegovi protivnici su ove sezone u stanju kiksati u bilo kojoj utakmici, a Hajduk je prvi samo zaslugom Dinama i zbog toga kako smo mi odigrali ove sezone HNL.
Iako ne briljira, daleko od toga (upravo je završila utakmica u Bjelovaru... niđe veze, što bi rekao Nino Bule) ipak će se sve pitati Dinamo. Nažalost, ali tako je. Kad kažem nažalost, mislim na to da prvak neće biti najbolji klub, nego najmanje loš pored ovakvog Dinama. I to ne govorim navijački, nego je činjenica da samo Dinamo sebe svojim previranjima (način na koji se klub vodi je čisti amaterizam, ali o tome ću napisati par riječi kasnije) može uskratiti za naslov. Ni Hajduk ni Rijeka nemaju moći to napraviti vlastitim igrama.
Da su ga doveli na početku zimskih priprema, onda bih se složio sa Pavaom - da ga treba dovesti jer donosi nešto "ekstra". Ovako, nema nikakve logike sada ga dovoditi i čekati da uhvati natjecateljski ritam. Do tada će one najbitnije utakmice već biti odigrane... Ne, Ivanušec trenutno ne treba Dinamu na posudbi. Da ga se može dovesti za neke pristojne novce, onda da. Ali, Feyenoord ne bi pristao da ga da ispod onoga što je za njega platio, a to Dinamo ne može/ne želi/ne treba platiti.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
Josip Korda je podatkovni analitičar i nogometni skaut, koji je uz Tribina podcast od njegovih početaka. Kao podatkovni analitičar radi u IT industriji, dok u nogometu radi kao skaut i konzultant, a trenutno je skaut za FK Sarajevo.
Josip Paušić je nogometni analitičar koji je radio u stožerima Rijeke i Gorice. Godinama je bio vanjski stručni suradnik sportske redakcije HRT-a na emisijama vezanim za velika nogometna natjecanja, a tri godine je radio kao urednik emisije Lige prvaka i glavni urednik sportskog kanala PlanetSport.
Mihovil Topić je nogometni analitičar, kolumnist i suradnik nekoliko konzultantskih tvrtki specijaliziranih za napredne metode skautinga i moderne tehnologije koje sve više pronalaze svoje mjesto u nogometu. Godinama kombinira angažman u medijima i rad s nogometnim klubovima. Ta dva elementa kombinira i na Tribini.
Osobno bih volio da se broj utakmica smanji. Primjerice, da se "prisili" sve lige da smanje broj prvoligaša na 18, ili čak 16, tako da broj ligaških utakmica dođe na 30/34 ili da se u europskim natjecanjima (liga prvaka/europa liga) nađe način da se smanji broj utakmica za 2-3 - primjerice ukidanjem ove međurunde koja se igra sad. Iz sebičnih razloga, ne što mi je žao nogometaša :) Smatram da je nogometa previše. To što mogu gledati svaku utakmicu, u svako vrijeme, mene osobno nije dovelo do toga da gledam više, nego povremeno osjećam zasićenje pa zapravo gledam manje.
Jedina nekakva reputabilna studija koju sam našao o povećanju broja ozlijeda unutar zadnjih 20ak godina od British Sports Medicine Journal je zapravo pokazala da je broj ozlijeda na treninzima i utakmicama u tom periodu smanjen za nekih 4-5%. Studije o mentalnom zdravlju igrača je nemoguće naći.
Ono što je definitivno sigurno da se bez nekih temeljitih revolucija broj utakmica neće dugoročno značajno smanjivati i da je load management, bio on fizički ili psihički, ključni zadatak stručnih stožera na elitnoj razini nogometa.