Zamjena zlata za budućnost

Prošlo je 12 sati od završetka prve utakmice 1/4 finala svjetskog prvenstvu u rukometu u Hrvatskoj. Svjedočili smo najnapetijoj utakmici naše reprezentacije od polufinala protiv Norveške kada smo Musinim golom prošli u finale turnira prvi put nakon deset godina. Identičnim načinom u zadnjim sekundama Šipić nas je odveo u polufinale protiv starih znanaca Francuske. Za razliku protiv Norveške nismo gubili četri razlike zadnjih pet minuta. Sinoćnja utakmica je dokaz kako jakom, čvrstom, kompatibilnom, pokretnom obranom i dobrim intervencijama vratara možemo daleko dogurati. Od jučer se rukomet vratio u prvi plan nakon pet godina. Očekivanja su velika- očekuje se prolaz protiv "Pijetlova" i pobjeda u finalu. 

E sad treba ostat realan. Osobno bih više volio kada bismo nastavili da gradimo i razvijamo reprezentaciju sa Sigurssonom nego osvojili medalju. Moramo početi ulagati u sustav koji bi dugoročno gledao a ne kratkoročno. Hrvatska liga je trenutno preloša, prevelika je razlika između RK Zagreba i RK Nexe-a a pogotovo da ne govorimo o ostatku lige. Bez jake nacionalne lige nema jake reprezentacije. Kada je zadnji put Hrvatska osvojila zlato u Ateni 2004 imali smo konkretniju ligu. U razmaku od 00/01 - 03/04 u imali smo jak Zagreb, Metković, Zamet, stabilni Brodomerkur i Medveščak. Imali smo rezultate u Europi. Za razliku od tada u ligi jedino drži kontinuitet Zagreb. Jedino drugo rješenje vidim u obliku igranja prvenstva poput KK Crvene Zvezde i Partizana. To bi značilo da Zagreb i Nexe-e istupi iz domaćeg prvenstva ( ili kada bude učestovala na kraju prvenstva u ligi za prvaka) i zamjeni ga s Seha ligom (u teoriji kada bi se liga obnovila i ponovo privukla jaka rukometna imena) koja bi donijela utakmice s jakim protivnicima i naravno igranja Europe. Vjerujem uz tu praksu klubovi bi nam ponovo postali konkurentniji. Želio bih da nastavimo ovako u kontinuitetu igrat, napraviti smjenu kapetana i senatora. Moramo nastaviti razvijati mlade igrače jer imamo siguran kostur igrača koji ulaze u najbolje igračke godine ( Martinović, Šipić, Jelinić, Glavaš, Srna) u tandemu s dvojicom mladih golmana ( Kuzmanović i Mandić) možemo reći da je budućnost sigurna ali sebi ne smijemo dopustit 2020. Imam strah ponavljanje postupaka poslije te godine tj. gašenja i padanja u osrednjost. Moramo shvatit da idalje nismo vrh svjetskog rukometa. Imali smo sreću u ždrijebu što smo do sada izbjegli reprezentacije u samom vrhu ( Danska, Njemačku, Španjolsku, Norvešku, Švedsku i sutra igramo s Francuskom). Ipak pobjede nisu došle na lagan način. Pobjede protiv Islanda, Slovenije i Mađarske su impresivne same po sebi. Nadam se da ćemo ovog prvenstva nastavit na razvijanju rukometne infrastrukture, obuci stručnog kadra i razvitku mladih igrača dogurat' daleko više u budućnosti. Iako bih volio kada bismo osvojili zlato prvi put nakon dvadeset jedne godine, ali više bih volio ovim putem da se razvijamo i već za jednu, dvije godine vratimo u rukometnu elitu. Jer vjerujem da imamo velikog potencijala za povratak u nju, ali zato moramo dobit podršku sustava i  lokalnog stanovništva. Svijetlo na kraju tunela se nazire samo moramo nastaviti ići dalje

Iznad svih HRVATSKA